Professional Documents
Culture Documents
Ljubav, Struja, Voda & Telefon - Ljubav, Struja, Voda & Telefon
Ljubav, Struja, Voda & Telefon - Ljubav, Struja, Voda & Telefon
pleu, nego stoje s cugom u ruci, u svojim Paul & Shark majicama i
s naoalama za sunce u kosi. ak i ako je dva u noi, oni jo uvijek
dre te naoale navrh tjemena, gotovo neprimjetno se njiu,
odmjeravaju ene i trude se izgledati cool, a zapravo su papci, jadni,
iskompleksirani i obino bez para. Ako ih zna ubosti na pravo
mjesto, u sekundi se ispuu. Takav jedan, u pomno namjetenoj
nehajnoj pozi, s jednim stopalom naslonjen za zid, sa cigaretom u
jednoj ruci i nekakvim, boe te sauvaj, rozim koktelom u drugoj,
ba je s druge strane ulice fiksirao Lidiju, prodornim pogledom od
kojeg su se njoj vjerojatno trebale noge odsjeci.
"Sta je, frajeru?" pomisli Lidija, uputivi mu jedan slatki osmijeh.
A on se zbuni i okrene glavu.
"Ajde, dobro, bilo je lipo dok je trajalo", ree ona u sebi.
Gurajui se kroz gomilu, uto doe Branka s njihovim piima. Lidija
otpije gutljaj votke s Red Bullom.
"Dinko me otkanta veeras... Ne znan vie kako u s njin. Morat e
pripazit na svoje ponaanje. Morat e mi fun-da-men-ta-lno pripazit
na svoje ponaanje... Sta ima u tebe?"
"Uf! Nemoj da ti ponen."
"Loe?"
"Totalno."
"Ajmo, zini, ta ne valja?"
"ele i ja smo prikinili."
"Opet? Jubilarni sedamnaesti put."
"Ovi put definitivno."
"E, naravno, ka i oni esnaest puti dosad."
"Nemoj mi se smijat. Ne mogu vie. Iscrpija MH- je. Majke mi,
nakon dvadeset minuti razgovora s njin ja se osjean ka da san ilo
jutro tukla i u/inu u kveru."
"Bui gume?"
"Nije, ne bui gume, ali, brate..."
"ta?"
"Ma, nita..."
"Ajmo, ajmo, nema tajni meu prijateljima."
"Bili smo u Meugorju proli vikend..."
"E?"
"I ovi... On je traija neto od mene da napra-vin, neto..."
"Tija je da ukrade lemozinu iz crkve?" bubne l .idija.
"Lidija, molin te!"
"Oprosti, neu vie. Priaj."
"Tija je da napravin neto... U krevetu..."
"Pa u Meugorju!?" zgrane se Lidija, znatieljno podiui obrve.
"Jebate, perverznjaka!... A ta je tija?"
"Ne mogu ti priat o tome."
"Ajde, to si pika."
"Ne mogu. Nemoj me ni pitat za to", ree Branka i turobno zauti.
Lidija primijeti da je onaj s druge strane opet gleda. Pogleda i ona
njega. Sto ne bi, kad je besplatno. Ovaj se napokon osmjeli, otisne se
onim stopalom o zid, krene i na pola metra, po prilici, od nje stane,
mislei to bi rekao. Lidija je voljela taj pristup. Kad nemaju gotov
scenarij, nego ve prema situaciji improviziraju na licu mjesta. Tip
se naceri, lizne usne.
"Zini vie, jebote", pomisli Lidija.
I on stvarno zine.
"A je isto malo zaladilo", ree minker.
"A ta si ti", upita ga Lidija, "neki iz Dravnog hidrometeorolokog
zavoda?"
I bio je to nokaut u prvoj rundi. Na samom poetku borbe, dok se
sva publika jo nije ni smjestila na svojim mjestima. Mukarac se
zbunjeno nasmijeio i pokuao jo neto rei, nemono nekoliko
puta otvorio i zatvorio usta, a onda odglu-mio da je negdje iza
Lidijinih lea vidio nekoga poznatog, nerazumljivo se ispriao i
otiao.
"ta si ono poela priat?" upitala je Lidija Branku.
"Sta je bilo?"
"Do prije tri minute mi je bija roendan. Trideset i pet godina san
napunila."
"Pa, jebate, mogla si mi i re da ti estitan."
"Pa, jeba ja tebe, nema veze, mo mi i sad
estitat."
Bernard je krenuo preko stola, nagnuo se malo u stranu da je poljubi
u obraz, ali ona mu je zau-i.ivila glavu. Uhvatila je meu svoje
dlanove i rekla...
"A-a, neemo tako, maco."
I poljubila ga ravno u usta. Jezikom mu je taknula zube i on ih je
rastvorio, pustio je u toplu vlanu upljinu koja je mirisala na
pelinkovac, daleko, jedva jo primjetno, i na evape. I neki losion se
utio. I, ispod svega, jedan vrsti, tjelesni, nepogreivo muki miris.
Lidija je malo zadrhtala, nekontrolirano joj se trznuo jedan mii na
leima. Spustila je ruku i zavukla mu je pod majicu, vrhovima
prstiju prela preko rebara, uhvatila ga u struku, slobodni penja je
bio sami mii. Jedva je ekala da ga pusti da se slobodno popne na
njoj.
Pet sati kasnije vani tek to nije svanulo, a Lidija lei na leima gola
golcata, skamenjeno buljei u plafon i razmiljajui o smislu ivota.
Jo u autu se pomamila, jednom je rukom drala volan, a drugom,
naizmjence, mijenjala brzine i vatala se s Bernardom. Zavlaila mu
ruku pod majicu, dirala ga po trbuhu i prsima, jedva se
koncentrirajui na cestu. Na jednom semaforu preskoili su itav
ciklus, crveno, uto, zeleno, pa opet crveno, uto i tek tada su
krenuli. Uhvatila ga je preko bermuda i ve mu je bio napola dignut.
Obeavao je. Barem tada. Umalo joj je dolo da jo na putu do
njezina stana skrenu negdje, obore siceve i poeve se u kuribandi.
"Nemoj", rekla mu je, s mukom izvlaei njegovu ruku ispod suknje.
"Nemoj, jebate, sudarit emo se."
je sve to biti prije milijardu godina. Druga stvar nju mui. Je li sve
moglo biti drugaije? Je li zbilja izabrala najbolje za sebe ili je
moda ipak mama bila u pravu? U ovom trenutku uope nije sigurna
u odluke koje je nepomirljivo branila. Dapae, misli da se zeznula i s
prekidom studija, i s udajom, i s razvodom, ivot bi joj bio laki da
je bio obiniji, bez velikih, dramatinih preokreta. Nekim se ljudima
u itavom ivotu ne dogodi to je ona proivjela u petnaest godina, a
opet mnogi su sretniji od nje. Ona uvijek ima dobar savjet za druge,
ene joj zbog toga valjda i dolaze
na frizuru, ali njezin vlastiti ivot je sranje...
Ve je pet i po, sunce izlazi. Da sada i zaspe, nema nikakve koristi.
No je upropatena. Lidija ustaje, oblai staru majicu i gaice,
nazuva papue, gumicom vezuje kosu na zatiljku. Odlazi u drugu
sobu i ukljuuje peglu. Na dasci za peglanje rairi jednu Josipovu
koulju i pokropi je vodom. Onda se neega sjeti...
"E, ba je noas zeko traio mamicu", ree u sebi.
"Ne dan."
"Maaalooo."
"Ne dolazi u obzir", rekao je on odrjeito zabijajui se u nju i bez
pardona je, odmah otpoet-ka, divlje jebui.
"ivotinjo!" zareala je Lidija drei obje noge ispod koljena
visoko, sasvim mu se otvarajui. "ivotinjo!"
"Koja ivotinja?"
"A?"
"Reci, koja ivotinja?" upitao je Dinko dahui.
Ti i si ivotinja? "Koja?"
"Mravojed", bubnula je Lidija i prasnula u smijeh.
Sat i po kasnije, po prilici, sjedili su na terasi nad rijekom. Dan je
bio vru, ali niz korito je, odozgo, iz planina pirio ugodan
povjetarac. Mrljice suneva svjetla, koje se probijalo kroz grane
vrbe to se nadvijala nad terasom, igrale su na bijelom stolnjaku.
Rana jesen je bila, traktori puni groa tandrkali su preko mosta
malo dalje, seljanke na prikolicama usput su veselo odmahivale
poznatima.
Dinko je natoio vino sebi pa njoj, oprezno, uvjebanim pokretom
podiui bocu da ne prolije. On je izabrao vino, neko hvarsko crno,
autoritativno razgovarajui o tome s konobarom. On je naruio i
hranu i pokazao joj kako da zdrobi rakova klijeta. Izvukao je
prstima komadi njenog bijelog mesa i preko stola joj ga, kao ptiu,
stavio u usta. Lidija mu je sve putala, jer je shvaala da je tuinac,
mala glupa frizerka koja se sluajno nala u njegovom minkerskom
svijetu gdje se pria o vinima i kazalinim premijerama.
Mjeavinom divljenja i zavisti gledala je kako Dinko jede rakove u
masnom crvenom umaku, a da se uope ne ufleka. ak ni na
platnenoj salveti oko vrata nije mu vidjela ni jednu jedinu, ma ni
najsitniju crvenu tokicu.
Gledajui ga preko stola, bio joj je jasan socijalni jaz izmeu njih
dvoje. Da to trai od njega, Dinko se nikad ne bio oenio za nju.
Muljao bi vjerojatno, priao da je nesretan u braku i da ga ena ne
akajui mesno vlakno koje joj se zavuklo izmeu dva zuba. "Da
me nisi napija, ne bi nita na-pravija s menon."
On se nacerio.
"Jebate, koje ste vi budale."
"Ko?" upitao je Dinko.
"Vi, mukarci", rekla je ona. "Morate virovat da drite sve konce u
svojin rukama. Da se sve dogaa po vaem scenariju. Vi uvik sve
kontrolirate."
"A ka da ne kontroliramo."
Ona je podigla obrve i pogledala ga kao da bi rekla - samo ti,
deko, i dalje vjeruj u to, a Dinko se nakesio pa je shvatila je da je
podjebava i nasmijeila se i ona njemu.
"Odemo li opet gori?" pokazao je on glavom put soba.
"Polako. Napapaj mi se, tribat e ti."
"Je li ti to meni priti?"
"Moda", rekla je Lidija, posegnuvi za torbicom na stolicu, jer joj
je upravo zapitala poruka u mobitelu. Pliz, mogu li veeras spavat u
tebe? pitala ju je Branka. Lidija je mogla pretpostaviti to je
posrijedi. Naravno. Ja tek veeras dolazin, ali Josip je doma,
odgovorila joj je, kada se Dinko nagnuo preko stola i apnuo...
"Volin tvoju piku."
"Pristojno se ponaaj za stolon", upozorila ga je, pritiskajui send i
krenula rukom ispod stola da ga utipne za bedro, kad je on ugledao
neto
iza njezinih lea i momentalno problijedio od uasa.
"A u pizdu..." apnuo je preneraeno.
Lidija se okrenula i vidjela dvije ene etrdesetih godina i jednog
starijeg mukarca kako se, ivahno razgovarajui o neemu, s
parkiralita penju stepenicama na hotelsku terasu. Trebalo joj je
nekoliko sekundi da shvati to je uasnulo njezina ljubavnika -
otima. Arapski teroristi otmu avion, ali oni su, brate, profesionalci,
gdje je ona od njih. Mukarce, osim toga, i ne treba otimati. Oni se,
budale, sami nude i uglavnom se ba nimalo ne bune kad ih pokupi.
I naposljetku, Lidija bi voljela da je to mogla rei gospoi, taj njezin
nesueni zet je pravi papak i ona im je zapravo uinila uslugu kada
je, ne hotei, osujetila vjenanje stoljea. Lidiji je neshvatljivo da je
ona sama s takvim jadnikom izdrala pet dana i ne moe od uda
sebi doi da je netko s njim bio itavih devet godina.
"Pa ta ona radi ovde?" ponavljao je Dinko, oajno upajui svoju
rijetku kosu i uzrujano e-tajui s kraja na kraj hotelske sobe. Svako
malo oprezno je razmicao zavjesu i virio drutvo dolje, kao da se
hoe uvjeriti da je ona stvarno tamo.
Da ono nije bila fatamorgana, da mu se nije, zbog loma svjetlosti
pod odreenim kutem, samo priinilo da mu se ena pojavila na
terasi hotela u Trilju.
Lidija je sjedila na postelji, pratila ga pogledom po sobi i iznenada
joj je, kako ve bude nakon nekog stresnog dogaaja, kada panika
proe i ivci se opuste, sve ovo bilo uasno smijeno.
"Dinko, baci se kroz prozor", savjetovala mu je ozbiljnim glasom.
"Baci se kroz prozor, nema ti druge."
On ju je u prolazu samo prijekorno pogledao.
"Drugi kat je, nee nego ostat nepokretan", nastavila je ona
izazivaki.
Dinko nije odgovarao na provokacije.
"Jebate", rekla je Lidija vie nekako za sebe, "ena bi ti se ba lipo
zaudila da padne pokraj njezina stola. Dinko, ljubavi", dodala je
promijenjenim glasom, "otkud ti ovde1.?"
"Lidija, molintel"
"Ali san rekla, ajde dobro, uinit u to", nastavila je Branka sada
gotovo neujnim aptom. "Ali, on je onda upalija lampu na
kantunalu i... ovo e ti sad zvuat glupo."
"ta?"
"Na zidu je bila slika Gospe. Zna one slike, kako bi ti objasnila...
Kad ih gleda iz razliitih kutova, ini ti se ka da Gospa otvara i
zatvara oi. Kad je on upalija svitlo i kad san ja to vidila... sad e
mi se smijat, ja vie nian mogla. Ubij me, nian."
"Kuin", rekla je Lidija razoarano.
"On je na to potpuno popizdija... Pet dana zbog toga nismo
razgovarali."
nikad nije usta. Osamdeset i sedme je to, ini mi se, bilo. I eno ga,
jo uvik, u primaoj sobi, skoro dvadeset godina sidi i ne mrda."
"To je onda neto ka oni moj", javila se Mare napola ironino,
napola gorko.
"Ajme, da", kazala je Lidija. "Ka i obino?" obratila se muteriji
na stolcu.
"Aha."
"Staje u tebe?" upitala je vlasnica salona Maru. "Promjenjivo
oajno?"
"Nepromjenjivo oajno", ispravila je Mare. "Prolu nedilju je ia
na razgovor kod jednoga ta ima cisterne. Vozi gorivo za Inu..."
"Je, to si mi priala da e i. I ta? Nita od toga?"
Mare je odmahnula glavom.
"A sluaj", objasnila je, "njemu je jo malo pedeset godina. Ko e
ga vie uzet da mu radi."
"ekaj", javila se sada prijateljica koju je Mare frizirala, "ta ti je
mu bez posla?"
"Jedanaest godina, moja draga", rekla je Mare uzdahnuvi.
"Bog te nee!" zaprepastila se Lidija. "Pa on vjerojatno vie ne bi
zna ni upalit kamion."
Mare se uutila. Zamislila se uvijajui prijateljici kosu.
"Ma, zna ta", rekla je poslije nekoliko trenutaka jadnim glasom,
"ne boli mene toliko da je on bez posla, koliko to da je totalno
odusta od svega. Nema, kako bi ti rekla... borbenosti u njemu.
Nekako se izgubija. I drugi ostanu bez posla i bude in teko, ali se
nakon nekog vrimena opet doekaju na noge, okrenu se oko sebe,
nau neto. Ovi moj nita. Ja ga ranin i njemu dobro."
"To su ti muki", rekla je Lidija. "Gamad!"
I u tom uje asu preplavio takav nekakav bijes, da je dlanom
lupnula po glavi momka na stolcu, jedini primjerak mukarca koji se
zatekao u blizini.
"Ejl?" pobunio se on.
Lidijinoj verziji ele Psihijatrije, koji joj je prije pet godina, jednom
pred zoru, susjeda ga je vidjela, sjekiricom razbio sva stakla na
Yugu, da bi jo isto popodne nazvao i plakao kako ne moe ivjeti
bez nje?
"Najgore je kad se u tebe zaljubi neko koga ti uope ne obadaje",
objasnila je Lidija jednom svima koji su je u salonu htjeli sluati.
"Sta ja mogu s nekin ko se zaljubija u mene, kakve koristi od toga da
san ja ena njegovog ivota, ako on mene ne zanima? Sluaj,
govorin ja tipu, meni je to lipo ut, ali me ne zanima. Kako ne
zanima, kae tip. Tako, ne zanima, kaen ja, nian zaljubljena u
tebe. Ali, ja tebe volin, kae on. I jo je, ka, iznenaen. On mene
voli i ja sad moran past na guzicu zato to on mene voli. Ma, brate,
nemoj me volitl Nemoj, molin te! To je isto, na primjer, ka kad ti
maka donese mia. Kad maka ulovi mia i donese ti ga da ga
pojede i ne razumi da ti ne jede mieve. Ona ti je dala neto
najvridnije ta ti je mogla dat, a tebi to ne triba."
S Dinkom ipak nee biti takvih drama. To je prednost s
oenjenima, za itavo vrijeme grize ih krivnja prema eni, da im
gdjekad bude i drago kada Lidija proglasi steaj njihove veze. Ona
jo nije, i drago joj je da nije, nala nekoga tko bi ostavio enu zbog
nje. A da se i nae netko takav, Lidija bi ga odgovorila od nauma i
bila upornija da ga vrati njegovoj eni nego to bi moda i sama
ena bila. Kada bi se nala u prilici da skuplja neije prljave arape po sobi ili pere kadu za njim, Lidija bi lijepo
zahvalila na ukazanoj asti i negdje drugdje potraila svoju sreu.
Kako bilo, Dinko joj nee doi s takvom fantastinom ponudom.
Dinko je advokatska pizda, koja e odglumiti da mu je ao, pazei
ipak da ne pretjera pa da ispadne da je slomljen zbog prekida. Rei
e, Lidija ga je ve mogla uti...
KILL BILL 2
Srijeda ujutro je bila. Branka se javila na telefon i problij edila.
"Zeljko e se", rekla je, "bacit s krova ako ja ne doen."
"Pa nek se baci", kazala je Lidija lakonski, ne diui pogled sa
stranice nekog magazina.
"Stoji na nekoj kui doli na Matejuci i kae da e skoit."
Lidija ju je pogledala, djevojka se tresla.
"Sad je na kui?... Zva te je s kue?"
Branka je drhtavo klimnula.
"I ti bi sad ila tamo?"
"Aha."
"Nemoj."
"Moran... Zna da moran."
"ekaj onda, ja u te bacit."
Brzo je odvezala pregau, uzela torbu i s vrata doviknula Mari...
"Ti radi, zakljuaj, ta god oe..."
itavim putem nije gotovo ni pisnula. Vozei se Vukovarskom,
iza kamiona s tucanikom iz kojeg su ispadali kamenii i skakutali
"Dobro."
Muala je itavih sedam sekundi.
"Sluaj..."
"ta je sad?"
"Jesi li ti moda za neko pie?"
"Samo ako je alkohol."
"Sifjeli!" rekla je Lidija, kao onaj bavarski kralj na reklami za
pivo.
Nekoliko puta tih dana Lidija je s nejasnom namjerqm uzimala
mobitel. as bi joj dolo da nazove Dinka, a as opet da izbrie
njegov broj iz memorije. Naposljetku nije uinila ni jedno ni drugo.
Nazvao je on nju, jednog predveerja dok je, po novinskom receptu
u kojemu je zacijelo bila neka greka, pokuavala napraviti pikantne
lazanje sa sirom.
"E, sluaj", kazao je zbog neega jako veseo, "pria san jednon
prijatelju o tebi."
"Ma, nemoj", odbrusila je Lidija nezadovoljno gledajui lazanje u
penici. "Sta si to pria o meni?"
"Ovo o plaanju, kako bi ti tila bit kurva i to", rekao je Dinko
smijui se. "A on mi je reka da bi rado tija bit s tobon."
Lidija je osjetila kako drhti.
"On te je via po gradu i govori da si ba dobra enska", nastavio
je vedro, "da bi on platija koliko god pita. udi se meni da ja neu
da platin, a ja mu govorim Sluaj, jebi ga, Marine..., Marin se on
zove... ta u, kad se meni omililo mukte, pa mi je sad malo
bezveze..."
"Dinko, nisi valjda toliko blesav da si nekome pria o nama?"
prekinula ga je malo se sabravi.
"Zato?" upitao je nevino.
"Zato to je to bila igra, konju", prosiktala je uznemireno etajui s
kraja na kraj kuhinje.
Lidija je znala za tu pojavu, njezin je sin imao iste takve dlake kada
se rodio. Sve ih bebe imaju u prvih mjesec dana, a samo rijetkima,
kao ovome Marinu, one ostanu za cijeli ivot. inio
joj se krhak, kao djeak zbog tih dlaka, i madea, i zbog svoje plahe
uljudnosti.
"Bi li i ja mogla dobit jedan duvan?"
"Ajme, oprosti", prenuo se mukarac istresajui cigaretu iz kutije,
"nian te ni pita."
"Nema veze."
Ispoetka je, naravno, bila nervozna. Pjevuila je u sebi iznova i
iznova reklamu za neki duan ribolovne opreme, koju je tog jutra
ula na radiju. Nikako se nije uspijevala otresti idiotskog songa o
umjetnim mamcima i tapovima, dok se na dnu Tolstojeve osvrtala
da sluajno ne naie netko poznat i zaustavi se ba u asu kada
muterija doe po nju. U etiri su se dogovorili i ona je odluila da
ga ne eka ni sekunde due od toga. Ako ga nema do esnaest-nulanula, molim lijepo, nema ni nje. Znojila se kao prase. Premda nije
bilo osobito toplo, jednostavna plava majica, koju je izabrala kao
najmanje kurvinsku od svega to je imala u ormaru, pod jednim je
pazuhom ve lagano promoila. Siva se Vectra pokraj nje zaustavila
u petnaest i pedeset osam. Mukarac se nagnuo da joj otvori vrata, a
ona je hitro ula i ukipila se na prednjem sicu.
"Dobar dan", rekao je.
"Je", kazala je Lidija.
To je bilo sve to je u tom asu mogla artikulirati.
"Lidija?"
Lidija je klimnula.
"Ja san Marin, drago mi je."
Lidija je, ne gledajui ga, pruila ruku u stranu. Imao je vlaan
dlan. Poli su. On je stanovao na Gripama, gore na Vidilici preko
puta Koteksa, u jednoj od onih lijepih, oronulih kua sa zaputenim
"Romantina."
"Jel'da je?!... On je njoj upa na vinanje i sve ih pobija, samo zato
jer se ona udavala za kretena. Savreno!... Zna", okrenula se
mukarcu. "Kad bolje promislin, bilo bi bolje da je i na mom
vinanju neko tako neto napravija."
"Poubija svatove?"
"Aha."
"Pa da bude etiri godine u komi ka Uma Thurman?"
"A ne' ti. Ona je bila etiri godine, a ja san bila pet."
On joj je stavio ruku oko ramena, prirodno kao da su njih dvoje
neki stari par, a ona se malo ukoila. On je to primijetio.
"Oprosti, jesan li neto krivo napravija?"
"Nisi, samo... Malo mije neobino."
"Oe da maknen ruku?"
"Ne, ne, dobro je..."
Proli su nekoliko koraka.
"Sad bi onda i ja tebe mogla uvatit oko pasa?" rekla je Lidija.
"Pa ako ti ne bi bilo teko, jako bih cijenio da to napravi", rekao
je Marin slubenim tonom.
"Je li ti to mene malo...?"
"Samo malo."
Uhvatila ga je oko pasa, a Marinova ruka ju je arila na ramenu i
gotovo joj je dolo da se osvre je li ih tko gleda. Osjeala se kao
neka glupa srednjokolka.
"Majko mila, otkad nian s nekin mukin zagrljena etala po
gradu."
"Ako e ti bit lake, i meni je ovo dosta noro."
"A di smo mi uope krenili?"
"Nigdi. etamo."
"Molin?"
"Za dom! Poto je?" upita muki glas s druge strane bez ikakva
uvoda.
"ta poto?"
"Kako ta? Jebanje, puenje, bogati. ta e drugo bit?"
"Oprostite, pogrijeili ste broj."
Lidija prekine vezu i zbunjeno se ogleda po salonu. Je li itko od
muterija mogao uti ovaj razgovor? Je li ona rekla ita to bi njima
moglo biti...? Telefon ponovno zazvoni.
"Za dom! Poto je?"
"Oprostite, ali oito imate krivi broj?"
Nastavila je posao, sada ve malo uznemirena. Branka je to
primijetila i, kada su im se pogledi sreli, upitno podigla obrve. Lidija
je odmahnula glavom da je sve u redu. Dvije minuta kasnije,
ponovno telefon.
"Dobar dan, radite u svom prostoru?"
"A je... u svom prostoru", ree Lidija zbunjeno.
"A bi li mogli do u mene?"
"Da vas doen doma oiat!?"
"Ma, ne, nego ovo... Oprostite", ree mukarac i prekine.
Lidija zaueno pogleda telefon i ostavi ga na radnoj povrini
ispred sebe. Vrati se poslu razmiljajui o udnim pozivima tog
jutra. Ve je oiala neku djevojku i primila gospou koja nije znala
gdje bi s kiobranom, kada je, moda pola sata
kasnije, ponovno zazvonilo. Sada je na displeju pisalo osobni broj.
"Dobar dan, zbog oglasa zoven?"
"Kojeg oglasa?"
"Pa za ovi escort?"
Lidija zastane razmiljajui na trenutak o kakvom escortu govori
ovjek. Pa nema ona nikakav Ford Escort. Onda shvati.
"Daj molin te", ree Mari, "uzmi ti ovo, ja moran jedan sekund
vanka."
"Da se nisi usudilal Ubit u te, kurvo jedna!" prosiktao je. "Ubit u
te!"
Lidija je prekinula, a onda i iskljuila ureaj. Ako moda i nije
bila sto posto sigurna, ovo je otklonilo svaku sumnju da je posrijedi
bio nenadmani smisao za humor njezina biveg ljubavnika.
Kada je ponovno, kasnije tog popodneva, ukljuila mobitel, nala
je esnaest proputenih poziva, jedan od mame, tri od Dinka,
dvanaest s nepoznatih brojeva i dvije SMS poruke nekog gospodina
koji se ponizno nudio da ga se izbiuje
jer je bio zloest. Opet je ugasila telefon i vratila se ienju
kupaonice. Lidija se ne moe nazvati osobito urednom enom, ali
nekad joj tako doe da itav vikend provede u ienju i spremanju.
Osobito ako je zbog neega bijesna, ako je neto frustrira, nema joj
nita ljekovitije nego povezati kosu, navui ute gumene rukavice i
spuvicom ribati kadu, umivaonik, koljku, brisati ploice, oprati
zrcalo i porculansku policu ispod njega, ulatiti niklane slavine...
Minute neprimjetno prolaze, a znoj joj se cijedi s lica, i sav gnjev se
nekako udesno prazni iz nje. Ni o emu ne misli, u nitavilo svijesti
samo joj kratko ue pramen kose koji je ispao iz gumice na zatiljku i
udara je po licu.
Oprala je pod i stala na vratima, zadovoljno gledajui kupaonicu
koja kao da je bila na slici iz nekog talijanskog magazina o
interijerima, mislei kako je upravo teta to e jo veeras ta
perfektna istoa biti ukaljana njezinima dlakama na umivaoniku i
Josipovim sitnim utim kapljicama oko koljke. Pomislila je kako bi
se zapravo lako mogla navui na to i biti kao one poremeene ene
kojima je cijeli ivot proe u beznadnoj, op-sesivnoj potrebi za
istim stanom, Svetim Gralom svih reklama za deterdente.
I upravo tada, oko pet popodne, dok je raupana i znojna, u staroj
trenirci i promotivnoj majici nekog osiguravajueg drutva, stajala s
krpom za brisanje poda u hodniku, oglasilo se zvono na
mjeseci, silovala dvojica specijalaca. Tako to, dakle, rade snage reda
i zakona. Mora se ivjeti od prvoga do prvoga, plaa ode za hranu i reije, a razonoda nita. Za
razonodu se moraju snalaziti preko veze ili kako ve stignu. U tom
trenutku strah je udesno ieznuo. Ostala je samo neka neugodna
tupost. Gledajui tamburaa kako joj se umiljato ceri, pala joj je na
pamet apsurdna misao - je li oni misle skupa ili e jedan po jedan
skoiti na nju? I bi li je pustili da se otuira prije nego bi je pojebali?
Tada je zazvonio telefon. Onaj kuni. Jednom, dvaput, triput je
zvonio.
"Morala bi se javit. Moda mije sin."
Nii je policajac klimnuo.
"Nemoj dugo", napomenuo joj je vii dok je odlazila put hodnika.
"Oprosti, to te ovako zoven, ali mobitel ti je iskljuen", rekao je
Marin.
"Je... zna", kazala je Lidija. Tek je tada vidjela da joj se ruke
tresu.
"ta je bilo?" upitao je on shvativi da neto nije u redu s njom.
"U novinama... u oglase... tamo di su kurve, izaa je moj broj
telefona."
"O, jeba mu ja materi" viknuo je Marin, otpr-ve pogaajui ija je
svinjarija posrijedi. "O, jeba mu ja milu mater!" ponovio je gnjevno.
"I sad mi je policija banila da me ispituje zbog toga."
"Policija ti je bila?"
"Jo su tu?"
"A koji su? Iz koje stanice?"
"Ne znan, nisu nita rekli."
"Daj mi ih jedan as?"
"Policiju?"
"Reci da ih treba istrani sudac Mateljan."
"ta da obuen?"
"Najbolje nita."
"Ma, ba."
Mrak se ve lagano hvatao, na grad se sputala tuna jesenja no.
Lidija je upalila samo malu lampu na kuhinskoj napi i uhvatila rezati
lignje na kolutie. Onda se sjetila kako je Marin kazao Reci da ih
treba istrani sudac Mateljan i kako su se policajci momentalno
posrali u gae. Bio je to za dugo, dugo vremena najbolji trenutak u
njezinom ivotu. Dobro, ona je i sama moda mogla izai na kraj s
jebeljivom patrolom, zapravo dosta je sigurna da ih je bez iije
pomoi mogla srediti, ali lijepo je isto imati nekog istranog suca
Mateljana pokraj sebe.
Petnaest minuta prije otvaranja salona njih tri utei, s izrazima
zlovoljne zamiljenosti na licima, piju kavu. uje se samo srkanje
vrele tekuine. Neka ena pokuava otvoriti vrata, potee kvaku, a
onda dlanovima zaklanja lice i viri unutra nosa prislonjena na staklo.
Lidija bi voljela da joj ga moe razbiti. Pali svoju prvu toga dana.
"Nije moja stvar, ali isto si mogla neto stavit u usta prije nego si
zapalila", kae Branka.
"Dobro si rekla", odgovori joj Lidija promuklo, otpuhujui dim.
"Nije tvoja stvar."
Nezadovoljno gledaju na sat. Voljele bi da mogu ovako provesti
itav dan, obamrle na fri-zerskim stolcima ispred ogledala.
"Boe, kako san ostarila", kae Mare vie za sebe.
I gleda se jo nekoliko trenutaka, a onda joj suze, sasvim neujno
grunue niz obraze.
"A vidi nje, jeba te ledi" zaudi se Lidija. "Pa ta da si ostarila."
Mare zatrese glavom.
"Nije to", ree borei se za dah od ridaja.
Cijukne kao tene, a Branka i Lidija zapanjeno se pogledaju,
gestama jedna drugu pitajui to bi moglo biti razlog ovomu. Ni
jednoj ni drugoj nita nije jasno.
li ploe ouvane, jesu li originali... Nije fora ono to svak ima, nego
samo neke ritke strane ploe. A Boro je ima dosta nekih stvari ta se
vie nigdi ne mogu na. I sad to vie nikad, nikad, nikad..."
I ponovno da e zaplakati, ali Lidija je preduhitri pitanjem...
"Dobro, a komu je to proda?"
"Nekon veaninu."
"Isusa ti! Pa di je veanina naa?"
"Priko Interneta."
"A kako, Boro e njemu poslat ploe, a ovi njemu...?"
"Ne, ovik je doa, uzeja ploe i keira."
"Doa je iz vedske zbog ploa?" upita Lidija otkljuavajui vrata
salona. "I jo keira?"
"E."
"Majko mila, kakvih bolesnika ima!"
"Boro sad misli kupit kamion... Prvi put u ivotu imat e svoj
kamion."
"A, sluaj, trideset pet iljada eura...", ree Lidija vrtei glavom.
"Oprosti, povlain ono kad san rekla da si ti njegov ivot... Boga ti
dragoga, sa trideset pet iljada eura moga bi na i kakvu mlau."
"E, ti ba svaku priu mora pokvarit", javi se sada Branka
vezujui pregau.
"O emu ti pria?"
"Pa o tome da se ovik zbog ljubavi odreka neega ta mu je
najvridnije i da je to neto prekrasno."
"Branka, duo", kae Lidija saaljivo, "ti si gledala malo previe
debilnih filmova s Richardom Gereom. Nije se Boro odreka ploa
zbog ljubavi, nego zato to je jedanaest godina bez posla i ve mu je
malo, jebe ga, dogorilo do noktiju."
"Lidija, zna ta u ja tebi re", kae Mare, "ti toliko trubi da
nema ljubavi, da bi neko jo moga pomislit da ti to govori zato jer
te to boli, da tebi ljubav zapravo nedostaje."
"ta? Ljubav da mi nedostaje? Meni da ljubav nedostaje!?"
Mare klimne.
"Dobro, koji je bog sa vas dvi jutros najranije!?" zapanji se Lidija.
"U veliku ste mi se psihologiju dali. Mogle bi savjetovalite otvorit."
"A oe ut ta ja mislin?" napadne je sada opet Branka.
"Ajde, ocu", kae Lidija ironino. "Ba da u-jen, pametnice moja
esna, ta ti misli?"
"Ja mislin da ti ne viruje u ljubav, zato ta ne viruje u Boga!"
ree Branka sveano.
"Jebote, kako si glupa!... Glupa si ka tava!"
vikne Lidija nakon to je nekoliko sekundi potpuno skamenjeno
gledala u Branku. "Tako si glupa, da nisi ni zasluila nita bolje
nego da bude frizerka!"
Branka veselo namigne Mari.
"ta namiguje?! ta sad namiguje, tuko jedna?!" raspizdi se
Lidija pa se okrene Mari. "E, sluaj, ovo ti moran re. Branka nije
mogla popuit
tipu, zato jer je slika Gospe bila na zidu."
"Govno jedno", ree Branka ogoreno, "a obeala si da to nee
nikome re."
"E, ba si nala kome e se povjerit", kae Lidija jednostavno, a
onda dvaput pljesne dlanovima, jer je upravo neka ena s
djevojicom prelijepih plavih uvojaka ula u salon.
"Ajmo, ajmo, cure, nastavljamo u revijalnom tonu."
Ostrieni pramenovi, kako su sati odmicali, tiho su padali po
svijetloutim ploicama. Frizerke su se zamislile svaka o svome.
Stisnule bi oi i nasmijeile jedna drugoj kada bi se pogledale i u
tiini radile dalje. Tek je Mare u jednom trenutku zastala i rekla...
"Ma, da zna kakva me je tuga uvatila kad san juer dola s posla i
vidila skroz praznu policu s ploama."
"Ako to samo jo jednon spomene, probost u te noicama",
zaprijetila joj je Lidija.
zinom mjestu
dogaaja.
Ona i Bepo, neki Bepo, Branka je nekako samorazumljivo izgovarala to ime da je Lidija zaboravila pitati tko je to... Njih dvoje sjedili su,
dakle, u autu i razgovarali pred Brankinom zgradom preko puta bolnice. Na parkiralitu je bio
mrak jer je Torcida Blatine opet valjda zaratila s
javnom rasvjetom. Svijetlio je jedino city light na
oblinjoj autobusnoj stanici.
U neko doba autu se prikrala neka crna prilika
i zaulo se nekakvo pljuskanje. Neto se prolilo
po oferajbi. Pa po krovu. Bepo je brzo izaao iz
auta i na svjetlu one lampice iznad retrovizora,
to se upali kad otvori vrata, prepoznali su elu.
Stajao je s naranastim karnisterom u rukama.
Smrdio je benzin.
"ta radi ti, idiote?" upitao je Bepo.
ele se oito jako iznenadio da ima nekoga u autu. Pogotovo nije
mogao oekivati da e neki mukarac biti unutra i djelovao je jako
uplaeno.
Bepo je krenuo oko auta prema njemu. ele je ustuknuo dva koraka.
"Jesi li ti normalan?" nastavio je Bepo prilazei mu polako.
"Stani, ne pribliavaj mi se!" viknuo je ele i u asu valjda
potpunog pomraenja pameti podigao onaj karnister iznad sebe i
stao se polijevati benzinom.
"A to ode, je li?" upitao ga je Bepo izazivaki i izvadio upalja.
"Triba li ti moda vatre?"
"Bepo, nemoj!" vrisnula je Branka izlazei iz auta.
"Pusti, pusti, ba da ga vidin ima li muda za ovo", rekao je Bepo
prilazei i dalje eli s plamenom upaljaa u ruci.
ele se lagano povlaio.
"Sta je, frajeru, malo si mi se usra?"
"Nije ni meni."
"To mi je bila biva ena."
"Rekla bi da nisi bio ba pristojan prema njoj."
"Nema naina da se bude pristojan sa San-dron. Viruj mi,
godinama san to pokuava."
"A otkad san ti ja to cura?"
"Skuaj, moga san i pitat."
"Paijamislin."
"Oe mi bit cura?"
"Vidit u."
On ju je poljubio u kosu.
Lidija se vratila iz toaleta i odluila malo proetati po prostoriji.
Uto joj je prila neka crvenokosa s aom vina u ruci.
"Bili ste u pravu. Svi kau da mi ova frizura puno bolje stoji."
Lidija je prepoznala enu to je prije neki dan bila kod nje u
salonu.
"Kako ide sa engleskin vizitkartama?"
"A za to ipak neman srca. Nian van ja taj tip osobe. Ima par njih
ovde ta su ostali bez posla, bilo bi grubo da se pravin vana."
"Je, istina", sloila se Lidija.
"A vi ste s M-m-marinom?"
Lidija ju je upitno pogledala.
"Tako smo ga zvali u srednjoj koli. Zato ta je malo m-m-muca."
"To nian znala."
"Niste ni mogli znat. Puno se prominija od onoga doba", rekla je
zamjenica predsjednika uprave austrijske banke. "Prije dvadeset
godina je bija smueni momi s Korule. Luzer iz akog doma.
Nije bio ba neko na koga bi se okla-dija da e uspit."
"Nije evio na maturalcu?" upitala je Lidija.
"Nije... Dala bi ruku u vatru da nije... Ali, kad smo kod toga, nian
ni ja."
ene su se pogledale i prisno nasmijeile jedna drugoj.
drhtao. "Ovde, ba nas briga. Bit emo tiho, niko nita nee znat...
Ajde, znan da ti je to uvik bila elja."
"Naguzi se", apnuo je Marin promuklo.
Sandra se zadovoljno kratko zakikotala i odmakla od njega, a onda
brzo podigla haljinu, smakla gaice i naslonila na jedan stol, nudei
mu se. Kroz uski prorez izmeu dvokrilnih vrata hotelske sale Lidija
je dobro vidjela njezino golo bijelo dupe. Marina nije. On se sada
negdje izmakao. Vjerojatno se ne bi dalo zamisliti nita oajnije,
mizernije od toga da gleda svog momka kako guzi bivu enu, ali
Lidija u tom trenutku sebi nije mogla pomoi. Ostala je pred vratima
stiui torbicu.
Marin je tada doao iza ene. Samo je stajao nekoliko asaka. Pa
se sagnuo i pogledao joj guzicu izbliega. Lidija je progutala slinu.
"Ajme, Sandra, koliko celulita ima!" rekao napokon Marin
zaprepateno.
Onda se uspravio i koraknuo ustranu. Nestao je Lidiji iz vidnog
polja. Sekundu potom ula je um otvaranja harmonika vrata.
Mukarac je izaao ostavljajui bivu enu podignute haljine, naguenu preko stola, posranu.
Lidija se brzo vratila za stol gdje je sada vladao potpuni muk.
Razgovori su za njezina izbivanja tu oito bili i otriji, srdanosti s
poetka veeri sada nije bilo ni u tragovima. ak je i stari razrednik
izgledao razoaran.
"Di si ti?" upitao ju je Marin. "Rekli su mi da si otila."
"Ma, ne", kazala je Lidija, "samo san uzela boru da popravin
minku."
On ju je ispitivaki pogledao, a ona se potrudila niim ne odati da
je vidjela prizor u drugom dijelu prostorije.
"ta je bilo?" upitao je.
"Nita. Zato?"
"Kako se zabavlja?"
"Ne zabavljan se."