Priprema

Teina:
Srednje zahtjevno

1.

/slika/275533/

Kvasac staviti da nadoe u toplo mlijeko zajedno sa jednom malom licom eera i
malom
licom
brana.
U prosijano brano dodati jaje,umanjak, sol i ostatak eera te uzali kvasac.
Izmjeati, pa dodati ulje, otopljeni margarin i lim.koricu.Dobro umjeati (rukama ili
spiralnim nastavcima miksera) da se dobije glatko tijesto(po potrebi dodati jo brana).
Tijesto pokriveno ostaviti da dobro nakvae(ja sam ga zamjesila uvee u 11 da bi ujutru
pravila)-bitno je da se tijesto udupla, a vrijeme ovisi od temperature prostorije.
Tijesto premjesiti te ga razvaljati na pobranjenu radnu povrinu-otprilike prst
debelo.aom
vaditi
krugove
i
ostaviti
da
nadou
15
min.
Preokrenuti
ih
i
ostaviti
opet
15
min
da
kvau.
Priti u zagrijanom ulju(ne smije biti prevrue da se ne bi stvarala pjena oko krafni) i to
tako
da
se
gornja
dignuta
strana
stavlja
prema
dolje.
Prije prvog okretanja posuda mora biti pokrivena a kasnije otkrivena.
Ja ih prim u posudi sa prozirnim poklopcem tako da im primjetim da su blago
porumenile odmah ih prevrem(jako brzo budu gotove).Pazite da ne bi bi dobile smeu
boju
jer
e
biti
tvrde.
nagraivanje ratnika, pa je i njihova vjernost oslabila. e a to je manje vazala slijedilo
vladara to je njegova mo bila slabija. tako se s vojnom slubom deavalo isto to i sa
zemljom. tako kraljevska funkcija u zapadnofranakom carstvu sve vie slabi.

tako se pomalo dezintegrira zapadnofranako carstvo (budua francuska), a slian

proces se deava i u istonofranakom carstvu.

u zapadnom se pojavljuje snaan konkurent dinastiji karolinga: kua od francije

(capet).

i sad dalje pokazuje da se dezintegracija desila prije u zapadnofranakom carstvu prije

svega zbog toga to nije bilo snanijih prijetnji izvana, pa tako ni prilike za vladara da
se iskae kao vojskovoa. u istonom (njemaka) je ovih prijetnji bilo mnogo, pa je i
centralizacija bila jaa.
osim toga: istonofranako carstvo je imalo teritorije u pozadini na koje se moglo iriti i
tako stvarati nove teritorije za dijeljenje, to u zapadnom nije bio sluaj.

dakle dezintegraciju i jaanje centrifugalnih sila zapadnofranakog carstva je ubrzalo:

1. nepostojanje vanjske prijetnje
2. nepostojanje teritorija za osvajanje
tako kralj pomalo postaje manje moan od svojih vazala. kae: ovo nije slabljenje
pojedinih kraljeva, ve slabljenje kraljevske funkcije. tako kralj postaje obini barun,
meu ostalima, s neto vie zemlje, koji nema puno za rei izvan svojeg teritorija.
i sad pokazuje kako je do 12.st. u francuskoj uspostavljena takva situacija u kojoj vie
ni ne postoji znaajnija komunikacija izmeu kralja i ostalih teritorijalnih vladara. tako
se zapravo vie ovdje ni ne moe govoriti o kraljevstvu, ve prije svega o zajednici
teritorijalnih vladara koji su meusobno u ravnotei.

a sad o istom tom vremenu u njemakoj (12.st.): tamo kraljevska vlast jo jednom
stjee premo, no nakon toga jo jae uvruju teritorijalne vlasti koje su iznimno
mone u spreavanju centralizacije.

meutim u francuskoj od 12.st. ipak poinje postupna centralizacija i reintegracija sve

veeg podruja.

e i sad se autor pita: to u grai drutva na jednoj strani pogoduje centralizaciji, a s

druge dijeluje suprotno tim centralizirajuim snagama?

dakle: decentralizirajue snage u ranosrednjovjekovnom kontekstu po veini autora

funkcioniraju na sljedei nain: feudalizacija potie vladare da svoje slubenike
opskrbe zemljom, a ako pritom nisu htjeli osiromaiti, primorani su na vojne ekspanzije
uperene prema prostorima slabe moi u susjedstvu. u razdobljima mira slabi kraljeva
mo, a ako nema novih osvajanja, smanjuje se kraljev posjed. ovo je kae dio procesa
feudalizacije.
ovaj oblik vladavine je neraskidivo povezan s odreenim oblikom gospodarstva
naime dok god u drutvu prevladavaju odnosi naturalne privrede nije mogue
uspostaviti vrsto centralistiko inovnitvo, a niti stabilni upravni aparat kojim bi se
upravljalo iz sredita. dakle centrifugalne tendencije su prije svega vezane uz
odreeni oblik privrednih odnosa. i dalje: u ovom obliku privrednih odnosa se potrebe
ljudi mogu zadovoljiti neposredno sa zemlje, a meusobne komunikacije meu
podrujima su slabe. tako je povezanost izmeu podruja slaba.
tek kad poinje jaati povezanost i meuovisnost, postaju mogue sredinje institucije.

naime bez prostorne povezanosti teko je i provoditi vlast nad velikim teritorijem, kao
to je teko vriti razmjenu izmeu pojedinih teritorija. tako je veina teritorija upuena
na autarkiju.

kae: da bi razumjeli proces civilizacije vano je imati jasnu predodbu o tome to je to:

naturalna ili kuna privreda

novana privreda
povezivanje veeg broja ljudi
promjena drutvene ovisnosti pojedinca
porast podjele funkcija
...

zato e autor sad objasniti pojam naturalne privrede: dakle ovdje je rije o drutvu u
kojem roba (prije svega poljoprivredna) prelazi direktno iz ruke proizvoaa u ruku
potroaa, a ponekad su ova dva isto. s vremenom se ovaj put produuje, tj. na njemu
se pojavljuje sve vie posrednika. novac se pojavljuje u situaciji kad ovaj niz postaje
predug.
zato pojmovi naturalna i novana privreda nisu suprotnosti, ve dio istog kontinuuma.

na zapadu se deava drutveni proces diferencijacije drutvenih funkcija i poveanje

meuovisnosti sve veeg broja ljudi (dakle produenje niza izmeu proizvoaa i
potroaa). autor smatra da je promjena oblika vlasti i upravnog aparata samo jedan
od aspekata ove drutvene promjene.
snaga centrifugalnih tendencija usmjerenih na lokalnu politiku autarkiju u drutvima s
preteno naturalnom privredom, odgovara stupnju lokalne privredne autarkije.

kae: u razvoju ratnikih drutava s naturalnom privredom se mogu razlikovati dvije

faze koje se mogu ponavljati i vie puta:

1. faza ratnikog vladara koji osvaja i iri svoj teritorij: ovdje postoji snana
sredinja mo temeljena na drutvenoj funkciji vladara kao vojskovoe. ako ova
funkcija nije potrebna kroz dulje razdoblje ili kralj nije uspjean u njoj, on gubi i
svoje sekundarne funkcije (sudac...). tako vladaru ne ostaje nita osim titule kao
prednost pred ostalim teritorijalnim vladarima.
2. faza vladara koji konzervira, uva i ne stjee nove zemlje: ako nema vanjskih
neprijatelja niti izgleda za nova osvajanja centrifugalne sile stjeu prednost.
svatko tko ima komad zemlje smatra da je on gospodar na njemu. ovo je prije
svega vezano uz stupanj njegove ovisnosti o vladaru, koja je pak vezana uz
sigurnost.

dakle: ovdje ne postoji integrativna snaga privrede, ve je jedina integrativna snaga

vojska: potreba za osvajanjem / obranom. e a budui da je tako, svako ujedinjavanje u
ovom drutvu je nestabilno i ovisno o ovim vojnim faktorima.

pritom su se, kae, ove faze i vie puta izmjenjivale. ipak izgleda da su u ovom
razdoblju centrifugalne sile ipak bile snanije. sad je naravno pitanje zato? mogui
odgovor: u zemljama nasljednicama karolinkog carstva (zapadnom svijetu) se
smanjila opasnost izvana.
meutim moda postoji i neki drugi faktor...

kae: ova postupna decentralizacija vlasti i zemalja, te prijelaz vlasti iz ruku sredinjih
vladara-osvajaa u ruke kaste ratnika se zove proces feudalizacije.

I.

prirast stanovnitva nakon seobe naroda

sad nas dakle zanima kako je dolo do feudalizacije. danas povjesniari sve vie
uviaju da se ovdje ne radi o planskoj tvorevini pojedinih ljudi ili institucija. feudalizam
nije nastao planirano, ve kroz polaganu evoluciju. u tom smislu je feudalnost
svojevrsna prirodna pojava (a.calmette).
kae: mi tu zapravo poseemo za rjenikom prirodnih ili tehnikih znanosti. on nam
naime pomae da izrazimo ono neizbjeno u drutvenim procesima.

meutim kako objasniti na koji je nain nastala neka nova situacija i zato nije
nastala neka druga? pritom, kae, odgovore ne treba traiti u ulogama pojedinaca ili
njihovim idejama, ve u spletu ljudskih odnosa. tako su pojmovi kao to je feudalizam,
apsolutizam, kapitalizam, naturalna privreda, pojmovi koji reprezentiraju institucije koje
su zapravo samo dio procesa promjene u strukturi ljudskih odnosa...
ovo kae vrijedi i za sam proces civilizacije.

kae: jedan od najvanijih pokretaa u mijenjanju strukture ljudskih odnosa i

odgovarajuih institucija = poveanje ili smanjenje broja stanovnika. ovo ne
moemo smatrati prvim i jedinim uzrokom svih zbivanja, ali svakako vanim faktorom.
promjena stanovnitva se prije svega moe shvatiti kao prisilni element (dakle ono to
nije rezultat niijeg plana).

i sad o kretanjima stanovnitva u doba seobe naroda (8, 9. st.): pokazuje koja su sve
plemena stizala u evropu i kojim redosljedom...
prije ovog se deava opadanje broja stanovnika u kasnoj antici, pa nestaju i drutvene
institucije koje odgovaraju gustoj naseljenosti. autor pokazuje kako je upotreba novca
upravo rezultat vee naseljenosti nekog podruja: kad se broj stanovnika smanji ispod
neke razine, automatski se i prazne trita, a veze izmeu proizvoaa i potroaa
postaju krae, pa se deava ponovni pomak prema naturalnoj privredi.
e sad seobama naroda ponovno dolazi do laganog porasta stanovnitva.

pa kae: u povijesti evropskih naroda izmjenjuju se faze prenaseljenosti s fazama

manjeg pritiska. pritom prenaseljenost nije apsolutni pojam. tako odreeni broj
stanovnika koji moe preivjeti u industrijskoj ekonomiji s razvijenim komunikacijama i
trgovinom, u naturalnoj privredi moe predstavljati ogromnu prenaseljenost.

prenaseljenost = takav prirast stanovnitva u nekom podruju koji ima za posljedicu

da je u postojeoj strukturi drutva sve manje ljudi u stanju osigurati namirivanje svojih
standardnih potreba. ovo je relativan pojam koji ovisi o tome to u odreenom trenutku
predstavlja standardne potrebe i koje su mogunosti njihovog zadovoljenja.

posljedice prenaseljenosti (u sluaju naturalne privrede):

zatvaranje i razdvajanje onih koji imaju dovoljno zemlje da zadovolje potrebe

naglaeno povezivanje onih koji imaju vie kako bi se obranili od onih koji nemaju
pojaava se pritisak na susjedna podruja koja su rjee naseljena ili slabije
branjena
pojaava se tendencija iseljavanja

e pa kae: nakon to su se seobe polagano smirile i okonale velike borbe pokazali su

se znakovi ovakve prenaseljenosti.

i sad o zapadnofranakom carstvu: ovdje su kae, vrlo vidljivi znakovi ove

prenaseljenosti. ovdje od 9.st. nadalje nestaju znaajnije prijetnje, a mogunosti za
ekspanziju su sve slabije, pogotovo jaanjem istonog carstva (njemake). ovo dakle
potie dezintegraciju jer se gubi potreba za funkcijom kralja. s druge strane u samom
carstvu se deava sve vei prirast stanovnitva. ovo poveava pritisak na zemlju: kre
se ume, isuuju movare

II.

neka zapaanja o sociogenezi kriarskih ratova

dakle sad za poetak o teritorijalnom irenju iz zapadnofranakog carstva

i sad tu pokazuje kako su pod pritiskom manjka zemlje u 11.st. normanski vitezovi
krenuli raditi za talijanske kneeve i pomalo dobili zemlju u italiji (na siciliji). tako je
sicilija postala normansko feudalno carstvo.

slina stvar se deava i u panjolskoj i portugalu: francuski vitezovi odlaze u pomo

panjolskim kneevima protiv arapa. tako i tamo nastaje feudalno carstvo.

nadalje normanski vitezovi kreu i na britanski otok, pa i tamo osvajaju teritorije.

meutim nakon ovog ponestaju teritoriji za ekspanziju u blizini, pa se pogledi

upravljaju na daljinu: sveta zemlja. e i tako normanski i francuski teritorijalni vladari
kreu prema svetoj zemlji jeruzalem... pa se i tamo osnivaju nove feudalne vladavine.
kae: injenica da se panja usmjerila ba prema tamo je prije svega rezultat
djelovanja crkve. no sama injenica da je bilo potrebno osvajanje nije djelo crkve ve
drutvenog pritiska. crkva u tom smilsu samo upravlja postojeim pritiskom: ona
prihvaa nudu i daje joj nadu i cilj izvan francuske. borbi za nove zemlje se daje cilj i
opravdanje njenim pretvaranjem u borbu za vjeru...

kae: kriarski ratovi su tako prvi veliki kolonizatorski pokret kranskog zapada usljed
prenaseljenosti.
drugo vano kretanje prema istoku: nijemci i osvajanje pruske, baltika i dananje
poljske...

najvea posebnost po kojoj se prva faza prenaseljenosti i ekspanzije razlikuje od

kasnijih faza = vii slojevi se mnoe jednakom brzinom kao i nii (ovo u kasnijim
fazama prestaje biti sluaj, zbog procesa civilizacije, uljuivanja, obuzdavanja...). dakle
u ovoj fazi ne nastaje samo viak siromanih, ve i viak viih slojeva koji nemaju
dovoljno da bi zadovoljili potrebe svojeg statusa. ovo je jedno od moguih objanjenja
prve kolonizatorske ekspanzije viak viih slojeva.

i sad autor posebno upuuje na ulogu mlaih sinova vitezova kojima je ostalo najmanje
imanja. ovi su bili vaan faktor: kao kriari, pljakai, najamnici u slubi veih
gospodara, pa i materijal za prve stajae vojske.

teritorijalnu ekspanziju potiu dakle s jedne strane siromani vitezovi kako bi si

osigurali sredstva za ivot, no s druge i oni bogatiji, budui da upravo na veem
teritoriju temelje svoju mo, tj. propadaju ako nemaju stalno nove teritorije na
raspolaganju za dati u leno.

kae: donedavno se mislilo kako je ambicija za stjecanjem vie posjeda specifina za

kapitalizam. iz ovog vidimo da je to tono samo ukoliko govorimo o novcu. meutim u
srednjem vijeku i naturalnoj privredi najvaniji oblik posjeda je zemlja, a tenja za
njenim stjecanjem ukljuuje drugaija sredstva. druga bitna znaajka srednjeg vijeka
jest da nema odvojenosti politikih i ekonomskih funkcija pa su vojne akcije istodobno i
politike i ekonomske, a potreba za veim bogatstvom je istovjetna potrebi za
poveanjem podruja vladarske moi, suvereniteta i tenjama za poveanjem vojne
snage: najbogatiji = najjaa vojska = vladar.

dakle u ovom drutvu se vlasnik jednog posjeda prema drugom odnosi kao danas
drave jedne prema drugima. pritom si ni oni bogatiji ni oni manje bogati plemii ne
mogu dopustiti da ne sudjeluju u ekspanziji, jer im to smanjuje mo, pa dolaze u
opasnst da nekad budu pokoreni.

i sad tu pokazuje primjer osvajanja engleske od strane normanskih vitezova...

III.

irenje drutva u unutranjost zemlje: stvaranje novih organa i

instrumenata

demografski pritisak je s jedne strane vladajui sloj tjerao na teritorijalnu ekspanziju. no

za nie slojeve je ovo bilo nedostupno rjeejne. kod niih slojeva je ovaj pritisak tjerao
na diferencijaciju rada. kmetovi protjerani sa zemlje su tako bili materijal za postupni
nastanak gradova.

kae: ve u 9.st. su postojale vee aglomeracije ljudi, meutim ovdje se ne moe

govoriti o gradovima. ovo su prije svega bile utvrde i sredita upravljanja
poljoprivredom pojedinih veih vladara. pritom ni nekadanji (antiki) gradovi nisu
zadrali urbani karakter, ve su bili dijelovi i skupine poredani jedni pored drugih koji se
bave zemljoradnjom i gdje se troi sve to se proizvede.

od 11.st. ove nakupine poinju rasti, a ine ih neslobodni (kmetovi). u poetku ovi
najee u novoj sredini ponovno postaju kmetovi, no s vremenom oni brojano
nadjaavaju gospodare, pa poinje dugotrajna borba u kojoj oni uspijevaju izboriti svoja
prava. ovo se prvo deava u italiji i flandriji (11.st.).

kae: uspon ovih graanskih slojeva je objanjenje za sve strukturalne specifinosti po

kojima se zapadno drutvo razlikuje od orijentalnog

dakle od cca. 1050. je itav niz obrtnikih naselja, komuna izborio vlastita prava,
sudstvo, privilegije i autonomije. time se pojavljuje i novi stale slobodnih (uz plemstvo i
sveenstvo...). pod pritiskom pomanjkanja zemlje i porasta stanovnitva drutvo
ekspandira, ne samo u daleke krajeve, ve

Vaditi

ih

na

papirne

ubruse

da

se

Posipati eerom u prahu, po elji moete ih i puniti.

osue

od

vika

masnoe.