UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET
PEDAGOGIJA I PSIHOLOGIJA

POREMEAJI LINOSTI
SEMINARSKI RAD IZ PSIHOPATOLOGIJE DJETINJSTVA I
MLADOSTI

Predmetni nastavnik:

Student:

Prof. Dr. Elvira eki

Merhila Ohran

Travnik, januar, 2015. Godine

SADRAJ

1. Uvod.......................................................................................................................................1
2. Klasifikacija poremeaja linosti.........................................................................................2
3. Specifini poremeaji linosti...............................................................................................3
3.1. Paranoidni poremeaj linosti.........................................................................................3
3.2. Shizoidni poremeaj linosti............................................................................................3
3.3. Shizotipni poremeaj linosti...........................................................................................3
3.4. Granini poremeaj linosti.............................................................................................4
3.5. Histrionski poremeaj linosti.........................................................................................5
3.6. Narcisoidni poremeaj linosti........................................................................................5
3.7. Izbjegavajui poremeaj linosti.....................................................................................5
3.8. Ovisni poremeaj linosti.................................................................................................5
3.9. Opsesivno- kompulzivni poremeaj.................................................................................6
4. Antisocijalni poremeaj linosti (psihopatija)...................................................................6
4.1. Danov sluaj....................................................................................................................7
4.2. Etiologija psihopatije.......................................................................................................8
4.2.1. Genetika i ivanost..............................................................................................................8
4.2.2. Uloga obitelji........................................................................................................................9
4.2.3. Izbjegavanje, kanjavanje i psihopatija...............................................................................10
4.2.4. Pobuenost i impulzivnost..................................................................................................11

5. Terapija................................................................................................................................11
6. Primjer poremeaja linosti iz stvarnog ivota...............................................................12
7. Zakljuak.............................................................................................................................14
8. Literatura.............................................................................................................................15

1. Uvod
Seminarski rad zapoinjem opeprihvaenom definicijom teme ovog rada koja glasi:
Poremeaji linosti su heterogena skupina poremeaja, a smatra ih se trajnim,
nefleksibilnim obrascima doivljavanja i ponaanja, devijantnim u odnosu na kulturalna
oekivanja, te izvorom stresa i poremeenog funkcioniranja.1
U samom uvodu knjige, odnosno poglavlja koje se bavi ovim problemom, autori navode
kako su mnogi opisi spomenutog problema naizgled primjenjivi ak i na neke lanove naih
vlastitih obitelji te poznanike a da mi toga zapravo ni sami nismo svjesni. Istiu kako svatko
od nas tokom godina razvije perzistentne naine suoavanja sa raznim ivotnim izazovima te
odreen stil odnosa koji imamo sa okolinom, pa se tako, primjerice, moe navesti kako
odreen broj ljudi izraava ovisnost o drugima, druga skupina izraava se krajnje agresivno i
izazivaki, trea skupina pak vie brine o izgledu i poticanju vlastitog ega nego o produbljenju
odnosa sa drugima.
Prilikom pomnijeg istraivanja ove teme, moe se zapaziti kako postoje brojna
istraivanja o ovom problemu, te brojni video i audio snimke koje nam mogu zorno prikazati
kako poremeaj linosti izgleda.

1 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 306.
1

2. Klasifikacija poremeaja linosti

to se tie same klasifikacije poremeaja linosti, znanih pod kraticom DSM, njihova
prisutnost ili odsutnost

razmatra se kada god se postavlja dijagnoza.

Ti poremeaji

smjeteni su na zasebnu os kako bi se osiguralo to da dijagnostiar usmjeri veu pozornost

na njihovu moguu nazonost. Primjerice, tijekom godina pouzdanost

dijagnosticiranja

poremeaja linosti bila je niska, bez obzira na napore koji su uloeni kako bi se poboljala
jasnoa njihovih definicija. Tako je, recimo, pri praktinoj primjeni DSM III, iako su
poremeaji linosti dijagnosticirani u vie od 50% pacijenata, pouzdanost dijagnoze nekih
pojedinanih poremeaja linosti bila posve primjerena. Takav sluaj moe se objasniti
mogunou nedostatka dobrog dijagnostikog instrumenta tijekom praktine primene DSM
III. No, ono to se javlja kao potekoa prilikom odreivanja poremeaja linosti jest i to da
je prilikom prouavanja ponaanja osobe veoma teko utvrditi samo jedan i specifian
problem linosti budui da brojne osobe pokazuju irok raspon karakteristika na temelju
kojih je mogue postaviti nekoliko dijagnoza. Widiger, Frances i Trull (1987.) su utvrdili da
55% pacijenata s graninim poremeajem linosti takoer udovoljava dijagnostikim
kriterijima za shizotipni poremeaj linosti; 47% udovoljava kriterijima za antisocijalni
poremeaj linosti; 57% takoer udovoljava kriterijima za histrionski poremeaj linosti.
Takvi su podaci posebno obeshrabrujui kad pokuamo protumaiti rezultate istraivanja u
kojima su pacijenti s nekim specifinim poremeajem linosti usporeivani s kontrolnom
skupinom.2

Karakteristike linosti koje predstavljaju podatke za klasifikaciju oblikuju

kontinuum, to jest, veina relevantnih karakteristika nazona je, s razliitim stupnjem

izraenosti u veine ljudi. Same dijagnostike kategorije su definirane krajnostima;
poremeaji linosti predstavljaju ekstremne ili rigidne normalne ljudske sklonosti ili osobine.
Takav zakljuak navodi na pomisao da bi dimenzionalni pristup klasifikaciji mogao biti
primjereniji. Doista, uvoenje dimenzinalnog sustava razmatralo se i za DSM-IIIR i za
DSM-IV, no nije se mogao postii konsenzus o tome koje dimenzije treba ukljuiti. 3 Svi
simptomi koji su relevantni za dijagnozu poremeaja linosti dijagnosticirani su na velikom
2 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 307.
2

uzorku pacijenata, a odnosile su se na to da se procijeni manji broj dimenzija koji moe

objasniti uoene odnose, te su analize obaveljene za tri dimenzije:
1. socijalnu ukljuenost, gdje imamo pozitivne i prijateljski nastrojene pacijente nasuprot
asocijalnih;
2. samopouzdanost i samodominantnost nasuprot pasivnom podinjavanju te
3. anksioznu ruminaciju nasuprot jasnom izraavanju emocija u ponaanju.

3. Specifini poremeaji linosti

Poremeaji linosti iz skupine DSM-IV razvrstani su u tri skupine. Osobe koje pripadaju
prvoj skupini paranoidnih, shizofreninih i shizotipnih poremeaja su osobe koje su pokazale
neobine i ekscentrine sklonosti. Druga skupina, koja obuhvaa dramatine osobe,
emocionalne i prevrtljive

povezani su sa antisocijalnim, graninim, histrionskim i

narcisoidnim poremeajima, dok su osobe iz tree skupine anksiozne i ispunjene strahom, a

povezane su sa izbjegavajuim, zavisnikim i opsesivno-kompulzivnim poremeajem linosti.
Naredni redovi donijeti e objanjenja svakog od njih.
3.1. Paranoidni poremeaj linosti

Temeljne osobine paranoidne linosti su sumnjiavost prema drugima, srditost i

histilnost, a oekivano ponaanje drugih je iskoritavanje ili loe tretiranje osobe sa ovim
poremeajem. Nisu spremni povjeriti se drugima, prigovaraju, no s druge strane, esto
okrivljavaju druge zbog vlastitih pogreaka. ee se javlja meu roacima u prvom koljenu
pacijenata s deluzijama. Ovaj poremeaj najvie se preklapa sa graninim i izbjegavajuim
poremeajem linosti.
3.2. Shizoidni poremeaj linosti

Ove osobe nemaju puno bliskih prijatelja, ne tee socijalnim odnosima, beutni su i
distancirani. Ne iskazuju snane osobine, emocije, ne zanimaju ih spolni odnosi, ukratko, oni
su usamljenici koji slijede vlastite zasebne interese. Najvie se preklapaju sa izbjegavajuim i
paranoidnim poremeajem.
3 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str.308.
3

3.3. Shizotipni poremeaj linosti

Kriterije vezane za ovakav oblik poremeaja smislili su Spitzer, Endicott i Gibbon
kako bi opisali osobe ovog tipa. Kriteriji su uvrteni u DSM-III te sueni u DSM-IIIR i DSMIV. Kod njih se takoer javlja problem vezan uz meuljudske odnose te ekscesivna socijalna
anksioznost. Shizotipne linosti mogu imati udna vjerovanja ili biti sklone magisjkom
miljenju praznovjerju, vjerovanju da su vidovite ili telepati te rekurentne iluzije da su u
stanju osjetiti nazonost sile ili osobe koja zapravo nije tu. 4 Ovakav opis upuuje i na
nerazumljiv govor, na ekscentrino ponaanje i vanjtinu, sumnjiavost te paranoidnu
ideaciju. Sama prevalencija ovog poremeaja je oko 3% te je ei kod mukaraca. Shizotipni
poremeaj te shizofrenija mogu biti povezani sa genetskom transmisijom ili dispozicijom.
Dijagnoza je postavljena ee za roake u prvom koljenu shizofrenih osoba nego za roake
iz kontrolne skupine te je mogue da je ovaj poremeaj zapravo blagi oblik shizofrenije. Ono
pro predstavlja najvei problem kod ovog poremeaja jest njegovor preklapanje s drugim
poremeajima linosti, od kojih je najvei postotak, 59% sa paranoidnim poremeajem, 44%
sa shizoidnim te 33% sa narcisoidnim premeajem linosti.
3.4. Granini poremeaj linosti
Nestabilnost odnosa, slike o samom sebi i raspoloenja predstavljaju temeljne
karakteristike ovog poremeaja. Prevrtljivost emocija koje se naglo mijenjaju jo dodatno
nadopunjuju profil osobe koja boluje od graninog poremeaja. Da su poprilino razdraljivi
i zajedljivi, te nepredvidljivi i impulzivni pokazuje i primjer ponaanja poput kockanja,
rastronosti te prederavanja. Kod njih se esto javlja i sluaj samoubojstva zbog potitenosti i
ispraznosti, te postoji mogunost paranoidne ideacije i disocijativnih simptoma. Danas je
opeprihvaeno kako granina linost predstavlja heterogenu skupinu, to se moe objasniti
na temelju istraivanja koje je pokazalo da polovica ispitanika sa graninom linou ima
veliku depresiju ili bipolarni poremeaj.
graninim poremeajem linosti

Bitno je nadodati kako i veina ispitanika s

moe biti dijagnosticirano i kao osobe s histrionskim,

narcisoidnim ili antisocijalnim poremeajem linosti. Prevalencija graninog poremeaja

linopsti je gotovo 2% i ea je kod ena, a ustanovljeno je kako sam poremeaj poinje od
adolescentne dobi. Granine linosti vrlo vjerojatno imaju poremeaj raspoloenja s Osi I
4 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 309.
4

(Manos, Vasilopoulou i Sotorou, 1988.), a natprosjenu vjerojatnost pojave poremeaja

raspoloenja imaju ak i njihovi roaci (Zanarini i sur, 1988). Terapijski ishod je openito
slab (Mc Glash, 1983) i velika je uestalost poinjenih samoubojstava (Pariz, 1990.)5
3.5. Histrionski poremeaj linosti
Dramatinost te pretjerana

potrebna panja, ekstravagantno iskazivanje emocije koje su

plitke predstavljaju neke od karakteristike osoba koje su suoene i boluju od histrionskog

poremeaja linosti. Uestalost ovog oblika poremeaja podjednaka je za oba spola, to je
pokazalo istraivanje koje je proveo Nestadt i zajedno sa skupinom suradnika 1990. godine,
no ipak, pokazano je kako je pojava poremeaja ea kod rastavljenih osoba, te se povezuje
sa utjecajima depresije i slabog tjelesnog zdravlja. Preklapa se sa graninim poremeajem
linosti.
3.6. Narcisoidni poremeaj linosti
Oni kojima se dijagnosticiran narcisoidni poremeaj

esto pate od grandioznih

shvaanja o vlastitoj jedinstvenosti , mataju o velikom uspjehu, potrebna im je panja,

divljenje, te se smatraju kompatibilnima samo sa onima koji spadaju u visoko drutvo.
Dijagnoza ovog poremeaja uvedena je u DSM-III te je ukorijenjena u modernu
psihoanalitiku literaturu, no njezina uestalnost poveala se od DSM-III na DSM-IIIR, a
preklapa se s graninim poremeajem linosti.
3.7. Izbjegavajui poremeaj linosti
Osobe su krajnje osjetljive na mogunost kritike, odbacivanja ili neodobravanja, te
odbijaju stupiti u kontakt s nekim ukoliko nisu sigurni da e im se druga osoba moi posvetiti.
Smatraju se nesposobnima u odnosu na ostale te pretjeruju prilikom rizika odreene situacije.
Ovaj tip poremeaja preklapa se esto sa graninim te ovisnim poremeajem linosti.
3.8. Ovisni poremeaj linosti
Jednostavno reeno, ove osobe u potpunosti ovise o drugima, primjerice, daju
partnerima da odreuju gdje e se ivjeti, ne sudjeluju u donoenju odluka ve drugi donose
5 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 311.
5

odluke za njih, a oni pasivno slijede kolovoe koje im sve organiziraju. esta slaganja s
drugima, ak iako su sigurni kako drugi nisu u pravu, ukazuju na to da takve osobe nisu
sposobne ak ni izraziti svoje miljenje. U DSM-IV, dijagnoza ovisnog poremeaja linosti
sadri dva tipa simptoma: one to opisuju ovisno ponaanje i one to opisuju tzv. Probleme
vezanja uz nekoga (Livesley, Shroeder i Jackson, 1990). Vezanje je proces to su ga
prouavali razvojni psiholozi io s,atra se bitnim za razvoj linosti. 6 Prvotno je smatrano
kako je ova vrsta poremeaja ea u ena, dok je kasnije istraivanje ipak opovrgnulo
prvotnu dokazanu tezu, no s druge strane, ipak mogu postojati neke razlike izmeu mukaraca
i ena s takvim poremeajem. No ipak, Reich je 1990. godine prilikom istraivanja dokazao
da kod ena koje boluju od ovisnog poremeaja linosti imamo uestale sluajeve pojave
depresije kod roaka mukaraca koji boluju od ovisnosti prema drugima, dok kod roaka
ena imamo uestalost paninog poremeaja. Za kraj, bitno je nadodati kako se ovisne
linosti poklapaju sa graninim poremeajem te izbjegavajuim, a ustanovljena je i
povezanost sa nekoliko dijagnoza Osi I, kao i sa slabim tjelesnim zdravljem.
3.9. Opsesivno- kompulzivni poremeaj

Perfekcionizam, zaokupljenost detaljima, pravilima, rasporedima, usmjeravanje

pozornosti na pojedinosti da glavni projekt nikada ne bude dovren, usmjerenost na sam rad,
ne i zadovoljstvo koje rad donosi predstavljaju karakteristike osoba koje boluju od ove vrste
poremeaja, te kod njih takoer imamo odeenu asocijalnost upravo zbog teke ostvarivosti
meuljudskih odnosa uzrokovanih njihovom tvrdoglavou.

4. Antisocijalni poremeaj linosti (psihopatija)

Povijest ovog sluaja datira jo od 19.-og stoljea kada je Phillipe Pinel ukazivao na
sluaj manije bez delirija te je time pokuavao naglasiti nasilniki poremeen um ija je
karakteristika to da nije bilo drugih siptoma vezanih uz simptome koji se inae povezuju sa
osobama koje su umno poremeene. 1835. godine, James Prichard opisuje moralno umnu
poremeenost te objanjava ponaanje koje

ima uobiajene karakteristike oblika ludila.

6 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 313.
6

Danas, DSM-IV konsrukt antisocijalnog poremeaja linosti ima dvije glavne komponente,
od kojih je prva nazonost poremeenog ponaanja prije dobi od 15 godina ivota, te tu
spadaju ponaanja poput bjeanja iz kole, od kue, laganje, kraa, unitavanje tue i
imovine. Druga komponenta predstavlja takvo ponaanje u odraslijoj dobi, a podrazumijeva
antisocijalno ponaanje prema okolini, krenje zakona, fiziku agresivnost. Procjenjuje se
da su oko 4% odraslih amerikih mukaraca i oko 1% ena antisocijalne linosti (Robins i
sur., 1984). Nisu samo svodnici, varalice, ubojice i raspaivai droga antisocijalne linosti.
Slubenici, profesori, politiari, lijenici, vodoinstalateri, trgovci, stolari i konobari takoer
imaju svoj udio u skupu antisocijalnih linosti. 7 Iz ovoga moemo zakljuiti kako profesija
ili okruenje zapravo i ne predstavljaju tako presudnu ulogu prilikom oboljenja od ove vrste
poremeaja. Uz istraivanja vezana za ovakve sluajeve, povezuje se i Hervey Cleckley te
njegova knjiga Krinka duevnog stanja (1976), u kojoj postavlja skup kriterija vezanih za
prepoznavanje poremeeja, a odnose se uglavnom na psihologiju psihopata. Primjer te
injenice daje nam na osjeaju stida, glumi osjeaja, armantnosti koja je prisutna tek na prvi
pogled. Takoer, antisocijalno ponaanje psihopata opisuje kao neprimjereno motivirano, u
smislu da nema potrebe za radom, stjecanjem novca za ivot, ve se izvodi impulzivno,
podjednako zbog uzbuenja koliko i zbog bilo ega drugog. Nadalje, ovdje treba uvrstiti i
Hareove provjerne liste koje mogu opisati dvije glavne kategorije psihopatskih ponaanja.
Prva skupina je sebina, beutna osoba koja iskoritava druge, a druga predstavlja
antisocijalni ivotni stil. No, ova istraivanja, antisocijalni poremeaj linosti i psihopatija
iako su slini, nisu sasma identini, to se odrazilo na taj nain da su Hare, Hart i Harpur
kritizirali dijagnozu antisocijalne linosti budui da su za nju potrebna tona izvjea o
dogaajima to su se zbili prije mnogo godina, a bitno je i to da dijagnostiki konstrukt ne
bude sinonim za kriminalitet.

Tako su doli do zakljuka kako 75-80% zatvorenika

udovoljava kriterijima za dijagnozu antisocijalnog poremeaja linosti, dok je odgovarajui

postotak za psihopate 15-25%, to ukazuje na to da konstrukt psihopatije ima neke prednosti.
4.1. Danov sluaj
Kako bi pojasnili ovakve sluajeve, Davison i Neale daju nam prikaz ulomka iz povijesti
pojedinanog sluaja koji se odnosi na Dana, glumca i disk-dokeja, a opisao ga je njegov
prijatelj Elton McNeil, psiholog.
7 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 316.
7

Dakle, budui da je Danova profesija ve reena, nema potrebe ju ponavljati. Pria poinje
jedne mirne veeri u restoranu kada je Dan poeo silno prigovarati zbog naruenog jela, a Mc
Neil je mislio kako to sve izvodi poradi efekta, te mu govori kako i nije siguran da je zapravo
gladan, ve da to vie radi tako, zbog ostavljanja dojma, na to mu ovaj odgovara kako on eli
pokazati svijetu koliko fali odvanosti, a to prikazuje sljedeim monologom: Ako samo malo
povisi ton, svi skau oko tebe. Drugi put kad ovdje doem, plazit e oko mene da budu
sigurni da je ba sve onako kako ja elim. To je jedini nain da se razlikuje prava klasa od
onog obinog. Kad putujem, uvijek putujem prvom klasom. 8 Drugi incident odigrao se nakon
samoubojstva jednog od prijatelja, kada je Dan, jedinu reakciju koju je imao, iskazao
sljedeim rijeima: Takav je ivot, tako se stvari odvijaju.9 Psiholog, McNeil tada je
zakljuio kako Dan jedino za to treba ljude je poradi vlastite zabave ili dobiti, to ga
oznaava kao manipulatora. Ovo pokazuje da Danu nedostaje osjeaja za druge.

4.2. Etiologija psihopatije

4.2.1. Genetika i ivanost
Studije koje su provedene kod posvojene djece ukazuju na to da naslijee ima ulogu u
kriminalitetu i psihipatiji, no studije provedene od strane brojnih autora pokazale su veu
uestalost kriminaliteta u biolokih srodnika kriminalaca nego u srodnika

steenih

usvajanjem. Takoer, odreeni znanstvenici bavili su se i prouavanjem kriminaliteta i

alkoholizma u svezi sa posvojenom djecom, te su velik uzorak posvojene djece razvrstali na
temelju toga imaju li kriminoloki zapis, anamnezu alkoholizma. Kao zakljuak, izvela se
studija da oni koji su bili kriminalci, ali su ujedno imali problema s alkoholom jesu esto ini
nasilnike prijestupe, no rizik kriminaliteta tu je bio povezan isto sa alkoholom, ne i sa
biolokim roditeljima. Oni pak, koji su se bavili kriminalom, ali nisu imali problema sa
alkoholom, imali su doticaja sa biolokim roditeljima na taj nain da je to bilo vezano uz
anamnezu biolokih roditelja. Ovi podaci ukazuju na to da neki oblici kriminalnog ponaanja
imaju genetsku komponentu. Takoer, istraivanja su provoena i putem modane aktivnosti
8 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 317.
9 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str.317.
8

psihopata i razliitih skupina kontrolnih ispitanika, a same fluktuacije napona zabiljeene su

elektroencefalografom i amplificirane takoda se mogu uoiti te kao prvi rezultat dobiven
1954. godine imamo to da je u 13 od ukupno 14 psihopata izmeu 31-58% psihopata imala
neku EEG abnormalnost, poput sporovalne aktivnosti koja je bila rasprostranjena cijelom
povrinom mozga. Kasnije studije pokazale su nazonost sporih navolva, ali i pozitivnih
iljaka koji se javljaju u temporalnom podruju mozga i sastoje od provala aktivnosti s
frenvencijom od 6-8 i 14-16 Hz. Takva tumaenja EEG abnormalnosti prisutna su i danas, pa
se tako tumai velika uestalost sporovalne aktivnosti kao znaka disfunkcije inhibicijskih
mehanizama, to pak moe umanjiti psosobnost psihopata da naue unaprijed obaustaviti
postupke koji ga vode u nepriliku.
4.2.2. Uloga obitelji
Kao jedna od bitnih odrednica poremeaja ali i ponaanja, obitelj predstavlja vaan
imbenik te jedan od primarnih uzroka psihopatskog ponaanja.

Budui da su podaci

prikupljeni kroz retrospektivna istraivanja, moe se rei kako su rezultati dvojbene

vrijednosti, jer ukoliko na taj nain ispitujemo psihopate, vjerojatnije da e se oni prisjetiti
devijantnih incidenata. S druge strane, bilo bi veoma neoprezno vjerovati svemu emu
govore, te zbog toga proizlati ta dvojbenost rezultata. Jedini nain za uope izbjegavanje
takvih sluajeva jest da se odrasla osoba prati u velikoj skupini ostalih koji su jo kao djeca
odabrani u klinikama za savjetovanje. Takvih primjera istraivanja imamo, te se na taj nain
prikupljaju detaljni podaci o djetetu koji ukljuuju i vrstu problema zbog kojih su na kliniku
doli, a to nam ujedno daje i koliinu podataka o obitelji. Jedno takvo ispitivanje, gdje je bilo
584 uzorka dalo nam je 90% lokaliziranih osoba trideset godina nakon to su se prijavili u
kliniku. Prilikom intervjuiranja odraslih osoba, istraivai su u stanju dijagnosticirati i opisati
bilo kakav oblik neprilagoenosti u tih osoba, te nakon toga dolazi do povezivanja problema
odraslih osoba sa karakteristikama ljudi u djejoj dobi kako bi ser utvrdilo na temelju kojih
karakteristika je mogue predvidjeti psihopatsko ponaanje u odrasloj dobi. Meutim, treba
kazati da je slab odgoj u pogledu socijalizacije impliciran u etiologiju niza klinikih
sindroma, ukljuujui delinkventno,neurotsko pa ak i psihotino ponaanje (Wiggins, 1968)
te da mnoge osobe koje su odrastale u slino poremeenoj socijalnoj sredini ne postaju
sociopati niti se u njih javi bilo koji drugi poremeaj ponaanja. Ovo je bitno: odrasli mogu

biti posve bez problema unato nedosljednom i na druge naine nepoeljnom nainu odgoja
tijekom djetinjstva.10
4.2.3. Izbjegavanje, kanjavanje i psihopatija
Ve je spomenuto kako osobe imaju problema sa uenjem na temelju vlastitog iskustva, te ne
pokuavaju izbjei negativne posljedice socijalno neprihvatljivog ponaanja. Na temelju toga
zakljueno je kako psihopati imaju malo inhibicija u povodu injenja antisocijalnih djela zbog
osjeaja male anksioznosti. Kako bi ispitao problem anksioznosti, Lykken, koji se bavio tom
problematikom uzeo za istraivanje skupinu mukaraca koji su psihopati i zatvorenici, a
njihove uspjehe usporeivao je sa studentima, te je ispitivan sam in izbjegavanja, a test se
sastojao od uenja slijeda 20 ispravnih sklopki, no svaki odgovor prethodno je trebao utvrditi
metodu pokuaja i pogreke koja je od etiriju mogunosti ispravna. Ono to je donijelo kao
rezultat bio je zakljuak kako psihopati djeluju pod manjom razinom anksioznosti nego
normalne osobe. Istraivanja koja su zapoeta, nadstavljena su od strane Schachtera u Latanea
koji su smatrali da postupak koji bi trebao poveati razinu anksioznosti trebao pomoi da
izbjegnu kanjavanje, a budui da se anksioznost povezuje sa aktivnou simpatikog
ivanog sustava, istraivai su ispitanicima injicirali adrenalin, koji oponaa uinke
simpatikog sustava. Kao rezultat dobili su

potvrdu kako nije uoena razlika meu

psihopatskim zatvorenicima i onima koji to nisu u ukupnom broju pogreaka poinjenih

tijekom uenja sekvence, bilo da su primali adrenalin ili placebo. Nakon toga, zakljueno je i
kako su nepsihopatski zatvorenici, koji su primili placebo, nakon niza pokuaja smanjili udio
pogreaka kanjenih elektrookom, no do takvog poboljanja nije dolo ni u psihopata koji su
primali plasebo. Trei rezultat bi je taj da, nakon primanja adrenalina, psihopati su poboljali
rezultat u izbjegavanju pogreaka nakon kojih slijedi elektrook, dok su neprihotini
zatvorenici bili pod negativnim utjecajem adrenalina i nisu u stanju visoke pobuenosti
uspijevali nauiti izbjei ok. Kao tree istraivanje, povezano sa ova, dao je Schmauk koji je
pokazao da na njih moe posebice djelovati gubitak novca, a to nam je pokazao na
psihopatskim zatvorenicima, nepsihopatskim zatvorenicima

te na kontrolnoj skupini

sastavljenoj od farmera i bolniara. Istraivanje je bilo osmiljeno kao i prethodno, a ono to

je novo bilo jest to da su se mogle izbjei tri vrste averzivnih podraaja, a to su tjelesna kazna,
materijalna kazna te socijalna kazna. Ono to je ispitivanje dokazalo jest to da uspjenost
10 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str.320.
10

psihopata u izbjegavanju ovisi o naravi kazne. Ono to se da zakljuiti jest to da pridobiti

panju psihopata jest ono to je potrebno za uinkovitost kazne, a u situacijama gdje su
nazone i nagrade i kazne, psihopati imaju panju usmjerenu na nagradu umjesto da panju
raspodijele izmeu nagrada i kazni.
4.2.4. Pobuenost i impulzivnost
Psihopati su esto opisani kao osobe koje ne odgovaraju emocionalno kada su suoene
i s poznatim i novim situacijama koje bi veina ljudi doivjela ili kao stresne ili neugodne.
Odreen broj znanstvenika bavio se istraivanjima na temelju bazalne razine autonomne
aktivnosti psihopata te obrasce njihove autonomne aktivnosti na razliite vrste podraaja.
Veina studija pokazala je da

u bazalnim uvjetima psihopati imaju smanjenu konu

vodljivost, koja potom slabije regira na suoavanje s intenzivnim li averzivnim podraajima.

Takoer, istraivanja su se odnosila i na reaktivnost sranog bila, to je pokazalo kako se
prilikom stresa psihopatu bilo ubrza vie nego u normalnih osoba. Te fizioloke reakcije
pokazuju da psihopate ne moemo satrati tek jednostavno premalo pobuenima, jer su
mjerenja kone vodljivosti i sranog bila u raskoraku. (...) Ubrzanije bilo smatra se prateim
znakom iskljuivanja ili reduciranja osjetilne stimulacije, pa time i sniavanja razine
kortikalne pobuenosti. Stoga bi ubrzano bilo psihopata koji oekuju averzivni podraaj
trebala pokazivati da se oni nastoje iskljuiti.11 Ove sve studije pokazuju da psihopati ne
reagiraju na nain na koji reagira veina nas, te se takoer moe zakljuiti kako oni i nemaju
anksioznosti. Takoer, impulzivno ponaanje objanjava se i time da oni imaju deficite
planiranja i inhibicije, a trae uzbuenja budui da mogu bolje od nas kontrolirati svoje
negativne emocionalne reakcije.

5. Terapija
Za poetak ovog poglavlja o terapijama poremeaja linosti, moe se rei kako je zapravo
jako malo istraivanja poinjeno vezanih uz same terapije. Primjerice, za sluajeve vezane uz
granini poremeaj

tvrdi se kako su lijekovi, ukljuujui i antidepresive i neuroleptike

spadaju u istraivanja vezana uz ovaj poremeaj. Smatra se kako granine linosti imaju slab
ego te natprosjene tekoe u toleriranju regresije, te bi terapija s kojom bi se lijeio ovakav
11 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 323.
11

sluaj zaprao bila jaanje ega. Takva terapija ukljuuje anmalizu glavnih obrana granine
linosti, cijepanje svega na dobro ili zlo. Meutim, cijepanje se smatra posljedicom
nesposobnosti oblikovanja sloenih objektnih reprezentacija, koje se ne uklapaju u
jednostavnu dihotomiju dobro- zlo. Ono takoer uzrokuje krajnje tekoe u reguliranju
emocija zbog toga to osoba sagledava svijet crno-bijelo. Takoer, potrebna je i pomo
prilikom doivljavanja realnosti . Vano je spomenuti dijalektiku bihevioralnu terapiju, koju
je predloila Marsha Linehan, koja se pak usmjeruje na terapeutovo potpuno prihvaanje
graninih linosti sa njihovim protrjenostima i pretjeranim ponaanjem, empatiki
vrednujui njihova iskrivljena vjerovanja injeninom pristupu njihovom suicidalnom i
ostalim disfunkcionalnom ponaanju. Ovakav vid terapije ukljuuje pomaganje pacijentu da
naui rjeavati probleme te da pobolja interpersonalne vjetine putem kontroliranja
anksioznosti. Prilikom jednog takvog testiranja, pokazano je kako dolazi do poveanja radne
anamneze, manje koliine srdbe te su pacijenti smatrani kao bolje prilagoeni od ostalih.
Za razliku od graninog poremeaja, to je i prethodno objanjeno, psihopatiju dosta
znanstvenika smatra neizlijeivom bolesti. Primjerice, ljudi koji lau, koji malo brinu o
drugima i o tome kako se drugi osjeaju, a koji pak ni sami sebe ne razumiju, teak su sluaj
za lijeenje, a kamoli za izlijeenje. No, jedan kliniar sa velikim iskustvom, navodi sljedee:
Prvo, terapeut mora neprekidno budno paziti na mogue manipulacije od strane pacijenata.
Drugo, on mora pretpostaviti, dok se ne dokae suprotno, da su informacije koje mu pacijent
daje iskrivljene i izmiljene. Tree, on mora shvatiti da se radni savez razvija, ako se uope
razvija,u vrlo kasnoj fazi terapijskog odnosa s psihopatom. 12 Takve negativne zakljuke
moemo poistovjetiti i sa somatskim metodama, poput elektrookova, uzimanja lijekova,
stimulansa, sedativa te psihokirurgije. Beck i suradnici smatraju da se antisocijalni poremeaj
moe tumaiti s obzirom na odreene vrste misli i pretpostavki, te se smatra kako specifina
vjerovanja ukljuuju opravdanje, osobnu nepogreivost, nemonost drugih te mali uinak
posljedica. Opi cilj kognitivne terapije tako je postao stavljanje takvih vjerovanja na kunju i
dovoenje pacijentovih ideja i ponaanja u sklad s normama drutva u kojih ljudi potuju
prava i osjeaje drugih ljudi. Tim nainom nastoji se pokazati pacijentima kako, ukoliko doe
do promijene ponaanja, mogu lake ostvariti svoje ciljeve.

12 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada
Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 328.
12

6. Primjer poremeaja linosti iz stvarnog ivota

Iako po literaturi postoje brojni primjeri koji nam zorno mogu prikazati s ime se bore osobe
koje pate od bilo kojeg oblika poremeaja linosti, ja u se ipak osvrnuti na primjer iz
stvarnog ivota, po kojem je napisana knjiga, a takoer snimljena i dva filma, Sybil. Shirley
Ardell Mason roena je 25. sijenja 1923. u Minnesoti gdje je i odrasla kao jedino dijete
svojih roditelja. 1950-ih Shirley je radila kao uiteljica, a ujedno je bila i studentica na
Sveuilitu u Kolumbiji. Dugo je patila od zamraenja i emocionalnih slomova,te nesanica.
Oblik

poremeaja koji je Sybil imala bio je disocijativni poremeaj linosti. Njegove

karakteristike su brojne promjene kod pamenja, svijesti, pa ak i identiteta, u tom smislu da

osobe sa ovakvim oblikom poremeaja mogu zaboraviti bitne dogaaje iz prolosti, mogu
zaboraviti tko su one same, a mogu poprimiti i novi identitet. Primjer jedne takve scene iz
filma koji je snimljen upravo po tom dogaaju jest bio prilikom sata umjetnosti, gdje
moemo vidjeti Shirley, odnosno Sybil kako, dok crta, sluajno prevrne staklenu posudicu u
kojoj se nalazi malo vode pomou koje ispire kist. Posudica pada, razbija se, profesor prilazi,
no Sybil ovdje doivljava promjenu raspoloenja - poinje se histerino ponaati, a nakon to
joj profesor kae kako je sve u redu te da moe nastaviti crtati, ona panino uzima jaknu i
odlazi. Nakon nekog vremena, poinje psihoterapijske susrete sa psihijatricom Corneliom
B. Wilbur. Tokom filma moemo vidjeti kako su ti susreti tekli, kako je Sybil opet
doivljavala promjene raspoloenja. Nakon psihoterapija, odlazi ivjeti u Zapadnu Virginiju,
a potom odlazi u Lexington kako bi bila blie psihijatrici Wilbur. 1990. godine dijagnosticiran
joj je rak dojke, te umire 26. veljae 1998. godine. Kako se ne bi znao pravi identitet osobe
prema kojoj je pisana knjiga a i raena oba filma, koriten je pseudonim Sybil Isabel Dorsett.
No usprkos tome, poznato je kako su stanovnici gradia u Minnesoti u kojem je ivjela
Shirley, prilikom itanja knjige, a i gledanja filma, lako zakljuili prema kome je zapravo
raena graa filma i knjige. No, vano je istaknuti kako su osnove po kojima su raene knjiga
i film zapravo sesije psihoterapija koje su provodile Shirley i psihijatrica, te tako u knjizi i
filmu moemo vidjeti kako Shirley zapravo i ima poremeaje linosti zbog zlostavljanja u
djetinjstvu, od strane majkeza koju je istaknuto u filmu kako je bolovala od shizofrenije.
No, ono to ovaj sluaj ini jo zanimljivijim jesu kontroverze, a jedna od popularnijih jest ta
koju je iznio Herber Spiegel. Spiegel je, prilikom odsustva psihijatrice Wilbur, odrao par
susreta sa Shirley. Kao zakljuak tih susreta on je iznio injenicu kako psihijatrica Wilbur
zapravo manipulira sa Shirley, za koju je govorila kako ima poremeaje linosti kada nije
imala, te poinje sumnjati kako psihijatrica zapravo koristi Shirley za financijsku dobit. Za
13

njega, Shirley jest histerina, ali ne pokazuje znakove poremeaja linosti. Spiegel je smatrao
kako je sve to bila velika prijevara, no to je i do danas ostala velika kontroverza.

7. Zakljuak
Prilikom rada ovog seminara imala sam se prilike upoznati sa poremeajima linosti o
kojima nisam ba neto previe znala prije no to sam poela pisati rad. Iako me iznenadilo
koliko su ispitivanja na ovom podruju otila daleko, te koliko postoji podjela unutar
poremeaja linosti, ono to me jo vie iznenadilo su primjeri koje sam gledala i itala kako
bih samoj sebi to bolje predoila ovakvu vrstu poremeaja. Moram priznati da me film Sybil
dosta okirao, te da mi ga je u nekim trenutcima bilo teko gledati. Ali sve ovo mi je pokazalo
to koliko zapravo ovjek moe sam sebi svjesno i namjerno, jer to eli, initi dobro, a koliko
opet ima ljudi koji boluju od nekog oblika poremeaja, koji su zapravo sami svoji destruktori,
te se razdiru takvim bolestima, a da to nisu htjeli, ve su to dobili genski. Takve stvari
pokazuju nam zapravo da bez obzira na to koliko god mi ljudi razvijali znanost, i svaki dan
otkrivali neto novo, jo uvijek postoje stvari protiv kojih se jako teko boriti, a koje su
poprilino destruktivne.

14

8. Literatura
1. Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja,
Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002.

15