ALEGORIJA

- alegorija kao tumaenje i kao kompleksna figura koja se zbog neobinosti ne uklapa u trope
jer boravi u filozofiji, politici - sloena kategorija
Trostruki vid alegorije:
1) stilska figura
2) tumaenje
3) knjievni oblik
- vano je prepoznati razlikovna specifina obiljeja alegorije u ukupnoj retorikoj mrei
tropa i figura: specifinost alegorije u odnosu na metaforu: postoji kvantitativna razlika
metafora podrazumijeva rije ili sintagmu, a alegorija se odnosi na reenicu i diskurz
- alegorija se nalazi meu figurama koje se povezuju prema slinostima i razlikama, a i prema
iskljuivanju (s nekima dijeli slina svojstva, a od nekih se razlikuje)
- vano je objasniti posebnost kranske alegorije i alegorijskog znaenja (biblijska
alegorija i alegoreza) zato je to vano za teoriju i povijest alegorije? Zato to pokazuje
snanu mo te retorike figure to su bila vrata kroz koja se gledala cijela Biblija. Za cijeli je
SV bila kljuna kranska alegorija.
Raznovrsnost alegorijskih modusa ima razliite uloge (pr. u djejoj prii, u poslovicama,
izrekama, zagonetkama pukim jednostavnim oblicima / u cijeloj tektonici SZ i NZ /
Kafka / politika ekonomija)
- vano je teorijsko znanje primijeniti u analizi tekstova razlikovati doslovno od prenesenog
znaenja i vano je vrednovati znaenje alegorije u knjievnom i kulturnom kontekstu
(nijedna kultura ni komunikacija ne preivljava bez znakova, u semiotikom sustavu alegorija
je znak, a njezina je vrijednost posebno bila naglaena u SV; takoer dogodio se procvat u
posljednjih 20tak godina)
- alegorija ne moe imati znaenje simbola, ali ima vrijednost jer omoguuje orijentacijski i
vrjedonosni okvir
pr. simbol rue u naslovu romana Ime rue Umberto Eco koristi optereeni simbol
(znaenjima i konotacijama), potom muti to znaenje i zbunjuje nas jer iz naziva Ime rue
zapravo ne doznajemo nita
Uloga alegorije:
1) pomoi i olakati razumijevanje
2) zatvaranje puta razumijevanju, tajnovitost znaenja, hermeneutika alegorije (namjena
samo posebnom sloju ljudi, iskljuivanje nepoeljnih: pr. u proroanstvima i u antikim
stihovima sve je puno simbola proroanstva o kraju svijeta, Nostradamusova proroanstva

metriki teko razumljivo, anagrami, premetaljke, skrivena znaenja, poseban simboliki

sustav) (ifrirani hermeneutiki sustav za tajna drutva, pr. masoni) znaenje nam ostaje
tajna
Alegorija nastaje (realizira se) itanjem. itanje je stvarnost, aktualnost knjievnosti,
ona je bez itatelja mrtvo slovo
J. P. Sartre: Knjievnost je udan predmet (poput zvrka), postoji kad se giba gibanje je
knjievnost.
- alegorija dijeli sudbinu knjievnosti i potvruje navedeno. Upuuje nas na poseban tip
itanja (uvjebano i sporo itanje jer brzim itanjem ne moemo dekodirati dvostruka
znaenja na kojima poiva alegorija) da bi se alegorija procesuirala te dvije razine moramo
prepoznati (alegorija pretpostavlja postupak dekodiranja).
- dok itamo, zadravamo razlikovanje doslovnog i prenesenog znaenja, ne spajamo ih
(itamo na dvjema razinama) bez doslovne razine ne moemo ukljuiti prenesenu i nema
prijenosa znaenja. Te dvije razine ostaju razdvojene idui usporedno, paralelno.
Metafora: presijecanje doslovnog i prenesenog znaenja i zamjena tih znaenja (pr. prijenos
osobina u reenici Marko je magarac. supstitucija i prijenos znaenja jer ne mislimo u isto
vrijeme na magarca i Marka.
Doslovno i preneseno znaenje ne odnose se samo na plan izraza/stila. Taj dio (u
tradicionalnoj retorici zvan elocutio) nedovoljan je za alegoriju jer se ona odnosi i na plan
izraza i na plan sadraja. Alegorija uvijek provocira pitanje to je pisac htio rei? pitanje
namjene autora. Povrinsko se i doslovno odnosi na zbiljske kategorije koje vidimo, a
dubinsko, preneseno i skriveno znaenje na ono to ne vidimo (moe biti skriveno namjerno
ili sluajno).
Skriveno znaenje dokuivo je zbog autorovih signala, indicija koje nas usmjeravaju da ne
idemo krivim putem. (pr. nelogine i apsurdne situacije kod Kafke pripovijedaju se na nain
bajke, sve je savreno normalno i mirno. namjerna neloginost i nesklad pa se pitamo je li
tom priom autor htio neto poruiti, gdje je skrio poruku)
- ne smijemo u itanje uplitati svoje probleme i traiti njihovo rjeenje, ali potrebno je
odreeno znanje i itateljsko iskustvo kada se radi o alegoriji
Romantizam odbacivao alegoriju jer kontrolira itatelja, njegovo razmiljanje i itanje u
igri se autor slui indicijama, stvara sustav kroz koji kontrolira nae emocije i vodi nas, no
takvo itanje zahtijeva veu koncentraciju i inhibira emocije (moramo razmiljati i povezivati)
alegorija je emocionalno hladna. Nepoeljna zbog:
- pod alegorijom se krila didaktina poruka (pr. basne, Biblija rabinska metoda
pouavanja priicom) sustav je zabrana besmislen, radi se o opominjanju i pouavanju
(sami izvlaimo zakljuak iz priice)

- pr. prispodobe u Evanelju navjeivanje kraljevstva nebeskog; prispodobe su

raskrinkavale namjere protivnika (farizeja) pr. Evanelje po Marku prispodoba o zlim
vinogradarima (prepoznali da se radi o njima)
- alegorija priopava simbolikim jezikom stvari koje su nesaopive ljudskim jezikom
- nikada ne rei sve u govoru jer se tada sluatelja inimo glupim, moramo ga voditi do
odgovora, do sloenih hermetikih, pjesnikih alegorija potrebna je interaktivna suradnja
bez pasivnog itatelja (itanje nije konzumiranje)
- itanje u SV: progutali smo knjigu usporedba s mlijekom za dojenad (antropoloki o
razlici kulture i divljine u kuhanju sirovo i kuhano)
- antiki mit o Kronosu (bogu vremena koji je ivio prodirui svoju djecu)