METODOLOGIJA PROJEKTIRANJA TEHNOLOKIH

PROCESA
U zavisnosti od pomagala koja su tehnologu na raspolaganju u toku obavljanja poslova
projektiranja tehnolokih procesa mogu se navesti tri razliita metodoloka pristupa
ovom veoma znaajnom poslu. To su:
- konvencionalno projektiranje,
- sistematizirano projektiranje i
- projektiranje uz pomo raunala.
Konvencionalno projektiranje
Konvencionalno projektiranje tehnolokih procesa karakterizira se subjektivnim
vienjem toka tehnolokog procesa, pri emu najvee znaenje imaju iskustvo i
struno znanje tehnologa. U cilju efektivnog koritenja tehnoloke dokumentacije
stalno mora biti provjeravana njena potpunost i aurnost. U praksi za to najee
nedostaje vrijeme, tako da tehnoloka dokumentacija nije uvijek potpuna, tona,
aurna i sistemaski pripremljena i dokumentovana. Posljedice su esto netoni,
subjektivni i nestandardni tehnoloki procesi, iji se nedostaci mogu negativno
odraziti na ukupan tok proizvodnje. Ovakav vid projektiranja moe se predstaviti kao
na slici 1.

KONVENCIONALNO PROJEKTIRANJE
Podloge za projektiranje
-Iskustvene vrijednosti

Metodologija projektiranja
-Subjektivni tijek projektiranja

-Osobna zapaanja
-Slini tehnoloki procesi
Slika 1. Konvencionalno projektiranje tehnolokih procesa

Sistematizirano projektiranje tehnolokih procesa

Prvi korak u racionaliziranju i poboljanju projektiranja tehnolokih
procesa je:
- sistematiziranje metode projektiranja, koja ima za cilj da tok
tehnolokog procesa napravi jedinstvenim i objektivnim, i
- sistematiziranje pomagala, pri emu se neophodna dokumenta
sistemski stvaraju i dokumentiraju.
Cilj ovih mjera je izrada potpunih, standardnih (ponovljivih) i na
aurnim podacima baziranih tehnolokih procesa. Na slici 2. je
shematski pokazan ovaj nain projektiranja.
SISTEMATIZIRANO PROJEKTIRANJE
Podloge za projektiranje
Metodologija projektiranja
Katalozi alata
-Objektivni tok projektiranja
Tabele orjentacionih vrijednosti -Utvrivanje redosljeda operacija
Dijagrami prosjenih vrijednosti -dodjeljivanje alata i radnih centara
Interni i drugi standardi
-normiranje vremena
Slika 2. Sistematizirano projektiranje tehnolokih procesa

Projektiranje tehnolokih procesa uz pomo raunala

Logian nastavak sitematiziranja je projektiranje tehnolokih procesa uz
pomo raunala, pri emu formalne proraune i logika izraunavanja
koji su u obliku algoritma, preuzima raunalo, dok aktivnosti, koje
zahtijevaju kreativno razmiljane, obavljaju tehnolog i raunalo zajedno.
Dakle u ovom sluaju se ne tei nikakvom automatskom projektiranju
tehnolokih procesa, pri emu bi raunalo preuzelo sve aktivnosti
tehnologa, nego projektiranju uz pomo raunala, koje dozvoljava jednu
pozitivnu mjeavinu tehnoloke inteligencije i rutinskih aktivnosti.
Meutim, to je mogue samo ako izmeu tehnologa i raunala postoji
mogunost dijaloga. Na slici 3. shematski je pokazana ova metodologija.

PROJEKTIRANJE UZ POMO RAUNALA

Podloge za projektiranje

Metodologija projektiranja

Datoteke

- Dijalog: tehnolog - raunalo

* strojeva
* alata
* operacija
* vremena
- Ostali dokumenti
Slika 3. Projektiranje tehnolokih procesa uz pomo raunala

Poredei navedene pristupe moe se zakljuiti slijedee:

- Konvencionalni nain rada ne moe da bude podloga za uvoenje
raunalne podrke u tehnoloku pripremu. U tom sluaju neminovno je
poeti sa sistematiziranjem bez raunala, s ciljem da se steknu uvjeti za
primjenu raunala.
- Sistematizirano projektiranje, moe da bude podloga za razvoj i
implementaciju CAP sustava.
- Projektiranje uz pomo raunala predstavlja
iroko podruje
automatizacije.
Metode projektiranja tehnolokih procesa uz pomo raunala
Do sada je postavljeno niz metoda koje sa vie ili manje uspjeha
rjeavaju osnovni problem projektiranja tehnolokih procesa, a to je
automatizacija aktivnosti koje u velikoj mjeri koriste iskustvo i znanje
tehnologa. U principu sve te metode se mogu grupirati u tri osnovne
grupe metoda, ato su:
- Varijantne,
- Generativne i
- Hibridne.

Kod varijantnih metoda prepoznavanje karakteristika predmeta obrad

vri se deifriranjem klasifikacijskog broja koji sadri geometrijskotehnoloke informacije u stupnju koji je neophodan za grupiranje
dijelova u grupe thnoloki slinih dijelova. Klasifikacijski broj moe da
odredi tehnolog ili konstruktor na temelju konstrukcijskog crtea dijela
ili se moe odrediti automatski na temelju interne prezentacije CAD
modela, dobivene koritenjem CAD sustava.
Na temelju klasifikacijskog broja vri se grupiranje svih dijelova u grupe
tehnoloki slinih dijelova koji se proizvode slinim tehnolokim
postupcima. Za tipini dio iz grupe, koji moe da bude realan ili fiktivan,
radi se tehnoloki proces na klasian nain i memorira se u raunalu. Na
temelju klasifikacijskog broja svakog konkretnog dijela vri se
odreivanje tehnoloke grupe kojoj dio pripada, poziva se standardni
tehnoloki proces za grupu dijelova kojoj taj dio pripada i na kraju se taj
tehnoloki proces modificira na automatiziran nain i to na temelju
informacija o tom dijelu koje sadri klasifikacijski broj.

Nedostaci varijantnih metoda su:

- zahtijevaju velike pripreme prije uvoenja u eksploataciju, tj.
klasificiranje i grupiranje dijelova, i izradu standardnih tehnolokih
procesa za sve grupe,
- nedovoljno su fleksibilni u primjeni, tj. pri promjeni tehnolokog
okruenja ne reagiraju automatski nego zahtijevaju preradu svih
standardnih tehnolokih procesa, to je veoma spor i obiman posao.
- moe se desiti da za neki konkretni dio ne postoji standardni tehnoloki
proces koji bi posluio kao osnova pri dobijanju tehnolokog procesa za
taj dio.
Dobra strana ovih metoda je u relativno jednostavnoj koncepciji koja se
programski moe lako realizirati, pa su ove metode pogodne za
proizvodne sustave sa stalnim proizvodnim programom u kome
preovladavaju razliiti, ali tehnoloki slini dijelovi, grupirani u relativno
manji broj grupa.

Kod generativnih metoda tehnoloki proces se formira neovisno i

individualno za svaki dio, bez predhodne klasifikacije i grupiranja
dijelova, i bez standardnih tehnolokih procesa. Procedura projektiranja
tehnolokih procesa odvija se u dvije osnovne faze:
1. Faza tehnolokog prepoznavanja, tj. identeficiranje svih karakteristika
dijela i njihovih parametara
2. Faza generiranja tehnolokog procesa, tj. definiranje redoslijeda
operacija i njihovih elemenata.
Postoji vie naina za opisivanje dijela koji i uvjetuju metod tehnolokog
prepoznavanja. Meutim, karakteristino za generativne metode je to
da one generiraju tehnoloki proces na osnovu tehnoloke logike i
znanja o tehnologiji to se pohranjuje u sustav za autamitizirano
projektiranje. Taj sustav praktino simulira rad i razmiljane
tehnologa pri izradi tehnolokog procesa za svski dio posebno.

U odnosu na varijantne metode imaju slijedee prednosti:

- ne zahtijevaju velike pripreme za primjenu,
- brzo se generira tehnoloki proces za svaki dio, neovisno od ranije uraenih
dijelova,
- lako se prilagoavaju promjenama u proizvodnji, a i promjenama asortimana
proizvoda,
-omoguavaju laku integraciju sa CAD iCAM sustavima, i realizaciju koncepta
integracije CAD/CAP/PPC, to je uvjet za realiziranje CIM koncepta.
Kod hibridnih metoda koriste se tzv. tipske tehnoloke forme, tj. funkcionalno
povezane elementarne karakteristike koje se grupiraju u tipove. jedan dio ima
vie tipskih tehnolokih formi ( na primjer slijepi otvor sa navojem ) koji su
interno oznaeni, a za svaki od njih je unaprijed definiran tipski tehnoloki
proces. Na temelju ovih tehnolokih procesa i identifikacije prisutnih tipskih
tehnoloki formi, dobija se konkretni tehnoloki proces.
Nedostatak ovih metoda je u tome to moe da se desi da neki dio ima tipsku
tehnoloku formu koja nije definirana u sustavu, te se u tom sluaju tehnoloki
proces ne moe odrediti.