Doc.dr.sc.

Irena Cajner Mraovi1

NEKE AKTUALNE DILEME I KONTROVERZE O NASILJU MLADIH

Saetak
Rad predstavlja svojevrstan rezime kontroverzi i dilema koje se posljednjih godina veu uz
nasilje i kriminalitet maloljetnika u Hrvatskoj. U tom kontekstu dat je pregled argumenata za i
protiv tvrdnji da je nasilje mladih u Hrvatskoj ozbiljan problem i da ga treba otrije sankcionirati.
Nainjen je i pregled razliitih pa ak i meusobno suprostavljenih stajalita o etiologiji nasilnog
kriminaliteta maloljetnika kao i postojeih, takoer vrlo raznolikih, preventivnih mjera i programa.
Stanje u Hrvatskoj usporeeno je sa stanjem u SAD s obzirom da se u Hrvatskoj recentno govori o
procesu amerikanizacije maloljetnike delinkvencije.
Osnovna ideja rada odnosi se na injenicu da su razliita vienja fenomenologije i etiologije
nasilja mladih kao i njegovog suzbijanja iskljuivo produkt intenzivnih nastojanja drutva
usmjerenih ka istom cilju a to je dobrobit i sigurnost svih graana. Na taj nain dileme i
kontroverze koje postoje i meu strunjacima i meu laicima postaju temelj pronalaenja novih i
kvalitetnijih rjeenja. Kao prilog tome, u zakljuku rada govori se o nasilju mladih kao komponenti
ektualnog socijalnog konteksta.
Kljune rijei: mladi, nasilje, etiologija, fenomenologija, prevencija, sankcije, dileme

MUP RH, Visoka policijska kola

1. UVODNE NAPOMENE
Predmet ovoga rada su aktualne dileme i kontroverze vezane uz nasilje mladih u Hrvatskoj.
Radi se o podruju koje je posljednjih godina podlono brojnim, na momente ak i estokim
raspravama, za iji je ishod vrlo zainteresirana i struna i iroka drutvena javnost. Naime, s jedne
strane ovdje se radi o nasilnom kriminalitetu kao jednim od najopasnijih oblika ugroavanja ivota,
tijela, spolne slobode i spolnog udorea, javnog reda i imovine. S obzirom na teinu posljedica
nasilnih kaznenih djela, njihov broj i struktura bitno utjeu na osjeaj sigurnosti kod graana.
Vodei pak rauna o trokovima koje drutvenoj zajednici nameu ta kaznena djela, sasvim je
razumljiv interes nadlenih institucija da uinkovito djeluju na planu njihove prevencije. No, s
druge strane nailazimo na konflikt navedenih drutvenih interesa i interesa poinitelja tih kanjivih
radnji kada su to djeca i maloljetnici.
S obzirom da su Sjedinjene Amerike Drave ve vie od desetljea suoene s ovim
problemom, kao i imajui u vidu injenicu da se kod nas sve ee govori o potencijalnoj
"amerikanizaciji" maloljetnike delinkvencije, u okviru ovoga rada usporeujemo stanje u SAD sa
stanjem u naoj zemlji s posebnim naglaskom na dileme i kontroverze koje na oba podruja
proizlaze iz navedenog sukoba interesa. Ovakav nain razmatranja moe biti vrlo koristan za
praksu suzbijanja kriminaliteta s obzirom da sagledava prednosti i mane aktualne kriminalne
politike kao i ispravnost njenih temelja. U SAD stoga ak postoji posebna edicija Aktualne
kontroverze (Current Controversies) koja se na spomenuti nain bavi razliitim aktualnim
pojavama u amerikom drutvu.

2. DA LI JE NASILJE MALOLJETNIKA OZBILJAN PROBLEM?

2.1. Da: nasilje maloljetnika je ozbiljan problem
Prema rezultatima istraivanja jedne amerike neprofitne organizacije za istraivanja i
edukaciju javnosti o drutvenim pitanjima, nasilje maloljetnika u Sjedinjenim Amerikim
Dravama je velik problem koji ozbiljno ugroava sigurnost amerikih graana te koji, to je
najvanije, ima izrazitu tendenciju porasta (The Public Agenda, 1998). Naime, iako je poetkom
devedesetih godina 20. stoljea dolo do izvjesnog stagniranja ili ak opadanja broja nasilnih
kaznenih djela poinjenih od strane maloljetnika na podruju Sjedinjenih Amerikih Drava, nasilje
maloljetnika je i dalje predstavljalo ozbiljan i rastui problem The Public Agenda posebno istie
dva aspekta tog problema. Kao prvo, opravdano se zabrinjavajuom procjenjuje injenica da su
poinitelji nasilnih kaznenih djela osobe sve mlae dobi. Drugo, nasilje maloljetnika nije samo
stvar poinitelja, dakle mladih osoba koje se ponaaju na nasilan odnosno drutveno neprihvatljiv
nain, nego tangira i ostalu djecu i mlade koji nisu u nasilje ukljueni kao poinitelji nego kao
rtve.
Slini pomaci u dobi maloljetnih poinitelja kaznenih djela s elementima nasilja primjeuju
se i u Hrvatskoj. Tako, primjerice, prema podacima Dravnog zavoda za statistiku (Cajner, 1995:5),
u Hrvatskoj je u tridesetogodinjem razdoblju (1964 -1993.g.), unato smanjenju broja osuenih
maloljetnika, broj mlaih maloljetnika kojima je izreena neka kaznena sankcija porastao 2%. Jo
vie od toga zabrinjava injenica da je broj mlaih maloljetnika osuenih zbog kaznenog djela
teke krae u istom razdoblju porastao 62% dok je broj mlaih maloljetnika osuenih zbog sitne
krae opao 86%. Svakako najvie pozornost privlai podatak da je broj mlaih maloljetnika
osuenih zbog nekog od razbojnikih kaznenih djela, dakle zbog razbojnitva ili razbojnike krae,
u promatranom razdoblju u Hrvatskoj porastao itavih 1500%.
Loose i Thomas (1998) upozoravaju na jo jedan zabrinjavajui aspekt ekspanzije nasilja
meu maloljetnicima u Sjedinjenim Amerikim Dravama a to su njegovi modaliteti. Naime, ovi

autori tvrde da maloljetnici u Sjedinjenim Amerikim Dravama ine sve brutalnija kaznena djela.
Istodobno se primjeuje da su to kriminalna ponaanja koja su posve besmislena a njihovi akteri
unato teini posljedica ne osjeaju nikakvo kajanje niti aljenje. Na momente se ini da ta
ponaanja dobivaju razmjere epidemije i pomodarstva kao to je to, primjerice, bio sluaj s
pucanjem u automobile na autocesti ili vonja autocestom u zabranjenom smjeru.
U naoj zemlji se takoer primjeuju izvjesne promjene u modalitetima izvrenja nasilnih
delikata od strane maloljetnika. Tako, primjerice, rezultati analize nasilnog kriminaliteta
maloljetnika na podruju grada Zagreba (Akmadi, 2000) pokazuju da maloljetnici nasilna
kaznena djela sve vie ine planski i iz koristoljublja, a ne kao impulzivne ispade. Tijekom
1999.godine biljeimo takoer prve sluajeve iznude i ucjene poinjene od strane maloljetnika u
naoj zemlji. Evo jo nekoliko primjera:
- Maloljetni N.N. iz Zagreba u Austriji vatrenim orujem ubio brani par, vlasnike
ugostiteljskog objekta te prisvojio novac i dragocjenosti;
- Maloljetni D.T., M.. i T.D.V. u Zagrebu okrutno su silovali djevojicu a nakon toga joj
oduzeli zlatni nakit;
- Maloljetni M.H. u namjeri da doe do novca svoju invalidnu susjedu udario glaalom po
glavi a zatim ju uboo noem u lijevu stranu prsnog koa;
- Djeak star trinaest godina vatrenim orujem usmrtio taksistu te mu oduzeo novac i
automobil;
- Maloljetni S.T., B.R., D.M. i D.T. u cilju da razbojnitvom dou do novca u nono doba
ispred kue ustrijelili mladia;
- Maloljetni B.N. koristei vatreno oruje opljakao benzinsku crpku;
- Maloljetni R.D. u Zagrebu u namjeri da doe do novca stolicom udario po glavi svoju
baku a nakon toga je uguio jastukom;
- Maloljetni S.L. i M.J. u Zagrebu uli u taksi vozilo, napali vozaa noem te mu otuili
mobilni telefon i dokumente;
- Maloljetni A.D. i D.V. u Zagrebu u cilju pribavljanja imovinske koristi iz poluautomatske
puke ispalili hitac u oteenika, a zatim ga ubodom bajuneta koji je bio privren na puku liili
ivota, bacili u otvor za ventilaciju i uzeli novac, automobil i druge dragocjenosti;
- Maloljetni D.G. u Zapreiu doao u kuu oteene tijekom noi, poeo je daviti, prijetio
da e je ubiti, silovao ju i oduzeo novac;
- Maloljetni A.P. koristei uslugu taksi vozila na osamljenom mjestu eljeznom ipkom
ubio vozaa, bacio ga u provaliju i prisvojio automobil;
Kriminalno nasilje maloljetnika, ne samo u Sjedinjenim Amerikim Dravama poprima jo
jedan novi oblik tijekom posljednjih godina. Radi se, naime, o injenici da se sve ee susreemo s
maloljetnicama, dakle osobama enskog spola koje ine teke delikte nasilja pa ak i ubojstva.
Dakle, delikte koje su do nedavno inile samo odrasle osobe mukog spola koje smo u drutvu
prepoznavali kao okorjele kriminalce, sada ine osobe sve mlae dobi, ak i djeca pa ak i
djevojice.
I ovu pojavu poinjemo posljednjih godina uoavati u naoj zemlji. Jo se dobro sjeamo
sluaja kada su maloljetne T.. i P.K. po prethodnom dogovoru da usmrte vozaa i oduzmu mu
novac ule u taksi vozilo i za vrijeme vonje ispalili hitac u glavu vozaa uslijed ega je ovaj
preminuo ili kada su maloljetni sestra i brat liili ivota svoju majku i potom le sakrili u septiku
jamu.
Naposljetku, spomenimo jo jedan problem vazan uz djecu i nasilje koji se recentno
pojavljuje u mnogim zemljama a pogotovo u Sjedinjenim Amerikim Dravama a to je noenje
vatrenog i hladnog oruja u kolu. Naime, kako konstatira Friday (1998), kako je dolo do
ekspanzije maloljetnikog nasilja, sve vei broj uenika je poeo nositi razliite vrste oruja na
nastavu. Veina njih donosi oruje u kolu radi samozatite ali je injenica da poveana nazonost
oruja u koli poveava vjerojatnost pojave nasilnih incidenata u koli ili u blizini kole.

Meutim, eskalacija nasilja u amerikim kolama samo je logina posljedica porasta nasilja
u Sjedinjenim Amerikim Dravama na svim razinama. Kako tvrdi takoer, Friday (1998: 40),
nasilje je postalo jednim od glavnih uzroka smrti, fizikih i psihikih ozljeda te materijalnih
trokova u toj zemlji. Dakle, drugim rijeima, problem nasilja na svim drutvenim razinama doveo
je nasilje i u kole irom Amerike. Noenje oruja u kole odraava dvije injenice: pristupanost
oruja djeci i maloljetnicima te stav djece i maloljetnika ali i ire populacije da se pomou oruja
mogu uinkovito rjeavati konflikti i drugi problemi. Dakle, posjedovanje oruja i noenje oruja u
kolu reflektira osobne stvove uenika a time i stavove i stil ivota njihovih obitelji. Posljedica toga
moe se jednostavno sagledati statistikim podacima: maloljetnici s visokim relativnim udjelima
participiraju u ukupnom broju i poinitelja i rtvi nasilja u Sjedinjenim Ameriim Dravama. Na taj
nain zapravo imamo stanje gdje je za jednog maloljetnika daleko vea vjerojatnost da bude rtvom
nasilja negoli za pripadnika bilo koje druge dobne skupine. Dobar dio tog nasilja vezanog uz
maloljetnike (prema nekim procjenama Ministarstva pravosua oko 37%) dogaa se upravo u koli
ili oko kole (Friday, 1998: 40).
Problem sigurnosti u kolama u Hrvatskoj je nedavno stavljen na dnevni red nakon nekoliko
incidenata iji akteri su bili uenici naoruani vatrenim orujem.

2.2. Ne: nasilje maloljetnika nije ozbiljan problem

Prema tvrdnjama jedne amerike organizacije koja radi na informiranju i edukaciji javnosti
o potrebama djece, osobito one siromane ili pripadnike etnikih manjina (The Children's Deffense
Fund, 1997), politiari i mediji su se pogreno fokusirali na navodnu krizu maloljetnikog nasilja u
Americi. Ipak, i u zadnjoj dekadi 20. stoljea, za prosjeno ameriko dijete bila je vea vjerojatnost
da bude rtvom nego poiniteljem nasilnog kaznenog djela. Ipak, prema tvrdnjama navedene
organizacije, negdje polovicom tog desetljea dolo je do preokreta brige za sigurnost djece u strah
od te iste djece. Istina o nasilju i mladima bila je zasjenjena spektakularnim izjavama politiara i
upozoravanjima medija prema kojima su mladi u Americi danas izopaeni i sve vie drutveno
opasni.
Da je problem maloljetnikog nasilja u Americi predimenzioniran smatra i Lotke (1998). Ili
kako preciznije navodi ovaj autor politiari su predimenzionirali ozbiljnost problema
maloljetnikog nasilja ime su stvorili nepotrebnu atmosferu straha te sumnju stanovnitva u
perspektivu amerike mladei. Takoer, u amerikoj populaciji prevladava svojevrstan strah od
mladih ljudi te sumnja u mogunosti stavljanja situacije maloljetnikog nasilja i kriminaliteta pod
kontrolu. Ipak, paljivo ispitivanje statistikih podataka o ubojstvima poinjenim od strane
maloljetnika pokazuje kako je ta pojava u stvarnosti daleko rjea negoli to graani misle. Osim
toga, meu amerikim stanovnitvom prevladava krivo uvjerenje da maloljetnici ine veinom
nasilne delikte jer statistike kriminaliteta jasno pokazuju da maloljetnici u Sjedinjenim Amerikim
Dravama i dalje preteito ine nenasilna kaznena djela.
Naslovi u novinama stvaraju dojam da je ameriki narod u ozbiljnoj krizi. Tako, primjerice,
novine na svojim naslovnicama donose vijesti poput: Ubojstva poinjena od strane maloljetnika
nezaustavljivo rastu; Maloljetni nasilnici prijete naciji itd. Ovakvo stanje brzo iskoritavaju
politiari lamentirajui u svojim kampanjama kako e zaustaviti ovaj smrtonosni trend kod mladih
te vratiti sigurnost u amerike etvrti. Meutim, ovakvim izjavama prikljuuju se i uitelji i
nastavnici upozoravajui svoje uenike da odbace atraktivnu odjeu i ukrasne predmete zbog kojih
bi mogli postati rtvom nasilnika. Kako tvrdi Lotke (1998: 54) rijetko kada zvona za uzbunu zvone
tako glasno i tako dugo; ak i pozitivne vijesti kao to je to bio pad broja ubojstava poinjenih od
strane maloljetnika oko sredine devedestih godina 20. stoljea u Americi dobivaju lo prizvuk pa
tako novinari upozoravaju da je to "zatije pred buru" i da se najgore tek oekuje. Ono to u
Americi uistinu jest problem jesu dvije stvari. Kao prvo, injenica je da odreene etvrti su

optereene rapidnim porastom maloljetnikog nasilja. Na tim podrujima ubojstva poinjena od

strane maloljetnika doista su se podvostruila ili ak utrostruila u posljednjoj dekadi 20. stoljea.
Porast ubojstava, naravno, uvijek uznemirava stanovnitvo a kada su posrijedi maloljetni poinitelji
situacija je dvostruko zabrinjavajua. Drugi problem predstavlja reakcija na prvi problem. Ovaj
problem proizlazi iz injjenice da ira javnost gaji znatne simpatije prema rtvama nasilja te kreira
strah od viktimizacije. Na taj nain kreira se jedna vrsta selektivne percepcije koja je, u sutini,
pogrena. Naime, iako stopa ubojstava u Americi krajem 20. stoljea raste, te se isto moe
konstatirati i za ubojstva poinjena od strane maloljetnika, vrlo je mala vjerojatnost za prosjenog
Amerikanca ili Amerikanku da e biti rtvom ubojstva a pogotovo rtvom ubojstva poinjenog od
strane maloljetne osobe.
Na alost, slino je stanje i u naoj zemlji. Sluajevi nasilnih delikata maloljetnika ne samo
da pune dnevni tisak nego i zauzimaju udarna mjesta na naslovnicama dnevnih i tjednih novina.
Gotovo je ironino i zapravo apsurdno da maloljetnik koji devastira djeji vrti moe oekivati da
e postati vijest dana i da e cijela nacija priati o njemu, dok e uenik koji je postigao uspjeh na,
primjerice, natjecanju iz fizike ili modelarstva ostati i dalje anoniman. Ovakvo stanje u sebi krije
veliki rizik jer kriterij uspjenosti u modernom drutvu je popularnost.
Naime, u masovnom drutvu u kakvom danas ivimo vie ne postoje drutvene zajednice u
kojima bi ljudi mogli imati osobne reputacije odnosno u kojima bi te osobne reputacije mogle imati
bilo kakve ozbiljnije posljedice. Milijunsko drutvo je preveliko da bi njegovi lanovi mogli biti
tretirani kao jedinstvene osobe koje su kao takve poznate svim ostalim stanovnicima zajednice
(Milgram, 1970). U masovnom drutvu mogue je tek za nekoliko pojedinaca da kreiraju i odre
osobne reputacije: takve osobe nazivamo popularnima i nalazimo ih meu javnim linostima.
Reputacija je u ovakvom drutvu posljedica a ne uzrok aktivnosti. Mladi koji su eljni uspjeha
odnosno popularnosti birat e stoga one modele ponaanja koji e ih izvesti iz anonimnosti bez
obzira na njihovu stvarnu vrijednost.
Lotke (1997) navodi brojna istraivanja i okrugle stolove iji rezultati pokazuju sveope
vjerovanje da djeca i maloljetnici u Americi ubijaju stotine tisua ljudi. Mnogi ljudi su stoga
iznenaeni podatkom da je u jednoj godini u itavim Sjedinjenim Amerikim Dravama bilo
prijavljeno oko 940 djece i maloljetnika za pokuaj ili dovreno ubojstvo. Jo vie javnost zauuje
podatak da maloljetnici veinom ine imovinske delikte ili pak kaznena djela vezana uz drogu, dok
nasilni kriminalitet ini manji dio ukupnog kriminaliteta maloljetnika. Drugim rijeima rapidni
porast ubojstava poinjenih od strane maloljetnika i openito maloljetnih nasilnih delikata u
pojedinim podrujima ne predstavlja stvarno stanje u itavim Sjedinjenim Amerikim Dravama
iako se to esto tako percipira to stvara posve pogrenu predodbu o stanju sigurnosti u toj zemlji.
U Hrvatskoj se godinje biljei desetak sluajeva dovrenih ubojstva i otprilike jednako
toliko ubojstava u pokuaju iji su poinitelji maloljetne osobe, ali su oni predmet toliko
intenzivnog bavljenja medija da o njima itamo jo tjednima nakon to su se dogodili. Takva praksa
ne utjee samo na graane nego ak i na profesionalce u okviru kaznenopravnog sustava koji se
onda poinju baviti idejom o promjenama na zakonodavnoj razini koje bi omoguile stroe sankcije
za maloljetne poinitelje tekih kaznenih djela.
Males (1998) tvrdi da su maloljetnici u Americi neopravdano okrivljeni za sveukupni porast
nasilja. Strah od epidemije maloljetnikog nasilja, prema miljenju ovoga autora manje je
utemeljen na egzaktnim injenicama a vie na potrebi da se jedna drutvena skupina okrivi za sve
devijacije u drutvu. Kao to su prolosti razliite skupine imigranata bile oznaene kao
potencijalne opasnosti za ameriko drutvo, jednako tako se danas amerika mlade smatra
uzrokom nevolja i problema koji su zapravo produkt ne dobi, nego siromatva, socijalne
nejednakosti i rasizma. Zanimljivo je, kako tvrdi Males (1998: 59), da je ak i scenario isti kao i
prije nekoliko desetljea: tada su takoer ameriki politiari i znanstvenici prognozirali ekspanziju
nasilja od strane "impulzivnih" crnaca, "ratobornih" imigranata iz istone Europe, "vatrenih"
junoamerikanaca te drugih skupina "znanstveno" oznaenih kao agresivnih. Ove "teorije" brzo su

preuzeli mediji spremni da svaku pompoznu izjavu trenutano nepopularnih politiara koji su se
tako pokuavali uiniti poznatima i svaku pseudoznanstvenu teoriju objaviti kao senzaciju.
Meutim, metodoloki korektno izvedena drutvena istraivanja koja su provedena sa
ciljem verificiranja prethodno navedenih hipoteza, dala su za politiare, pseudoznanstvenike i
medije poraavajue rezultate: ni jedna od navedenih skupina nije se pokazala inherentno
agresivnom a vea uestalost nasilja meu tim skupinama utvrena je kao posljedica siromatva,
nejednakosti i neadekvatnih ivotnih uvjeta. Dakle, iako je pokazana istina, istodobno su stvoreni
uvjeti za novu senzaciju to se i dogodilo devedesetih godina 20. stoljea kada su politiari i
"eksperti" u njihovoj slubi prepoznali novu epidemiju nasilja i njene generatore - djecu. U poetku
se skandali nisu niti ekali nego su ih mediji sami kreirali. Tako je, primjerice, Los Angeles Times
(12/18/1995) zabiljeio izjavu direktora FBI Louisa Freeha kao i nekih drugih autoriteta koji su
upozoravali da e u sljedeih desetak godina doi do vala kriminaliteta osoba u dobi izmeu 16 i 24
godine ivota s obzirom na demegrafske trendove u amerikoj populaciji. Slino tome "na stranu
djecu iza ugla" i "zlosretne demografske trendove u SAD" odnosno na porast populacija
adolescenata i s time unaprijed izjednaeni porast nasilja upozorava i U.S. News and World Report
(12/4/95). Navedene izjave nisu samo kreacija novinara u nastojanju da to bolje prodaju svoj
proizvod, nego i eminentnih kriminologa. Tako, na primjer, Time 15. sijenja 1996. godine prenosi
izjavu kriminologa Fox-a prema kojoj su maloljetnici "privremeni sociopati - impulzivni i nezreli".
Novinar u istome lanku jo samo dodaje da maloljetnici mogu biti posebno opasni za okolinu
okoliko imaju pristup oruju ili drogama. Mladost i nasilje takoer su izjednaavali i poznati
kriminolozi kao to je James Qwilson i bivi predsjednik Amerikog udruenja za kriminologiju
Alfred Blumstein. Uz ovakve i sline izjave uglednih listova, politiara i znanstvenika u Americi je
ubrzo uvrsnulo uvjerenje da to vie maloljetnika to vie kriminaliteta. S vremenom su to mediji
samo potvrivali dajui primat meu vijestima senzacionalne sluajeve nasilnih zloina koje su
poinila djeca i maloljetnici. Istodobno je u medijima potpuno zanemaren veinski kriminalitet
amerikih maloljetnika a to je onaj na tetu imovine dakle klasini maloljetniki kriminalitet.
Stvorena je lana slika o maloljetnikom kriminalitetu kao nasilnom, brutalnom i izuzetno
drutvenom opasnom s obzirom da maloljetnici napadaju sasvim nepoznate i nevine rtve bez
ikakvog jasnog ili oitog razloga. Sluajevi ekstremnog nasilja maloljetnika koji su intenzivno
prikazivani u medijima posluili su kao potvrda prethodno navedenih prognoza; gotovo kao
proroanstvo koje samo sebe ostvaruje. Mladi su poeli sve vie igrati socijalne uloge koje im je
drutvo namijenilo a to je kriminal i nasilje. Na alost, postoje opravdani razlozi za bojazan
nastupanja takvog stanja i u naoj zemlji.
Jedno istraivanje provedeno u Americi 1994. godine (Males, 1998: 60) je pokazalo da
prosjeni odrasli Amerikanac ima prilino iskrivljenu sliku o kriminalitetu maloljetnika. Tako,
primjerice, rezultati tog istraivanja pokazuju da prosjeni odrasli Amerikanac vjeruje da
maloljetnici ine oko 43% ukupnog nasilnog kriminaliteta u Sjedinjenim Amerikim Dravama
iako je stvarna brojka trostruko manja i iznosi 13%. Kao izvor svojih saznanja u tom su istraivanju
ispitanici uglavnom navodili medije, pogotovo dnevni tisak. Takoer, pokazalo se da je javnost
dobro prihvatila pseudoznanstvene teorije o prirodnoj agresiji mladih osoba. Drugim rijeima,
ispada da se od maloljetnika ne moe oekivati nita drugo osim da budu nasilni to je svakako
daleko od istine. Osim toga, kako dalje komentira isti autor, ne postoji "maloljetniko nasilje" kao
to ne postoji niti "nasilje crnaca", "junjako nasilje" i slino. Postoje samo odreeni socijalni
uvjeti koji vie ili manje pogoduju pojavi nasilja. injenica je da se nasilje vie vee uz odreene
skupine stanovnitva ali one nisu definirane niti dobi niti bilo kojom drugom demografskom
karakteristikom nego socijalnim i ekonomskim obiljejima. Meutim, politiarima se vie svidjelo
pokrenuti velike kampanje za suoavanje ili "borbu" protiv uroenih karakteristika mladei nego
priznati socijalne i ekonomske probleme amerikog drutva. Na taj nain ameriko drutvo je
napustilo redukciju siromatva djece kao jedan od osnovnih politikih prioriteta u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, a umjesto toga prioritet dobiva kaznenopravni sustav, pogotovo penalni

sustav, pogotovo pak onaj vezan uz maloljetnike. Glavne rasprave su se tako poele voditi ne o
uvjetima u kojima djeca odrastaju nego o uvjetima u kojima e izdravati kazne lienja slobode i
eventualno o uvjetima u kojima e im se te kazne dosuditi.
Kod nas nema sustavnih istraivanja javnog mnijenja o percepciji nasilja djece i mladei, ali
ve sporadine ankete, iji se rezultati mogu povremeno nai na stranicama novina ili asopisa te u
razliitim tv-emisijama, pokazuju da su odrasli graani nae zemlje u najmanju ruku skeptini kada
je u pitanju moral hrvatske mladei, a zapravo vrlo esto tu dolazi do izraaja i strah odraslih od
mladih ljudi.
Krisberg (1998) je jo jedan od autora koji tvrdi da su mediji posljednjih godina sasvim
iskrivili sliku o maloljetnikom nasilju i kriminalu u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Kao
predsjednik nacionalnog vijea za kriminalitet i delinkvenciju (National Concil on Crime and
Delinquency) te koautor knjige Kriminalitet, privilegije i maloljetniko pravosue: unaprjeenje
kvalitete brige, ovaj autor tvrdi da je pravi problem Amerikanaca ne kriminalitet i nenasilje
maloljetnika nego strah od tih pojava koji je obuzeo itavu naciju i doveo do toga da su nasilje i
kriminalitet najvanije javne teme. Meutim, na to takoer upozorava ovaj autor, sve te rasprave,
bez obzira da li se vodile u Bijeloj kui ili na ulici, nisu utemeljene na egzaktnim podacima o
nasilju i kriminalitetu u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Slino se esto dogaa i u naoj zemlji ali ne zbog nedostatka ili nedostupnosti preciznih
podataka o kriminalitetu, nego zbog sklonosti odraslih da se djecom i mladima bave uglavnom
prigodno, na primjer u vrijeme predizbornih kampanja kada je potrebno davati velika obeanja i
time privui pozornost glasaa. Naravno, obeanja su to vea to su vee tekoe ija se rjeenja
najavljuju pa je stoga "uinkovitije" bazirati se na neslubenim ili parcijalnim ali senzacionalnim
podacima.
Osim iz slubenih statistika kriminaliteta, tone informacije o kriminalitetu maloljetnika u
Hrvatskoj ve je vie desetljea mogue dobiti iz znanstvenih radova. Znanstvena istraivanja su
pogotovo vrijedan izvor podataka o kriminalitetu pa tako i o nasilju mladih jer se ne bave samo
opsegom pojave nego i njenom fenomenologijom i etiologijom. Spomenimo samo prethodno
iznesenu konstataciju o sve veoj brutalnosti maloljetnih delinkvenata u SAD. Slina percepcija
postoji i u Hrvatskoj iako rezultati istraivanja pokazuju drukije. Tako su, na primjer, Cajner
Mraovi, Radovani i Akmadi (2000) nali da maloljetni poinitelji razbojnitva koji tijekom
izvrenja te kriminalne radnje fiziki i verbalno zlostavljaju svoje rtve ne pokazuju neka posebno
negativna kriminoloka obiljeja. tovie, oni se od svojih vrnjaka koji ine isto kazneno djelo ali
bez maltretiranja rtve, razlikuju po tome to su manje skloni poremeajima u ponaanju i tijeku
kolovanja. Takoer, njihovi roditelji su u pravilu obrazovaniji, odgojno funkcionalniji ali esto i
znatno siromaniji. Dakle, moglo bi se pretpostaviti da se tu radi o maloljetnicima ijim je
obiteljima nanesena izvjesna drutvena nepravda koju oni potiskuju u sebi sve do momenta
izvrenja razbojnikog napada kada poputaju inae adekvatni mehanizmi samokontrole.
Slino bi se moglo rei i za maloljetne poinitelje nasilnikog ponaanja na javnom mjestu
(Cajner Mraovi, Ljubin, Doen, Cerjak, 2000) koji su po obiljejima strukture linosti, ponaanja,
tijeka kolovanja i obiteljskih prilika sliniji maloljetnim poiniteljima nenasilnih delikata nego
maloljetnim poiniteljima ostalih nasilnih delikata. Jedine uoene razlike odnose se takoer na vii
obrazovni i nii ekonomski status roditelja maloljetnih poinitelja nasilnikog ponaanja na javnom
mjestu kao i na njihovu veu sklonost zlouporabi alkohola i opojnih droga.
Ovdje smatramo korisnim podsjetiti se na jedno istraivanje (Cajner Mraovi, Doen, 1999)
provedeno na uzorku 673 maloljetnih poinitelja razliitih kaznenih djela s elementima nasilja
kojima je u desetgodinjem razdoblju u Hrvatskoj izreena neka kaznena sankcija ili je kazneni
postupak prema njima obustavljen zbog primjene naela svrhovitosti. Dobiveni rezultati pokazuju
da maloljetnici koji pri izvrenju nasilnikog delikta koriste vlastitu fiziku snagu potpomognutu
razliitim drugim predmetima, oruem, te hladnim i vatrenim orujem ne pokazuju nikakva
predelinkventna stanja niti dolaze iz obitelji u kojima bi bili prepoznatljivi bilo kakvi kriminogeni

imbenici te stoga njihovo kriminalno ponaanje procjenjujemo situacijskim. Iz toga zapravo

proizlazi da bi se u fokusu rada djelatnika policije esto trebali na prvome mjestu nai roditelji koji
neodgovorno dre i uvaju razliite vrste orua i oruja u svojim domovima negoli maloljetnici koji
u stjecaju razliitih okolnosti za tim sredstvima poseu i ine kaznena djela.
Spomenimo jo samo istraivanje provedeno na uzorku 393 maloljetna poinitelja
razbojnitva i razbojnike krae u Hrvatskoj (Cajner Mraovi, Dujmovi, 1999) iji rezultati
pokazuju da je za maloljetnike koji razbojnitvo poine koritenjem vlastite fizike snage odnosno
pomou orua, hladnog i vatrenog oruja karakteristino da su skloni prekomjernom konzumiranju
alkohola i prosjaenju. Radi se, meutim, istodobno o mladim osobama koje svoju kriminalnu
karijeru zapoinju nakon navrene etrnaeste godine ivota te koje inae ne manifestiraju agresivne
modele ponaanja niti se skiu. Ovi poremeaji u ponaanju, dakle, agresivnost, skitnja i
prijavljivanost prije etrnaeste godine ivota vie su obiljeje onih maloljetnika koji su razbojniki
delikt poinili ozbiljnom prijetnjom.
3. TO GENERIRA NASILJE MALOLJETNIKA?
Sljedee podruje aktualnih kontroverzi i dilema vezanih uz nasilje maloljetnika jest
svakako etiologija ove drutveno nepoeljne pojave. Kriminoloka, psiholoka, socioloka i druga
znanstvena istraivanja pokazuju kako itav niz razliitih imbenika moe pridonijeti sklonosti
djeteta ka delinkvenciji i nasilju. Nasilje maloljetnika vee se i uz egzogene imbenike kao to je,
na prvom mjestu, disfunkcionalna obitelj i siromatvo ali i uz psiholoke i fizioloke probleme,
ukljuujui tu u posljednje vrijeme i hiperaktivnost. Kako tvrdi Mendel (1998), vremenom su
znanstvena istraivanja izluila osnovne modele ponaanja i osnovna rizina stanja koja vode ka
kroninoj delinkvenciji. Gotovo uvijek se na putu tog razvoja nalaze ozbiljni poremeaji u
ponaanju ve tijekom ranog djetinjstva. Naravno, injenica je da veina djece koja pokazuju
odreene antisocijalne tendencije ne postaje maloljetnim delinkventima ili kriminalcima iz navike
odnosno kriminalnim povratnicima, ali je isto tako injenica da oni koji pou tim putem pokazuju
vrlo tipian razvojni put i faze progresije u problemima u ponaanju. Mendel (1998) opisuje taj put
od poremeaja u ponaanju kao to su neposluh, laganje ili bjeanje od kole, preko verbalnih i
fizikih agresivnih ispada do tekih nasilnih delikata koji se opet kreu u rasponu od sudjelovanja u
tunjavi i tjelesnih ozljeda pa do silovanja, razbojnitva pa ak i ubojstva. Rana zlouporaba
alkohola a esto i droga takoer je vrlo dobar prediktor delinkvencije maloljetnika. ini se kao da
antisocijalno ponaanje odraslih osoba doslovno zahtijeva vrlo karakteristino odnosno
problematino djetinjstvo i gotovo tipine uvjete odrastanja. Ipak, roditelji veine djece koja
pokazuju zabrinjavajue znakove ponaanja ne reagiraju i ne smatraju da njima ili njihovoj djeci
treba struna pomo. Ipak, ovo nisu problemi koji nastaju sami od sebe: istraivanja pokazuju da
veina djece koja manifestiraju poremeaje u ponaanju istodobno pokazuju slaba vjerovanja u
odnosu na drutvene norme i drutveno prihvatljive oblike ponaanja to ih onda naravno
predisponira za nasilje.
Ovo posljednje razmiljanje zastupa i Feder (1998) koji tvrdi da je proputanje drutva da
djecu poui osobnoj odgovornosti te smislu za dobro i loe je glavni generator maloljetnikog
kriminaliteta i nasilja. Usporeujui aktualno stanje u Sjedinjenim Amerikim Dravama sa
stanjem od prije nekoliko desetljea ovaj autor zakljuuje da je moralna klima u suvremenom
amerikom drutvu nekonzistentna te ne stavlja dovoljno naglaska na osobnu odgovornost i
samokontrolu. Meutim, bez jasnih moralnih smjernica mladi ljudi postaju ne samo neodgojeni
nego i nasilni. I ovaj autor govori o siromatvu kao generatoru nasilja i kriminaliteta ali ne u
uobiajenom obliku nego se ovdje radi o siromatvu moralnih vrijednosti.
Ovu tezu pogotovo je mogue aplicirati na poratne i tranzicijske zemlje, u koje se ubraja i
Hrvatska, gdje uslijed velikih i naglih drutvenih promjena dolazi do krize vrijednosnog sustava i

morala. Sjetimo se samo kako smo slavili ratne heroje koji su nakon nepunog desetljea skinuti sa
drutvene scene kao ratni zloinci i profiteri. U takvim preokretima vrijednosnog sustava teko se
snalaze i odrasli ljudi, to je razvidno iz polemika koje se posljednjih mjeseci javno vode u naoj
zemlji. Meutim, opisano je stanje pogotovo nezdravo za one najmlae koji trae vrlo jasne i
gotovo dihotomne kategorije dobrog i loeg.
Brownfeld (1998) se na izvjestan nain pridruuje prethodnim razmiljanjima osuujui
suvremeno ameriko drutvo koje je omoguilo izvanbrano materinstvo. Naime, prema miljenju
ovoga autora uzroke rapidnom porastu nasilja i openito kriminala meu mladima treba traiti u
jednako tako rapidnom porastu broja izvanbrane djece odnosno obitelji bez jednog roditelja. Ovaj
autor to tumai tvrdnjom da djeca u takvim obiteljima ne mogu dobiti dovoljno panje i odgoja za
svoj zdrav i spravan emocionalni i svaki drugi rast i razvoj. U situaciji takvog nedostatka djeca se
okreu nemoralnim ponaanjima ukljuujui tu i nasilje i kriminalitet. Meutim, ovaj autor je otar
i u odnosu na cjelovite obitelji u kojima su oba roditelja zaposlena izvan kue jer se i ovdje radi o
nedostatku odgoja. Takva djeca imaju veu vjerojatnost da uslijed nedostatne brige i panje
roditelja postanu ili rtvama ili poiniteljima nasilnih delikata. Ovaj autor zakljuuje da je
vanbranost zapravo najvaniji socijalni problem u Sjedinjennim Amerikim Dravama, daleko
vaniji od kriminala, droga, siromatva, nepismenosti, beskunitva i sl. jer on sam po sebi zapravo
generira sve ostale navedene nevolje i nedae amerikog drutva.
Jedna od teza u objanjenju nasilja i kriminaliteta mladih koja se takoer esto nalazi u
literaturi je i ona koja ova drutveno neprihvatljiva ponaanja nastoji objasniti nedostatkom
strukturiranog obiteljskog ivota. Viviano (1998) je jedan od autora koji smatra da je suvremeni stil
ivota vrlo brz i nepostojan. Ljudi se uestalo sele te uslijed te injenice nestaje homogena ruralna
sredina a umjesto toga sve je vie urbanih sredina koje ljude privlae novim nainom ivota ali koje
istodobno i tradicionalne vrijednosti zamjenjuju novim normativnim sustavom, novim institucijama
i novim zahtjevima socijalnog ivota. Ove pojave imaju dvostruki rezultat: s jedne strane je pojava
anomije a s druge strane je izazov stjecanja prihvaenosti i potovanja doljaka u novim sredinama,
to je dodatno zakomplicirano ukoliko se radi o ljudima razliite rase, etnikog porijekla i religijske
pripadnosti. Ovi procesi ne dogaaju se samo na makrosocijalnoj razini nego se reflektiraju i na
manje drutvene skupine pa tako i na obitelj. U suvremenom drutvu obitelj i dalje ostaje
najintimnija i najutjecajnija drutvena skupina u kojoj se odvija glavnina razvoja ljudske jedinke.
Na taj nain obitelj ostaje temeljna jedinica suvremenog drutva. Meutim, istodobno se njena
definicija, struktura i funkcije mijenjaju te ona vie nije tako postojana kao to je to u okviru
tradicionalnog sustava. Drugim rijeima, pred obitelj se stavljaju jednaki zahtjevi ali u bitno
promijenjenim uvjetima to se takoer moe smatrati novim izvorom potekoa za djecu i mlade.
U Hrvatskoj se prethodne konstatacije odnose, izmeu ostalog, na velik broj izbjeglikih
obitelji koje su stjecajem ratnih okolnosti bile prisiljene migrirati i snalaziti se u novim socijalnim
sredinama. U takvim tekim situacijama probleme privikavanja i prilagodbe na nove uvjete ivota
imali su i odrasli, a jo u veoj mjeri djeca. Naime, roditelji su u takvim tekim prilikama bili
okupirani sami sobom, vlastitim snalaenjem u novonastaloj situaciji, prevladavanjem negativnih
emocija i brigom za egzistenciju obitelji, tako da im nije ostajalo ni vremena ni energije da
udovolje odgojnim zahtjevima koji su u takvim prilikama takoer poveanog opsega. Osim toga, za
mnogu djecu to je bilo prvo iskustvo roditeljske nekompetencije, to dovodi do naruavanja
roditeljskog autoriteta i traenja uzora izvan obitelji.
Na prethodna razmiljanja nadovezuju se oni autori koji smatraju da su bande glavni
nositelji nasilja maloljetnika u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Tako, primjerice, Hacker
(1998:87) tvrdi da se velik broj mladih ljudi pridruuje bandama jer ele nekome pripadati i uivati
neiju zatitu, to ne dobivaju od svojih obitelji niti drugih za to tradicionalno predisponiranih
drutvenih skupina. Meutim, kultura bandi obino vodi svoje lanove u kriminal u ime lojalnosti i
pripadnosti bandi.

Neki su pak skloni tvrdnji da televizija moe uzrokovati nasilno ponaanje kod djece i
maloljetnika (vidi o tome opirnije kod: Hepburn, 1998). Iza ove konstatacije se kriju zapravo dva
problema: velika koliina vremena koju mladi ljudi prosjeno provode pred tv ekranima i sadraj tv
programa u kojem je nasilje vrlo zastupljeno iz jednostavnog razloga jer je traeno. Na taj nain za
generacije mladih ljudi nasilje postaje svakodnevica i zabava te gubi svoja negativna obiljeja.
Naposljetku, spomenimo jo samo multikauzalne i interdisciplinarne pristupe objanjenju
nasilja maloljetnika koji polaze od stajalita da je nemogue izdvojiti samo jedan imbenik kao
glavni uzronik ove drutveno nepoeljne pojave. Umjesto toga, daleko je izvjesnije da itav niz
problema koji esto bivaju meusobno povezani zajedniki pridonosi poveanju vjerojatnosti da e
neka mlada osoba posegnuti za nasiljem. U tom smislu mogue je objediniti sve prethodno
spomenute imbenike a to su makrosocijalni drutveni procesi, promjene u okviru obiteljskog
ivota, zlouporaba alkohola i droga, dostupnost oruja, siromatvo, zlostavljanje djece, mediji itd.
Iz svega navedenog, koliko god se radilo o razliitim pa ak i meusobno suprostavljenim
vienjima etiologije kriminalnog nasilja mladih, ipak jasno proizlazi da je svakodnevni ivot
osnovni generator nasilja mladih u modernom drutvu. Kako upozorava Henderson (1998: 100),
sluajui odrasle, itajui novine i gledajui televiziju dananja djeca shvaaju da se nasilje i
kriminal isplate vie od rada, potenja i korektne meuljudske komunikacije.
4. KAKO JE MOGUE REDUCIRATI NASILJE MALOLJETNIKA?
Dva su temeljna pristupa u suzbijanju odnosno redukciji maloljetnikog kriminala i
maloljetnikog nasilja a to su prevencija i kanjavanje. Aktualni trend u Sjedinjenim Amerikim
Dravama ide u prilog kanjavanju odnosno ka otrijem sankcioniranju maloljetnih delinkvenata
dok se istodobno manje inzistira na preventivnim mjerama kao to su policijski sat za djecu i
maloljetnike, noenje uniformi u kolama, programi rjeavanja konflikata mirnim putem te
poticanje roditeljske odgovornosti (Donegan, 1998:107). U nastojanjima da se rijei problem
maloljetnikog nasilnog kriminaliteta dolazi se ak na neki nain apsurdnih situacija pa tako danas
u Sjedinjenim Amerikim Dravama vrijedi pravilo: odmah kanjavati, kasnije prevenirati.
Problem kod prevencije je taj da ljudi nisu u prilici odmah vidjeti njene rezultate niti su ih u stanju
egzaktno mjeriti. Nasuprot tome, stroga kazna lienja slobode je neto to je svakome na prvi
pogled jasno i zadovoljava potrebu za represijom. Osim toga, od izreenih sankcija se ne zahtijeva
njihova uinkovitost ve se javnost zadovoljava njihovom teinom. Nasuprot tome od preventivnih
mjera se zahtijevaju dokazi njihove uinkovitosti. Nadalje, preventivne mjere zahvaaju vrlo iroko
podruje dok kod sankcija ta irina izostaje. To dadatno uslonjava evaluaciju preventivnih mjera
jer je jasno da one svaka sama za sebe teko daju rezultate nego je potrebna sustavna preventivna
aktivnost i, naravno, interdisciplinarni i meuresorni pristup. Zanimljivo je da amerika javnost
preferira samo neke preventivne mjere i programe dok prema veini ostalih pokazuje veu ili manju
skepsu. Meu preferirane preventivne mjere spada i policijski sat za djecu i maloljetnike. Razlog
tome je vjerojatno injenica da je i to neto vrlo odreeno i pojmljivo za iru javnost te se zapravo
nalazi na rubu izmeu prevencije i represije. Meutim, nedostaju evaluacijska istraivanja kojima
bi se utvrdila uinkovitost te mjere. Ono to pokazuje policijska praksa je injenica da maloljetnici
veinu svojih delikata ine u razdoblju izmeu tri i est sati poslije podne. Naravno, neki delikti
maloljetnika mogu se uspjeno prevenirati policijskim satom kao to su to, primjerice, krae
automobila jer se one najee dogaaju nou. Meutim, ono to predstavlja problem u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, a to je nasilje maloljetnika i zlouporaba droga od strane maloljetnika, kako
tvrde policijski strunjaci nemogue je rijeiti policijskim satom. Policijski sat pogotovo nema
nikakvo djelovanje na maloljetne kriminalne povratnike i delinkvente iz navike kao ni maloljetnike
koji su u sprezi s organiziranim kriminalom jer, kako tvrdi jedan od policijskih rukovoditelja iz

Washingtona, maloljetnik nee pogledati na svoj rolex i utvrditi da mora kui jer je uskoro 11 sati
jer e u protivnom njegovi roditelji morati platiti 500 amerikih dolara globe.
Ograniavanje nonih izlazaka osoba mlaih od 16 godina (l.94. Obiteljskog zakona)
izazvalo je dosta negativnih reakcija i u naoj zemlji. Osim to su mladi to doivjeli kao jo jedan
atak drutva na njihova prava i slobode, odrasli su izraavali svoju sumnju u uinkovitost sustava
drutvene brige za djecu koji zabranjuje none izlaske mlaima od 16 godina ivota a da istodobno
ne kreira uvjete za zadovoljenje njihovih potreba za druenjem u dozvoljeno vrijeme odnosno do
23 sata. Naime, injenica je da disko klubovi otvaraju svoja vrata tek upravo u to doba te da
alternativnih mjesta za zabavu mladih nema.Sve vie podrke nailazi teorija prema kojoj je vei
angaman roditelja u ivotu njihove djece krucijalna komponenta suzbijanja nasilja meu djecom i
mladima. Ovdje se odamah postavlja i pitanje odgovornosti roditelja za ponaanje svoje djece pa je
tako jedna od ideja da se bi roditelje trebalo kanjavati za kaznena djela koja su poinila njihova
djeca te tako ih prisiliti da sudjeluju u naporima vezanima uz prevenciju kriminaliteta djece i
maloljetnika. Takoer se velika vanost pridaje razliitim kolskim programima kao to su
rjeavanje konflikata mirnim putem, aktivno sluanje, komunikacija i sl. Meutim, kao to
upozorava Donegan (1998:113), potencijalnu uinkovitost u sutini dobro zamiljenih programa
treba promatrati u aktualnom drutvenom kontekstu koji, barem u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, potie nasilje.
Daleko od ovakve ocjene nije niti stanje u Hrvatskoj. tovie, ovdanju situaciju dodatno
komplicira injenica da je tijekom rata nasilje bilo ne samo prihvatljivi nego i preferirani model
ponaanja.
Unato aktualnom trendu favoriziranja kanjavanja maloljetnika za nasilne delikte u
Sjedinjenim Amerikim Dravama ipak postoji i snana ideja o rehabilitaciji maloljetnih poinitelja
nasilnikih delikata. Drugim rijeima, tvrdi se da takvi rehabilitacijski programi mogu smanjiti
nasilje malojetnika pogotovo povrat kod maloljetnih poinitelja nasilnih delikata. Naime, u okviru
takvih programa maloljetne delinkvente poduava se razliitim komunikacijskim vjetinama, radi
se na poboljanju njihovog samopotovanja te ih se obuava za neko zanimanje ime se zapravo
daju temelji njihovoj budunosti u drutvenoj zajednici. Zanimljivo je da je u jednom istraivanju
veina maloljetnih ispitanika izjavila da najvie trebaju mogunosti za uenje, rad i igru, zatim
ivot lien zlostavljanja i zanemarivanja, potom smanjenje kriminaliteta i nasilja, pozitivne modele
za identifikaciju te na kraju potene, jasne i konzistentne posljedice u situaciji kada uine neto loe
(National Crime Prevention Council, 1995).
Ima i onih autora koji smatraju da se obitelji maloljetnih delinkvenata nalaze najee u vrlo
tekim socijalnim i ekonomskim prilikama te je neopravdano od njih oekivati vei angaman u
odgoju i preodgoju djece (Krisberg, 1987). Isti autori stoga veu pozornost obraaju na ulogu kole
u suzbijanju nasilja meu djecom i mladima. U tom smislu posebno se naglaavaju organizirane
aktivnosti za uenike izvan nastave imbe im se, s jedne strane, pruaju korisni sadraji a s druge
strane osigurava nadzor i podrka koju ne dobivaju u dostatnoj mjeri kod kue. Meutim, kako
upozorava Herbert (1998) upravo se kod ovakvih inicijativa osjea nedostatak financijskih
sredstava odnosno u situaciji tednje ovo e biti prve aktivnosti koje e biti reducirane ili ak
dokinute. Takoer, postoji jo jedan apsurd a to je da e one biti eliminirane najprije upravo tamo
gdje su najpotrebnije a to su siromane gradske etvrti u kojima su roditelji zaposleni i prisiljeni
raditi preko radnog vremena da bi uspjeli uzdravati obitelji uslijed ega djeca ne dobivaju
adekvatnu brigu i odgojne sadraje. Goode (1998) predlae jo jednu strategiju u okviru kole kao
subjekta prevencije nasilja meu djecom i mladima a to je davanje nastavnicima vie opcija za
suoavanje s uenicima koji su nasilni i koji ometaju nastavu. Drugim rijeima, nastavnicima treba
omoguiti veu kontrolu u razredima ime se postie dvostruki cilj: reduciraju se poremeaji u
ponaanju pojedinih uenika a ostalim uenicima se osigurava neometano praenje nastave to je u
protivnom neizvedivo. Ima i onih koji smatraju da crkva moe znatno pridonijeti redukciji nasilja
meu mladima svojim prikladnim programima. Naime, uspostavljajui komunikaciju s ljudima na

10

ulici, pogotovo siromanom mladei koja se nalazi u situaciji socijalnih i ekonomskih pritisaka,
crkva se nalazi u prilici da takvim mladim ljudima i prui adekvatnu pomo. Ta pomo se moe
kretati u rasponu od materijalne pomoi preko pomoi u koli pa do raznih programa u okviru kojih
e i oni koji se nalaze na drutvenim marginama dobiti odreeni status i ulogu u drutvenoj
zajednici.
Postavlja se, meutim, pitanje to sa onom djecom i mladei koja su ve toliko zahvaena
subkulturom, devijantnim ponaanjem i kriminalom da se vie niti ne nalaze u okviru obrazovnog
odnosno kolskog sustava? Za takvu djecu i mlade Coles (1998) predlae posebne programe
obrazovne, medicinske i pravne pomoi. Cilj takvih programa je da se, uglavnom individualnim
radom i pojaanom brigom i nadzorom, pripremi mladog ovjeka za povratak u drutveni ivot te
uspjenu budunost. Prisiljavati malojetne kronine delinkvente te lanove bandi i ostale mlade
pripadnike razliitih subkulturnih skupina da se vrate u redovni proces obrazovanja je pogreka s
obzirom da se oni u taj proces i u tu sredinu vie ne mogu uklopiti. Oni, naime, ne trebaju samo
obrazovanje nego na prvome mjestu je njima potreban intenzivan odgoj i preodgoj te u tom smislu
izgraivanje adekvatnog moralnog vrijednosnog sustava.
Ovime se dolazimo na pitanje uinkovitosti postojeeg kaznenopravnog sustava za mlade
koje se sve ee postavlja i u naoj zemlji. Danas je sve vei broj onih (vidi o tome opsenije kod:
Gillespie, 1998) koji smatraju da postojei kaznenopravni sustav i filozofija na kojoj on poiva vie
nisu adekvatni stanju, kretanju i strukturi maloljetnikog kriminaliteta. Drugim rijeima, postojei
sustav je preblag za "nove" maloljetne delinkvente koji su sve nasilniji, sve brutalniji i sve brojniji.
Ideja je, dakle, da sustav maloljetnikog sudovanja treba uskladiti s teinom maloljetnikog
kriminala te tako ve preventivno djelovati na maloljetne poinitelje kaznenih djela. Mlade ljude
valja poduiti da se zloin ne isplati a to je jedino mogue postii na nain da se poveaju trokovi
njihovog protupravnog ponaanja. Na taj nain kriminalitet moe postati manje privlanom
alternativom drutveno prihvatljivom ponaanju za mlade ljude.
Zanimljivo je da se i politika prevencije nasilja meu djecom i mladei s vremenom
mijenja. Tako je do sve do ranih osamdesetih godina 20. stoljea glavni cilj odgajatelja, socijalnih
radnika, nadlenih osoba u okviru kaznenopravnog sustava i drugih bio taj da se djecu udalji od
nasilja. U tom smislu provoeni su mnogobrojni programi i raeni mnogobrojni eksperimenti.
Meutim, na prijelazu izmeu dvaju tisuljea moramo se pomiriti sa injenicom da je nasilje
sastavni dio svakodnevnog ivota djece i mladei te ne moemo vie polaziti od iluzije da emo
djecu "maknuti" od nasilja. Danas preventivni programi moraju nuno slijediti drugu logiku a to je
kako osposobiti mlade ljude da se uinkovito suoavaju sa nasiljem te kako da vlastite konflikte
rjeavaju mirnim putem, a bez nasilja. Stara je i poznata pria da sin, zlostavljan od svog oca,
odrasta, zasniva vlastitu obitelj te jednako tako zlostavlja vlastitog sina kao to je to prema njemu
inio njegov otac. Meutim, danas se u ovu pojavu koju struno nazivamo krugom nasilja ili
intergeneracijskom transmisijom nasilja interpolira jedan novi bitan elemenat a to je kada
zlostavljani sin izlazi na ulicu i nabavlja oruje. Svakome je odmah jasno da ova komponenta danas
nasilje ini jo opasnijim, jednostavnijim, dostupnijim i pogubnijim negoli je to bilo prije nekoliko
desetljea. Jedna srednjokolka u policijskoj postaji je 1996. godine izjavila da je u New Yorku za
dijete lake nabaviti pitolj negoli lansku iskaznicu za knjinicu.
Svjesni ovako tekog i zapravo poraznog stanja, neki su krajem 80-ih i poetkom 90-ih
godina 20. stoljea, pogotovo na podruju Sjedinjenih Amerikih Drava, odluili vratiti stanje
ponovno pod kontrolu i to svim moguim mjerama. Tako je nastala politika pod parolom "rat
nasilju", "borba protiv kriminaliteta", "obraun s mladim nasilnicima", "rat nasilju na ulicama",
"borba za mir i sigurnost graana na ulicama" itd. Meutim, poznata je stvar da svako nasilje
generira novo nasilje i da se na nasilje najee odgovara jednakom mjerom. Politike voene
ovakvim sloganima svakako su predstavljale izraz odlunosti politiara i strunjaka da se
sigurnosno stanje na amerikim ulicama popravi ali uinak nije bio takav. Ovakve politike, naime,
nuno u startu podrazumijevaju da e netko biti "pobjednik" a netko "gubitnik". Na taj nain

11

doslovno dolazi do onoga to u sloganu i stoji a to je rat, obraun i borba. Kako upozorava Brown
Childs (1998:131), Amerika se na prijelazu stoljea nalazi u krvavom ratu koji se ne vodi preko
oceana nego na ulicama amerikih gradova. Navodei statistike podatke o mladim poinitejima i
rtvama nasilnih delikata u Sjedinjenim Amerikim Dravama u razdoblju izmeu 1979. i 1994.
godine, ovaj autor postavlja pitanje kakvo je to drutvo koje dozvoljava da toliko mladi ljudi
stradaju bez da se neto konstruktivno tim povodom uini. Smatrajui, naime, postojee kriminalne
politike destuktivnima, ovaj autor prednost daje mirotvornim programima i inicijativama koje
problem nasilja nastoje rijeiti mirnim putem. Radi se o svojevrsnom povezivanju lanova
drutvene zajednice na rjeavanju nasilja mladih kao zajednikog problema ime se na neki nain
ameriko drutvo revitalizira. Naime, u drutvu koje je zahvaeno procesom anomije te u
kompetitivnom drutu koje pogotovo inzistira na materijalnim kriterijima uspjeha, gubi se suradnja
i suivot meu graanima a time slabe i mehanizmi neformalne drutvene kontrole. Ponovnim
jaanjem drutvenih skupina te ponovnim povezivanjem graana u tim skupinama vraa se i
neformalna socijalna kontrola kao bitan faktor prevencije poremeaja u ponaanju pa tako i nasilja
djece i mladei.
5.

DA LI BI MALOLJETNE POINITELJE
TREBALO STROE SANKCIONIRATI?

NASILNIH

KAZNENIH

DJELA

Posljednjih godina veina je amerikih drava mijenjala svoje zakone da bi udovoljila

estokim zahtjevima javnosti za stroim kanjavanjem maloljetnih poinitelja nasilnih delikata.
Tako su neke drave donijele zakone prema kojima je proiren katalog kaznenih djela za koja
maloljetnici mogu biti procesuirani jednako kao odrasle osobe a ne u privilegiranom statusu s
obzirom na svoju dob. Predlagai ovih promjena tvrdili su da e jedino na taj nain moi se suoiti
s rastuom populacijom maloljetnih nasilnih delinkvenata. Meutim, velik je broj i kritiara
navedenih promjena koji upozoravaju da represivnim mjerama problem maloljetnikog nasilja i
kriminala nee biti rijeen nego ak moe biti i pogoran.
S obzirom da kod nas jo nema slinih promjena na zakonodavnoj razini, ali se o njima vrlo
intenzivno raspravlja, dobro je sagledati argumente za i protiv takve politike suzbijanja nasilnog
kriminaliteta mladih.
5.1. Da: maloljetne poinitelje nasilnih kaznenih djela trebalo
bi stroe sankcionirati
Zagovornici politike stroeg sankcioniranja maloljetnih poinitelja kaznenih djela s
elementima nasilja na provome mjestu istiu sljedee argumente za svoje stavove:
- maloljetnici su dovoljno zreli da mogu shvatiti teinu, opasnost i predvidjeti posljedice
svojih ponaanja te ih se stoga moe smatrati potpuno ubrojivima i u skladu s time procesuirati i
sankcionirati kao odrasle osobe;
- nasilni delikti imaju teke posljedice, te bi sve njihove poinitelje, pa tako i one
maloljetne, trebalo kanjavati u skladu sa tom injenicom;
- privilegirani poloaj maloljetnih poinitelja kaznenih djela u kaznenom postupku daje do
znanja da se tu ne radi o ozbiljnim stvarima;
- postojei kaznenopravni sustav ne predstavlja autoritet za maloljetnike koji su svjesni da
im je maksimalno prilagoen;
- procesuiranje i sankcioniranje maloljetnih poinitelja nasilnih delikata kao odraslih osoba
je jasna poruka da drutvo nema namjeru nikome tolerirati nasilje;

12

- gotovo bez izuzetka, svi odrasli profesionalni delinkventi i ostali kriminalni povratnici
poeli su kriminalnu karijeru u ranoj dobi te su ve kao maloljetnici inili viestruka pa i najtea
kaznena djela;
- tajnost dosjea maloljetnih poinitelja kaznenih djela onemoguava uinkovitost
kaznenopravnog sustava u pronalaenju kroninih i nasilnih delinkvenata s obzirom da oni esto
mogu biti identificirani jedino na temelju tih dosjea;
- funkcija kaznenopravnog sustava je primarno ostvarivanje sigurnosti i zatite u drutvenoj
zajednici te u situaciji kada se ta ista zajednica suoava s rastuim brojem djece i maloljetnika koji
ine ubojstva, silovanja, razbojnitva, otmice i druge delikte nasilja, treba poduzeti hitne i drastine
mjere da se takvo stanje stavi pod nadzor;
- injenica da je relativni udio maloljetnika u ukupnoj populaciji znatno manji od relativnog
udjela maloljetnika u ukupnom broju poinitelja nasilnih delikata najbolje indicira neadekvatnost i
neuinkovitost postojeeg kaznenopravnog sustava te potrebu za njegovom promjenom;
- priviligirani status maloljetnih poinitelja nasilnih delikata tijekom kaznenog postupka i
njihovo blae kanjavanje poruka su mladima da se zloin isplati i da je nasilje uinkovit i brz put
za ostvarivanje ciljeva;
- glavna slabost postojeeg kaznenopravnog sustava je ta da se on ne uspijeva uinkovito
suoiti sa maloljetnim poiniteljima najteih kaznenih djela i maloljetnim kriminalnim
povratnicima.
5.2. Ne: maloljetne poinitelje nasilnih kaznenih djela ne bi
trebalo stroe sankcionirati
Kao to smo ve prethodno pokazali stroi zakoni koji maloljetne poinitelje nasilnih
delikata podvrgavaju proceduri predvienoj za punoljetne poinitelje kaznenih djela te prema
kojima se predviaju kazne lienja slobode za maloljetne poinitelje nasilnih delikata jednake kao i
za odrasle delinkvente sve su popularniji. Time se na prvome mjestu zadovoljava zahtjev javnosti
prema nadlenim autoritetima da se maloljetniko nasilje i kriminal stave pod kontrolu. ira
javnost, meutim, ima vrlo simplificirane predodbe o mjerama kriminalne politike i njihovoj
uinkovitosti pa tako najee rjeenje problema kriminaliteta nalaze u kanjavanju. Slijedom takog
naina razmiljanja, ukoliko dolazi do pogoranja u trendovima stanja, kretanja ili strukture
kriminaliteta, potrebno je otrije kanjavanje delinkvenata. Ipak, treba imati u vidu injenicu da
ljudi veinom nisu upoznati s nainom funkcioniranja niti kaznenopravnog niti penalnog sustava te
stoga nisu u stanju sagledati i rizike koje sa sobom nosi politika procesuiranja i kanjavanja
maloljetnika kao odraslih osoba. Tako, primjerice, Howard Snyder, voditelj istraivanja za
Nacionalni centar za maloljetniko pravosue (National Center for Juvenile Justice) u Pittsburghu
napominje kako je zanimljivo da ljudi koji tako glasno ustaju za trpanje djece u kaznenopravni
sustav za odrasle istovremeno zaboravljaju injenicu da su jednako glasni u prigovorima koje
upuuju na raun tog istog kaznenopravnog sustava za odrasle i za koji tvrde da je potpuni
promaaj i da kriminalce vie dodatno za osposobljava za kriminal nego to ih preodgaja i
rehabilitira. Slino tome upozorava i Barry Krisbergh predsjednik Nacionalnog vijea za
kriminalitet i delinkvenciju (National Council on Crime and Delinquency) u San Franciscu
konstatirajui da je ono ega se javnost uistinu plai zapravo oruje ali umjesto toga da oglaavamo
rat protiv oruja mi oglaavamo rat protiv djece. Ono to je pogotovo uznemirujue prema
Krisbergu je injenica da javnost pokuava sniziti dob kaznene odgovornosti a da se istodobno
uope ne pita to se to dogaa s modernim drutvom a kamoli da neto pokuava u tom drutvu
intervenirati.
Oni koji su protiv stroeg sankcioniranja maloljetnih poinitelja nasilnih kaznenih djela
najee uzimaju sljedee injenice kao argumente:

13

- maloljetnici su u penalnim institucijama za odrasle osobe izloeni razliitim oblicima

viktimizacije od strane odraslih zatvorenika;
- maloljetnici koji su upueni na izdravanje kazne lienja slobode u penalne ustanove za
odrasle osobe imaju manje anse da budu rehabilitirani u usporedbi s onima koji su poslani u
institucije za maloljetnike;
- maloljetnici koji kaznu lienja slobode izdravaju u institucijama za odrasle osobe
najee tamo ostvare bliske veze s odraslim delinkventima te se na taj nain pripreme za injenje
teih kaznenih djela nakon otpusta iz penalne ustanove;
- kriminalni povrat, pogotovo ponovo injenje tekih kaznenih djela, ee je kod
maloljetnika koji su upueni u penalne ustanove za odrasle osobe negoli kod maloljetnika koji su
institucionalizirani u ustanovama za maloljetne delinkvente;
- unato ekspanziji nasilja od strane maloljetnika, nema opravdanja za njihovo
sankcioniranje kao odraslih osoba s obzirom da su njihova kaznena djela manje posljedica vlastitog
izbora izmeu dobrog i pogrenog ponaanja a vie posljedica zanemarujueg odnosa drutva
prema svojim najmlaim lanovima;
- s obzirom da je kriminal i nasilje maloljetnika posljedica nekih procesa na makrosocijalnoj
razini, stroim sankcioniranjem maloljetnih nasilnih delinkvenata ne moe se utjecati na opseg
pojave maloljetnikog nasilja i kriminala jer se na taj nain ne tangiraju socijalni problemi koji
generiraju pojavu;
- prijetnja kaznom lienja slobode u trajanju od 20 godina nema nikakvog utjecaja na
maloljetnika koji misli da ljetni odmor traje zauvijek;
- tendencija da se maloljetni poinitelji nasilnih delikata procesuiraju i sankcioniraju kao
odrasle osobe nosi u sebi rizik da se ista metodologija kaznenopravnog sustava prenese i na
maloljetne poinitelje nenasilnih delikata ime se ugroava temeljna filozofija kaznenopravnog
sustava za mlade;
- dananjim maloljetnicima nedostaje stabilnost, sigurnost i pozitivni uzori koji im mogu
pruiti jedino stabilne i moralne odrasle osobe, to je problem koji se nee rjeavati slanjem djece u
zatvore;
- djeca najee nisu u prilici koristiti neke drutvene programe i usluge sve dok se ne
pojave kao poinitelji kao poinitelji kaznenih djela - tek to je drutvu dostatan povod da dijetetu
prui adekvatnu brigu i nadzor;
- stroe sankcioniranje maloljetnih poinitelja nasilnih kaznenih djela je zapravo
najjednostavnija solucija u nastojanjima uspostavljanja kontrole nad maloljetnikim nasiljem i
kriminalom ali ne i najuinkovitija - uinkovite tek mogu biti preventivne mjere odnosno ozbiljniji
napori drutva da se djeci prui adekvatna briga i nadzor kako bi uspjeli izrasti u nenasilne i
produktivne odrasle osobe koje se pridravaju moralnih i pravnih normi ivljenja u drutvenoj
zajednici.
6. UMJESTO ZAKLJUKA: NASILJE MLADIH KAO DIO SOCIJALNOG KONTEKSTA
S obzirom na stanje maloljetnikog nasilja koje podrazumijeva sve mlae i brutalnije
delinkvente, u okviru kazneno-pravnog sustava sve je izraenija dilema glede uinkovitosti
aktualnog naina procesuiranja i sankcioniranja maloljetnih delinkvenata. Konkretnije reeno,
kaznenopravni sustav se suoava s dilemom: da li maloljetne poinitelje nasilnih delikata tretirati
kao odrasle delinkvente? Nitko se ne usuuje na ovo pitanje dati odreeniji odgovor s obzirom da
su strunjaci jo nesigurni oko detekcije imbenika koji su doveli do opisanog porasta opsega,
teine i opasnosti maloljetnikog nasilja u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Naravno, s obzirom
da se ne prepoznaju generatori stanja, vrlo teko je poduzeti adekvatne mjere da bi se ono saniralo.

14

Ipak, oslonom na sve izneseno, ini se da bismo u naoj zemlji mogli poi od slijedeih
razmiljanja.
Na poetku adolescencije ivot mladog ovjeka jo uvijek ima tipino djeja obiljeja te se
uglavnom odvija u okruenjima kao to su obitelj, skupina vrnjaka i kola. Institucionalni odnosno
drutveni poredak e, uz jednu vrlo vanu iznimku, vrlo malo utjecati na taj ivot, odnosno radit e
se o utjecajima koji su vrlo ogranieni. Meutim, mladi ovjek e vrlo brzo, odnosno do kraja
adolescencije, postii sve formalne obveze i angamane odraslog graana. Radi se, oito o vrlo
nagloj i krupnoj promjeni. Drugim rijeima, za veinu mladih ljudi adolescencija donosi znatno ire
prepoznavanje razmjera do kojih su sve ljudske aktivnosti podlone legalnoj regulativi. U ovom
ivotnom razdoblju mladi se sve vie nalaze na javnim mjestima te sve vie participiraju u
aktivnostima koje vie nisu pod direktnim nadzorom roditelja ili drugih odraslih osoba. To, nadalje,
znai da se od mladih ljudi oekuje da uspostave kontrolu nad vlastitim ponaanjem te da budu
legalno odgovorni za svoje aktivnosti. Dok je ranije, tijekom djetinjstva, bilo uobiajeno da roditelji
stoje izmeu djeteta i pravnog sustava, u adolescenciji taj odnos postaje sve vie direktnim odnosno
bez posrednika.
Napokon, svi adolescenti e imati jedno zajedniko institucionalno iskustvo a to je kola i to
iskustvo zapravo predstavlja kontinuitet iz djetinjstva u adolescenciju. Meutim, i u samom nainu
kolovanja postoje razlike kada usporeujemo djecu i adolescente: s porastom dobi razredi postaju
sve vei a odnosi izmeu uitelja i uenika sve vie formalni. Napokon, u odreenoj toci
kolovanje prestaje biti obavezno odnosno podlijee dobrovoljnoj odluci samog uenika. Ova
odluka o nastavku ili prekidanju kolovanja je fundamentalna po svojim reperkusijama na gotovo
svaki detalj daljnjeg tijeka ivota individue (Banks, (1972). Nain na koji se mladi ljudi adaptiraju
sustavu formalnog kolovanja zapravo je od centralne vanosti za njihov odnos prema ukupnom
institucionalnom poretku.
Naa analiza, dakle, pretpostavlja da je izbor ponaanja i to pogotovo izbor izmeu
socijalno prihavtljivog i socijalno neprihvatljivog ponaanja zapravo prezentacije samoga sebe
odnosno javni i prepoznatljivi izraaj odreene vrste identiteta. Tako postoje empirijski dokazi za
tvrdnju da fizika agresija, kao izrazito javni i vidljivi oblik antisocijalnog ponaanja slui u svrhu
samoizraavanja (Felson, 1978, 1981, 1982). Postoje takoer i dokazi za tvrdnju da nasilni i
agresivni adolescenti vjeruju u uinkovitost agresije kao sredstva samoizraavanja (na primjer:
Slaby, Guerra, 1988).
Odbijanje formalnih rjeenja moe biti izraeno ponaanjima i aktivnostima kojima se
izazivaju kapaciteti institucionalnog poretka da brani svoje najvie vrijednosti kao to je,
primjerice, imovina. Neslaganje s formalnim autoritetima i institucionalnim poretkom moe biti,
pogotovo kada su posrijedi mladi ljudi, izraeno u direktnim napadima na konkretne simbole tog
institucionalnog poretka: pisanje grafita po zidovima i drugi oblici vandalizma nad drutvenom
imovinom te napadi na predstavnike drutvenih autoriteta kao to su nastavnici ili policajci.
Naravno, vjerovanje da emo bilo kakvim programima eliminirati sve oblike poremeaja u
ponaanju pa tako kriminal i nasilje kod djece i maloljetnika bilo bi potpuno pogreno. Postavlja se
samo pitanje koji su programi vie a koji manje uinkoviti odnosno koji su vie a koji manje
prilagoeni odreenoj dobnoj skupini. Sasvim je sigurno da e djeca uvijek raditi odreene
pogreke ali odrasli se ne smiju dovesti u situaciju da te pogreke zasluuju.

15

7. LITERATURA

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.

Akmadi, Z. (2000): Neka predelinkventna stanja, modaliteti izvrenja i obiljeja rtvi

nasilnih delikata maloljetnika u Zagrebu, Magistarski rad, Visoka policijska kola, Zagreb.
Banks, S. (1972): Violence. U: Juvenile Delinquency, The family and the social Group. Longman
Group Limited, London.
Brownfeld, A. C. (1998): Illegtimacy Contributes to Youth Violence. U: Kim, H. H. (ur.) Youth
Violence. San Diego Greenheaven Press.
Cajner Mraovi, I., Dujmovi, Z. (1999): Poremeaji u ponaanju u relaciji sredstava izvrenja
razbojnitva maloljetnika. Napredak, 140 (2), 184-193.
Cajner Mraovi, I., Ljubin,T., Doen,A., Cerjak,A. (2000): Juvenile violence in public space.
Priopenje na: British Society of Criminology Conference 2000, Leicester.
Cajner Mraovi,I., Radovani,., Akmadi,Z. (2000): Juveniles who extremely maltreat their
victims. Priopenje na: British Society of Criminology Conference 2000, Leicester.
Cajner, I. (1995): Poremeaji u ponaanju i obiteljske prilike maloljetnih poinitelja
nasilnikih i nenasilnikih krivinih djela. Disertacija, Fakultet za defektologiju Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb.
Childs, J. B. (1998): A Grassroot Peace Movement Is Reducing Youth Violence. U: Kim, H. H.
(ur.) Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
Coles, R. (1998): Outreach Programs Can Reduce Youth Violence. U: Kim, H. H. (ur.) Youth
Violence. San Diego Greenheaven Press
Donegan, C. (1998): Reducing Youth Violence: An Overview. U: Kim, H. H. (ur.) Youth
Violence. San Diego Greenheaven Press
Feder, D. (1998): A Lack of Moral Values Causes Youth Violence. U: Kim, H. H. (ur.) Youth
Violence. San Diego Greenheaven Press
Felson, R.B. (1978): Aggression as impressiom managment. Social Psychology, 41, 205-13.
Felson, R.B. (1982): Impression managment and the escalation of aggression and violence.
Social Psychology Quarterly, 45, 245-54.
Felson,R.B. (1981): An interactionist approach to aggresion. U: J.Tedeschi (Ur.): Impression
Managment Theory and Social Psychological Research. Academic Press. New York.
Friday, J. C. (1998): Weapon Carrying in Schools Is a Growing Problem. U: Kim, H. H. (ur.)
Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
Gillespie, N. Reforming The Juvenile Justice System Can Reduce Youth Violence. U: Kim, H.
H. (ur.) Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
Goode, S. (1998): Giving Teachers More Control Can Reduce Youth Violence. U: Kim, H. H.
(ur.) Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
Hacker, N. G. (1998): Gangs Perpetuate Youth Violence. U: Kim, H. H. (ur.) Youth Violence.
San Diego Greenheaven Press
Henderson, R. (1998): Many Factors Can Couse Youth Violence. U: Kim, H. H. (ur.) Youth
Violence. San Diego Greenheaven Press
Hepburn, M. A. (1998): Television Violence May Cause Youth Violence. U: Kim, H. H. (ur.)
Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
Krisberg, B. (1998): The Extent of Youth Violence Has Been Distorted U: Kim, H. H. (ur.)
Youth Violence. San Diego Greenheaven Press

16

22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.

Loose, C. and Thomas, P. (1998): Young Offenders Are Committing Increasingly Brutal
Crimes. U: Kim, H. H. (ur.) Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
Los Angeles Times 18. prosinac 1995.
Lotke, E. R. (1998): The Problem of Youth Violence Is Exaggerated. U: Kim, H. H. (ur.) Youth
Violence. San Diego Greenheaven Press
Males, M. (1998): Teens Are Unjustly Blamed for an Incease in Violence. U: Kim, H. H. (ur.)
Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
Mendel, R. A. (1998): The Causes of outh Violence: An Overview. U: Kim, H. H. (ur.) Youth
Violence. San Diego Greenheaven Press
Milgram,S. (1970): The experience of living in cities. Science, 167, 1461-68.
Slaby,R.G., Guerra,N.G. (1988): Cognitive mediators of aggression in adolescent offenders: I.
Assessment. Developmental Psychology,24, 580-8.
The Childrens Deffense Fund.(1997): Youth Violence Is Not Increasing. U: Kim, H. H. (ur.)
Youth Violence. San Diego Greenheaven Press
The Public Agenda (1998): Youth Violence is Increasing U: Kim, H. H. (ur.) Youth Violence.
San Diego Greenheaven Press
U.S. News and World Report 04. prosinac 1995.
Viviano, E. (1998): The Lack of Structured Family life Causes Youth Violence. U: Kim, H. H.
(ur.) Youth Violence. San Diego Greenheaven Press

17