Pavle Jakovac, dipl. oec.

Asistent na Katedri za teorijsku ekonomiju

Sveuilite u Rijeci, Ekonomski fakultet
Ivana Filipovia 4, Rijeka, Hrvatska
Tel.: +385 51 355 131; Fax.: +385 51 212 268
E-mail: pjakovac@efri.hr

VANOST ELEKTRINE ENERGIJE I OSVRT NA

REFORMU ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA U
EUROPSKOJ UNIJI I REPUBLICI HRVATSKOJ
UDK / UDC: 621.31(4-67 EU:497.5)
JEL klasifikacija / JEL classification: L94
Pregledni lanak / Review
Primljeno / Received: 23. kolovoza 2010. / August 23, 2010
Prihvaeno za tisak / Accepted for publishing: 29. studenog 2010. / November 29, 2010

Saetak
Uzevi u obzir injenicu da je energija kljuna za razvoj ljudske civilizacije,
moemo tvrditi da je elektrina energija, kao njezin najfleksibilniji i
najkomercijalniji oblik, nezaobilazna osnova materijalnih i drutvenih djelatnosti
te ivotnog standarda dananjeg ovjeka. To nam govori o povezanosti
elektroenergetskoga sektora sa svim granama gospodarstva pa je sasvim jasno
da se razvitak energetike i cjelokupnog gospodarstva ne mogu promatrati kao
dva odjelita procesa. Najvie to dolazi do izraaja prilikom liberalizacije trita
elektrine energije, tj. naputanja monopola kao modela trine organizacije i
prelaska u konkurentno trite kako bi se stvorilo pozitivno okruenje za sve
sudionike trinog nadmetanja, a ne samo za jednog pruatelja elektroenergetske
djelatnosti. Potreba za realnom cijenom elektrine energije i tehnoloki napredak
u proizvodnji i prijenosu elektrine energije potaknuli su niz reforma u cijelome
svijetu, a za nae je poimanje tih reforma bitna dosljednost tog procesa u
Europskoj uniji kao entitetu prema kojemu Republika Hrvatska ima status
kandidata za punopravno lanstvo.
Kljune rijei: elektroenergetski sektor, liberalizacija trita elektrine energije,
Europska unija, Republika Hrvatska

1.

UVOD

Energija je kljuni imbenik ovjekova razvoja i osigurava ivotni

standard, a jedan je od njezinih najvanijih oblika upravo elektrina energija kojoj
uporaba u svijetu raste s obzirom na stupanj i brzinu drutveno-ekonomskog rasta

251

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

i razvoja. Razlog se nalazi u osnovnoj ulozi elektroenergetskoga sektora

isporuivanju elektrine energije uz ekonomski prihvatljive uvjete koji, izmeu
ostaloga, podrazumijevaju kvalitetu i sigurnost isporuke. To podrazumijeva
povezanost elektroenergetskoga sektora sa svim granama gospodarstva, istodobno
planiranje i razvitak ostalih grana energetike i cjelokupnoga gospodarstva. Ovo
pak najvie dolazi do izraaja prilikom samog razvoja trita elektrine energije,
tj. prelaska iz monopola u konkurentno trite, ime se stvara dodatan skup
preduvjeta kojih se treba pridravati kako bi se zadovoljile potrebe i interesi svih
sudionika na tritu.
Promjenu trine strukture mogu dakle potaknuti ili potiu reforme
osnovne, tj. elektroenergetske djelatnosti radi stvaranja uinkovitoga, trokovno
efikasnoga, otvorenoga i konkurentnoga elektroenergetskog sektora to je,
izmeu ostaloga, i rezultiralo liberalizacijom elektroenergetskoga trita na
podruju Europske unije. Naravno, reforma elektroenergetskoga sektora nije
zaobila ni Republiku Hrvatsku koja je, kao potencijalni kandidat za punopravno
lanstvo u toj nadnacionalnoj tvorevini, obvezna uskladiti zakonodavstvo s EU pa
tako i trite elektrine energije. Tonije, treba postupno prilagoditi dravne
monopole uvjetima koji odgovaraju onima na zajednikom tritu Unije.
Rad je koncipiran tako da nakon uvodnih naznaka slijedi drugi dio koji
se odnosi na pregled svojstava i vanosti elektrine energije kao bitna preduvjeta,
ali i posljedice drutveno-ekonomskoga razvitka. U treem dijelu dan je pregled
tijeka razvoja elektroenergetskoga trita poevi od prirodno vertikalno
integriranog monopola do postizanja konkuretnog trita u elektroenergetskoj
djelatnosti, uz prikaz etiriju moguih modela organizacije sektora elektrine
energije. etvrti se dio pak odnosi na reformu elektroenergetskoga sektora, uz
osvrt na liberalizaciju elektroenergetskoga trita u Europskoj uniji i Republici
Hrvatskoj. U posljednjem, petom dijelu iznesene su najbitnije spoznaje i zakljuci
do kojih se dolo u ovome radu.

2.

SVOJSTVA I VANOST ELEKTRINE ENERGIJE

Elektrina energija (Kalea, 2007., str. 95.) nezaobilazna je osnova

materijalnih i drutvenih djelatnosti, ali i osobnog ivota dananjeg civiliziranog
ovjeka. Osobita svojstva elektrine energije pridonose tomu da u energetskim
gospodarstvima svijeta neprekidno raste udio elektrine energije u ukupno
neposredno iskoritenoj energiji. Automatizacija, robotizacija, kompjutorizacija,
neslueni razvoj telekomunikacija, ali i neprestana ovjekova tenja za udobnijim
ivljenjem i lakim radom, odreuju takav smjer kretanja i u budunosti. Pojavom
prvih elektrana, poetkom osamdesetih godina pretprologa stoljea, tonije
1879. godine u Londonu, elektrina energija dolazi na svjetsku pozornicu. Od
tada tee razvoj elektroprivrede koja je uinila (i ini neprekidno) da se u
civiliziranim drutvima raspoloivost elektrine energije podrazumijeva poput
zraka i vode, inei nae ivote ugodnijima i zanimljivijima (Dahl, 2008.).

252

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

Gledano s tehniko-tehnolokog aspekta, najvei dio elektrine energije

nastaje pretvorbom mehanike energije koja se dobiva pretvorbom toplinske,
potencijalne i kinetike energije dok se znatno manji dio proizvodnje elektrine
energije ostvaruje (ili se moe ostvariti) pretvorbom kemijske energije i
energijom Suneva isijavanja. Prema navedenomu proizlazi da je
elektroenergetski sektor dio energetskog sustava pa se stoga ne moe planirati ni
razvitak ni koritenje elektroenergetskog sektora bez kompleksnog sagledavanja
energetske potronje i njezina zadovoljenja. Proizlazi da je zadatak
elektroenergetskoga sektora osigurati kvalitetnu isporuku elektrine energije uz
minimalne trokove, a da su zadaci izvora elektrine energije da u svakome
trenutku zadovolje potronju elektrine energije i po snazi i po koliini. Danas su,
naime, gotovo nezamislive mehanika energija u industriji, informatici ili pak
rasvjeta bez elektrine energije. U svim podujima profesionalnog i privatnog
ivota uvelike se primjenjuje elektrina energija, jer je najistiji oblik korisne
energije, a njezinom se uporabom ne naruava ovjekov okoli (Udovii, 2004.).
Osnovna je uloga elektroenergetskog sektora isporuivanje odreene
koliine elektrine energije odreene kvalitete i sigurnosti isporuke, uz
prihvatljive ekonomske uvjete. Na tome se i zasniva opi drutveni razvitak te
ekonomski rast i razvoj. Dakle, o radu i razvitku elektroenergetskog sektora ovisi
iskoritavanje prirodnih resursa, efikasnost, razvitak i konkurentska sposobnost
gospodarstva te unapreenje ivotnog standarda ljudi. Ovo implicira da se
elektroenergetski sektor pojavljuje kao preduvjet, ali i kao posljedica drutvenoekonomskog razvitka ukazujui na simultanost procesa njihova razvitka u kojem
se jedan drugome mogu javiti kao ograniavajui faktor. Elektrinu energiju i
elektroenergetski sektor, unutar kojeg se obavlja prijenos energenata od
proizvodnje do potronje, moemo shvatiti i kao podravajui sustav nesmetanog
odvijanja transakcija, razmjene proizvoda i usluga gdje rast obujma transakcija,
tj. razmjene zahtijeva i poveanje proizvodnje kao i potronje elektrine energije
potrebne za odravanje navedenog rasta. Koliko je elektrina energija vrlo osobit
proizvod vaan za ekonomski razvitak, ali i jedan od temelja usko vezanih za
razvojnu strategiju i odravanje nacionalne sigurnosti, kako razvijenih zemalja
tako i onih u razvoju, govori i injenica da planiranje razvitka
elektroenergetskoga sektora potuje osnovne principe koji dolaze do izraaja i pri
planiranju opeg drutevno-ekonomskog razvitka. Uzimaju se pri tome u obzir
tehniko-ekonomske specifinosti elektrine energije i elektroenergetski sektor
kao dio gospodarstva. Naime, proizvodnja, prijenos, distribucija i potronja
elektrine energije sadre niz svojstava i obiljeja koja otro izdvajaju
elektroenergetiku od ostalih grana energetike i od drugih slinih privrednih grana
(Matutinovi i Stani, 2002.). Elektroenergetika postavlja za svoja istraivanja,
planiranja, projektiranja, izgradnju i eksploataciju vrlo sloenu tehnikoenergetsku i ekonomsko-financijsku problematiku. Spomenute specifinosti ine
elektrinu energiju jedinstvenom robom, a bitna su svojstva elektrine energije
(Teodorovi et al., 2006.; ampara, 2008.):

253

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

Proizvodnja elektrine energije, njezin prijenos, distribucija i pretvaranje

u druge oblike energije praktiki se dogaaju u jednom te istom
trenutku. Drugim rijeima, elektrina se energija ne moe akumulirati i
uskladititi, ve se moe i mora proizvoditi samo onda kada to
zahtijevaju potroai. Neuravnoteenost izmeu ukupne snage elektrana
i ukupne snage potroaa u sustavu ne smije postojati; smanjuje li se
potranja potroaa, valja istodobno smanjivati proizvodnju elektrine
energije u elektranama.

Postojanje stalne i velike neravnomjernosti izmeu ponude i potranje

elektrine energije u tijeku godine, mjeseci, tjedana, dana pa i sati.
Budui da ne postoji mogunost skladitenja elektrine energije,
potrebno je osigurati znatne rezerve u proizvodnim kapacitetima.

Isto tako postoji stalna i velika neravnomjernost proizvodnje u sustavima

u kojima dominiraju hidroelektrane koje ovise o promjenjivosti dotoka
vode u tijeku godine.

Za mnoge primjene elektrina energija nema zamjene, a to znai da su

trokovi nestaica za ekonomiju, stanovnitvo i nacionalnu sigurnost
vrlo visoki. Iz toga slijedi da je kratkorona potranja za elektrinom
energijom neelastina.

Dugotrajan investicijski ciklus i razmjerno polagan povrat uloenih

sredstava pod odreenim trinim uvjetima moe destimulirati ulaganja
u nove energetske objekte, posebice ulaganja privatnih investitora.

Udovii (2004.) i Wangensteen (2006.), meu specifinostima

elektrine energije istiu da se elektrina energija ne moe uskladititi pod
ekonomski prihvatljivim uvjetima i u znatnijim koliinama tako da pojedina
elektrana nije u stanju (bez velikih ekonomskih gubitaka) kontinuirano
opskrbljivati potroae kvalitetnom elektrinom energijom pa se neizostavno
namee potreba zajednikog rada i povezivanja elektrana. Nadalje, elektrina se
energija proizvodi i prenosi u okviru elektroenergetskog sektora za nepoznatog
potroaa, dok paralelno ne postoji fiziki nain po kojem bi se jedinica
elektrine energije isporuena potroau mogla slijediti do proizvoaa koji je
proizveo tu jedinicu. Takoer, tvrde da je elektroenergetski sektor kapitalno
intenzivna djelatnost i da se racionalnost u radu i razvitku elektroenergetskog
sektora svodi na racionalnost investicijske politike, a u manjoj mjeri na podizanje
produktivnosti i rentabilnosti sustava kad su investicije zavrene. S obzirom na
iznimnu veliinu i kompleksnost ovoga sektora, jedno od svojstava svakako je i
mogunost tzv. raspada, tj. sluajnih prekida u opskrbi elektrinom energijom
koji zbog tehnikih svojstava elektroenergetskog sektora ne pogaaju samo
individualne potroae, nego mogu biti zahvaena i velika podruja. Koliko je
elektrina energija za drutvenu zajednicu bitna i ima posebno mjesto, govori
nam i to to je smatramo apsolutno nunom u modernome drutvu. Naime, svako
kuanstvo i svaka tvrtka povezani su vodovima na elektrinu mreu jer od svih
klasinih energenata jedino elektrina energija ima mogunost izravnog ulaska u

254

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

domove potroaa, tj. domainstva i u proizvodna postrojenja industrijskih

potroaa. To zaista potvruje kako ne postoji prava zamjena za ovu vrstu
energije.
Elektrina energija kao sveprisutan i gotovo nezamjenjiv energent slui
zadovoljenju mnogih, poglavito elementarnih potreba u svim podrujima ivota.
Troak elektrine energije sastavni je dio trokova izrade svih proizvoda i usluga
kao i trokova ivota. Cijena elektrine energije izravno i neizravno odreuje
razinu ivotnog standarda: izravno potronjom elektrine energije u kuanstvima,
a neizravno cijenom svih proizvoda i usluga (Tominov, 2008.). Elektrina
energija nadalje nije bila vana samo za razvitak SAD-a i drugih razvijenih
kapitalistikih zemalja (tablica 1.), nego je bila i jedan od temelja za razvojnu
strategiju u bivem Sovjetskom Savezu, a jednako je tako vana i u planovima
zemalja u razvoju.
Tablica 1.
Svjetska i potronja elektrine energije po glavi stanovnika te prosjena stopa
rasta potronje elektrine energije

Regija

Sjeverna
Amerika
Srednja i
Juna
Amerika
Zapadna
Europa
Istona
Europa i
bivi
SSSR
Bliski
istok
Afrika
Azija i
Oceanija
Svijet
ukupno

Potronja
elektrine
energije
2006. g. (u
milijarda
ma kWh)

Stanovnitv
o 2006. g.
(u
milijunima)

Potronja
elektrine
energije
po
glavi 2006. g.
(u 1000 kWh)

Prosjena
godinja stopa
rasta
potronje
elektrine
energije
1980.1989.

Prosjena
godinja
stopa rasta
potronje
elektrine
energije
1990.2006.

4.543,66

438,68

10,36

3,37%

1,88%

801,67

453,94

1,77

4,92%

4,08%

3.296,57

590,97

5,58

2,56%

1,65%

1.196,44

285,39

4,19

2,54%

-1,24%

558,40

187,21

2,98

9,86%

6,48%

480,00

913,71

0,53

5,18%

3,48%

5.501,88

3.649,36

1,51

6,07%

6,10%

16.378,62

6.519,26

2,51

3,67%

2,88%

Izvor: prilagodio autor prema Dahl (2008.) i International Energy Annual 2006
Tablica 1. izmeu ostalih relevantnih podataka sadri prosjene godinje
stope rasta (oi i Serdar, 2002.) potronje elektrine energije za osamdesete i
devedesete godine 20. stoljea, s nastavkom u novome mileniju. Moe se
primijetiti da zemlje u razvoju imaju vie prosjene stope rasta potronje

255

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

elektrine energije nego industrijski svijet. Svakako se najvie izdvajaju Bliski

istok te Azija i Oceanija. Ipak, vie cijene goriva u sedamdesetim i ranim
osamdesetim godinama prologa stoljea, sazrijevanje trita elektrine energije i
sve vei udio sektora usluga u ekonomiji, prosjene su stope rasta (na svjetskoj
razini) usporili s 3,67% u osamdesetim godinama prologa stoljea na trenutanih
2,88%. Jasno je pri tome da je Sjeverna Amerika (grafikon 1.) podruje s
najintenzivnijim iskoritavanjem elektrine energije u svijetu.

Izvor: Energy Information Administration, International Energy Annual 2006

Grafikon 1. Potronja elektrine energije (u milijardama kWh) i stanovnitvo (u
milijunima) po glavnim svjetskim regijama 2006. godine
U Sjevernoj Americi svaki potroa u prosjeku potroi vie od 10 000
kilovatsati (kWh) ili 10 megavatsati (MWh) godinje. Europska je potronja
priblino pola od toga, s manjom potronjom u istonoj Europi i bivem
Sovjetskom Savezu. Pri tome treba naglasiti da se u razdoblju tranzicije smanjila
potronja elektrine energije u istonoj Europi i u bivem Sovjetskom Savezu. U
razdoblju od 1980. do 1989. godine prosjena stopa rasta potronje elektrine
energije u tim je regijama bila slina potronji u zapadnoj Europi, pokazujui
koliko su te bive socijalistike ekonomije elektrinu energiju smatrale vanom.
Druge pak regije u razvoju, osobito Afrika, troe znatno manje elektrine energije
po stanovniku.
Zakljuno, valja istaknuti da povezanost elektroenergetskoga sustava s
doslovce svim granama gospodarstva znatno oteava planiranje njegova razvitka.
Pri planiranju elektroenergetskoga sustava, ili pojedinih njegovih dijelova, treba
planirati istodobno i razvitak ostalih grana energetike i cjelokupnoga
gospodarstva, istraivati porast broja stanovnika, rast i razvitak gradova i drugih
naselja, rast ivotnoga standarda, trend potronje energije po stanovniku itd. Sve

256

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

to skupa ini elektrinu energiju robom sui generis gdje i znaenje termina trite
poprima posve drukije tumaenje od njegova svakodnevnog (Matutinovi i
Stani, 2002.).

3.

TIJEK RAZVOJA ELEKTROENERGETSKOG

TRITA

Elektroenergetski sektor jedne zemlje predstavlja industriju proizvodnje

elektrine energije. Promatran u cjelini, elektroenergetski sektor ima obiljeja
prirodnog monopola (Gelo i tritof, 2005.). Opskrba elektrinom energijom
takoer je specifina jer se ona proizvodi i isporuuje u etvernofaznom
vertikalnom meuzavisnom procesu koji ine proizvodnja, prijenos, distribucija i
opskrba. U takvu procesu, proizvodnja elektrine energije podrazumijeva
transformaciju drugih oblika energije ili energenata u elektrinu energiju. Prijenos
i distribucija osiguravaju transport elektrine energije od proizvoaa do
potroaa. Ova se faza proizvodnje smatra prirodnim monopolom bez obzira na
stupanj liberalizacije trita elektrine energije i pod kontrolom je nezavisnog
operatora sustava. Opskrba pak elektrinom energijom podrazumijeva prodaju
krajnjim kupcima. Prodaja koja ukljuuje mjerenje, fakturiranje i marketing moe
biti veletrina i maloprodajna. Ova se faza ne smatra prirodnim monopolom niti
postoje znatnije prednosti ukoliko se ona integrira s drugim funkcijama
(Osmanbegovi i Kokorovi, 2009.). Razvoj trita elektrine energije
podrazumijeva i postojanje odreenih poduzea te organizacija koje imaju vanu
ulogu na tritu u pojedinim fazama razvoja pa zbog toga treba dati njihov
pregled s obzirom na funkciju koju na tritu obavljaju. To su redom (Kirschen i
Strbac, 2004.):
1.

vertikalno integrirana poduzea u svome vlasnitvu imaju proizvodne

pogone, prijenosnu i distributivnu mreu (ova poduzea imaju monopol
na odreenom geografskom podruju u proizvodnji, prijenosu i
distribuciji elektrine energije krajnjem korisniku)

2.

proizvoai elektrine energije poduzea koja se bave proizvodnjom

elektrine energije (u svom vlasnitvu imaju jednu ili vie elektrana koje
rabe razliite tehnologije proizvodnje elektrine energije)

3.

distributivna poduzea posjeduju i upravljaju distributivnom

(niskonaponskom) mreom

4.

trgovci na malo kupuju elektrinu energiju na veletritu i preprodaju

je potroaima koji ne ele ili im nije doputeno kupovati elektrinu
energiju na veletritu

5.

operator trita upravlja raunalnim sustavom koji povezuje ponude

kupaca i prodavaa za elektrinom energijom

257

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

6.

nezavisni operator sustava (engl. independent system operator-ISO)

ima primaran zadatak da osigurava stabilnost i sigurnost sustava (naziv
nezavisan oznaava njegovu nepristranost na konkurentskom tritu jer
nipoto ne smije favorizirati ili namjerno otetiti jednog sudionika u
korist, tj. na tetu drugoga)

7.

poduzea za prijenos elektrine energije posjeduju visokonaponsku

mreu i upravljaju njom prema instrukcijama ISO-a

8.

regulator dravni organ zaduen za osiguranje nepristranog i efikasnog

funkcioniranja elektroenergetskoga sustava

9.

mali kupac kupuje elektrinu energiju od trgovca na malo ili od

lokalnog distributivnog poduzea

10. veliki kupac ima vanu ulogu jer kupuje elektrinu energiju izravno na
veletritu (veliki kupac moe biti istosobno i trgovac elektrinom
energijom i potroa koji troi velike koliine elektrine energije)
Povijesno gledano, razvoj trita elektrine energije zapoeo je nakon
Drugoga svjetskog rata kada je u mnogim zemljama, ponajprije zbog stratekih
razloga, elektroenergetski sektor nacionaliziran i u pravilu organiziran u jedno
vertikalno integrirano poduzee. To isto poduzee je pak bilo jedini opskrbljiva
elektrinom energijom na svom operativnom podruju i imalo je dunost
opskrbljivati elektrinom energijom sve potroae na tom podruju (Tominov,
2008.). Ta je situacija bila uobiajena u Europi i Latinskoj Americi.
Elektroenergetski sektori razvijali su se prema specifinim uvjetima pojedinih
drava, to je dovelo do znatnih razlika meu njima, u strukturi i izgraenosti
kapaciteta, u strukturi i razini cijena elektrine energije te u organizaciji i
vlasnitvu. Posebno su bile velike razlike izmeu elektroenergetskih sektora
razvijenih zapadnih zemalja i elektroenergetskih sektora istonoeuropskih
zemalja, danas poznatijih pod nazivom tranzicijske zemlje. Stoga je
elektroenergetski sektor dugo vremena bio prirodni vertikalno integrirani
monopol u dravnome vlasnitvu. U veini zemalja u svijetu elektroenergetski
sektor bio je pod kontrolom jednog vertikalno integriranog poduzea i rad su mu
strogo regulirale dravne agencije koje su kroz energetski sektor provodile svoju
socijalnu politiku (Tominov, 2008.; Osmanbegovi i Kokorovi, 2009.). Prema
Wangensteenu (2006.), kratki pregled organizacije elektroprivrede prije trenda
deregulacije, do 1990. godine, pokazuje dva tipa i to privatne tvrtke s dravnom
regulacijom (to je bilo tipino i jo uvijek jest za elektroprivredu u SAD-u gdje
dominiraju privatne tvrtke i dravne regulatorne komisije) te dravne tvrtke (to je
bilo tipino za Europu gdje su centralizirane dravne tvrtke bile u FrancuskojEdF, Engleskoj-CEGB i Italiji-ENEL, a slino je bilo i u bivem SSSR-u te
istonoj Europi, dok primjerice u Skandinaviji postoje decentralizirane tvrtke, ali
s dominantnim vlasnitvom drave, opina ili gradova). Zajedniko je svim tim
zemljama da njihove elektroprivrede imaju monopolistiki poloaj u podruju
svog djelovanja, tj. one su povlateni monopolisti u svojim podrujima gdje kupci

258

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

mogu kupiti samo kod jednog opskrbljivaa i gdje takoer postoji malo mjesta za
tzv. neovisne proizvoae.
Prema neoklasinoj ekonomskoj teoriji, odstupanja od savreno
konkurentnih trita rezultat su trinih neuspjeha. Trini neuspjesi odnose se na
one situacije kada na tritu izostane efikasnost u proizvodnji roba ili usluga koja
optimizira koristi za drutvo. U ekonomskoj literaturi postoji nekoliko trinih
neuspjeha s imperfektnim trinim strukturama gdje trita komunalnih, uslunih
djelatnosti, kao primjerice trite elektrinom energijom, predstavljaju ekstremni
sluaj imperfektne trine strukture ili tzv. prirodni monopol gdje samo jedna
usluga kontrolira cijeli segment. U sluaju prirodnog monopola, dugoroni
prosjeni troak proizvodnje opada i kao rezultat toga jedno poduzee moe
opskrbljivati cjelokupnu potranju, tj. itavo trite po nioj cijeni nego li dva ili
vie manjih poduzea. Za razliku od konkuretnog trita, gdje postoji jasna veza
izmeu cijene i ponuene koliine, na monopolistikom tritu nema krivulje
ponude. Odluka monopolista ne ovisi samo o graninome troku, nego takoer i o
obliku krivulje potranje. S drutevnog stajalita monopol rezultira efektima koji
su manje poeljni od onih koji proizlaze iz konkuretnog trita. Openito,
monopol rezultira manjom koliinom outputa i viim cijenama od onih u
konkurentnim industrijama. Jo jedno obiljeje monopola jest cjenovna
diskriminacija koja ukljuuje tarifiranje razliitih cijena za ista dobra i usluge
razliitim subjektima na istome tritu kao to je to sluaj s elektrinom
energijom. Monopolistiku trinu strukturu jo obiljeava jedan prodava,
jedinstven proizvod i nemogunost ulaska na trite jer monopolist jest trite i
on u potpunosti kontrolira koliinu proizvoda koje nudi za prodaju (Pindyck i
Rubinfeld, 2005.; Vlahini-Dizdarevi i Galovi, 2007.; Saplacan, 2008.).
Monopol, kao model organizacije trita elektrine energije pokazao se
nedjelotvornim u smislu osiguranja realne cijene elektrine energije. Zbog tog
nedostatka, kao i zbog tehnolokog napretka u proizvodnji i prijenosu elektrine
energije, nametnula se potreba za reformom elektroenergetskoga sektora, tj.
liberalizacijom trita elektrine energije. Kako trita bivaju sve vea, a tehnike
promjene sniavaju trokove proizvodnje, postavlja se pitanje je li trite
elektrine energije zaista prirodni monopol, pogotovo na proizvodnoj razini.
Konani cilj procesa reforme jest uvoenje konkurencije na trite elektrine
energije i davanje mogunosti krajnjem kupcu da bira dobavljaa, tj. distributera
od kojega e kupovati elektrinu energiju (Udovii, 1998.). Prema ekonomskim
teorijama, konkurentno trite ili tonije, savreno konkurentno trite vodi do
maksimalne ekonomske efikasnosti. U mnogim ekonomskim prirunicima
prikazuje se i kao maksimalno socijalno blagostanje. Spomenuto se moe nai u
poznatoj tvrdnji Adama Smitha o nevidljivoj ruci koja ''vraa drutvu godinji
prihod toliko velik koliko moe'' (Alam, 2008.). Moderna verzija te nevidljive
ruke dva su teorema o ekonomiji dobrobiti (Wangensteen, 2006.): konkurentna je
ravnotea Pareto optimum i svaki Pareto optimum moe biti odran kao
konkurentna ravnotea. Optimalnost navedena u ovom kontekstu znai da nitko
ne moe doi u bolju poziciju ako drugi ne doe u loiju. Pareto optimalnost ne

259

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

ukljuuje nikakve aspekte raspodjele to znai da raspodjela drutvenog dobra

moe biti iskrivljena, ali je jo uvijek Pareto efikasna. Vano je obiljeje te
konkurentne ravnotee da se ne proputa nijedna obostrano korisna trgovaka
prilika, ali isto tako ne postoji arbitraa meu razliitim tritima, razliitim
lokacijama i meu razliitim vremenskim terminima. Da bi se postigla
konkurencija na tritu elektrine energije treba se pridravati tzv. standardnih
preduvjeta. Kwoka i Madjarov (2007.) tvrde da svaki sudionik trita mora biti
dovoljno malen kako ne bi mogao utjecati na trine cijene, da svi sudionici
trita moraju imati potpune informacije o cijenama te sadanjim i buduim
trinim uvjetima. Nadalje, navode da mora postojati slobodan ulaz za nove
proizvoae, da proizvodi i proizvodni faktori moraju biti dogovoreni slobodno i
bez ikakvih trokova transakcije te ono najbitnije, da svaki sudionik trita mora
biti ekonomski racionalan. Prema Wangensteenu (2006.), u realnom svijetu nikad
nisu ispunjeni svi navedeni uvjeti, ali u mnogim smo sluajevima razumno blizu
tomu. U elektroenergetskom sektoru (Bacon, 1994.), vertikalno razdvajanje
proizvodnje, prijenosa i distribucije te horizontalno razdvajanje postojeih
proizvodnih kapaciteta na vie konkurenata donosi kombinaciju trokova i koristi,
ekonomska se efikasnost oituje proizvodnijim iskoritavanjem raspoloivih
prirodnih, ljudskih i kapitalnih resursa dok se od privatizacije oekuju pozitivni
uinci u sva tri podruja. Dio pozitivnih uinaka oekuje se u obliku smanjenja
cijena elektrine energije (kao rezultat nestanka dravnog monopola, tj.
konkurentskih odnosa na tritu i tehnolokog unapreenja) i u obliku uteda za
porezne obveznike (kao rezultat nestanka subvencija i ostalih trokova poslovanja
dravnog poduzea). Nadalje, prema Baconu (1994.) za uinkovitu konkurenciju
proizvodnog dijela u privatiziranome elektroenergetskom sektoru potrebna su tri
uvjeta:
1. u sektoru mora postojati viak proizvodnih kapaciteta, tj. viak nad
potranjom kao poticaj konkurentskoj borbi i rezanju trokova;
2. dovoljan broj konkurenata koji onemoguuje oligopolski dogovor;
3. veliina i trokovna strana proizvoaa moraju biti sline, a troak
prijenosa ne smije biti zapreka konkuriranju meusobno udaljenih
proizvoaa.
Konkurencija u elektroenergetskoj djelatnosti odnosi se na dvije razine, i
to na konkurenciju u veleprodaji i na konkurenciju u maloprodaji. Veleprodaja se
odnosi na prodaju elektrine energije koju prodaju elektrane. One svoju
elektrinu energiju prodaju na veliko, velikim potroaima i opskrbljivaima.
Nadalje, jedan je od glavnih ciljeva deregulacije postizanje uinkovitoga
konkurencijskoga veleprodajnog trita jer konkurencija omoguava mnogo
snanije poticaje za smanjenje trokova (nego to to ini tipina regulacija
trokova usluge) te dovodi do toga da opskrbljivai bre uvode razne vrste
inovacija kojima se smanjuju trokovi. One ukljuuju mudrije investiranje,
jeftiniju izgradnju novih kapaciteta, uinkovitije odravanje uz manje trokove
rada. Druga je prednost konkurencije njezina sposobnost da zadri cijenu na

260

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

razini najnieg troka. U maloprodajnoj konkurenciji cilj deregulacije odnosi se

na pruanje potroaima trino utemeljene cijene elektrine energije, uz
pouzdanu uslugu i uinkovite cijene, a dobar je pokazatelj zrelosti konkurencije i
trita broj uinkovito nereguliranih potroaa te koliina ukupne elektrine
energije potroene izvan reguliranih tarifa. Da bi se dugorono osigurao pravi
trini okvir za konkurenciju u maloprodaji elektrine energije, potrebno je
osigurati brojne tehnike, regulatorne i praktine uvjete kako bi se izbjegla
neeljena odstupanja i znatni dodatni trokovi (Tominov, 2008., str. 270.).
U nastavku emo razmotriti etiri modela organizacije sektora elektrine
energije (tablica 2.) koji se vie razlikuju po tipu konkurencije u svakoj etapi
lanca opskrbe nego po vlasnitvu jer trite elektrine energije nuno namee
potrebu za restrukturiranjem organizacije i naina rada vertikalno integriranih
elektroprivrednih poduzea koja su, kao to je i ranije spomenuto, do poetka
devedesetih godina prologa stoljea u veini zemalja u svijetu imala monopol
nad svim elektroprivrednim djelatnostima.
Tablica 2.
Osnovni modeli organizacije elektroprivredne djelatnosti
Veletrite
(wholesale
competition)
konkurencija u
proizvodnji;
mogunost
izbora
distributera i
velikih
potroaa

Maloprodaja
(retail
competition)

da/djelomino

da

Da

Ne

ne

ne/da

Da

Ne

ne

djelomino

Da

Model

Monopol

Jedan kupac
(single buyer)

Opis

monopol na
svim razinama

iskljuivo prema
jedinom kupcu

Ne

Kokurencija u
proizvodnji?
Distributeri
biraju?
Potroai
biraju?

mogunost
izbora svih
kategorija
potroaa

Izvor: Goi, 2002.

Prema Dahl (2008.) i Nagayama (2009.), a uzevi u obzir tablini
pregled etiriju moguih modela organizacije sektora elektrine energije,
dolazimo do zakljuka da su osnovni modeli organizacije elektroprivredne
djelatnosti redom:

Monopol: u ovakvom obliku organizacije, koji se jo naziva i vertikalno

integriranim monopolom, nije prisutna konkurencija, a potroai su
prisiljeni elektrinu energiju primati iz jednog jedinog nabavnog kanala.
Ovaj model najee obuhvaa cijeli lanac proizvodnju, prijenos i

261

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

distribuciju elektrine energije i slabo je reguliran (obino samo

kontrolom cijena koju provodi drava).

Jedan kupac: ovaj se model moe smatrati prvim korakom prema

deregulaciji gdje i dalje jedan ili vie vertikalno integriranih monopola
upravljaju sektorom. No, omogueno je nezavisnim, privatnim
ulagaima da grade proizvodne kapacitete elektrine energije pa je na taj
nain ipak prisutna kompetitivnost u proizvodnom sektoru.

Veletrini model: omoguuje distribucijskom poduzeu koje se bavi

maloprodajom vei odabir opskrbljivaa energijom iz prijenosa. Takav
pristup donosi kompetitivnost u proizvodnom sektoru i veleprodaji
elektrine energije, a distribucijske kompanije zadravaju monopol u
prodaji energije krajnjim korisnicima.

Potpuno otvoreno trite: kompetitivnost je prisutna u svim sektorima,

od proizvodnje pa sve do ponude elektrine energije individualnim
domainstvima. Omoguen je izravan pristup prijenosnim i
distribucijskim mreama. Prednosti ovog modela su ekonomska
uinkovitost, uklanjanje trinih nedostataka i nadzor moguih zloporaba
trita elektrine energije koji bi se provodio dobro prilagoenim
nadzornim sustavom.

Vane razlike u tim modelima odnose se npr. na pitanja o tome postoji li

konkurencija meu proizvoaima, mogu li maloprodajne ili distribucijske
kompanije odabirati od kojeg e proizvoaa kupovati i moe li krajnji korisnik
birati od koga e kupovati elektrinu energiju. Svakako je maloprodajni model
ekonomski najuinkovitiji, uz uvjet da je sustav maloprodaje elektrine energije
dobro utemeljen, trine institucije dobro razvijene, da postoji konstantan oprez u
pogledu trine snage i da postoje primjereni naini dispeiranja uz dobro
prilagoeni nadzorni sustav.

4.

REFORMA ELEKTROENERGETSKOGA SEKTORA

KRATKI OSVRT NA EUROPSKU UNIJU I
REPUBLIKU HRVATSKU

Od poetka 1980-ih godina do danas u cijelom je svijetu

elektroenergetski sektor podvrgnut velikim reformama koje obiljeava
restrukturiranje vertikalno integrirane monopolistike organizacije u konkurentna
poduzea, otvaranje trita u proizvodnji i opskrbi te privatizacija dravnoga
vlasnitva. U kontekstu tih injenica vrijedi spomenuti da restrukturiranje znai
pripremu za liberalizaciju trita elektrine energije i privatizaciju, tj.
reorganizaciju i racionalizaciju radi poveanja efikasnosti poslovanja. Otvaranje
pak elektroenergetskoga trita znai deregulaciju i demonopolizaciju, tj.
uvoenje konkurencije u djelatnosti proizvodnje i opskrbe, dok privatizacija
dravnoga vlasnitva predstavlja zadnji, ali i najrjei, korak u elektroenergetskim

262

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

reformama. Privatizacija nije nuno povezana s procesom liberalizacije, iako su

meunarodne financijske institucije, poglavito Svjetska banka i Meunarodni
monetarni fond, devedesetih godina prologa stoljea traile od zemalja u razvoju
da privatiziraju elektroenergetski sektor (Zhang et al., 2005.). No, tih godina
postaje jasno da promjene u vlasnitvu nisu dovoljne da bi se poboljala
efikasnost sektora. tovie, ako se i privatizira poduzee gubita koje je u
dravnome vlasnitu, moe se poboljati uinkovitost na mikroekonomskoj
razini, ali moe rezultirati manjim outputom i poveanom nezaposlenosti jer
privatizacija sama po sebi nije mogua bez opredjeljenja na trokovni pristup
formiranja cijena to radi postizanja kredibiliteta zahtijeva postojanje djelotvorne
i neovisne regulacije. U elektroenergetskom sektoru javila se regulacija jer se
smatralo da mehanizam slobodnog trinog natjecanja, tj. Smithova nevidljiva
ruka, nee djelovati na optimiziranje trinih odnosa i zatitu potroaa kod
prirodnih monopola kao to su prijenos i distribucija elektrine energije (Smith,
1776.; Newbery, 2004.; Vlahini-Dizdarevi i Galovi, 2007.).
Uobiajeno je da se regulacijom omogui tzv. primjerena stopa povrata
(Gelo i tritof, 2005.) ime se omoguava donoenje stratekih odluka o
potencijalnim ulaganjima u infrastrukturu na donekle slian nain kao u trinim
djelatnostima. Ovo podrazumijeva da se ''primjerena stopa povrata'' treba utvrditi
na razini koja onemoguava prekomjeran, neopravdan profit, ali koja omoguava
profitabilnost regulirane djelatnosti, uz pouzdan rad i mogunost zamjene
dijelova mree, njezino proirenje i poboljanje. Nadalje, ekonomska regulacija
treba omoguiti razvoj trinog natjecanja stvaranjem prostora za postojee i nove
sudionike i treba sprijeiti diskriminaciju izmeu pojedinih kategorija potroaa
(Pollitt i Jamasb, 2005.). No, i sama regulacija ima dva osnova problema: ne
moe ostvariti jaki poticaj za opskrbljivae tako jeftino kao konkurencijsko trite
i ni sama regulacijska tijela nemaju prave poticaje. Dobro obueni regulatori
mogli bi ostvariti puno bolju regulaciju, ali da bi vlada omoguila kompetentnu
regulaciju morao bi se promijeniti politiki proces. Naime, prava konkurencijska
trita rade dvije stvari odjednom. Ona omoguuju snane poticaje za odravanje
cijene blizu marginalnog troka i za minimizaciju trokova, dok regulacija moe
ostvariti ili jedno ili drugo, ali ne oboje. Mora uiniti ustupke jer opskrbljivai
uvijek poznaju trite bolje od regulatora. Stoga je i najei argument u korist
deregulacije upravo neuinkovitost regulacije. Neosporna je neuinkovitost
regulacije, ali iz toga ne proizlazi da je deregulacija nuno bolja jer trite
elektrine energije ima svoje vlastite neuinkovitosti. Kod savrene konkurencije,
teorijski gledano, interakcija mnogobrojnih kupaca i prodavaa ostvaruje trinu
cijenu koja je jednaka troku proizvodnje posljednje prodane jedinice. S
ekonomskog aspekta to je uinkovito rjeenje. Cilj je dakle deregulacije,
strukturiranje konkurencijskog trita s dovoljnim brojem proizvoaa kako bi se
eliminirala trina mo, tj. sposobnost tvrtke ili grupe tvrtka da odreuju cijene
vee od trokova proizvodnje (Tominov, 2008., str. 265.).
Povijesno gledano, pionir u reformi elektroenergetskoga sektora bio je
ile, s razvojem konkurencijskog sustava za proizvodnju elektrine energije

263

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

utemeljenu na marginalnim cijenama u ranim osamdesetim godinama prologa

stoljea. Poetkom 1990-ih slijedila ga je Argentina koja je 1992. godine
privatizirala neuinkoviti sektor elektrine energije koji je bio u dravnome
vlasnitvu pa ga je, uz uvoenje konkurencijskog proizvodnog trita, podijelila
na proizvodnju, prijenos i distribuciju. To je primijenjeno u ostalim zemljama
Latinske Amerike: Boliviji, Peruu, Kolumbiji, Gvatemali, El Salvadoru, Panami i
djelomino Brazilu i Meksiku. Svakako vaan nacrt privatizacije i liberalizacije
elektroenergetskoga sektora, koji se kasnije iroko rasprostranio kako u velikim
tako i u malim zemljama kao primjer uspjenog modela, primijenile su 1989.
godine Engleska i Wales (Bosco et al., 2006.). U Sjedinjenim Amerikim
Dravama, Australiji, Novom Zelandu i nekim kanadskim provincijama
deregulacija1 industrije elektrine energije uvedena je kao nain poveanja
uinkovitosti i snienja cijena, dok su pak skandinavijske zemlje, slijedei
Norveku, postupno stvorile nordijsko veleprodajno trite elektrine energije,
tzv. Nord Pool (Sioshansi, 2006.).
Najvaniji faktori koji potiu reforme industrije elektrine energije, tvrdi
Tominov (2008., str. 267.), odnose se na nove proizvodne tehnologije (poveana
tehnika uinkovitost, kratki rok izgradnje elektrane uz niske trokove ulaganja),
na injenicu da globalna konkurencija koju potiu meunarodne tvrtke zahtijeva
smanjenje trokova inputa (elektrina energija je troak u svim industrijama), tj.
naglaava meunarodno usporeivanje cijena to potie drave da smanje
trokove elektrine energije kako bi bile globalno konkurentne, da drava kao
vlasnik i upravlja tradicionalnih industrija ne moe odgovoriti na ekonomske i
tehnoloke promjene toliko brzo kao privatni vlasnici, da globalizacijski procesi
tee okrupnjavanju kapitala, da informacijsko-komunikacijske tehnologije
omoguuju bru razmjenu velikih koliina informacija potrebnih za upravljanje
tritem elektrine energije (ICT sustavi omoguuju napredna i on-line trita
elektrine energije s vie sudionika i vie tipova transakcija) te da je razvoj
tehnologije za prijenos elektrine energije stvorio nove mogunosti za razvoj
trita elektrine energije i konkurencije. Elektroenergetski sektor predstavlja
mreu koja istodobno obuhvaa zasebne ali opet tijesno povezane i usklaene
potencijalno konkurentne aktivnosti te one obiljeene kao prirodni monopol.
Takoer, povijesni razvoj, institucionalne oznanice, makroekonomski uvjeti te
resursna obiljeja elektroenergetskoga sektora znatno se razlikuju meu
zemljama. S druge strane, mjere reforme, esto nazvane tzv. standardnim
receptom, slue stvaranju konkurentnog trita ne bi li se poveala ekonomska
efikasnost i smanjila uloga drave. Iako u pojedinim reformama postoji znatan
varijabilitet, one obino ukljuuju kombinaciju sljedeihih kljunih elemenata
(Jamasb et al., 2005.a; Williams i Ghanadan, 2006.):

1
Sioshansi (2006.) tvrdi da je deregulacija u biti pogrean naziv i da ne postoji trite elektrine
energije koje je (ili koje u stvari moe biti) u potpunosti deregulirano jer ak i dobro uspostavljena
konkurentna trita trebaju imati regulator ili, u najmanju ruku, organizirano nadgledanje trita kao i
upravu za borbu protiv kartela, tj. za spreavanje monopolistikog i oportunistikog djelovanja.

264

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

1. korporativizacija komunalnih sluba koje se nalaze u dravnome

vlasnitvu
2. donoenje zakona o reformi elektroenergetskoga sektora
3. implementacija regulatorne reforme
4. osnutak neovisnoga regulatornog tijela
5. razdvajanje vertikalno integriranih komunalnih usluga na proizvodnju,
prijenos, distribuciju i opskrbu
6. omoguavanje pristupa treoj strani postojeim mreama pod jednakim i
nediskriminirajuim uvjetima
7. stvaranje konkurencije u proizvodnom sektoru i veleprodaji elektrine
energije
8. liberalizacija trita maloprodaje
9. privatizacija
10. definiranje pravila o zatiti potroaa, raspodjeli energetskih subvencija i
naslijeenih trokova2
Za zemlje u razvoju pak, istraivanje Svjetske banke glede reforme
elektroenergetskoga sektora usredotouje se na sljedeih est koraka:
korporativizaciju ili komercijalizaciju osnovne djelatnosti, donoenje zakona o
energiji, osnutak neovisnoga regulatornog tijela, restrukturiranje osnovne
djelatnosti, privatne greenfield investicije i privatizaciju (Jamasb et al., 2005.b).
Motivacija, dakle, za promjenu, tj. reformu elektroenergetske industrije i
pripadajuega regulatornog reima varira od zemlje do zemlje, ali se, openito
gledano, eli postii to vea uinkovitost sektora uvoenjem konkurencije meu
sudionicima na tritu. Poboljana je produktivnost rezultat trinoga natjecanja,
a ukljuuje bolju racionalizaciju rada i trokova goriva u proizvodnji i nabavi
elektrine energije, vrhunske investicijske odluke i raspodjelu rizika kao i
poboljane usluge za potroae. Nadalje, kreatori takve politike oekuju da e ti
faktori dovesti do niih trokova elektrine energije i poboljanja usluga. U
zemljama u razvoju pak, dodatni je cilj reforme privui ulaganja u
elektroenergetski sektor. Neizbjeno je da otvaranje trita elektrine energije,
uvoenje konkurencije, omoguavanje izbora potroau, poveanje efikasnosti i
smanjenje trokova postupno prerasta u realnu praksu. To je danas zajedniko u
razmiljanjima i planovima razvijenih zemalja, a i interes je svake pojedine
zemlje uklopiti se u ukupno meunarodno trite sa svim standardima i
2

U razmatranome su kontekstu naslijeeni trokovi oni koje je prouzroilo investiranje prije

restrukturiranja i ne mogu se pokriti na konkurentnom tritu nakon restrukturiranja. Ti trokovi
mogu biti znatni, osobito u situacijama velikih investicija, na primjer u nuklearne elektrane i
hidroelektrane neposredno prije restrukturiranja. Ako postoji viak kapaciteta u proizvodnji koji vodi
prema niim trinim cijenama, proizvodne bi tvrtke mogle trpjeti znatne gubitke (Wangensteen,
2006.).

265

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

institucijama. Da bi se ublaili problemi i razlike u energetskome sektoru, a radi

bre prilagodbe globalizacijskomu trendu, u europskim je zemljama nastala
Europska energetska povelja koju su u prosincu 1991. u Haagu potpisali
predstavnici 49 europskih zemalja i etiri tadanje vodee zemlje svijeta (SAD,
Kanada, Austrija i Japan). Povelja pretpostavlja uvoenje modela dugorone
energetske suradnje u Europi, a u okviru trine ekonomije, na temelju zajednike
suradnje zemalja potpisnica. S obzirom da Povelja kao politiki dokument nije
imala provedbenu snagu, u prosincu 1994. potpisan je u Lisabonu Ugovor o
europskoj energetskoj povelji (Udovii, 2004., str. 110.). Iako su ciljevi
energetske politike jasni, a pristupi u rjeavanju energetskih problema u razliitim
zemljama razliiti (posebno kada se radi o elektroenergetskom sektoru), dolazi do
razliitih pristupa u organizaciji i vlasnitvu elektroenergetskih sustava. Tako su
npr. Francuska, Grka, Turska, Italija i Portugal nacionalizirale svoje monopole
za proizvodnju i prijenos elektrine energije. U mnogim zemljama (Austrija,
Nizozemska, Njemaka) elektroprivrede rade kao regionalna poduzea, a u
Belgiji, Danskoj i panjolskoj proizvodnja je uglavnom u privatnome vlasnitvu.
Osim regionalnih poduzea u Njemakoj postoje i mjeovita poduzea (javno i
privatno). Prijenosna je mrea uglavnom nacionalizirana. Zbog takve razliitosti,
Europska unija pokuava direktivama stvoriti standarde za ujednaavanje trita
elektrine energije (Udovii, 2004.; Serralls, 2006.).
Takvo stanje rezultiralo je potrebom usklaivanja, ali i prihvaanja
odreenih posebnosti unutar Europske unije. To je rezultiralo direktivama
Europske Unije koje predstavljaju minimum zahtjeva koje je EU postavila pred
zemlje lanice radi ukidanja monopola u elektroenergetskome sektoru i otvaranja
trita elektrine energije. Tako se Direktivom 96/92/EC za liberalizaciju
elektroenergetskoga trita, tj. njezinom pravnom nasljednicom (Direktiva
2003/54/EC) uspostavljaju zajednika pravila za proizvodnju, prijenos i
distribuciju elektrine energije.3 Njome se utvruju pravila vezana za organizaciju
i funkcioniranje elektroenergetskoga sektora, pristup tritu, kriteriji i postupci za
raspisivanje ponuda i dobivanje ovlatenja za sudjelovanje u radu zajednikoga
elektroenergetskog sustava. Direktivom su odreena i pravila za konkurenciju u
proizvodnji, potom razdvajanje i transparentnost rauna izmeu proizvodnje,
prijenosa i distribucije elektrine energije kao i pravila za provoenje
konkurencije u opskrbi energijom.4
Vrijedi napomenuti da Direktiva 96/92/EC nije predstavljala gotovo
rjeenje zemljama lanicama, nego samo okvir za izgradnju unutarnjeg trita
elektrine energije ostavljajui iroki prostor za usvajanje rjeenja koja najbolje
odgovaraju situaciji pojedine zemlje lanice. Meutim, liberalizacija trita
3
Tonije, stvaranje unutarnjeg trita elektrine energije u Europskoj uniji zapoelo je Direktivom o
tranzitu elektrine energije putem prijenosnih mrea iz 1990. godine, iji je glavni cilj bio osigurati da
operator mree u jednoj od zemalja lanica ne moe ometati razmjenu elektrine energije izmeu
drugih zemalja lanica (Tominov, 2008.).
8
O spomenutoj direktivi pogledati detaljnjije sljedei bibliografski izvor: Directive 96/92/EC of the
European Parliament and of the Council of 19 December 1996 concerning common rules for the
internal market in electricity, Official Journal L 027, 1997

266

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

elektrine energije nije se ipak odvijala oekivanim tempom. Slobodan pristup

treoj strani (engl. Third Party Access-TPA), ogranien uinak raunovodstvenog
razdvajanja osnovnih djelatnosti i nedostatna obveza u pogledu stvaranja
nacionalnih regulatora elektrine energije nisu potaknuli postizanje konkurentnog
trita. Zbog spomenutih razloga te predloenog velikog broja izmjena i dopuna
postojee direktive donesena je nova Direktiva 2003/54/EC5 s vanim
promjenama glede dinamike otvaranja trita, davanja dozvola za izgradnju novih
kapaciteta, pristupa mrei, obveze razdvajanja operatora sustava i obveze javne
usluge. U sklopu tzv. drugog paketa liberalizacije trita elektrine energije (i
plina), donesena je i Uredba 1228/2003/EC6 o uvjetima pristupa mrei radi
prekogranine trgovine elektrinom energijom kojom se uspostavljaju pravila za
prekograninu trgovinu i izravno se podupire stvaranje unutarnjeg trita
elektrine energije uzimajui u obzir specifinosti nacionalnih i regionalnih
trita (Domanico, 2007.).
Zakljuno, o razvoju trita elektrine energije u Europskoj uniji moe
se ustvrditi da se radi o dugotrajnom procesu (Glanchant i Lvque, 2006.) koji u
veini zemalja jo nije u potpunosti dovren, ali su oita nastojanja prema
potpunom otvaranju trita. Pri tome neke zemlje sporije prolaze kroz tranzicijsko
razdoblje (Francuska, panjolska, Grka, Estonija, Latvija), dok su neke
(Engleska, Norveka, vedska) zavrile s osnovnim reformama. Meutim,
pristupi i praksa u liberalizaciji trita elektrine energije pokazuju i dalje veliku
raznolikost koja je manjim dijelom posljedica organizacijskog, vlasnikog,
tehnolokog, povijesnog, zemljopisnog, zakonodavnog i opedrutvenog
naslijea, a najveim dijelom injenica da svaka zemlja u tim procesima
restrukturiranja i otvaranja trita nastoji maksimalno zatiti svoj gospodarski
interes (Green et al., 2006.; Domanico, 2007.). Uinci poduzetih reforma zbog
navedenih razloga ipak nisu zadovoljavajui to potvruje i injenica da npr.
potroai nisu dobili obeane nie cijene. Objektivni su razlozi rast cijena nafte i
plina, dok su ostali izazvani prerastanjem dravnih monopola u jo vee
meudravne monopole. Svaka zemlja nastoji organizirati ponajprije nacionalno
trite ime se ne ostvaruje prvobitna namjera direktiva EU o stvaranju
unutarnjeg trita elektrine energije. Stvaraju se novi monopoli, velike
elektroenergetske tvrtke, koje ire svoje granice radi vee zarade, a zatvaraju ih
tamo gdje se javljaju gubici. U Europskoj uniji sedam najveih komapnija (E.ON,
RWE, EDF, Vattenfall, Enel, Suez/Electzrabel i Endesa) ima veinski udio na
tritu7 pa je i dalje velika razlika u cijenama elektrine energije meu dravama
5
Vidjeti detaljnije: Directive 2003/54/EC of the European Parliament and of the Council of 26 June
2003 concerning common rules for the internal market in electricity and repealing Directive 96/92/EC,
Official Journal L 176, 2003
6
Vidjeti detaljnije: Regulation (EC) No 1228/2003 of the European Parliament and of the Council of
26 June 2003 on conditions for access to the network for cross-border exchanges in electricity,
Official Journal L 176
7
To ukazuje na postojanje jasnog puta ka koncentraciji u cijeloj Europi. Prema Domanico (2007.),
ova e koncentracija dovesti do formiranja tzv. ''sedmero brae'' usporeujui ih s razvojem naftnog
sektora i formiranjem tzv. ''sedam sestara''.

267

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

EU kako za kuanstva tako i za industriju. Uzevi u obzir sve navedeno, moe se

zakljuiti da Direktive Europske unije ne treba shvatiti kao jedno i jedinstveno
pravilo reorganizacije elektroenergetskoga sektora jedne zemlje, nego kao
minimum zahtjeva EU vodei se prije svega vlastitim interesima i vlastitim
razvojnim strategijama (Udovii, 2004.).
Republika Hrvatska kao potpisnik Sporazuma o stabilizaciji i
pridruivanju te kao potencijalni kandidat za punopravno lanstvo u Europskoj
uniji ima obvezu postupne prilagodbe dravnih monopola uvjetima koji
odgovaraju onima na zajednikom tritu EU. Takoer, Europskom energetskom
poveljom koju je Hrvatska potpisala 1991. godine pretpostavlja se i doprinos
Hrvatske zajednikoj suradnji zemalja potpisnica glede uvoenje modela
dugorone energetske suradnje u Europi. Hrvatski je dravni sabor 1997. godine
ratificirao Ugovor o europskoj energetskoj povelji, dok je Vlada Republike
Hrvatske donijela 1998. godine Uredbu o potvrivanju Protokola energetske
povelje o energetskoj efikasnosti i pripadajuim problemima okolia. Nadalje,
poetkom 1997. godine Vlada RH donijela je Odluku o pokretanju nacionalnih
energetskih programa radi stvaranja pretpostavka za izgradnju nove energetske
politike, koja mora voditi rauna o odrivom razvitku tako da potie
plinofikaciju, poveanje energetske uinkovitosti i iskoritavanje obnovljivih
izvora energije brinui se pritom o zatiti okolia. U Republici Hrvatskoj prijenos,
distribucija i opskrba elektrinom energijom u cijelosti te glavnina proizvodnje
elektrine energije (kao i proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom
energijom) organizirani su unutar HEP grupe. ini je HEP d.d. kao vodee
drutvo i vie ovisnih drutava, a u stopostotnom su vlasnitvu Republike
Hrvatske.
Reforma je energetskoga sektora u Hrvatskoj u formalnome smislu
zapoela krajem lipnja 2000. kada je Vlada RH prihvatila Program reforme
energetskoga sektora. U obzir je pri tome trebalo uzeti mogue posljedice
globalnih procesa, uvjete i ogranienja proizala iz energetske politike Europske
unije te specifinosti hrvatskoga elektroenergetskog sektora. Tim je Programom
reforme energetskoga sektora utvreno razdvajanje temeljnih djelatnosti,
odvajanje sporednih djelatnosti, formiranje trita energenata i privatizacija
energetskih poduzea jer hrvatski energetski sektor obiljeava veinsko dravno
vlasnitvo u elektroenergetici (dok su djelatnost distribucije plina i naftnih
derivata djelomice u privatnom vlasnitvu kao i distribucija ukapljenog naftnog
plina). Godinu dana kasnije (u srpnju 2001.) donesen je paket energetskih zakona
u skladu s tada vrijedeim europskim direktivama o tritu energenata (Udovii,
2004.). Tri od tih pet zakona definiraju predviene promjene u
elektroenergetskom sektoru, a to su redom Zakon o energiji, Zakon o tritu
elektrine energije te Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti.8 Zaokruivanje
prve faze definiranja normativnih pretpostavka reforme elektroenergetskoga
sektora zavreno je u oujku 2002. donoenjem Zakona o privatizaciji Hrvatske
8

Detaljnije o tzv. energetskim zakonima vidjeti u: Narodne novine (2001.), broj 68/01.

268

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

elektroprivrede. Prema odredbama tadanjeg Zakona o privatizaciji HEP-a,

najmanje 51% dionica HEP-a dravno je vlasnitvo sve do ulaska Republike
Hrvatske u Europsku uniju. Predvieno je da se hrvatskim braniteljima i njihovim
obiteljima prenese bez naknade 7% dionica, a da se do 7% pod posebnim
pogodnostima proda sadanjim i bivim radnicima HEP-a. Najmanje 15% dionica
postupkom javne ponude, uz pravo prvenstva i naknadno utvrene pogodnosti,
ponudilo bi se hrvatskim dravljanima, a ostale bi se dionice, ovisno o trinim
okolnostima nudile na tritu kapitala.9 U travnju mjesecu te iste godine usvojena
je i Strategija energetskoga razvitka Republike Hrvatske koja u pogledu
elektroenergetskoga sektora eli stvoriti konkurentan i odriv elektroenergetski
sustav uz visoku sigurnost opskrbe elektrinom energijom. Pri tome se polazi od
injenice da je neovisno, regulirano i otvoreno trite elektrine energije
najuinkovitiji i trokovno najpovoljniji put za ispunjavanje ciljeva.10
Reforma energetskoga sektora, tj. provedba navedenih zakona
napredovala je sporo, a znanja o reformi i otvaranju energetskoga trita bila su
skromna. Reforma je postavila energetske subjekte, dravnu administraciju i
kupce elektrine energije u novu situaciju za koju nisu bili spremni, a provedbu
zakona koile su i koncepcijske razlike koje su se pojavile meu energetskim
subjektima, a povezane su s otvaranjem trita i pozicioniranjem te ovlastima
regulatornog tijela. U Hrvatskoj je od 2002. do 2004. godine donesen niz propisa
radi provedbe zakona kojima se ureuju pojedine energetske djelatnosti, a
istodobno je i Europska unija donijela niz novih smjernica i dokumenata koji
ureuju podruje energetike i u kojima se pojavljuju novi zahtjevi i upute. Bio je
to i osnovni razlog da se potkraj 2004. godine izmijene, tj. nanovo donesu Zakon
o izmjenama i dopunama Zakona o energiji, Zakon o tritu elektrine energije,
Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti11 te nova Strategija energetskog razvoja
Republike Hrvatske iz listopada 2009.12
Novim su zakonima zakonska rjeenja iz 2001. godine usklaena s
Direktivom 2003/54/EC, uklonjeni su odreeni nedostaci i nepreciznosti te je
osigurana njihova realnost i primjenjivost u kontekstu restrukturiranja HEP grupe
i otvaranja trita elektrine energije u Hrvatskoj. Definirana je i nova dinamika
otvaranja trita elektrine energije stjecanjem poloaja tzv. povlatenog kupca. S
danom stupanja na snagu Zakona o tritu elektrine energije svi kupci s
godinjom potronjom veom od 20 GWh i svi kupci koji su prikljueni izravno
9
Detaljnije o Zakonu o privatizaciji HEP-a: Narodne novine (2002.), broj 32/02 i Godinje izvjee
Hrvatske elektroprivrede, 2008. U meuvremenu, tonije u veljai 2010. spomenuti je zakon ukinut
jer postupak privatizacije HEP-a nije nikad pokrenut, a trei e paket europskih energetskih direktiva
(prema kojima organizacijsko restrukturiranje ne obuhvaa pitanje vlasnita niti privatizaciju)
rezultirati novim izmjenama energetskih zakon u Hrvatskoj. Opravdanje za takav potez lei i u
injenici da u razdoblju gospodarske krize energetski sustav treba odrati stabilnim u pogledu
opskrbe i izbjegavanja cjenovnih udara.
10
Detaljnije o Strategiji energetskoga razvitka Republike Hrvatske: Narodne novine (2002.), broj
38/02 i Boromisa (2003.).
11
Detaljnije o spomenutim dopunama i izmjenama: Narodne novine (2004.), broj 177/04.
12
Detaljnije o novoj Strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske: Narodne novine (2009.), broj
130/09

269

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

na prijenosnu mreu stekli su status povlatenog kupca, a dinamika otvaranja

trita je sljedea (Tominov, 2008., str. 283.):

od 1. srpnja 2006. otvoreno je trite za kupce s potronjom elektrine

energije veom od 9 GWh to je znailo mogunost biranja
opskrbljivaa elektrinom energijom za stotinjak poduzetnika koji su
2006. godine potroili oko milijardu kWh elektrine energije

od 1. srpnja 2007. svi gospodarski subjekti u Hrvatskoj slobodno mogu

birati opskrbljivaa (rije je o 200 000 potroaa ija je potronja u
2006. godini iznosila 8,5 milijarda kWh elektrine enegije ili 57%
ukupne potronje

od 1. srpnja 2008. status povlatenog kupca dobila su i kuanstva, tj. svi

kupci elektrine energije u Hrvatskoj.

Transparentno poslovanje s primjerenom liberalizacijom i uinkovitim

upravljanjem, a temeljeno na prihvaanju postavka iz direktiva Europske unije,
omoguuje ostvarivanje nacionalne strategije razvoja elektroenergetskoga sustava
bez opasnosti od neprijateljskih preuzimanja. Hrvatska elektroprivreda tako ostaje
kljuni nacionalni igra u proizvodnji i distribuciji dok bi se u prijenosu
elektrine energije mogla pretvoriti u jaeg regionalnog igraa. Daljnje razvojne
smjernice i prioritetni ciljevi za elektroenergetski sektor Republike Hrvatske
ukljuuju stvaranje povoljnog zakonsko-regulatornog okvira za uinkovito
funkcioniranje otvorenoga trita elektrine energije i privlaenje investicija,
ustolienje elektroenergetike kao gospodarske grane koja pridonosi bruto
domaem proizvodu poveanjem investicija i izvozom (Domanico, 2007.),
izgradnju novih proizvodnih kapaciteta za zadovoljavanje rastue domae
potronje elektrine energije i zamjenu postojeih dotrajalih postrojenja, razvitak
prijenosne mree kojim se omoguava pozicioniranje Hrvatske kao tranzitne
zemlje za elektrinu energiju, osuvremenjivanje distribucijske mree,
iskoritavanje obnovljivih izvora energije u proizvodnji elektrine energije i
poticanje distribuirane proizvodnje te poticanje uinkovite uporabe elektrine
energije.

5.

ZAKLJUAK

Sve proizvodne i razvojne aktivnosti obuhvaaju energiju kao kljuni

izvor ekonomskoga rasta, industrijalizacije i urbanizacije, tj. elektrinu energiju
kao nezaobilaznu osnovu i gotovo nezamjenjiv energent u svim sferama
materijalnih, drutvenih, ekonomskih i osobnih sfera dananjega civiliziranog
drutva i sredine u kojoj ovjek ivi, radi i djeluje. S obzirom da udio elektrine
energije u ukupnoj neposredno iskoritenoj energiji raste te prihvaanjem
injenice o meusobnoj isprepletenosti i simultanosti procesa drutvenoekonomskoga i elektroenergetskoga rasta i razvitka, reforma elektroenergetske
djelatnosti postaje jo vanija.

270

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

Godinama je elektroenergetski sektor bio prirodni vertikalno integrirani

monopol u dravnome vlasnitvu to se, kao model organizacije trita elektrine
energije, pokazalo neuinkovitim u smislu realne cijene elektrine energije. To je,
uz tehnoloki napredak u proizvodnji i prijenosu elektrine energije, nametnulo
potrebu za reformom, tj. liberalizacijom trita elektrine energije. Naime, jedino
konkurentno trite rezultira pozitivnim uincima za sve sudionike trinoga
nadmetanja, a ne samo za jednog sudionika, jednog pruatelja komunalne, u
ovome sluaju elektroenergetske, djelatnosti. To je potaknulo niz reforma u
cijelome svijetu, a za nae je shvaanje tih reforma bitna dosljednost tog procesa
u Europskoj uniji. Republika Hrvatska ima status kandidata za punopravno
lanstvo i u takvoj poziciji mora svoje zakonodavstvo i trite uskladiti s
pravnom steevinom i trinom strukturom Unije.
Premda postoji tzv. standardni recept za provedbu reforma i direktive
glede liberalizacije trita elektrine energije u Uniji, a Republika je Hrvatska
svoje zakonodavstvo uskladila s aktualnom direktivom (Direktiva 2003/54/EC),
ipak nema oekivanih ishoda i koristi. Sve to uzrokuje veliku raznolikost meu
zemljama koje su liberalizirale svoja trita elektrine energije.
Zakljuno, elektroenergetika kao gospodarska grana bitno pridonosi
bruto domaem proizvodu i to poveanim investicijama, izvozom i izgradnjom
novih proizvodnih kapaciteta to dodatno (donekle) opravdava maksimalnu
zatitu vlastitih gospodarskih interesa, kako u zemljama lanicama Europske
unije tako i Republici Hrvatskoj.

LITERATURA
Alam, M.S., (2008): Bringing Energy Back Into The Economy,
Northeastern Universitiy, Boston, Working Paper, April 2008
Bacon, R., (1994): Restructuring the Power Sector: The Case of Small
Systems, Public Policy for the Private Sector, FPD Note No. 10, The World
Bank, June 1994
Boromisa, A.M., (2003): Energy in the European Union and in Croatia,
http://www.ijf.hr/eng/EU/boromisa.pdf
Bosco, B. et al., (2006): Deregulated Wholesale Electricity Prices in
Europe, http://econpapers.repec.org/paper/miswpaper/20061001.htm
ampara, A., (2008): Energetska politika Evropske unije i
elektroenergetske perspektive u Bosni i Hercegovini, Pregled, 49 (3): 57 84
Dahl, C.A., (2008): Meunarodna trita energije: cijene, politike i
profiti, Kigen, Zagreb
Directive 96/92/EC of the European Parliament and of the Council of 19
December 1996 concerning common rules for the internal market in electricity,
Official Journal L 027, 1997

271

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

Directive 2003/54/EC of the European Parliament and of the Council of

26 June 2003 concerning common rules for the internal market in electricity and
repealing Directive 96/92/EC, Official Journal L 176, 2003
Domanico, F., (2007): Concentration in the European electricity
industry: The internal market as a solution?, Energy Policy, 35: 5064-5076
Energy Information Administration (2006): International Energy
Annual, Department of Energy, Washington DC, USA
Gelo, T., tritof, I., (2005): Metode ekonomske regulacije u
elektroenergetskom sekotoru, Energija, 54 (3): 181 189
Glanchant, J.M., Lvque, F., (2006): Electricity Internal Market in the
European Union: What to do Next?, Cambridge Working Papers in Economics,
No. 0623, March 2006
Godinje
izvjee
Hrvatske
elektroprivrede,
2008,
http://www.hep.hr/hep/publikacije/
godisnje/2008godisnje.pdf
Goi, R., (2002): Mogue opcije razvoja trita elektrine energije u
Hrvatskoj, http://bib.irb.hr/datoteka/126798.clanak2.pdf
Green, R. et al., (2006): Benchmarking Electricity Liberalization in
Europe, Cambridge Working Papers in Economics, No. 0629, March 2006
Jamasb, T. et al., (2005a): Electricity Sector Reform in Developing
Countries: A Survey of Empirical Evidence on Determinants and Performance,
World Bank Policy Research Working Paper No. 3549, March 2005
Jamasb, T. et al., (2005b): Core Indicators for Determinants and
Performance of the Electricity Sector in Developing Countries, World Bank
Policy Research Working Paper No. 3599, May 2005
Kalea, M., (2007): Elektrina energija, Kigen, Zagreb
Kirschen, D.S., Strbac, G., (2004): Fundamentals of Power System
Economics, John Wiley and Sons
Kwoka, J., Madjarov, K., (2007): Making Markets Work: The Special
Case of Electricity, The Electricity Journal, 20 (9): 24-36
Matutinovi, I., Stani, Z., (2002): Privatizacija elektroenergetskog
sustava u Hrvatskoj razvojni iskorak ili zabluda neoliberalne ideologije?,
Ekonomski pregled, 53 (11 12): 1030 1047
Nagayama, H., (2009): Electric power sector reform liberalization
models and electric power prices in developing countries: An empirical analysis
using international panel data, Energy Economics 31: 463-472
Narodne novine, (2001): Zakon o energiji, 68/01, Zagreb
Narodne novine, (2001): Zakon o tritu elektrine energije, 68/01,
Zagreb
Narodne novine, (2001): Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti,
68/01, Zagreb

272

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

Narodne novine, (2002): Zakon o privatizaciji Hrvatske elektroprivrede,

32/02, Zagreb
Narodne novine, (2002): Strategija energetskog razvitka Republike
Hrvatske, 38/02, Zagreb
Narodne novine, (2004): Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
energiji, 177/04, Zagreb
Narodne novine, (2004): Zakon o tritu elektrine energije, 177/04,
Zagreb
Narodne novine, (2004): Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti,
177/04, Zagreb
Narodne novine (2009): Strategija energetskog razvitka Republike
Hrvatske, 130/09, Zagreb
Newbery, D., (2004): Issues and options for restructuring electricity
supply industries, Cambridge Working Papers in Economics, No. 0210, June
2004
Osmanbegovi, E., Kokorovi, M., (2009): Uticaj liberalizacije trita na
cijene elektrine energije, Tranzicija, 10 (21 22): 181 202
Pindyck, R.S., Rubinfeld, D.L., (2005): Mikroekonomija, Mate, Zagreb
Pollitt, M., Jamasb, T., (2005): Electricity Market Reform in the
European Union: Review of Progress toward Liberalization & Integration,
Massachusetts Institute of Technology, Center for Energy and Environmental
Policy Research Working Paper No. 0503, March 2005
Regulation (EC) No 1228/2003 of the European Parliament and of the
Council of 26 June 2003 on conditions for access to the network for cross-border
exchanges in electricity, Official Journal L 176
Saplacan, R., (2008): Competition in electricity distribution, Utilities
Policy, 16: 231-237
Serralls, R.J., (2006): Electric energy restructuring in the European
Union: Integration, subsidiarity and the challenge of harmonization, Energy
Policy 34: 2542-2551
Sioshansi, F.P., (2006): Electricity Market Reform: What Have We
Learned? What Have We Gained?, The Electricity Journal, 19 (9): 70-83
Smith, A., (1776): An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth
of
Nations,
London:
Methuen
and
Co.,
Ltd.,
http://www.econlib.org/library/Smith/smWN.html
oi, I., Serdar, V., (2002): Uvod u statistiku, kolska knjiga, Zagreb
Teodorovi, I. et al., (2006): Energetska politika EU i hrvatske
perspektive, Ekonomija, 13 (1): 195 220
Tominov. I., (2008): Liberalizacija trita elektrine energije ispunjava
li oekivanja?, Energija, 57 (3): 256 299

273

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

Udovii, B., (1998): Razvitak i energetika: temeljne odrednice, Inaica,

Zagreb
Udovii, B., (2004): Neodrivost odrivog razvoja: energetski resursi u
globalizaciji i slobodnom tritu, Kigen, Zagreb
Vlahini-Dizdarevi, N., Galovi, T., (2007): Macroeconomic context of
economic reforms in electricity sector of transition countries, Zbornik radova
Ekonomskog fakulteta u Rijeci: asopis za ekonomsku teoriju i praksu, 25 (2):
347 371
Wangensteen, I., (2006): Elektroenergetski sustav u trinim uvjetima,
Energija, 55 (1): 6 35
Williams, J.H., Ghanadan, R., (2006): Electricity reform in developing
and transition countries: A reappraisal, Energy, 31: 815-844
Zhang, Y. et al., (2005): Competition, regulation and privatisation of
electricity generation in developing countries: does the sequencing of the reforms
matter?, The Quarterly Review of Economics and Finance, 45: 358-379

274

EKON. MISAO PRAKSA DBK. GOD XIX. (2010.) BR. 2. (251-276)

Jakovac, P.: VANOST ELEKTRINE...

Pavle Jakovac, B. Sc.

Assistant, Department of Theoretical Economics
University of Rijeka, Faculty of Economics
Ivana Filipovia 4, Rijeka, Croatia
Tel.: +385 51 355 131; Fax.: +385 51 212 268
E-mail: pjakovac@efri.hr

THE IMPORTANCE OF ELECTRICITY AND REVIEW OF

POWER SECTOR REFORM IN THE EUROPEAN UNION
AND THE REPUBLIC OF CROATIA
Abstract
Taking into account the fact that energy is crucial for the development of human
civilization, we can argue that electricity, as its most flexible and more
commercial form, represents today an indispensable basis for the material and
social activities as well as living standards. The above mentioned induces the
existence of interconnection between the power sector and all other sectors of the
economy where the development of energy and the overall economy cannot be
viewed as two separate processes. This becomes most evident during the process
of electricity market liberalization, i.e. abandoning monopoly as a model of
market organization and switching to the competitive markets in order to create a
positive environment for all participants in the market competition, not just for a
single provider of electricity service. The need for real electricity prices and
technological advances in production and transmission of electricity have
prompted a series of reforms throughout the world. In the case of the Republic of
Croatia it is essential that this process remains consistent in the European Union
since Croatia has the status of candidate for the full membership in that entity.
Keywords: power sector, liberalization of electricity market, European Union,
Republic of Croatia
JEL classification: L94

275