slije Gromovnika i Ognjeva, na raspravu prilaze nam vile. Gromovni bog i vile dodirkuja mnogej pojavi. Kako je onaj, tako su i ore, pravom svojom narayju, meteoma biéa Raspravljanje o vilama ne ide bad najlaglie od ruke. Tegoba nije u tom, Sto mi dosta gragje ne bi imali. Od likova botan: ostalih nama u tradiciji, nijedan deiée ne izlazi na polje, koliki vila; o nijednom Zivlje ne govori se, koliko o njoj. Pa je vila u svom obrisu odsjedita tako, da i sami oni, Koji Slavenima krat da j kib, pre nog antropomorfénog tvorenja u mitu, prisiljeni su pria u punu djevojadku sliku uobraiena. Nego je 's obilnog govora, svud razbirati, uo ono, ito je od starine, i luditi strogo izvorne nazore privigienja Cestim i svakej maknuta sa svoga miti 1d. poznijih kim pominjanjem, vila je mnogo gdje Ko nju ne prizivlje? Kome fe? Sad pjesnicima daje stih i nadahnuée. No i sami nepjemnici vigiaju, u dasima zanosa, svoju bijelu vilu, kao zatamaloati, uw skudonosti d ona ne kil noj, osjedaju vil jadovitu. Tak postade vila, osobito viioj ruci puéanstva, kao neito subjektivno; ona je mnogim naiim udima titréika uma i sree Pri toj velikoj nesta josti_osjecanja i shvacanja_individualnog, davna vila omijeni se. A i veéma uzdrinom narodu, iza primljenog hristjanstva, priziralo se 0 njoj Kojeéta neobigno i novo, pak je182 x. soptuo po malo to sve on eta. Mitigai_pojam rasplinu se, a vile se razbjegose kojekuda. Vilenski dvori, igralista, pjevalista, sagragjena su onda, ne samo u oblaku i na planini, nego i'w gromim beadanima, u najdubljem moru, u visokim zrjezdama, Nema mjesta u zraku, ‘na zemlji i u vodi, gdje ne bi vile stano- vale, Pa i razredile se po vrstama i dobre, neke, obratno, veé onako, kako ih trenutna volja postojano bijele e opet ni dobre, ni zle, Ali je ovaj strogi rasporegjaj u mnogofemu p nov, a done- jeumjetan.* Nad puk 2na 2a razno djelo no izmegju vile i vile on ne Gini razlike. Vuk Karadzié, 1 svakej putkoj stvari toliko éutljiv, znanje svoje 0 vilama pre- brao sa ovo malo rijedi: Vile dive po vei kud nije ni puski, nej im planinama i po ka- rode. Vila je svaka mlada, lijepa, u bij haljinu obuéena, i d garivti na nji- ili na veéeru, a kad ih ko uvrijedi, razligno nakaze: us nogu ili u ruku, u abje e ruke, ili u see, te odmsh umre: temelju pucke literature, je li moéi jot i vile doznati o vi- wrdje izlaée Vuk? Moti je. A daje li se, pored ne, njima pronaéi prara narav i pen mitiénu fun Daje se i to. Starokovni govor, m_govorn sterdnuti mitiéni p koliko se meni Gini, kakve bijahu ai slavenskih im srodnika, pokazaée Bajni pripada srima Slavenima, Da su vile svojim postankom, kako rekosmo, bia meteorna, biéa uw oblaku, lako nam se uvyjeriti. U ponajboljim stihovima puskim, oblak skoro uvijek prati vilu: ,Svrh oblakah iz sunganih rakah — lahkokei vilat* — ,Kad se vila vide na volji, — prn el yblake*.* Dapaée, u samom obla * 1, Kukuljevié Sakeinski, Vile (u Arkivu 2a povéstnicu jugoslavens kknj, 1), gdje je od éasnog knjizevnog starine pribrana baé lijepa gragia. 2 To avid m jenjent drug, ¢, T. Smidiklas, pa, wu svojol Povijesti Hreaistoj, kaj. I, u Zagrebu 1882, str. 120—1, motredi vile kao 8 viseg gledista, uapusti svaku klasifkaciju. © Cofkor: 47, v. 1 sjede, spavaju, Sedu, pjeva de kolo: ,Mloge sastanule — u oblakn prema ark suncu, — okretale kolo nao- kolo — ,Sastale se u oblaku vile, — na istoku oklen grije sunee, — na jutra su dobro uranile, .... garkom suncu okrenule Vice, — u oblaku Kolo ubvatile, — te milene pjesme zapjevale jo8 bolje i éistije oanake. Vila ne samo da stanuje u na obl ‘Nit sam Inda ite mudra, 8, ei, 3 bubs svija u éabura, a’ valjda i glila” od pli, Jer Je solo ‘llvena, r : i, ‘sasvim druge etime, a te moe goriti (vidi inade, an ove dvi Danitita Korijeni). Ux to, vojelao je ovdje jo8 priest supstanti vitiz ,Motovilo vilo, po gori ee vilo, Euéi dolaailo, soli ne lizalo* (Vuk. riek., "pod Vilo),1st x. Noo ila bjela vila, — ni na nebo ni na zemlju, — no na granu od oblaka;' — na grad gradi troje vrata: — jedna vrata sva od zlata, — druga vrata od bisera, — treéa vrata od ikerleta. — Sto su vrata suha lata, — na njih vila sina Zeni; — ito su vrata od bisera, na njih vila der udava; — sto su vrata od akerleta, — na njih vila sama sjedi. — Sama sjedi, pogleduje,? — gdje se Mun nom igra, — mila sestra su dva brata, — a nevjesta s dva ; — Munja Groma nadigrala, — mila sestra oba brata, — vrjesta dva Cjevera Sto doslije izlozismo u mitologignim radovima, ono ée nam po- oii, da protumatimo cijeli sadréaj ove pjesme. Mi susretamo ordje pomata nam Munju Ognjenu, koja seu oblaku igra s bratom #4 u oblaku je, dakle, olujai prizor. Ali Munja na- vina, oluja se razlila, medju Gromovnikem digrala Gromovnika: popustila, naime, gral m se i razvedrava, Onda vila 3 a i zemlje, j najljepsi, ona gradi sjajni oblak. Doba je ranog jutra, je radi Zora i Sunce hoée da ishodi. Troja vrata od bisera, od rleta i od zlata, to su taéno tri susljedne boje, Kojima se Krasi jutro i jutrenji oblak. U prirodnom veligju praskozorja, po optoj misli Avijaca, vrli se Zenidba Sunca sa Zorom; a to je uw naloj in, kojeg vila Zeni, i kéi, Koju vila udava. Pri vjenéanju u tilini raggaljenog jutra, nevjesta Zora nadigrala i ona, brata Suncu mladodenji.* fgrala dva djevera, kako Munja dva brata. Koji unjin bi Kao So i vila, svoga djevera Gromovnika, Ali je nevjesta mi je taj drug nevjestin djever, i dotiéno to je je dino tamno u pjesmi, Ako iarcka nije iskrivljena, veé tu ona stoji od starine, u Munjinu i Gromovnikovn bratu ja bih nazreo boga Ognja u glavnom svojem sjedistu, u oblaku olyjnom. Pojav do Sunca jutrenjeg nije nagovijettena samo u pjesmi, Koju sad ispitasmo, Kaze se to isto i u drugim pjesmama, a ma Gnom izrarnim. Mi gas prije gusmo stihove: ,Mloge su se vile sastanule — u oblaku prema garku suncu, — okretale kolo m: kolo — ,Sastale se u oblaku vile, — na istoku oklen grij Var: ne Var 1a delo pod oblake* ila gleda u oblake*, a stih: A to milo vill bilo# Cofkoviéera. pjesma Dio VL Bogovi su obifno izmegju Svantevidu ili Vidu ©'Vidi Dio VJ, 0 trojakom Ognju ye braia, prema reditelju, vrhovnome A SRBA 1 ARYATA, 185 sunce, — na jutra su dobro uranile,... Zarkom suncu. okrenule lice, — u oblaku Kolo ubvatile, — te milene pjesme zapjevale: rko sunce ogeij nale liee!** Pa i jos po jednoj pjesmi, kad su vile na okupy, hoée ,da se mlade nagriju sunea‘.? To ée reéi, da od svih vilenskih, od svib oblagnih prikazs, najdivniji je ju- trenji, Na prozoru istognom pomalja se sunce, u ranoj svojoj gizdi koso iz njega udaraju topli mlazovi zlaéanih zraka; oblaci, ogti jani i obojeni, biserom i zlatom obasuti, a skrletom odjeveni, vijaju , kao ritmiénim korakom, stazama plavog noba, vijaju ee gipki, prelagani, dok vjetrici pire: eto uhvaéeno kolo i izvogjeni tanci mladib zlatokesih vila, eto i milenih pjesama vila lakokrilih, Taj sjajni prizor tako se dojmi puéke dufe, da je éak i rogienje, pa i odgoj vilin, prenesen u doba jutrenje, u davnoj Zenskoj ovoj pjesmi: ,A mene vilu od gore, — mene je gora rodila, — u zelen Tistak povila, — jutrenja rosa padala, — mene je vilu dojila, — od gore vjetric puhao, — mene je vilu tikao: — to su mi bile dadijet.* Odatle, u na rodnom pjevanju. i nerijetka opklada megju vilom i djevojkom, ko ée of njih dvoje prije .uraniti*. Tu tipignu op Kledu dobiva Ajevojka, posto nju budi lastaviea, te moge da jurani* prije vile. A jutreni ranioci vile pozdravljahu u jednom obiéaju, sve do poée'ka 0 ga vijeka, u Budvi kotorsko). poranila bi cvijeéem orjenéana mlagjarija na ,brdo da se u kolo ubvati, onamo na ,vilinu gumnu*, avSi momei i djevojke na to ilensko igraliste, odmah éastili jutrenje vile pokligju: ,Dobro jutro, bijele vile! — I nama ga * Izmegju ostalih pjesama, pjevala se tad vilama i ova krasna je gora od najviéa Lovéen planina. — U njoj je je i grablje, — w njoj su sn'jeai i mrazi = vilenski a njoj sta ako doba go- invode. — Jjezdate, — predragu srecu iskate: — vile mi njega 8 junaka staie dozivat: — Ovamo svraéaj junace! — ‘Tvoja se sreéa rodila, — sunéanom Zdrakom povila, — mjesecem nim gojila, — zejezdama sjajnim rosila‘.* Od vile sreéa povija Tanom suntanom zrakom, Gore, na str, 183. Petranoviéa pjes., Kuj. TU Vuk. pjes., knj. I, 114, ¥ * Vuk. Ziv. i 06, str. 31 Ta, str. 38gjenu u mokrini jutra. Ljudi vele, da ima nekakova trava, kojoj nda ovo bito glava. Oglarlje je Koren nalik na glavieu ervenoga luka, pa raste i evati po liva- svetadki opsjev vile lake i okretne. Leti vila od mj wunagnim sjajem prosvijetli se ams. U juiru runo, Kad je rosom okvatens, trava puts od sche mesa, lagana kao tiea; Ingana tako, da joj se sijelo. prozir, Me Peles tr th baie raciehe oo inde vic! vile pridaja, w jatra, od svog Gade ree T 7 vila najobiénije bijela. Za + i, da je ona w bi datapalan dadaak cp rive} — Vek : an nome Heli, naime biéime plamenim i braim. Sjajna vila » ims tima suka slata".* Kazu, da je otrovana voda, w Kojo} Je okupato i's okrilom, i, kako bugaritca veli, » oglasjem, to je oblak, koji nebom jr dosim ge ance obasjava. Kad oblak, ili obleéai Rachie Renu Sak BL yy ae pee 1 Kukuljevié, File, str, 90 (Wak, rjet., pod Ceifjati), ae Vuk. div. i of, str. 211 1 Ps a” ste. 101188 x. sop, vilino Sedo: zatrova je sama vila, bacivéi stog 2 treba se éuvati, jer ko od nje pije, onaj ée umrijeti. Pripovijedaju i pjevaju to kajkavei, pa to ponavlja i Stokaveka genska pjesma: Ne pij, zlato, odovud vodice, — ovd’ je vila éedo ckupala. — Da je mutko ne bi ni Zalila, — vet je Zensko, ne bilo joj Zivo!t Voda mrke none vile, dakako, opasna je. Vodenoj pogibiji najv su izlogeni krasni mladiéi. Mame ih vile, dok ih k sebi primame u ponor, iz kojeg ne vrati se niko.” Mrka vila oko VaraZdina pomnata je pod imenom .morska drugdje morska deviea* ili ,diklica‘.* Za nju mada i li Slaveni. Tu vilu Gesi i Slovaci smatraju vodenom ili mor skom, Rusii Poljaci samo vodenom. Srbima i Hrvatima Stokavskog govora to je gvila brodarica’ Vila brodari Sin} kupa: jao coji se naziv, po smislu, svodi poravi uvjjek na jezeru, gdje spava, il se po ti junaku, Koji joj vodu zamuti! Tu vilu divo opi- ka jedna pjesma, koja dugo priéa, kako od nje hoéage poginuti Kraljevié Marko. Putujuéi po ednio Marko, pa ‘rivi vode. Vila posestrima njemu ki snje: ,Hajde gorom u napreda, x gori je zeleno jezero, — onde éed se hladne vode napit’, — ¢ Guvaj zamutit’ jezero; — na spava brodarica vila, — ~vact joj po jezera plovi, — zlo junaku, koji je probudi, — joj zamuti jezeree, — jer uzima tesku brodarinu: — od ju- naka abe ogi erne, — a nnja sve éetiri noge. — Cuje Marko, al’ ne haje za t joite malo jezdi u napreda, — na jezera brodarica vila, — san zaspala u jelabu gustu, — tabane joj vo- umiva, — kom j riva‘.? Marko ipak u vodu ad se vila probudi, a gdje jede na sedmaka je- lena: od jedne zmije naprenice nagini sebi Sibu, od jedne uzdu, od dvije jo§ uzdi remenje, Brodarica vila skodi za Markom u po- ‘tjeru, § ajime se dugo bije, nadbija ga, kad li eto vile posestrime vidi vodu wemu 2 Valk pjes Ha. I 228, v. S11, ile, str. 101 3 Ia, ib. © Ostevae biti ée stara rijeé 2a lagi ill brod. Ove stihove navodim po Kukuljeviéu (Vile, s, 89 i 102). Pjesma je meni nepoznata; a ne mam ni to, da li je Kukuljevié od nekud ‘ize, il sam zapisa od koga pjevata "Na njeza se jednako oslanjam, kaguéi, da je pjesma or RELIGISA SRRA 1 HRFATA 189 P me junaku, te na vila smakmuta, Kao 3 u ovaj, tako i u drugoj sepskoj mitignoj pjesmi,* ista brodarica vila uzima brodarina teiku: — od junaka dvije off cme, — a cod Konja dvije noge ome‘. $ vilom ima posla Ljatiea Bogdan; njom se ne bije, veé se njome Seni; Zeni se, vell pjesma om iz planine vilom, — iz jezera vise Kolasina‘.* Ovdje nij jdbu pak pjesma stavljena brodariea vila od bijele vile vibe ovako ele, — veh iri kupa*.* Vi kad bijela vila skida svijetla krila i okrilje, tada, po kazivanja pjesme. Dragim rijedma: sjajp je aa nje skinuta dnevna svjetls ‘ Pri spavanju do mutnog jezera, of vila upropaééena su dva divna brata, u pjesmi ernogorskoj starog kroja.® ,Dva su brata divno i wali: — jedno Muja, a dr — kel oval pod sche konje mij sebe svijetlo ornée; — pa gli na jezera mutno, — u jezero utvu ugledas podlaéena krila.“? Na utvu zlatokrila pustiée dva bi sokela, i rad nje se prepiraie p zelenu, — pod jelt piju vino ladno, — u ¥ Ik prevario.“* Kad on to tri bijele vil vai jm a, — pal de Muju vite glave, — pa mn tople jovo progorelo lie Kodi Mujo, ka’ d gleda, ugleda gjevojku."?* Alija Muju djevajku zavidi ip para Kad je bio nasred druma knj. M1, 30, I, 11 mena za dva brute Jak- a's. 116(214).pa je tici ri ti je bez demoga krila? — No mu tica piskom odgovara: — Mene jeste bea Krila mojega, — kako bratu, Koji brata nema‘.? — Uz. mudi se brat na ove rijeti, a djevojka ma obeéava: .Nekada sam ‘darica bila, — ja bib ty do dva pobratima — prel Kraljeviéu Mark — ta jedno je Mark — pak je mene 2apretila uéje, — Marko spava, Milo’ popije R — pa Miloiu pose da tpeva, — Milot per — epie grlo u Milo can jeste le - Bi Ravijojla, — pak odskodi u Miro planinu, — zape Iuka i dve bele strele, — jedna ud'ri u grl aud’ri u srce junadko, — Rege Milo: Jao moja majko! — Jao Marko, Bogom pobratime! — Jao prate, vila mo ustreli se iza sna Marko, milim i Hjutim ijetima uoitei & ‘a kroz Miroé planinu. Vila leti po vr'a planine, — karae jeadi po sredi planine, — ni gde vile Gati ni videti. — Kad je iarac sagledao vilu, — po s tri koplja u v stigao vilu — Kad se vila vide na nevolji, — prau jadna nebu pod oblake.** Tim ipak vila ne izmaée buzdovanu Markova: .belu vilu meg’ pleéi udari, — obori jena zem| Zestoko bije vil Marko, i vige pot 0, Ravijojla ,vila meg’ vilama kage: — O éujete, vile dr U ovoj vasnoj pjesmi in 5 “ i i" 106 —10, Ravijojla brodariea, jar dva pobratima, isto kal je otklonjena sinetuja fod vile, mogn vada da prebrod Vea Dio IIL, ste. 7 (151), * Miligeviéa Ziv. Sroa, Gl. XXXVI, ste. 150, > Petranoviga pjes., knj. III, 53. Vidi Dio VI, str. 67 (199)zatrovana vina ialodi na putu, Ogednjeli Zmaj dotréi i pij zaspi opojen. Kad on spava, eto Andesile, koja ée mu odmah zati ruke. Kod Zmaja tad ,kolo ubvatise, — ubvatige iz planine vi pak okreu kolo naokolo®, § ,Vukova liea nagledale se®.* dok ih rosne vile vidarice lijege biljem. To de reti junaku, nagovjeiéuje to u ali jas k 7 k 4 Neg n Za tale Ja kaki 2 229-8112 * Petranovica pjes., koj 1, 2 § Dovle nagjosmo tri Hina imena, pridjenuta vilama: av An- desila, Jerisavija. Jesu Ii ta imena nastala ukuljevit, Vile, 100— Vuk. rje8, pod Vilornjaéa, fore, na str, 199. ® Rigv. I, 28, y. 19 1 20. x, 9 +193, v.21 * VHT, 49, v. 4 X, 30, ¥. 5, Id, v. 12, Ovo je velo naliéno nasemu kazivanju, da vila vileniku Garuje bilje, kako bi mu dena ragiala dobre junake i ljepe éert (vidi ovdje gore, ‘na s. 200)Jjenim ganska biéa puitaju, iz judima 2dravlje i ljek.* Doginje, pod njihovim prostim imenom: apas, vode, ili pod nik I x A vode smatraju Indi kao prave imenom: ap-earas, one koje na vodama idu? Sto ide na gotovi se ritualna z bil pia te ono: ,éava spominje bes y i I P! m, pa ko pod 2 « moviti, kao i ami k z Ps Oro je vrlo istakauto w himoi Rigv. X, 187. Za rijet apsaras, uz ovu etlmologi sanskritolozi imaju jos dvije, ¢, da megju Hjude iz je ljepote Bog im ipak jut mjeato njih. Konjska kopita, ili ozje noge, vile sad prilrivaju svajom bijelom dagadom ainieasy a, hivistjansk Soma, to pide i bil 3 P kenjige, od tice orla. S druge strane. u mitologiji * Herabl. deg Feuers, = U8 — Leitschrist nakaai ioe kavskoj, vila s a vil Italo-Helend, vergl.204 s je poznata tica olujna, pridijel ovniku Zeusu ili Jupiter Orla mi nalazimo i kod nate vijorne vile, PostojanoSéu takom, koja ne da misliti, da je to puki sluéaj, u pjesmama mi vigjamo corle do vila: .Nad Laniem posestrime vile, — vijaju se nebu pod cblake, — slatne strjele nose u rukama, — te gagjaju orla pod blakom Kad se svanu, pa ogranu sunce, — vuei viju, ga vranovi gréu, — svikuju se vile iz peéina, — vijaju se orli mre njalit.! A, govoron nim, u jednoj Zenskoj pjesmi iz Risna kaze se: ,Poemilio joge: —- Tiha roso, ito ne pad a me? — Padala sam 2a dva jutra na te; zabavila, — gledajuéi éuda velik bila a, — gje se vila s orlom zava dila — oko one zelene planine. — Veli vila: Planina je moja. — Orle veli: Nije, nego moja. — Vila orln krila salomila. — Ljuto cmile tiéi orlovidi, — cmile Ijuto, jest im 20 nevolju. — Ceiila ih tica lastaviea: — No emilite, ti¢i orlovisi! — Poveséu vas u zemlju In e itir konju raste do Koljena, — gietelina trava do ramena, — otkle nikad ne zalazi sunce. — Po tome se dij, — u narodu naiem stalna traga, nije nikakovo éudo. Dapate, djelomigno sudaranje megju pomislima na inbjeino je, netom s Sto neki nazori i neke utvare o vilama, ia vremena v m i starim arijokim ne uame, da je mitologija srpeka, w pogledu vila starija od gréke, Mi smo narod u historiji mnogo novifi od grékog no od njega drevnijiu gajekojem praznovjerju, to nam iz negda religije isteée. U nerijetkim utvarama, saduvanim dak iz prva njih doba arijekib, biva sa Srhima i Hrratima ono, io i s liu: dima uz kameno oruije, u prebistoriénoj arheologiji. Upotreba ki ‘menog orugja omaguje prve stanovnike europske, to u zagluin davnini, prije svakog spomena povjesnog; pa eto i sada u svijet nakon toliko minulth vjekova, ima tog oraija kod ljudi, Koji u napretku zaostadoie, Spram helenskih okretnijih, zape razvoj nalim stalnijim vilama. Zadosta daleko od naée odvoji vila helenska, ali sjedno odm : arjjekoga. Mjoredi sila hielensku i srpsku o vediénu apsaru, mi mogemo jo8 bolje procije- niti svu izvornost natega mita o vilama. Gréke rpake i brvatske vile, u suitin. cone na sebi glavna obiljedja natih vila. Ninfa je po svom obligju Nose * Petranoviéa pjes., knj. TI, 26, v. 556—3 * Jukiéa pjes., kaj. 1, 21, %. 162—8, Vuk. pjes., kaj. 1, 66: Tom grékom rijedju, veé w VI vijeku, Prokopije prozva slavenske vile, pa mogemo reéi, da ie od usistariier vremena sravnienje uédinjeno. divne ljepote, Ima dugn raspustenu Kost, wi proljetnim cvijecem i vijencem: zato je nazvana i ‘ pens? Svaka je ninfa Tagimosl aly has dx oan “his: sft lily Hide Oa rijeljaju s djeviganskom Artemidom. Nego. najvole izvo- ine ritmiéne tance i pjevati zamamnih pjesma; na muzikalnu zabavu tjera ih neodoljivo nagnuée: igraliéte im je mekana i erjet rudina, u tihanoj samoéi. Plein i pjevaju najvife s veéera, do ro monitih obala pot rijeénih, a i kupaju se rado. Baé sadn produ i ju. KC svoj Koln £ i sojim igrama one Kad pi puste i ljnde, ali Hudi ne smija th ra dansk djecu njimma porjerena. Ljadima sx ninfe peijames junake. Moz njoj vjera_prekrsi som lebde ¥jernt sob lijepe mladie ko onome, k njihovim atrime; one © pa: ninfa da se i zaljubi, « tada Ijubovnica ninfa tela, radi nevjere, krasnome Dafis otinji vid.* gdjekoji: to su 7 uzeti od i dar proroitva, naj njega iz izvora ninfina 4 ninfi povile pobjesne ninfi'; bjesnoca dolazi, ako ko om up slika presjeni. Nego, ninte jer vidaju. Kao vidarice, zovu se a to st same jest one ninfe, koje borare oda.? Osim najada, vodenih ning in 8s, inte pla- rninfe Sumske.* Nalaziti je ninf 0a p ito ima, u nas, vila V bitskih. Orejadama najmiliji su visoki planinski vthovi, hoée da éasti ninfe, na je & ko on atanuje, pa artvu joj tu prinese. Zrtvuje mnjaea, ali je niniama najpreai dar: Koza. Ninfe ninkinje, pa Spies, ili ie iu pedinama, i noso ime: # a svojih i od planina svojih, ninfe sa nerijetko pos Kiteronskih, Idejkinja, ka terkinja, Vole rine boginje. One predugo Zivu, no moga i umrijeti, esobito hamadrijade, koje su s drv ‘vene i ninfa. Ipak najade, djevojke Zeusove, vjeino traju. Preller, Griech, Myth., 1. B., 3. 599 a kuo sraivene: rene devo, ‘rele, pau, gtoann bith, ye, tod glavito maéi brast. Zostmeait ragi naziv za gréke sumske ‘Te prea valjda hrast Je hrast kod ninfe jeTo su dvije prilike, izvedene po istom izvorncm tipu Ninfa i vila jedne sa éudi, jednako rade, u jednakim mje- stima nastavaju. Pa Sia vile? Rijeé vivex, ma da i ne znadi, 1 isporegjena s lati lange iobige. Al tpravo + smisao obl evnl nazorariski na apsara juri nad semim neb sxpska i br ke oblake, n Jenska ninfa dalje od planinskih vrhova. Pak i onda, kad zbijagu Ze laze iz lijepih U pogledu vila, kod Grka ni je uavija se he sa izvori, isa livada travnib. pi mijena sa zamainim razvitkom niji Gavari dayne tradicije arijske Kazom camo: vjerniji, jer i u nas vila, makar i pregesto bi vila u oblaku ju. Naga je vila jos uvijek s jesna sv postanka, jer je uvijek de, bil kike, izvor, vir, jezero; ali ju je posvuda, na kitnoj zemlji kao ito i gréku ninfu. Ona vite nij rudimentalno, kak¢ nidijska apsara, koja se sporo i jedva izvija iz muteza prin Vila je ve uobligena, a i umjetnigki sazdana, premda t uw manjoj mje o Ii ninfa: da ning dostigne ne treba joj toliko i lako bosiokom i smiljem brzom, rek bih ¥jetr- da, po jutrenjoj istini. Niti koja noga, ili kopito jclinom avaje odjeée, pa Jje i pomitljena, neSto doenije dakako, i bez te rugobe. Iz svega fovoga je viditi, da je estetiéni obris vilenskog like malne dotjeran, a nas Srba i Hrvata. Kao ito i koje drago lice bodansko, t onjsko, poito ona to prilteiva svijetlom * Daito, dvije prilike od por nagrde, kozu prima na drtvu } Breal, Mythol. ef Li ON, 7. 8-9. ite vrijednosti estetidne, Tako, ninfa gréka, oprostivil se t <1 vila pripada u mitigne tvorevine indo-enropske dragoga stupnja Ona stoji u sredini, izmegju nerazvijene apsare i svakovrsno raz- vijene, na svaku raku okrenute ninfe Cas prije éuamo, da Grei ninfama u nfihovo} sabiti, prinotabu 3 X nas vile bijahu boginje, koje trebase deri gijekojem nasen dokinutnj hrvatsk vojke idu sa evijedem, nt Primorja, dje , § trakovima svilenim, potiho: ..Uzmi, vil i onaj p og og vijeka_upr ahu k vilama, dogavli_ evijeée vile, Sree sviju onda bilo jedno, jedna volja, jedan obiéaj, jedan zakon. Ali, kad se ljudi vilama ignevjeriie; kad pastiri zabacise svirale i tambur sma umaknu; kad aevud wijebile blage I i puska pode pu cati i marodi se gonife: od onda nestade vili, i s hrvatskog polja 2 Nas Kukuljev “Vidi gonone izmakose nekud w zemlju. Ako se ¥ k eno najvise samotno sjedi na goloj stijeni, te pj Zaxtno doba, sto je bilo pa nije, opsjeda pamet Ova nata verzija to vrijeme daje u dréava bodansh nevna, Koja prijazno i p prouéismo vilu vegernju i noénu, jogedno radi, pa i vilu olujnu prema inkinji, i ako je spom Naia vila planinkin sna je k zemlji, ka Po tima svoje ninfe b esmama iu prigama nadim, inkinja", ili, magorkinja rkinja, ili ,podgo nema éeide besjede od t Klikuje", fc stijonc, ili iz petine“. Kad vila ne ma najvise leti po vrhu planine, ili niz pla ina strmo odlijege. Pa i Vuk Karadié, kad hoce dau kratke najprvo veli to, da ,vile 2 clikim planinama i Na planinama su najveéi sabori njima; tu igraju njibova najbrojaija i najljepia Kola, pa tu najvole odgajati i uti mladiée vilenike. A nije pokrajine u naioj zemlji, gdje po Koja uevisita planina ne bi se aigila svofim vilama. U junadkoj Crnoj Gori, planinkinje vile lebde oko svoga naroda i jamée mu sre, U pedini jednoj, Rijeckoj nabiji, spaca dugi san Crnojerié To je, u arijako} mitol Vak. iv. # 0b., 2a aa nespora Ivan. a oko njega strage strain gorske vile. Kad minu dani jado viti, te Crna Gora razmakne granice do sinjeg mora, probudite one viteza Kao ito u buduéu, onako iu profla historija pugku ulaze nagorkinje. Ima kod Krapine, za Strahinskom gorom, jedna no doba vilenska, gdje k vilama_pribje njahu sestra ze Vulina, ito ih some Ijuborniku, Ruzno izdaj: i Leha, Dra brata a nekome rin Jkome poglavas kamnige brao vile, Izruéile nevjernien, kad braéa njima pri ponudom jednog krasnog vole s pozlaéenim rogorima, 1 giate djeteice s pozlagenom jabukom u ruc. 5 zazidana w beden, pod vrata Krapinskog grada I ako planinkinje vi paw pjevanju i priganja pet éisto i one poreklo svaje tra je ss neba silazedi, nasolife se na zemlji Seba blaéno. Gorsku vilu ip naselja, nije nikako rastaviti od vode. Istina velikim planinama i po kamenja oblaka. Kelike je planina vile mamen njenog postanja i vilinih iat pod imenom: vil Nabrojiti, po izw sad bilo mogu pesvet gima ote éar realistiéna nageg vrem: aka je dica Ijekovita, kao sto on mo, da lijesi svjeza voda iz oblak: Zarava je jednako za ljud vilina vodica sveta je, kak je oblijete vilin duh marvu, koja se njom napaja. Ps Nije ono posve pravo regeno, to kazasmo, da je toliko vilinih izvora, koliko ima planina vilenskih, NaS puk pripov kako je samo jednoj planini. Taka je 1 Kukuljevié, Vile, na str, 99, U ovoj pritl treba pripad Strahinovn) gorm, pai dar krasnog vola 8 poz qi feta s pozlaéenom jabukom, Ovdje kao da se odigrava suuani mit ju i Sunca. Veé drugije primjetismo (Dio Goby Leh i Meb, izgledaju kao tri g arijskog prifanja, Zazidana nevje bi biti tamno lice noéne Zore. * Posveéena hristjanska voda, hogojavljenska i 2a pokori= stitno zove set ,vodiea*, U Buki kotorskoj za bogojavljensku vodu ima cudni iraz:”,velika vodiea® (Vuk. rje8., pod Vodiea). Demin svodiea* dolazi Hl"iz nove, ili iz stare vjere? Ja prije mislim ovo p.sedamdeset izvora*. Jednom, brojio izvare neki davjek, a vila, pa mu rekla, da ée ih muéno sve izbrojiti, poito ih je vse t., ajerom lijeéu visoki rasvijetijeni oblati. Mlado Sance, carey sin nego li dana u godini.' Znadu broj same vile. Ipak, tajnoviti broj pod drretom stoji i ogekuje horn, osluhnje bajnu rijes, da uz drvo ; : : : bade tijee 0 privom broju, koju doéavéi ono éjad vidite, vr s zdeavi initia Al se blaga.* Ako je ista u na%oj mitologiji vidn sve jo ov nji naplet, od razigrane juzne mast N sjaina boginja, kad joj je red boraviti uw ernoj, u vudjoj jamponavljamo, u biéw je jodnaka; pa razlika Liv tek u tom, sto ubarno djeluje od sunéanog istoka do zapada, a ne- uharno od zapada do istoka, po nevidnoj i gluho} not Zadnjo nam je ispitati vilu w ratobornom obliku. Naoj vili godi bai narodni boj bij iod ubvadenog Kola, Gdje a an megin pojedinim junacima dijel navadno, pred sto oj ili mejdan zapoteti, Klikuje sa planine vila i kob prorive. Ti, i sama junake strijeja Kama, vila ih lijepo svjetuje: pri osudnom & orudjom neprijatelja nade! drugim pri: il Oradj kuj A nerijetko, vila zna i pripravl vrlim junacima vile su posestrime, i njima, u plemenitom pregnuéa, u vitetkoj svakoj nevolji, hrle na pomoé Najprrog junaka nas epa, Marka Kraljevide, odasvud obletile take posestrime.? Cak i Zena moze vila biti vanrednome kome muskom biéu, 1 sluéaju. Po nasim pjesmama, hose da se Zeni vilom 1 njanin Janko, pa i Ljntiea Bogdan. Nego je ovaka Zenitba sa hrlom i bjegnom vilom veoma muéna. Janku pripomoge dove. pati se nje amajeviti Ognjeni Sekula, Koji rege ujaku: 4D: mene va ronea junaka, — i daj mone dva bijela hrta, — id mene dva siva sokola, — iva éu ti vilu uhvatiti*.? Kad amajskome Gréiéu Mangjlu, u prividnoj ljubavi, seri oko upropasti ga time.’ Istina, bojne vile nikad n omiljenih junaka, svojth pobratima : ali, kad ovima di one ée im bezobzimno to objaviti, i pratiée ih w sm junatko razbojiste slete se vile, Pritaju mnogi, kako i poslije bitke, na jadovnome bojnom polja, Viditi je njih isto kod srobova palih jana e aublje. inom, kolo igrs vitlaju up i obijesti oko junatkih IjeSina, vee ih pstiva briga 2a sabranjivanj Kajkavska jedna priéa iz Zi Ovo nam sxjedodi mea.’ Bio negda u svijeta tome je ipak Kojeita posse novo. Tak Valjavcevoj abird: Vila Kraljeviéa Marka jakost dala ovevidno je podwetnata, zar od Kakvog djaks, Koji skrpiu jedno svoje reminia cije ia Stokavskih pjesama i price, Vuk, pjes., kn. 1, 183. d., kaj. il, 6. I'u raznim prigama, skoro svake denidba s vilom S'la rukoplaue thirke Valjavéeve. Kako rukopisa pred sobom nema to mf ovdje sluzi Kransgov njemarki preved (Sagen, I B., 31). 2. p., pripovi au k neki, pravo adamsko koljeno. O: itovale, i svaku njima do zere izvrlivaie. U ono vrijeme i sam Bog silazio na zemlju; sigje jednom u obligiu putnika, pa mn se onaj poiteni Govjek odmah pridruzi. Bog uéio ljude: a veselio ga ovjek, milinak ‘ili, svojim odgovorima, pravim i iskrenim. Poitenjaka vet spo: 1 god poaivane kk menule vile Bogu, bu pred boii pr raéun: s velikom hvalom spomenuie g: ie Bog bijaze 12 zewlji. Imale i rasta to éiniti: niko od nj U dan neki morao biti sabor vil e one raspravljati, kak se najbrée pritege u pomoé Ijudima dobrim i doskoéi zu od judi opakih, Od vile dosuo to éovjek, pa hajd’ prinesi odmah, na mjesto saboru odregjeno, najljepieg poljskog evijeéa, to svakoj ili po jedan vijenae. Za ne, ne znajuéi odkud im poklon al se dos rete: A da ko bi drugi bi yeé ona Dajte, da ga nagradimo!* Ode ii jaram i Kanjsku o alo Hto 20 plug treba, pa ga naudi orati i stoku javiti n nei ga nauti. Domala dobri Tjudi sa alima se zavadite, i poklate a boju, to 5 za cijeli dan. Dakako, bijele vile pom liko Gestitih Tjudi, Koliko i nevaljal hranige, pa ne dadofe niti dobrima, da ljude, te ih opominju, kakovo je t tetko bezakonje ne dati mrtvacima ukopa. Cuje onaj vreni dovjek, dobrima, al opet pad: ide kuéi, upregne konje u natrag k razbojitt vakog dobrog pokojnika zemljom zagrne. Kad to izv vile, ne bi li zakopao i neprijatelje. Odmah ée vil © tome vijeéasmo, pa tebe molimo, da i njih pogreb cjatnjeg ukopa bijahu jo$ mnogi éovjeku pomag 5 -Sta? Da ja sahranim one, koji meni pogub sinaY Nek truknu, kao mreine u polju!* Uporne sklor na neko pripomaganje velikim svojim tradom ite poboini Zovjek sahrani w zemlju, Vile calivalise sviana. Poslije jednog mjesecs ponovo sigie s neba Bog koji sve vidi, Bog viinji i svemogni, a opet u lieu jednog putnika iz stranog kraja, d Krasnu lips, w blizini onog sela, g stanu bijas dobroéudi Govjek. Svoje vile obavijestio Bog na kojim ée biljegama ne njega raspoznati, no ujedno im upelio, da nista nikome ne kazu ku njegova. B od uginio se nemoéan i hrom, Zastao Boga puinika postenjak, « odmah pita, otkud je i kud ide. Od vori Bog, da je njemu put gore do na veh brda, gdje ga éola #drijebe i kobilu, i vrati se k patniku. Kad de Drda, vile velié ii na vrh fi so prokaza w pravoj. slic svojof_ pros veoma na s i e % T Ui valkira, prema njemackomes reafliire. Nego se valkirije suzdaze w ike? To su ni Oak Fae wore.’ U Valbi la zove valkirije, osim &to r eroéne djeve u © Od valr, val, hepa Vesna, 1 5. 8, Deutscl dvori tak: su visok Kiowa, hiesen, brati. Grimm, D, M, ago, kako to veé kazasmo, Inaée yrjur, takogjor val-meyjar, boja : hind toi je Pal-Freya 1 lt pri wlasku, se zapadne stranezmarzju woh ron * Makar naga vila ne se ratoboraom w prevrsenoj mjeri posto su izmegin sebe k P Obiéno ih je viditi tri aajedno. U jednoj sagi, na kup 4 pak je bojnioblik i kod nje, rek’ bib, pretezniji, Vee je dovet: bijelo odjevenih devet, a opet devet erno odjevenib.* prije ilozeno, da klikée na pogetku svakog boja, da je jedinim taocu sravnjenje pregaccima vjerna posestrima, a, iza pokolja, njihovim sahranji- Da ne duljim i da ne ponavljam, prepustam crite vilino bilje, ‘ovom valkirijom i nafom vilom, naosob vilom ub tom vanjem da se brine. Uz to je pripaziti, da 1 da primjetim. Sto Ia E sim sto lijep prevart a jnnaku oftri orngje. U staroj broja i il sekulom, k na Janke prostila mi oT in Vilje Raza’, — da ti Fjuba rodi sina; — drugo éu ti hilje kazat njima vila nastarija*.? Tri vile, i a ti sabje s'jece Turket.* Ova je vila na g : i prosto. priganje kajkaviko.* Ia kad promislimo, da su valkirije, kako to kazasmo, dsk-meyjar, #j U ovom posla vilt, kao Sto { u mnog Gjevojke, pa se j ova mitiéna misao tagn va stihovima: ,Prv naieg i skandinavskog mits primige se do jednakosti pojmova, pa Gu ti bilje kazat’, — da ti jjuba r jesu i same vanjstine za pojmove. Razilazi se mitigno postupanje tek w u nas i onda, gdje ih Ijudi caja, u sieve, : tome, Sto izuzetn ai Normani pribraée oko ubojite cig Kamenu: Da zna Zenska glava I walkie gotovo sve funkeije nake mnogolike vile.’ Prisvojise Ii bi ga brala, — w pas nos aginismo mi vilu pr mutka glava, — de # napit’, — njihovaj valkirji? Pitanju odrjesit i va, pila." Nijegni Keet ovih wilh pjesmica® (4 Kuo to nikako ne htjedoh osjeéi m n prilikama p nas Dunit sudaranja mitova naib rorgermanskih. Samo opazam Jos mi je neito redi, ali obzirnim pridriajem, naginom posve Nijemeima, sredajim i juinim Germanima, valkirija nije poznatas potetignim, S rnjem u djevojke vallirije, mastojnice pri fem Kod njih nigdje je ne nagi Grimm.’ Zuana j bi w rajskoj Odbinovoj Valhalli, stoji w tijesnoj vezi silno ju sima,* koji j srojoj i, bijahu naseljeni tik naitvo germanskog vithunga, sjevernog berserkira, kao ito s oée- 2 Kivanjem dieneta sa hurijan gorno vojeranje a se ushiveno i p muslomanskog vjernika, Indo; sijeée Niza ried ili trinaest, vidi na str. 196, slavenskog pt Valjavee, prip. 7 i 16 blagosudi i © Id, prip. 6. ermansko i slaveusko pretvaranje vile uw labuda doéekijivi tim veée 0 ito je posebno Germanima i Slavenima. Ni ertka manile, pot ‘© Nego je ipak prilika, da Normani uz Sase znadijahu i 2a drugo jaciju vila, osim valkirije. Njemaéki, ta vila zove se elje, a pregie iz Sacke ut sraku ajemacku Krajinu, franadku izuzevsi. Elfa je osobito frijela, a neodoljivo hrli k muziei i taneu u Skandinava difr, u Anglosas €lfu, Grimm afje na tista, w pr , 228, aa str. 1 we (D. My 5.363), Ne bi lit pre nego alk fata ‘oa rijel tila? “Saake elfe drukiije! se unzivij Koja Je ret uzsjmijena: alavenska itenga (r bijele gospoje, bijele vile itt germanska Stan ‘ : ‘Bair, aur De M. 8. 347 nod! vincerelagani strjeliagi i vrebadi, ili poregiani s kopljima i stitovima u tved a Marka." Ne pade Marko od duimanske ruke, vet poklcknu bojne trokute, hrljahu w boj. Ni pak groza pred sla- aja od Boga, od starog krvnika‘.* Mutili se mi koliko nam drago; venskom surovoiéu. Slaveni, vige puta, tojagom po glavi mlate 2 izrwza ne iskodi nam star e 3 Znaéi in bo se razumi i ina P ratnika, a otkad dokad visokog starea, mi poznajemo : at: Ki 2 drug x c K Mt is S Poses : F Is Lark Z y rd Skandinava nalaziti je samoubojied na fe idu w Valhallu, Kad, naime, padne koji knes, yojnom polfu, Ps a7 (167), § dow dragi svijet tako prate, Dio I. Nego ¥i trebal i puckw tradtelona, ne smije poginuti od duimanske rake. I bojnog sox sam Marko posjede: ypovadi sabju od pojasa, — i on dogje do Konja Sarina, — sabljom arcu odsijede glava, — da mu iarae ‘Turkom ne dopsdne, — da rrudje ne prey ojno koplje slomi na sedmero,* a topuz ,baci s U: a sinje u debelo mor: arcima ne Gini izmeta‘.' Niti svoje neprijatelju: ,britku sablju prebi_na éetver Sa strane ncke, kao da se pokazuje valkirijom takogjer «Ko wka djevojka.® Vidiamo, da u Eddi valkisija zave se i valmexja, boja djevojks. Dake, premda joj ne éujemo vilina naziva, biti é ojna vila ta Ko kao jedno, w zna wka dje fa, jer je izraz ,Kosovka djevojka ju, sa ,valm kobno Kosovo, p- pokolja, uranila djevoj kama dva kondi ona pletima nosi leba bela, — u ru bi bijelin hljebom bijelim au iz alatnih kondira, 2 a toliko vile, ito djev Dijel po krravom razboju najprije tra2i, nastva, bajne vojvod iéa, Toplien, pa onda utjehu daje drugim pregaocima diaka, Zora nerijetko pretvara se om, Vila, u pomenutoj zbirel udaje & arijskom, Zora udata za s vilom oblacnom i 2 ako s vilom ubojitom, sii vile razgodismo po poslu njihova u razno doba, vite nego ih rastarismo i razdijelismo po stana im u zraku, u vodi i na zemlji Potonja ova dioba lagodnija je, al je prva udesuija i jedino racio- 1 n. Nit je bad prava dioba ona prva naéa, jer Koje se ne daja strogo Insit. Po svojem li suéna, a tek razlikovana po nejedn bil Zavajusi na sebi ofitih na planinu, pa s pla nog trig obi aks vile