kad god srce jako eli, kad god dejoj dui godi kad se s matom sprijatelji, da se seli u kraj neki gde je toplo, tiho gde je, zbog deaka koga voli, devojice to se smeje, kad sneg veje, kad se ledi, a ti ima prijatelje, pa putuje, pa putuje i sa njima snove sanja, zemlju svoju volim, voli, makar bila i najmanja jer ta zemlja samo raste onda kad je ljudi vole, viena iz deje mate, iz ljubavi neke rane, seje bajke srebrnaste, sipa snove zlatotkane. Mira Alekovi