FAKULTET POLITIKIH NAUKA

UNIVERZITETA U SARAJEVU
Smjer: Sociologija
Godina studija: III
Predmet: Politika sociologija
Nastavnik: Prof. dr. Halima Sofradija

Azra Buljubai 1975

Amila Ramovi 1928

Monopol nad sredstvima javnog informiranja

Seminarski rad

Sarajevo, 2015.

UVOD

Prema Zakonu o javnom informisanju u medijima Bosne i Hercegovine, lan 1 glasi :

Javno

informisanje

ostvaruje

se

putem

medija.

Jo jedan od lanova koje smo izdvojili je lan 6 koji glasi :

Radi omoguavanja graanima da formiraju sopstveno miljenje o pojavama, dogaajima i
linostima,obezbeuje se raznovrsnost izvora informacija i medijskih sadraja. Radi zatite
Konkurencije i raznovrsnosti ideja i miljenja, zabranjen je svaki vid monopola u oblasti
javnog informisanja. Niko ne moe imati monopol na objavljivanje informacija, ideja i
miljenja u mediju. Niko ne moe imati monopol na osnivanje, odnosno distribuciju medija

Budui da je tema semniarskog rada Monopol nad sredstvima javnog informiranja u uvodu
emo definisati kljune pojmove kao to su monopol i javno mnijenje.

Monopol je trino stanje u kojem se na strani ponude nalazi samo jedan prodavac koji
je u mogunosti da odluujue utie na formiranje cjena, a na strani potranje nalazi se
mnotvo kupaca bez mogunosti izbora drugog ponuaa i uticaja na cjenu. Dravni
monopoli zasnivaju svoju snagu na odlukama jedinice lokalne samouprave ili dravnih organa
koje su samo jednom preduzeu dale pravo za obavljanje odreene delatnosti na nekom
podruiju. ( http://www.javno.rs/pojmovi#lightbox/32/)
Pojam javno mnijenje u sebi sadri upozorenje da se tie javnih, a ne privatnih
stvari. Javno mnijenje se u najirem smislu bavi s res publica. Dakle, tom pojmu "javnosti"
pripadaju svi graani i udruenja graana koji razmiljaju i razgovaraju o zajednici u kojoj
ive te ta razmiljanja formuliraju u kritiku i odbijanje, prijedloge i prihvaanje, koje javno
izraavaju i zastupaju, te i na taj nain pokuavaju utjecati na javno mnijenje. Na taj nain oni
zapravo i formiraju javno mnijenje. Ali, s obzirom na to da u pravilu u pluralistikom drutvu
uvijek postoje razliita miljenja o istoj stvari, ne moemo govoriti o jednom javnom
mnijenju, ve o javnim mnijenjima. (http://www.javno.rs/pojmovi#lightbox/32/).

Prvi oblici komunikcijskih medija su pisma, koja predstavljaju individualni oblik

komunikacije, i knjige koje smatramo prvim oblikom masovne komunikacije.Pod pojmom
masovne komunikacije podrazumijevamo izjave koje se javno, tehnikim sredstvima, prenose
irokoj publici. Prvi mediji koji su se upotrebljavali za marketinke svrhe jesu novine. 1920tih godina se prvi put koristi termin masovnih medija.Sa razvojem tehnologije dolazi i do
pojaveelektronskih medija u koje spadaju radio, TV, i internet.

RAZRADA TEME

S redstva javnih komunikacija

Sredstva javnih komunikacija (TV, radio, tampa) ne mogu biti apsolutno slobodna i
nezavisna.

Bitno

je

da

se

obezbedi

onaj

stepen

slobode

nezavisnosti

koji

garantuje profesionalni odnos prema informisanju, to znai emitovanje objektivne i

blagovremene informacije koja, u skladu sa drutvenim interesima, usmerava drutvenu
akciju ka onome to je realno i mogue, to odgovara optedrutvenim potrebama i
interesima. Danas se smatra da je monopol nad informacijama jedan od najvanijih monopola u drutvu. Osvajanje monopola nad sredstvima informisanja, bitna je predpostavka
osvajanja vlasti.

Drugim reima, onaj ko ima monopol nad sredstvima javnog informisanja, najblii je
dravnoj vlasti ili je ve poseduje. Najvanije prednosti sredstava javnog komuniciranja su:
mogunost brzog informisanja, mogunost informisanja na celokupnom informacionom
prostoru, mogunost efikasnog ostvarivanja vaspitno-obrazovne funkcije, mogunost
pragmatskog informisanja, mogunost formiranja javnog mnjenja i dr. Pored mnogih i veoma
znaajnih prednosti, sredstva masovnog komuniciranjaimaju i svoje nedostatke, kao to su:
mogunost da propaganda bude pristrasna i navijaka, mogunost da se istina o nekom pitanju
blagovremeno ne saopti, mogunost za jednosmjernu informaciju, neadekvatan kvalitet i
struktura programa, ureivake politike i dr. Pri ovome, treba imati u vidu i razlike izmeu
pojedinih sredstava masovnog komuniciranja. Na primer, prednosti koje ima tampa, nemaju
TV i radio.

tampa daje relativno opirne informacije, a mogu se itati odmah i kasnije, na bilo kom
mestu, uz mogunost vraanja na proitani sadraj, ukoliko ga je italac zaboravio ili nije
razumeo. Takoe, i radio ima svoje prednosti, kao: brzina prenoenja poruka, mogunost da se
u svako doba prekine emitovanje programa i da se saopti najnovija informacija, mogunost
da poruke mogu doi svuda i do svakoga, odnosno do najveih bespua i nepristupanih
terena, mogunost da poruke mogu primiti i nepismeni ljudi i dr. Meu sredstvima masovnog
4

komuniciranja, televizija se pojavljuje kao jedno od najmonijih i najpopularnijih sredstava

masovnog komuniciranja, jer deluje i tekstom (kao i tampa) i zvukom (kao i radio) i slikom,
kako na ulo sluha, tako i na ulo vida. Meutim, ne bi trebalo shvatiti da samo novine, radio
i TV ine medije masovne komunikacije. Jedan od najvanijih aspekata medija tie se same
infrastrukture pomoukoje se alju i razmenjuju informacije. Vana tehnoloka dostignua u
drugoj polovini XX veka potpuno su promenila prirodu telekomunikacija prenosa
informacija, slika ili zvuka na daljinu putem tehnolokog medija. Pri tome, nove tehnologije u
komunikacijama (kompjuter, mobilni telefon, internet) uzrok su dubokih promena u nainu
rada i poslovanja. Ve poetkom 90-ih godina XX veka se shvatilo da budunost ne lei u
pojedinanim kompjuterima, ve u globalnom sistemu meusobno povezanih kompjutera internetu. Primenom interneta, personalni kompjuter je postao mesto sakoga se pristupa
deavanjima u celom svetu, preko mree koja nije vlasnitvo nijednog pojedinca ili
kompanije. Sva sredstva informisanja, ukljuujui i internet, telefon, telegraf, film, razne
publikacije i slino, igraju veoma znaajnu ulogu u drutvu, kako za formiranje javnog
mnjenja, tako i za ivot ljudi uopte. Cilj tih promena je da se u praksi obezbedi sloboda i
nezavisnost medija, ali i njihova objektivnost i odgovornost u informisanju javnosti. Tok
dosadanjih promena u tom pravcu pokazuje da to nije ni malo jednostavno, jer mediji ne
mogu da se brzo oslobode mnogih slabosti ( senzacionalizam, nedovoljna objektivnost,
ideoloka obojenost, zavisnost od pojedinih centara moi i dr.), od kojih neke imaju korene u
prethodnom autokratskom sistemu, a neke su izraz aktuelnog stanja naih individualnih i
drutvenih aktivnosti,odnosa i ponaanja.

U ovoj eri masovnih medija, dobro poznavanje mogunosti to ih prua neki medij smatra se
esto bitnim kljuem uspeha u mnogim poslovima. Veina onoga to se dogaa u svetu
politike, ekonomije, umetnosti, ak i religije utanine je povezano s raspoloivim medijima i
ovisi o njima. Mediji se esto nazivaju etvrtom silom u dravi (pored egzekutivne,
legislativne i jurisdiktivne). Komunikacijski mediji, posebno televizija, imaju monopol u
obrazovanju slike sveta kod velikog dela populacije. Njome je omogueno spajanje
partikularnih i univerzalnih vrednosti, kao i visoka stilizaciju poruka. Posle pisane rei, to je
najvei pronalazak u istoriji komunikacije. Za televiziju nema nepismenih, to je snano
uticalo na novu percepciju uobraivanju informacija. Danas govorimo o optem medijskom
imperijalizmu a njegovi efekti su:
oblikovanje vrednosti u najirem smislu
5

uticaj na nacionalni jezik

uticaj na stil ivota
uticaj svakodnevni politiki, drutveni i kulturni ivot
uticaj na nacionalnu produkciju TV programa i uslove emitovanja nacionalnog programa
uticaj na obrasce medijske potronje
transanacionalni mediji nerazdvojivi su deo svetskog sistema alokacije resursa (ljudskih i
privrednih)
razvoj nacionalnih struktura nije vie mogue tumaiti bez uticaja sila koje deluju izvan
nacionalnih granica
moe se govoriti o globalnoj komunikacijskoj mrei
(http://bs.scribd.com/doc/22127837/Mediji-i-drustvo-Sredstva-javnih-komunikacija)

Televizija
Televizija danas predstavlja najmoniji masovni medij savremenog svijeta. Stepen
saturacije TV prijemnika u domainstvima u velikom je broju zapadnih zemalja davno preao
stopu od 90%, s velikim brojem domainstava koja posjeduju 2-3 TV prijemnika. Osim toga,
po opsegu ulaganja televizija dolazi odmah iza tampanih medija. Televizija je kao
elektronski medij biljeila najbri rast od Drugog svjetskog rata do danas. Pri donoenju
odluke o koritenju televizije u medijskom spletu potrebno je obraditi televizijsko vrijeme i
podruje prikazivanja televizijske poruke.
Radio
Broj radiostanica postaje sve vei, posebno lokalnih i privatnih. Propagiranje putem
radija zbog njegove specifinosti, ee se odvija putem lokalnih radiostanica, a vrlo rijetko
putem nacionalne radiomree. U savremenom svijetu koncepcija radioprograma stvara se oko
eljenog ugleda radiostanice. To znai da e i propagandist, ovisno o specifinosti trinog
segmenta i proizvoda, odabrati radiostanicu koja e se uklapati u eljeni imid proizvoda.
Mjerenje broja sluatelja vri se slino kao kod televizije, tj. utvrivanjem postotka publike
koja u odreeno vrijeme slua radio u odnosu na sve vlasnike radija.

Novine
Novine se obino dijele na dnevne (jutarnje i veernje), nedeljne, vodie za kupovinu i
specijalizirane novine. Jutarnje se novine distribuiraju na irem geografskom podruju dok
veernje tee regionalnom pa i lokalnom tritu. Nedeljne novine odlikuju se obuhvatnou a
naklada je u pravilu vea od naklade dnevnih novina. Iako su cijene za propagiranje vee,
trokovi po jedinici pokrivanja itatelja su u naelu manji. Vodii za kupovinu (u razvijenim
zemljama) ne predstavljaju klasine novine. tampaju se na relativno malo prostora i sadre
ogranieni uredniki dio. Izdaju se na lokalnom nivou i uglavnom sadre obavijest o
novostima na tritu line potronje, odnosno informacije o trgovini. Najvei dio tih novina
sadri propagandne poruke. Uglavnom se isporuuju besplatno na sve adrese odreenog
podruja ili prema sluajnom izboru domainstava. Specijalizirane novine mogu biti dnevne
ili sedmine, a osnovno im je obiljeje usmjerenost specijaliziranom trinom segmentu. Taj
segment ima zajedniki interes ili cilj zbog kojeg je zainteresiran za specifini profil novina.
(Dr. Tanja Kesi; Markentika komunikacija, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1997. g.)
U dananje vrijeme, kada se pokuava koncept demokratije sprovesti u djelo, htjeli mi to
sebi da priznamo ili ne, dnevna politika u ivotu obinog ovjeka igra veliku ulogu. A ivot
dnevene politike ne bi ni postojao da ne postoje mediji. Stoga je od znaaja sagledati uticaj
medija tj. dnevne politike nanae ivote. Danas, moderni ovjek je konstantno bombardovan
raznim vjestima iz dnevne politike, da li u tampanim ili elektronskim medijima. Ova
aktivnost je naroito izraena u vrijeme izbora. Dnevna politika se polako zavlai ak i u
dijelove medija koji surezervisani za zabavne ili sportske sadraje. A i moderni ovjek ako
eli biti uspjean u bilo emu mora biti dobro informisan, te mora voditi rauna o dogaajima
u dnevnoj politici koji itekako utiu na njegov poslovni a i privatni ivot.
Problem dnevne politike
Politika u onom svom starom izvornom obliku ne postoji. Politka, iz grke rijei politikos
miljenje graanina, u svom izvornom znaenju predstavlja aktivnost amatera, a
nespecijaliste. Kao to je Aristotel razmatrao u svom djelu Politika, politika ukljuuje
pregovore u pluraristikom svijetu,izmeu ljudi sa drugaijim miljenjima, interesima i
porijeklom koji uzajamno djeluju sa ciljem da ostvare neki zadatak. Politika je suprotno od
relacija nastalih na slinostima. Da bi prikazao taj kontrast Aristotel je koristio poreenje
vojne alijanse sa familijom. Ali u naem dananjem dobu kojim dominiraju eksperti, kako u
tehnolokim visoko naprednim zemljama kao to je SAD, tako i u novim demokratijama u
7

razvoju kao to je naa zemlja, politiku veinski kontroliu eksperti. Razni savjetnici,
konsultanti, specijalisti za medije i odnose sa javnou i drugi eksperti dominiraju u
svakodnevnoj politici. Volonteri su aktivni, ponekad i u veim grupama, ali rijetko imaju
uticaj, i od njih se esto ne oekuje da misle ili djeluju nezavisno. Dominacija eksperata u
svakodnevnoj politici prevladava uee graana u istoj. Npr., advokature ili interesne grupe
koriste jezik politike i uee graana. Ali nain na koji takve grupe definiu problem je u
veini sluajeva predefinisan od strane profesionalnog osoblja. Obini graani su svedeni
nasporedne uloge, esto su izmanipulisani svojim emocijama imobilisani protiv nekog
neprijatelja. Uloga savremenih medija ( tampe, televizije, interneta i radija ) u postavljanju
dnevne politike u ovakav kolosijek je ogromna. Javnost i javno mnenje je dobilo svoju pravu
ulogu i iri znaaj pojavom pomenutih medija. Pojave kao to su medijski pritisci su
prouzrokovale da se politiari ponaaju odgovornije a to je i dovelo do sve veeg uea
profesionalacai eksperata u dnevnoj politici.
Medijska pismenost
Medijska pismenost je proces pristupanja, analize, evaluacije i stvaranja poruka u irokom
spektru medijskih vrsta, anrova i oblika. Ona koristi instrukcioni model baziran na
ispitivanju koji ohrabruje ljude da postavljaju pitanja o tome ta gledaju, sluaju i itaju.
Edukacija medijskom pismenosti je oblik razvoja medijske pismenosti koji ljudima pomae
da kritiki analiziraju poruke i da detektuju propagandu, cenzuru, pristrasnost i medijsku
manipulaciju u vijestima i javnim programima, te da razumiju na koji nain strukturalne
osobine kao to je vlasnitvo medija ili njihov izvor prihoda utiu naprezentovane
informacije. Transformiui proces konzumiranja medija u aktivni kritiki proces, ljudi stiu
veu svjesnost omogunosti pogrene prezentacije i manipulacije i shvataju ulogu masovnih
medija i uesnika u medijima u stvaranjupogleda stvarnosti.
(Richard Alan Nelson;Tracking Propaganda to theSource: Tools for Analyzing Media Bias)

Ratna propaganda
esto se smatra da je propaganda bitan sastojak ratovanja. Bez obzira na to koliko je sukob
isprva moda nepopularan, uinkovita i dobro voena propaganda moe takva stajalita
izmijeniti i uiniti ratni napor vjerodostojnim i ak popularnim. Ratna se propaganda esto
8

razumije kao snana motivacijska sila koja mlade mukarce ( a u novije vrijeme i mlade ene)
moe zavesti da se dobrovoljno bore i poginu za svoju zemlju, etno-nacionalnu skupinu,
religiju ili ideoloku doktrinu. Dobar dio propagande nije sposoban dramastino promijeniti
javno mnijenje i djelovanje, nego slui kao spoznaja, moralna i legitimacijska mapa koja
koriste oni koji ve prihvaaju vrijednost to ih propaganda istie. Glavna motivacijska snaga
za veinu je solidarnost mikrogrupe.
Najjednostavnija definicija propagande glasi da je to oblik ustrojne organizirane komunikacije
koja ukljuuje proizvodnju, diseminaciju i reprodukciju ideja, slika i poruka kako bi se
uvjerilo i utjecalo na miljenja i djelovanja velikih grupa pojedinaca. Zdravorazumsko
razumijevanje propagande perpetuira etiri iroko prihvaene zablude: 1. da je propaganda
moan i vrlo djelotvoran mehanizam drutvenog nadzora; 2. da je propaganda u biti smiljen
in prijevare; 3. da je propaganda prakse preovladavaju u autoritarnim, a da su rijetke u
demokratskim politikim porecima; 4. da je propaganda prastara praksa.

Ratna se propaganda esto razumije kao snano sredstvo koje obine, miroljubive pojedince
moe brzo pretvoriti u krvolone ubojice i zdune muenike. Emocije su sr propagande, to
osobitno vrijedi za one slabije obrazovane, koji koriste heuristiku nestabilnosti, odluujui
prvenstveno na temelju osjeaja. Glavna je meta ratne propagande domaa javnost i
povremeno publika ve naklonih vanjskih organizacija i drava. Budui d ovjek nije tek
tabula rasa, propaganda mora iskoristiti postojee vrijednosti i predobe o drutvenoj zbilji.
Propaganda mora ograniiti na nekoliko toaka i ponavljati ih iznova i iznova.

Sve ira liberizacija i demokratizacija nije guila, nego je poticala razvoj ratne propagande.
Podrijetlo ratne propagande nije vezano uz autoritarni, nego uglavnom uz demokratski i
liberalni povijesni kontekst. (Sinia Maleevi; Sociologija rata i nasilja, Zagreb 2011.)

ZAKLJUAK

Svi reporteri svijeta, pa da rade i 24h na dan, ne bi mogli biti oevici svega to se u svijetu
dogaa. Reportera nema vrlo mnogo. I nijedan od njih nema mo da bude u isto vrijeme na
vie mjesta. Reporteri nsu vidovnjaci, oni ne zure u kristalnu kuglu da bi prizvali sliku svijeta
kada im se to prohtije, ne slue se prijenosom misli. A ipak bi se raspon tema to ga tako malo
ljudi uspijeva pokriti toliki, da bi to zbilja bilo udo kad se ne bi radilo o standardiziranoj
rutini. Novine ne pokuavaju na oku drati cijelo ovjeanstvo. Umjesto toga one imaju
motrioce smjetene na odreena mjesta, kao to su policijska uprava, mrtvozornikov ured,
gradska vijenica, i slino. Oni motre, odnosno, bolje reeno, oni u veini sluajeva pripadaju
udruenjima koja zapoljavaju ljude da motre relativno malo mjesta na kojima se obznanjuje
kada se bilo iji ivot udalji od redovnih tokova, ili kada nastupe dogaaji to zavreuju da se
o njima govori.
Dobar urnalist e vijesti pronai ee nego neko piskaralo. Ako on primjeti da je neka
zgrada na popisu opasnosti, on nee, da bi u tome prepoznao vijest morati ekati da se ona
srui na ulicu. Vijesti nisu u prvom redu ogledalo drutvenih prilika, ve izvjetaj o kakvom
njihovom aspektu koji se namentnuo. Vijesti ne kau na koji nain zrno proklija u zemlji, ali
vam mogu rei kada prve mladice niknu iz zemlje.
No kako injenice, to se tie glavnih tema za vijesti, nisu jednostavne, a tek uope nisu
oevidne, ve podlijeu izboru i mijenjanju, prirodno je da svako eli provesti svoj vlastiti
izbor injenica to e ih novine tampati.

10

LITERATURA
1.
2.
3.
4.

Richard Alan Nelson; Tracking Propaganda to the Source: Tools for Analyzing Media Bias
Dr. Tanja Kesi; Markentika komunikacija

Sinia Maleevi; Sociologija rata i nasilja

http://bs.scribd.com/doc/22127837/Mediji-i-drustvo-Sredstva-javnih-komunikacija

5. http://www.javno.rs/pojmovi#lightbox/32/

11