Prvi svezak pod nazivom Formiranje nezavisnosti, sastoji se od dva dijela, koji su

podijeljeni po knjigama. Prvi dio ine Posljednje provale i druga naziva Uvjeti ivota i
duhovna klima. U Posljednjim provalama autor nam govori o provalama rubnih naroda
europske civilizacije, kao to su Vikinzi, Maari, te o upadima muslimana. Sagledava
okolnosti u kojima je dolazilo do upada, i razloge nemogunosti otpora Europe spram njih.
Nadalje, bavi se i periodom nakon naseljavanja tih stranaca na Kontinentu, te sumira naine
na koji su razliite kulture vrile utjecaj jedna na drugu. U drugoj knjizi, Uvjeti ivota i
duhovna klima, autor se dotie najznaajnijih sastavnica svakodnevice u prvoj fazi
feudalizma. Govori nam o gustoi naseljenosti i rasporedu stanovnitva po pojedinim
podrujima, o komunikaciji i prometu, trgovinskoj razmjeni te se dotie gospodarske
revolucije u drugoj fazi feudalizma. Istie vanost vjere za to razdoblje, dajui pregled
kulturnih ostvarenja tog vremena.
Drugi dio ine tri knjige: Krvne veze, Vasalitet i leno i Veze ovisnosti u niim klasama. U
Krvnim vezama Bloch istie vanost rodbinske veze u tom razdoblju. Vrijeme nereda i
krvoprolia obiljeeno stalnim lokalnim sukobima i nesposobnou drave da zatiti svoje
podanike, obiljeeno je snanom svijesti o vanosti rodbinske veze. Krvna osveta postaje
jedan od najprepoznatljivijih imbenika tog razdoblja. Osim toga, donosi nam uvid u
strukturu obiteljske zajednice. Vasalitet i leno nam opisuje sve razine podlonosti feudalnog
doba. Autor prikazuje postanak odnosa podlonosti, njegovu manifestaciju u realnosti kroz
razdoblje, te izgradnju "klasinog vazaliteta". Izloena je i sva kompleksnost odnosa izmeu
seniora i vazala, obveze i jedne i druge strane u procesu odranja tog odnosa. Nadalje, prati
stupanj razvoja feudalnih odnosa u razliitim regijama i dravama Europe, od Francuske,
preko jugozapadne Europe i Normandije, do Italije i Njemake. Veze ovisnosti u niim
klasama nam opisuje utjecaj feudalnih odnosa na najnie slojeve, kmetove. Saznajemo o
osobnom poloaju kmeta u tom periodu i o nainu isplate obveza seniorima. Bloch nam da je
uvid i u preobrazbu odnosa meu ljudima s obzirom na promjenu njihova statusa, odnosno
promjenu obveza spram seniora.
Drugi svezak imena Klase i upravljanje ljudima sastoji se od tri knjige: Klase,
Upravljanje ljudima i Feudalizam kao drutveni tip i njegovo djelovanje. U knjizi Klase
govori se o formiranju plemike klase u drutvu. Opisan je nain na koji plemstvo kao
faktina klasa u drutvu postaje pravna klasa. Tu su ukljuene i sve sastavnice ivota i
djelovanja plemstva, od ratnih obveza, naina razonode i ivota u svojem domu, do pravila
ponaanja koja plemia ine najviim stupom drutva. Kako je Crkva dala znaajan doprinos
srednjovjekovnom ivotu, ovdje se opisuje i crkveno drutvo u feudalnom razdoblju. U

Upravljanju ljudima Bloch nam daje uvid u opa obiljeja pravnog sustava. Nain na koji taj
sustav funkcionira, te nain na koji je on vremenom usitnjen zasluio je Blochovu posebnu
pozornost. Knjiga se bavi i najviom razinom vlasti, nainom na koji dolazi do transfera
dinastike vlasti, te problemima s kojima se dinastija tog vremena mogla susresti u tijeku tog
procesa. Na kraju se dotie razvoja monih drava, uspona Kapetovia u Francuskoj i poetka
kraja dominacije feudalnog poretka nad centralnom vlasti. Naposljetku, trea knjiga
Feudalizam kao drutveni tip i njegovo djelovanje opet donosi pregled osnovnih obiljeja
europskog feudalizma, te presjek kroz usporednu povijest.
Ovo djelo izlae strukturu europskog drutva na teritoriju Srednje i Zapadne Europe. I danas
je iznimno vrijedno jer je jedno od rijetkih do danas objavljenih koje nam nudi iroku
panoramu procesa koje autor simultano analizira. itatelju se nudi ivopisna slika
srednjovjekovnog razdoblja, liena suhoparnog navoenja podataka i opisa velikih dogaaja.
ivopisna svakodnevica ljudi od prije pola tisuljea i danas ga ini nezaobilaznim autorom
itatelju koji eli znati vie o razdoblju feudalizma.
Pojam civilizacija odnosi se na stanje tehnike, na nain vladanja, na razvoj
znanstvene spoznaje, na religijske ideje i obiaje. Moe se odnositi na nain
stanovanja ili ivotne zajednice mukarca i ene, na oblik sudskog kanjavanja ili
pripreme jela. Kao to moemo vidjeti sve u ivotu ljudi se moe oznaiti kao
civilizacija. Sve navedene injenice, pa i mnoge druge,
mogu se uiniti
civilizirano ili necivilizirano.
Civilizacija nema isto znaenje za razliite nacije zapadnog svijeta. Upotreba
te rijei u Engleskoj i Francuskoj je razliita od upotrebe te rijei u Njemakoj. U
Engleskoj i Francuskoj taj pojam obuhvaa ponos na znaenje vlastite nacije, na
napredak zapadnog svijeta i ovjeanstva. U Njemakoj, civilizacija znai neto
korisno, ali ipak samo neto to obuhvaa samo povrinu ovjekova postojanja.
Izraava ponos na vlastita dostignua i na vlastitu bit. Rije koju koriste u
Njemakoj za gore navedena znaenja glasi kultura.
Francuski i Engleski pojam civilizacija moe se odnositi na politike ili
gospodarske, na religijske ili tehnike, na moralne ili drutvene injenice.
Njemaki pojam kultura, u biti se odnosi na duhovne, umjetnike, religijske
injenice i pokazuje snanu tendenciju da povue otru razliku izmeu injenica
te vrste na jednoj i politikih, gospodarskih i drutvenih injenica na drugoj strani.
Rije kultiviran vrlo je bliska zapadnom pojmu civilizacije. Ona znai najvii
oblik civiliziranog postojanja. Kultivirani mogu biti i ljudi ili obitelji koji nisu postigli
nita kulturno. Oba pridjeva, i civiliziran i kultiviran, se u prvom redu odnose
na oblik ponaanja ljudi i njihova raanja. Oznauje kvalitetu njihova stanovanja,
oblika njihova ophoenja, njihova jezika, odijevanja. No, pridjev kulturni se
odnosi na odreena dostignua ljudi.
Druga razlika izmeu pojmova civilizacija i kultura je njihov smjer kretanja.
Civilizacija oznaava neto to je stalno u kretanju, to stalno ide naprijed, dok

kultura postavlja granice. Kultura se odnosi na proizvode ljudi, na umjetnika

djela, knjige, vjerske ili filozofske sustave, koji stoje kao kakav ukras, ali do
izraaja dolazi specifinost nekog naroda.
Pojam civilizacija omoguuje da razlike meu narodima donekle ostanu u
pozadini, a naglaava ono to je (bi trebalo biti) zajedniko svim ljudima.
Njemaki pojam kultura naglaava nacionalne razlike, specifinost skupina. 1

2. O toku razvoja para suprotnosti civilizacija kultura

Kant je 1784. god. u djelu Ideje o jednoj opoj povijesti s gledita svjetskog
graanina prvi srodnim pojmovima izrazio jedno odreeno iskustvo i antitezu
svoga drutva. Kae: Mi smo u visokom stupnju kultivirani umjetnou i
znanou, mi smo do zasienja civilizirani svom moguom utivou i
uglaenou Ideja moralnosti spada u kulturu. Upotreba te ideje, meutim, koja
se svodi samo na ono udoreu slino u astoljublju i na vanjsku uglaenost,
zapravo je puka civilizacija. On govori o jednoj socijalnoj suprotnosti izmeu
dvorskoga plemstva koje govori uglavnom francuski i koje je civilizirano prema
francuskim uzorima s jedne strane i srednjostalekog sloja inteligencije koji
govori njemaki i koji se regrutira iz kruga graanskih slugu vladara ili
inovnika u najirem znaenju te rijei,
a povremeno i iz elemenata
seoskog plemstva, s druge strane. Ovdje se radi o polemici njemake inteligencije
srednjega stalea protiv uglaenosti vladajuega, dvorskoga gornjeg sloja, o
polemici presudnoj pri stvaranju suprotnosti pojmova kultura civilizacija u
Njemakoj.2

3. Primjeri za dvorski nain miljenja u Njemakoj

U usporedbi s Francuskom i Engleskom, Njemaka je siromana zemlja.

Siromano je njemako graanstvo, trgovina nazaduje, ogromni imuci velikih
trgovakih kua se osipaju, sve to uglavnom zbog estih ratova. Nema mnogo
novca za luksuzne potrebe kao to su knjievnost i umjetnost. Na dvorovima se
nedostatnim sredstvima oponaa dvor Luja XIV. i govori se francuski. Njemaki je
jezik donjih i srednjih slojeva i veoma je neuglaen. S dvorova se francuski iri na
gornji sloj graanstva. Tada je obiljeje svih viih slojeva bilo govoriti francuski.
Danas bi to zvualo veoma smijeno, ali tada ako ste govorili njemaki dralo se
otmjenim umetati to vie francuskih rijei.
Nakon izlaska spisa Friedricha Velikog De la litterature Allemande, 40.- ih
1780. god., gdje on prorie porast blagostanja koje e donijeti procvat njemake
1
2

Norbert Elias, O procesu civilizacije, Zagreb: Antibarbarus, 1996., 55. 57. str.
Isto, 59. 60. str.

umjetnosti i znanosti, poinju izlaziti mnoga knjievna djela. Godine 1781. izlaze
Schillerova drama Die Rauber i Kantovo djelo Kritik der reinen Vernunft, 1787.
god. Schillerov Don Carlos i Goetheova Iphigenie. Nakon toga slijedi razvoj
njemake knjievnosti i filozofije koju mi danas poznajemo. No, taj procvat se
pripremao dugo vremena. To znai da je i prije 1780. god. izaao niz znaajnih
djela. No o tome Friedrich u svom spisu ne govori nita.
Friedrichov stav u pitanjima jezika i ukusa koji dolazi do izraaja u njegovu
spisu o njemakoj knjievnosti bio je upravo ono protiv ega se morala boriti
njemaka inteligencija i to upravo kao njemaka inteligencija.
U svim veim njemakim dravama, ali i u mnogim manjim, na elu su stajali
pojedinci ili krugovi ljudi koji su govorili francuski i koji su odreivali politiku u
Njemakoj. Na drugoj strani je bilo srednjostaleko drutvo, sloj inteligencije koji
je govorio njemaki i koji u biti nije imao nikakva utjecaja na politiki razvoj. Iz tog
srednjostalekog sloja su uglavnom potjecali ljudi koji su zasluni da se Njemaka
oznaava zemljom pjesnika i mislilaca. I oni su upravo pojmovima kao to su
obrazovanje i kultura dali njihov specifino njemaki oblik i smjer. 3 Pojam kultura
zapravo proizlazi iz njemake knjievnosti.

4. Srednji stale i dvorsko plemstvo u Njemakoj

Friedrich Veliki uzeo je, u svom djelu, za uzor francusku klasinu tragediju.
Friedrich Veliki je istu suprotstavljao Shakespeareovim tragedijama i Goetheovom
Gotzu von Berlichingen. Sve to je trebalo sakriti u dvorskom ivotu, svi vulgarni
osjeaji i stavovi, ne pojavljuje se ni u tragediji. Ljudi niskoga stalea i niska
moralna shvaanja bili su suvini u tragediji. Tragedija pokazuje dvorske ljude
onakvima kakvi bi oni htjeli biti, onakvima kako ih apsolutni vladar eli vidjeti.
Specifine znaajke svakoga dvorjanina bi trebale biti odmjerenost u dranju i
iskljuivanje svakog plebejskog izraza. Takvima ih je prikazivala francuska
klasina tragedija.

I.

centralizirajue i decentralizirajue snage unutar srednjovjekovnog aparata

vlasti

kako je funkcionirala vlast u carstvu karla velikog: ovo carstvo je temeljeno na osvajanju.
osvojena zemlja se daje kao nagrada ratnicima iz careve pratnje. ovi funkcioniraju i kao
slubenici carstva koji dijele pravdu, provode policijske poslove dakle oni su carevi
opunomoenici, slubenici imaju svu vlast na odreenom podruju. oni svoje usluge
naplauju koritenjem zemlje koja im je stavljena na raspolaganje, a poslove slube obavljaju
povremeno.

Isto, 61. 66. str.

kae: ovakav podijeljeni aparat vlasti stvara znaajne napetosti koje imaju pomalo cikliki
oblik. dakle kako funkcioniraju te napetosti:

oni kojima je vladar podijelio vlast nad odreenim podrujima (leno) se pomalo od njega
osamostaljuju i uskoro pokuavaju dobiti neovisnost od vladara
vladar na ovo odgovara postavljanjem vlastitih povjerenika (po mogunosti lanova
obitelji) kako bi ponovo zadobio vlast
ovi novi povjerenici se kroz jednu ili dvije generacije ponovno okreu separatizmu, pa se
proces nastavlja dalje u nedogled.
naime: vladar nema tehnoloke mogunosti kontrole cijelog teritorija, pa ga mora davati na
raspolaganje. s druge strane vladar nema ni mogunosti platiti one koji su mu odani osim
zemljom.

ovaj proces se eventualno moe okrenuti u sluaju vanjske prijetnje, u kojem vazalima opet
postaje potreban kralj-vojskovoa. pod pretpostavkom da je vladar bio uspjean u ratu, on
ponovno stjee mogunost da raspolae svim lenima svog podruja, pa proces kree
ispoetka. meutim ako je vladar manje sposoban u obrani od vanjske prijetnje
centrifugalne tendencije dodatno jaaju.

ovo je kae jedan od najvanijih procesa u mehanizmu razvoja zapadnog drutva ranog
srednjeg vijeka.

sad pokazuje kako je zapravo kljuni faktor koji utjee na jaanje centrifugalnih tendencija
sposobnost vladara za obranu od vanjske prijetnje. nadalje vaan faktor = pravo
raspolaganja zemljom koje dodjeljuje vladar (leno) postaje nasljedno.

i sad ovo pokazuje na primjeru karla velikog i njegovih nasljednika koji s jedne strane vie
nisu bili sposobni oduprijeti se zahtjevu za nasljednim pravom svojih vazala, a s druge nisu
imali dovoljno ratnikog ugleda da bi sprijeili centrifugalne sile.
i sad pria o raznim vladarima koji su naslijedili karolinku dinastiju...

pa pokazuje kako je saski kralj otto bio svjestan centrifugalnih tendencija pa ih je pokuavao
ograniiti dodjeljivanjem lena sveenicima (biskupima) budui da ovi nemaju nasljednike.
meutim ovo se u konanici nije pokazalo korisnim jer se biskupi uskoro ponaaju na isti
nain kao i svjetovni ljudi: podruja koja su predana na upravljanje biskupima uskoro se
pretvaraju u kneevine.

dakle ovako se pomalo desila dezintegracija zapadnofranakog carstva.

i sad dalje o vladaru (nije jasno da li karolinkom ili openito). naime osnova drutvene
snage vladara, osim njegove moi kao vojskovoe = vlasnitvo njegove obitelji, zemlja. u
ovom smislu on nije u nita boljem poloaju od vazala.
kod zapadnofranakih karolinga je ovaj teritorij kroz dugotrajne borbe pomalo razdijeljen i
stalno se smanjivao (budui da nije bilo novih osvajanja). tako vie nije bilo ni sredstava za
nagraivanje ratnika, pa je i njihova vjernost oslabila. e a to je manje vazala slijedilo vladara
to je njegova mo bila slabija. tako se s vojnom slubom deavalo isto to i sa zemljom. tako
kraljevska funkcija u zapadnofranakom carstvu sve vie slabi.

tako se pomalo dezintegrira zapadnofranako carstvo (budua francuska), a slian proces se

deava i u istonofranakom carstvu.

u zapadnom se pojavljuje snaan konkurent dinastiji karolinga: kua od francije (capet).

i sad dalje pokazuje da se dezintegracija desila prije u zapadnofranakom carstvu prije

svega zbog toga to nije bilo snanijih prijetnji izvana, pa tako ni prilike za vladara da se
iskae kao vojskovoa. u istonom (njemaka) je ovih prijetnji bilo mnogo, pa je i
centralizacija bila jaa.
osim toga: istonofranako carstvo je imalo teritorije u pozadini na koje se moglo iriti i tako
stvarati nove teritorije za dijeljenje, to u zapadnom nije bio sluaj.

dakle dezintegraciju i jaanje centrifugalnih sila zapadnofranakog carstva je ubrzalo:

1. nepostojanje vanjske prijetnje
2. nepostojanje teritorija za osvajanje
tako kralj pomalo postaje manje moan od svojih vazala. kae: ovo nije slabljenje pojedinih
kraljeva, ve slabljenje kraljevske funkcije. tako kralj postaje obini barun, meu ostalima, s
neto vie zemlje, koji nema puno za rei izvan svojeg teritorija.
i sad pokazuje kako je do 12.st. u francuskoj uspostavljena takva situacija u kojoj vie ni ne
postoji znaajnija komunikacija izmeu kralja i ostalih teritorijalnih vladara. tako se zapravo
vie ovdje ni ne moe govoriti o kraljevstvu, ve prije svega o zajednici teritorijalnih vladara
koji su meusobno u ravnotei.

a sad o istom tom vremenu u njemakoj (12.st.): tamo kraljevska vlast jo jednom stjee
premo, no nakon toga jo jae uvruju teritorijalne vlasti koje su iznimno mone u
spreavanju centralizacije.

meutim u francuskoj od 12.st. ipak poinje postupna centralizacija i reintegracija sve

veeg podruja.

e i sad se autor pita: to u grai drutva na jednoj strani pogoduje centralizaciji, a s druge
dijeluje suprotno tim centralizirajuim snagama?

dakle: decentralizirajue snage u ranosrednjovjekovnom kontekstu po veini autora

funkcioniraju na sljedei nain: feudalizacija potie vladare da svoje slubenike opskrbe
zemljom, a ako pritom nisu htjeli osiromaiti, primorani su na vojne ekspanzije uperene
prema prostorima slabe moi u susjedstvu. u razdobljima mira slabi kraljeva mo, a ako
nema novih osvajanja, smanjuje se kraljev posjed. ovo je kae dio procesa feudalizacije.
ovaj oblik vladavine je neraskidivo povezan s odreenim oblikom gospodarstva naime dok
god u drutvu prevladavaju odnosi naturalne privrede nije mogue uspostaviti vrsto
centralistiko inovnitvo, a niti stabilni upravni aparat kojim bi se upravljalo iz sredita. dakle
centrifugalne tendencije su prije svega vezane uz odreeni oblik privrednih odnosa. i dalje:
u ovom obliku privrednih odnosa se potrebe ljudi mogu zadovoljiti neposredno sa zemlje, a
meusobne komunikacije meu podrujima su slabe. tako je povezanost izmeu podruja
slaba.
tek kad poinje jaati povezanost i meuovisnost, postaju mogue sredinje institucije.

naime bez prostorne povezanosti teko je i provoditi vlast nad velikim teritorijem, kao to je
teko vriti razmjenu izmeu pojedinih teritorija. tako je veina teritorija upuena na autarkiju.

kae: da bi razumjeli proces civilizacije vano je imati jasnu predodbu o tome to je to:

naturalna ili kuna privreda

novana privreda
povezivanje veeg broja ljudi
promjena drutvene ovisnosti pojedinca
porast podjele funkcija
...

zato e autor sad objasniti pojam naturalne privrede: dakle ovdje je rije o drutvu u kojem
roba (prije svega poljoprivredna) prelazi direktno iz ruke proizvoaa u ruku potroaa, a
ponekad su ova dva isto. s vremenom se ovaj put produuje, tj. na njemu se pojavljuje sve
vie posrednika. novac se pojavljuje u situaciji kad ovaj niz postaje predug.
zato pojmovi naturalna i novana privreda nisu suprotnosti, ve dio istog kontinuuma.

na zapadu se deava drutveni proces diferencijacije drutvenih funkcija i poveanje

meuovisnosti sve veeg broja ljudi (dakle produenje niza izmeu proizvoaa i potroaa).
autor smatra da je promjena oblika vlasti i upravnog aparata samo jedan od aspekata ove
drutvene promjene.
snaga centrifugalnih tendencija usmjerenih na lokalnu politiku autarkiju u drutvima s
preteno naturalnom privredom, odgovara stupnju lokalne privredne autarkije.

kae: u razvoju ratnikih drutava s naturalnom privredom se mogu razlikovati dvije faze koje
se mogu ponavljati i vie puta:

1. faza ratnikog vladara koji osvaja i iri svoj teritorij: ovdje postoji snana sredinja
mo temeljena na drutvenoj funkciji vladara kao vojskovoe. ako ova funkcija nije
potrebna kroz dulje razdoblje ili kralj nije uspjean u njoj, on gubi i svoje sekundarne
funkcije (sudac...). tako vladaru ne ostaje nita osim titule kao prednost pred ostalim
teritorijalnim vladarima.
2. faza vladara koji konzervira, uva i ne stjee nove zemlje: ako nema vanjskih
neprijatelja niti izgleda za nova osvajanja centrifugalne sile stjeu prednost. svatko tko
ima komad zemlje smatra da je on gospodar na njemu. ovo je prije svega vezano uz
stupanj njegove ovisnosti o vladaru, koja je pak vezana uz sigurnost.
dakle: ovdje ne postoji integrativna snaga privrede, ve je jedina integrativna snaga vojska:
potreba za osvajanjem / obranom. e a budui da je tako, svako ujedinjavanje u ovom drutvu
je nestabilno i ovisno o ovim vojnim faktorima.

pritom su se, kae, ove faze i vie puta izmjenjivale. ipak izgleda da su u ovom razdoblju
centrifugalne sile ipak bile snanije. sad je naravno pitanje zato? mogui odgovor: u
zemljama nasljednicama karolinkog carstva (zapadnom svijetu) se smanjila opasnost
izvana.
meutim moda postoji i neki drugi faktor...

kae: ova postupna decentralizacija vlasti i zemalja, te prijelaz vlasti iz ruku sredinjih
vladara-osvajaa u ruke kaste ratnika se zove proces feudalizacije.

II.

prirast stanovnitva nakon seobe naroda

sad nas dakle zanima kako je dolo do feudalizacije. danas povjesniari sve vie uviaju da
se ovdje ne radi o planskoj tvorevini pojedinih ljudi ili institucija. feudalizam nije nastao
planirano, ve kroz polaganu evoluciju. u tom smislu je feudalnost svojevrsna prirodna
pojava (a.calmette).
kae: mi tu zapravo poseemo za rjenikom prirodnih ili tehnikih znanosti. on nam naime
pomae da izrazimo ono neizbjeno u drutvenim procesima.

meutim kako objasniti na koji je nain nastala neka nova situacija i zato nije nastala neka
druga? pritom, kae, odgovore ne treba traiti u ulogama pojedinaca ili njihovim idejama, ve
u spletu ljudskih odnosa. tako su pojmovi kao to je feudalizam, apsolutizam, kapitalizam,
naturalna privreda, pojmovi koji reprezentiraju institucije koje su zapravo samo dio procesa
promjene u strukturi ljudskih odnosa...
ovo kae vrijedi i za sam proces civilizacije.

kae: jedan od najvanijih pokretaa u mijenjanju strukture ljudskih odnosa i odgovarajuih

institucija = poveanje ili smanjenje broja stanovnika. ovo ne moemo smatrati prvim i
jedinim uzrokom svih zbivanja, ali svakako vanim faktorom.
promjena stanovnitva se prije svega moe shvatiti kao prisilni element (dakle ono to nije
rezultat niijeg plana).

i sad o kretanjima stanovnitva u doba seobe naroda (8, 9. st.): pokazuje koja su sve
plemena stizala u evropu i kojim redosljedom...
prije ovog se deava opadanje broja stanovnika u kasnoj antici, pa nestaju i drutvene
institucije koje odgovaraju gustoj naseljenosti. autor pokazuje kako je upotreba novca upravo
rezultat vee naseljenosti nekog podruja: kad se broj stanovnika smanji ispod neke razine,
automatski se i prazne trita, a veze izmeu proizvoaa i potroaa postaju krae, pa se
deava ponovni pomak prema naturalnoj privredi.
e sad seobama naroda ponovno dolazi do laganog porasta stanovnitva.

pa kae: u povijesti evropskih naroda izmjenjuju se faze prenaseljenosti s fazama manjeg

pritiska. pritom prenaseljenost nije apsolutni pojam. tako odreeni broj stanovnika koji moe
preivjeti u industrijskoj ekonomiji s razvijenim komunikacijama i trgovinom, u naturalnoj
privredi moe predstavljati ogromnu prenaseljenost.

prenaseljenost = takav prirast stanovnitva u nekom podruju koji ima za posljedicu da je u

postojeoj strukturi drutva sve manje ljudi u stanju osigurati namirivanje svojih standardnih
potreba. ovo je relativan pojam koji ovisi o tome to u odreenom trenutku predstavlja
standardne potrebe i koje su mogunosti njihovog zadovoljenja.

posljedice prenaseljenosti (u sluaju naturalne privrede):

zatvaranje i razdvajanje onih koji imaju dovoljno zemlje da zadovolje potrebe

naglaeno povezivanje onih koji imaju vie kako bi se obranili od onih koji nemaju
pojaava se pritisak na susjedna podruja koja su rjee naseljena ili slabije branjena
pojaava se tendencija iseljavanja

e pa kae: nakon to su se seobe polagano smirile i okonale velike borbe pokazali su se

znakovi ovakve prenaseljenosti.

i sad o zapadnofranakom carstvu: ovdje su kae, vrlo vidljivi znakovi ove prenaseljenosti.
ovdje od 9.st. nadalje nestaju znaajnije prijetnje, a mogunosti za ekspanziju su sve slabije,
pogotovo jaanjem istonog carstva (njemake). ovo dakle potie dezintegraciju jer se gubi
potreba za funkcijom kralja. s druge strane u samom carstvu se deava sve vei prirast
stanovnitva. ovo poveava pritisak na zemlju: kre se ume, isuuju movare

III.

neka zapaanja o sociogenezi kriarskih ratova

dakle sad za poetak o teritorijalnom irenju iz zapadnofranakog carstva

i sad tu pokazuje kako su pod pritiskom manjka zemlje u 11.st. normanski vitezovi krenuli
raditi za talijanske kneeve i pomalo dobili zemlju u italiji (na siciliji). tako je sicilija postala
normansko feudalno carstvo.

slina stvar se deava i u panjolskoj i portugalu: francuski vitezovi odlaze u pomo

panjolskim kneevima protiv arapa. tako i tamo nastaje feudalno carstvo.

nadalje normanski vitezovi kreu i na britanski otok, pa i tamo osvajaju teritorije.

meutim nakon ovog ponestaju teritoriji za ekspanziju u blizini, pa se pogledi upravljaju na

daljinu: sveta zemlja. e i tako normanski i francuski teritorijalni vladari kreu prema svetoj
zemlji jeruzalem... pa se i tamo osnivaju nove feudalne vladavine.

kae: injenica da se panja usmjerila ba prema tamo je prije svega rezultat djelovanja
crkve. no sama injenica da je bilo potrebno osvajanje nije djelo crkve ve drutvenog
pritiska. crkva u tom smilsu samo upravlja postojeim pritiskom: ona prihvaa nudu i daje joj
nadu i cilj izvan francuske. borbi za nove zemlje se daje cilj i opravdanje njenim pretvaranjem
u borbu za vjeru...

kae: kriarski ratovi su tako prvi veliki kolonizatorski pokret kranskog zapada usljed
prenaseljenosti.
drugo vano kretanje prema istoku: nijemci i osvajanje pruske, baltika i dananje poljske...

najvea posebnost po kojoj se prva faza prenaseljenosti i ekspanzije razlikuje od kasnijih

faza = vii slojevi se mnoe jednakom brzinom kao i nii (ovo u kasnijim fazama prestaje biti
sluaj, zbog procesa civilizacije, uljuivanja, obuzdavanja...). dakle u ovoj fazi ne nastaje
samo viak siromanih, ve i viak viih slojeva koji nemaju dovoljno da bi zadovoljili potrebe
svojeg statusa. ovo je jedno od moguih objanjenja prve kolonizatorske ekspanzije viak
viih slojeva.

i sad autor posebno upuuje na ulogu mlaih sinova vitezova kojima je ostalo najmanje
imanja. ovi su bili vaan faktor: kao kriari, pljakai, najamnici u slubi veih gospodara, pa i
materijal za prve stajae vojske.

teritorijalnu ekspanziju potiu dakle s jedne strane siromani vitezovi kako bi si osigurali
sredstva za ivot, no s druge i oni bogatiji, budui da upravo na veem teritoriju temelje svoju
mo, tj. propadaju ako nemaju stalno nove teritorije na raspolaganju za dati u leno.

kae: donedavno se mislilo kako je ambicija za stjecanjem vie posjeda specifina za

kapitalizam. iz ovog vidimo da je to tono samo ukoliko govorimo o novcu. meutim u
srednjem vijeku i naturalnoj privredi najvaniji oblik posjeda je zemlja, a tenja za njenim
stjecanjem ukljuuje drugaija sredstva. druga bitna znaajka srednjeg vijeka jest da nema
odvojenosti politikih i ekonomskih funkcija pa su vojne akcije istodobno i politike i
ekonomske, a potreba za veim bogatstvom je istovjetna potrebi za poveanjem podruja
vladarske moi, suvereniteta i tenjama za poveanjem vojne snage: najbogatiji = najjaa
vojska = vladar.

dakle u ovom drutvu se vlasnik jednog posjeda prema drugom odnosi kao danas drave
jedne prema drugima. pritom si ni oni bogatiji ni oni manje bogati plemii ne mogu dopustiti
da ne sudjeluju u ekspanziji, jer im to smanjuje mo, pa dolaze u opasnst da nekad budu
pokoreni.

i sad tu pokazuje primjer osvajanja engleske od strane normanskih vitezova...

IV.

irenje drutva u unutranjost zemlje: stvaranje novih organa i instrumenata

demografski pritisak je s jedne strane vladajui sloj tjerao na teritorijalnu ekspanziju. no za

nie slojeve je ovo bilo nedostupno rjeejne. kod niih slojeva je ovaj pritisak tjerao na
diferencijaciju rada. kmetovi protjerani sa zemlje su tako bili materijal za postupni nastanak
gradova.

kae: ve u 9.st. su postojale vee aglomeracije ljudi, meutim ovdje se ne moe govoriti o
gradovima. ovo su prije svega bile utvrde i sredita upravljanja poljoprivredom pojedinih
veih vladara. pritom ni nekadanji (antiki) gradovi nisu zadrali urbani karakter, ve su bili
dijelovi i skupine poredani jedni pored drugih koji se bave zemljoradnjom i gdje se troi sve
to se proizvede.

od 11.st. ove nakupine poinju rasti, a ine ih neslobodni (kmetovi). u poetku ovi najee u
novoj sredini ponovno postaju kmetovi, no s vremenom oni brojano nadjaavaju gospodare,
pa poinje dugotrajna borba u kojoj oni uspijevaju izboriti svoja prava. ovo se prvo deava u
italiji i flandriji (11.st.).

kae: uspon ovih graanskih slojeva je objanjenje za sve strukturalne specifinosti po

kojima se zapadno drutvo razlikuje od orijentalnog

dakle od cca. 1050. je itav niz obrtnikih naselja, komuna izborio vlastita prava, sudstvo,
privilegije i autonomije. time se pojavljuje i novi stale slobodnih (uz plemstvo i
sveenstvo...). pod pritiskom pomanjkanja zemlje i porasta stanovnitva drutvo ekspandira,
ne samo u daleke krajeve, ve i prema unutra: diferencira se i gradi nove organe: gradove.

e sad pojava ovih samostalnih proizvodnih jedinica koje razmjenjuju na vee daljine,
komplicira razmjenu produuje se put od proizvoaa do potroaa, pa je potreban medij
razmjene koji na feudalnom gospodstvu nije bio potreban: novac. ovaj je kae, potreban kad
se poveava gustoa stanovnitva.
i sad pokazuje kako novana privreda nakon antike nikad nije potpuno izumrla, ve se samo
povukla. pritom su ostale brojne enklave u zapadnofranakom carstvu koje nikad nisu

napustile novaanu razmjenu. osim toga, novana privreda u mnogim dijelovima starog
rimskog carstva uope nije naputena.

ipak ostaje pitanje: kako je na zapadu dolo do ponovnog porasta novane privrede? na
ovo nam ne moe odgovoriti promatranje enklava novane privrede na zapadu... odgovor je
naravno u procesima koji su proizveli odnose meu ljudima koji ine potrebnom novanu
razmjenu.

dakle novac postaje potreban usljed poveanja broja stanovnika i pojave samostalnih
komuna trgovaca i obrtnika. dakle ovdje pomalo raste potreba za pokretnim bogatstvom
novcem, a postojei kovani novac u opticaju nije dovoljan, pa se pribjegava raznim
rjeenjima (nakit...).
u 13.st. u flandriji se poinju koristiti mjenice i drugi vrijednosni papiri...

u vrijeme razvoja gradova se pomalo poinju razvijati i transportna sredstva. do tada, pa ni u

antici, transport kopnom nije bio znatnije razvijen dakle samo konji... sva vea trgovaka
sredita su se nalazila uz more ili plovne rijeke. tako je u antici novana privreda prije svega
postojala u lukim gradovima, dok je u unutranjosti prevladavala naturalna privreda. tako su
razlike izmeu ove dvije kategorije bile iznimno velike.

e ali: za franako carstvo je glavni vodeni prostor transporta (mediteran) bio nepristupaan
zbog dominacije arapa. stoga je usljed sve vee diferencijacije i prenapuenosti bio nuan
razvoj kopnenih prometnih sredstava iznad razine onih antikih.

i sad pokazuje kako se od 10.st. razvija upotreba konja koja ovog ini bolje iskoristivim za
noenje tekih tereta: drugaiji nain zauzdavanja i potkivanja, a poslje i konstrukcija za vuu
(valjda kola..). istovremeno se poinju i oploavati ceste.

V.

o nekim novim elementima u strukturi srednjovjekovnog drutva u usporedbi s

antikom

sad tu daje definiciju civilizacije: promjena ponaanja i nagonskog ivota ljudi. ova, kae,
ovisi o vezama meu ljudima i meusobnoj ovisnosti.

e i sad pokazuje kako se veze koje nastaju ve u ranijem srednjem vijeku razlikuju od onih
antikih. kae: nema sumnje da su u 11. i 12.st ponovno oivjele antike institucije i da
tadanji razvoj ne bi bio mogu bez antikih temelja.
e ali pokreta ovih kretanja nije bilo uenje od antike, ve se on nalazio u samom drutvu
u uvjetima pod kojima su ljudi morali jedni s drugima ivjeti.

neki smatraju da je zapad dostigao antiku tek renesansom i nakon toga je pretekao. meutim
ve u ranijoj fazi ekspanzije se pojavljuju elementi koji se razlikuju od onih antikih.

dvije osnovne strukturalne razlike antikog i srednjovjekovnog drutva:

1. u zapadnom srednjovjekovnom drutvu je manjkala jeftina radna snaga (robovi). ak i
tamo gdje je postojala, igrala je vrlo malu ulogu
2. naseljavanje se nije deavalo oko rijeka i mora, ve se naseljavala unutranjost zemlje, a
ljudi su bili primorani povezivati se kopnenim putevima
ove dvije pojave su zapadno drutvo stavile pred sasvim drugaije probleme koji su
djelovanje kanalizirali u sasvim drugim pravcima.

ad 1.
nepostojanje robovlasnike privrede znai i da nema njenih osnovnih zakonitosti: tipina
podjela rada, povezanost ljudi, naizmjenina ovisnost viih i niih slojeva, a time i nagonski
ivot obaju slojeva, pa i sama funkcija novca

a sad saetak istraivanja o mehanizmima drutva koje se temelji na radu robova:

dakle zapoljavanje robova odvraa slobodne ljude od poslova budui da se to ne smatra
dostojnom aktivnosti. tako se stvara srednji sloj neradnika. jedan dio ovih je naravno prisiljen
i obavljati poslove koje obavljaju robovi, a pritom ovisi o ponudi robova koja trenutno postoji.
nadalje u ovom drutvu je reprodukcija kapitala vezana uz reprodukciju robova, dakle ovisi
o ratnikim pohodima. promjene, poboljanja ili prilagodbe kapitala nisu mogue.

e i sad u usporedbi sa srednjevjekovnim zapadnim drutvom vidimo zato je ono ilo sasvim
razliitim putem od antikog. dakle zapadno drutvo se poelo oblikovati u drutvo koje radi
u cjelosti. inenica da nije bilo uvoza robova dala je ljudima iz niih slojeva koji su radili
drutveni znaaj, pa i mogunost uspona u drutvenoj ljestvici. ovo je rad uinilo privlanom
aktivnou

ad 2.

u srednjem vijeku se dakle ne naseljavaju samo primorski krajevi. u antiko doba se trgovina
i promat razvila prije svega oko sredozemnog mora. rimsko carstvo je zapravo i bilo
uspostavljeno oko cijelog ovog bazena. kae: ovo je nedvojbeno bila osnova politikog i
privrednog jedinstva rima.

ovo je u srednjem vijeku bilo onemogueno prodorom arapa. kae: zasad ne nemogue
odrediti je li prodor arapa bio jedini faktor koji je utjecao na bri razvoj unutranjosti.
tako je evropski zapad pomalo razvio snane komunikacije u unutranjosti, velika sredita.
time je i agrarna proizvodnja ukljuena u kruni tok diferencirane podjele rada i
rasprostranjene razmjene.

kae: ono to je vano primijetiti jest da je evropsko drutvo ve na samom poetku srednjeg
vijeka krenulo putem na kojem je ostalo do danas. tako je svakako krivo tvrditi da je srednji
vijek statino ili 'okamenjeno' doba.

so