PREDAVANJA

1. Opte karakteristike osiguranja

1.1 Pojam osiguranja
Osiguranje predstavlja oblast od posebnog drutvenog i ekonomskog interesa a samo
sprovoenje osiguranja podrazumijeva specifinu ekonomiku. Sama rije osiguranje, u svom
etimolokom smislu, ukazuje da je rije o specifinoj vrsti zatite, obezbeenja, povjerenja u
neto, sigurnosti. Pojmovi opasnost, rizik, teta, odteta, usko su povezani s pojmom osiguranja,
a sam naziv osiguranje stvara predstavu o sigurnosti.
Osiguranje ne moe sprijeiti nastanak tetnih dogaaja. Ono samo moe tj. pomou njega
se moe ostvariti posredna ekonomska zatita koja upravo i predstavja razlog postojanja
osiguranja. Osiguranje, kao institucija, omoguava isplatom sume osiguranja kod imovinskih
osiguranja odnosno isplatom osigurane sume kod ivotnih osiguranja, ekonomsku zatitu
osiguranicima (pravnim i fizikim licima) od tetnih dejstava i ekonomskih poremeaja do kojih
dolazi kad nastane osigurani sluaj, odnosno kad se ostvari rizik u svim poslovnim aktivnostima,
ili u svakodnevnom ivotu ljudi.
Karakteristino je za svaku definiciju osiguranja da je relativna i da nije opteprihvatljiva.
Vano je razumjeti sutinu osiguranja u odreenim uslovima (sredini) s ekonomskog, tehnikog
(aktuarskog) ili pravnog gledita.
Osiguranje je multidisciplinarna nauka zbog ega se javlja u tri vida:
a) ekonomski vid se izraava u cilju koji se postie u osiguranju - to su funkcije osiguranja,
b) tehniki je onaj dio koji ureuje funkcionisanje osiguranja kao specifinog mehanizma
za izjednaavanje rizika,
c) pravni - predstavlja ureivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nuno nastaju u
osiguranju udruivanjem sredstava za obeteenje svih osiguranika koje zadesi teta. To je
ureivanje prava i obaveza osiguranika i osiguravaa kod zakljuenja ugovora o osiguranju, u
toku trajanja osiguranja i kod ostvarivanja odtetnih prava, tj. kod likvidacije tete.Osiguranje
predstavlja, privrednu, uslunu djelatnost.
Osnova osiguranja lei u naelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja izjednaavaju
se - izravnavaju rizici na prihvatljivom (lako podnoljivom) mnogo niem nivou, atomiziraju se.
Atomiziranje rizika, njegovo rasporeivanje na mnotvo osiguranika, tj. usitnjavanje krupnih
teta na bezbroj malih, te njihovo nivelisanje na bitno niem nivou - to je tehnika sutina
osiguranja.

1.2 Nastanak i istorijski razvoj osiguranja

Od postanka svijeta, pa do dananjih dana, ovjekov ivot i imovina bili su ugroavani raznim
rizicima, prouzrokovanim bilo stihijskim dogaajima, bilo nesrenim sluajevima. ovek se sa
ovim nedaama borio na razliite naine i kako se razvijalo ljudsko drutvo razvijao se i put i
sistem odbrane od nevolja koje su ga snalazile. Jedan od vidova zatite je zatita imovine i
interesa putem osiguranja.
Tokom drugog milenijuma prije nove ere, Vavilonci su razvili sistem udruivanja rizika koji je
zabiljeen u uvenom Hamurabijeveom zakoniku a koji je bio praktikovan u ranim oblicima
pomorske trgovine na Mediteranu.
Znaajan oblik ekonomskog obezbijeenja za sluajeve gubitka robe i broda bio je
pomorski zajama (foenus nauticum) koji je uveden jo u doba rimskog carstva i koji se odrao
sve do trinaestog vijeka. Pomorski zajam se odobravao brodovlasniku prije otpoinjanja
putovanja i nije se vraao ukoliko bi plovilo potonulo ili na drugi nain nestalo. Meutim,
ukoliko bi pomorski poduhvat bio uspjeno okonan, zajam se vraao zajmodavcu s visokom
kamatom (u nekim sluajevima dostizala je i do 60% glavnice).
Pravi zaetak modernog osiguranja, meutim, nastao je nakon Velikog poara u Londonu
iz 1666. godine kada je u poaru izgorjelo oko 13200 kua. Godinu dana nakon poara, 1667
godine, formirano prvo osiguravajue drutvo pod nazivom The Insurance Office.
Najstarije postojee osiguravajue drutvo, osnovano pod imenom Sun Fire Office 1710
godine, danas je poznato pod imenom Royal & SunAlliance i predstavlja najvee osiguravajue
drutvo u Velikoj Britaniji.
U Londonu je 1687 godine Edward Lloyd otvorio kafe koji je u to vrijeme bio popularno
mjesto okupljanja vlasnika brodova, trgovaca i mornara i kao takav, njegov kafe je bio pouzdano
izvorite pomorskih novosti. Edward Lloyd je, kako bi privukao to vie posetilaca, poeo da
organizuje mreu dopisnika u glavnim lukama Engleske i Evrope, a 1696. godine i da objavljuje
novine Lloyds News u kojima je donosio informacije vezane za pomorski kargo. Vremenom
je postao mjesto zakljuivanja osiguranja, odnosno sastanka zainteresovanih da osiguraju teret i
brodove i onih zainteresovanih da prue osiguravajuu zatitu pomorskih poduhvata. Danas,
Lloyds predstavlja vodee trite poslova osiguranja i reosiguranja, posebno pomorskog i
specijalnih vrsta osiguranja.
Istorijski posmatrano, prvo se javlja pomorsko osiguranje a takav sluaj je i u Engleskoj,
gdje se pomorsko osiguranje razvija sredinom esnaestog vijeka a krajem istog vijeka nastaje i
osiguranje ivota. U drugoj polovini sedamnaestog vijeka nastaje osiguranje od poara a
osiguranje od nezgode i osiguranje od loma maina nastaje krajem devetnaestog vijeka da bi
krajem istog vijeka bili utemeljeni osiguranje od odgovornosti, osiguranje od krae, zdravstveno
osiguranje, osiguranje od prekida proizvodnje te osiguranje motornih vozila a druge vrste
osiguranja razvijaju se u dvadesetom vijeku .

1.3 Istorijski razvoj osigur. na prostorima Crne Gore i regiona

Vrlo znaajno mjesto u istoriji pomorskog osiguranja pripada Dubrovniku u periodu od XIV do
XVI vijeka. Osiguranjem su se bavili trgovci pojedinci, i to samo odreeni - oni koji su
uestvovali u svim osiguranjima.
U Crnoj Gori su jo 1353. godine postojale tzv. bratovtine za dijeljenje pomorskog rizika.
Najstariji poznati dokument u kome se pominje osiguranje u Crnoj Gori predstavlja Budvanski
statut iz XV vijeka. Postoje i drugi tragovi osiguranja u Crnoj Gori, kao to su iz 1552 godine u
Perastu, Druba bratinske pomorske sigurnosti u periodu izmeu 1849 i 1858, Narodno
osiguranje u periodu izmeu 1858 i 1874 a prva polisa osiguranja izdata je treeg aprila 1852
godine u Dobroti. Zakon o osiguravajuim drutvima iz 1904 godine znaajan je pravni akt u
istoriji razvoja osiguranja u Crnoj Gori s obzirom da je njime u Knjaevini Crnoj Gori bilo
doputeno djlovanje drutava anonimnih, uzajamnih, pomonih i drugih ma koje vrste za
osiguranje: od poara, groma, grada, od nesrenih sluajeva na moru ili suhu, za obezbeenje
ivota na sluaj smrti itd
Zakonom o osnovama sistema osiguranja imovine i lica donijetim 1990. godine
dotadanje zajednice osiguranja imovine i lica, koje su nosile sva obeleja dogovorne ekonomije,
transformiu se u nove finansijske organizacije koje nose karakter trinog subjekta
privreivanja.
Raspadom SFRJ, 1991, i formiranjem Savezne Republike Jugoslavije, na podruju
Republike Srbije i Republike Crne Gore formira se preko 65 novih drutava za osiguranje i
reosiguranje. Ove organizacije osnivaju se kao akcionarska drutva za osiguranje ili kao drutva
za uzajamno osiguranje. Od 1990. i 1996. godine se primjenjuje modifikovan Zakon o osiguranju
imovine i lica SRJ. Najtei period za osiguranje u Saveznoj Republici Jugoslaviji bio je period
megainflacije 19931994. kada su fondovi osiguranja bili praktino uniteni. Posebnom
Uredbom Savezne vlade bio je ureen dio pitanja vezanih za rad osiguravaa (poslovanje
sredstvima, izdavanje dozvola za rad novim drutvima i drugo). Zakon o osiguranju imovine i
lica iz 1996. donijet u uslovima meunarodne izolacije je, u najveem dijelu, ostao na snazi.
Osiguravajue organizacije su i u novonastaloj situaciji produile da sprovode sve vidove
osiguranja po vaeim uslovima i tarifama.
Razvoj trita osiguraja u Crnoj Gori ne razlikuje se znaajnije od uslova u kojima su se razvijala
trita osiguranja u drugim zemljama regiona bive SFRJ. Nakon raspada SFRJ, Crna Gora je sa
Srbijom tvorila Saveznu Republiku Jugoslaviju a potom zajednicu Srbije i Crne Gore, sve do
formalnog proglaenja nezavisnosti 2006. U tom periodu, a naroito devedesetih godina
dvadesetog vijeka, najkatastrofalniji uticaj na funkcionisanje i budui razvoj trita osiguranja u
Crnoj Gori imala je hiperinflacija. Pootravanjem politikih prilika izmeu Srbije i Crne Gore u
zajednikoj dravi, Saveznoj Republici Jugoslaviji, uticalo je na osnivanje prvog i za sada
jedinog reosiguravajueg drutva na tritu osiguranja Crne Gore Loven Re-a. Naime, do
2000-te godine, kada je formirano ovo reosiguravajue drutvo, osiguravajua drutva u Crnoj
Gori su poslove reosiguranja ostvarivala preko reosiguravajuih drutava u Srbiji
Trite osiguranja u Crnoj Gori je jo uvijek nedovoljno razvijeno o emu svjedoe brojni
podaci kao to je mala premija po stanovniku (vidi grafikon), nisko uee premije u domaem
bruto proizvodu (vidi tabelu) i malom ueu ivontnih osiguranja u strukturi ukupne premije.
Dominanta vrsta osiguranja u Crnoj Gori je osiguranje od autoodgovornosti iako se poslednjih
godina razvijaju i druge vrste osiguranja, posebno ivotna osiguranja. Pozitivni trendovi se
svakako ostvaruju i zahvaljujui ulasku stranih osiguravajuih drutava i boljom regulativom.

Grafikon 1: Kretanje premije po stavniku, po vrstama osiguranja i ukupno u periodu 2002-2008

(u )

Godin
a
2004
2005
2006
2007
2008

Ukupn
o
1.6
1.9
2.2
2.0
1.8

Neivot
no
1.6
1.8
2.2
1.78
1.6

ivotn
o
0.03
0.1
0.1
0.2
0.2

Tabela 1: Uee premije osiguranja u

bruto domaem proizvodu u periodu
2004-2008 godina (u %)

U buduem periodu u svim zemljama regiona, a posebno u Crnoj Gori, treba da doe do jaanja
uloge ivotnog osiguranja u strukturi bruto premije. Ova vrsta osiguranja osnov je ekonomskog i
razvoja finansijskih trita jer se na bazi prikupljenih premija u beskrajno malim iznosima preko
ove vrste osiguranja akumuliraju najkvalitetnija finansijska sredstva koja se mogu plasirati na
duge rokove sa osnovnom svrhom dugoronog unapreenja privrednih aktivnosti.
Ovo je mogue ostvariti kontinuiranim i obrazovanjem prodajne mree, razvojem novih
tehnologija i unapreenjem odnosa sa postojeim i razojem novih kanala prodaje

1.4 Tehnika osnova funkcionisanja osiguranja

U osiguranju vae posebni principi, drugaiji no ma gdje drugdje (drugaiji nego u bankarstvu,
trgovini itd.), Osiguranje ima svoju posebnu metodologiju a njeni bitni elementi su:

rizik,
premija osiguranja,
naknada iz osiguranja (odteta).

Tri stvari: vrste rizika, statistiko-matematike baze i kompenzacija rizika, osnovi su

tehnike organizacije osiguranja, pa i samog osiguranja.
Ustanovljeno je da i kod vanrednih teta usled stihije ili nesrenog sluaja postoje odreene
pravilnosti, odnosno zakonitosti, tj. da postoje zakoni sluaja. Na toj osnovi ponikla je i razvila
se posebna matematika nauna disciplina raun vjerovatnoe koja je omoguila da se uz
uvaavanje poznatog statistikog zakona velikih brojeva postavi solidna osnova za razvoj
osiguranja
Kada se u osiguranju koriste dobijeni rezultati, mora se voditi rauna o ova dva uslova:
homogenost i mnotvo.
Poto statistiki rezultati u vidu tablica pokazuju relativne srednje vrijednosti, u praksi
osiguranja mogua su i odstupanja od njih. Za neutralizaciju tih odstupanja tehnika osiguranja je
pronala odgovarajua sredstva - kompenzaciju u prostoru i u vremenu.
Kompenzacija u prostoru se bolje ostvaruje ako se ili direktno to vie poveava broj
uesnika u osiguranju (poveava portfelj osiguranja), ili indirektno, razdiobom rizika s drugim
osiguravaima - saosiguranjem i reosiguranjem u zemlji, odnosno s reosiguravaima u
inostranstvu.
Stvaraju se rezerve od vika naplaenih premija u poreenju sa isplaenim iznosima po
osnovu naknade iz osiguranja u pojedinim godinama, za pokrivanje negativnih odstupanja veih
teta od manjih uplata. To bi bila kompenzacija u vremenu.

1.5 Funkcije osiguranja

. U funkcije osiguranja spadaju:
1.
2.
3.
4.
5.

Funkcija uvanja (zatite) imovine,

Funkcija unapreenja kredita, razmjene i trgovine,
Funkcija mobilizacije (prikupljanja) novanih sredstava,
Funkcja efikasne alokacije kapitala i
Socijalna funkcija.

1.5.1 Funkcija uvanja (zatite) imovine

Osnovna funkcija osiguranja jeste upravo funkcija zatite imovine. Rije je o funkciji koja je u
osnovi samog nastanka osiguranja. Osiguranje treba da omogui naknadu tete osiguranicima u
sluaju nastanka osiguranog sluaja, dakle da prui finanijsku stabilnost pojedincima,
porodicama i preduzeima. To se upravo ostvaruje putem funkcije ouvanja imovine.
uvanje imovine moe biti: neposredno i posredno. Znaajne su i aktivnosti na predupreivanju
nastanka teta.U tom smislu razlikujemo:

Preventivne mjere i

Represivne mjere.
Preventivne mjere su sve mjere, sredstva i akcije koje se preduzimaju radi spreavanja i
uklanjanja uzroka koji bi mogli da izazovu tetni dogaaji, koji imaju za posledicu unitenje ili
oteenje imovine, odnosno smrt ili invaliditet lica. Rije je dakle o mejrama kojima se nastoji
sprijeiti nastanak osiguranog sluaja to je u interesu i osiguranika i osiguravaa. Osiguravajue
5

kompanije su aktivno ukljuene u prevenciju nastanka gubitaka kroz brojne programe prevencije,
kroz zapoljavanje personala za prevenciju gubitaka iz raznih oblasti kao to su ininjeri
bezbednosti i specijalisti za prevenciju poara, profesionalne sigurnosti i zdravlja, prevenciju
auto kraa, prevenciju od neispravnih proizvoda koji mogu povrijediti korisnika, prevenciju
eksplozije kotlova i dr. a organizuju i edukativne programe o prevenciji nastanka gubitka.
Represivne mjere su mjere, sredstva i akcije za suprostavljanje nastaloj stihiji u spasavanju
ljudi i imovine u ve nastalom tetnom dogaaju ili nesretnom sluaju. Ovde je rije o
aktivnostima koje se preduzimaju kako bi teta koja je ve nastala bila to manja.

1.5.2 Funkcija unapreenja kredita, razmjene i trgovine

Veliki dio meunarodne trgovine osiguran je kroz razne vidove osiguranja. Ukoliko bi sistem
osiguranja bio neadekvatno postavljen moglo bi doi do guenja trgovine a posebno svjetskih
trgovinskih tokova, gde osiguranje naroito dobija na znaaju. Proizvodnja i prodaja mnogih
proizvoda u savremenim uslovima mogua je ukoliko su ti proizvodi osigurani.
Osiguranje doprinosi razvoju trgovine i time to unapreuje kreditnu sposobnost
zajmotraioca. Na taj nain banke rae odobravaju kredite to dodatno podstie, kao rezultat
poveanja kupovne moi, razvoj razmjene i trgovine.

1.5.3 Funkcija prikupljanja novanih sredstava

Ova funkcija proizilazi iz injenice da se premije osiguranja plaaju unaprijed a da tete,
odnosno isplata po osnovu nastalih teta nastaje sukcesivno u toku godine. Tu nastaju odreeni
vikovi novanih sredstava koji se putem trita, direktno ili indirektno, mogu plasirati za
finansiranje reprodukcije. Na ovaj nain se navanim sredstvima prikupljenim od osiguranika u,
tako rei, beskrajno malim iznosima daje vid krupnih novanih sredstava.
Sa finansijskog aspekta osiguranje predstavlja formiranje novanih rezervi u formi rezervi
osiguranja. Finansijska sredstva akumulirana u osiguravajuim drutvima dobijaju karakteristike
specifinog kapitala, u zavisnosti od vrste osiguranja
Premije se skupljaju unaprijed i rezerve koje nisu potrebne za nadoknadu trenutnih gubitaka i
trokova mogu biti pozajmljeni privrednim subjektima.

1.5.4 Funkcja efikasne alokacije kapitala

Posmatrano sa aspekta cjelokupne ekonomije, osiguravajua drutva kao profesionalni
osiguravai i investitori, su od izuzetnog znaaja za efikasno alociranje finansijskih sredstava i
procjeni rizinih aktivnosti. Osiguravajua drutva e sredstva plasirati samo najboljim
kompanijama, samo na najbolje projekte i samo najboljim menaderskim timovima. Osim toga,
ona vre monitoring poslovanja u kome imaju ulogu bilo kao investitori bilo kao obezbeivai
osiguravajueg pokria i na toj osnovi usmjeravju poslovanje kompanija, usmjeravju projekte i
menaderske timove da rade u interesu svojih stejkholdera.

1.5.5 Socijalna funkcija

Osiguranje ostvaruje i funkciju unapreenja ivotnih uslova. Ova funkcija predstavlja drutvenu
odnosno socijalnu fukciju osiguranja. Ona se ostvaruje:

1. neposredno, putem ivotnih osiguranja, lica se osiguravaju za sluaj smrti ili

doivljenja, za sluaj bolesti ili nesposobnosti, to doprinosi unapreenju uslova za ivot jer
osiguranje ovjeku obezbeuje lijeenje i dopunjuje mu sredstva za ivot i
2. posredno, putem imovinskih osiguranja i akumulativne funkcije osiguranja, koja
doprinosi i poveanju proizvodnje i privrednom rastu, dakle razvoju zemlje a time i blagostanju
ivota ljudi.

1.6 Ekonomska naela u osiguranju

Osiguranje bazira, prije svega, na ekonomskim naelima poslovanja. Ova naela, oigledno,
zavise od mnotva faktora, ali u svakom sluaju baziraju se na veliini i snazi portfelja
osiguranja.
Ekonomska efikasnost u osiguranju, prije svega, zavisi od kapaciteta osiguravajueg
drutva, odnosno kompanije. Pod pojmom kapaciteta osiguranja podrazumeva se maksimalni
ukupni iznos obaveza, koje jedan osigurava moe da preuzme, bez rizika da u datom trenutku
postane nesolventan, to je maksimalni mogui iznos, koji na sebe osigurava preuzima, da u
svakom trenutku moe nadoknaditi tetu.
Osiguranje svoju poslovnu politiku i uspjenost bazira na ekonomskim naelima kao to
su: sigurnost, likvidnost, ekonominost, rentabilnost i produktivnost.

1.6.1 Sigurnost
Osiguravajue drutvo moe zadrati samo one rizike u koji mu omoguavaju da pokrije
tete sopstvenim sredstvima. Posebno se mora voditi rauna o pravilnom odreivanju sopstvenog
kapaciteta odnosno samopridraja a sve ono to ne moe pokriti sopstvenim sredstvima u datom
trenutku mora prenijeti u saosiguranje, reosiguranje odnosno na trite kapitala. Ispravnim
utvrivanjem sopstvenih kapaciteta kod noenja rizika i plasmanom vika rizika iznad
sopstvenog samopridraja u saosiguranje i reosiguranje osigurava postie maksimalnu
sigurnost.
Solventnost osiguravajuih drutava je izuzetno znaajna i zbog toga predstavlja predmet
nadzora regulatornih organa.

1.6.2 Likvidnost
Likvidnost drutva za osiguranje utvruje se i prati na osnovu novanih tokova i likvidnosti
a predstavlja odnos izmeu likvidnih sredstava i kratkoronih obaveza (obaveze koje dospijevaju
u roku od 40 dana od dana utvrivanja koeficijenta likvidnosti). Drutvo za osiguranje ima
minimalnu likvidnost ako su novani tokovi pozitivni, odnosno ako je stanje gotovine na kraju
dana vee od nula (0) i ako je koeficijent likvidnosti drutva za osiguranje najmanje jedan (1).

1.6.3 Rentabilnost
Rentabilnost poslovanja drutva predstavlja odnos izmeu ostvarenog finansijskog rezultata i
ukupno ostvarenog prihoda sredstava osiguranja. Ukoliko je u toku jedne godine ostvaren
negativan finansijski rezultat, posmatrajui ga u kontekstu vika rashoda nad prihodima, tada je
drutvo poslovalo nerentabilno.

2. Osnovni elementi osiguranja

2.1 Predmet osiguranja
Predmet osiguranja predstavlja svaka stvar, imovinski interes, ivotinje, ivot, zdravlje koje
moe biti izloeno razliitim opasnostima koje ispunjavaju uslove osigurljivosti. Definisanje
predmeta osiguranja predstavlja kljunu pretpostavku postojanja osiguranja i on mora biti
naveden u ugovoru, odnosno polisi osiguranja.
Takoe, da bi postojao ugovor o osiguranju, neophodno je da je predmet osiguranja izloen
nekoj vrsti opasnosti. Samo ona materijalna dobra ili osobe koje su izloene odreenoj vrsti
opasnosti mogu biti smatrane predmetom osiguranja.
U sluaju ivotnih osiguranja kao predmet osiguranja javljaju se ivot i zdravlje osiguranika.
U sluaju imovinskih osiguranja predmet osiguranja je odreeno materijalno dobro, odnosno
imovinski interes.
U sluaju osiguranja od odgovornosti kao predmet osiguranja odgovornost za tete priinjene
treim licima.

2.2 Osigurana opasnost rizik

Jedan od bitnih, moe se rei osnovnih elemenata bez kojeg osiguranje ne postoji, jeste rizik.
Vrste rizika su brojne ali ne postoji jedinstvena definicija rizika. Ekonomisti, teoretiari rizika,
statistiari i aktuari imaju razliite koncepcije odreenja pojma rizika. Od najee pominjanih
definicija, spomenuemo miljenje da se pod rizikom podrazumijeva "nastupanje ekonomski
tetnog dogaaja", odnosno da je "rizik stanje u kojem postoji mogunost negativnog odstupanja
od poeljnog ishoda koji oekujemo ili kojemu se nadamo
U praksi osiguranja, uobiajeno je da se rizikom naziva i predmet osiguranja (zgrada
osigurana protiv poara, brod koji prevozi teret i sam teret, lica za iji se ivot zakljuuje
osiguranje i sl.). U stvari, ovdje se ima u vidu opasnost koja ugroava predmet osiguranja u
kvalitativnom i kvantitativnom pogledu.

2.2.1 Rizik i neizvjesnost

Imajui u vidu pojam i znaaj osiguranja, smatramo prihvatljivim odreenje pojma rizika u
osiguranju prema kome rizik predstavlja neizvesnost u pogledu ostvarenja mogue tete
Za razliku od neizvjesnosti kod koje nije mogue identifikovati uzrok nastanka i koja se
esto povezuje sa psiholokom reakcijom na odsustvo znanja o budunosti, kod rizika je uzrok
mogue identifikovati. Uzroci doprinose poveanju vjerovatnoe nastanka tete i mogu biti
fizike prirode (na primjer, klizav pod poveava vjerovatnou pada ili na primer, neadekvatne
elektrine instalacije poveavaju vjerovatnou poara) ili nastati kao rezultat promjena
ovjekovog stava koje poveava vjerovatnou nastanka tete (na primjer, ostavljanje neugaenog
ara u umi poveava vjerovatnou umskog poara). Poznavanje uzroka koji doprinose
poveanju vjerovatnoe nastanka tete veoma je znaajno u upravljanju rizikom jer se ono
primarno bazira na procjeni vjerovatnoe ostvarenja odreenog eljenog ili neeljenog ishoda.
Meutim, osim vjerovatnoe nastanka tete, koja se odreuje izraunavanjem standardne
devijacije, za odreenje rizika veoma je bitno poznavanje moguih posledica ostvarenja nekog
rizika, s obzirom da se odreeni dogaaj poima kao riziniji ukoliko postoji vei intenzitet
tetnih posledica od nekog drugog dogaaja, ak i u uslovima prisutnosti jednakih vjerovatnoa
njihovog ostvarenja.

2.2.2 Rizik, opasnost i hazard

U osiguranju osim pojma rizika susreu se i pojmovi opasnost i hazard ije je znaenje esto
konfuzno, odnosno esto se ovi pojmovi posmatraju kao sinonimi. Upravo zbog toga potrebno je
ukazati na kljune razlike ovih pojmova.
Opasnost se definie kao uzrok tete. Neke zajednike opasnosti koje uzrokuju imovinske
tete ukljuuju poar, udar groma, oluju, grad, provalnu krau i razbojnitvo. Polisama
osiguranja obezbeeno je pokrie za tete koje nastaju kao posledica u polisi navedenog uzroka
tete, odnosno opasnosti.
Hazard predstavlja uslove koji stvaraju ili uveavaju vjerovatnou nastanka tete. Fiziki
hazard jeste fiziko stanje koje poveava vjerovatnou nastanka tete. Na primjer, ako se u garai
skladiti velika koliina goriva mogunost nastanka poara i eksplozije je uveana. Najee
fiziki hazard dovodi do poveanja vjerovatnoe nastanka tete ali moe usloviti i poveanje
intenziteta tete. Na primjer, ako se automobil vozi brzinom veom od predviene na klizavom
putu poveana je vjerovatnoa ali i intenzitet moguih posledica.
Osim fizikog hazarda, koji najee predstavlja objektivne okolnosti, postoje i hazardi
koji su posledica subjektivnog ponaanja. Jedan od primjera ove vrste hazarda jeste namjerno
izazivanje sudara u cilju naplate naknade iz osiguranja. S druge strane subjektivni hazard se
javlja kao posledica nepanje osiguranika ili indiferentnog odnosa prema teti koje im se
deavaju, nezavisno od toga koliko su one uestale ili velike. Osnova ovog pristupa jeste
miljenje zato bih brinuo kada sam osiguran. Subjektivne hazarde je veoma teko kontrolisati
i identifikovati, ali se osiguravai protiv takvih ponaanja bore na nain da paljivije ugovaraju

osiguranje, uvoenjem odbitnih franiza, iskljuenjima iz osiguranja i drugim klauzulama na

polisama osiguranja.

2.2.3 Kljune kategorije rizika

Postoje brojne vrste rizika, prema pretpostavkama oko 450 vrsta u svijetu, ali se svi oni mogu
razvrstati u nekoliko kljunih kategorija:
1.
2.
3.
4.
5.

Finansijski i nefinansijski
Dinamiki i statiki
Fundamentalni i posebni
isti i pekulativni
Rizik preduzea.

2.2.3.1 Finansijski i nefinansijski rizici

Neizvjesnost moe da obuhvata finansijski gubitak ali i ne mora. Za osiguravajua drutva vani
su samo rizici ije ostvarenje produkuje tete u finansijskom izrazu.

2.2.3.2 Dinamiki rizici

Dinamiki rizici su oni koji nastaju zbog promjena u ekonomiji. . Promjene u nivou cijena, ukusu
potroaa, prihoda i rashoda i tehnologije, mogu izazvati finansijski gubitak.

2.2.3.3 Statiki rizici

Statiki rizici obuhvataju gubitke koji bi nastali ak i kada ne bi bilo promjena u ekonomiji. Ovi
gubici nastaju iz razloga drugaijih nego to su promjene u ekonomiji, a to su opasnosti iz
prirode i nepotenja pojedinaca. Za razliku od dinamikih rizika, statiki rizici nisu izvor dobiti
drutva. Statiki gubici obuhvataju ili unitenje aktive, ili promjenu u njenom posjedovanju kao
rezultat nepotenja ili greke oveka. Njihov nastanak je uglavnom predvidiv, s obzirom da
nastaju sa odreenim stepenom regularnosti. Zbog predvidivosti, ovi rizici su pogodniji za
korienje u osiguranju u odnosu na dinamike rizike.

2.2.3.4 Fundamentalni rizik

Fundamentalni i posebni rizici se zasnivaju na razlici u posledici i porijeklu teta. Fundamentalni
rizici obuhvataju tete koje su po porijeklu i posledici bezlini. To je grupa rizika, izazvanih u
najveem dijelu ekonomskim, drutvenim, prirodnim i politikim pojavama.

10

Deset kastastrofalnih dogaaja sa najveim tetama u periodu 1970 2007 godina (u mili. dolara)
Rang Datum
Drava
Dogaaj
Osigurane tete
1
Aug. 24, 2005 SAD; Meksiki zaliv, Uragan Katrina
$68,515
Bahami, Severni Atlantik
2
Aug. 23, 1992 SAD, Bahami
Uragan Andrew
23,654
3

Sep. 11, 2001

SAD

21,999

SAD

Teroristiki napad
na
Svjetski trgovinski centar i
Pentagon
Northridge zemljotres

Jan. 17, 1994

Sep. 2, 2004

SAD; Karibi, Barbados

Uragan Ivan

14,115

Oct. 15, 2005

Uragan Wilma

13,339

Sep. 20, 2005

Uragan Rita

10,704

Aug. 11, 2004

Uragan Charley

8,840

Sep. 27, 1991

SAD; Meksiko, Jamajka,

Haiti
SAD; Meksiki zaliv,
Kuba
SAD;
Karibi,
Kuba,
Jamajka
Japan

Tajfun Mireille/No. 19

8,599

10

Sep. 15, 1989

SAD; Portoriko

Uragan Hugo

7,650

19,593

Nezaposlenost, rat, inflacija, zemljotresi, poplave, uragani i u novije vrijeme teroristiki

napadi su primjeri fundamentalnih rizika, dok su paljenje kua i pljaka imovine primjeri
posebnih rizika.

2.2.3.5 Posebni rizik

Posebni rizici se smatraju odgovornou pojedinaca, pa drava nije subjekt reavanja problema.
Ove rizike reava pojedinac upotrebom osiguranja, spreavanjem gubitaka, ili nekom drugom
tehnikom.

2.2.3.6 isti rizik

Pod istim rizikom se podrazumijeva situacija u kojoj postoji samo mogunost ostvarenja tete
ili nikakva teta. Dakle, postojanje istog rizika moe imati samo neutralan ili negativan ishod.
Primjeri istog rizika su prerana smrt, medicinski trokovi, oteenje imovine usled poara,
poplave, zemljotresa.

2.2.3.7 pekulativni rizik

pekulativni rizik se definie kao situacija u kojoj postoji mogunost ostvarenja ili profita ili
tete, odnosno ili dobitka ili gubitka. Kockanje je karakteristian primjer pekultaivnog rizika
gdje se namjerno stvara rizik u nadi da e se ostvariti dobitak. Takoe, kupovina hartija od
vrednosti na berzi predstavlja preuzimanje pekulativnog rizika u cilju ostvarenja profita ako
doe do rasta cijena akcija, na primjer, ali se moe ostvariti i gubitak ukoliko doe do pada
cijena akcija. Rizik poslovanja koga prihvataju preduzetnici predstavlja sutinski pekulativni
rizik, s obzirom da je mogue ostvarenje i profita ali i gubitka iz odrenog poslovnog
poduhvata.Razlikovanje istih i pekulativnih rizika je kljuna sa aspekta osiguranja s obzriom
da je uobiajeno da se samo isti rizici prihvataju u osiguravajue pokrie. Konano, zakon
velikih brojeva nije mogue primijeniti na pekulativne rizike sa istim stepenom uspjenosti kao
to je to sluaj sa istim rizicima (uz izuzetak primjene zakonitosti velikih brojeva od
organizatora igara na sreu).

11

2.2.3.8 Rizik preduzea

Rizik preduzea predstavlja termin koji se javlja poslednjih godina i koji je vezan za promjene u
pristupu upravljanju rizicima. Pojmom rizika preduzea se nastoje obuhvatiti sve vrste rizika
kojima je izloeno odreeno preduzee. Iako se koristi termin preduzee, imaju se u vidu svi
poslovni subjekti bilo da potiu iz realnog ili finansijskog sektora. Rizik preduzea obuhvata
iste rizike, pekulativne rizike, strateke rizike, operativne i finansijske rizike.

2.2.4 Uslovi osigurljivosti rizika

Osiguranje predstavlja jedan od kljunih oblika upravljanja rizikom. Osiguravai po pravilu
osiguravaju iste rizike. Meutim, nisu svi isti rizici osigurljivi. Postoje odreeni zahtjevi koji
moraju biti ispunjeni da bi rizik mogao biti obuhvaen osiguranjem a to su:
1. rizik mora biti mogu (mora postojati odreeno vrijeme i odreeno mjesto),
2. rizik mora biti sluajan,
3. mora postojati velik broj osiguranih predmeta ili osoba kako bi se mogao
primijeniti zakon velikih brojeva,
4. svojim nastupanjem izaziva ekonomsku tetu,
5. rizik mora biti neizvjestan i nenamjeravan i
6. rizik mora biti odredljiv i mjerljiv.
Kao rezultat ovakvih ogranienja, rizici kao to su trini rizici, finansijski rizici, rizici
proizvodnje i politiki rizici ne mogu biti obuhvaeni osiguranjem. Ovakvi rizici su pekulativne
prirode i oni teko mogu da zadovolje naprijed navedene zahtjeve osigurljivosti rizika.

2.2.5 Teorija vjerovatnoe

Osiguranje predstavlja djelatnost koja je bazirana na primjeni matematike i statistike. U nijednoj
drugoj djelatnosti primjena statistikih i matematikih modela i prorauna nije od
fundamentalnog znaaja toliko koliko je to u sluaju osiguranja.
U upravljanju rizicima osiguravajua drutva koriste brojne raspoloive statistike podatke bilo
interne bilo eksterne u koje spadaju statistiki podaci drugih osiguravajuih drutava, institucija
nadzora poslovanja osiguravajuih drutava, podatke o kretanjima na tritu osiguranja koje
objavljuju specijalizovane institucije, i druge. Prikupljeni statistiki podaci zahtijevaju obradu i
analizu u cilju efektivnog upravljanja rizikom iji je krajnji cilj omoguavanje osiguravajuim
drutvima da sve tete po broju i iznosu mogu u svakom trenutku isplatiti svojim osiguranicima.
Kljuna pretpostavka za primjenu teorije vjerovatnoe i zakona velikih brojeva jeste
postojanje dovoljno velikog skupa osiguranika u portfelju rizika osiguravajuih drutava. Samo u
sluaju postojanja dovoljno velikog broja osiguranika, odnosno istovrsnih rizika mogu se dobiti
pouzdane procjene vjerovatnoe ostvarenja i intenziteta tetnih posledica a time i pouzdane
procjene veliine premije osiguranja. Naime, u koliko je skup osiguranika vei tada je vea
vjerovatnoa da e stvarni dogaaji manje odstupati od oekivanih. Upravo ovo predstavlja
razlog zato su pojedina rijetka osiguranja, osiguranja koja se ree pojavljuju, skupa ili
12

nedostupna. U sluaju raspolaganja malim brojem rizika u portfelju pojedinih vrsta osiguranja ne
postoji mogunost uspostavljanja dovoljno pouzdanog zakljuka o buduem kretanju teta ali se
poveanjem broja rizika varijacije stvarnih od oekivanih rezultata u velikoj mjeri smanjuju.
U cilju odreivanja veliine oekivane tete, aktuari primjenjuju teoriju vjerovatnoe i statistike
analize. Vjerovatnoa ostvarenja nekog dogaaja predstavlja relativnu uestalost dogaaja u
odreenom vremenskom periodu. Rije je o vjerovatnoi ostvarenja nekog dogaaja bez
eksperimentisanja.

2.2.6 Zakon velikih brojeva

Zakon velikih brojeva omoguava da dobijemo srednju ili najvie oekivanu vrijednost
posmatrane veliine. Meutim, tek kada bi broj osiguranih objekata bio beskonano velik, zakon
velikih brojeva bi tano dao pravu srednju vrijednost traene veliine.
esto smo skloni da pojedine pojave u ivotu, pa i u osiguranju, nazivamo sluajevima.
Meutim, ako te i sline pojave posmatramo u duem razdoblju, u veem broju takvih i slinih
pojava, to vie nije sluaj - to je zakonitost koju nazivamo zakonom velikih brojeva.
Osiguranje se zasniva na ostvarenju rezultata zajednica rizika koje su ugroene od istih ili
slinih opasnosti, a uspjeh u poslu osiguranja bazira se na zakonu velikog broja. to je broj
istovrsnih rizika u portfelju vei, moe se s veom vjerovatnoom oekivati da e se stvarni tok
tete vie pribliiti matematiko-statistiki izraunatim vrijednostima. To je jedan od najsnanijih
motiva za kvantitativno i geografsko proirenje ponude osiguranja.

2.2.7 Teorija igara

Teorija igara je matematika teorija koja se bavi analizom konfliktnih situacija u traenju izbora
ponaanja protivnika, radi postizanja najboljeg mogueg postavljenog cilja. Prema tome bismo
ovu teoriju mogli nazvati i stratekom igrom.
Potreba za osiguravajuom zatitom jeste potreba za nadoknadom tete u razmjerama
stvarne tete, a ne za bogaenjem. Znai, osiguranje je samo prenoenje rizika a ne
iskoriavanje anse dobiti. To neminovno sledi iz toga to se osiguranje ograniava samo na
osiguranje istih rizika, kod kojih nedostaje ansa za dobitak. Uz to, dolazi i jedna osnovna
razlika: igra na sreu se svesno izlae sluaju, i to samo sa svrhom da profitira.
Igra na sreu znai, prema tome, preuzimanje rizika s obzirom na istovremeno date anse
za dobitak, a osiguranje je, naprotiv, direktna suprotnost, tj. prenoenje neeljenog rizika.

2.2.8 Vrste osigurljivih rizika

Osiguranjem mogu biti obuhvaeni samo rizici koji ispunjavaju uslove osigurljivosti. To upuuje
na injenicu da su rizici koji ine predmet daljih razmatranja u radu svakako isti rizici pod
kojima se podrazumijevaju situacije koje obuhvataju samo mogunost gubitka ili nikakav
gubitak, dakle rizici kod kojih ne postoji mogunost dobitka. Meutim, ne mogu se ni svi isti

13

rizici osigurati, pa se moraju napraviti i podjele izmeu istih rizika koji se mogu i ne mogu
osigurati. Glavne vrste istog rizika, odnosno rizika koji ispunjavaju uslove osigurljivosti su:
lini rizici,
imovinski rizici,
rizici odgovornosti i
rizici zbog greaka drugih.

2.2.8.1 Lini rizici

Lini rizici predstavljaju mogunosti ostvarenja gubitka prihoda ili imovine pojedinaca koji
nastaju kao rezultat gubitaka sposobnosti da se prihod zaradi. Mogunost umanjenja imovine kao
i ogranienja, umanjenja ili potpunog odsustva mogunosti ostvarenja zarade moe biti
uslovljena sledeim vrstama linih rizika:
prevremena smrt,
bolest ili nesposobnost,
starenje i
nezaposlenost.

2.2.8.2 Imovinski rizici

Svako ko posjeduje imovinu suoen je sa imovinskim rizicima iz razloga to se ovakvi posjedi
mogu unititi ili ukrasti. Imovinski rizici predstavljaju opasnost od unitenja ili krae imovine.
Imovinski rizici ukljuuju dva tipa gubitka:
direktni gubitak, nastao direktnim dejstvom tetnog dogaaja na imovini, kao to je na
primjer gubitak kue usled poara i
indirektni gubitak nastaje posledino, odnosno uslovljen je direktnim gubitkom a u
sluaju poara koji je unitio kuu indirektni gubitak podrazumijeva trokove, dodatne
izdatke
Dakle, imovinski rizici obuhvataju gubitak imovine i gutibak prihoda koji nastaje usled
nemogunosti upotrebe imovine.

2.2.8.3 Rizici odgovornosti

Rizici odgovornosti obuhvataju mogunost gubitka imovine ili budueg prihoda kao rezultat
procijenjenih teta ili zakonske odgovornosti nastale ili namjernim ili nenamjernim grekama ili
krenjem prava drugih.

2.2.8.4 Rizici zbog greaka drugih

Kada drugo lice pruzme obavezu da za nekog izvri uslugu, ono preuzima obavezu za koju se vi
nadate da e biti izvrena. Kada navedeno lice ne izvri preuzetu obavezu, to ima za posledicu
va finansijski gubitak, dolazi do ostvarenja rizika zbog greaka drugih. Primjeri rizika u ovoj
kategoriji mogu ukljuiti propust izvoaa radova da izvri radove u roku predvienim
graevinskim planom to za posledicu moe imati finansijski gubitak naruioca radova, ili
zaborav dunika da izvri plaanja prema dogovorenom.

14

2.2.9 Upravljanje rizikom

Upravljanje rizikom poveava vjerovatnou uspjeha i smanjuje i vjerovatnou neuspjeha i
neizvjesnost.
Da bi se izbjegle, ili ublaile tetne posledice pojave rizika, drutva ili jedinke u njemu trae i
iznalaze naine izbjegavanja ili ublaavanja dejstva rizika i na taj nain uspijevaju da
ograniavaju ili usmjeravaju pojavu ili obim tete od odreenog rizika. Na ovaj nain oni, sa
vie ili manje uspjeha upravljaju sa pojavom ili tetnim posledicama pojave rizika. Kada se
spominje rizik, teta, nadoknada, to odmah asocira na funkciju osiguranja. Osiguranje je, u stvari
samo jedan, veoma vaan elemenat u upravljanju rizikom, ali ne i jedini.

2.2.9.1 Proces upravljanja rizikom

Proces upravljanja rizikom je univerzalno primjenljiv za sve vrste rizika i sutinski
obuhvata est kljunih koraka:

utvrivanje ciljeva,
identifikaciju svih znaajnih izloenosti rizicima,
procjenu potencijalne vjerovatnoe ostvarenja i intenziteta tetnih posledica,
odabir metoda postupanja sa rizikom,
implementaciju izabranog/izabranih metoda i
monitoring performansi i prilagoenost izabranih metoda i strategija.

2.2.9.1.1 Ciljevi upravljanja rizikom

Postavljanje ciljeva je kritian korak u procesu upravljanja rizikom. Vii nivoi menadmenta
zajedno sa lanovima upravnog odbora moraju precizno definisati ciljeve procesa upravljanja
rizikom kao i vremenski okvir u kome postavljeni ciljevi treba da budu ostvareni. Ciljevi koji se
postavljaju obuhvataju strateke ciljeve, odnosno ciljeve najvieg nivoa, operativne ciljeve koji
se odnose na efektivnost i efikasnost poslovnih operacija, standarde izvetavanja, koji se odnose
na efektivnost razmjene informacija finansijskog i nefinansijskog karaktera interno i eksterno
kao i usaglaavanja sa odreenim zakonima, odnosno regulatornim zahtjevima.
Primarni cilj upravljanja rizikom je da se sauva efikasnost organizacije, da se provjeri da je
ona sposobna za postizanje svojih drugih ciljeva od strane istih rizika ili gubitaka koji nastaju iz
tih rizika. Ovo obuhvata izbjegavanje finansijki velikih gutibaka koji mogu dovesti do
bankrotstva ili koji bi mogli sprijeiti osiguravajue drutvo da obavlja svoje funkcije. Drugi cilj
je humanitarna zatita zaposlenih od povreda. Ostali ciljevi se fokusiraju na trokove efikasno
korienje resursa i ouvanje dobrih odnosa u javnosti.
Postojanje velikog broja ciljeva moe dovesti do situacije u kojoj e neki ciljevi biti u
suprotnosti sa drugima. U sukobu interesa, glavni princip reavanja je stav da je potrebno
obezbediti opstanak kao preduslov za sve ostalo. Ciljeve i politiku upravljanja rizikom treba
utvrditi od strane glavnog menadmenta osiguravajueg drutva, poto je on najodgovorniji za

15

ouvanje kapitala. U formulisanju ciljeva i politici postupanja sa rizikom, neophodno je

konsultovanje menadmenta sa rukovodiocem za upravljanje rizikom.

2.2.9.1.2 Identifikacija rizika

Nakon identifikovanja ciljeva i politike upravaljanja izicima potrebno je identifikovati
apsolutno sve izloenosti rizicima. Izloenost rizicima se moe klasifikovati na razliite naine
ali se u principu uvijek mora napraviti distinkcija izmeu izloenosti potencijalnim imovinskim
tetama, tetama po osnovu odgovornosti, gubitka prihoda praenog gubitkom imovine i teta
koje mogu nastati smru, nesposobnou za rad ili ranim penzionisanjem personala.
Identifikacija izloenosti rizicima podrazumijeva detaljnu analizu internog ali i eksternog
okruenja.

2.2.9.1.3 Procjena rizika

Nakon to su rizici identifkovati potrebno je procijeniti njihov uticaj i odrediti redolsed prioriteta.
Procjena rizika obuhvata analizu vjerovatnoe ostvarenja i intenziteta tetnih posledica
ostvarenja rizika kojima je izloena kompanija ili pojedinac.
Prioriteti u upravljanju rizikom mogu biti odreeni putem listi, tabelarno ili grafikim
pozicioniranjem dogaaja u smislu njihovog finansijskog uticaja i vjerovatnoe ostvarenja.
Kriterijumi koji se mogu koristiti pri klasifikovanju, a usmjereni su na finansijski efekat koji
teta ima na kompaniju, mogu biti sledei:

kritini rizici sva izlaganja riziku iji su mogui gubici takvi da bi doveli do
bankrotstva firme,
vani rizici ona izlaganja riziku kod kojih mogui gubici ne bi doveli do
bankrotstva, ali se firma mora zaduiti kako bi nastavila poslovanje i
nevani rizici izlaganja riziku kod kojih se mogui gubici mogu nadoknaditi iz
postojee aktive ili tekueg prihoda firme.

2.2.9.1.4 Postupanje sa rizikom

Nakon to su rizici identifikovani, procijenjeni i odreeni prioriteti pristupa se izboru tehnika za
postupanje sa izloenosti rizicima. Svi raspoloivi metodi postupanja sa rizikom mogu se
klasifikovati u dvije grupe: kontrolu rizika i finansiranje rizika. Primjena osiguranja bie
najsvrsishodnija ukoliko postoji mala vjerovatnoa ostvarenja i visok intenzitet posledica
ostvarenja rizika (na primjer u sluaju poara). Imajui u vidu razliite karakteristike pojedinih
rizika sa kojima su organizacije suoene, organizacije istovremeno primjenjuju razliite tehnike
postupanja sa rizikom a vodei se osovnim zahtjevom postizanja optimizacije u pogledu odnosa
trokova i koristi pojedinih tehnika i/ili njihovih kombinacija.
2.2.9.1.4.1 Kontrola rizika

Kontrola rizika obuhvata aktivnosti koje su usmjerene na smanjivanje vjerovatnoe i intenziteta

tetnih posledica ostvarenja rizika. Ove aktivnosti obuhvataju: 1) izbjegavanje, 2) prevenciju i 3)
redukciju.
2.2.9.1.4.2 Finansiranje rizika

16

Finansiranje rizika odnosi se na primjenu tehnika kojima se obezbeuju sredstva za finansiranje

teta nakon to se one dese. Kljune tehnike finansiranja rizika su: 1) zadravanje, 2) transfer
rizika u osiguranje i 3) ostali transferi rizika

2.2.9.1.5 Implementacija i monitoring

Nakon to je izvren izbor metode postupanja sa rizikom donosi se odluka o primjeni izabranog
metoda iz oblasti kontrole ili finansiranje rizika. Svaka odluka podrazumijeva preduzimanje
konkretnih aktivnosti.
Uspjenost implementacije pojedinih oblika upravljanja rizikom i itavog procesa upravljanja
rizikom u velikoj je mjeri zavisna od uspjenog monitoringa. Naime, potrebno je imati u vidu da
jednom izabrana kombinacija ili odreeni pristup upravljanju rizikom nije vejit s obzirom da
kompanije posluju u stalno mijenjajuim uslovima i internog i eksternog okruenja. Imajui u
vidu da je poslovanje podlono kontinuiranim promjenama monitoring procesa upravljanja
rizicima neophodan je kako bi se osiguralo da je on ne samo efikasan u datim uslovima,
uslovima kada je odreen, ve da je on efektivan i relevantan, odnosno u skladu sa promjenama
koje se u poslovanju deavaju.

2.2.9.2 Osnovne smjernice za upravljanje rizikom

Osnovne smjernice za upravljanje rizikom predstavljaju kombinaciju prakse i naunog pristupa
problemu upravljanja rizikom. Ove smjernice ine osnovni okvir za donoenje odluke o
najcjelishodnijem upravljanju rizika, a glase:
ne rizikuj vie nego to moe dozvoliti da izgubi,
imaj na umu mogunost sluajnosti i
ne rizikuj puno radi malo.
Pravilom ne rizikuj vie nego to moe dozvoliti da izgubi odreuje se nivo zadravanja,
pravilom imaj na umu mogunost sluajnosti odreuje se najprihvatljiviji oblik postupanja sa
rizikom a pravilom ne rizikuj puno radi malo usmjerava se donosilac odluke u pogledu
optimuma izmeu zadrvanja i transfera rizika.

17

2.3 Premija osiguranja

Premija osiguranja sutinksi predstavlja cijenu kotanja usluge osiguravajueg pokria, odnosno
cijenu rizika uveanu za odreeni nivo trokova sprovoenja osiguranja i profit osiguravaa.
Premija je bitan elemenat osiguranja i, u osnovi, predstavlja stvaranje novanih sredstava za
obnovu unitene imovine, odnosno za isplatu osiguranih suma.
Bruto premija osiguranja je iznos koji osiguravajue drutvo naplauje od osiguranika. Ona
se sastoji od funkcionalne premije i reijskog dodatka. Funkcionalna premija sastoji se od
tehnike premija a moe sadrati i doprinos za preventivu, ako je uraunat u premiju osiguranja.
Dok je funkcionalna premija u neposrednoj funkciji osiguranja rizika, reijski dodatak slui za
pokrie svih trokova vezanih za sprovoenje osiguranja.
Pod premijom osiguranja podrazumijeva se dakle iznos koji je ugovara osiguranja duan
da plati nakon zakljuenog ugovora o osiguranju. U odreivanju premije osiguranja sa jedne
strane moraju se ispuniti svi zakonom predvieni uslovi vezani za propisanu strukturu premije,
odnosno moraju se obezbijediti dovoljna sredstva za naknadu teta, ali se mora obezbijediti i
konkurentnost i profitabilnost, odnosno premija osiguranja ne moe biti ni suvie velika da bi
onesposobila kompaniju da bude konkurentna na tritu ali ni suvie mala, to bi moglo ugroziti
kreiranje vrijednosti za akcionare, odnosno ostvarenje oekivane stope prinosa na angaovana
sredstva investitora u osiguravajue drutvo.
Cijenu kotanja u proizvodnji ine stvarni utroci elemenata procesa proizvodnje. U
osiguranju, strukturu cijene kotanja premije osiguranja ine vjerovatni elementi, pa je ona
proizvod: vjerovatnoe nastanka tetnog dogaaja i vjerovatnog intenziteta tete prilikom
nastanka tetnog dogaaja. Otuda i cijena kotanja u osiguranju, u osnovi, poiva na elementima
teorije vjerovatnoe i zakona velikih brojeva.
Dakle, imajui u vidu navedeno jasno je da visina premije zavisi od:

visine naknade iz osiguranja po odtetnim zahtjevima, kao i veliine neisplaenih

odtetnih zahtjeva, koji e biti isplaeni u narednoj godini;
veliine prinosa koji se moe ostvariti plasmanom sredstava rezervi osiguranja;
veliine reijskih trokova osiguranja;
oekivanog profita osiguravajue kompanije.

Premija ne moe biti pogoena izmeu kupca i prodavca prilikom prodaje, iz prostog razloga to
je premija osiguranja, utvrena tarifom premija, dobijena dugogodinjim ostvarenim rezultatima
- tetama na bazi aktuarske matematike, uz korienje statistikih podataka o proteklim,
sadanjim i buduim rizicima.
Osiguravajua drutva u Crnoj Gori biljee kontinuirani rast premija osiguranja. Naime,
premija osiguranja se iz godine u godinu poveava kako u domenu ivotnih tako i neivotnih
osiguranja. Posebno visoke stope rasta premije osiguranja zabiljeene su u domenu ivotnih
osiguranja, vrste osiguranja koja je u periodu pre 2003 godine bila gotovo zanemarljiva. Tabelom
je prikazano kretanje ukupno zaraunate premije osiguravajuih drutava u Crnoj Gori za period
od 2003 do 2009 godine.
Kretanje premije osiguranja u Crnoj Gori u periodu 2003-2009 godina (mil. )
Godina

ivot

Neivot

Ukupno

18

2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009

91
444
821
1830
5907
7245
8080

25509
26673
31202
38571
45110
52542
56140

25600
26117
32023
40401
51017
59788
64220

2.3.1 Bonus i malus

Bonus u osiguranju znai vraanje izvjesnog dijela premije za ostvaren jednogodinji ili,
pak, viegodinji rezultat, odnosno utie na regulaciju visine tarifa premija osiguranja prilikom
obnove osiguranja. Ukoliko osiguranik uopte nije imao tetu, ili nije imao tetu u odreenom
iznosu, osigurava mu umanjuje premiju, odnosno vraa dio premije od predviene tarifom.
Nedvosmisleno je da bonus doprinosi korektnijem odreivanju individualne cijene rizika u
osiguranju.
Za razliku od bonusa ili nasuprot njemu, stoji malus. Malus je, znai, doplatak koji se
zaraunava onim osiguranicima koji su u protekloj godini, ili proteklim godinama, imali
odreeni broj teta, odnosno koji su sami prouzrokovali odreeni broj teta.

2.3.2 Franiza
Franiza se ugovara prilikom zakljuivanja ugovora o osiguranju. Naime, to je iznos koji se
prilikom nastanka osiguranog sluaja, bolje rei nadoknade tete, odbija u odreenom procentu
ili iznosu, u zavisnosti od toga kako je ugovoreno. Posledino, franiza umanjuje i iznos premije
osiguranja koji osiguranik treba da plati osiguravajuem drutvu. Franiza kao ugovoreni iznos
uea osiguranika u teti moe biti:
integralna franiza - uee u teti u odreenom iznosu, ugovoreni samopridraj
osiguranika ili
odbitna franiza- kada osigurava uestvuje u naknadi tete samo ako je prela
odreeni ugovoreni apsolutni iznos
agregatna franiza uee osiguranika u teti je prisutno sve dok visina ukupnih
odbitaka ne dostigne odreeni iznos na godinjem nivou.
Najee se sree kod osiguranja imovine, zdravstvenog osiguranja i kod osiguranja
motornih vozila a nikada kod ivotnog osiguranja i kod osiguranja line odgovornosti. Franiza
je znaajna zbog nekoliko razloga:
1. franiza eliminie male odtetne zahteve koji su skupi za upravljanje i
procesuiranje.
2. franiza se koristi takoe kako bi se osiguranicima umanjila premija,

19

3. franiza se koristi za eliminisanje neiskrenosti osiguranika u pogledu injenice da

ukoliko postoji franiza osiguranici nee namjerno prouzrokovati tetu i prijaviti
je osiguravau ako moraju sami da snose jedan dio te tete a takoe i za
eliminisanje nezainteresovanosti za tetu zato to postoji osiguranje. Na taj nain
franiza podstie osiguranike da budu paljiviji u zatiti svoje imovine i aktivniji
u prevenciji nastanka tete.

2.4 Osigurani sluaj

Osigurani sluaj je budui, neizvjestan i nezavisan od iskljuive volje ugovaraa osiguranja,
dogaaj ije nastupanje predstavlja ostvarivanje rizika koji je obuhvaen osiguranjem.
Osigurani sluaj mora biti predvien uslovima osiguranja
Osigurani sluaj mora da se desi u odreenom vremenu, na odreenom mjestu i sa odreenim
posledicama to mora biti navedeno u ugovoru o osiguranju.
U imovinskom osiguranju osigurani sluaj moe biti poar, zemljotres, oluja, grad,
poplava, itd.
U sluaju osiguranja od odgovornosti, osigurani sluaj moe podrazumijevati nanoenje
tete treem licu, njegovoj imovini ili zdravlju.
U ivotnim osiguranjima osigurani sluaj moe biti doivljenje odreene starosti ili smrt.

2.5 Suma osiguranja i osigurana suma

Pod sumom osiguranja podrazumijevamo najvei mogui iznos naknade kod odreenog
imovinskog osiguranja. Suma osiguranja obino je jednaka vrijednosti osigurane stvari. "To je
suma odreena zakonom ili ugovorom o osiguranju, koja predstavlja gornju granicu obaveze
osiguravaa. Obaveza osiguravaa moe biti najvie koliko iznosi svota osiguranja, ali nema
svugde isti znaaj".
Osigurana suma ima najvei znaaj kod osiguranja lica. Ovde se naknada tete, odnosno
naknada iz osiguranja, izjednaava s naknadom koju osigurava isplauje osiguraniku kada
nastupi osigurani sluaj.
Kod dobrovoljnih osiguranja, suma osiguranja je rezultat dogovora ugovornih strana, dok
je kod osiguranja iz odgovornosti vlasnika motornih vozila ona zakonom regulisana. Suma
osiguranja mora biti unijeta u polisu.
U ivotnim osiguranjima u sluaju nastanka osiguranog sluaja, osiguraniku, odnosno
korisniku osiguranja se isplauje osigurana suma koja je nezaobilazni, tj. bitan element kod

20

zakljuivanja ugovora o osiguranju u ovoj vrsti osiguranja. Pri tome, nije bitno kolika je stvarna
teta niti se ona utvruje.

3. Subjekti osiguranja

3.1 Osigurava

Osigurava je pravno lice koje se ugovorom o osiguranju obavezuje da e naknaditi tetu, tj.
isplatiti ugovorenu vrijednost osiguranja kada nastane osigurani sluaj. Prema Zakonu o
osiguranju, djelatnost osiguranja obavlja drutvo za osiguranje koje je dobilo dozvolu nadlenog
organa za obavljanje te djelatnosti. Drutvo za osiguranje moe se osnovati kao akcionarsko
drutvo ili kao drutvo za uzajamno osiguranje.
U svijetu postoji velik broj osiguravajuih drutava ija vrijednost pruenih osiguravajuih
usluga, odnosno prikupljenih premija osiguranja prevazilazi nacionalne dohotke nekih zemalja.
Od vodeih 500 globalnih kompanija, rangiranih na osnovu veliine ostvarenih prihoda, prema
asopisu Fortune iz sektora osiguranja su 45 kompanija, to ukazuje na ogroman znaaj koji
osiguravajua djelatnost ima. Vodea osiguravajua drutva u svijetu :
Rang

Kompanija

Prihodi

Drava

1
2

AXA
Allianz

162.762
140.618

Francuska
Njemaka

Berkshire Hathaway

118.245

SAD

Assicurazioni Generali

113.813

Italija

American International Group

110.064

SAD

Aviva

81.317

Velika Britanija

Prudential

66.358

Velika Britanija

Munich Re Group

64.774

Njemaka

Aegon

62.383

Holandija

10

State Farm Insurance Cos.

61.612

SAD

21

Trite osiguranja u Crnoj Gori

Trite osiguranja u Crnoj Gori je izrazito koncentrisano jer su vodea tri osiguravajua drutva
imala oko 80.33% trinog uea (od 11 drutava), odnosno vodee uee na tritu osiguranja
imala je kompanija Loven osiguranje sa 55.70% trinog uea. Uee pojedinih
osiguravajuih drutava u ukupno ostvarenoj premiji osiguranja u 2009 godini prikazuje
grafikon:

3.1.1 Vrste osiguravajuih drutava prema proizvodu

Osiguravajua drutva se prema predmetu poslovanja, odnosno rizika koga prihvataju u
osiguravajue pokrie mogu podijeliti na:

Drutva za ivotno osiguranje, koja izdaju ugovore ivotnog osiguranja, penzijska i

zdravstvena, te osiguranja u sluaju nezgoda,
Drutva za osiguranje imovine i odgovornosti, koja osiguravaju sve oblike imovine i
nezgoda (ukljuujui zdravstveno i osiguranje od nesretnih sluajeva) i
Drutva zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezgoda, specijalizovana su drutva koja
se bave samo zdravstvenim i osiguranjem od nezgoda. Iako mnogi osiguravai imovine i
odgovornosti takoe izdaju zdravstveno osiguranje, postoji veliki broj drutava koja
izdaju samo zdravstveno osiguranje.

22

3.1.2 Vrste osiguravajuih drutava prema obliku vlasnitva

Kljuna podjela osiguravajuih drutava prema obliku organizovanja jeste podjela na
akcionarsko drutvo za osiguranje i drutvo za uzajamno osiguranje. Naroiti znaaj na tritu
osiguranja u svijetu imaju Lloyds udruenja.

3.1.2.1 Akcionarsko drutvo za osiguranje

Akcionarska drutva za osiguranje su drutva organizovana kao profitna udruenja, koja osnivaju
najmanje dva pravna ili fizika lica, pri emu akcionari po osnovu svog uea u kapitalu drutva
sutinski preuzimaju rizik koji na njih prenose pojedinani osiguranici. Kapital koji su akcionari
investirali izvor je sredstava za poslovanje drutva, odnosno predstavlja poetni ili osnivaki
kapital, dok je prihod od premija i investicija potreban za plaanje teta, trokova poslovanja i
ostvarenje profita.
Prema Zakonu o osiguranju determinisano je da se akcionarsko drutvo moe baviti
poslovima jedne ili vie vrsta osiguranja u okviru iste grupe osiguranja ili samo poslovima
reosiguranja kao i da se moe baviti i poslovima neposredno vezanim sa poslovima osiguranja.
Takoe, ovim Zakonom su odreena sva pitanja naina osnivanja, rada i prestanka rada
akcionarskih osiguravajuih drutava.

3.1.2.2 Drutvo za uzajamno osiguranje

Drutvo za uzajamno osiguranje je, takoe, kao i akcionarsko drutvo, pravno lice koje obavlja
djelatnost osiguranja u interesu svojih lanova - osiguranika. Prema Zakonu o osiguranju,
drutva za uzajamno osiguranje ne mogu se baviti poslovima reosiguranja.
Bitna razlika u odnosu na akcionarsko drutvo je da se drutvo za uzajamno osiguranje ne
osniva radi sticanja dobiti ve zarad obavljanja djelatnosti osiguranja u interesu svojih lanova
(osiguranika) na principima uzajamnosti i solidarnosti. Za razliku od osiguravajuih dionikih
drutava, premija osiguravaa na osnovi uzajamnosti odreena je i konana, i svaki viak prihoda
od premija nad trokovima moi e se vratiti vlasnicima polisa kao dividenda.

3.1.2.3 Londonski Lloyd's

"Lloyd's" u svijetu predstavlja sinonim organizacije za osiguranje i reosiguranje. Ono to je
irem krugu ljudi, pa ak i onima koji se profesionalno bave osiguranjem ponekad nepoznato, to
je da se "Lloyd's" u svojoj, preko tri vijeka staroj tradiciji, nikada nije direktno bavio svim
vrstama osiguranja. Njegova prava funkcija je organizovanje poslova osiguranja i reosiguranja
ili, bolje reeno, on predstavlja berzu ili organizovano trite poslova osiguranja i reosiguranja.
Organizacija je veoma specifina. lanovi "Lloyd's"-a se svrstavaju u tri kategorije:
1. lanovi (MEMBERS)
2. Potpisnici (SUBSCRIBERS)
3. Pripadnici (ASSOCIATES).
4.

23

lanovi, kojih sada ima oko 31.500, podijeljeni su u oko 400 sindikata. Svaki sindikat imenuje
po jednog osiguravajueg agenta, profesionalnog osiguravatelja, koji radi u ime sindikata. Svaki
lan je neogranieno i potpuno odgovoran za sve rizike potpisane od strane njegovog sindikata.
Potpisnici i pripadnici predstavljaju osobe koje su samo indirektno angaovane na poslovima
osiguranja, kao to su: brokeri, likvidatori teta, havarijski komesari, vjetaci i sl.

3.2 Osiguranik
Kao osiguranik moe se pojaviti svako fiziko ili pravno lice koje ima poslovnu
sposobnost i interes za osiguranjem. Da bi jedno lice postalo osiguranik, povodom stvari nad
kojom nije sopstvenik, potrebno je da ima, prije svega, materijalni interes u vezi s tom stvari. Iz
toga proizilazi da osiguranik moe biti ne samo sopstvenik, nego i plodouivalac, hipotekarni
povjerilac ili sl.

3.3 Ugovara osiguranja

Ugovara osiguranje je lice koje ugovara osiguranje sa osiguravaem obavezujui se da plati
premiju. Prava i obaveze iz ugovora o osiguranju odnose se na ugovaraa osiguranja i
osiguravaa.
Dok je kod osiguravaa, kao strane, prilikom sklapanja ugovora o osiguranju njegovo mjesto
jasno definisano, ono kod osiguranika, kao ugovaraa osiguranja, esto izaziva nejasnoe i
dileme.
Osiguranik i ugovara osiguranja su u najveem broju sluajeva jedno isto lice. Meutim, smatra
se da je pravilno praviti razliku kod osiguranja zakljuenog u korist treeg lica kada ugovara
osiguranja, osiguranik i korisnik osiguranja mogu biti razliite osobe. Na primjer, kod osiguranja
ivota, otac moe zakljuiti ugovor o osiguranju da ako se neto dogodi majci naknada bude
isplaena djeci. U ovom primjeru otac je ugovara osiguranja, majka je osiguranik a korisnici
osiguraja su djeca.

3.4 Korisnik osiguranja

Korisnik u osiguranju je ono lice kome je osigurava obavezan da isplati naknadu iz osiguranja
kada se ostvari osigurani sluaj. Korisnik osiguranja najee je osiguranik, bilo da se radi o
fizikom ili pravnom licu. On se moe javiti i kod neivotnih i kod ivotnih osiguranja, mada se
najee to odnosi na ivotno osiguranje.

24

3.5 Nosilac stvarnih prava na osiguranoj stvari

Nosilac stvarnih prava na osiguranoj stvari se javlja ukoliko su na osiguranoj stvari postojala
zalona prava osiguranikovih poverilaca prije nastanka osiguranog sluaja ili druga tua prava
(slubenost, plodouivanje), titulari ovih prava mogu se nastankom osiguranog sluaja pojaviti
prema osiguravau sa zahtjevima za naknadu iz osiguranja.

3.6 Pribavilac osigurane stvari

Pribavilac osigurane stvari, kao i u stvari u vezi sa ijom je upotrebom zakljueno osiguranje od
odgovornosti, moe da stupi u pravne odnose osiguranja. Ukoliko doe do otuenja ovih stvari,
vri se po pravilu prenos ugovora o osiguranju na pribavioca. U tom sluaju pribavilac osigurane
stvari prihvata prava i obaveze ugovaraa osiguranja, odnosno osiguranika i pojavljuje se kao
ugovorna strana prema osiguravau.

3.7 Tree oteeno lice kod osiguranja od odgovornosti

Tree oteeno lice kod osiguranja od odgovornosti, kao to je obavezno osiguranje od
autoodgovornosti, dovodi se u direktnu vezu sa osiguravaem u sluaju nastanka osiguranog
sluaja pri emu tree oteeno lice direktno, ili putem direktne tube osiguravau moe ostvariti
naknadu iz osiguranja.

3.8 Posrednici i zastupnici osiguranja

Zastupnici i posrednici osiguranja (agenti i brokeri) obavljaju poslove zastupanja i posredovanja
osiguranja. Njihova uloga je posebno naglaena u razvijenim zemljama.
Prema vaeem Zakonu o osiguranju, poslove posredovanja u osiguranju obavlja drutvo za
posredovanje u osiguranju koje je dobilo dozvolu nadlenog organa za obavljanje tih poslova.
Poslove zastupanja u osiguranju obavlja drutvo za zastupanje u osiguranju i fiziko lice, koji su
dobili dozvolu nadlenog organa za obavljanje tih poslova. Drutvo za posredovanje u osiguranju
i drutvo za zastupanje u osiguranju osniva se kao akcionarsko drutvo ili drutvo sa
ogranienom odgovornou.

3.8.1 Posrednici osiguranja

Posrednik osiguranja (insurance broker) je osoba, koja posreduje pri sklapanju ugovora o
osiguranju za jedno ili vie osiguravajuih drutava. Posredovanje znai posao, iji predmet je
nastojanje da se osiguranik dovede u kontakt s osiguravajuim drutvom, da bi s njim pregovarao
o sklapanju ugovora o osiguranju. To je "produena ruka" osiguranika (ugovaraa osiguranja), jer
mora u prvom redu brinuti o njegovim interesima i pribaviti mu najprikladnije osiguranje.

25

Osiguravajue posredniko drutvo je pravno lice, koje kao privrednu djelatnost obavlja
poslove posredovanja pri sklapanju ugovora o reosiguranju i to preko svojih radnika - posrednika
osiguranja.
Za razliku od agenata osiguravaa, brokeri uvaju prvenstveno interese osiguranika
davanjem savjeta o neophodnom i primjerenom pokriu rizika, pregovaraju sa osiguravaima o
uslovima i cijeni osiguranja i zakljuuju ugovor o osiguranju u ime i za raun osiguranika. Iako
je broker pravno samostalan i nezavisan od osiguravaa, on svoju proviziju uobiajeno potrauje
i naplauje od njega, dok je mogue da neke trokove naplati od osiguranika.Da bi mogao to
raditi posrednik mora imatiposebno pismeno punomoje osiguranika.
Posao koji obavlja broker neizostavno od njega zahtijeva potpuno poznavanje rizika koji
treba plasirati u osiguranje, kako bi osiguranika mogao obavijestiti o trenutnom stanju na tritu
osiguranja kako bi na adekvatan nain mogao da ga prezentuje osiguravau. Dio brokerove
funkcije je i obaveza da osiguraniku objasni i ukae na prednosti i mane teksta polise.
Broker osiguranja mora osiguraniku otkriti sve pravne i ekonomske povezanosti s
pojedinim osiguravajuim drutvom, koje mogu uticati na njegovu nepristrasnost pri
ispunjavanju obaveza prema osiguraniku.
U nekim zemljama osiguranje se moe zakljuiti samo preko posrednika (npr. u
Engleskoj ), dok se u drugim zemljama osiguranja mogu, ali ne moraju zakljuiti preko
posrednika. Poslovima posredovanja obino se bave specijalizovane firme, s tim da se u nekim
zemljama (npr. u Francuskoj) tim poslovima mogu baviti samo posebno ovlaeni posrednici
koji imaju monopol na taj posao. Vodei posrednici u svijetu:

Vodei brokeri u svijetu u 2007 godini prema veliini ostvarenih prihoda od posredovanja
Rang

Kompanija

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10

Marsh & McLennan Cos. Inc.

Aon Corp.
Willis Group Holdings Ltd.
Arthur J. Gallagher & Co.
Wlls Fargo Insurance Services Inc.
Jardine Lloyd Thompson Group P.L.C.
BB&T Insurance Services Inc.
Hilb Rogal & Hobbs Co.
Brown & Brown Inc.
Lockton Cos. L.L.C.

Ostvareni
prihodi
(u $)
11,281,000,000
7,096,000,000
2,463,000,000
1,457,241,000
1,282,130,000
947,346,400
877,391,500
779,950,000
757,642,624
728,203,000

Broj
zaposlenih
56100
35900
13100
9102
7273
5436
3947
4200
5047
3864

3.8.2 Zastupnici osiguranja

Postoje tri vrste zastupnika osiguranja i to: (1) zastupnici koji su zaposleni u odreenom
osiguravajuem drutvu, (2) ugovorni zastupnici i (3) osiguravajua zastupnika drutva. U
26

prvom sluaju, zastupnici obavljaju svoju djelatnost u okviru radnog odnosa, a u drugom i
treem sluaju na osnovu ugovora.
Zastupnik osiguranja (insurance agent) je osoba koja je na osnovu zaposlenja odnosno
drugog pravnog odnosa s osiguravajuim drutvom ovlaena za sklapanje ugovora o osiguranju
u ime i za raun osiguravajueg drutva.
Osiguravajue zastupniko drutvo (insurance agency) je pravno lice, koje kao privrednu
djelatnost obavlja poslove zastupanja osiguravajuih drutava pri sklapanju ugovora o osiguranju
i to preko svojih radnika - zastupnika osiguranja. Zastupnik osiguranja je u stvari "produena
ruka" osiguravajueg drutva, jer ovo poslednje odgovara za njegove postupke kao za svoje
vlastite postupke.

3.9 Agencije za poslove pruanja drugih usluga u osiguranju

Agencija za poslove pruanja drugih usluga u osiguranju je pravno lice koje obavlja poslove
pruanja drugih usluga u osiguranju radi sticanja dobiti. Agencija se moe osnovati u formi
akcionarskog drutva ili drutva sa ogranienom odgovornou.
Agencija moe obavljati poslove posredovanja i zastupanja u osiguranju i reosiguranju,
kao i snimanje rizika, snimanje i procjene teta i pruanje intelektualnih i tehnikih usluga u vezi
sa poslovima osiguranja.

3.7 Pulovi za saosiguranje i reosiguranje

Pulovi za saosiguranje, odnosno reosiguranje jesu pravna lica koja su ugovorom obrazovala
akcionarska drutva za osiguranje, odnosno reosiguranje, a u cilju obavljanja poslova
saosiguranja, odnosno reosiguranja.
Putem pula lanovi drutva za osiguranje i reosiguranje meusobno dijele rizike koje svako
od njih sam ne moe da preuzme, odnosno snosi.
Treba istai da pul obavlja poslove saosiguranja, odnosno reosiguranja samo u ime i za
raun svojih lanova. Meutim, ukoliko bi se pul bavio poslovima saosiguranja, odnosno
reosiguranja u svoje ime i za svoj raun, onda bi se morao organizovati kao akcionarsko drutvo,
to podrazumijeva kompletnu proceduru slinu formiranju akcionarskog drutva.
Pulovi se najee formiraju u cilju obezbjeenja osiguravajueg pokria, u domaim ili
meunarodnim razmjerama, za katastrofalne rizike, kao to su nuklearni rizici, rizik terorizma ili
zemljotresi, kao i za situacije nemogunosti izravnanja rizika, usled nedovoljnog broja istovrsnih
rizika u portfelju osiguranja. Po svojim osnovnim karakteristikama, dopunskoj disperziji rizika,
pulovi imaju slinu funkciju kao i saosiguranje i reosiguranje.

27

4. Finansijski aspekt poslovanja osigur. Drutava

4.1 Imovina i obaveze
Vrei svoju osnovnu funkciju, funkciju zatite, osiguravajua drutva prihvataju rizike koje
druga strana (osiguranici) ne eli da nosi samostalno i gdje osiguravajue kompanije imaju
prednost u upravljanju takvim rizicima, a koja proizilazi iz njihove vjetine u procjenjivanju i
postupanju sa rizic
ima kao i iz umijenosti menadmenta osiguravajuih kompanija u upravljanju portfeljom rizika.
Meutim, osim ove funkcije osiguravajua drutva, zahvaljujui karakteristici osiguranja da se
premije naplauju unapred i da se akumuliraju u vidu rezervi osiguravajuih drutava, tako
akumulirana sredstva osiguravajua drutva plasiraju na finansijskom tritu. . Naime, u
osiguranju se formiraju znaajne rezerve, zbog toga to se premije naplauju unapred a
osiguravajua zatita se protee u budunost, kako bi osiguravajua drutva u svakom momentu
bila u stanju da ispune svoje obaveze prema osiguranicima. Ove rezerve predstavljaju osnovu za
investicione plasmane osiguravajuih drutava.
Alokacija sredstava rezervi u vidu plasmana osiguravajuih drutava kao institucionalnih
investitora predstavlja kljuni korak u upravljanju rizikom jer prihodima od plasmana
akumuliranih sredstava osiguravajua drutva mogu, izmeu ostalog, da na bolji nain upravljaju
preuzetim rizicima od svojih osiguranika i po osnvou ostvarenih prihoda ponude niu cijenu
osiguravajue zatite a time postanu konkurentniji u trinoj utakmici. Ove dvije strane
poslovanja osiguravajuih drutava meusobno su povezane i uslovljene i iziskuju koordinirano
upravljanje pasivom i aktivnom osiguravajuih drutava, odnosno kako rizikom osiguranja koji
proizilazi po osnovu osnovnog posla osiguravajuih drutava tako i investicionim rizikom koji
proizilazi iz investicionog portfelja osiguravajuih drutava, koja se kao instititucionalni
investitori javljaju na finansijskom tritu.
Navedeni poslovi kojima se osiguravajua drutva bave jasno su prikazani kroz finansijske
izvjetaje osiguravajuih drutava. Imovina i obaveze osiguravajuih drutava prikazane su
bilansom stanja. Bilans stanja osiguravajueg drutva prikazuje njegovo finansijsko stanje na
odreeni dan (obino 31.12.). Bilansom stanja prikazuje se pregled sredstava u aktivi (trina
vrednost sredstava, uglavnom investicije obveznice, akcije, nekretnine ili zajmovi) i obaveza u
pasivi (uglavnom su to obaveze prema osiguranicima u formi rezervi osiguravajuih drutava) te
kapitala koji, u raunovodstvenom smislu, predstavlja razliku izmeu vrijednosti imovine i
28

vrijednosti obaveza. Kapital se moe definisati i kao trina vrijednost vika vrijednosti aktive
nad pasivom. S obzirom da je primarna funkcija kapitala u finansijskim institucijama absorpcija
rizika, u osiguravajuim drutvima kapital ne predstavlja samo nivo bogatsva akcionara ve
odreuje nivo rizika koga osiguravajue drutvo moe da preuzme od osiguranika odnosno,
finansijska i trina snaga osiguravajueg drutva predstavljaju funkciju njegovog kapitala.
Zakonom o osiguranju lanom 90 je odreeno u koje oblike plasmana osiguravajua
drutva mogu da plasiraju svoja sredstva tehnikih i garantne rezerve. Visina pojedinih
deponovanja i ulaganja sredstava tehnike rezerve i sredstava garantne rezerve, odnosno njihova
ogranienja, odreena su posebnim pravilnikom o ogranienjima deponovanja i ulaganja
sredstava.
Osiguravajue drutvo kome su obaveze vee od imovine odnosno aktive sa kojom to
drutvo raspolae smatra se nesolventnim. Rije je o osiguravajuem drutvu koje ne moe da
izmiri svoje obaveze prema osiguranicima. Kod institucionalnih investitora, ukljuujui tu i
osiguravajua drutva, investicioni rizik se odreuje kao rizik da se obaveze ne mogu ispuniti.
Ako se desi neka nepredvidjena okolnost i osigurava mora isplaivati osigurane sume on e
morati da svoje plasmane prodaje ispod njihove stvarne vrijednosti i za njega e se stvoriti
gubitak i na strani aktive odnosno imovine i na strani pasive odnosno obaveza. Zbog toga je od
vitalnog znaaja da su investicije dovoljne po obimu kako bi se uskladile sa obavezama isplata u
roku dospelosti, odnosno da su investicije usaglaene sa odgovarajuom prirodom obaveza
osiguravajueg drutva. Ovo se postie ostvarivanjem ravnotee ulaganja sa obavezama
osiguravajueg drutva.

4.2 Rezerve osiguravajuih drutava

Da bi osiguravajue drutvo moglo da odgovori svojim obavezama, bez obzira na vrijeme i
visinu nastale tete, osiguravajue drutvo mora da posjeduje rezerve. Ove rezerve koje se iz
navedenih razloga formiraju u okviru osiguravajuih drutava predstavljaju osnovu za
investicione poduhvate osiguravajuih drutava na finansijskom tritu.
Rezerve predstavljaju posebna novana sredstva osiguravajuih drutava koja su
ustanovljena zbog posebnosti zadataka i naina rada djelatnosti osiguranja. U obavljanju poslova
osiguranja javlja se specifinost da se premije plaaju unapred ali period osiguravajue zatite se
protee u budunost, te iz tog razloga osiguravajua drutva moraju imati odreene rezerve
odnosno fondove kako bi se obezbijedilo da premije unaprijed sakupljene budu na raspolaganju
za isplatu buduih teta.
Rezerve osiguravajuih drutava dijele se na tehnike rezerve i garantnu rezervu.

4.2.1 Tehnike rezerve

Tehnika rezerva spada u novana sredstva s kojima osiguravajua drutva posluju i iz kojih
izmiruju svoje obaveze. Rije je o zbirnom pojmu iji je obuhvat razliit od zemlje do zemlje.
Prema Zakonu o osiguranju u tehnike rezerve spadaju:

29

a) za drutva koja obavljaju jednu ili vie vrsta ivotnih osiguranja:

1. prenosne premije,
2. rezervisane tete,
3. uee u dobitku i
4. matematika rezerva.
b) za drutva koja obavljaju poslove jedne ili vie vrsta neivotnih osiguranja:
1. prenosne premije.
2. rezervisane tete i
3. rezerve za izravnanje rizika.

4.2.1.1 Rezerva prenosnih premija

Rezerva prenosnih premija predstavlja dio premije koji se koristi za pokrie obaveza iz
osiguranja koje nastaju u narednom obraunskom periodu. Radi se o sredstvima koja slue za
pokrie neisteklih rizika koji se mogu ostvariti u narednom obraunoskom periodu.
Za ivotna osiguranja za koja se obraunava matematika rezerva, prenosna premija je sastavni
dio matematike rezerve.

4.2.1.2 Rezervisane tete

Rezervisane tete su vrsta tehnikih rezervi koji predstavlja zbir procijenjenih iznosa nastalih
prijavljenih a nerijeenih teta do kraja tekueg obraunskog perioda i nastalih neprijavljenih
teta do kraja tekueg obraunskog perioda. Ovaj iznos takoe obuhvata i trokove po osnovu
teta koje su rezervisane na dan procjene.
Rezervisane nastale, prijavljene a nerijeene tete do kraja tekueg obraunskog perioda
obraunavaju se na osnovu pojedinane procjene svake tete. Za ovu vrstu tete ako nisu
pribavljena sva potrebna dokumenta rezervie se po svakoj teti iznos najmanje u visini
prosjenog iznosa teta rijeenih u tekuoj godini za vrstu osiguranja kojoj ta teta pripada.
Za nastale tete koje do kraja tekueg obraunskog perioda nisu prijavljene drutvo vri
obraun rezervacije na osnovu podataka o rijeenim i rezervisanim nastalim prijavljenim a
nerijeenim tetama, ne ukljuujui rentne tete, na osnovu sledeeg obrasca:
RtIBNR = at x (St + Rt)
pri emu je:
RtIBNR = iznos nastalih neprijavljenih teta u vrsi osiguranja,
at = koeficijent za obraun nastalih neprijavljenih teta u vrsti osiguranja,
St = iznos rijeenih teta (osim rentnih teta) u samopridraju u vrsti osiguranja u tekuoj godini,
Rt = iznos rezervisanih teta (osim rentnih teta) u samopridraju za nastale prijavljene a
nerijeene tete u vrsti osiguranja na dan obrauna.
Rezervisane tete u samopridraju drutva koje obavlja poslove osiguranja izraunavaju se
tako to se zbir rezervisanih teta sopstvenog portfelja osiguranja i rezervisanih teta primljenih
saosiguranja umanji za zbir rezervisanih teta prenijetih u saosiguranje i reosiguranje.
Rezervisane tete u samopridraju drutva koje obavlja poslove reosiguranja izraunavaju se kao
razlika rezervisanih teta po aktivnom poslu reosiguranja i rezervisanih teta po pasivnom poslu
reosiguranja.

30

4.2.1.3 Matematika i rezerva za uee u dobiti

Drutvo za osiguranje matematiku rezervu obrazuje i obraunava za izmirivanje buduih
obaveza po osnovu dugoronih ugovora o ivotnom osiguranju, i to posebno:

za osiguranje ivota,
za rentno osiguranje,
za druge vrste ivotnih osiguranja.
Postoje dva razloga formiranja matematike rezerve: prvo, to je formalno priznavanje
obaveze osiguravaa da isplati osigurane sume po isteku osiguranja, odnosno kada se ostvari
osigurani sluaj i drugo, rezerve predstavljaju pravni test osiguravaeve solventnosti.
Matematika rezerva predstavlja najvaniju stavku u pasivi odnosno najvaniju stavku
obaveza osiguravajueg drutva ivotnog osiguranja. Matematika rezerva zajedno sa prenosnim
premijama i rezervom za uee u dobiti treba da omogui osiguravau da isplati osigurane sume
po polisama u budunosti ukoliko se ostvarenje rizika poklopi sa aktuarskim pretpostavkama
koje su koriene u izraunavanju ove rezerve
Sadanja vrijednost buduih koristi osiguranika e rasti vremenom, s obzirom da se
vjerovatnoa smrti osiguranika poveava, dok e sadanja vrijednost buduih neto premija
opadati, zato to ostaje manji broj premija da se plati. Razlika izmeu ovih dvoje predstavlja
matematiku rezervu a njeno kretanje tokom vremena ilustruje grafikon.
Matematika rezerva razlika sadanje vrijednosti buduih obaveza osiguravaa
utvrenih ugovorom o osiguranju i sadanje vrijednosti buduih obaveza ugovaraa osiguranja.

4.2.1.4 Rezerve za izravnanje rizika

Rezerve za izravnanje rizika obrazuju se na teret rashoda drutva za osiguranje, posebno za
svaku vrstu neivotnih osiguranja i koriste se za vremensko izravnavanje toka teta u pojedinim
vrstama osiguranja. Ove rezerve se obrazuju na osnovu standardnog odstupanja godinjih
mjerodavnih tehnikih rezultata od prosjenog mjerodavnog tehnikog rezultata u posmatranom
periodu.

4.2.2 Garantna rezerva

Garantna rezerva predstavlja rezervu koju moraju posjedovati svi osiguravai. Ona se formira
radi obezbjeenja trajnog izvravanja (tekuih i buduih) obaveza drutva za osiguranje.
Garantnu rezervu ine:
1. osnovni kapital,
2. rezerve iz dobiti,
3. dio nerasporeene dobiti iz ranijih godina, najvie do 50%,
4. dio nerasporeene dobiti tekue godine, najvie do 50%, pod uslovom da utvreni
iznos ne prelazi prosjenu vrijednost neto dobiti ostvarene u poslednje tri godine i da
ne prelazi 25% od garantne rezerve,
5. revalorizacione rezerve.

31

Revalorizacione rezerve i rezerve iz dobiti ne mogu initi vie od 20% garantne rezerve.
Garantna rezerva se umanjuje za steene sopstvene akcije, gubitak iz ranijih godina i gubitak iz
tekue godine. Ukupan iznos garantne rezerve ne moe biti manji od iznosa propisanog za visinu
novanog dijela osnovnog kapitala u Zakonu o osiguranju. Garantna rezerva drutva za
osiguranje uvijek mora biti vea od izraunate margine solventnosti.

4.3 Prihodi i rashodi

Da bi se mogao stei cjelovitiji uvid u nain poslovanja drutava za osiguranja, imajui tu u vidu
njihov osnovni posao osiguranja ali njihovu sekundarnu funkciju institucionalnih investitora,
potrebno je sagledati nain na koji se definiu prihodi i rashodi te kako se vri rasporeivanje
dobiti odnosno pokrie gubitaka.
Prema nacrtu Pravilnika o kontnom okviru drutava za osiguranje prihode drutva za
osiguranje ine :
neto prihodi od premija osiguranja
neto prihodi od ostalih usluga
prihodi od ulaganja (finansiranja)
drugi finansijski i drugi prihodi
Rashodi drutva za osiguranje su :
neto rashodi, koji neposredno terete prihode
rashodi za pormjene neto tehnikih rezervisanja
revalorizacioni poslovni rashodi i ostali rashodi
rashodi od ulaganja (finansiranja)
drugi finansijski rashodi i ostali rashodi
Rezultat poslovanja akcionarskog drutva za osiguranje ini ostvarena dobit ili gubitak a
drutvo za uzajamno osiguranje utvruje ostvareni viak ili manjak. Rezultat poslovanja utvruje
se kao razlika izmeu ukupnih prihoda i ukupnih rashoda drutva za osiguranje.
Iz ostvarene dobiti odnosno vika, drutvo za osiguranje naknauje porez na dobit,
odnosno viak, a ostatak predstavlja nerasporeenu dobit odnosno viak.
Drutvo za osiguranje nerasporeenu dobit, odnosno viak iz ranijih godina rasporeuje
prema sledeem redosledu:
1. za pokrie gubitka, odnosno manjka iz ranijih godina,
2. za izdvajanje u rezerve,
3. za druge namjene utvrene statutom drutva.
Drutvo za osiguranje pokriva gubitak, odnosno manjak iz ranijih godina prema sledeem
redosledu, iz:
1. nerasporeene dobiti, odnosno vika,
32

2. rezervi,
3. osnovnog kapitala.

4.4 Tehniki rezultat

Tehniki rezultat je jedan od najvanijih pojmova u osiguranju. Utvreni tehniki rezultat je
bitan i za osiguravaa i osiguranika.
Osigurava, dugorono posmatrano, ne moe da posluje sa negativnim tehnikim rezultatom, s
obzirom da to znai da je iznos koji isplauje po osnovu teta vei od iznosa koji ubira po osnovu
premija osiguranja
U zavisnosti od postignutog tehnikog rezultata u odreenim granama osiguranja, za svakog
osiguranika se odobravaju bonusi u obliku snienja premije, odnosno malusi u obliku doplatka
Postoje dva osnovna oblika tehnikog rezultata - tekui tehniki rezultat i mjerodavni tehniki
rezultat.
Tekui tehniki rezultat se izraunava tako to se iznos likvidiranih teta u tekuoj godini podijeli
sa iznosom fakturisane tehnike premije u tekuoj godini i tako dobijeni iznos pomnoi sa
100(dakle u %).
Znaajnije je utvrditi visinu mjerodavnog tehnikog rezltata, koji se dobija kada se iznos
mjerodavnih teta podijeli sa iznosom mjerodavne tehnike premije u samopridraju i pomnoi
sa 100, a to sve rezultira odgovarajuim procentom.Mjerodavna tehnika premija u
samopridraju, i to u svakoj vrsti neivotnih osiguranja i ukupno za sve vrste, jeste tehnika
premija u samopridraju ostvarena u tekuoj godini, uveana za iznos tehnike premije u
samopridraju obraunate na kraju prethodne godine i umanjena za iznos tehnike prenosne
premije u samopridraju obraunate na kraju tekue godine. Mjerodavne tete u samopridraju, i
to u svakoj vrsti neivotnih osiguranja i ukupno za sve vrste, jesu ukupno rijeene tete u
samopridraju u toku tekue godine, uveane za iznos ukupno rezervisanih teta u samopridraju
na kraju tekue godine i umanjenje za iznos rezervisanih teta u samopridraju na kraju
prethodne godine i za iznos naplaenih regresa u toku tekue godine. Mjerodavne tete sadre i
trokove u vezi sa reavanjem i isplatom tih teta.

33

5. Izvori prava u osiguranju

5.1 Regulativa djelatnosti osiguranja
Potreba za postojanjem pravila igre koja odreuje drava u cilju usmjeravanja, kontrole i
korekcije sprovoenja djelatnosti osiguranja od strane osiguravaa naroito je naglaena u novije
vrijeme i kontinuirano se uveava sa privrednim i drutvenim razvojem kao i razvojem same
djelatnosti osiguranja.
Kupovinom osiguravajueg pokria, osiguranici kupuju obeanje budueg plaanja, odnosno
obeteenja u sluaju da se teta desi, to implicira da se osiguranje bazira na povjerenju. Bez
povjerenja javnosti u instituciju osiguranja ne moe doi do razvoja osiguranja, o emu svjedoi
i primjer trita osiguranja u Crnoj Gori, koje je, zahvaljujui uzdrmanom povjerenju graana u
instituciju osiguranja tokom devedesetih godina dvadesetog vijeka, nedovoljno razvijeno u tim
godinama. Imajui navedeno u vidu, jasno je da je uloga drave da obezbijedi zatitu povjerenja
graana u instituciju osiguranja, to se ostvaruje putem regulacije djelatnosti osiguranja.
Kljuni razlozi regulacije djelatnosti osiguranja su usmjereni u pravcu zatite osiguranika kao
potroaa a obuhvataju:

spreavanje nesolventnosti osiguravajuih drutava,

zatita osiguranika zbog manjeg znanja i pregovarake snage u odnosu na osiguravae,
obezbeenje pravinih premija osiguranja imajui u vidu nesavrenost mehanizma
trinog regulisanja premija
Iz samog odreenja pojma regulacije djelatnosti osiguranja vidi se da ona poiva na tri nivoa ili
mehanizma: normiranja pravila putem zakona, sprovoenje zakona i tumaenje pravila putem
sudova. U Crnoj Gori, sprovoenje zakona, odnosno superviziju djelatnosti osiguranja obavlja
Agencija za nadzor osiguranja.

5.1.1 Oblasti regulacije djelatnosti osiguranja

Oblasti koje ine predmet regulacije djelatnosti osiguranja obuhvataju:

osnivanje osiguravajuih drutava;

determinisanje dozvoljenih organizacionih oblika;
solventnost;
primjena raunovodstvenih standarda u procjeni imovine i obaveza;
premije osiguranja;

34

trino ponaanje ukljuujui korporativno upravljanje, nivo konkurentnosti i

licenciranje posrednika i zastupnika u osiguranju i
oporezivanje i izlazak sa trita, ukljuujui likvidaciju, restruktuiranje i izlazak iz
pojedinih segmenata poslova osiguranja.

Dakle, iz navedenog se jasno vidi da se oblasti regulacije mogu razvrstati u dvije kljune
kategorije: obezbjeenje solventnosti i uspostavljanje reda na tritu osiguranja.

5.1.2 Zakon o osiguranju kao najvaniji izvor prava

Zakoni o osiguranju uobiajeno sadre odredbe kojima se regulie veina ili sve od sledeih
oblasti:

osnivanje i dobijanje dozvola za obavljanje poslova osiguranja,

dobijanje dozvola za rad posrednika i zastupnika u poslovima osiguranja,
obavjetavanje o visini ostvarenih premija,
odobravanje tarifa premija,
obavjetavanje o i dobijanje saglasnosti za formu i sadraj promotivnog materijala i
polisa osiguranja,
regulisanje neautorizovanog obavljanja poslova osiguranja i primjene praksi nepravinog
trinog ponaanja koje ugroavaju konkurentnost ili utiu na mogue prevare
osiguranika,
finansijsko izvjetavanje, nain ispitivanja finansijskog stanja i drugi finansijski zahtjevi,
pitanja vezana za postupak sanacije, steaja i likvidacije osiguravajuih drutava,
posrednika i zastupnika i agencije za pruanje drugih usluga u osiguranju,
pitanja vezana za nain formiranja i korienja sredstava garantnog fonda,
oporezivanje osiguravajuih drutava i poslova osiguranja.

Prvi pisani trag o regulaciji djelatnosti osiguranja u Crnoj Gori datira iz 1904. godine.
Dananji zakonski okvir koji se odnosi na djelatnost osiguranja ine brojni zakoni od kojih je
najznaajniji Zakon o osiguranju, usvojen 2006 godine a veoma znaajni su i Zakon o
obaveznom osiguranju u saobraaju, usvojen 2007 godine, Zakon o obligacionim odnosima,
usvojen 2008 godine, Zakon o steaju i likvidaciji drutava za osiguranje, usvojen 2007 godine.
Dakle, prekretnicu u razvoju trita osiguranja u Crnoj Gori predstavljalo je usvajanje Zakona o
osiguranju 2006. godine i dodjeljivanje nadlenosti supervizije Agenciji za nadzor osiguranja,
koja je osnovana tokom 2007 godine kada je formiran Savjet agencije.
Zakonom je izvrena podjela svih vrsta osiguranja u dvije grupacije ivotna i neivotna
osiguranja a on se odnosi na ona osiguranja kod kojih vai princip dobrovoljnosti dok se
obavezna osiguranja u saobraaju i druga obavezna osiguranja obavljaju u skladu sa posebnim
zakonom o obaveznom osiguranju. Precizno su odreeni minimalni novani iznosi osnovnog
kapitala za osnivanje osiguravajuih drutava i to: za ivotna osiguranja 800.000 eura, za
osiguranje od nezgode i dobrovoljno zdravstveno osiguranje 500.000 eura, za obavezno
osiguranje u saobraaju 1.250.000 eura, za ostala osiguranja imovine, ukljuujui osiguranje
vozila kasko 1.000.000 eura, za sve vrste neivotnih osiguranja 2.250.000 eura i za
obavljanje poslova reosiguranja 2.000.000 eura.
35

Od izuzetnog znaaja za funkcionisanje trita osiguranja u Crnoj Gori je i Zakon o

obligacionim odnosima usvojen 2008 godine

5.1.3 Globalizacija poslovanja i regulativa

Paralelno sa procesom globalizacije svjetske ekonomije dolazi i do globalizacije poslova
osiguranja i reosiguranja. Naime, poznato je da upravljanje rizikom osiguravajua drutva
ostvaruju primjenom statistike i teorije vjerovatnoe pri emu odstupanja od srednjih vrijednosti,
koja se javljaju kao posledica promjene ekonomskih uslova, socijalne klime, efekata okruenja i
dr., ona kompenzuju disperzijom rizika u vremenu, prostoru, po vrstama osiguranja itd. Upravo
prostorna disperzija rizika dovodi do potrebe prekogranine saradnje.
Konvergencija regulatornih okvira u razliitim zemljama moe unaprijediti proces globalizacije
jer se time, izmeu ostalog, smanjuju trokovi usaglaavanja sa regulatornim zahtjevima u
razliitim zemljama.

5.1.3.1 Usklaivanje propisa o osiguranju u EU

Proces pribliavanja nacionalnih zakonodavstava zemalja lanica EU tekao je postepeno. Posle
mnogo prelaznih faza, postojanje jedinstvenog trita osiguranja na nivou EU postalo je
stvarnost. Direktivama i uredbama Skuptine i Savjeta Evropske unije razrijeeni su najprije
teritorijalni problemi obavljanja poslova osiguranja u okviru EU u cjelini, da bi se zatim u
drugom dijelu osiguranje sporadino pominjalo u vezi sa drugim zajednikim poslovima od
znaaja za Zajednicu. Predmet harmonizacije u oblasti osiguranja su uslovi za osnivanje
osiguravajuih drutava, uslovi za poslovanje, uslovi za gubitak prava bavljenja osiguranjem,
pravila koja se odnose na osnivanje i poslovanje na teritoriji EU filijala osiguravaa koji imaju
sjedite u okviru i van EU, nadzor nad radom osiguravajuih drutava, knjigovodstvo, javnost
rada, pravni oblik osiguravajuih drutava.

5.1.3.2 Poslovanje osiguravajuih drutava na tritu osiguranja EU

Sutina formiranja Evropske unije je u ostvarenju osnovnog principa slobodnog kretanja roba,
kapitala i radne snage. Upravo na tim principima se zasniva i funkcionisanje trita osiguranja u
EU. Naime, osiguravajua drutva iz jedne zemlje Evropske unije, odnosno koja imaju sjedite u
bilo kojoj zemlji lanici, mogu slobodno obavljati djelatnost osiguranja u bilo kojoj drugoj zemlji
lanici. Dakle, da bi osiguravajue drutvo moglo da obavlja poslove osiguravajuih usluga na
nivou Evropske unije dovoljno je da ima dozvolu za osnivanje u svojoj matinoj zemlji.

5.1.3.3 Filijale stranih osiguravaa u Crnoj Gori

Uskladjivanje osiguranja u Crnoj Gori sa osiguranjem u EU je u toku a najznaajnija promjena u
pravcu pribliavanja trita osiguranja Crne Gore sa onim u Evropskoj uniji jeste usvajanje
Zakona o osiguranju 2006 godine. Ovim zakonom razrijeeni su brojni problemi organizacije,
rada, poslovanja i nadzora u ovoj oblasti. Ovaj zakon usklaen je sa meunarodnim standardima
supervizije osiguranja i sa direktivama Evropske unije u oblasti usluga u osiguranju.
36

5.1.4 Konvencije i direktive EU

Najvei deo meunarodnih konvencija odnosi se na osiguranje autoodgovornosti i u toj
oblasti su najpoznatije:

Londonska
Strasburka
Haka

Radi pospjeivanja slobodnog trita i ureenja pravnih osnova Evropska unija je donijela
niz preporuka i direktiva kod obavljanja poslova osiguranja. Direktive usvojene na nivou EU
predstavljaju samo preporuke s obzirom da je je jo uvijek pravni osnov za obavljanje djelatnosti
osiguranja i reosiguranja inkorporiran u nacionalnim zakonodavstvima zemalja lanica EU.
Direktive usvojene na nivou EU direktno obavezuju drave lanice na njihovu primjenu, u
pogledu ciljeva, ali drave lanice imaju slobodu izbora nainu i forme njihovog ispunjenja.
Najznaajnije direktive su sledee:

direktiva neivotnog osiguranja,

direktiva o liberalizaciji,
direktiva o saosiguranju,
direktiva osiguranja kredita i garancija,
direktiva osiguranja trokova pravne zatite,
direktiva o slobodi pruanja usluga u oblasti osiguranja autodgovornosti i
direktiva o reosiguranju.

Znaaj direktiva iz pozicije domaeg zakonodavstva i nosilaca djelatnosti osiguranja je u

injenici da se nacionalno zakonodavstvo iz oblasti osiguranja mora usaglasiti sa direktivama
usvojenim na nivou Evropske Unije prije pridruivanja lanstvu. Zajednike osobine svih
direktiva doneenih na nivou EU su zahtjevi u pogledu:

slobodnog pristupa tritu osiguranja za strane investitore,

postojanje jedinstvenog trita osiguranja na nivou EU,
odsustvo svakog oblika kontrole cijena,
regulisanje minimalnih zahtjeva za obezbeenje solventnosti i
uspostavljanje profesionalnog nadzornog tijela u osiguravajuoj industriji.

5.1.4.1 Solvency II
Solvency II predstavlja novi okvir regulacije solventnosti na nivou Evropske Unije ija je
implementacija planirana za 2012. godinu. Solvency II e omoguiti unapreenje regulacije
solventnosti osiguravaa uvoenjem: sistema baziranog na riziku, integrisanog pristupa za
rezerve osiguranja i zahtjeve u pogledu veliine kapitala, sveobuhvatnog okvira za upravljanje

37

rizikom, kapitalnih zahtjeva definisanih standardnim pristupom ili razvojem internih modela te
priznavanjem i nagraivanjem diverzifikacije i umanjivanja rizika.
Sutinu Solvency II ini e njegova karakteristina struktura koja se bazira na tri stuba ,
slino kao kod Basel II, okvira za regulaciju solventnosti u bankarstvu.

Prvi stub predstavljaju kvantitativni zahtjevi, odnosno, harmonizovani standardi procjene

imovine i obaveza i kapitala koji je potreban da se osigura solventnost. Dakle, njime se odreuju
pravila koja se odnose na tehnike rezerve, investicije i kapitalne zahtjeve (Minimum Capital
Requirement i Solvency Capital Requirement) kako bi kompanije potujui ih mogle biti
smatrana solventnim.
Drugi stub, ija je svrha da bude dopuna prvom stubu, predstavljaju kvalitativni zahtjevi
koji predstavljaju principe interne kontrole i upravljanja rizikom osiguravaa i reosiguravaa i
principe kojima se nadzornim organima odreuje okvir za superviziju internih kontrola i praksi
upravljanja rizikom te adekvatnosti kapitala osiguravajuih i reosiguravajuih drutava.
Trei stub odnosi se na trinu disciplinu koja treba da bude ostvarena putem
objelodanjivanja informacija i transparentnosti. Poto e objelodanjivanje informacija zavisiti od
implementiranih mjera prvog i drugog stuba jo uvijek nije definisano koje to informacije treba
da budu. Ono to je sigurno jeste da informacije treba da pokriju rizike kao i finansijska pitanja
osiguravaa i treba da budu sveobuhvatne, razumljive i uporedive.
U primjeni ova tri stuba, u cilju nastojanja izbjegavanja njihovog meusobnog preklapanja,
reflekotvae se princip koherentnosti pri emu prvi stub treba da obuhvati i adekatno
kvantifikuje sve rizike predstavljene na pozicijama bilansa stanja, drugi stub e predstavljati
dodatak prvom stubu i promovisae dobro korporativno upravljanje rizikom a trei stub e
predstavljati dodatak ukupnom okviru obezbeenjem trine discipline.
Dakle, u sutini Solvency II projekta jeste injenica da on nee odreivati detaljna pravila
regulacije solventnosti ve prije svega principe koji treba da oslikavaju ekonomsku i trinu
realnost. Principi samo ukazuju na poeljne rezultate a sredstva za njihovo postizanje su predmet
slobodnog izbora.

38

5.2 Ugovor o osiguranju

odnos iz osiguranja nastaje sklapanjem ugovora, a smatra se da je ugovor sklopljen kada ga
ugovarai potpiu, odnosno kada potpiu polisu osiguranja ili list pokria. Postoje dvije vrste
ugovora o osiguranju koje se meusobno razlikuju, a radi se o dobrovoljnom, odnosno
obaveznom osiguranju. U dobrovoljnom osiguranju sklopljeni ugovor o osiguranju je osnov za
utvrivanje odnosa u osiguranju, odnosno prava i obaveza koje iz tih odnosa proizilaze za
ugovorene strane.
U obaveznim osiguranjima u saobraaju oteeno lice ostvaruje svoja prava od osiguravaa
i u sluaju kada lice koje je bilo duno da sklopi ugovor o obaveznom osiguranju to nije uinilo.
Za iznos nadoknaene tete osigurava ima pravo regresa od neosiguranog korisnika, odnosno
vlasnika motornog vozila ili neovlaenog vozaa.
Uslovi ugovora o osiguranju (pravila i klauzule), kao i tarife premija unaprijed su odreeni.
Osiguranik u tome faktiki malo uestvuje. Nema pogaanja, nema ravnopravnog saglasnog
utvrivanja ugovornog odnosa, dakle, nema bitnih karakteristika klasinog pojma ugovora autonomije volje stranaka.
Ugovor o osiguranju je sporazum kojim se jedna strana (osiguranik, odnosno ugovara
osiguranja), koja ima interes da se zatiti od rizika, obavezuje da plaa premiju, a druga strana
(osigurava) da tu zatitu organizuje na uzajamnoj osnovi.

5.2.1 Zakljuenje ugovora o osiguranju

Ugovor je zakljuen kad ugovarai potpiu polisu osiguranja ili list pokria. Bitno je naglasiti da
pismena ponuda za zakljuenje ugovora o osiguranju uinjena osiguravau vezuje ponudioca za
vrijeme od osam dana od dana kada je ponuda prispjela osiguravau, ako nije odreen krai rok,
a ako je potreban ljekarski pregled, onda za vrijeme od petnaest dana. Meutim, ako osigurava
u tom roku ne odbije ponudu koja ne odstupa od uslova pod kojima on vri predloeno
osiguranje, smatrae se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zakljuen. Pri tome se ugovor
smatra zakljuenim kada je ponuda prispjela osiguravau.
Iz naprijed navedenog proizilazi formalni karakter ugovora o osiguranju, s obzirom da je
punovaan tek kada se potpie polisa osiguranja ili list pokria. Prema tome, saglasnost, volja
osiguravaa i ugovaraa osiguranja bez potpisa polise ili lista pokria nije dovoljna da bi se
ugovor o osiguranju zakljuio.

5.2.1.1 Zakljuenje ugovora o osiguranju, polisa osiguranja, odnosno list pokria

Polisa osiguranja je zapravo ugovor o osiguranju (ali ne u punom smislu)-moe biti privremeno
zamijenjena listom pokria u koji se unose bitni sastojci ugovora. Osigurava je duan da
upozori ugovaraa osiguranja da su opti i posebni uslovi osiguranja sastavni deo ugovora i da
mu preda njihov tekst, ukoliko ti uslovi nisu tampani na samoj polisi. Izvrenje ove obaveze
mora biti konstatovano na polisi.

39

5.2.1.2 Plaanje premije

Pravilno je rei da je plaanje premije osiguranja obaveza ugovaraa osiguranja, a ne
osiguranika, s obzirom da ta dva subjekta ne moraju uvek biti isti subjekti.
Premija se po pravilu plaa unaprijed, a moe se ugovoriti i plaanje u ugovorenim rokovima.
Bez obzira na to za koji model plaanja premije se osigurava i ugovara osiguranja opredijele,
nain plaanja premije treba konstatovati na samoj polisi osiguranja.

5.2.1.3 Obavjetenje osiguravaa o izmjenama rizika

Kada je u pitanju osiguranje imovine, ugovara osiguranja duan je da obavijesti osiguravaa o
svakoj promjeni okolnosti koja moe da bude od znaaja za ocjenu rizika, a kada je u pitanju
osiguranje lica, samo ako je rizik povean zbog toga to je osigurano lice promijenilo zanimanje.
Pored obaveze ugovaraa osiguranja da obavijesti osiguravaa o promjenama rizika,
postoji i obaveza ugovaraa osiguranja da obavijesti osiguravaa o nastupanju osiguranog
sluaja.Pri tome je osiguranik duan da obavijesti osiguravaa o nastupanju osiguranog sluaja
najdalje u roku od tri dana od kada je za to saznao, izuzev u sluaju osiguranja ivota. Ukoliko
osiguranik ne izvri ovu svoju obavezu u odreeno vrijeme, duan je da osiguravau nadoknadi
tetu koju bi ovaj zbog toga imao.

5.2.1.4 Obaveze osiguravaa

Osnovna obaveza osiguravaa sastoji se u isplati naknade tete ili ugovorene sume. Ta obaveza je
konzistentna obavezi ugovaraa osiguranja da plati premiju osiguranja.
Ako je ugovara osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani sluaj namjerno ili
prevarom, pravilo je da osigurava nije obavezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna
obaveza nema pravnog dejstva.

5.2.1.5 Trajanje i prestanak osiguranja

Kako se osigurani sluaj moe desiti odmah nakon to je zakljuen ugovor o osiguranju ili
odmah po isteku ugovora, od izuzetne je vanosti da se tano odredi poetak i prestanak dejstva
osiguranja.
Pravilo je da, ako drukije nije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi pravno dejstvo
poev od dvadeset etvrtog asa dana koji je u polisi oznaen kao dan poetka trajanja
osiguranja, pa sve do isteka poslednjeg dana roka za koji je osiguranje ugovoreno. Ako rok
trajanja osiguranja nije odreen ugovorom, svaka strana moe raskinuti ugovor sa danom
dospjelosti premije, obavjetavajui pismenim putem drugu stranu najkasnije tri mjeseca prije
dospjelosti premije. Meutim, ako je osiguranje zakljueno na rok dui od pet godina, po isteku
ovog roka svaka strana moe, uz otkazni rok od est mjeseci, pismeno izjaviti drugoj strani da
raskida ugovor, pri emu se ugovorom ne moe iskljuiti pravo svake strane da raskine ugovor.
Navedeno pravilo se ne odnosi na osiguranje ivota.

5.2.2 Uslovi i pravila osiguranja

Po pravilu uslove za osiguranje, kao sastavni deo ugovora o osiguranju, osigurava uruuje
osiguraniku prilikom zakljuivanja ugovora, da bi svaki osiguranik mogao biti obavijeten kakva

40

prava i obaveze proistiu iz sklopljenog ugovora o osiguranju. Sastavni dio ugovora o osiguranju
su opti i posebni uslovi osiguranja
Optim uslovima definiu se osnovni pojmovi koji se koriste u osiguranju, kao to su:
osigurava, ugovara osiguranja, osiguranik, premija osiguranja, suma osiguranja, polisa,
odnosno list pokria i dr.
Posebni uslovi osiguranja blie, tj. detaljnije definiu prava i obaveze osiguravaa,
odnosno osiguranika po pojedinim vrstama osiguranja. Posebni uslovi obrauju:

5.3 Sudska praksa

Kao izvor pravnih pravila u osiguranju je znaajna i sudska praksa. Ona utie na izgraivanje
pojmova prava u osiguranju, i to naroito kada se raspravlja u sporu oko nekih pitanja koja nisu
regulisana ili precizno definisana drugim formalnim izvorima prava.
U osiguranju se veoma vodi rauna o sudskoj praksi, jer esto se pravila koja kreira sudska
praksa neposredno primjenjuju prilikom nastalog spora izmeu osiguravaa, odnosno
osiguranika kao strana u sporu, a tie se ugovora o osiguranju. To je normalno ako se ima u vidu
da sudska praksa otklanja praznine, nejasnoe ili dileme iz uslova, odnosno tarifa premija koje su
najee predmet spora iz ugovora o osiguranju.

6. Nadzor djelatnosti osiguranja

Nadzor nad obavljanjem poslova iz djelatnosti osiguranja vri regulatorni organ a zakonom je
odreeno da poslove regulatornog organa vri Agencija za nadzor osiguranja (ANO) koja ima
svojstvo pravnog lica, a osniva je Republika.
Agencija za nadzor osiguranja u okviru svojih nadlenosti:
1) izdaje dozvole za obavljanje poslova osiguranja, reosiguranja i saosiguranja,
posredovanja i zastupanja i drugih poslova neposredno povezanih sa poslovima
osiguranja;
2) daje saglasnost na akte i radnje utvrene ovim zakonom;
3) vri nadzor nad obavljanjem djelatnosti osiguranja;
4) donosi akte utvrene ovim zakonom;

41

5) vodi registre u skladu sa ovim zakonom;

6) razmatra prigovore i albe osiguranika i drugih korisnika osiguranja;
7) sarauje sa drugim nadzornim organima u zemlji i inostranstvu;
8) daje inicijative za ureivanje pitanja iz oblasti osiguranja;
9) obavlja i druge poslove utvrene zakonom.
Prema Zakonu o osiguranju, organi Agencije za nadzor osiguranja u Crnoj Gori su Savjet
koji ima predsjednika i dva lana i direktor. Predsjednika i lanove Savjeta Agencije imenuje i
razrjeava Skuptina. Oni se imenuju na period od pet godina i mogu biti ponovo imenovani a za
svoj rad odgovaraju Skuptini.
Savjet Agencije:
1) odluuje o dozvolama, saglasnostima, ovlaenjima i drugim pitanjima iz nadlenosti
Agencije;
2) donosi pravila i druge akte utvrene zakonom;
3) donosi statut Agencije;
4) utvruje godinji izvjetaj o stanju na tritu osiguranja;
5) utvruje godinji plan rada i godinji izvjetaj o radu Agencije;
6) utvruje finansijski plan i godinje finansijske iskaze;
7) bira i opoziva revizora za kontrolu godinjeg finansijskog iskaza Agencije;
8) imenuje steajni odbor i steajnog upravnika;
9) rjeava po prigovoru na zapisnik o izvrenom nadzoru i albama i predstavkama
osiguranika;
10) obavlja i druge poslove utvene zakonom i statutom.
Direktor Agencije:
1) zastupa i predstavlja Agenciju;
2) organizuje i vodi poslove Agencije;
3) izvrava odluke Savjeta Agencije;
4) predlae Savjetu Agencije planove rada, izvjetaje o radu i poslovanju, periodine i
godinje raunovodstvene iskaze Agencije;
5) obavlja i druge poslove utvrene ovim zakonom i statutom Agencije.

6.1 Mjere i predmet nadzora ANO Crne Gore

Agencija za nadzor osiguranja u skladu sa Zakonom o osiguranju i Osnovnim principima za
efikasnu superviziju drutava za osiguranje, vri nadzor poslovanja drutava za osiguranje,
afilijacija stranih drutava za osiguranje, drutava za posredovanje u osiguranju, zastupnika u
osiguraranju, agencija za pruanje drugih usluga u osiguranju i drugih pravnih lica koja mogu
obavljati poslove ove agencije. Regulatorni organ moe da ostvari uvid u poslovne knjige
pravnih lica koja su povezana sa drutvom za osiguranje, kao i uvid u poslovne knjige svih
uesnika u poslu koji je predmet nadzora, ako je to neophodno radi vrenja nadzora nad
poslovanjem drutva za osiguranje.
Nadzor poslovanja drutva za osiguranje obuhvata kontrolu:
1) usklaenosti obavljanja djelatnosti drutva sa izdatom dozvolom;
2) usklaenosti optih akata i akata poslovne politike sa zakonom i drugim propisima;
42

3) zakonitosti rada;
4) likvidnosti i solventnosti u obavljanju djelatnosti osiguranja;
5) naina utvrivanja tehnikih rezervi;
6) izvravanja preuzetih obaveza po osnovu ugovora o osiguranju;
7) deponovanja i ulaganja sredstava osiguranja u skladu sa zakonom;
8) sastavljanja knjigovodstvene i druge dokumentacije, voenja poslovnih knjiga i
sastavljanja finansijskih izvjetaja, u skladu sa zakonom, drugim propisima, optim
aktima i aktima poslovne politike;
9) sprovoenja mjera koje je naloio regulatorni organ;
10) funkcionisanja interne revizije;
11) ispunjenosti uslova utvrenih ovim zakonom za osnivae drutva, kvalifikovane
imaoce, lanove odbora direktora i izvrnog direktora;
12) kadrovske i tehnike osposobljenosti drutva;
13) trokova provizije za posredovanje i zastupanje u osiguranju;
14) nenaplaenih premija i drugih potraivanja drutva;
15) sprovoenja politike saosiguranja i reosiguranja.
U skladu sa lanom 129 Zakona o osiguranju, Agencija za nadzor osiguranja moe:
naloiti mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti, naloiti mjere zbog nepostupanja u
skladu sa pravilima o upravljanju rizikom, predloiti posebne mjere prema odgovornim licima u
drutvu, naloiti prenos portfelja osiguranja na drugo drutvo za osiguranje; uvesti privremenu
upravu nad drutvom i oduzeti dozvolu za obavljanje pojedinih ili svih poslova osiguranja za
koje je izdata dozvola.

6.2 Obaveze osiguravajuih drutava u postupku nadzora

Prema Zakonu o osiguranju, nadzor nad poslovanjem drutva za osiguranje vri se:
1) prikupljanjem, praenjem i analizom izvjetaja, podataka i obavjetenja koje je drutvo
za osiguranje po zakonu duno da dostavlja regulatornom organu;
2) neposrednim uvidom u poslovanje drutva za osiguranje;
3) praenjem sprovoenja mjera naloenih u skladu sa ovim zakonom i podnoenjem
prijava nadlenim organima u sluaju osnovane sumnje da utvrene nezakonitosti i
nepravilnosti sadre obiljeja krivinog djela, privrednog prestupa ili prekraja.

6.3 Izvjetavanje regulatornog organa od strane drutva za

osiguranje
U skladu sa Zakonom o osiguranju, drutva za osiguranje obavezna su i za redovno
obavjetavanje Agencije za nadzor osiguranja tromjeseno, estomjeseno i na godinjem nivou
o poslovanju i svim promjenama u radu drutva. Takoe, drutvo za osiguranje je u obavezi da
na zahtjev regulatornog organa, dostavlja i druge izvjetaje, informacije i podatke koji su od
znaaja za vrenje nadzora. Posebna obaveza osiguravajuih drutava odnosi se na dostavljanje

43

statistikih podataka po grupama i vrstama osiguranja, u rokovima i na nain koji utvrdi

regulatorni organ.

6.4 Aktuarstvo
Obavljanje aktuarskih poslova u drutvu za osiguranje je obavezno i te poslove obavljaju
ovlaeni aktuari, odnosno lica koja su dobila ovlaenje regulatornog organa za obavljanje
aktuarskih poslova a u skladu sa uslovima koje propisuje Ministarstvo finansija. Ovlaenog
aktuara imenuje izvrni direktor drutva za osiguranje sa liste aktuara, uz prethodnu saglasnost
Agencije za nadzor osiguranja. . Autoritet ovlaenog aktuara poiva na zakonu i isti titi
Agencija za nadzor osiguranja. U najveem broju sluajeva ovlaeni aktuar osim odbora
direktora i interne revizije drutva za osiguranje, obavjetava i regulatorni organ.

6.5 Revizija
Sprovoenje revizije finansijskih izvjetaja osiguravajuih drutava ureeno je Zakonom o
osiguranju. Ovu reviziju vri spoljnji revizor kojeg bira skuptina akcionara drutva za
osiguranje, uz prethodno odobrenje regulatornog organa (Agencije za nadzor osiguranja).

6.6 Prestanak drutva za osiguranje primjenom mjera

nadzora
Prema Zakonu o osiguranju, drutvo za osiguranje moe prestati sa postojanjem primjenom
mjera nadzora nad radom drutva za osiguranje, kao to su: preuzimanje kontrole nad
poslovanjem drutva za osiguranje uvodjenjem privremene uprave nad drutvom; prenos
portfelja osiguranja; i statusne promjene u drutvu za osiguranje.

6.6.1 Preuzimanje kontrole nad poslovanjem drutva za osiguranje

uvodjenjem privremene uprave nad drutvom
Regulatorni organ moe uvesti privremenu upravu nad drutvom za osiguranje, ako:
1) drutvo nije izvrilo svoje obaveze iz ugovora o osiguranju ili nee biti u mogunosti
da izvri obaveze o njihovoj dospjelosti;
2) sredstva drutva nijesu dovoljna da prue ugovorenu zatitu osiguranicima ili
povjeriocima drutva;
3) dio imovine koji se vodi u poslovnim knjigama ili evidenciji drutva ili koji je predmet
njegovog upravljanja nije na propisan nain procijenjen i prikazan;
4) je garantna rezerva na takvom nivou ili joj se nivo smanjuje u toj mjeri da moe imati
tetne posljedice po osiguranike ili povjerioce drutva;
5) je dutvo nepravilno ili nezakonito utvrdilo ili iskazalo rezultat svog poslovanja;
6) drutvo ne postupa saglasno izreenim mjerama regulatornog organa.

44

6.6.2 Preuzimanje portfelja osiguranja odlukom ANO

Kad regulatorni organ utvrdi nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju drutva za osiguranje
koje mogu da ugroze ili ugroavaju sposobnost drutva da ispuni obaveze nastale iz obavljanja
poslova osiguranja, regulatorni organ moe reenjem naloiti drutvu da svoj portfelj osiguranja
prenese na drugo drutvo za osiguranje.

6.6.3 Steaj nad drutvom za osiguranje

Uslovi i postupak steaja, dobrovoljne likvidacije drutava za osiguranje, kao i prava i obaveze
uesnika u postupcima steaja i likvidacije odreeni su Zakonom o steaju i likvidaciji drutava
za osiguranje. Zakonom o steaju i likvidaciji drutava za osiguranje utvrena je nadlenost
suda, osnovi za pokretanje i postupak steaja, uslovi za imenovanje i razreenje dunosti
steajnog upravnika, prijavljivanje potraivanja i redosled namirenja potraivanja iz steajne
mase

6.7 Prestanak drutva za osiguranje odlukom vlasnika

Drutvo za osiguranje moe prestati sa postojanjem i odlukom vlasnika o sprovoenju postupka
likvidacije, statusnih promjena ili prenosa portfelja.

6.7.1 Likvidacija drutva za osiguranje

Pokretanjem postupka likvidacije drutva za osiguranje vlasnici mogu realizovati odluku o
prestanku postojanja tog drutva pri emu je odluka doneena na osnovu dobrovoljnosti, odnosno
na bazi ocjene vlasika o nepostojanju potrebe daljeg postojanja drutva za osiguranje.
Na dobrovoljnu likvidaciju drutava za osiguranje primjenjuju se odredbe Zakona o
steaju i likvidaciji drutava za osiguranje kojima se ureuje steaj drutava za osiguranje, uz
prethodno pribavljenu saglasnost regulatornog organa. Drutvu za osiguranje koje je donijelo
odluku o dobrovoljnoj likvidaciji predsjednik nadlenog suda postavlja likvidacionog upravnika
sa liste steajnih upravnika koju utvruje regulatorni organ.

6.7.2 Statusne promjene drutva za osiguranje

Odluka o statusnoj promjeni drutva za osiguranje moe biti dobrovoljna odluka vlasnika.
Meutim, Zakonom o osiguranju, lan 18, determinisano je da za promjenu statusa, naziva i
sjedita drutva, osiguravajue drutvo obavezno mora da pribavi saglasnost regulatornog
organa, odnosno Agencije za nadzor osiguranja.
Shodno lanu 41 istog Zakona, drutvo za osiguranje moe vriti statusne promjene
podjele, spajanja ili pripajanja, samo uz prethodnu saglasnost regulatornog organa. Uz zahtjev za
dobijanje saglasnosti za statusne promjene, drutvo za osiguranje je duno dostaviti
dokumentaciju koju utvrdi Ministarstvo finansija.
45

6.7.3 Prenos portfelja osigurnaja odlukom osnivaa

Osnivai drutva mogu donijeti odluku o prenosu portfelja osiguranja djelimino ili u cjelosti,
jednom ili vie drutava za osiguranje koja imaju dozvolu za obavljanje poslova osiguranja koja
se prenose, ali samo uz saglasnost Agencije za nadzor osiguranja.
Drutvo za osiguranje koje je prenijelo portfelj osiguranja duno je da, u roku od 15 dana
od dana prijema rjeenja kojim se daje saglasnost za prenos portfelja osiguranja, obavijesti
ugovarae osiguranja iji su ugovori o osiguranju obuhvaeni prenosom portfelja osiguranja o
nazivu i sjeditu drutva za osiguranje koje je preuzelo portfelj osiguranja i danu do kojeg se
mora zavriti prenos portfelja osiguranja, neposredno pisanim putem ili putem sredstava javnog
informisanja. Osiguranik ima pravo da raskine ugovor o osiguranju, obavjetavajui o tome
pisanim putem drutvo za osiguranje koje je preuzelo portfelj osiguranja, u roku od 30 dana od
dana prijema obavjetenja o prenosu portfelja. Osiguranici neivotnog osiguranja imaju pravo na
onaj dio premije koji odgovara ostatku trajanja osiguranja, a osiguranici ivotnog osiguranja
imaju pravo na iznos matematike rezerve obraunate na dan prenosa portfelja osiguranja, ako su
fondovi osiguranja ivota dovoljni za pokrie tog iznosa ili na iznos smanjen proporcionalno
umanjenju fondova osiguranja ivota.
Danom prenosa portfelja osiguranja, drutvo za osiguranje koje je preuzelo portfelj
osiguranja postaje strana u ugovorima o osiguranju koji su mu prenosom portfelja osiguranja
ustupljeni i preuzima sva prava i obaveze iz tih ugovora, a drutvo koje prenosi portfelj
osiguranja oslobaa se obaveza prema osiguranicima.

7. Dokumenta u osiguranju
7.1 Polisa osiguranja
Polisa osiguranja je najee isprava koja potvruje da je sklopljen ugovor o osiguranju. Ona u
stvari, predstavlja formu ugovora o osiguranju, mada moramo istai da polisa, sama po sebi, nije
i ugovor o osiguranju. Ugovor o osiguranju je sklopljen kada polisu o osiguranju potpiu
ugovorne strane i tada se polisa koristi kao dokaz, odnosno potvrda da je zakljuen ugovor o
osiguranju.
46

Naziv polise potie od latinskog polliceor, odnosno pollicitor to znai obeavati (na
francuskom police i na engleskom policy).
Polisa osiguranja mora da sadri osnovne elemente kao to su:

ugovorne strane osiguranja,

predmet osiguranja (osigurana stvar ili osigurano lice),
rizik obuhvaen osiguranjem,
trajanje osiguranja i vrijeme pokria,
svotu osiguranja ili izjavu da je osiguranje neogranieno,
premiju ili doprinos,
datum izdavanja polise,
potpise ugovornih strana,
bonus/malus i dr.

7.2 List pokria

esto, u nemogunosti da se ispotuje klasina forma ugovora o osiguranju bilo zbog nedostatka
vremena, ili nepoznavanja svih relevantnih faktora, potrebnih za sklapanje ugovora, pribjegava
se izdavanju tzv. lista pokria. List pokria je vrsta potvrde o sklopljenom ugovoru o osiguranju.
Ima svoju vanost do izdavanja polise.
U praksi list pokria najee potpisuje samo osigurava, ime daje izjavu o preuzetoj
obavezi iz osiguranja. Taj se list pokria kasnije zamjenjuje polisom osiguranja, ili nekim drugim
dokumentom, koji potvruje sklopljeni ugovor o osiguranju. On se najee upotrebljava u
osiguranju pomorskih brodova, posebno u meunarodnom transportnom osiguranju. Kod nas,
kada su imovinska osiguranja u pitanju, list pokria obino se izdaje pri isteku osiguranja, a
najee na kraju godine kada osigurava, jednostavno, iz tehnikih razloga nije u mogunosti da
izda polisu osiguranja.

7.3 Certifikat osiguranja

Certifikat se koristi onda kada ne postoji neki opti ugovor o osiguranju i to, prije svega,
kad iz tehnikih razloga ne moemo odmah da izdamo polisu osiguranja. Koristi se u onim
sluajevima kad je ugovarau osiguranja hitno potrebna isprava kao potvrda da je sklopljen
ugovor o osiguranju. Certifikat osiguranja izdaje osigurava, ali nije rijedak sluaj da ga izdaju
posrednici kao, npr, pediter ili broker koji su zakljuili opti ugovor o osiguranju za raun svojih
komitenata. Ukoliko posrednik izda certifikat o osiguranju, obavezan je da o tome obavijesti
osiguravaa s kojim je zakljuio opti ugovor o osiguranju i za ije ime i raun je izdao certifikat.
Treba istai, iako certifikat osiguranja u pravnom pogledu nije polisa osiguranja nego samo
potvrda da je odreeno osiguranje sklopljeno, ipak se u praksi certifikat, po pravilu, prima kao i

47

sama polisa, naroito ako je u pitanju certifikat osiguranja koji je ispostavilo osiguravajue
drutvo.

7.4 Potvrda o sklopljenom osiguranju

Pored pomenutih dokumenata koji se koriste u osiguranju (polisa, list pokria, certifikat i
dr.), nerijetko se u osiguranju koristi i potvrda o sklopljenom ugovoru o osiguranju. U stvari, to
je obina pismena potvrda kojom se potvruje da je sklopljen ugovor o osiguranju, i koja sadri
neke osnovne ili, pak detaljnije elemente. Potvrda o sklopljenom osiguranju naroito se koristi
kod osiguranja robe u uvozu. U takvim sluajevima na prijavi za osiguranje koja je dostavljena
ugovarau osiguranja, direktno ili preko peditera, u potrebnom broju primjeraka, osigurava
stavlja klauzulu kojom se potvruje da je osiguranje sklopljeno, po uslovima i premijskoj stopi
navedenim na samoj prijavi.

7.5 "Slip" i "Cover note"

Kao dokumenti u osiguranju u svijetu koriste se "slip" i "cover note", koji su posebno prisutni u
sprovoenju osiguranja u engleskoj praksi. To su pismene isprave koje su najblie naem "listu
pokria", odnosno neka vrsta predugovora o osiguranju, ili reosiguranju.
"Slip" je dokumenat koji primjenjuju posrednici u osiguranju i reosiguranju. Sadri sve bitne
elemente za potrebu ocjene i teine rizika, odnosno prikazuje uslove po kojima se eli zakljuiti
ugovor o osiguranju, odnosno reosiguranju. Zapravo, to je specifina ponuda za reosiguravajue
pokrie.
Na osnovu elemenata iz "slipa" posrednici u osiguranju (brokeri) ispostavljaju tzv. "cover note",
biljeku o pokriu na osnovu koje oni obavjetavaju osiguranika da je pod dotinim uslovima
zakljueno osiguranje, odnosno reosiguranje, kao i o udjelu pojedinih osiguravaa u njemu.
"Cover note" je dokumenat kojim se u praksi potvruje da je osigurava, odnosno reosigurava
(retrocesionar) prihvatio uslove iz "slipa" i da daje saglasnost na pokrie toga rizika.

48

8. Vrste osiguranja
Najei kriterijumi koji se koriste kod razvrstavanja osiguravajuih poslova su:
1) prema mjestu rizika (pomorska, nepomorska (kopnena) a dodaju se i vazduna
osiguranja),
2) prema predmetu koji se osigurava (imovine, lica odnosno ljudi i osiguranja od
odgovornosti),
3) prema metodu sprovoenja osiguranja (dobrovoljna i obavezna)
4) prema fuknciji koji osiguranje izvrava,
5) prema glavnim klasama osiguranja na osnovu zakona i
6) prema klasifikaciji prakse (na primjer, podjela na individualna i komercijalna).
Na osnovu vaeeg Zakona o osiguranju postoji podjela na ivotna i neivotna osiguranja a s
obzirom da je ova klasifikacija uglavnom i prihvaena u svijetu te s obzirom da je sa aspekta
raspoloivosti sredstava koje osiguravajua drutva mogu plasirati na tritu kapitala uglavnom
vaea relacija, neivotna osiguranja kratkoronija sredstva, ivotna osiguranja dugoronija
sredstva, u nastavku emo se oslanjati na ovu klasifikaciju
U strukturi portfelja osiguravajuih drutava u Crnoj Gori dominiraju neivotna osiguranja a u
okviru ove grupacije vrsta osiguranja dominiraju obaezna osiguranja, odnosno osiguranje
autoodgovornosti. Struktura portfelja osiguravaa u Crnoj Gori u 2009 godini predstavljena je
grafikonom.
Struktura portfelja osiguravaa u Crnoj Gori u 2009 godini

49

9. Neivotna osiguranja

9.1 Osnovne karakteristike imovinskih osiguranja

Imovinska osiguranja obuhvataju vie vrsta osiguranja iji su predmet osiguranja materijalna
dobra, odnosno pokretne i nepokretne stvari koje mogu biti oteene ili unitene ostvarenjem
osiguranih sluajeva i imovinski interesi. Osiguranje imovine ima svrhu da nadoknadi tetu koja
se moe dogoditi na osiguranoj imovini. Nadoknada tete u osiguranju pretpostavlja postojanje
ugovora u osiguranju koji moe zakljuiti svako pravno ili fiziko lice kod koga postoji interes
za osiguranje.

9.1.1 Interes za osiguranjem

Interes za osiguranjem predstavlja materijalni interes nad osiguranom stvari i predstavlja bitan
uslov bez koga se ne moe zakljuiti osiguranje imovine. Osiguranje imovine moe zakljuiti
samo lice koje ima interes da se ne dogodi osigurani sluaj. Pravo iz osiguranja mogu imati samo
lica koja su u asu nastanka tete imala materijalni interes da se osigurani sluaj ne dogodi.

9.1.2 Svrha osiguranja imovine

Osnovna svrha osiguranja imovine je da se obezbijedi naknada tete koja bi se desila na imovini
osiguranika zbog nastupanja osiguranog sluaja. Kljuni principi kod nadoknade tete u
imovinskim osiguranjima pri tome su:

da iznos naknade ne moe biti vei od tete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem
osiguranog sluaja.
da su punovane odredbe ugovora kojima se iznos naknade ograniava na manji iznos od
iznosa tete,
da se pri utvrivanju iznosa tete uzima u obzir izmakla (izgubljena) dobit samo ako je to
ugovoreno,
da se naknada iz osiguranja, ukoliko se u toku istog perioda osiguranja dogodi vie
osiguranih sluajeva jedan za drugim, odreuje i isplauje u potpunosti za svaki od njih, s
obzirom na cijelu sumu osiguranja, bez njenog umanjenja za iznos ranije isplaenih
naknada u tom periodu,
50

da se naknada u sluaju da je ugovorom o osiguranju vrijednost osigurane stvari

sporazumno utvrena odreuje prema toj vrijednosti, izuzev ako osigurava dokae da je
ugovorena vrijednost znatno vea od stvarne vrijednosti a za tu razliku ne postoji
opravdan razlog.

9.1.3 Spreavanje nastanka osiguranog sluaja i spaavanje stvari

koja je predmet osiguranja
S obzirom da je svrha zakljuenja ugovora o osiguranju u tome da se nadoknadi samo ona teta
koja je nastala, logino je to se preciziraju obaveze osiguranika koje imaju za cilj da se sprijei
nastupanje osiguranog sluaja, a kada je do njega ve dolo, da se preduzmu one radnje koje
treba da doprinesu da nastala teta bude to manja. Osiguranik je duan da preduzme propisane,
ugovorene i sve ostale mjere potrebne da se sprijei nastupanje osiguranog sluaja, a ako
osigurani sluaj ve nastupi, dunost mu je da preduzme sve to je u njegovoj moi da se
ogranie njegove tetne posledice.

9.1.4 Pokrivenost nadoknade isplate tete osiguranjem

Opteprihvaeno pravilo je da dogaaji u vezi sa kojim se zakljuuje osiguranje (tzv. osigurani
sluaj) mora biti budui, neizvjestan i nezavisan od iskljuive volje ugovaraa, kao i da je ugovor
o osiguranju nitavan ako je u asu njegovog zakljuivanja ve nastao osigurani sluaj, ili je bio
u nastupanju, ili je bilo pak izvjesno da e nastupiti, ili ako je ve tada bila prestala mogunost da
on nastane. Meutim, pored definisanja relevantnosti osiguranog sluaja, postoji i pravilo koje se
tete mogu, odnosno ne mogu nadoknaivati. Tako, osigurava nije duan da nadoknadi tete
nastale sluajno ili krivicom ugovaraa osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, izuzev
ako je u pogledu odreene tete ova njegova obaveza izriito iskljuena ugovorom o osiguranju.
Osigurava ne odgovara za tetu koju su ta lica prouzrokovala namjerno, te je stoga nitavna
odredba u polisi koja bi predviala njegovu odgovornost i u tom sluaju. Meutim, ukoliko bi se
ostvario osigurani sluaj, tada je osigurava duan da nadoknadi svaku tetu koju je
prouzrokovalo lice za ije postupke osiguranik odgovara po bilo kom osnovu, bez obzira na to da
li je teta prouzrokovana nepanjom ili namjerno.
Takoe je ustanovljen princip da osigurava ne odgovara za tetu na osiguranoj stvari koja
potie od njenih nedostataka, osim ako je drugaije dogovoreno. Osigurava takoe nije duan
da nadoknadi tete prouzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, izuzev ako nije drukije
ugovoreno. Pri tome je ustanovljena zakonska pretpostavka da teta nije nastala usled ratnih
operacija ili pobuna. Drugim rijeima, osiguranik nije duan da dokazuje da teta nije nastala
usled ovih dogaaja, ve je to obaveza osiguravaa, ukoliko naravno eli da se oslobodi
nadoknaivanja tete po ovom osnovu

9.1.5 Preputanje oteene osigurane stvari i propast stvari usled

dogaaja koji nije predvien u polisi osiguranja
Ako drugaije nije ugovoreno, osiguranik nema pravo da posle nastupanja osiguranog sluaja
prepusti osiguravau oteenu stvar i da od njega zahtijeva isplatu pune sume osiguranja.

51

Polazei od uglavnom opte prihvaenog principa "djeljivosti premije", pravilo je da, ako
osigurana stvar ili stvar u vezi sa ijom je upotrebom zakljueno osiguranje od odgovornosti
propadne za vrijeme perioda osiguranja usled nekog dogaaja koji nije predvien u polisi,
ugovor prestaje dalje da vai, a osigurava je duan da vrati ugovarau osiguranja dio premije
srazmjerno preostalom vremenu. Pri tome, kada jedna od vie stvari obuhvaenih jednim
ugovorom propadne usled nekog dogaaja koji nije predvien u polisi, osiguranje i dalje ostaje
na snazi u pogledu ostalih stvari, uz potrebne izmjene zbog smanjenja predmeta osiguranja.

9.1.6 Nadosiguranje
Osnovni princip kod nadoknade tete u osiguranju imovine je da, shodno opteprihvaenom
naelu obeteenja, osiguranik, odnosno korisnik osiguranja ne moe dobiti vei iznos od
vrijednosti stvari koja je predmet osiguranja.
Mogue je da u sluaju da se pri zakljuenju ugovora jedna strana poslui prevarom i tako
ugovori sumu osiguranja veu od stvarne vrijednosti osigurane stvari, druga strana moe traiti
ponitenje ugovora. Druga je situacija ako je ugovorena suma osiguranja vea od vrijednosti
osigurane stvari, a pri tome ni jedna strana nije postupila nesavjesno. Tada je propisano da
ugovor ostaje na snazi, dok se suma osiguranja sniava do iznosa stvarne vrijednosti osigurane
stvari, pri emu se premija srazmjerno smanjuje.
Dakle naknada iz osiguranja moe dostii visinu prouzrokovane tete u sluaju kada se osigurana
suma i vrijednost stvari poklapaju.

9.1.7 Podosiguranje
Za razliku od nadosiguranja koje postoji kada je odreena suma osiguranja vea od stvarne
vrijednosti stvari koja je predmet osiguranja, podosiguranje postoji kada je suma osiguranja nia
od stvarne vrijednosti stvari koja je predmet osiguranja.
S obzirom da se kod podosiguranja primjenjuje tzv. princip proporcije, opteprihvaen stav i u
teoriji i praksi osiguranja je da se tada, naknada iz osiguranja prema pretrpljenoj teti stavlja u
isti odnos u kome se nalazi osigurana suma prema vrijednosti stvari.

9.1.8 Viestruko i dvostruko osiguranje

Ukoliko je neka stvar osigurana kod dva ili vie osiguravaa od istog rizika, za isti interes i za
isto vrijeme, tako da zbir suma osiguranja ne prelazi vrijednost te stvari, radi se o tzv.
viestrukom osiguranju, pri emu svaki osigurava odgovara u potpunosti za izvrenje obaveza
nastalih iz ugovora koji je zakljuio. Ako zbir suma osiguranja prelazi vrijednost osigurane
stvari, tada se radi o tzv. dvostrukom osiguranju. Ukoliko ugovara osiguranja nije pri tome
postupio nesavjesno, sva su zakljuena osiguranja punovana i svaki od osiguravaa ima pravo
na ugovorenu premiju za period osiguranja u toku, dok osiguranik ima pravo da zahtijeva od
svakog pojedinog osiguravaa naknadu shodno ugovoru zakljuenom sa njim, ali ne vie od
ukupnog iznosa tete. Kada se dogodi osigurani sluaj, ugovara osiguranja je duan da o tome
obavijesti svakog osiguravaa istog rizika i saopti mu imena i adrese ostalih osiguravaa, kao i
sume osiguranja pojedinih ugovora zakljuenih sa njima.

52

9.1.9 Prelaz ugovora i isplata naknade iz osiguranja drugom licu

esti su sluajevi da u toku trajanja ugovora o osiguranju doe do promjene vlasnika u odnosu
na stvar koja je predmet osiguranja. Najei sluaj je da osiguranik proda stvar koja je osigurana
nekom treem licu. Pravilo je da u sluaju otuenja osigurane stvari, kao i stvari u vezi sa ijom
je upotrebom zakljueno osiguranje od odgovornosti, prava i obaveze ugovaraa osiguranja
prelaze po samom zakonu na pribavioca, osim ako drugaije nije ugovoreno. Meutim, ako je
otuen samo jedan dio osiguranih stvari koje u pogledu osiguranja ne ine zasebnu cjelinu,
ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu.

9.1.10Prelaz osiguranih prava prema odgovornom licu na osiguravaa

Osnovno je pravilo da oteeni ne moe po oba osnova da ostvari pravo na naknadu nastale
tete, jer je realno oekivati da bi u tom sluaju mogao da po oba pravna osnova dobije iznos
naknade tete vei nego to je iznos stvarno nastale tete. Meutim, dozvoljeno je da oteeni po
oba osnova zahtijeva i dobije naknadu tete, ali samo do iznosa stvarno nastale tete. Ukoliko je,
npr. zbog nisko utvrene sume osiguranja, od osiguravaa dobio naknadu tete do iznosa sume
osiguranja, to je i gornja garancija obaveze osiguravaa, oteeni moe zahtijevati da se
preostali nenamireni dio iznosa tete nadoknadi neposredno od tetnika. Isplatom naknade iz
osiguranja, sva osiguranikova prava prema licu koje je po ma kakvom osnovu odgovorno za
tetu prelaze na osiguravaa, po samom zakonu, do visine isplaene naknade. Bitno je naglasiti
da ovaj prelaz nije predmet ugovornog ve zakonskog regulisanja.
Ustanovljeno je i pravilo da prelaz prava sa osiguranika na osiguravaa ne moe biti na tetu
osiguranika, te stoga, ako je naknada koju je osiguranik dobio od osiguravaa iz bilo kog razloga
nia od tete koju je pretrpeo, osiguranik ima pravo da mu se iz sredstava odgovornog lica isplati
ostatak naknade prije isplate osiguravaevog potraivanja, po osnovu prava koja su prela na
njega. Postoje i izuzeci od pravila o subrogaciji kada na osiguravaa ne prelaze prava osiguranja,
ukoliko je tetu prouzrokovalo lice u srodstvu u prvoj liniji sa osiguranikom ili lice za ije
postupke osiguranik odgovara ili koji ivi sa njim u istom domainstvu ili lice koje je radnik
osiguranika, osim ako ta lica tetu nisu prouzrokovala namjerno. Meutim, ako je neko od lica
koje smo naveli bilo osigurano od odgovornosti, osigurava moe od njegovog osiguravaa
zahtijevati naknadu iznosa koji je isplatio osiguraniku.

9.2 Osnovne karakteristike osiguranja od odgovornosti

Osiguranje od odgovornosti spada u novije vrste osiguranja a sam nastanak ove vrste
osiguranja vezan je sa razvojem odgovornosti za tetu. Putem osiguranja od odgovornosti
osiguranici (potencijalni tetnici) za relativno mali iznos premiju osiguranja, dobijaju
neophodnu sigurnost, a istovremeno i tree lice dobija osiguranog platioca tete. Na taj nain
individualnu nadoknadu zamjenjuje kolektivna. Upravo u tome jeste i znaaj osiguranja od
odgovornosti jer ono prua sigurnost osiguranom licu, jer ga oslobaa od tete koju bi

53

nepanjom mogao nanijeti vrei svoju profesionalnu dunost. Sve vie je i drava
zainteresovana za postojanje ovog oblika osiguravajue zatite pa propisuje obavezna osiguranja
od odgovornosti meu kojima najvanije mjesto u itavom svijetu pripada osiguranju
autoodgovornosti, odnosno odgovornosti sopstvenika, odnosno korisnika motornih vozila od
odgovornosti za tete priinjene treim licima.
U osiguranju od odgovornosti pojavljuju se tri lica: osigurava, osiguranik i tree lice prema
kome osiguranik moe biti odgovoran za naknadu prouzrokovane tete. Ovim osiguranjem se
prua dvostruka zatita: osiguraniku i oteenom licu. Osiguranika titi od posledica graanske
odgovornosti, a oteenom se obezbeuje sigurna naknada, bez koje bi mogao ostati ako je
osiguranik nesolventan.

9.3 Osiguranje od posledica nesrenog sluaja nezgode

Osiguranje od posledica nesrenog sluaja je takvo osiguranje kod kojeg osigurava preuzima
obavezu da isplati osiguranu sumu osiguraniku ili drugom korisniku ako za vrijeme trajanja
osiguranja predvieni nesreni sluaj prouzrokuje smrt ili invaliditet osiguranika, kao i da
nadoknadi tetu nastalu usled trokova lijeenja i izgubljene zarade, ako kao posledica nesrenog
sluaja nastupi naruenje zdravlja osiguranika ili njegova prolazna nesposobnost za rad.
Kod dobrovoljnih osiguranja naknada na ime trokova lijeenja i prolazne nesposobnosti
za rad ugovara se posebno, dok u obaveznom osiguranju ova obaveza proizilazi iz samog zakona
i nezavisna je od isplate osigurane sume za sluaj smrti i invaliditeta.
Kada se obaveza osiguravaa odnosi na isplatu osigurane sume (smrt, invaliditet),
osiguranje od posledica nesrenog sluaja je po svojoj pravnoj prirodi osiguranje lica. Ovo
osiguranje nema za cilj naknadu tete, ve isplatu unaprijed odreene - ugovorene sume novca
(osigurane sume), nezavisno od pretrpljene tete. Iz tog razloga pravila koja proizilaze iz naela
obeteenja, a koja su primijenljiva kod imovinskih osiguranja, ovde se ne primjenjuju, ve se
obaveze osiguravaa utvruju u skladu sa pravilima svojstvenim osiguranju lica.
Posebna pravila, na kojima se zasnivaju pravni odnosi u osiguranju nezgode, su:
a) osigurana suma je bitan element ugovora, koja se utvruje i isplauje nezavisno od
mogueg iznosa tete;
b) poto ne postoji osigurana vrijednost, nema ni odnosa izmeu osigurane sume i
vrijednosti pretrpljene tete (ne primjenjuju se pravila o nad-podosiguranju ...);
c) korisnik osiguranja ima pravo da kumulira osiguranu sumu iz osiguranja i naknadu od
treeg odgovornog lica, izuzev ako je osiguranje nezgode ugovoreno kao osiguranje
odgovornosti;
d) za zakljuenje i dejstvo ugovora ne trai se imovinski interes prema predmetu
osiguranja, tako da se ugovor moe zakljuiti i za sluaj smrti i povrede treeg lica
(osiguranje treeg lica).
Kada se obaveza osiguravaa odnosi na naknadu trokova lijeenja i izgubljene zarade
nastalih kao posledica nesrenog sluaja, osiguranje nezgode dobija odtetni karakter, jer se
54

naknada isplauje u visini nastalih trokova, odnosno u visini prouzrokovane tete. U ovim
sluajevima primjenjuju se pravila imovinskih osiguranja koja proizilaze iz naela obeteenja:
naknada se isplauje u visini nastalih trokova, ali najvie do ugovorenog iznosa
osigurane sume;
osiguranik nema pravo da kumulira ove iznose sa naknadom tete koju ostvaruje od
tetnika i dr.

9.3.2 Pojam nesrenog sluaja

Pojam nesrenog sluaja definisan je Optim uslovima osiguranja kao: svaki iznenadni i od
volje osiguranika nezavisni dogaaj, koji djelujui uglavnom spolja i naglo na tijelo osiguranika
ima za posledicu njegovu smrt, potpuni ili djelimini invaliditet, prolaznu nesposobnost za rad ili
naruenje zdravlja koje zahtijeva ljekarsku pomo.
Pod pojmom "invaliditeta", u smislu osiguranja, smatra se trajni (doivotni) gubitak opte
radne sposobnosti osiguranika, koji moe biti potpun (100%), ili djelimini (od 1 do 99%).
"Prolazna nesposobnost za rad" je nesposobnost za vrenje redovnog zanimanja.
"Naruenje zdravlja" predstavlja samo one povrede i oboljenja koja su posledica nesrenog
sluaja, a radi ijeg lijeenja je potrebna ljekarska pomo.

9.3.2.1 Tjelesna povreda

Oteenja koja su prouzrokovana odreenim dogaajem treba da budu rezultat tjelesne povrede
osiguranika, odnosno da je povreda nastala na tijelu osiguranika.
Ova oteenja mogu biti usled mehanikog udarca (pr: udar o kakav predmet, sudar, pad i
sl), ali i bez direktnog dodira tijela sa spoljnim predmetom ili licem (pr: trovanje usled udisanja
otrovnih para ili gasova, djelovanje radijumskih i rentgenskih zrakova, trovanje hemijskim
agensima i dr).

9.3.2.2 Iznenadno i naglo dejstvo

Dogaaj koji je prouzrokovao predviene posledice treba da bude iznenadan, odnosno da se nije
mogao oekivati ili izbjei, i da je takav dogaaj naglo dejstvovao. Pri tome, iznenadnost se
odnosi samo na dogaaj, a ne i na posledice koje je prouzrokovao. Jedno zbivanje smatra se
iznenadnim i ako je neprekinuto, pa makar i due trajalo (pr: guenje u zatvorenoj garai od
izduvnih gasova iz motora, uguenje usled zatrpavanja, smrzavanje u snegu i sl).

9.3.2.3 Dejstvo spoljnih uticaja na tijelo osiguranika

Povreda treba da bude prouzrokovana dogaajem koji je van tijela osiguranika (pr: sudar, udar,
pad, opekotina i sl).
Za razliku od tjelesnih povreda, bolesti se ne smatraju nesrenim sluajem u smislu
osiguranja, jer imaju uzrok u unutranjim procesima organizma. Tako, ne smatraju se nesrenim
sluajem sve zarazne profesionalne i ostale bolesti (pr: infektivna utica, a kod zdravstvenih
radnika i ona koja je izazvana ubodom igle, ubod insekta ,ako je takvim ubodom prouzrokovana
kakva infektivna bolest), infekcije i oboljenja nastala usled raznih oblika alergija, patoloke
promjene kostiju, posledice koje nastanu usled delirijum tremensa i djelovanja droga i dr.

55

9.2.2.4 Nezavisnost dogaaja od volje osiguranika

Na prouzrokovanje nesrenog sluaja osiguranik, po pravilu, ne moe da utie svojom voljom.
Nekad se, meutim, prihvata i odreeno ponaanje osiguranika, kao to je: prelom zdravih
kostiju ili istegnue miia usled naglih tjelesnih pokreta ili naprezanja. U ovim sluajevima
smatra se, naime, da iako se radi o voljnim radnjama, njene posledice osiguranik nije eleo niti
htio.
Sa druge strane, ne smatraju se nesrenim sluajem voljne radnje treih lica kojima je osiguranik
povreen, ako ih je osiguranik izazvao (pr: tua).

9.2.2.5 Uzrona veza izmeu dogaaja i posledice

Dogaaj koji djeluje spolja, iznenada i naglo na tijelo osiguranika treba da je glavni i uglavnom
jedini uzrok povrede, odnosno oteenja. Patoloke promjene i bolesna stanja osiguranika i
posledice prouzrokovane ovim predispozicijama ne smatraju se nesrenim sluajem. (pr: prelom
usled pada zbog sranog udara).
Opti uslovi osiguranja, pored definicije pojma nesrenog sluaja i navoenja dogaaja
koji se u smislu osiguranja smatraju, odnosno ne smatraju nesrenim sluajem, sadre odredbe o
posebnim iskljuenjima rizika. Ova iskljuenja odnose se na: prirodne katastrofe (zemljotres),
ratne dogaaje, namjerno prouzrokovanje nesrenog sluaja, uticaj alkohola i droge i dr.

9.3.3 Vrste osiguranja nezgode

Prema nainu nastanka odnosa osiguranja, osiguranje nezgode dijeli se na:
1) dobrovoljno i
2) obavezno osiguranje.
Dobrovoljna osiguranja nastaju uvijek putem ugovora, dok obavezno osiguranje nastaje bilo
putem ugovora (zakon obavezuje na zakljuivanje ugovora o osiguranju od odreenih rizika), ili
putem zakona (osiguranje nastupa po samom zakonu).
Zakljuenje dobrovoljnih osiguranja nezgode vri se na dobrovoljnoj osnovi, saglasnom
voljom ugovornih strana, o bitnim elementima ugovora, u skladu sa optim uslovima osiguranja
nezgode i odgovarajuim dopunskim uslovima, odnosno posebnim uslovima, primjenom
odabranih tarifa premija.
Zakljuenje dobrovoljnih osiguranja nezgode vri se na dobrovoljnoj osnovi, saglasnom
voljom ugovornih strana, o bitnim elementima ugovora, u skladu sa optim uslovima osiguranja
nezgode i odgovarajuim dopunskim uslovima, odnosno posebnim uslovima, primjenom
odabranih tarifa premija.

9.3.4 Rizici koji se mogu osigurati

Osiguranje lica od posledica nesrenog sluaja moe se ugovoriti:

56

za sluaj smrti usled nezgode,

za sluaj smrti usled bolesti,
za sluaj trajnog (doivotnog) gubitka opte radne sposobnosti (invaliditet),
za sluaj prolazne nesposobnosti za rad (dnevna naknada),
za sluaj naruenja zdravlja koje zahtijeva ljekarsku pomo (trokovi lijeenja),
za sluaj odgovornosti ugovaraa osiguranja prema licima osiguranim od posledica
nesrenog sluaja i njihovim stvarima,
za gubitak zarade, samo kod obaveznog osiguranja,
za trokove spaavanja, kod osiguranja lanova planinarskog saveza.
Osiguranje se, po pravilu, ugovara za sluaj smrti usled nezgode i za sluaj invaliditeta, s
tim da je izuzetno mogue i osiguranje samo za jedan od navedenih sluajeva.
Uz navedene, osnovne rizike mogue je ukljuenje i rizika smrti usled bolesti (samo kod
pojedinih vidova osiguranja), dnevne naknade i trokova lijeenja. Ova tri rizika mogu se
ugovarati samo u kombinaciji sa osnovnim rizicima, svaki pojedinano ili, pak, zajedno, s tim da
osiguranje samo za sluaj smrti usled bolesti, trokova lijeenja i/ili dnevne naknade nije
mogue.
Osiguranje za sluaj odgovornosti ugovaraa ugovara se takoe u kombinaciji sa osnovnim
rizicima, onako kako je to pojedinim tarifnim grupama predvieno.
Gubitak zarade ugovara se kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraaju zajedno
sa trokovima lijeenja, dok se trokovi spaavanja ugovaraju kod osiguranja lanova
planinarskog saveza, i to u kombinaciji sa rizikom smrti usled nezgode i invaliditeta.

9.3.5 Osigurana suma

U ugovorima o osiguranju lica, visina osigurane sume, koju je osigurava duan isplatiti kad
nastupi osigurani sluaj, utvruje se u polisi sporazumom ugovornih strana. Osigurana suma je
ujedno i gornja granica obaveze osiguravaa i ne stoji ni u kakvoj vezi sa pretrpljenom tetom. Iz
tog razloga osigurana suma se mora ugovorom odrediti.

9.3.6 Ugovor o osiguranju od posledica nesrenog sluaja

Ugovor o osiguranju je formalni, dvostrano teretni ugovor, za ije zakljuenje nije dovoljna
prosta usmena saglasnost volja ugovaraa, ve je potrebno da ugovorne strane potpiu polisu ili
list pokria. Ugovor o osiguranju, po pravilu, zakljuuje se sa dejstvom za budunost, tj. za
period koji sledi nakon njegovog zakljuenja.
Najzastupljeniji vidovi osiguranja nezgode su: individualno (pojedinano) osiguranje,
kolektivno osiguranje radnika, osiguranja lanova domainstva, osiguranje vozaa, putnika i
radnika (auto-nezgoda), osiguranje sportista i dr.

57

9.3.6.1 Subjekti u osiguranju od posledica nesrenog sluaja

U zakljuenju ugovora o osiguranju nezgode uestvuju najmanje dva lica: osigurava i ugovara
osiguranja.
Veina osiguranja nezgode (kolektivna i razni vidovi grupnih osiguranja, obavezno
osiguranje putnika) zakljuuju se kao osiguranja treih lica, dok su kod pojedinanih osiguranja
ugovara i osiguranik uglavnom jedno isto lice.

9.3.6.2 Nain ugovaranja osiguranja

Osiguranja nezgode ugovaraju se po odgovarajuim uslovima osiguranja, tarifi premija i drugim
poslovnim aktima osiguravaa.

9.3.6.3 Obim obaveze osiguravaa

Visina naknade koju osigurava isplauje kada se ostvari osigurani sluaj neposredno zavisi od:
1) visine osigurane sume i
2) posledice nesrenog sluaja.
Iznos koji osigurava treba da isplati korisniku ne moe da pree iznos ugovorene osigurane
sume, ali zavisno od posledica nesrenog sluaja moe predstavljati i samo njen dio.
Obaveza osiguravaa da isplati osiguranu sumu, odnosno naknadu postoji samo ako je nesreni
sluaj nastao za vrijeme trajanja osiguranja i ako su posledice koje su predviene ugovorom
nastupile najdalje u roku od godinu dana od dana nastanka osiguranog sluaja. Osigurana suma
za invaliditet i za sluaj smrti ne mogu se kumulirati. Ako je pre smrti na ime invaliditeta usled
istog nesrenog sluaja ve isplaen odreeni iznos, a smrt osiguranika nastupi u roku od godinu
dana od dana nesrenog sluaja, osigurava isplauje samo razliku do iznosa osigurane sume za
sluaj smrti, ako takva razlika postoji. Isplate na ime trokova lijeenja i dnevne naknade,
nezavisne su od obaveza po osnovu smrti usled nezgode.
Naknada za sluaj invaliditeta moe se kumulirati sa naknadom trokova lijeenja i dnevnom
naknadom.
Trokovi lijeenja ugovaraju se posebno, u kombinaciji sa osnovnim i dopunskim rizicima, a
isplauju se nezavisno od drugih posledica nesrenog sluaja.
Kod pojedinih tarifnih grupa, pored navedenih rizika, u osiguranje nezgode ukljuuje se i rizik
smrti usled bolesti (pr: kolektivno kombinovano osiguranje radnika i penzionera, lanova
domainstva, uenika i dr). Osigurana suma za sluaj smrti usled bolesti isplauje se kada smrt
osiguranika nastupi kao posledica bolesti. Prema Uslovima osiguranja, osigurava isplauje 50%
ugovorene osigurane sume, ako smrt osiguranika nastupi u prvih est meseci trajanja osiguranja,
odnosno od njegovog pristupa u osiguranje. Protekom ovog roka, osigurava isplauje cijelu
osiguranu sumu ugovorenu za sluaj smrti usled bolesti.
Kod obaveznog osiguranja putnika u javnom saobraaju pored rizika smrti usled nezgode i
invaliditeta, zajedno sa trokovima lijeenja ukljuen je i gubitak zarade. Izgubljena zarada
isplauje se na osnovu podnijetih dokaza, najvie u visini ugovorene osigurane sume.

58

Osiguranje trokova spaavanja ukljueno je kod osiguranja lanova planinarskog saveza.

Prema Uslovima osiguranja, osigurava nadoknauje trokove organizovane spasilake akcije za
svakog pojedinog osiguranika, najvie do sume koja je za ovaj sluaj ugovorena u polisi.

9.3.7 Naknada iz osiguranja

Prava iz osnova osiguranja nezgode osiguranik, odnosno korisnik osiguranja ostvaruje u skladu
sa zakljuenim ugovorom (polisom), uslovima osiguranja i tabelom invaliditeta, koji su sastavni
dio ugovora Obaveze osiguravaa utvruju se prema polisi koja je vaila na dan deavanja
nesrenog sluaja. Visina naknade zavisi od ugovorenih iznosa osiguranih suma iz polise, koji
ujedno predstavljaju i gornju granicu obaveze osiguravaa,.
Prijava nastalog osiguranog sluaja vri se pismenim putem, na obrascu osiguravaa. Prilikom
prijave nastalog osiguranog sluaja osigurava provjerava postojanje ugovora o osiguranju koji
pokriva period nastanka nesrenog sluaja. Nakon izvrene provjere, daje se uputstvo korisniku
osiguranja o pribavi neophodne dokazne dokumentacije za likvidaciju obaveza osiguravaa.
Nakon kompletiranja predmeta tete potrebnom dokumentacijom, osigurava pristupa
utvrivanju pravnog osnova za isplatu i visine osiguranih suma. Kompletiran predmet tete se
predaje ljekaru - cenzoru radi utvrivanja trajnih posledica povrede. Ocjena invaliditeta vri se
na osnovu medicinske dokumentacije, a po potrebi i linog pregleda osiguranika, primjenom
tabele invaliditeta i optih uslova osiguranja nezgode.

9.4 Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Nain prenosa tereta medicinskih trokova je prenos na privatno osiguranje, odnosno
osiguravajue kompanije plaanjem premije osiguranja. Ovo osiguranje svakako spada u
kategoriju linih osiguranja jer prava iz ovog osiguranja se uvijek, bez izuzetka, odnose na
pojedinca.Veina zaposlenih je osigurana preko posla koji rade, bilo socijalnim bilo privatnim
osiguranjem.
Zajedniko ovim oblicima osiguranja je grupni oblik osiguranja. Grupno osiguranje je znatno
jeftinije od osiguranja pojedinca, jer trokovi za grupu su uvijek nii od zbira trokova
pojedinanih osiguranja, osim toga manji je broj posrednika i zastupnika pa zahvaljujui svemu
tome i premija osiguranja je nia.

9.4.1 Zdravstveno osiguranje u svijetu

U svijetu su pored socijalnog osiguranja vrlo razvijena privatna zdravstvena osiguranja.
U osnovna privatna osiguranja spadaju:

glavno medicinsko osiguranje,

standardne tri osnovne grupe medicinskog osiguranja.

Glavno medicinsko osiguranje podrazumijeva zatitu od velikih medicinskih trokova i

katastrofalnih medicinskih trokova.
Standardne osnovne grupe medicinskog osiguranja su:

59

osiguranje medicinskih trokova,

osiguranje trokova hirurkih zahvata i
osiguranje ljekarskih trokova.

Kombinacijom glavnog medicinskog osiguranja sa standardnim grupama postie se vrlo visoka

zatita od tereta trokova lijeenja odnosno medicinskih trokova.
Svi ovi naini osiguranja podrazumijevaju dva oblika naknade:

plaanje trokova lijeenja polisom osiguranja medicinskoj ustanovi i

naknada trokova koje je osiguranik imao i sam podnio.

9.4.2 Zdravstveno osiguranje kod nas

Sve do poetka tranzicije naeg drutva, kod nas je bilo poznato samo socijalno dravno
osiguranje. Karakteristika ovoga osiguranja je prvenstveno u njegovoj socijalnoj funkciji, kao i u
pravednosti u nadoknadi medicinskih trokova, bez obzira na razliite doprinose koji su
zaposleni uplaivali.
Fondovi zdravstvenog osiguranja su formirani iz obavezujuih doprinosa zaposlenih, gde
su zaposleni plaali doprinos u razliitim iznosima, a imali ista prava pokria medicinskih
trokova. Ovim osiguranjem su bila obuhvaena i lica koja su bila u bliskom srodstvu sa
uplatiocem doprinosa odnosno zaposlenim.
Ovakav nain socijalnog osiguranja je pored nesumnjive socijalne imao i izrazitu humanu
funkciju. Meutim, slabosti ovoga sistema socijalnog osiguranja su se pokazale u loem
upravljanju dravnim fondom i neracionalnoj potronji u sektoru zdravstvenih usluga. To je
svakako dovelo do gubitka u ovoj oblasti i do drastinog pada kvaliteta zdravstvene usluge. Iz
svih ovih razloga javlja se potreba za privatnim zdravstvenim osiguranjem.
Privatno zdravstveno osiguranje kod nas se naziva dopunsko dobrovoljno zdravstveno
osiguranje. Opravdanje za ovakav naziv se nalazi u nepotpunosti ove vrste zatite od
medicinskih trokova, jer ovo osiguranje ne pokriva izgubljene zarade za vrijeme lijeenja, ni
sve vidove zdravstvenih trokova, meutim njegove sve karakteristike ukazuju da je to zapravo
privatno zdravstveno osiguranje.
Prvenstveni nedostatak dopunskog dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja kod nas je u
nedostatku glavnog medicinskog osiguranja.
Dopunsko dobrovoljno zdravstveno osiguranje se kod nas javlja u tri sledea oblika:

dopunsko zdravstveno osiguranje od teih bolesti i posledica bolesti,

dopunsko zdravstveno osiguranje za hirurke intervencije i
putniko zdravstveno osiguranje.

9.4.2.1 Dopunsko zdravstveno osiguranje od teih bolesti i posledica bolesti

9.4.2.1.1 Sposobnost za osiguranje

60

Ovim osiguranjem se mogu osigurati medicinski trokovi za lica starosti od 15 do 65 godina

starosti, ali pod uslovom da u momentu zakljuenja ugovora o osiguranju odnosno izdavanja
polise nisu bolovala od bolesti koja su predmet osiguranja.
Ova vrsta osiguranja medicinskih trokova se moe ugovoriti samo grupno, i to na dva
sledea naina:

ako pravno lice osigurava sve svoje zaposlene i

ako je grupom obuhvaeno najmanje 100 lica.

Naknada iz ove vrste osiguranja je uvijek u korist osiguranika, pojedinca. Ukoliko u

ugovoru ili polisi nije naznaen dan isteka osiguranja, ono e vaiti sve dok ga jedna strana
ugovaraa ne otkae.

9.4.2.1.2 Osigurani rizici

Po ovoj vrsti osiguranja pokriveni su medicinski trokovi koji su nastali kao posledica bolesti po
principu ograniene sume, i to one bolesti koja nastane u toku trajanja osiguranja. Bolesti koje su
obuhvaene osiguranjem se obavezno navode u prilogu ugovora ili polise osiguranja ili se
prilau uz polisu kao uslovi osiguranja.

9.4.2.1.3 Prijava osiguranih bolesti

Ugovara, odnosno osiguranik, je duan u toku trajanja osiguranja da prijavi osiguravau nastalu
bolest kada mu to zdravstveno stanje dozvoli. Takoe je duan da relevatnom medicinskom
dokumentacijom dokae postojanje bolesti koja je predmet osiguranja, kao i dokaze koji potvruju
da prijavljena bolest nije bila u nastupanju kada je zakljueno osiguranje.

9.4.2.1.4 Naknada iz osiguranja

Korisnik naknade iz ovog osiguranje je uvijek osiguranik pojedinac bez obzira ko je ugovara
osiguranja.
Osigurana suma, odnosno polovina osigurane sume po polisi koja je vaila u vrijeme nastupanja
bolesti, se ima isplatiti u roku od 14 dana od dana kada je utvreno postojanje i visina obaveze
osiguravaa.

9.4.2.2 Dopunsko zdravstveno osiguranje za hirurke intervencije

Ova vrsta osiguranja pokriva medicinske trokove nastale kao posledica hirurkih intervencija,
koje su izvedene u toku trajanja osiguranja.

9.4.2.2.1 Sposobnost za osiguranje

Ovim osiguranjem se mogu osigurati lica starosti od 15 do 65 godina, pod uslovom da u
momentu ugovaranja osiguranja nije bila izvjesna potreba za hirurkom intervencijom.

9.4.2.2.2 Osigurani rizici

Ovim osiguranjem su pokriveni trokovi hirurkih intervencija, koje su posledica bolesti ili
nezgode, a koje su navedene u prilogu ugovora ili polise osiguranja kao njen sastavni deo.
61

Potreba za hirurkom intervencijom mora biti konstatovana u toku trajanja osiguranja, a

takoe i izvedena, to se dokazuje relevantnom medicinskom dokumentacijom.

9.4.2.2.3 Nain osiguranja

Ovim osiguranjem se mogu osigurati:
grupa od najmanje 100 lica i
sva lica bez obzira na broj zaposlenih kod jednog poslodavca ili pravnog lica.
Takoe se ovo osiguranje moe zakljuiti samo kolektivno i to na dva naina:
sa naznakom imena osiguranika pojedinca ili
bez naznake imena osiguranika pojedinca.

9.4.2.2.4 Naknada iz osiguranja

Naknada iz ove vrste osiguranja se moe isplatiti samo za jednu hirurku intervenciju, za vrijeme
godine trajanja osiguranja.
Visina naknade je direktno zavisna od teine operacije odnosno njenih medicinskih trokova, jer
su hirurke intervencije razvrstane u grupe u zavisnosti od teine i trokova i nadoknada je
definisana kao procentualni iznos ugovorene sume osiguranja u skladu sa unaprijed definisanom
klasifikacijom.
Nadoknada se odreuje prema sumama osiguranja koje su bile ugovorene polisom osiguranja u
vrijeme kada je izvrena hirurka intervencija.

9.4.2.3 Putno zdravstveno osiguranje

Ova vrsta osiguranja pokriva medicinske trokove nastale kao posledica iznenadne bolesti ili
nezgode za vrijeme putovanja i boravka u inostranstvu.

9.4.2.3.1 Osigurani rizici

Putnim zdravstvenim osiguranjem pokrivaju se medicinski trokovi koji nastanu kao posledica
iznenadne bolesti ili nezgode za vrijeme putovanja i boravka u inostranstvu.
Ovu vrstu osiguranja moe zakljuiti svako pravno ili fiziko lice koje ima interes da zakljui
ovo osiguranje. Ono se moe ugovoriti:

individualno,
porodino,
grupno.

Pokrie trokova poinje od momenta kada osiguranik pojedinac pree dravnu granicu, ali
nikad prije plaanja premije, to znai da u tom momentu premija osiguranja mora biti ve
plaena.

9.4.3.3.3 Naknada iz osiguranja

62

Maksimalni iznos pokria po jednom putovanju je ugovorena osigurana suma koja je navedena u
polisi.
Osigurava je u obavezi da plati naknadu osiguraniku samo ako se podnese odgovarajua
dokazna dokumentacija o stvarno nastalim trokovima u vidu medicinske dokumentacije,
originalnih i ovjerenih rauna za medicinske usluge, rauna za potrebne lijekove, zapisnika o
uviaju, izvetaja ljekara i sl.

9.5 Osiguranje motornih vozila

9.5.1 Osnovne karakteristike i znaaj
Osiguranje motornih, odnosno putnikih vozila, ima poseban znaaj u razvoju osiguranja. Razvoj
ove veoma vane privredne djelatnosti, prati osiguranje motornih vozila, i to prije svega kasko
osiguranje i obavezno osiguranje, odnosno osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno
korisnika motornih vozila.

9.5.2 Pojam motornog vozila

Prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraaju pod motornim vozilom smatra se svako
vozilo koje se pokree snagom sopstvenog motora, osim vozila koja se kreu po inama i svako
prikljuno vozilo, bez obzira da li je prikaeno ili ne.

9.5.3 Vrste osiguranja motornih vozila

Prilikom podjele osiguranja rekli smo da se ono dijeli na neivotna i ivotna osiguranja a
neivotna osiguranja dalje na imovinska i osiguranja od odgovornosti. U sastavu neivotnih
osiguranja nalazi se i osiguranje motornih vozila.
Osiguranje motornih vozila dijelimo na dvije grupe:
1. kasko osiguranje (dobrovoljno osiguranje)
2. osiguranje od odgovornosti (obavezno osiguranje).
Pod kasko osiguranjem motornog vozila kod nas, podrazumijevamo osiguranje samog
vozila, u iji sastav dolazi jo osiguranje alata, pribora i rezervnih djelova, standardno
isporuenih za dotino vozilo, kao i ureaja za obezbeenje krae, vatrogasne sprave u vozilu,
sigurnosni trougao, pojasevi za vezivanje, runa apoteka i sl. Rije kasko je panskog porijekla i
znai trup broda.
Kod kasko osiguranja motornih vozila obino postoje dva osnovna tipa osiguranja: potpuno i
djelimino kasko osiguranje.
Mada kasko osiguranje prua apsolutnu sigurnost naknade tete prilikom nastanka osiguranog
sluaja i obuhvata skoro sve mogue rizike (izuzev namjere i pijanstva), ono u naoj zemlji, jo

63

uvek nije dovoljno razvijeno, posebno ako se ima u vidu djelimino kasko osiguranje, uprkos
injenici da ono prua niz pogodnosti i u odnosu na puno kasko osiguranje je znatno jeftinije.
Kasko osiguranje motornih vozila spada u onu grupu osiguranja gdje se posebno insistira
na nepromjenjivosti (osiguranika), kao uslovu za punovanost ugovora, Uslovima je predvieno
da promjenom nosioca prava svojine na osiguranom vozilu ugovor o osiguranju prestaje da vai
u 24,00 asova, onog dana kada je novi vlasnik preuzeo vozilo. Pri tome, raniji vlasnik, odnosno
sopstvenik, ima pravo na povrat premije za neiskorieno vrijeme osiguranja, pod uslovom da se
u proteklom periodu trajanja osiguranja nije ostvario osigurani sluaj. Promjena vlasnika ne utie
na vaenje ugovora jedino u sluaju da je do promjene vlasnika dolo na osnovu nasleivanja, ili
da je osigurava prihvatio promjenu vlasnika.
Pravilo je, kao i kod imovinskih osiguranja, da u sluaju nastanka djelimine tete vozilo i dalje
ostaje osigurano. Meutim, u sluaju totalne tete na osiguranikovom vozilu, osiguranje prestaje
nakon isplate naknade tete.
U svakom sluaju, i kod ovog osiguranja maksimalna obaveza osiguravaa po tetnom dogaaju
je suma osiguranja, koja ne moe biti vea od stvarne vrijednosti vozila na dan likvidacije tete,
ukoliko se radi o totalnoj teti, odnosno od ugovorene sume, koja se moe korigovati ili
revalorizovati u skladu sa ugovorom o osiguranju.
Institut bonusa i malusa nalazi svoju punu primjenu kod osiguranja auto-kaska.

9.5.5 Osiguranje od odgovornosti (autoodgovornost)

Osiguranje sopstvenika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za tete koje nastaju
upotrebom motornog vozila treim licima, danas je najei oblik obaveznog osiguranja i ono je,
za razliku od kasko osiguranja, zakonom uslovljeno. U Crnoj Gori je osiguranje od
autoodgovornosti regulisano posebnim Zakonom o obaveznom osiguranju u saobracaju koji je na
snazi od 26. jula 2007. godine. Do tada osiguranje od autoodgovornosti bilo je regulisano
Zakonom o obaveznom osiguranju imovine i lica koji je usvojen jo 1996. godine.

9.5.5.1 Ugovor o osiguranju autoodgovornosti polisa osiguranja

Ugovor o osiguranju po pravilu podrazumijeva slobodu ugovaranja, odnosno bazira se na
slobodnom izboru ugovornih strana. U sluaaju osiguranja od autoodgovornosti, postojanje
ugovora o osiguranju predstavlja zakonsku obavezu. Naime, Zakon o obaveznom osiguranju u
saobraaju predvia etiri vrste obaveznih osiguranja:
1) osiguranje putnika u javnom saobraaju od posledica nesrenog sluaja;
2) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za tetu
priinjenu treim licima;
3) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vazduhoplova od odgovornosti za tetu
priinjenu treim licima;
4) osiguranje vlasnika, odnosno korisnika plovnih objekata od odgovornosti za tetu
priinjenu treim licima.
Ugovor o obaveznom osiguranju mora biti zakljucen prije nego to se prevozno sredstvo stavi u
saobracaj. Obaveza drutva za osiguranje iz ugovora o osiguranju pocinje po isteku 24-tog sata
64

dana koji je u ispravi o osiguranju naveden kao pocetak osiguranja, a prestaje po isteku 24-tog
sata koji je u ispravi o osiguranju naveden kao dan isteka trajanja osiguranja, ako nije drukcije
ugovoreno.
Ugovor o obaveznom osiguranju mora pokrivati tete nastale na podrucju Republike Crne Gore i
teritoriji drava clanica Sistema medunarodne karte osiguranja, ako nije drukije ugovoreno.
Stoga, lice koje upravlja prevoznim sredstvom mora imati ugovor o obaveznom osiguranju koji
je duno da pokae na zahtjev ovlacenog lica.
Prema Zakonu o obaveznom osiguranju u saobraaju ugovor o osiguranju od autoodgovornosti
ima formu polise osiguranja.

9.5.5.2 Subjekti ija je odgovornost obuhvaena ugovorom o osiguranju od AO

Postoji obaveza zakljuivanja osiguranja vlasnika motornih vozila i prikljunih vozila od
odgovornosti za tetu priinjenu treim licima, i to prije nego to se prevozno sredstvo stavi u
saobraaj.
Pravilo je da ukoliko se u toku trajanja osiguranja promijeni vlasnik motornog vozila, prava i
obaveze iz ugovora o osiguranju auto-odgovornosti prelaze na novog vlasnika i traju do isteka
tekueg perioda osiguranja. Ovo pravilo proizilazi iz injenice da se osiguranje od
autoodgovornosti vezuje za vozilo a ne za vlasnika vozila. Drugim rijeima, potencijalnu tetu e
nadoknaditi osiguravajue drutvo kod koga je kupljena polisa osiguranja od autoodgovornosti
za vozilo koje je prouzrokovalo tetu bez obzira ko je vozilom upravljao.

9.5.5.3 Premija osiguranja

Uslove osiguranja i tarife premija, odnosno njihove izmjene i dopune utvruju drutva za
osiguranje u skladu sa osnovama za izraunavanje premije i strukture premije za obavezno
osiguranje u saobraaju koje utvruje Udruenje osiguravaa Crne Gore. Pri tome, osnovi za
izraunavanje premije i strukture premije moraju biti utvreni u skladu sa aktuarskim naelima i
pravilima struke.
Uslove osiguranja i tarife premija za obavezna osiguranja u saobraaju mora odobriti regulatorni
organ nadlean za nadzor osiguranja, koji svoju saglasnost mora dati u roku od 60 dana od dana
prijema zahtjeva za saglasnost.
Kontrolu pravilne primjene premijskog sistema vri regulatorni organ. Bonus i malus se moe
prenijeti sa jednog na drugo vozilo istog osiguranika, kao i sa jednog osiguranika na osiguranje
drugog osiguranika i to u krugu ue porodice ako ive u istom domacinstvu.

9.5.5.4 Suma osiguranja

Najnii iznos na koji se mora ugovoriti osiguranje od autoodgovornosti je propisan Zakonom o
obaveznom osiguranju u saobracaju. Najnia osigurana suma na koju moe biti ugovoreno
osiguranje od autoodgovornosti iznosi:
A) za tetu zbog smrti, tjelesne povrede i naruenog zdravlja:
1) za autobuse i teretna vozila 250.000 ,
2) za druga motorna i nepoznata vozila 150.000 ,
3) vozila kojima se prevoze opasne materije 300.000 ;
B) za tetu zbog unitenja ili oteenja stvari:
1) za autobuse i teretna vozila 100.000 ,
2) za druga motorna vozila 80.000 ,
65

3) vozila kojima se prevoze opasne materije 150.000 .

Znaajno je navesti pravilo da ukoliko najnii osigurani iznos, na koji se mora ugovoriti
osiguranje autoodgovrnosti, nije dovoljan da se nadoknadi teta prouzrokovana istim tetnim
dogadajem, tada se prvenstveno nadoknaduje teta na licima. Ako ima vie otecenih lica, a
ukupna naknada tete je veca od prikazanog iznosa, prava otecenih lica prema drutvu za
osiguranje smanjuju se srazmjerno do prikazane sume osiguranja.
Drutvo za osiguranje koje je jednom otecenom licu isplatilo veci iznos od iznosa koji
mu pripada, jer nije znalo, niti je moglo znati da postoje i druga otecena lica, ostalim otecenim
licima srazmjerno sniava naknadu i ostaje prema tim otecenim licima u obavezi samo do visine
preostalog iznosa osigurane sume.

9.5.5.5 Naknada teta iz osnova autoodgovornosti

9.5.5.5.1 Uslovi za pokrie teta iz osnova autoodgovornosti
Uslovi za pokrie teta iz osnova autoodgovornosti odreeni su Zakonom, optim i posebnim
uslovima drutava za osiguranje u Crnoj Gori. Kljuna karakteristika je da je teta prema treim
licima prouzrokovana upotrebom motornog vozila u toku vonje na bilo kom mjestu ili za
vrijeme stajanja vozila na putu. U nekim zemljama pokrivaju se samo tete koje su se dogodile
na nacionalnoj teritoriji. U naem pravu se ne ine ova ogranienja jer polise naih osiguravaa
pokrivaju tete koje nastanu na bilo kojoj teritoriji strane drave. Ako nema reciprociteta onda se
u polisi naglaava za koje zemlje je iskljueno osiguranje od odgovornosti.

9.5.5.5.2 Odredivanje visine naknade tete i roka za naknadu tete

Visina naknade tete odreuje se na osnovu kriterijuma za naknadu tete koje, na predlog
Udruenja, utvrduje regulatorni organ. Kriterijumi za odredivanje visine naknade tete su:
1. osnovi za odredivanje pravine naknade za materijalne i nematerijalne tete na licima;
2. osnovi za procjenu tete na vozilima;
3. osnovi za procjenu tete na pokretnoj i nepokretnoj imovini.
4. procenti trajnog gubitka opte radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedice
nesrecnog slucaja (nezgode).
Ukoliki drutvo za osiguranje, odnosno Udruenje ocijeni da nema osnova za naknadu tete
duno je da, u roku od 14 dana od dana prijema urednog odtetnog zahtjeva, o tome u pisanoj
formi, sa obrazloenjem, obavijestiti podnosioca odetnog zahtjeva. Drutvo za osiguranje,
odnosno Udruenje je duno da, u roku od 14 dana od dana zakljuenja sporazuma o naknadi
tete isplati naknadu tete, u cjelosti, ukoliko sporazumom nije drukcije odredeno, odnosno u
roku od osam dana od dana donoenja odluke (odluivanja).

9.5.5.5.3 Vrste teta iz osnova autoodgorovnosti

9.5.5.5.3.1 Materijalne tete

Materijalne, odnosno imovinske tete su tete koje nastaju na stvarima, u konkretnom sluaju
usled upotrebe automobila kao opasne stvari. Ove tete nastaju na vozilu i na stvarima u vozilu i

66

izvan njega. Na licima tete nastaju usled povrede tijela, naruavanja zdravlja ili smrti kao
posledice povreda zadobijenih u saobraajnoj nesrei.
Kod vozila se, po pravilu, priznaju tete popravke vozila (kada je u pitanju djelimina
teta), trokovi prevoza ili lepovanja oteenog vozila, trokovi unitenog vozila (ako je u
pitanju totalna teta), trokovi nastali na stvarima, prtljagu, linim stvarima, trokovi prevoza
lanova porodice do hotela ili mjesta boravka, trokovi osiguranja i registracije, trokovi uvanja
vozila, naknada za umanjenu vrijednost vozila, naknada za izgubljenu zaradu i dr.
U trokove nastale usled smrti ili povrede lica, po osnovu imovinsknih, odnosno
materijalnih teta, ubrajaju se trokovi lijeenja od zadobijenih povreda i drugi trokovi lijeenja
ako nije odmah nastupila smrt, trokovi sahrane, kao i trokovi koje je smrt izazvala (crnina,
nadgrobni spomenici, obiaji vezani za sahranu i sl), naknada za izgubljenu zaradu u sluaju
smrti povrijeenog, a za vrijeme povrede do smrti putni trokovi do bolnice, obilazak
povrijeenog i sl.
9.5.5.5.3.2 Nematerijalne tete

U nematerijalne, odnosno neimovinske tete, najee ubrajamo sledee tete koje se priznaju
osiguranicima:

naknada za pretrpljeni fiziki bol,

naknada za naruenost (umanjenje estetskog izgleda),
naknada za pretrpljeni strah,
naknada za smanjenje opte ivotne sposobnosti,
naknada za pretrpljeni duevni bol usled smrti bliskog srodnika i sl.

Po osnovu osiguranja od odgovornosti pokrivena je odgovornost prema saputnicima, izuzev lica

koja pripadaju krugu osiguranika, koja su iskljuena iz osiguranja kao to su: vlasnik, suvlasnik,
korisnik, ovlaeni ili neovlaeni voza, brani drug, bliski srodnik i dr.
Da je utvrivanje nematerijalne, odnosno neimovinske tete sloen posao, potvruje i sudska
praksa.

9.5.5.5.4 tete iskljuene iz osiguranja od autoodgorovnosti

Osiguranje od odgovornosti vlasnika, odnosno korisnika motornog vozila za tete priinjene
treim licima pokriva tete koje mogu nastati na licima ili stvarima upotrebom motornih vozila.
Osiguranik, meutim, moe izgubiti pravo na naknadu tete ako:
1) voza upravlja motornim vozilom bez odgovarajue vozake dozvole;
2) voza nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno;
3) se voza bez nadzora ovlaenog vozaa-instruktora obuavao za upravljanje motornim
vozilom u saobraaju na putevima;
4) voza bez znanja i odobrenja vlasnika, odnosno ovlaenog korisnika motornog vozila
koristi to vozilo;
5) voza upravlja vozilom pod uticajem alkohola iznad odobrene granice, opojnih droga,
psihoaktivnih ljekova ili drugih psihoaktivnih materija;

67

6) je tetu prouzrokovao namjerno;

7) je teta nastala zbog toga to je vozilo bilo tehniki neispravno, a ta je okolnost vozau
vozila bila poznata;
8) voza na protivpravan nain doe u posjed motornog vozila.
Potrebno je ukazati da gubitak prava iz osiguranja ne utie na pravo treeg lica na
obeteenje ali osiguravajue drutvo, nakon isplate naknade, stupa u prava oteenog lica prema
licu koje je odgovorno za tetu, za iznos isplaene naknade, kamatu od isplate naknade i trokove
postupka.

9.5.5.2 Garantni fond

Naknada tete od neosiguranih i nepoznatih motornih vozila, kao i podmirenje obaveza
osiguravajuih organizacija u steaju, nadoknauju se iz Garantnog fonda. Garantni fond ine
sredstva koja se obrazuju doprinosom organizacija za osiguranje, iz premije osiguranja i iz
ostvarenih regresnih zahtjeva od lica koja nisu zakljuila ugovor o obaveznom osiguranju.
Sredstvima garantnog fonda upravlja Udruenje osiguravajucih organizacija Crne Gore.
Prema Zakonu sredstva garantnog fonda koriste se za naknadu tete:
1. prouzrokovane upotrebom motornog vozila, odnosno vazduhoplova, za koji nije bio
zakljuen ugovor o obaveznom osiguranju u smislu ovog Zakona;
2. zbog smrti, povrede tijela ili naruavanja zdravlja prouzrokovane upotrebom nepoznatog
motornog vozila ili vazduhoplova;
3. prouzrokovane upotrebom motornog vozila, odnosno vazduhoplova za koji je zakljuen
ugovor o obaveznom osiguranju sa organizacijom za osiguranje nad kojom je otvoren
steajni postupak.
Regresni zahtjev, po isplati naknade tete ostvaruje se od vlasnika motornog vozila i to za
isplaeni iznos naknade tete, kamatu i trokove.

9.5.6 Osiguranje sa elementom inostranosti

Jo 1949. godine Pododbor ekonomske komisije pri Ujedinjenim nacijama donosi Preporuku
Ujedinjenih nacija broj 5, koja je upuena vladama evropskih zemalja sa pozivom da od svojih
osiguravaa zatrae zakljuenje sporazuma koji bi vozaima motornih vozila obezbijedio pokrie
osiguranja u posjeenoj zemlji. Prema Preporuci, sporazum je trebalo da se bazira na sledeim
principima:

osiguravai osnivaju nacionalnu organizaciju, biro, koju e vlada priznati,

biroi, svojim lanicama, osiguravajuim organizacijama, obezbjeuju ispravu o
osiguranju, a oni je izdaju svojim osiguranicima,
isprava o osiguranju potvruje da je njen imalac zakljuio osiguranje autoodgovornosti i ona mu obezbjeuje onakvo pokrie kakvo zahtijevaju propisi
posjeene zemlje,

68

tete, koje imalac meunarodne karte osiguranja priini u posjeenoj zemlji, isplauje
biro te zemlje, a tako isplaene iznose refundira od biroa koji je izdava te karte
osiguranja.
Na bazi principa sadranih u Preporuci u Londonu se 1953. godine obrazovao Savjet biroa koji
ine nacionalni biroi i koji sainjava tipski sporazum koji predstavlja konkretizaciju principa
sadranih u Preporuci Ujedinjenih nacija br. 5.Od nastanka Londonskog sporazuma pa do danas,
njemu su se prikljuile sve zapadnoevropske zemlje, kao i vei broj istonoevropskih, a SFR
Jugoslavija postala je punopravni lan 1976. godine.
Pored pravila da je osiguravajua organizacija kod koje je vlasnik vozila osigurao autoodgovornost duna da nadoknadi tetu treem licu koja je prouzrokovana upotrebom vozila u
inostranstvu do visine odreene propisima o obaveznom osiguranju drave u kojoj je teta
nastala, vai i pravilo da lice koje motornim vozilom inostrane registracije ulazi na teritoriju
Crne Gore, mora imati valjanu meunarodnu ispravu o osiguranju auto-odgovornosti koja vai
za teritoriju Crne Gore ili neki drugi dokaz o postojanju takvog osiguranja koji pokriva tete
najmanje do najniih osiguranih iznosa propisanih zakonom.

9.5.6.2 Zeleni karton

Prilikom izlaska iz Republike Crne Gore licu koje upravlja motornim vozilom osiguranim u
Republici, drutvo za osiguranje kod koga je vozilo osigurano od autoodgovornosti izdaje
meunarodnu ispravu o postojanju osiguranja meunarodnu kartu osiguranja.
Lice koje upravlja motornim vozilom inostrane registracije prilikom ulaska na teritoriju
Republike Crne Gore mora imati valjanu medunarodnu ispravu o osiguranju od
autoodgovornosti - meunarodnu zelenu kartu za osiguranje - koja vai za teritoriju Republike.
Lice kome je priinjena teta upotrebom motornog vozila inostrane registracije na teritoriji
Republike Crne Gore, za koje postoji valjana zelena karta, podnosi odtetni zahtjev Udruenju,
drutvu za osiguranje ili licu kome je Udruenje dalo ovlaenje za obavljanje poslova koji
proizilaze iz meunarodnog sporazuma o osiguranju vlasnika motornih vozila od odgovornosti
za tete nastale upotrebom motornih vozila u zemlji ili inostranstvu.

9.5.6.3 Granino osiguranje

Lica koja nemaju valjanu zelenu kartu duna su da na granici zakljue ugovor o osiguranju od
autoodgovornosti - granino osiguranje sa domaim drutvom za osiguranje, koji vai samo za
teritoriju Republike Crne Gore.

9.5.7 Meunarodne konvencije u osiguranju od AO

Poveanje meunarodnog saobraaja motornih vozila i prouzrokovanje teta vozilima izvan
drava u kojima su registrovana i osigurana, uslovilo je potrebu da u ovakvim sluajevima
drave meusobno reguliu obezbeivanje prava oteenih.
Odnose izmeu osiguravaa razliitih drava i njihovih nacionalnih (dravnih) asocijacija
(biroa), evropske zemlje su regulisale kroz tri najznaajnije meunarodne konvencije i mnotvo
bilateralnih sporazuma. Najznaajnije meunarodne konvencije su: Londonska konvencija (inter-

69

biro sporazum o zelenoj karti osiguranja), Strasburka konvencija i Haka konvencija (Petanska
konvencija-sporazum o plavoj karti, ugasila se raspadom "istonog" bloka).

9.5.7.1 Londonska konvencija

Osnov na kojem se po ovom sporazumu("Inter-biro" sporazum) reguliu meusobni odnosi,
poiva na odredbi da nacionalni biro (asocijacija osiguravaa jedne drave) tampa zelenu kartu
na tipskom obrascu, utvrenom od Savjeta biroa u Londonu, i distribuira ga svojim lanovima.
Po Londonskoj konvenciji tete se reavaju, kako je to ve reeno, prema propisima drave u
kojoj se saobraajni udes dogodio.

9.5.7.2 Strasburka konvencija

Ovom konvencijom je regulisano da svako motorno vozilo mora biti osigurano, odnosno
konstituisana je obaveza nacionalnih biroa za tetu od neosiguranih vozila.

9.5.7.3 Haka konvencija

Ovom konvencijom, predviena je primjena zakona mjesta tete (lex loci delicti), a u sluaju
kada ovaj zakon kolidira sa zakonom zemlje iz koje je vozilo (sukob zakona) kako se nastala
situacija prevazilazi. Zbog osetljivosti materije, ova konvencija nije dovoljno decidirana, tako da
su povremeno, bez obzira na njeno postojanje, mogui pravno sporni sluajevi.

9.5.7.4 Kritski sporazum

Na osnovu odredbi Kritskog sporazuma, sistem zelene karte e i dalje da funkcionie uz svoja 2
osnovna podsistema:
1. podsistem zelene karte;
2. podsistem registarske tablice odnosno pretpostavljajueg osiguravajueg pokria.
.Kljuni znaaj Kritskog sporazuma za zemlje regiona jeste u potrebi omoguavanja lakeg
saobraaja za vozila iz zemalja bive SFRJ po evropskim putevima i laku naplatu tete koju
eventualno naine ljudi i vozila sa tih prostora u inostranstvu i obrnuto. Ovo olakavanje bazira
se na sporazumima izmeu nacionalnih biroa. Ako bi na primjer vozilo iz Crne Gore napravilo
saobraajnu nezgodu u Austriji, tetu bi platio austrijski Nacionalni biro, koji bi imao pravo
regresa od Nacionalnog biroa Crne Gore, odnosno osiguravajueg drutva kod koga je vozilo
koje je uestvovalo u saobraajnoj nezgodi osigurano.

70

9.6 Osiguranje pomoi na putu

Osiguranje pomoi na putu predstavlja dodatnu vrstu osiguranja u sklopu osiguranja motornih
vozila. Ova vrsta osiguranja u razvijenim zemljama gotovo je nazaobilazna vrsta osiguranja
vlasnika motornih vozila.
Osiguranje pomoi na putu korisiku tokom 24 asa na dan nastanka potrebe obezbeuje
pomo od osiguravaa za sluajeve da osigurano vozilo nije sposobno za dalju sigurnu vonju ili
je u nevoznom stanju. Ovim osiguranjem, dakle, obezbijeenabi bi bila asistencija kao i
finansijska nadoknada trokova nastalih usled ostvarenja nepredvienih okolnosti koje mogu
uticati na vozaa i vozila na putevima u Crnoj Gori ali i u inostranstvu, odnosno putevima u
Evropi.

9.7 Transportna osiguranja

9.7.1 Osnovne karakteristike transportnog osiguranja
9.7.1.1 Pojam i uloga transportnog osiguranja
Transportno osiguranje je oblast osiguranja koju ine osiguranje prevoznih sredstava, osiguranje
robe u prevozu, osiguranje od odgovornosti vozara i osiguranje drugih interesa koji se pojavljuju
u transportu. Kao i sve vrste imovinskog osiguranja, transportna osiguranja imaju obeteujui
karakter, sa svim posledicama koje iz toga proizilaze:

9.7.1.2 Privredni znaaj osiguranja transporta

Imovinske vrijednosti koje se angauju u saobraaju, morem, eljeznicom, drumskim ili, pak,
vazdunim putem i sl, su ogromne. Ostvarivanje ove veoma vane privredne aktivnosti bez
transportnog osiguranja bilo bi nezamislivo. Znaajan porast kreditnih poslova u oblasti prometa
i transporta ne bi bio mogu bez osiguravajueg obezbjeenja, jer kreditne institucije objektivno
nisu u mogunosti da pored samog rizika kredita snose i rizik sluajnog unitenja dobara kojima
se obino i pokrivaju dati krediti. Banke izdaju akreditive samo uz uslov da je ugovorena
odgovarajua osiguravajua zatita.
Mnoge vrste transportnih osiguranja, npr. kasko osiguranje brodova i vazduhoplova, imaju
nuno meunarodni karakter, jer nijedna osiguravajua organizacija u svijetu ne moe, a i ne
eli, sama da osigura velike pomorske brodove ili velike transkontinentalne avione. Zbog toga su
transportna osiguranja znaajna za itavu privredu jedne zemlje, bez obzira na njenu veliinu i
ekonomski potencijal.

71

9.7.1.3 Istorijski razvoj transportnog osiguranja

Istorijski posmatrano, transportno osiguranje je prva vrsta osiguranja, koja se pominje jo prije
nove ere. Sa razvojem trgovine na kopnu i moru, razvijalo, se i transportno osiguranje. Moderni
sistem pomorskog osiguranja vezan je za londonski "Lloyds".

9.7.1.4 Vrste transportnog osiguranja

Najosnovnija podjela transportnog osiguranja je: kasko osiguranje - osiguranje prevoznih
sredstava (pomorsko, reno i avionsko), kargo osiguranje - osiguranje robe u prevozu
(pomorsko, reno, avionsko, elezniko, kamionsko, odnosno PTT poiljaka) i osiguranje od
odgovornosti.
Meutim, podjela transportnog osiguranja u nas i u svijetu moe se izvriti prema osnovnim
obiljejima kao to su:

osiguranje prema vrsti interesa,

prema putevima samog transporta,
prema trajanju osiguranja.

9.7.2 Ugovor o osiguranju

9.7.2.1 Zakljuivanje ugovora o osiguranju
Bez obzira to je ugovor o osiguranju neformalne prirode (konsensualni ugovor), u
meunarodnom, pa i domaem transportnom osiguranju obino se ugovori sklapaju i zakljuuju
pismenim putem. Sklapanje ili zakljuenje ugovora o osiguranju, ne moe se ni zamisliti bez
odreenog broja dokumenata. Od svih dokumenata koji se koriste u osiguranju (a njih ima
prilian broj), posebnu panju, kao osnovnom dokumentu o zakljuenju ugovora o osiguranju
robe u transportu, posvetiemo polisi osiguranja.

9.7.2.2 Vrste ugovora o osiguranju

Kod transportnog osiguranja posebno dolazi do izraaja razlikovanje izmeu nastajanja ugovora
o osiguranju i vremena snoenja rizika. To proizilazi iz okolnosti da u asu sklapanja ugovora
roba koja je predmet osiguranja jo nije izloena rizicima prevoza. U pogledu trajanja osiguranja
postoje etiri tipa ugovora o osiguranju, i to: ugovor na vrijeme, ugovor na putovanje, ugovor
prema vrijednosti robe i ugovor prema koliini robe.

9.7.3 Polisa osiguranja

Ugovor o transportnom osiguranju zakljuuje se (mada ne mora) pismenim putem. Prilikom
zakljuivanja ugovora, izdaje se pismeni dokumenat koji se naziva polisa osiguranja i time se
potvruje da je ugovor o osiguranju sklopljen.
U transportnom osiguranju postoji nekoliko vrsta polisa:

72

generalna polisa,
pojedinana polisa,
uvozna polisa,
izvozna polisa,
pomorska i kopnena polisa, odnosno tzv. "engleska polisa",
devizna i dinarska polisa,
taksirana i netaksirana (valutarna i nevalutarna) i dr.

9.7.3.1 Generalna polisa

Generalne, ili tzv. opte polise, ispostavljaju se u onim sluajevima kada osigurava i osiguranik
imaju permanentan poslovni interes. Generalna polisa predstavlja zakljuenje generalnog
ugovora o osiguranju neodreene koliine poiljaka nekoliko prevoza u odreenom periodu
vremena.
Kod generalne polise osiguranik, odnosno ugovara osiguranja, obavezan je da
osiguravau prijavi poiljke koje se otpremaju sa svim potrebnim podacima, kako bi se mogle
utvrditi konane obaveze stranaka, saglasno potpisanim optim ugovorom o osiguranju
transporta robe.
Generalne polise najee koriste pediteri, ija je djelatnost vezana za otpremu robe, pa prema
tome i za njeno osiguranje. pediteri od osiguranja dobijaju knjigu pokria u kojoj svaku
poiljku zasebno obraunavaju, kao i premiju, naznauju rizike od kojih je roba u poiljci
osigurana. Premija se izmeu peditera i osiguravaa obraunava u odreenim vremenskim
intervalima, kako je to ve meusobno dogovoreno.

9.7.3.2 Pojedinana polisa

Za razliku od generalne polise, ije se pokrie odnosi na vie poiljaka, zasnovano na optem
ugovoru o osiguranju, pojedinana polisa se odnosi na osiguranje odreene poiljke. Kod
pojedinanih polisa izdaje se, po pravilu, samo jedan originalan primjerak polise. Meutim, u
meunarodnom transportu, esto ugovara osiguranja trai da se izda polisa u vie primjeraka. U
ovakvim sluajevima osigurava izdaje vie primeraka sa obaveznom naznakom "original",
odnosno "kopija".

9.7.4 Transportni rizik

Rizik u osiguranju je ekonomski tetan dogaaj. Meutim, za transportni rizik moemo rei da
predstavlja rizik kome su izloeni transportna sredstva i roba za vrijeme prevoza.
Za vrijeme transporta sredstva i roba izloeni su mnogobrojnim vrstama rizika, meu
kojima pominjemo: osnovne i dopunske rizike, tete usled mana i prirodnih svojstava robe, kao i
ratne, odnosno politike rizike.

9.7.4.1 Osnovni rizici

Pod osnovnim transportnim rizicima podrazumijevamo one, koji su tipini za transportna
sredstva, bilo da se radi o onima na kopnu, moru, rijekama ili vazduhu.
U osnovne rizike ubrajamo:
73

saobraajne nezgode (sudar prevoznih sredstava, udar, prevrnue, nasukanje, potonue,

iskliznue, ruenje mostova i tunela, pad letelica i sl),
elementarne nepogode (oluja, snjene lavine, snani vjetrovi i talasi, provale oblaka,
poplave, zemljotresi i sl),
poar (vatra koja nastaje usled nepanje, samozapaljenja, nesrenog sluaja, udara groma,
eksplozije i sl).

Karakteristika osnovnih transportnih rizika je u tome to su oni usko vezani za transport i kao
takvi ne deavaju se esto, ali kada nastanu mogu biti katastrofalni. Svakim ugovorom o
osiguranju redovno su obuhvaeni osnovni transportni rizici.

9.7.4.2 Dopunski rizici

U dopunske rizike ubrajamo:

krau ili neisporuku,

manipulativne rizike,
ostale dopunske rizike.

9.7.5 tete u transportnom osiguranju

Jedna od karakteristika transportnog osiguranja je da postoje razne kategorije teta, to se
posebno odnosi na pomorsko osiguranje. U mnotvu teta koje nastaju kao posledica
transportnog rizika navodimo sledee:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

stvarni potpuni gubitak,

izvedeni potpuni gubitak,
zajednike (generalne) havarije,
zasebne (partikularne) havarije,
nagrada za spasavanje,
zasebni (partikularni) trokovi,
obaveze naknade treim licima.

9.7.5.1 Stvarni potpuni gubitak

Pod ovom vrstom teta, smatra se stvarni potpuni fiziki gubitak usled unitenja ili nestanka
cjelokupne osigurane poiljke. Takoe, pod potpunim gubitkom smatra se kada je roba izgubila
svaku upotrebnu vrijednost za svrhu kojoj je bila namijenjena.

9.7.5.2 Izvedeni potpuni gubitak

Ukoliko se roba toliko oteti da bi dovoenje u prvobitno stanje kotalo vie nego sama
vrijednost robe, onda se radi o tzv. izvedenom potpunom gubitku robe. U ovakvim sluajevima
osigurava nadoknauje tetu kao da je roba u potpunosti unitena.

74

9.7.5.3 Zajednike (generalne) havarije

Pod zajednikom ili generalnom havarijom podrazumijevamo sve materijalne tete i izdatke koji
nastaju kao posledica namjernog rtvovanja jednog dijela tereta ili broda radi spasa od
zajednike propasti.

9.7.5.4 Zasebne (partikularne) havarije

Pod posebnim ili partikularnim havarijama, podrazumijeva se teta nastala pod uticajem
nepredvienih okolnosti koje su uslovile djelimine gubitke i oteenja robe, a koje u potpunosti
snosi vlasnik robe, a ako je roba osigurana, osigurava. Rizici koji se obino javljaju su:
nasukanje broda, sudar, gubitak ili oteenje tereta usled nevremena i sl.

9.7.5.5 Nagrada za spasavanje

Karakteristike pomorskog spasavanja jesu: pomo treba da prui brod brodu, pomo treba pruiti
brodu, ljudima i teretu ukoliko su u opasnosti, pomo treba pruiti bez ikakvog prethodnog
ugovora, za pruenu pomo za spasavanje broda, tereta, ljudi pripada nagrada.

9.7.6 Franiza
Osiguranik mora biti zainteresovan da uini sve to je u njegovoj moi da do tete ne doe, ili da
ista bude to manja. Zbog toga, a i iz nekih drugih razloga (npr, smanjenja premije osiguranja)
uvedene su franize. Postoje integralne i odbitne franize.

9.7.7 Pomorsko osiguranje

Kada posmatramo razvoj pomorskog osiguranja, odnosno ugovor o pomorskom osiguranju,
imamo na umu, prije svega, njegov ekonomski znaaj za svaku ekonomiju, njegov uticaj na
razvoj tokova drutvene reprodukcije. Ovo osiguranje, kao i sva ostala, ima, prije svega, zadatak
da nadoknadi posledice nastupa ekonomski tetnog dogaanja, kako na samom brodu, tako i na
robi, odnosno ljudima koji se prevoze. Ovde se radi o ogromnim materijalnim vrednostima, i bez
osiguranja pomorski transport, odnosno razvoj pomorske privrede, bio bi nezamisliv.

9.7.7.1 "Lloyd's" S.G. polisa

"Lloyd's" S.G. polisa dobila je naziv po vlasniku kafane u Londonu Edvardu Lojdu, gde je bilo
sastajalite brodovlasnika i pomoraca iz koga je nastao klub, a danas najvei centar svjetskog,
posebno pomorskog osiguranja. S.G. potie od engleskih rei ship and goods, gde su uzeta prva
slova rijei broda i robe. Znai, po "Lloyd's" S.G. polisi osiguravaju se rizici nastali na brodu i
robi, znai, radi se o pomorskom kasko i kargo osiguranju. Ove polise slue danas samo kao
osnovica za osiguranje robe i broda, a dopunjuju se posebnim dopunskim klauzulama, odnosno
polisama koje se dodaju "Lloyd's" S.G. polisi.

75

9.7.8 Osiguranje renog transporta

9.7.8.1 Osiguranje u domaem transportu
Osiguranje robe u renom saobraaju, veoma je slino osiguranju robe u pomorskom saobraaju.
Osiguranje robe na domaim rijekama, kanalima i jezerima vri se na bazi generalne polise
ili pojedinanih osiguranja. Ipak, obino se osiguranje vri na bazi generalne polise, to je, u
svakom sluaju, za osiguranika povoljnije.
Osigurava pokriva tete koje nastanu kao posledica sudara, udara, nasukanja, poara,
potonua, elementarnih nepogoda, krae, neisporuke, manipulativnih rizika i sl.
Osiguranjem nisu pokrivene tete usled nepravilne, neuobiajene ambalae, usled propusta
imaoca prava ili njegovog predstavnika (peditera), usled gamadi, insekata, prirodnih mana robe
i ratnih dogaaja.

9.7.8.2 Osiguranje u meunarodnom transportu

Osiguranje transporta na rijekama, kanalima i, eventualno, jezerima u meunarodnom
saobraaju vri se na osnovu uslova osiguranja, osnovnih rizika, rizika AAR bez franize i sa
franizom, kao i na osnovu ostalih rizika. Trajanje osiguranja tee od momenta kada je roba
napustila skladite, pa do momenta kada je roba iskrcana u mjestu koje je navedeno u polisi.

9.7.9 Osiguranje drumskog i eljeznikog transporta

9.7.9.1 Osnovne karakteristike kopnenog osiguranja
Za razliku od pomorskog osiguranja u kome je (kao to je reeno) nain osiguranja u cijelom
svijetu isti, ili se malo razlikuje (jedinstvena "Lloyd's" polisa sa svim karakteristikama,
institutske klauzule i dr), kod osiguranja robe u drumskom i eljeznikom saobraaju ne postoji
polisa sa unaprijed detaljno utvrenim uslovima, niti komplet klauzula kojima bi se prema irini
pokria tano utvrivali svi elementi osiguranja. Polise koje se upotrebljavaju kod kopnenog
transporta su formulari bez odtampanih odredaba. Elementi osiguranja unose se u polisu u
zavisnosti do vrste osiguranja, odnosno rizika na koje se osiguranje odnosi. Prilikom
zakljuivanja osiguranja, polisi se dodaju unaprijed umnoene klauzule koje su relativno kratke i
odnose se na konkretno osiguranje.
Kod kopnenog osiguranja postoje velike razlike u praksi ne samo izmeu pojedinih
zemalja, ve i unutar jedne zemlje, izmeu osiguravajuih drutava. Meutim, opta naela i
principi o ugovoru o osiguranju, kao i opta pravila o pomorskom transportnom osiguranju
primjenjuju se i na ostala transportna osiguranja kopnenog i vazdunog transporta.

9.7.9.2 Ponuda osiguranja

Ponuda osiguranja, odnosno njeno prihvatanje prethodi sklapanju ugovora o osiguranju. Da bi
osigurava dao adekvatnu ponudu za dotino osiguranje, ugovara, odnosno osiguranik je
obavezan da da osiguravau sve relevantne podatke o robi ili prevoznom sredstvu (brodu,
avionu, kamionu itd.) koje eli da osigura.

76

9.7.9.3 Ugovor o osiguranju

Ugovor o osiguranju je sklopljen kada ugovorne strane potpiu polisu osiguranja ili list pokria.
Ugovor se moe sklopiti generalnom polisom i Ugovorom o pojedinanom osiguranju.

9.7.9.3.1 Osiguranje u domaem transportu

Roba, koja se osigurava u domaem transportu, moe biti osigurana po osnovu generalne polise,
koja vri pokrie kopnenog transporta samo u granicama Crne Gore i pojedinane polise, kojom
se vri osiguranje u domaem i meunarodnom transportu robe drumskim i eljeznikim putem.
Znai, generalna polisa pokriva samo osnovne rizike, kao to su: saobraajna nesrea,
elementarne nepogode, poar, neisporuka, kraa, manipulativni rizici (lomovi, lomovi ambalae,
curenje, cijepanje vrea, ogrebotine) i dr.
Rizici, vezani za posebna svojstva robe, tzv. specijalni rizici, nisu pokriveni generalnom
polisom. To su oksidacija, ra, korozija, lom nogu ivotinja i sl.
Pojedinano osiguranje, odnosi se na osiguranje svake poiljke posebno, odnosno svaka
poiljka se mora posebno prijaviti u osiguranje.
Treba napomenuti da, bez obzira na irinu pokria, osigurava ne pokriva rizike nastale
kao posledica zle namjere ili grube nemarnosti osiguranika ili njegovog radnika, skrivene mane i
prirodnih osobina same robe, nepravilnog ili nemarnog pakovanja, izbora neadekvatnog
prevoznog sredstva, nepravilne ili netane deklaracije robe, nepravovremene predaje robe
prevozniku, ratnih i politikih dogaaja, trajkova itd.

9.7.9.3.2 Ugovor o otvorenom pokriu

Ono to je osiguranje robe u domaem transportu po osnovu generalne polise, to je ugovor o
otvorenom pokriu u meunarodnom osiguranju robe u prevozu.
Ugovor o otvorenom pokriu obavezuje preduzea da osiguravajuim organizacijama s kojima
imaju zakljuen ugovor, prijave za osiguranje sve poiljke prilikom uvoza i izvoza robe.
Zauzvrat, organizacije za osiguranje se obavezuju da prijavljenu robu osiguraju prema
odredbama ugovora o otvorenom pokriu.
Na bazi osiguranja o otvorenom pokriu, ugovara u odreenim intervalima (mjeseno,
tromjeseno, polugodinje itd.) mora osiguravau prijavljivati odreene poiljke, kako bi ovaj
mogao da zarauna premiju osiguranja.

9.7.10 Osiguranje vazdunog saobraaja

Osiguranje u vazdunom transportu dijeli se na sledee vrste: osiguranje od opasnosti kojima su
izloena lica (kao putnici, lanovi posade i kao trea lica), zatim osiguranje robe (kargo),
vazduhoplovno kasko osiguranje letelice (aviona, helikoptera i sl), osiguranje nezgode (smrt,
invaliditet, trokovi lijeenja), osiguranje tete na imovini (prtljagu), odnosno osiguranje od
odgovornosti, koje moe da se odnosi na odgovornost priinjenu treim licima, odgovornost za
priinjene tete putnicima, odgovornost za robu koja se prevozi vazduhoplovom, osiguranje od
odgovornosti aerodroma itd.

77

9.7.10.1 Kasko osiguranje u vazdunom saobraaju

Kasko osiguranje u vazdunom transportu odnosi se na osiguranje vazduhoplova, odnosno
letelica. Ukoliko nije drugaije ugovoreno, osiguranjem su pokrivene sledee tete: potpuni
gubitak osiguranog predmeta, djelimian gubitak i oteenje osiguranog predmeta, trokovi
spasavanja i trokovi neposrednog prouzrokovanja nastupanja osiguranog sluaja, nagrada za
spasavanje, trokovi utvrivanja i likvidacije tete pokrivene osiguranjem.

9.7.10.2 Kargo osiguranje u vazdunom saobraaju

Osiguranje robe u vazdunom transportu podrazumijeva osiguranje vrijednosti robe (koja se
odreuje u polaznom mjestu), trokove osiguranja, vozarinu, carinu, ostale trokove vezane za
prevoz i isporuku robe, kao i oekivani dobitak.
Osiguranjem ne mogu biti pokriveni rizici nastali namjernim postupcima, krajnjom nepanjom
osiguranika, ili lica za ije radnje on odgovara.

9.7.11 Osiguranje potanskih poiljaka

Pod ovom vrstom osiguranja, podrazumijevamo osiguranje potanskih poiljaka u sluaju
fizikog gubitka ili oteenja, koja nastaju usled saobraajne nezgode prevoznog sredstva,
poara, vie sile, neisporuke i krae. Po osnovu osiguranja mogu se pokriti i rizici kao to su
odgovornost potara, vozara ili bilo koje druge osobe ovlaene da manipulie potanskim
poiljkama.
Potanske poiljke se mogu osigurati pojedinano ili, pak, sve zajedno na bazi generalne polise
kod domaeg transporta.

9.8 Osiguranje od poara i nekih drugih opasnosti

9.8.1 Osiguranje od poara i nekih drugih opasnosti
Ova vrsta osiguranja prua pokrie pokretnih i nepokretnih stvari (imovine) koje nisu u sastavu
industrijskih, zanatskih i uslunih organizacija. To su sredstva ostalih pravnih lica,
poljoprivrednih gazdinstava i ostala imovina graana i graanskih pravnih lica.
Predmet osiguranja mogu biti sve stvari, osim onih koje su Uslovima za osiguranje iskljuene.
Zapravo, osiguranje se odnosi samo na one stvari koje su oznaene kao predmet osiguranja. Ovo
osiguranje odnosi se na iroko podruje imovine koja se ne osigurava po uslovima industrijskih
rizika.

9.8.2 Osigurane opasnosti

U pogledu osiguranih opasnosti, za grupu civilnih osiguranja vae iste odredbe kao i za grupu
osiguranja industrije. Radi se samo o razliitim nosiocima i predmetu osiguranja, ali su uslovi za
osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti isti.
Ako se posebno ugovori i plati dodatna premija osiguravajua zatita se, prema tome kako
se ugovori, proiruje za jedan ili vie dopunskih rizika, i to na:
Treba istai da je osigurava u obavezi da isplati tetu samo u sluaju neposredne tete na
osiguranoj stvari, a ne i posrednu tetu kao to je teta usled: gubitka zakupnine, gubitaka
78

prouzrokovanih obustavom rada, umanjenja mogunosti upotrebe i drugih slinih gubitaka zbog
nastalog osiguranog sluaja.

9.8.3 Nain zakljuenja osiguranja i naknada tete

Kod osiguranja od poara i nekih drugih opasnosti, koje se inae smatra bazinim, osnovnim, s
obzirom da je rizik od poara jedan od najveih i najeih rizika, veoma je znaajno utvrditi
vrijednost stvari.
to se tie mjesta osiguranja, princip je da osiguranje vai za vrijeme dok se osigurane
stvari nalaze na mjestu oznaenom u polisi, mada osiguranje vai i kada se sve osigurane stvari
prenesu sa mjesta oznaenog u polisi na neko mjesto u okviru sjedita osiguranika, odnosno
mjesto stanovanja na teritoriji Crne Gore.
Od izuzetnog je znaaja da se ukae na osnovno pravilo utvrivanja naknade iz osiguranja
kod ove vrste osiguranja. Po tom pravilu, u sluaju unitenja ili nestanka stvari visina naknade se
utvruje prema vrijednosti osigurane stvari u vrijeme nastanka osiguranog sluaja, umanjenoj za
vrijednost ostatka, a u sluaju oteenja - u visini trokova opravke po cijenama materijala i rada
u vrijeme nastanka osiguranog sluaja, umanjenih za iznos procijenjenog rabaenja i vrijednosti
ostatka. I kod ovog osiguranja osiguraniku se priznaju odreeni trokovi za raiavanje i
ruenje u vezi sa nastalim osiguranim sluajem.
Bitno je naglasiti kako se utvruje naknada iz osiguranja kada su stvari osigurane na tzv.
"prvi rizik". Tada e se naknada platiti u visini nastale tete, a najvie do ugovorene sume
osiguranja na "prvi rizik", pri emu se odredbe o podosiguranju ne primenjuju.
Kod ove vrste osiguranja (tzv. - civilni rizik) tarifiranje se vri tako to se uzima u obzir:
a) graevinska kategorija,
b) klasa zatitnih mera,
c) klasa opasnosti robe.
Meutim, kod osiguranja industrijskih, zanatskih i uslunih organizacija od opasnosti poara i
nekih drugih opasnosti, osnov za tarifiranje ini:
a) klasa opasnosti,
b) klasa zatitnih mjera,
c) irina (obim) pokria i druge okolnosti koje poveavaju ili smanjuju opasnost (rizik).

9.9 Osiguranje od provalne krae i razbojnitva

Osiguranje se moe ugovoriti za sve pokretne stvari (a nepokretne samo za sluaj unitenja ili
oteenja prilikom pokuane ili izvrene provale). Po ovim uslovima ne sklapaju se ugovori o
osiguranju: za stvari na priredbama i sajmovima, a za motorna vozila, prikolice, samohodne
maine, plovila i vazduhoplove samo kao za robu u trgovinskom prometu ili u carinskim
skladitima, odnosno dok se nalaze na opravci u radionicama i sl.
Pri tome su od rizika provalne krae stvari osigurane samo za vrijeme dok se nalaze u
zatvorenim i zakljuanim prostorijama, dok su novac, hartije od vrijednosti, tedne knjiice,
nakit zlatni predmeti i kolekcije osigurani samo ako su smjeteni u posebnom zakljuanom
mjestu kao to je eljezna blagajna, trezor i sl. Meutim, roba i druge zalihe koje se dre na

79

otvorenom prostoru mogu se osigurati samo ako je to posebno ugovoreno i ako je taj prostor
ograen dobro odravanom ogradom propisane visine i uz uslov da postoji stalni uvar.
Pod razbojnitvom se podrazumijeva oduzimanje osigurane stvari primjenom prijetnji da
e se ugroziti ivot ili zdravlje osiguranika.
Pri ovome je od velikog znaaja naglasiti kako se odreuje vrijednost osigurane stvari kada
je u pitanju ova vrsta osiguranja. Vrijednost zaliha robe, materijala i sirovine odreuje se prema
nabavnoj cijeni, uzimajui u obzir rabaenje, ili prema trinoj cijeni, pod uslovom da je nia od
nabavne. Za zalihe gotovih proizvoda i nedovrene proizvode kod proizvoaa, uzima se u obzir
proizvodna odnosno trina cijena, ukoliko je nia od proizvodne. Za zalihe poljoprivrednih
proizvoda kod proizvoaa, primjenjuje se proizvodna i isto tako trina cijena, ako je nia od
proizvodne. Za maine, ureaje, instalacije, transportna sredstva i sredstva veze, inventar i
predmete domainstva primjenjuje se nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos
procijenjenog tehnikog i ekonomskog rabaenja. Za hartije od vrijednosti, arhivsku grau,
predmete na izlobama, odreene stvari od plemenitog metala, drago kamenje, rukopise,
poslovne knjige i drugo, vrijednost se utvruje sporazumom izmeu osiguravaa i ugovaraa
osiguranja (tzv. taksirana vrednost).
Pri tome, ako osiguraniku nije isplaena naknada a rok za isplatu naknade za pronaene
stvari nije protekao, osiguranik je duan da pronaene stvari primi natrag. Meutim, ako su
ukradene stvari pronaene posle isplate naknade iz osiguranja ili po isteku roka za isplatu,
osiguranik ih moe zadrati za sebe, ali je duan da osiguravau vrati primljenu naknadu za
neoteene stvari, uz odbitak neophodnih trokova preuzimanja koji ne mogu prei iznos
isplaene naknade, a oteene stvari moe da zadri po cijeni utvrenoj sporazumno sa
osiguravaem i vrati mu samo odgovarajui dio primljene naknade. Ukoliko osiguranik ne eli
da zadri ove stvari, tada one prelaze u vlasnitvo osiguravaa.
Osigurava nije u obavezi da nadoknadi tetu osiguraniku ukoliko se osigurani sluaj desio
uz sudjelovanje lica koja su zaposlena kod osiguranika.

9.9.1 Predmet osiguranja

Po ugovoru o osiguranju od opasnosti od provalne krae i razbojnitva, predmet osiguranja mogu
biti:
pokretne stvari u zgradama ili prostorijama, nametaj i ureaji u kancelarijama,
ugostiteljskim preduzeima, zdravstvenim ustanovama, internatima i dr,
novac, dragocjeni predmeti, hartije od vrijednosti, taksene i potanske marke, kao i druge
vrijednosti, zbirke i sl.,
roba, sirovine, poluproizvodi, gotovi materijal, pomoni i potroni materijal i sitan
inventar u:
a) industrijskim i zanatskim organizacijama,
b) ugostiteljstvu, trgovini i skladitima,
c) ostalim organizacijama drutvenih pravnih lica,
novac i druge vrijednosti za vrijeme dok se prenose ili prevoze,
stvari muzeja, javnih biblioteka i sl.

80

9.9.2 Osigurane opasnosti

Navedeni predmeti osiguranja pokriveni su od sledeih rizika:

izvrenje provalne krae ili razbojnitva,

pokuaj izvrenja provalne krae ili razbojnitva.

9.10 Osiguranje stakla od loma

9.10.1 Predmet osiguranja
Osigurane su samo stvari koje su naznaene u ugovoru o zakljuenom osiguranju.

9.10.2 Osigurane opasnosti

Ovo osiguranje nadoknauje tetu nastalu usled unitenja ili oteenja osiguranog predmeta zbog
bilo koje opasnosti kojoj je izloena osigurana stvar, osim za tete prouzrokovane: prilikom
premjetanja ili namjetanja osigurane stvari u prostorijama koje nisu naznaene u polisi
osiguranja,

9.10.3 Naknada iz osiguranja

Prilikom utvrivanja naknade iz osiguranja, pravilo je da se teta obraunava prema visini
trokova za namjetanje novog stakla, odnosno druge stvari iste vrste i kvaliteta na mjestu
polomljene, odnosno u visini trokova za izradu nove slike, natpisa, ukrasa ili slova na staklu. Pri
tome se eventualno smanjenje vrijednosti oteene stvari, tj. njeno rabaenje, ne uzima u obzir.
Bitno je takoe naglasiti da se u sluaju kada je osiguranik zakljuio i neko drugo osiguranje
kojim su stakla osigurana (ukoliko je zakljueno osiguranje od opasnosti poara i nekih drugih
opasnosti), ako doe do nastanka osiguranog sluaja, teta nadoknauje po osnovu tog drugog
osiguranja, a ne po osnovu zakljuenog osiguranja stakla od loma.
Osiguranje stakla od loma, po svom karakteru predstavlja dopunsko osiguranje koje se, u
principu, zakljuuje uz osnovno osiguranje, a to je u osiguranju civila - osiguranje od poara i
nekih drugih opasnosti.

9.11 Osiguranje domainstva

Osiguranje domainstva je kombinovano osiguranje. Na bazi sklopljenog ugovora o osiguranju,
pokrivaju se svi rizici, koji se odnose na domainstvo u raznim vrstama osiguranja. Ugovorom o
81

osiguranju, osigurava preuzima pokrie stvari domainstva, koje se, s obzirom na izloenost
opasnostima, dijele u dvije grupe.
U prvu grupu spadaju stvari koje se osiguravaju od tzv. osnovnih opasnosti iz grupe
civilnih osiguranja, kao i osiguranje imovinskog interesa u vezi sa odgovornou koja nastaje iz
posjedovanja i upotrebe stana.
U irokoj lepezi osiguravajue ponude, njen sastavni dio po pravilu ini i osiguranje elektrinih
aparata i maina u domainstvu

9.11.1 Predmet osiguranja

Kombinovanim osiguranjem domainstva pokriveni su predmeti u stalno nastanjenom stanu i
pomonim prostorijama stana (podrum, tavan, upa, garaa, terasa) koji su vlasnitvo
osiguranika i lanova njegovog domainstva.
Osiguranje domainstva obuhvata:

stvari koje slue ureenju stana, za linu upotrebu i potronju,

gotov novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti, umjetnine, zbirke i antike predmete,
boju na zidovima, odnosno podne, zidne i stropne obloge,
stakla na prozorima i vratima stana,
elektrine aparate u domainstvu,
odgovornost osiguranika i lica koja s njim ive u zajednikom domainstvu za tete
prema treim licima.

9.11.2 Osigurane opasnosti

Po ovoj vrsti osiguranja osigurava se obavezuje da e, na osnovu zakljuenog ugovora o
osiguranju, nadoknaditi tetu u sluaju nastanka sledeih opasnosti: poara, udara groma,
eksplozije, oluje, grada, poplava i bujica, odronjavanja, snjene lavine, izlivanja vode iz
instalacija, provalne krae i razbojnitva, obine krae, loma stakla od odgovornosti i dr.

9.12 Osiguranje sportskih, umjetnikih i slinih priredaba od

atmosferskih padavina
9.12.1 Predmet osiguranja
Osiguranje pokriva imovinski interes osiguranika, tj. oekivani prihod od odrane sportske,
umjetnike ili sline priredbe, ako se odrava na otvorenom prostoru u sluaju da je odravanje
osigurane priredbe onemogueno usled atmosferskih padavina.
Iz osiguranja se nadoknauje:

bruto prihod koji se oekuje od priredbe,

iznos trokova koji e se uiniti u vezi sa osiguranom priredbom (umjesto bruto
prihoda priredbe).

82

9.13 Osiguranje stvari izlagaa na sajmovima

9.13.1 Predmet osiguranja
Po ovoj vrsti osiguranja mogu biti osigurani izlagai na sajmovima (eksponati, oprema i pomoni
materijal) koji imaju stalne izlobene prostorije. Ovdje se ne mogu osigurati stvari u izlobenim
prostorijama koje se privremeno smjetaju u vezi s nekom priredbom koja nema sajamski
karakter ili radi prodaje, odnosno uvanja ili uskladitenja.
Osiguranje se odnosi na sve eksponate, opremu i pomoni materijal koji se nalaze u
prostorijama i na podruju sajma.

9.13.2 Osigurane opasnosti

Ovim osiguranjem osigurava je u obavezi da nadoknadi tetu prouzrokovanu unitenjem ili
oteenjem izloene osigurane stvari, ukljuujui i opasnosti od provalne krae i krae za sve
vrijeme dok se nalazi na podruju sajmita. Osigurava je takoe u obavezi da nadoknadi:

9.14 Osiguranje maina od loma i nekih drugih opasnosti

9.14.1 Predmet osiguranja
Kao predmet ugovora o osiguranju u ovoj vrsti osiguranja osiguravaju se sledee stvari, i to:

maine,
mainski ureaji,
elektrini ureaji,
elektrini ureaji i njihovo punjenje, ukoliko je vrijednost punjenja sadrana u
vrijednosti osigurane stvari,
aparati i
instalacije, zajedno sa postoljem, leitem i temeljom, ukoliko je njihova
vrijednost sadrana u vrijednosti maine.

Ako se posebno ugovori, predmet osiguranja mogu biti: dalekovodi, kablovski vodovi
visokog napona, cjevovodi (gasovodi, naftovodi, toplovodi), vodna i kanalizaciona mrea,
instalacije centralnog grijanja, metalni silosi i sline metalne konstrukcije, bageri u rudnicima
(povrinskog kopa), trake, lanci i uad transportnih ureaja, krupni alati, personalni raunari i dr.
Treba istai da ugovorom o osiguranju mogu biti obuhvaene sve maine (grupno, ili samo
pojedine maine), uz napomenu da su osigurane samo one stvari koje su naznaene u polisi.

83

9.14.2 Osigurane opasnosti

Osiguranjem industrije prua se osiguravajua zatita od oteenja ili unitenja osigurane stvari
usled nezgoda u pogonu pod ime se podrazumijevaju dogaaji koji nastaju nepredvieno i
iznenada prilikom korienja osigurane stvari usled nespretnosti, nehata ili zle namjere randika,
ili drugih lica, kod upotrebe osiguranog predmeta.
Kod osiguranja maina od loma znaajno je utvrivanje bonusa i malusa u odnosu na premiju
koju osiguranik treba da plati.
Posebna pogodnost koju pojedini osiguravai omoguavaju osiguranicima je da im, ako plaaju
doplatak za otkup amortizovane vrijednosti kod djeliminih teta.
U zavisnosti od toga da li osiguranik eli da uestvuje u nadoknadi sopstvene tete u odreenom
procentu ili ne, omoguava mu se ugovaranje doplatka za otkup odbitne franize, odnosno
poseban popust ukoliko ugovara veu franizu.

9.15 Osiguranje objekata u izgradnji

9.15.1 Predmet osiguranja
Ovim osiguranjem je pokriveno sledee:
graevinski objekti u izgradnji, pod im se podrazumijevaju novogradnja i
rekonstrukcija (popravke, dogradnje, nadgradnje i sl.),
graevinski, zanatski, instalacioni materijal i sva oprema koja je namijenjena
iskljuivo za ugradnju u osigurani objekat u izgradnji,
graevinska oprema i pomoni objekti koji su obuhvaeni u predraunskoj vrijednosti
objekta u izgradnji i slue za izgradnju graevinskog objekta (pomone zgrade,
barake, drvene ili zidane za skladite, radionice, restorani, pokretne skele i sl.), osim
stvari koje ine osnovna i obrtna sredstva izvoaa radova, odnosno osiguranika.
Ako se posebno ugovori i ako se obrauna posebna premija, osiguranjem se mogu obuhvatiti:
ve postojei objekti na kojima se obavljaju rekonstrukcije (popravke, dogradnje,
nadgradnje, adaptacije i sl.),
dio objekta u izgradnji, odnosno pojedini graevinski i zanatski radovi koje je
preuzeo izvoa radova,
pomoni graevinski materijal i alat u upotrebi, stvari radnika, izgraeni objekti u
garantnom roku i dr.

9.15.2 Osigurane opasnosti

Osigurava je obavezan da isplati naknadu u sluaju tete prouzrokovane unitenjem, oteenjem
ili nestankom osiguranih stvari zbog:
1. osnovnih opasnosti:

84

poara i udara groma, eksplozije, oluje, grada, manifestacija i demonstracija,

izlivanja vode, mraza, snijega i leda, snijene lavine, kie, odronjavanja i
zaruavanja tla, slijeganja tla. Osiguranjem je uz osnovne opasnosti obuhvaen i
rizik od zemljotresa na podrujima teritorijalnih zajednica koje su zakonom
propisale obaveznosti osiguranja od tog rizika,
graevinske nezgode,
nemara nekog drugog lica,
provalne i obine krae;

2. dopunskih opasnosti:

poplave i bujice, visoke vode i podzemne vode,

klizanja tla,
odgovornosti iz djelatnosit izvoaa graevinsknih radova,
ugovorne odgovornosti izvoaa graevinskih radova u garantnom roku,
za objekte koje izvode pod vodom osigurane su samo opasnosti koje su navedene
u polisi i za koje je obraunata dodatna premija.

Pod mjestom osiguranja smatra se podruje gradilita s prirunim skladitima na radilitu, koje
slui iskljuivo osiguranom objektu.
Za ovaj vid osiguranja je karakteristino da e se, u sluaju da je osiguranik zakljuio i druga
osiguranja u odnosu na stvari koje su osigurane po osnovu osiguranja objekta u izgradnji, isplate
tete vriti po osnovu tih drugih osiguranja.

9.16 Osiguranje objekata u montai

Ugovor o osiguranju obuhvata objekat u montai sve radove koji su potrebni za njegovu
montau, ukljuujui predmete koji e biti montirani u osigurani objekat od poetka njihovog
istovara na mjestu montae (prema optim uslovima za osiguranje imovine) do dana tehnikog
prijema ili prije, ako se objekat montae prije toga dana pone upotrebljavati.

9.17 Osiguranje tokom perioda odravanja

Osiguravajue pokrie tokom perioda odravanja, je dodatak EAR i/ili CAR, odnosno CWAR
pokriu, ali samo u sluaju da je osnovnim ugovorom (ugovor o izgradnji i/ili montai)
predviena odgovornost izvoaa radova tokom perioda odravanja.
Limit i irina osiguravajueg pokria tokom perioda odravanja treba da budu usklaeni i
poklapaju se sa visinom i irinom odgovornosti izvoaa radova za odravanje iz osnovnog
ugovora. S toga, pruanje ovog vida osiguravajueg pokria iziskuje podrobno upoznavanje
osiguravaa sa odredbama o odravanju, sadranim u osnovnom ugovoru.

85

9.18 Osiguranje od opasnosti prekida rada usled poara i

drugih opasnosti (omano osiguranje)
omano osiguranje potie od francuske rijei chomage - zastoj, mirovanje, tj. prekid
proizvodnje. omano osiguranje zakljuuje se kao dopunsko osiguranje.. Obaveza naknade
tete iz osiguranja od opasnosti od prekida rada postoji samo ako postoji obaveza osiguravaa da
nadoknadi materijalnu tetu zbog nastupanja osiguranog sluaja iz osiguranja od opasnosti od
poara i nekih drugih opasnosti. Ako prestane da vai ugovor o osnovnom (poarnom)
osiguranju, prestaje i ugovor o omanom osiguranju.

9.18.1 Predmet osiguranja

Ugovor o omanom osiguranju pokriva imovinski interes osiguranika kao to su dohodak, bruto
dobit, kao i odreene trokove poslovanja osiguranika u sluaju prekida rada zbog poara i nekih
drugih opasnosti.
Nastankom obaveze osiguravaa iz ugovora o omanom osiguranju, prua se osiguravajua
zatita i vri naknada za tete prouzrokovane prekidom rada, odnosno smanjenjem privredne
aktivnosti zbog unitenja, oteenja ili nestanka osigurane stvari usled poarnih rizika.
Konzistentno nainu zakljuenja, postoji i pravilo da obaveza za naknadu tete po osnovu
omanog osiguranja postoji onda ako postoji obaveza da se nadoknadi materijalna teta po
osnovu osiguranja od opasnosti poara i nekih drugih opasnosti.

9.18.3 tete
Pod tetom od prekida rada (oma) smatra se iznos dohotka koji osiguranik u periodu prekida
rada nije mogao ostvariti i nepokriveni iznos osiguranih trokova ostvarenih, odnosno nastalih u
tom periodu.
Obaveza osiguravaa je naknada tete koja nastane usled prekida rada za ugovoreni period
trajanja isplate naknada, ali najvie do 12 mjeseci od dana kada je nastao osigurani sluaj.
Garantni rok moe se ugovoriti i drugaije, ako se o tome sloe ugovorne strane.
Ako je prekid rada trajao tri dana ili krae, osigurava nije u obavezi da isplati naknadu.

9.19 Osiguranje od opte odgovornosti

Predmet ovog osiguranja jeste zakonska odgovornost osiguranika za prouzrokovanu tetu usled
smrti, povrede tijela ili zdravlja, odnosno oteenja ili unitenja stvari treeg lica pri emu je
odgovornost pokrivena za navedene tete ukoliko je ona nastala iz djelatnosti osiguranika, ili iz
posjedovanja stvari, ili iz pravnog odnosa, ili iz odreenog svojstva kao i izvora opasnosti koji su
navedeni u polisi osiguranja.
Osiguranje od opte odgovornosti, odnosno odgovornosti iz djelatnosti se zakljuuje na sumu
osiguranja koja predstavlja gornju granicu za naknadu tete po jednom tetnom dogaaju. Suma
osiguranja je jedinstvena za tete na licima i stvarima ukoliko se drugaije ne ugovori. Osim

86

sume osiguranja po tetnom dogaaju, postoji i pojam agregatne sume osiguranja, a ona
predstavlja ukupnu obavezu osiguravaa za cio period osiguranja i predmet je ugovaranja.

9.20 Osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti

Ovim osiguranjem pokrivana je odgovornost za prouzrokovanu tetu, ako je ona nastala ili iz
djelatnosti osiguranika, ili iz posjedovanja stvari, ili iz pravnog odnosa, ili iz odreenog svojstva
kao i izvora opasnosti koji su oznaeni u polisi osiguranja, odnosno u ponudi.

9.21 Osiguranje od odgovornosti prevoza opasnih materija

Predmet osiguravajueg pokria od odgovornosti po osnovu prevoza opasnih materija jeste
odgovornost vlasnika ili nosioca prava korienja na robi koja ima svojstvo opasne materije za
tete koje mogu da nastanu treim licima u toku prevoza opasnih materija, a koje za posledicu
imaju smrt, povredu tijela ili zdravlja, oteenja stvari i imovine ili zagaenje ivotne sredine.
Osiguravajua zatita se prua od tetnih posledica eksplozije, naglog irenja tetnih gasova,
iscurenja opasne materije, oteenja prouzrokovanih termikim ili hemijskim dejstvom spolja na
prevoznom sredstvu i ostalih nekontrolisanih i neoekivanih dogaaja koji dovode do zagaenja.

9.23 Osiguranje od odgovornosti aviokompanija

. U internacionalnom transportu, odgovornost aviokompanija proistie iz apsolutne, odnosno
striktne odgovornosti, to znai da su aviokompanije apsolutno odgovorne za tete priinjene
treim licima bez obzira na postojanje stvarne krivice. Imajui u vidu velike osigurane sume i
velike iznose moguih teta koje osiguravajua drutva mogu platiti po osnovu nastalih
odgovornosti aviokompanija za tete priinjene treim licima po osnovu postojanja njihove
odgovornosti, ak i u razvijenim zemljama kao to su SAD, ovo osiguranje obezbjeuju visoko
specijalizovani osiguravai

9.24 Osiguranje od profesionalne odgovornosti

Radi zatite od ovog vida odgovornosti, kojim se prua zatita pojedinaca, odnosno preduzea u
vezi sa njihovom strunom djelatnou kao moguim izvorom opasnosti usmjerenih prema
treim licima razvijen je itav niz podvrsta osiguranja od profesionalnih odgovornosti kojima su
pokrivene odgovornosti razliitih zanimanja kao to su inenjeri, ljekari, raunovoe, arhitekte,
advokati, radnici javnih slubi i slino.

87

9.25 Osiguranje povlaenja neispravnih proizvoda

Rizik povlaenja proizvoda sa trita predstavlja jedan od relativno novijih rizika, povezan sa
rizikom odgovornosti za neispravne proizvode, koji zahvaljujui tehnolokom razvoju, te
promjenama u pravnom sistemu i sociolokim promjenama u pogledu prava i zatite potroaa, u
novije vrijeme sve vie ugroava poslovanje privrednih subjekata koji se bave proizvodima.
Osiguranjem od odgovornosti za proizvode pokrivena je zakonska odgovornost osiguranika
privrednog subjekta za tete nastale kao posledica neispravnosti u proizvodima.
Posebnim osiguranjem namijenjenim prevashodno pokriu rizika povlaenja proizvoda sa
trita pokrivaju se navedeni trokovi prije nego to defektnosti na proizvodima izazovu povrede
ili oteenja imovine treih lica te se zbog te injenice ovo osiguranje naziva i osiguranjem
logistikih trokova, a u praksi poslovanja esto su ovi trokovi zanemareni jer se daleko vea
panja posveuje zakonskoj odgovornosti za neispravne proizvode. Imajui u vidu injenicu da
osiguranje od rizika povlaenja proizvoda sa trita dolazi do izraaja prije nego to nastanu
tetne posledice od neispravnosti u proizvodima, ovo osiguranje ima prije svega preventivnu
funkciju.

9.26 Garancijsko osiguranje

Ovo osiguranje pokriva tete za greke na isporuenim proizvodima, odnosno odgovornost za
greke na stvarima, ako je osiguranik preuzeo obavezu svojom garancijom, u okviru postojeih
propisa.
Garancijsko osiguranje pokriva greke za koje odgovara osiguranik u garantnom roku, a koje su
posledica neispravnosti ili nedostatka u samoj osiguranoj stvari, i to:
Trokovi uklanjanja same greke nisu ukljueni u pokrie osiguranja.
Ovu vrstu osiguranja ne odlikuje samo specifinost u ekonomici i tehnici ocjene rizika. Problem
je i u samom riziku (opasnosti) pokrivenom garancijskim osiguranjem. Za sklapanje ugovora o
ovom osiguranju potrebno je da postoji naglaeno uzajamno povjerenje i panja ugovornih
strana. U protivnom, osiguranje ovog proizvoakog rizika prua mogunosti da se u osiguranje
uvrste samo najtei rizici, esto nedovoljno ispitanih proizvoda.

9.27 Osiguranje uskladitenja robe u hladnjaama

Osiguranjem su pokriveni predmeti navedeni u polisi osiguranja, smjeteni, u svrhu skladitenja,
u prostorije za hlaenje ili smrzavanje (komore za hlaenje, odnosno tuneli za smrzavanje), za
uskladitenje u normalnoj ili kontorlisanoj atmosferi (smjesa gasova), kao i roba koja se nalazi u
krugu hladnjae.
Uslovima za osiguranje robe u hladnjaama pokrivene su tete prouzrokovane unitenjem,
oteenjem ili odnoenjem osiguranog predmeta od osnovnih opasnosti:

88

poara, udara groma, eksplozije (izuzev nuklearne), oluje, udara vlastitog

motornog vozila ili vlastite radne maine u graevinski objekat, grada, pada i
udara vazduhoplova, manifestacija i demonstracija,
zemljotresa,
provalne krae i razbojnitva,
nepredvienog i iznenadnog oteenja ureaja za hlaenje to dovodi do:

9.28 Osiguranje stvari u rudnicima sa podz. eksploatacijom

Ova vrsta osiguranja pokriva tete na pokretnim i nepokretnim stvarima u rudnicima koji
obavljaju podzemnu eksploataciju ruda.
Stvari radnika i stvari treih lica, preuzetih radi opravke, obrade, prodaje, uvanja i sl.
osigurane su samo ako se to posebno ugovori.
Predmet osiguranja ne moe biti supstanca ili masa koja se eksploatie (ruda), zatim
naputene jamske prostorije i tzv. stari radovi.

9.29 Osiguranje graevinskih

ugovorenu vrijednost

objekata

opreme

na

U savremenim uslovima, osiguranje na ugovorenu vrijednost dobija sve vei znaaj, sa

tendencijom da postane dominantni oblik osiguranja. Osnovna prednost ovakvog oblika
osiguranja je to sam osiguranik opredjeljuje vrijednost svoje imovine koju osigurava ("ugovara
je, te se stoga i ovo osiguranje zove osiguranje na ugovorenu vrednost") i u zavisnosti od
vrijednosti koju odredi sporazumno sa osiguravaem, isplauje mu se u visini tete. Ovaj vid
osiguranja pokazao se praktino primjenjivim u uslovima inflacije.

9.30 Osiguranje zaliha na flotantnoj osnovi od opasnosti

poarai nekih drugih opasnosti
Ova vrsta osiguranja odnosi se na osiguranje nenovanih obrtnih sredstava, tj. zaliha.
Kao i za osiguranje na ugovorenu vrijednost, i kod osiguranja zaliha na flotantnoj osnovi
uslov je da pravna lica, kao ugovarai osiguranja, uredno vode knjigovodstvo i to u konkretnom
sluaju o zalihama.Kod ovih osiguranja je osnovica za obraun premije prosjena mjesena ili
kvartalna vrijednost osiguranih zaliha za period od godinu dana. Kako je vrijednost zaliha
podlona velikim promjenama u toku godine, mogue je, uz saglasnost ugovaraa osiguranja i
osiguravaa, izvriti korekcije ugovorenih vrijednosti - suma osiguranja. Osnovno je pravilo da
je i maksimalna obaveza osiguravaa prosjena vrijednost pojedinih zaliha.

9.31 Osiguranje imovine sa promjenljivom sumom osiguranja

Ovaj vid osiguranja je takoe veoma znaajan u uslovima inflacije, jer omoguava da se
plaanjem dodatne premije uveava i suma osiguranja, to znai i gornja obaveza osiguravaa.
Na taj nain se omoguava realna isplata teta. U protivnom bi se moglo dogoditi da usled
89

inflacije novonabavne cijene osiguranih stvari daleko premae nominalne iznose suma
osiguranja.Karakteristika je primjena indeksacije i na sumu i na premiju.

9.32 Osiguranje poljoprivrede

9.32.1 Osiguranje usjeva i plodova
Biljna proizvodnja je izloena uticaju mnogobrojnih prirodnih inilaca koji moe biti
pozitivan ili negativan. Ako je uticaj pojedinih inilaca prekomjeran, a uz to neizvjestan i
nezavisan od volje ovjeka, nazivamo ga opasnou ili rizikom. Neke od opasnosti, ili ak sve,
mogu se obuhvatiti osiguranjem, pa se onda nazivaju osiguranim opasnostima. U naim
klimatskim i zemljinim uslovima najee se osiguranjem obuhvataju grd, oluja, mraz,
poplava, poar i grom.
Znaajno je istai da se vrijednost osiguranih usjeva, odnosno plodova, izraunava u principu na
taj nain to se oekivani prinos obraunava po trinim ili zatitnim cijenama koje utvruju
nadleni dravni organi, a za ugovorenu proizvodnju primjenjuju se cijene koje su ugovorene sa
organizatorom proizvodnje. Pravilo je takoe da se za poljoprivredne kulture ije se cijene ne
formiraju na tritu ili se ne propisuje zatitna cijena, obraun vri po cijenama koje su
ugovorene i upisane u polisi.
Ugovara osiguranja je obavezan da osigura sve povrine pod usjevima i plodovima iste vrste.
Kod osiguranja usjeva i plodova je afirmisan princip nedjeljivosti premije, koji se
manifestuje u pravilu da ukoliko je usjev ili plod istovremeno osiguran od vie rizika, a tokom
trajanja osiguranja doe do ostvarenja nekog od osiguranih rizika, osigurava zadrava
cjelokupnu premiju za sve rizike.
Kod osiguranja usjeva i plodova se primjenjuje jedno od najznaajnijih kategorija
osiguranja - franiza.
Bitno je naglasiti da se tarifiranje u ovoj grani vri prema klasama osjetljivosti kultura. Sa
druge strane, izvreno je i razvrstavanje podruja u klase opasnosti i to u zavisnosti od
ugroenosti, odnoso izloenosti riziku.
Visina tete kod osiguranja usjeva i plodova, kao i drugih proizvoda zemljita, utvruje se
prema vrijednosti koji je imao rod u vrijeme prikupljanja, ali se moe ugovoriti i drugaije.
Ako nije ugovoreno drugaije, teta na osiguranim usjevima i plodovima koja je manja od
5%, ne nadoknauje se iz osiguranja.
Ukoliko je osigurana poljoprivredna kultura u toku trajanja osiguranja unitena od
dogaaja koji nije ujedno i osigurani sluaj, ugovor o osiguranju prestaje da vai. Osigurava je
duan da vrati ugovarau deo premije, srazmjerno preostalom vremenu ugovorenog trajanja
ugovora.

9.32.2 Osiguranje domaih i nekih drugih vrsta ivotinja

Ugovor o osiguranju moe se sklopiti za osiguranje zdravih domaih ivotinja u odreenom
dobu. Mjesto osiguranja je bitno, s obzirom da se osiguravajue pokrie daje dok se osigurane
ivotinje nalaze u mjestu koje je oznaeno u polisi. Meutim, ivotinje su osigurane i za vrijeme
dok su na zemljinom posjedu osiguranika, na oblinjim sajmovima, kao i za vrijeme tjeranja, ili
prevoza na to mjesto i sa njih.
Osiguranje prestaje da vai, nakon to se izvri otuenje osigurane ivotinje, i to u trenutku u
kome osiguranik prestaje da dri ivotinju.
90

Od izuzetnog znaaja je sagledati na koji se nain odreuje suma osiguranja. Osnovno je pravilo
da se ivotinje osiguravaju na iznos koji se ugovori sa osiguranikom, dakle, suma osiguranja se
utvruje sporazumno. Pri tome, suma osiguranja moe biti najvie stvarna vrijednost ivotinje u
vrijeme zakljuenja ugovora, a za mlade i tovne ivotinje vrijednost koju e postii do kraja tova,
odnosno do kraja trajanja osiguranja.
Ako osiguranik ima vie ivotinja iste vrste, obavezan je da osigura sve ivotinje iste vrste koje
poseduje.
Kod ove grane osiguranja punu primjenu nalaze pravila o snienju premije za sledei period
osiguranja (bonus) i poveanju premije za sledei period u vidu doplatka (malus).

9.33 Osiguranje kredita

Razvoj osiguranja kredita se vezuje za period neposredno posle prvog svetskog rata, kada su
ekonomije zemalja uesnica unitene, infrastruktura oteena, milioni ljudi postaju nezaposleni,
inflacija preko stagnacije prerasta u depresiju. Vlade zapadnih zemalja u ovim uslovima bile su
primorane da direktnim i indirektnim mjerama ponovo pokrenu proizvodnju i trgovinu.
Osiguranje kredita se prvi put pojavljuje ba u ovakvim uslovima.
Promjene na svjetskoj ekonomskoj sceni doprinijele su da se prevazie monopolizam i
nekonkurentno ponaanje u oblasti kreditnog osiguranja. Prije svega monetarizam je pobijedio
centralistiki reim upravljanja (Rusija), i svjetska ekonomija je krenula u tom pravcu. Razvoj
zemalja, kao to je Kina, u kojima je zapoela industrijalizacija i veoma niski trokovi radne
snage, smanjuju cijene finalnom proizvodu, to doprinosi povoljnijoj ponudi i poveanju obima
trgovine. I na kraju zemlje sa znaajnom ponudom osiguranja kredita postaju 1992. god. Ekonomska Zajednica (danas Evropska Unija), pa je prvi put u istoriji osiguranje kredita postalo
izloeno uticajima trita.
Korisnici osiguranja kredita su imali viestruke koristi od pritisaka na tritu osiguranja.
Poveao se obim pokria, smanjuje se cijena osiguranja, osiguravai pruaju iroku lepezu
dodatnih usluga osiguranicima, u cilju zadovoljenja njihovih potreba.
Osiguranje izvoznih kredita razvijalo se mnogo bre i ima daleko vei znaaj u meunarodno
ekonomskoj trgovini i saradnji.
Privatne osiguravajue kompanije u Americi su 1876. god. prvi put poele sa prodajom garancija
i osiguranja kredita odobrenih fizikim licima (potroaki, hipotekarni, stambeni i drugi krediti).
Ova osiguranja su obezbeivala davaoce kredita u sluaju neizvrenja redovnih obaveza od
strane korisnika kredita.

91

9.33.3 Pojam i znaaj osiguranja kredita

Osiguranje kredita predstavlja takvo osiguranje koje obezbeuje povjerioca da e naplatiti svoje
potraivanje od osiguravaa, u sluaju da dunik ne izvri svoje kreditne obaveze, pod uslovom
da do neizvrenja obaveza doe usled ostvarenja nekog od ugovorom o osiguranju predvienih
rizika.
Kreditno osiguranje, u svom originalnom znaenju prua zatitu od neizvrenja plaanja
kreditnih obaveza, uzimajui u obzir irok spektar rizika, ka to su:

za privatni sektor: nelikvidnost i nemogunost plaanja,

za javni sektor: neizvravanje ugovornih obaveza,
za meunarodnu trgovinu: nemogunost transfera novca (zbog politikih dogaaja ili
mjera vlade date zemlje), zabrane uvoza ili otkazivanje izvoznih dozvola, rat i nemiri.

9.33.4 Vrste kreditnih osiguranja

Postoji vie podjela kreditnih osiguranja, u razliitim sistemima kreditna osiguranja se razliito
dijele. Tako na primjer, po sutini kreditna osiguranja se dijele na: delkredere osiguranje
kredita, kaucijsko osiguranje kredita i osiguranje protiv zloupotrebe povjerenja.
Drugu podjelu osiguranja mogue je izvriti na osnovu rizika pokrivenih osiguranjem, i to na:
osiguranje protiv komercijalnih rizika, i osiguranje protiv politikih rizika.
Mogue je kreditna osiguranja podijeliti po sjeditu subjekta (dunika) osiguranja, pa onda
postoje: meunarodna i domaa kreditna osiguranja.
Osim toga po duini trajanja osiguranja mogu biti kratkorona, srednjerona i dugorona.

9.33.4.1 Podjela osiguranja kredita po sutini

9.33.4.1.1 Delkredere osiguranje
Osiguranje novanih potraivanja od rizika nenaplate, koje sa osiguravaem zakljuuje
povjerilac naziva se delkredere osiguranje kredita. Kod ovih osiguranja povjerilac plaa
premiju i ima status osiguranika. U sluaju nastanka tetnog dogaaja, odtetni zahtev osiguravau podnosi povjerilac. Kod ovog vida osiguranja dunik i ne zna da je poverilac osigurao svoje
potraivanje od njega.
Premijska stopa zavisi od djelatnosti dunika, visine obaveze, zemlje isporuke, gubitka
poslovanja na kredit iz prethodnih godina, uslova plaanja konkretnog ugovora.

9.33.4.1.2 Kaucijsko osiguranje kredita

Kaucijska osiguranja su ona koja dunik sklapa sa osiguravaem. Osigurava na osnovu
sklopljenog ugovora sa dunikom garantuje povjeriocu da e njegovo potraivanje biti plaeno,
odnosno ako potraivanje ne plati dunik platie osigurava.
U Engleskoj se pod kaucijskim osiguranjem podrazumijeva osiguranje ugovornih kaucija
i garancija :

92

garancije za avansno plaanje

kaucije za izvoenje radova
garancije za plaanje po naredbi veina garancija obezbeuje plaanje po
naredbi, kada se vri bezuslovna isplata.

9.33.4.1.3 Osiguranje protiv zloupotrebe povjerenja

Osiguranje protiv zloupotrebe povjerenje je osiguranje koga obino sklapa poslodavac, radi
obezbjeenja od teta koje moe da pretrpi usled krivinih radnji svojih zaposlenih. Pod
zloupotrebom povjerenja slubenika najee se podrazumijeva utaja, pronevjera, kraa, pljaka
novca ili hartija od vrijednosti. Obeteenje osiguranika mogue je do iznosa direktne tete, koju
osiguranik pretrpi, ali maksimalno do ugovorene sume osiguranja.
teta je plativa u sluaju da je lice koje je prouzrokovalo tetu identifikovano i da su
njegove nezakonite radnje dokazane. Ako je nemogue utvrditi identitet poinioca, potrebno je
dokazati da se radi o zaposlenom ili licu koje je djelovalo za kompaniju.
Nadoknauju se direktne tete do iznosa ugovorene sume osiguranja, kao i eventualni
sudski trokovi i trokovi za sprovoenje zakonskih mjera protiv poinioca, ali do 20% od
direktne tete.
Istraivanja govore da je ukupan godinji gubitak kompanija u Njemakoj, od prevare,
utaje i pronevjere novca oko 5 biliona EUR, od ega je oko 2,4 biliona EUR posledica zloupotrebe povjerenja zaposlenih u kompanijama. Broj sluajeva koji nikada nisu postali poznati javnosti
sve vie raste. Zbog toga Hermes omoguava preduzeima zatitu od ekonomskih gubitaka
prouzrokovanih namjerno od strane zaposlenih i drugih osoba koje posluju u ime preduzea.

9.33.4.2 Podjela osiguranja kredita prema vrsti rizika

9.33.4.2.1 Komercijalni rizici
Pod komercijalnim rizicima se podrazumijeva mogunost da povjerilac pretrpi tetu zbog
dunikove nemogunosti da plati dug, zbog dejstva nekih subjektivnih inilaca ili rezultata
poslovanja. Ova vrsta rizika vezana je za subjektivne okolnosti, koji su svojstveni odreenom
duniku, tu prije svega spadaju: neplaanje duga u roku, neplaanje duga u produenom roku,
prestanak platene sposobnosti dunika (insolventnost).

9.33.4.2.2 Politiki rizici

Pod politikim rizicima u osiguranju kredita podrazumijevaju se politike mjere vlasti zemlje
dunika, koje mogu dovesti do njegove nemogunosti plaanja duga, ili insolventnosti. Postoje
direktni i indirektni politiki rizici. Direktni rizici su mjere preduzete od strane drave direktno
protiv dunika (nacionalizacija, konfiskacija), i tete na njegovoj imovini tokom politiih nemira.
Indirektni politiki rizici su mogunosti preduzimanja mjera od strane drave i njenih institucija,
koje dovode do nemogunosti izvrenja obaveza od strane dunika. Kod ostvarenja ovi rizika
dunik ne postaje insolventan, ve postoji stvarna nemogunost izvrenja obaveza. U ove rizike
spadaju: otkazivanje trgovinskih ugovora, zabrana plaanja i transfera

9.33.4.2.3 Katastrofalni rizici

93

tete koje nastaju u osiguranju kredita, usled ostvarenja katastrofalnih rizika, mogu se podijeliti
na posredne i neposredne. Naknada tete se vri samo za neposredne tete, i to samo u sluaju
definitivnog gubitka finansijskih sredstava.

9.33.5 Meunarodna kreditna osiguranja

Meunarodna kreditna osiguranja sadre u sebi element inostranosti, po osnovu lociranosti
subjekta iz osiguranja. Postoje razne vrste osiguranja meunarodnih kredita, meutim u
najveem broju sluajeva povjerilac i osiguranik su domae organizacije, a dunik je sa
sjeditem u inostranstvu.

9.33.5.1 Osiguranje izvoznih kredita

Uobiajeno je da su izvozni poslovi praeni kreditiranjem, a kreditni izvozni aranmani su po
pravilu praeni osiguranjem rizika nenaplate potraivanja. U veini zemalja osiguranjem
izvoznih kredita protiv komercijalnih i politikih rizika bavi se drava, preko specijalizovanih
osiguravajuih organizacija.
Npr. u Njemakoj Hermes je najvea osiguravajua kompanija koja se bavi osiguranjem
izvoznih kredita od komercijalnih i politikih rizika. Premija se odreuje na osnovu: vrste rizika,
rizika zemlje (klasifikacija u grupe od 17), duine kredita, u zavisnosti od toga da li je period
proizvodnje dui od godinu dana, statusa kupca, iznosa kredita, uslova plaanja. Ovi krediti su
podijeljeni u pet kategorija, po osnovu vrijednosti kreditnog aranmana, poev od 15 miliona
EUR, do 200 miliona EUR

9.33.5.2 Osigur. potraivanja od inostranih dunika protiv komercijalnih rizika

Predmet osiguranja su potraivanja domaih firmi, nastala isporukom robe i usluga, ili vrenjem
radova licima u inostranstvu na kredit. Mogue je osiguranje na osnovu generalnih ugovora ili
pojedinanih polisa. Iz osiguranja su iskljueni gubici i tete koji su posledica ratnih i politikih
rizika, katastrofalnih rizika u zemlji dunika.

9.33.5.3 Osiguranje potraivanja od inostranih dunika protiv komercijalnih

rizika ukljuujui i period pripreme za izvoz
Kod osiguranja izvoznih kredita, rizik nastaje isporukom robe duniku. Meutim, kod veih
investicionih poduhvata (maine, specijalni brodovi, objekti), deava se da naruilac zahtijeva od
izvoznika da se roba proizvede po njegovim zahtjevima i nacrtima. Ako se u periodu realizacije
radova ostvari neki od komercijalnih rizika, osiguranik nee moi da proizvedenu robu plasira na
tritu po istoj cijeni. Zbog toga se zakljuuje ugovor o osiguranju koji pokriva period prije
uzimanja specijalne porudbine

94

9.33.6 Domaa kreditna osiguranja

Karakteristika ovih osiguranja je da su svi subjekti sa sjeditem u jednoj zemlji, da je osiguranik
povjerilac po pravilu pravno lice, a dunik fiziko lice. Putem domaih kreditnih osiguranja
osiguravaju se potraivanja pravnih lica od fizikih lica, po osnovu odobrenih potroakih
kredita, kredita odobrenih za unapreenje privredne djelatnost, kredita odobrenih kooperantima
(za proizvodnju i isporuku proizvoda), krediti odobreni za reavanje stambenih potreba i potreba
za poboljanje uslova stanovanja.

9.33.6.1 Osiguranje rizika nenaplate odobrenih potroakih kredita

Osigurava se potraivanje banke, tedno-kreditne zadruge, trgovake firme (pravna lica) od
fizikih lica, nastalo po osnovu odobrenog potroakog kredita. Kod nas uslov za zakljuenje
ove vrste osiguranja je da je potraivanje (kredit) obezbeeno blanko mjenicom sa dva kreditno
sposobna iranta, ili hipotekom nad dunikovom nekretninom, koja je osigurana od svih
osnovnih i dopunskih rizika sa vinkulacijom (prenos prava naplate naknade tete) polise na
povjerioca za vrijeme trajanja kredita. Osiguranik (povjerilac) stie pravo na naknadu tete od
osiguravaa, tek kada ni u postupku sudskog prinudnog izvrenja ne uspije da naplati svoje potraivanje od dunika ili njegovih jemaca
Javljaju se dva specifina osiguranja: ivotno osiguranje kredita i osiguranje kredita za
sluaj nezaposlenosti, formulisani tako da zadovoljavaju potrebe povjerilaca potroakih kredita.
U sutini, ivotno osiguranje kredita, predstavlja osiguranje isplate kredita u sluaju smrti
dunika. Osiguranje kredita za sluaj nezaposlenosti obezbeuje mjesenu naknadu u visini
mjesene rate za kredit, u sluaju da je osiguranik nezaposlen.
Premija osiguranja se moe ukalkulisati u mjesene rate kredita, i plativa se sa kreditnim
ratama, ili je mogue plaanje premije prilikom zakljuivanja ugovora o osiguranju. Mogue je
zakljuiti sledee vrste osiguranja potroakih kredita:

9.33.6.2 Osiguranje rizika nenaplate kredita odobrenih za reavanje stambenih

potreba
Osigurava se potraivanje kreditora od dunika, po osnovu kredita odobrenog za kupovinu ili
izgradnju nepokretnosti (stambene potrebe). Obezbeenje je hipoteka na kupljen stan, uz
obavezu dunika da stan osigura od svih osnovnih i dopunskih rizika, i tu polisu vinkulie na
kreditora za vrijeme trajanja kreditnog odnosa. Pravo na naknadu tete osiguranik stie tek nakon
nenaplate potraivanja od dunika sudskim izvrnim postupkom. Ukoliko se utvrdi osnovanost
odtetnog zahtjeva i visina naknade, naknada se isplauje u ratama, kao to bi dunik otplaivao
kredit.

9.33.6.3 Ostale vrste domaih kreditnih osiguranja

Kod osiguranja rizika nenaplate kredita odobrenih za unapreenje privredne djelatnosti osigurava
se novano potraivanje kreditora (banke, tedno-kreditne zadruge,...) od dunika (koji ima
registrovanu zanatsku radnju). Obezbeenje kredita i pravo na naknadu tete je isto kao i kod potroakih kredita.

95

9.33.7 Ugovor o osiguranju kredita

Ugovori o osiguranju kredita mogu biti pojedinani ili opti. Kod pojedinanih ugovora o
osiguranju kredita, osiguravaju se pojedini krediti dati odreenim osobama. Ugovori se
zakljuuju na osnovu ponude povjerioca kredita, a uslovi i premijske stope su tano odreeni za
konkretne kredite i to prema visini (teini) rizika. Nedostatak ove vrste ugovora jeste u tome to
povjerilac trai da se osiguraju samo one vrste kredita za koje smatra da im prijeti velika
opasnost (nemogunost naplate potraivanja), odnosno dolazi do tzv. antiselekcije rizika (biranje
loih rizika za osiguranje). Krediti koji mu nisu sumnjivi, ili nisu tako velikog obima, nisu
predmet osiguranja.
Za razliku od pojedinanih ugovora o osiguranju, kod optih ugovora postoje dvije vrste:

osiguranje kredita datih odreenim osobama,

osiguranje svih kredita.

Kod osiguranja kredita datih odreenim osobama, optim ugovorom se odreuju osobe
kojima se moe dati kredit, kao i limit kredita za svaku osobu. Povjerilac kredita mora da pazi da
ni u jednom trenutku njegov iznos potraivanja prema pojedinim osobama ne pree odobreni
limit, ime su tako odobreni krediti automatski pokriveni za razliku od kredita koji nisu
predvieni ugovorom ili prelaze odobreni limit.
Obuhvatanje svih kredita predstavlja takvu vrstu opteg ugovora, gdje postoji samo
ugovor, po kome je davalac kredita duan da sve kredite koje eli dati ponudi osiguravau u
osiguranje. Tu se radi o kreditima istog osiguranika, dok dunici nisu predvieni ugovorom, kao
ni njihovi limiti. Meutim, osigurava e prethodno provjeriti kreditnu sposobnost dunika, te
ukoliko ustanovi da je dunik kreditno sposoban, odredie njegov limit kredita. U protivnom,
osigurava nije u obavezi da prima kredite u osiguranje.

96

10. ivotna osiguranja

10.1 Osiguranje ivota
Osiguranje ivota predstavlja svojevrstan vid materijalne zatite pojedinca (osiguranika) i
njegove porodice od rizika prevremene smrti, kao i od smanjenja ili gubitka sposobnosti
privreivanja. Osiguranje ivota jedno je od najvanijih osiguranja i kao takvo ono je
najrasporstranjenije i najprihvaenije u gotovo svim zemljama svijeta.
ivotno osiguranje predstavlja investiciju tednje koja u veini zemalja nudi neoporezovan
prihod korisniku nakon odreenog vremenskog perioda u budunosti.
Osiguranje ivota objedinjuje funkciju osiguranja i tednje, iz ega proistie izvjesnost
postojanja obaveze isplate cijele ili dijela osigurane sume.
Da bi se ostvarila potpuna ekvivalentnost premije, odnosno sredstava osiguranja ivota, i
obaveza, potrebno je da se tedni dio premije zajedno sa kamatom tokom trajanja osiguranja
akumulira i formiraju matematike rezerve. Matematika rezerva predstavlja akumulirana
sredstva koja su potrebna da se izvre budue obaveze osiguravaa (osigurane sume), umanjene
za vrijednost buduih obaveza ugovaraa osiguranja (tedne premije).
Naime, iz funkcije tednje osiguranja ivota, proizilazi izvjesnost obaveza isplate
osigurane sume u sluaju doivljenja ugovorenog vremenskog perioda. Kako su ugovori o
osiguranju ivota viegodinji, to je neophodno da se tedna premija izdvaja i prenosi iz godine u
godinu i zajedno sa kamatom formira matematiku rezervu, koja slui za isplatu osigurane sume.
Sem toga, u osiguranju ivota radi se o riziku smrti, koji je promjenljiv i progresivan.
Izjednaavanje premije i plaanje u istom iznosu za cio ugovoreni period, vri se preko
mehanizma matematike rezerve
Imajui u vidu znaaj koji osiguranje ima za privredu svake drave, ono zahtijeva poseban
odnos drave u domenu poreske politike. Stoga, u najveem broju zemalja premije ivotnog
osiguranja osloboene su poreza.
Pravni odnosi u ovoj oblasti osiguranja zasnivaju se na sledeim pravilima:
Osigurana suma je bitan elemenat ugovora kod ove vrste osiguranja,
Poto se jedino prema visini osigurane sume moe utvrditi visina premije.
Osiguranik stie pravo na isplatu osigurane sume nastupanjem osiguranog sluaja Kod ove vrste osiguranja nema nadosiguranja, niti podosiguranja
Ugovori kod ove vrste osiguranja mogu se zakljuiti i za sluaj smrti ili nezgode nekog
treeg lica,

10.1.2 Tehnike osnove osiguranja ivota

Raunske osnove obrauna tarifa u osiguranju ivota ine:
1) tablice smrtnosti,
2) obraunska kamatna stopa i
3) trokovi provoenja osiguranja.
Tehnike osnove za izradu tarifa za osiguranje ivota u uem smislu, ine tablice smrtnosti,
zajedno sa kamatnom stopom.

97

10.1.3 Premija riziko i tedna

Jedan od vanih zadataka u poslovanju osiguranja je valjana procjena rizika, tako da premija
bude dovoljna za isplatu svih oekivanih obaveza po tim osiguranjima. Premija u osiguranju
ivota kao i u drugim vrstama osiguranja, proizilazi iz oekivane ukupne obaveze u odreenom
vremenu koje moe nastati. Ono, po emu se premija osiguranja ivota razlikuje od ostalih vrsta
osiguranja je to se ona sastoji iz dva dijela - tedne i riziko-premije.
U skladu sa naelom ekvivalencije, za pokrie obaveza osiguravaa slui tehnika premija,
koja se izraunava pomou tablica smrtnosti i ukalkulisane kamate. Ukupna premija osiguranja
ivota sastoji se od tehnike premije i dodataka za zakljunu (akvizicionu) proviziju, inkasoproviziju i administrativne trokove.
Osiguranje ivota inkorporira i osiguranje i kolektivnu osiguravajuu tednju, pa je
osiguranje ivota i specifian finansijski posao. Ostvarenje dobiti i uee osiguranika u dobiti za
osiguranje ivota je od posebnog znaaja, kako sa stanovita ispunjenja zahtjeva tehnikih
osnova, tako i potrebe ouvanja realne vrijednosti sredstava osiguranja ivota.

10.1.4 Vrste osiguranja ivota

Osiguranja ivota mogu se grupisati:
Prema riziku koji se osigurava:
osiguranja za sluaj smrti (riziko osiguranja)
osiguranja za sluaj doivljenja i
osiguranja za sluaj smrti i doivljenja (mjeovita osiguranja).
Prema nainu isplate osigurane sume:
osiguranja na ugovorenu osiguranu sumu (kapitala), sa jednokratnom ili
dvostrukom isplatom i
periodinim isplatama obaveza (rentna osiguranja).
Prema broju lica obuhvaenih ugovorom o osiguranju:
individualna osiguranja ivota i
kolektivna osiguranja ivota.
Prema nainu zakljuenja ugovora:
ugovor o osiguranju ivota sa ljekarskim pregledom i
ugovor o osiguranju ivota bez ljekarskog pregleda
Prema osiguraniku, odnosno prema tome ko je odreen u ugovoru kao osiguranik:
lino osiguranje i
osiguranje u korist treih lica.
Prema nainu plaanja premije na:
osiguranja sa jednokratnom uplatom premije,

98

osiguranja sa ugovorenim plaanjem premije u odreenom periodu

Najkarakteristinije forme osiguranja ivota koje se u praksi najee primjenjuju su mjeovita

osiguranja za sluaj smrti i doivljenja.
Posebnu grupu osiguranja ivota ine razni oblici riziko osiguranja. To su osiguranja
koja ne sadre elemente tednje. Mogu se ugovarati na trajanje od jedne godine, ili kao
viegodinja, sa ili bez ugovorene klauzule o revalorizaciji osigurane sume.
Takoe, osiguranje ivota moe se pojaviti i u vidu raznih oblika rentnih osiguranja.

10.1.5 Ugovoranje osiguranja ivota

Osiguranje ivota je dobrovoljno, ono nastaje zakljuenjem ugovora o osiguranju. Ugovor o
osiguranju ivota zakljuuje se na osnovu pismene ponude, uinjene na obrascu osiguravaa.
Ponuda je sastavni deo ugovora, sadri sve bitne elemente ugovora, i potrebno je da je
potpiu ugovorne strane.Popunjena ponuda mora biti svojeruno potpisana od strane ponuaa i
predstavnika osiguravaa
Visina osigurane sume odreuje se pomou odgovarajue tarife premije, a na osnovu:
visine mjesene premije, duine trajanja osiguranja i pristupne starosti osiguranika. Kod
dopunskog osiguranja nezgode, visina osiguranih suma se odreuje na osnovu odgovarajue
tarife za dopunsku nezgodu.
Korisnik osiguranja je lice u iju se korist zakljuuje osiguranje ivota, tj. lice kome e biti
isplaena osigurana suma od strane osiguravaa u sluaju nastanka osiguranog sluaja, odnosno
po isteku ugovorenog roka. . Na ponudi osiguranja posebno se odreuje korisnik za sluaj
doivljenja i korisnik za sluaj smrti. To moe biti isto lice. Meutim, najee to nije sluaj, ve
je korisnik za sluaj doivljenja sam osiguranik, a za sluaj smrti drugo lice.
Osnovna razlika ugovaranja osiguranja ivota sa ljekarskim pregledom, ili bez njega je u
nainu ocjene zdravstvene sposobnosti osiguranika, kao uslova za prijem u osiguranje, od strane
osiguravaa. Zdravstvena sposobnost osiguranika kod osiguranja bez ljekarskog pregleda,
utvruje se na osnovu odgovora na pitanja koja se nalaze na ponudi osiguravaa. Kod osiguranja
sa ljekarskim pregledom, zdravstvena sposobnost osiguranika, utvruje se i na osnovu ljekarskog
pregleda i popunjavanja posebnih obrazaca.
Za zakljuenje osiguranja ivota, lice koje se osigurava potrebno je da ispunjava odreene
uslove u pogledu:
godina ivota,
zdravstvenog stanja, i
poslovne sposobnosti.
U pravilu osiguravaju se zdrava lica od navrenih 14 do navrene 65 godine ivota.( Mogunost i
nain osiguranja lica starijih od 65 godina osigurava ureuje posebnim uslovima za osiguranje
uveanih rizika. Ovi uslovi sadre gornju granicu starosti (obino 75 godina), do koje se moe
ugovoriti trajanje osiguranja ivota i potrebu da se za svaku pristupnu starost odredi visina
premije.)
Na ponudi osiguranja ivota, koja je sastavni deo ugovora, kao i na samoj polisi mora biti
tano odreen poetak i istek osiguranja, i to: dan, mjesec i godina poetka osiguranja i
odgovarajui dan, mesec i godina isteka osiguranja. Kao dan poetka osiguranja uvijek se uzima
prvi dan u mjesecu.
99

10.1.6 Polisa osiguranja ivota

Polisu osiguranja ivota osigurava izdaje na osnovu podataka iz ponude. U polisi
osiguranja ivota moraju biti naznaeni: ime osiguranog lica, datum njegovog roenja i dogaaj
ili rok koji predstavlja osigurani sluaj u ovoj vrsti osiguranja. Sastavni dio ugovora ine i
Tabele otkupnih vrijednosti i Tabele smanjenih osiguranih suma bez daljeg praenja premije
(kapitalizacija). Kao obavezan sastojak polise je navoenje uslova pod kojim ugovara moe
zahtijevati isplatu otkupne vrijednosti, kao i nain na koji se ona izraunava.

10.1.7 Plaanje premije obaveza ugovaraa osiguranja

Premija osiguranja ivota po pravilu se plaa mjeseno u toku ugovorenog trajanja osiguranja.
Plaanje premije moe se ugovoriti i tromjeseno, polugodinje i godinje. Ukoliko se radi o
ugovorima sa jednokratnom uplatom premije, ukupna premija osiguranja plaa se odjednom pri
zakljuenju ugovora o osiguranju.
Ukoliko ugovara, ili neko drugo zainteresovano lice ne plati premiju, posledica neplaanja
premije moe da dovode do raskida ugovora ili redukcije (smanjenja) osigurane sume. Tabela
smanjenih osiguranih suma bez daljeg plaanja premije (kapitalizacija), odreuje visinu
redukovane osigurane sume zbog prestanka plaanja premije.

10.1.8 Naknada iz osiguranja ivota obaveza osiguravaa

Visina naknade koju osigurava isplauje kada se ostvari osigurani sluaj neposredno
zavisi od:
a) kod osiguranja ivota
visine osigurane sume i
uea u dobiti,
b) kod prikljune nezgode
visine osigurane sume i
posledica nesrenog sluaja.
U sluaju kapitalisanih osiguranja, usled prevremenog prestanka plaanja premije, obaveza
osiguravaa u pogledu isplate naknade se redukuje s obzirom da dolazi do redukovanje osigurane
sume.

10.1.9 Iskljueni rizici

Iz osiguranja ivota iskljueni su sledei rizici:
samoubistvo osiguranika ,
namjerno ubistvo osiguranika od strane korisnika osiguranja,
smrt osiguranika usled ratnih operacija,
namjerno prouzrokovanje nesrenog sluaja i
ugovorno iskljuenje rizika.
Samoubistvo je iskljueno samo u prvoj godini trajanja osiguranja, s tim da se i tada isplauje
matematika rezerva, to je sluaj i kod namjerno izazvane smrti osiguranika, ako su dotle

100

plaene najmanje tri godinje premije. Naime, prema lanu 1047 Zakona o obligacionim
odnosima, osigurava se oslobaa obaveze da korisniku osiguranja isplati osiguranu sumu ako je
ugovara osiguranja izazvao namjernu smrt osiguraniku, ali je osigurava duan da isplati
matematiku rezervu ukoliko su plaene bar tri godinje premije osiguranja.
Kada je u pitanju smrt, prouzrokovana ratnim operacijama osigurava u svakom sluaju
isplauje matematiku rezervu.
U sluaju da je osigurani sluaj nastao kao posledica namjernog prouzrokovanja nesrenog
sluaja osigurava se u potpunosti oslobaa obaveze isplate naknade iz osiguranja.

10.1.10 Otkup osiguranja

U sluaju osiguranja ivota, ugovara osiguranja ima pravo na otkup osiguranja, odnosno ima
pravo da od osiguravaa trai isplatu otkupne vrijednosti polise ukoliko su uplaene bar tri
godinje premije osiguranja. Naravno, u polisi osiguranja moraju biti navedeni uslovi pod kojima
ugovara osiguranja moe zahtijevati isplatu otkupne vrijednosti kao i nain utvrivanja te
vrijednosti.

10.1.11 Predujam osigurane sume

Pravo ugovaraa osiguranja je da trai a obaveza osiguravaa da postupi po elji ugovaraa
osiguranja u pogledu prevremene isplate osigurane sume. Naime, osigurava moe isplatiti
ugovarau osiguranja dio osigurane sume do visine otkupne vrijednosti unaprijed a ugovara
osiguranja tu sumu moe vratiti kasnije. . Ovakva isplata sutinski ima funkciju kredita te je
obaveza ugovaraa osiguranja da na iznos predujma osigurane sume plaa odreenu kamatu.

10.1.12 Zaloga polise osiguranja ivota

Polisa osiguranja ivota najee se zalae u cilju dobijanja kredita. Osiguranikovo pravo da
zalae polisu osiguranja proizilazi iz Zakona o obligacionim odnosima, sve do nastajanja
osiguranog sluaja moe punovano raspolagati pravima koja proistiu iz zakljuenog
osiguranja. Zalaganje polise ima pravno dejstvo prema osiguravau samo ako je pismeno
obavijeten da je polisa osiguranja zaloena odreenom povjeriocu.

10.2 Dopunsko osiguranje nezgode uz osiguranje ivota

Osiguranje ivota moe se ugovoriti u paketu sa nekim oblikom dopunskog osiguranja, ime se
obezbeuje i funkcija tednje i osiguranja. Kao dopunsko osiguranje, najee se koriste razni
oblici osiguranja od posledica nesrenog sluaja.
Dopunsko osiguranje od posledica nesrenog sluaja ugovara se prema posebnim uslovima
za dopunsko osiguranje nezgode uz osiguranje ivota.
Rizici koji se mogu ugovoriti su:
za sluaj smrti usled nezgode,
za sluaj trajnog gubitka opte radne sposobnosti (invaliditeta),
101

za sluaj prolazne nesposobnosti za rad (dnevna naknada),

trokovi lijeenja kao posledica nesrenog sluaja.

10.3 Rentno osiguranje

Rentno osiguranje moe biti zakljueno kao posebno osiguranje ili se moe zakljuiti kao
nastavak ugovora o osiguranju ivota za sluaj doivljenja, kada osiguranik kao korisnik
osiguranja ne eli jednokratnu isplatu osigurane sume ve eli isplatu u vidu rente. Po svojoj
osnovnoj funkciji rentno osiguranje predstavlja osiguranje za starost s obzirom da je u zavisnosti
od trajanja ivota osiguranika obezbijeena isplata odreenog novanog iznosa koji se naziva
renta. U novije vrijeme pojavljuju se razliiti modaliteti rentnog osiguranja, kao to je npr
stipendijsko rentno osiguranje koje u odreenom vremenskom periodu, periodu srednjokolskog
ili fakultetskog obrazovanja, obezbeuje redovna mjesena primanja.
Postoje razliite vrste rentnog osiguranja u zavisnosti od kriterijuma klasifikacije.
Prema trajanju perioda isplate renta moe biti:
doivotna renta, ukoliko je ugovorom predviena isplata rente do kraja ivota
osiguranika ili
vremenska, ukoliko je isplata rente ograniena na odreen vremenski period.
Prema vremenu poetka isplate renta moe biti:
neposredna, ukoliko je ugovorom predviena isplata rente odmah po zakljuenju
ugovora ili
odloena, ukoliko je ugovorom predviena isplata rente nakon odreenog
vremenskog perioda od zakljuenja ugovora.

10.4 Dobrovoljno penzijsko osiguranje

Prvi socijalno-penzijski sistem nastao je u Njemakoj u XlX vijeku. Ovaj sistem naziva se
sistemom generacijske solidarnosti i funkcionie tako to se penzije sadanjim penzionerima
isplauju na osnovu uplata doprinosa zaposlenih koji sada rade. Ovakav sistem penzijskog
osiguranja dobro je funkcionisao sve dok se odnos broja zaposlenih i broja penzionera nije
spustio ispod 3:1.
Privatno, odnosno dobrovoljno penzijsko osiguranje najee dovodi do formiranja nezavisnihprivatnih penzjskih fondova, zatim dovodi do toga da uplaene premije postaju vlastita imovina
osiguranika kojima se formiraju individualni rauni osiguranika.

102

10.4.1 Istorijski razvoj i osnovne karakteristike penzijskog osiguranja

U cilju definisanja i odreenja pozicije i uloge u sklopu sistema penzijskog osiguranja,
neophodno je ukazati na osnovnu podjelu sistema penzijskog osiguranja. Ova podjela se
uobiajeno bazira na klasifikaciji na tri stuba:

prvi stub ini obavezno penzijsko osiguranje, kao element obaveznog socijalnog
osiguranja,
drugi stub ini obavezno privatno penzijsko osiguranje i
trei stub ini dobrovoljno privatno penzijsko osiguranje.

Obavezno penzijsko osiguranje koje se finansira iz dravnog penzijskog fonda predstavlja

element obaveznog socijalnog osiguranja, pri emu se u svojstvu osiguranika javljaju sva lica
koja su zaposlena, lica koja samostalno obavljaju djelatnost i poljoprivrednici. Prava koja ova
lica ostvaruju iz dravnog penzijskog fonda su penzije za sluaj starosti ili smrti, pravo na
porodinu penziju. Privatnim penzijskim osiguranjem obezbeuje se dopunska sigurnost za
starost.

10.4.3 Lini rauni u dobrovoljnom penzijskom osiguranju

Osnovna karakteristika dopunskog dobrovoljnog penzijskog osiguranja je postojanje linih
rauna za svakog osiguranika bez obzira da li doprinos uplauje poslodavac za svoje zaposlene
ili pojedinac. Doprinosi formiraju penzijske fondove, sredstva fondova se investiraju a ostvarena
dobit se pripisuje uplaenim doprinosima na individualnim raunima.

10.4.4 Upravljanje sredstvima penzijskog fonda

Sredstva koja se nalaze na linim raunima osiguranika se investiraju na tritu, zatim se
ostvarena dobit kvartalno pripisuje svakom raunu i na taj nain sva uplaena sredstva putem
premija se znatno uveavaju i time se uveava i iznos koji se nalazi na osiguranikovom linom
raunu.
Sa razvojem trita kapitala i trita novca i politika plasmana sredstava se mijenja, odnosno
prilagoava uslovima trita. Veoma je bitno da se ta sredstva ulau u sigurne programe i da se
istovremeno ne mogu u cjelosti investirati u jedan program, ve istovremeno u vie programa
kako bi se to vie smanjio investicioni rizik. U najveem broju drava, ukljuujui i Crnu Goru,
zakonski su odreena ogranienja pojedinih ulaganja sredstava penzijskih fondova. Po pravilu,
ova sredstva se investiraju u sigurne dravne papire, nekretnine i dr.

10.4.5 Odreivanje visine penzije

Visina dobrovoljne penzije, kao to je ukazano, zavisi od visine uplaenih doprinosa,
duine trajanja lanstva u penzijskom fondu i pripisane dobiti. Ovim se eli rei da korisnik,
odnosno osiguranik sam kreira svoju penziju i sam zna kako i kada da uplauje svoju premiju,

103

odnosno doprinos u fond da bi se obezbedio u starosti, odnosno u periodu nakon perioda

zaraivanja.

11. Procjena i likvidacija teta

11.1 Znaaj procjene i likvidacije teta
Postupak procjene i likvidacije sastoji iz sledeih faza:
1. prijava tete,
2. evidentiranje i formiranje predmeta teta,
3. organizacija izviaja i procjene,
4. likvidacija,
5. kontrola teta u toku likvidacije,
6. naknadna kontrola,
7. postupak po prigovoru osiguranika,
8. rezervacija teta,
9. utvrivanje osnova za regres,
10. postupak za tete po osnovu zakljuenih ugovora o reosiguranju i saosiguranju.

11.2 Prijavljivanje tete

tete se moraju prijaviti popunjavanjem odgovarajueg obrasca, koji se smatra zvaninim,
samo ako je dostavljen potom ili neposredno ovlaenom radniku. Prijava tete mora da bude
odgovarajua, kako bi se na osnovu nje mogao formirati predmet i nastaviti utvrena procedura. .
Stoga se prijava tete smatra odgovarajuom ako sadri osnovne podatke o osiguraniku,
oteenom ili ugovarau osiguranja, sa naznakom polise, uz navoenje uzroka i pribline visine
tete. Prijave teta telegramom i teleksom se takoe smatraju zvaninim.

11.3 Evidentiranje teta

Prijavljene tete zavode se u knjige teta hronoloki, po redu prispjea. Radi preglednosti, knjige
teta se vode po vrstama osiguranja i sektorima vlasnitva. Vano je naglasiti da knjiga teta
predstavlja osnovni i trajni dokumenat u kojem se registruje svaka pismena prijava teta, bez
obzira da li je osigurani sluaj nastupio ili ne.
Krajem godine, knjige teta se zakljuuju utvrivanjem broja primljenih, isplaenih, odbijenih i
rezervisanih teta. Pri tome se otvaranje knjiga za narednu godinu vri uz prethodno unoenje
rezervisanih teta iz prethodnih godina.

104

11.4 Formiranje predmeta

Primljene i zavedene prijave teta ulau se u posebne omote koji se zovu korice teta, a u koje
se unose obavezni podaci. Nakon to se formira predmet tete, vri se upuivanje pismenih
zahteva odgovarajuim institucijama, radi pribavljanja neophodne dokazne dokumentacije, koja
se trai po slubenoj dunosti, (zapisnik MUP-a, presuda, reenje, zapisnik, medicinski izvjetaj,
veterinarski izvetaj, zapisnik organizacije koja vri kontrolu kvaliteta i kvantiteta robe i usluga
itd.) ukoliko nije priloena od strane osiguranika.

11.5 Izviaj i procjena

Nakon to je formiran predmet, pristupa se izviaju i procjeni tete, pod kojima se
podrazumijeva struno utvrivanje uzroka, obima i visine tete prema pravilima struke. Izviaj
treba da se obavi odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijave tete Pri tome je pravilo
da svaku tetu treba izvideti i procijeniti, pa i u sluaju kada nema osnova po uslovima
osiguranja, radi mogunosti da se eventualno vodi sudski spor.

11.6 Likvidacija teta

Postupak likvidacije se sastoji od:
1. pribavljanja dokazne dokumentacije za utvrivanje osnova i visine tete,
2. utvrivanja osnovanosti odtetnog zahtjeva (pri emu se prije svega utvruje ta je
predmet osiguranja, da li postoji pokrivenost osiguranog rizika, nain osiguranja,
obraun doplatka i popusta, franiza),
3. utvrivanja naknade po osnovu osiguranja,
4. izdavanja naloga za isplatu konane ili djelimine tete ili odobravanja akontacije,
5. obavjetavanja osiguranika o rezultatu sprovedenog postupka,
6. voenja potrebne evidencije.
Iako ne predstavlja sastavni dio postupka likvidacije u klasinom smislu, njegov nezaobilazni dio
je i utvrivanje da li je i na koji nain osiguranik izmirio svoju osnovnu obavezu plaanja
premije osiguravau.
Ako i posle tri mjeseca od dana kada je osigurava prvi put zatraio dokumentaicju istu ne
dobije, odtetni zahtev e se smatrati rijeenim, ali samo interno. Stoga, ako osiguranik ili
oteeno lice naknadno dostavi potrebna dokumenta, odtetni zahtev e se ponovo uzeti u
razmatranje.

11.7 Interna usluna procjena i likvidacija

Sadanje osiguravajue organizacije posluju kao jedinstvena drutva sa potpunom odgovornou,
kao jedinstveno pravno lice sa jednim iro raunom i po pravilu onoliko podrauna koliko ima
organizacionih djelova sa statusom filijale. Stoga osiguranik, odnosno oteeni moe da prijavi
tetu ne samo u onoj filijali, koja obavlja osiguranje na poslovnom podruju gdje se dogodio
osigurani sluaj, nego bilo kojem orgnaizacionom dijelu jedinstvenog osiguravajueg drutva.
Stoga se u sluajevima kada se teta prijavi u dijelu osiguravajueg drutva koje nije zakljuilo
osiguranje predvia da taj organizacioni dio primi odtetni zahtev, izvri procjenu, likvidaciju i
isplatu tete.

105

Prije isplate tete potrebno je provjeriti da li je osiguranik platio premiju, a od dijela

osiguravajueg drutva koje je zakljuilo osiguranje potrebno je rezervisati broj tete. Posle
isplate tete, kompletan predmet tete treba dostaviti onom organizacionom dijelu gde je
osiguranje zakljueno, pri emu se navedena teta takoe vodi u posebnoj knjizi organizacionog
dijela koji je isplatio tetu.
Ovakvim pristupom na najproduktivniji nain se dokazuje jedinstvenost jednog
osiguravajueg drutva koje jedino ima status pravnog lica.

11.8 Kontrola teta u toku likvidacije

Smatra se da je predmet uredno likvidiran tek onda kada na predmetu postoje potpisi sledeih
ovlaenh lica:
a) likvidatora, odnosno ovlaene komisije,
b) strunog radnika koji vri poslove sutinske kontrole i
c) lica odgovornog za odobravanje isplate likvidirane tete.

11.9 Naknadna kontrola

Posle izvrene procjene, likvidacije, pa i same isplate, sluba za kontrolu osiguranja vri
naknadnu provjeru svih faza procjene i likvidacije teta. Da osiguranik, odnosno oteeno lice,
ne bi ekao sa isplatom poto je jedan od osnovnih ciljeva svakog osiguravajueg drutva da
izvri brzu procjenu, likvidaciju i isplatu teta, naknadna kontrola se vri posle isplate, s obzirom
da se sa pravom smatra da e naknadna kontrola samo u izuzetnim sluajevima konstatovati
odreene propuste u sprovedenom postupku procjene i likvidacije teta.

11.10 Postupak po prigovoru osiguranika

Eventualni prigovor ugovaraa osiguranja, osiguranika ili oteenog lica na ishod likvidacije
tete razmotrie struna sluba osiguravajueg drutva. Nakon to se uputi prigovor, struna
sluba, kao drugostepeni organ, duna je da prigovor razmotri, da jasno i detaljno obrazloi svoj
stav i o tome pismeno obavijesti ulagaa prigovora. Ako se smatra cjelishodnim, moe se
obrazovati i komisija koja e razmotriti prigovor.

11.11 Rezervacija teta

Opte je pravilo da se krajem svakog obraunskog perioda i o zavrnom raunu vri rezervacija
svih ovih teta koje nisu likvidirane u tekuem periodu. Pri tome, prilikom rezervacije
nerijeenih teta likvidatori su duni da blagovremeno pripreme predmete teta, da se upoznaju
sa njihovom osnovanou i da zajedno sa procjeniteljima predloe komisiji za rezervaciju teta
iznos za rezervaciju teta. Posebna evidencija se vodi za tzv. nastale a neprijavljene tete.

11.12 Osnov za regres

Ukoliko se u fazi likvidacije odtetnog zahtjeva ocijeni da postoji osnov za regres, likvidator je
duan da u toku postupka likvidacije od osiguranika ili drugog lica obezbijedi regresnu
dokumentaciju i dostavi je odgovarajuoj slubi koja vri poslove po osnovu regresa.
106

11.13 tete po ugovorima reosiguranja i saosiguranja

Pravilo je da se nakon to se izvri isplata i razvoenje teta prema knjizi teta, na predmetu tete
konstatuje pravo po osnovu reosiguranja ili saosiguranja, izuzev kod teta koje su samo kvotno
reosigurane i kod kojih se obaveza reosiguravaa vri prema knjigovodstvenim podacima.

12. Saosiguranje
12.1 Pojam i znaaj
Uee dva ili vie osiguravaa
tako da svaki osigurava
sluaja srazmjerno preuzetom
se saosiguranje.
Kako kod preuzimanja
tete,
moraju
postojati
jedinstvena primjena uslova
likvidacije i isplate nastale tete.

u sklapanju jednog ugovora o osiguranju,

uestvuje u pokriu nastalog osiguranog
dijelu iz ugovora o osiguranju, naziva

Rizik

osigurava

rizika, tako i kod likvidacije nastale

jeidnstveni kriterijumi, to znai
osiguranja, tarife premija, kao i metod

U praksi se obino podjela obavlja na dva naina, i to:

a) putem vodeeg osiguravaa ili tzv. lidera i
b) putem svih osiguravaa (zajedniki).
Osnovna karakteristika saosiguranja putem vodeeg osiguravaa sastoji se u tome da vodei
osigurava, tzv. lider, obavlja sve poslove oko preuzimanja rizika.

12.3 Ugovor o saosiguranju

Poto se u saosiguranju pravni odnos zasniva na jednom ugovoru, pri emu se izdaje jedna
polisa, koja se poziva na iste uslove osiguranja, gdje nastaje neposredan odnos izmeu
107

osiguranika i svih ostalih saosiguravaa, odnosno osiguravaa, koji su samostalni i mogu imati
zasebnu pravnu sudbinu, iz razloga racionalnosti, oni se ostvaruju zajedno, ali princip ostaje isti.
Ovaj sistem treba razvijati jer se spreava izvoz rizika pa, prema tome, i odliv sredstava. Zatita i
disperzija (pogotovo tekih) rizika u osiguranju je nuna. Saosiguranje je jedan od modela,
normalno, pored reosiguranja, koji bar djelimino moe da rijei ova veoma vana pitanja
osiguranja.

13. Reosiguranje
13.1 Pojam i osnovne karakteristike reosiguranja
U dananjem svijetu, gotovo da i ne postoji rizik koji prijeti djeliminom ili totalnom unitenju
materijalnih ili kulturnih dobara, a koji se ne moe zatititi putem osiguranja. Meutim, mnogo
je rizika ijim bi ostvarenjem nastale tete koje ne bi mogle da nadoknade ni velike
osiguravajue kompanije u svijetu, a pogotovo nijedna organizacija za osiguranje kod nas. Iz tih
razloga, osiguravajue kompanije ili drutva nalaze reenje putem sopstvenog osiguranja od
velikih i skupih teta. To, tzv. osiguranje osiguranja, naziva se reosiguranje.
Na najednostavnije razumijevanje pojma reosiguranja ukazuje samo korienje rijei re koja
implicira da se neto ponovno dogaa, u ovom sluaju javlja se osiguranje rizika ve prihvaenih
u osiguravajue pokrie.
Osigurava preuzima rizik i u onim sluajevima kada ocjeni da bi eventualna velika, djelimina,
ili totalna teta ugrozila njegovu solventnost, zadrava za sebe onoliki dio toga rizika koji u
sluaju tete moe isplatiti, a da istovremeno ne dovede u opasnost sopstvene fondove. Taj dio
koji osigurava zadrava za sebe, naziva se samopridraj.
Samopridraj moe biti izraen u apsolutnim ili relativnim iznosima. Preostali dio rizika
osigurava predaje u reosiguranje.
Ove relacije imaju sopstvenu terminologiju, nastalu iz sledeih pojmova: osigurava ustupa (lat.
cessio - ustupati) dio obaveze reosiguravau i on za reosiguravaa time postaje cedent.
Reosigurava preuzima deo obaveze i naziva se cesionar. U sluajevima kada reosigurava
prenosi dio obaveze na druge reosiguravae, on vri retrocesiju, pri emu se reosiguravai koji
prenose rizik nazivaju retrocedenti a reosiguravai koji prihvataju rizik retrocesionari.
Prva profesionalna reosiguravajua drutva javljaju se sredinom XIX vijeka
Velik broj profesionalnih reosiguravajuih drutava nalaze se u okviru osiguravajuih
grupacija koje se bave i poslovima osiguranja, bankarstvom i pruanjem finansijskih usluga ali
su ove kompanije najee nezavisne jedna od druge. Na primjer, vodee reosiguravajue
drutvo u svijetu (vidi tabelu), Munich Re, posluje u okviru Munich Re grupe
Tabela 11: Vodeih 10 reosiguravaa u svijetu u 2007 godini prema neto pripisanim premijama
Rang

Kompanija

Prihodi

Drava

Rejting finansijske snage

S&P AM
Moody's Fitch

108

1
2
3
4
5
6
7
8
9
10

Munich Re
Swiss Re
Hannover Re
Berkshire Hathaway
Lloyd's of London
SCOR
Reinsurance Group
of America
XL Re
Allianz Re
Transatalntic Re

$32,226,064,327
$29,974,554,707
$11,447,151,358
$10,270,000,000
$8,480,643,207
$6,798,065,589
$4,909,030,000

Njemaka
vajcarska
Njemaka
SAD
V. Britanija
Francuska
SAD

A+
AAAAAAA
A
AAA-

Best
A+
A+
A
A++
A
B++
A+

$4,573,695,000
$4,060,085,419
$3,952,900,000

Berm. ostr.
Njemaka
SAD

AAAAA-

A
A+
A+

Aa3
Aa2
A2
Aaa
A3
-

AAAAA+
A
A-

A1
Aa3
Aa3

A+
AA-

Reosiguravajua drutva mogu biti specijalizovana za samo jednu vrstu osiguranja ili
pruati reosiguravajue pokrie za sve ili vie vrsta osiguranja.
U tom smislu mogue je razlikovati reosiguravae koji se bave iskljuivo
neproporcionalnim ugovorima, iskljuivo fakultativnim ili iskljuivo okvirnim ugovorima.
Preko reosiguranja se ostvaruje prostorna disperzija rizika, na taj nain to reosigurava
preuzeti deo rizika tog osiguravaa dalje distribuira i prenosi na druge reosiguravae
Karakteristino za poslove reosiguranja je da izmeu reosiguravaa i osiguranika ne
postoji nikakav pravni, pa u izvjesnom smislu ni ekonomski odnos.

13.2 Nastanak i razvoj poslova reosiguranja

Prvi pisani trag o postojanju reosiguranja javlja se u XIV vijeku u Italiji. Prvi pisani trag
ovakvog prenosa rizika, koji sutinski predstavlja i prvi pisani trag poetaka poslova
reosiguranja, zabiljeen je u enovi 1370. godine.
Prve profesionalne reosiguravajue organizacije kod nas bile su Pozavarovalnica Sava
formirana 1977., Croatia Lloyd 1977, Dunav Re 1977, Bosna Re 1978, Vojvodina Re 1981 i
Loven Re 1999.

13.3 Znaaj reosiguranja

Sa poveavanjem vrijednosti materijalnih bogatstava i njihovom sve veom koncentracijom kao i
poveavanjem vjerovatnoe ostvarenja opasnosti, reosiguranje posebno dobija na znaaju
prvesntveno za osiguravae neivotnih osiguranja.
Transferom rizika u reosiguravajue pokrie osiguravajua drutva redukuju potrebnu
veliinu rezervi koju moraju posjedovati u cilju obezbeenja solventnosti.
Konano, zahvaljujui injenici da je reosiguranje meunarodni posao, reosiguravai su u
prilici da stiu neprocjenjivu ekspertizu o odreenim tritima kao i proizvodima osiguranja, to
je posebno znaajno za novoosnovane osiguravae.

109

13.4 Podjela reosiguranja

Posmatrano sa stanovita prostorne distribucije, prva podjela bi se mogla odnositi na
reosiguranje u zemlji i reosiguranje u inostranstvu.
U zavisnosti od toga da li je jedna reosiguravajua organizacija primila ili predala rizik u
reosiguranje, razlikujemo aktivna i pasivna reosiguranja.

13.4.1 Aktivna reosiguranja

Preuzimanje rizika u reosiguranje od strane reosiguravaa, u uobiajenoj terminologiji naziva se
aktivno reosiguranje. Osnovni interes svakog reosiguravaa je to iri obim poslova aktivnog
reosiguranja, jer na taj nain u sopstvenom samopridraju moe da vri vei odabir rizika i na toj
osnovi da formira sopstvene fondove, kako za pokrie trokova poslovanja, tako i za stvaranje
rezervi sigurnosti.

13.4.2 Pasivna reosiguranja

Sluajevi kad reosigurava predaje dio rizika drugim reosiguravaima u retrocesiju
nazivaju se pasivnim poslovima reosiguranja. Pasivnom reosiguranju mora se prilaziti sa
odreenom dozom opreza, u ijoj osnovi treba da postoji dobro proanalizirana mogunost
pokrivanja rizika. Dok, sa jedne strane, postoji opasnost od suvie velikog odliva premije u
sluaju predaje u retrocesiju i onih djelova rizika koje bi reosigurava mogao zadrati u
sopstvenom samopridraju, sa druge strane prijeti jo vei rizik ako reosigurava zatrai za sebe
vie no to mu njegove rezerve sigurnosti dozvoljavaju.

13.5 Osnovni pojmovi u reosiguranju

13.5.1 Samopridraj
To je, ponoviemo ukratko, onaj dio jednog rizika kojeg osigurava moe pokriti u sluaju velike
djelimine ili totalne tete iz sopstvenih sredstava, ali tako da isplatom tete ne postane
insolventan.
Pravilno izraunata visina samopridraja je od izuzetne vanosti. Prenizak samopridraj
moe za kompaniju da znai veliki i nepotreban odliv premije u reosiguranje, dok, pak, previsok
nosi opasnost da e isplatom velike tete kompanija zapasti u finansijske tekoe i postati
nesolventna. Samopridraj se naziva dio rizika koji nosi osigurava u proporcionalnim
ugovorima (ekscedentu). Meutim, kod neproporcionalnih ugovora dio koji nosi cedent naziva
se prioritet.
Za razliku od velikih, dobro razvijenih kompanija, male firme, iji je portfelj jo uvijek
neizbalansiran, moraju odrediti samopridraj shodno svojim finansijskim kapacitetima, mogu biti
primorane da izloe riziku proporcionalno mnogo vei dio svog kapitala nego to to ine vee
kompanije, a ostaju u zakonskim okvirima i normama prirodne obazrivosti kao i velike
kompanije.

110

Elementi za odreivanje samopridraja se razlikuju za svaku granu ponaosob.

13.5.3 Maksimalno mogua teta

Maksimalno mogua teta (MM) je drugi faktor, veoma bitan za opredjeljenje prilikom davanja
rizika u reosiguranje. Poznato je, naime, da se prilikom tetnog dogaaja nikada ne deava
apsolutno unitenje jednog materijalnog dobra. U najgorem sluaju, ostaje makar otpadni
materijal, koji ima izvjesnu materijalnu vrijednost.
Prema tome, MM (PML) je ekonomska kategorija i predstavlja na odreenom osiguranom
objektu ili grupi objekata, koji ine rizike, onu najveu tetu, koju je po odreenim iskustvima,
strunoj ocjeni i poznavanju tehnikih i tehnolokih specifinosti pojedinih rizika mogue
oekivati. Procjenom PML-a odreen je limit do kojeg se protee odgovornost reosiguravaa.
Kao i u sluaju samopridraja, pravilna procjena PML-a je izuzetno vana, jer potcijenjen
ili precijenjen PML mogu da imaju posledice kao i kod iste greke u procjeni samopridraja.
PML se najee izraava u apsolutnim brojevima, ali moe biti odreen i u procentima.
Da bi sprijeili manipulaciju osiguravaa, reosiguravai obino u ugovor unose klauzulu o
pogrenoj procjeni PML-a, koja se kree o priznanju greke, u procjeni od 50% pa do 200%, sve
u zavisnosti od iskustva i povjerenja u cedenta.

13.6 Principi reosiguranja

Principi reosiguranja su: istovjetnost sudbina, samostalnost osiguravaa u sopstvenim poslovima,
prebijanje uzajamnih potraivanja, prenos finansijskog rezultata, arbitrano reavanje sporova
kao i obaveznost postojanja osigurljivog interesa, postojanje najveeg povjerenja izmeu
ugovornih strana i obeteujui karakter ugovora o reosiguranju.

13.7 Dokumenti u reosiguranju

13.7.1 Slip
"Slip" je dokumenat koji primjenjuju posrednici u osiguranju i reosiguranju. Sadri sve
bitne elemente za potrebu ocjene i teine rizika, odnosno prikazuje uslove po kojima se eli
zakljuiti ugovor reosiguranju. Zapravo, to je specifina ponuda za reosiguravajue pokrie. U
"Slipu" se tekst ugovora daje u skraenom obliku, ali u dovoljnom obimu da bi se kasnije
pojedini djelovi ugovora podrobnije, tj. detaljnije regulisali. Njime se utvruju uslovi i premije
osiguranja, odnosno premijska stopa, kao i udio koji se prima u osiguranje, odnosno
reosiguranje.
Nakon dogovora i potpisanog "slipa" izmeu osiguranika i "lidera" (vodei osigurava,
odnosno reosigurava), posrednici u reosiguranju podnose "slip" kao ponudu ostalim
potencijalnim osiguravaima koji, u zavisnosti od potreba, preuzimaju dio osiguranja, potpisuju
ga i sve tako do potpunog pokria osiguranog iznosa.

111

13.7.2 Potvrda o pokriu

Na osnovu elemenata iz "slipa" posrednici u osiguranju (brokeri) ispostavljaju tzv. "cover
note", biljeku o pokriu na osnovu koje oni obavjetavaju osiguranika da je pod dotinim
uslovima zakljueno osiguranje, odnosno reosiguranje, kao i o udjelu pojedinih osiguravaa u
njemu. "Cover note" je dokumenat kojim se u praksi potvruje da je osigurava, odnosno
reosigurava (retrocesionar) prihvatio uslove iz "slipa" i da daje saglasnost na pokrie toga
rizika.

13.7.3 Sertifikat o reosiguranju

Sertifikat o reosiguranju tretira se kao ugovor, odnosno polisa reosiguranja, mada u
pravnom pogledu to nije. Uobiajeno se izdaje u sluaju fakultativnog reosiguranja pomorskog
kaska, odgovornosti autoprevoznika radi dobijanja neophodnih dozvola za saobraaj, itd.
Sertifikat o reosiguranju (certificate of reinsurance) predstavlja skraeni oblik ugovora o
reosiguranju i sadri istovjetne podatke kao i potvrda o pokriu. Sertifikat o reosiguranju u
pravilu izdaje broker, uz prethodno pribavljenu saglasnost reosiguravaa. Mnogo je rei sluaj da
sertifikat izdaje sam reosigurava, ali je i to mogue.

13.7.4 Bordero
U poslovima reosiguranja javljaju se privremeni, obraunski, definitivni i dopunski bordero.
Privremeni bordero. Prilikom zakljuenja ugovora o ekscedentnom reosiguranju
uobiajeno je da se reosiguravau dostavi spisak rizika koji ine portfelj reosiguranika. Da li e
privremeni bordero sadrati i podatak o godinjoj premiji, kao i neke druge podatke, zavisi od
specifine prakse i zahtjeva reosiguravaa prilikom pregovora.
Obraunski bordero. Prilikom izvravanja ugovora o ekscedentnom reosiguranju,
reosiguravau se dostavlja periodini obraun (u pravilu po isteku svakog kvartala) premija i
teta na reosiguranim rizicima. U tom smislu obraunska borderoa dijelimo na borderoe premije i
borderoe teta.
Bordero premije, pored podataka iz privremenog borderoa, sadri i broj polise osiguranja,
iznos premije i podjelu rizika na reosiguranika i reosiguravaa, kao i sve ostale uesnike u
disperziji rizika.
Bordero teta predstavlja spisak svih rizika na kojima su se desili osigurani sluaj i tetna
posledica, odnosno onih rizika na kojima je u proteklom periodu teta djelimino ili u potpunosti
isplaena.
Definitivni bordero. Po isteku ugovorenog perioda, finansijsko i statistiko praenje
neminovno zahtijeva sainjavanje konanog spiska svih rizika koji su bili pokriveni.
Dopunski bordero. Ovom vrstom borderoa obavjetava se reosigurava o svim poslovima
iz privremenog borderoa koji nisu zakljueni, kao i o naknadnim izmjenama u reosiguranim
rizicima, ali samo u sluajevima gdje se te izmjene odnose na iznos premije reosiguranja.
Dopunska borderoa u sebi sadre podatke o otkazima ugovora o osiguranju i povratu premija za
odreeni period.

112

13.8 Ugovor o reosiguranju

Ugovor o reosiguranju predstavlja trgovaki pravni posao kojim se osiguravajue drutvo kao
reosiguranik obavezuje da reosiguravau plati premiju reosiguranja, dok se reosigurava
obavezuje da osiguravajuem drutvu isplati dio tete koju je ono na osnovu ugovora o
osiguranju platilo svom osiguraniku. Ugovor o reosiguranju, je po svojoj prirodi osiguravajui
posao, u kojem reosigurava uz ugovorene uslove preuzima u svoje pokrie dio obaveze
osiguravaa (cedenta) iz ugovora o osiguranju.
Ugovori o reosiguranju se zakljuuju najee na godinu dana, sa jasno preciziranim otkaznim
rokom. Mogu biti zakljueni i na dui vremenski period, pa ak i na neodreeno vrijeme.

13.9 Vrste ugovora o reosiguranju

13.9.1 Vrste ugovora sa stanovita masovnosti
13.9.1.1 Pojedinani (fakultativni) ugovori
Pojedinani ugovori se danas najee primjenjuju kod pomorskog i avio kaska, kao i tekih
industrijskih rizika. Ako se radi o industrijskim rizicima, onda se fakultativni ugovori najee
zakljuuju, tek nakon to se dio tog rizika plasira putem nekog drugog ugovora.
Kod fakultativnih poslova svaki prihvaen rizik tj. transakcija je pojedinaan ugovor o
reosiguranju. Prihvat, osim ako nije drugaije naznaeno, traje dok traje polisa - normalno do
jedne godine maksimalno, i ne obnavlja se automatski.

13.9.1.2 Okvirni (generalni) ugovori

Okvirni ugovor o reosiguranju obuhvata sve ugovore odreene vrste osiguranja koje je
osigurava zakljuio u odreenom periodu. Ovakvi ugovori se danas najee i primjenjuju,
poto pruaju veu poslovnu sigurnost objema ugovornim stranama, a takoe je otklonjena
opasnost izbora najopasnijih rizika, ali se, s druge strane, reosiguravau eventualno nameu i
neki drugi rizici, koje nebi primio u sluaju da nije zakljuen okvirni ugovor.

13.9.2 Vrste ugovora sa stanovita preuzetih obaveza reosiguravaa

13.9.2.1 Proporcionalni ugovori o reosiguranju
13.9.2.1.1 Kvotni ugovori o reosiguranju
Kvotnim ugovorima o reosiguranju, ugovori se unaprijed odreen procenat svih rizika
cjelokupnog portfelja jedne vrste osiguranja. Od svih zakljuenih polisa u toj vrsti osiguranja
reosigurava se podjednak procenat rizika, bez obzira da li se radi o rizicima koje po principima
reosiguravajue zatite treba ili ne treba reosiguravati. Taj procenat rizika koji se reosigurava,
naziva se kvota.Loa strana ovog ugovora je to osigurava predaje u reosiguranje i rizike koje bi
mogao da snosi i sam u sopstvenom samopridraju.

13.9.2.1.2 Ekscedentni ugovori o reosiguranju

113

Ekscedentni ugovor, ili kako se ponegdje u literaturi naziva ugovor o reosiguranju vika rizika,
odnosno reosiguranje ekscedenta svote.
Fakultativa

Ekscedetni
ugovor
Pridraj
Automatsko pokrie
Fakultativa
Pridraj
Ekscedentni ugovori o reosiguranju su danas u nekim vrstama reosiguranja zbog svojih
karakteristika gotovo nezamenljivi. Ono omoguava osiguravau da se obezbijedi samo za suvie
velike rizike koje je primio u osiguranje, a da zadri one koje moe sam da snosi.

13.9.2.1.3 Kvotno-ekscedentni ugovori o reosiguranju

Osnovna namjena ove vrste ugovora o reosiguranju jeste omoguavanje osiguravajuim
drutvima poveavanje uea u pokriu rizika, odnosno poveavanje proporcije zadranih rizika
putem kvotnog reosiguranja, ime se faktiki omoguava vee uee osiguravaa u ostvarenoj
premiji osiguranja a vikovi rizika pokrivaju se dopunskim ekscedentnim reosiguranjem.

13.9.2.2 Neproporcionalni ugovori o reosiguranju

Karakteristika neproporcionalnih ugovora o reosiguranju, ogleda se u tome to reosigurava
visinu naknade iz reosiguranja odreuje prema visini tete. Ba iz tih razloga se ova vrsta
poslova naziva reosiguranje teta.
U strunoj terminologiji, smopridraj osiguravaa u sluaju neproporcionalnih ugovora o
reosiguranju naziva se prioritet.

13.9.2.2.1 Ugovor o reosiguranju vika teta

Na osnovu ugovora o reosiguranju vika teta, pokrivaju se sve tete koje prelaze prioritet
(samopridraj) osiguravaa, a koje su nastale usled dejstva jednog tetnog dogaaja, bez obzira
na to da li je rizik pokriven sa jednom ili sa vie polisa.
Grafikon : Reosiguranje vika tete
Iznos tete
po riziku

Viak tete koji

nosi osigurava

XL

114

Udio u teti
koji ima
osigurava

Ovaj oblik ugovora esto se primjenjuje u sluajevima kada je kumuliranje teta izvjesno,
kao to je to, npr., kod osiguranja od oluje, poplave kasko osiguranja motornih vozila, osiguranja
robe u pomorskom prevozu i sl. Sem toga, reosiguranje teta slui kao veoma korisna dopuna
proporcionalnim ugovorima, titei reosiguravaa od rizika koji ekscedentnim ili kvotnim
ugovorima nisu pokriveni (samopridraj reosiguravaa, pogrena procena PML-a i sl.).

115