Uniformna konvergencija funkcionalnih redova

P sin nx P cos nx
n=1 n i
n=1 n
Hamza Merzic
Februar, 2014.

Uvod

Uniformna konvergencija, iako vrlo apstraktan i generalno jako tesko shvatljiv pojam, predstavlja veliko olaksanje u analizi redova. To olaksanje se najvise
ocituje u primjeni operatora diferenciranja i integriranja na redove, jer se to, u
slucaju uniformno konvergentnih redova, svodi na primjenu operatora na opci
clan, tj. diferenciranje i integriranje redova clan po clan.
Redovi

X
X
sin nx
cos nx
i
n
n
n=1
n=1
su jako specificni po pitanju uniformne konvergencije, jer se, kao sto cemo u
nastavku pokazati, lahko dokaze njihova obicna konvergencija1 , te da ne konvergiraju apsolutno. Unatoc tome ostaje pitanje njihove uniformne konvergencije.
Bitno je napomenuti da ovi redovi pripadaju klasi Fourier-ovih trigonometrijskih redova oblika

X
X
sin nx
cos nx
,
odnosno
,
p
n
np
n=1
n=1
koji za p > 1 konvergiraju obicno, apsolutno i uniformno.

Primjeri uniformne konvergencije

Navest cemo neke od primjera obicne i uniformne konvergencije, uz pretpostavku da je citatelj vec upoznat sa formalnim definicijama tih pojmova.
Za prvi primjer cemo uzeti funkciju

0, x [0, 1)
f (x) =
1, x = 1
i niz definiran kao
fn (x) = xn , za x [0, 1] i n N.
Ocigledno niz fn (x) konvergira obicno ka funkciji f (x), jer u svakoj tacki domena vrijedi limn fn (x0 ) = f (x0 ).
1U

literaturi se
cesto koristi naziv konvergencija po ta
ckama.

Slika 1 Primjer niza fn (x) = xn . na segmentu [0, 1].

se tice uniformne konvergencije, na slici vidimo da ne postoji dovoljno veSto

liko n, tako da za proizvoljno  u okolini tacke x = 1, dati niz bude u potpunosti
sadrzan u  okolini funkcije (oblast oznacena ljubicastom bojom). Kao sto ste,
na osnovu slike, mogli pretpostaviti, navedeni niz ne konvergira uniformno ka
funkciji f (x).
Drugi primjer predstavlja funkcija
f (x) = x
i niz definiran kao
fn (x) = x +

1
sin x, x R i n N.
n

Kao i u prethodnom primjeru vidimo da niz fn (x) konvergira obicno ka funkciji

f (x). Dalje, na slici vidimo da se niz, kako povecavamo n, sve vise priblizava
funkciji i da se za sve vrijednosti x nalazi u  okolini funkcije. U ovom slucaju
imamo primjer niza koji je konvergentan obicno i uniformno.

Slika 2 Primjer niza fn (x) = x +

1
n

sin x.

Tre
ci primjer predstavlja red koji je, kao i u slucaju niza iz prvog primjera,
konvergentan obicno, ali nije uniformno. Probajte sa slike odgonetnuti zasto.

Slika 3 Primjer reda

x2
n=0 (1+x2 )n .

Pregled korisnih teorema

U ovom odjeljku cemo spomenuti korisne teoreme za dokaz obicne, apsolutne

i uniformne konvergencije.

3.1

Obi
cna konvergencija

Neka su zadani nizovi funkcija {fn } i {gn }, definirani na skupu A (A R).

Teorema 1 (Dirichletov kriterij) Ukoliko x A vrijedi:
1. Niz fn (x) monotono tezi ka nuli,
PN
2. Niz n=1 gn (x) je ogranicen.
P
Tada red n=1 fn (x)gn (x) konvergira na skupu A.
Teorema 2 (Abelov kriterij) Ukoliko x A vrijedi:
1. Niz fn (x) je monoton i ogranicen,
P
2. Red n=1 gn (x) je konvergentan.
P
Tada red n=1 fn (x)gn (x) konvergira na skupu A.
Naravno, postoji jos mnogo kriterija pomocu kojih mozemo pokazati obicnu
konvergenciju pozitivnih, alternirajucih i redova sa koeficijentima proizvoljnog
znaka. Ovdje smo se usredotocili na dva kriterija za pokazivanje konvergencije
redova sa koeficijentima proizvoljnog znaka, koji su sa poredbenim kriterijima,
u praksi, medu najbitnijim orudem za ispitivanje konvergencije redova.

3.2

Apsolutna konvergencija

se apsolutne konvergencije tice, nakon sto na opci clan primjenimo apsoSto

lutnu vrijednost, mozemo koristiti sve kriterije koji vrijede za pozitivne redove.
Bitno je napomenuti da je pojam apsolutne konvergencije potpuno razlicit
od pojma uniformne konvergencije, i da se ovi pojmovi ne smiju mijesati.
Apsolutna konvergencija je konvergencija po tackama, dok uniformna konvergencija predstavlja globalno svojstvo reda i vrijedi za sve tacke istovremeno.
Takoder je korisno napomenuti da iz apsolutne konvergencije ne slijedi uniformna konvergencija2 , ali slijedi obicna.

2 Jednostavan

primjer ove tvrdnje je red

n=0

xn (1 x) na segementu [0, 1].

3.3

Uniformna konvergencija

Teorema 3 (Weierstrassov kriterij) Neka je zadan niz funkcija {fn },

definiran na skupu A (A R) i pozitivan niz {Mn }, tako da x A i n N
vrijedi:
1. |fn (x)| Mn ,
P
2. Suma n=1 Mn je ogranicena.
P
Tada red n=1 fn (x) konvergira uniformno na skupu A.3
Pored Weierstrassovog kriterija, cesto se koriste i Abelov i Dirichletov
kriterij uniformne konvergencije. Ovi kriteriji imaju isti oblik kao i pripadni
kriteriji obicne konvergencije, s tim da je za Dirichletov
kriterij potrebno da niz
PN
{fn } uniformno konvergira ka nuli, te da je P
niz n=1 gn (x) uniformno ogranicen,

dok je za Abelov kriterij potrebno da red n=1 gn (x) uniformno konvergira na

skupu A.
Korisno je napomenuti da iz uniformne konvergencije Fourierovog reda
slijedi i njegova konvergencija u srednjem.

3.4

Parcijalne sume redova oblika

n=1

sin nx i

n=1

cos nx

ix
Prisjetimo se Eulerove
PNformule e = cos x + i sin x, x R. Sada, ukoliko
posmatramo niz oblika k=1 eikx , za N N, vidimo da vrijedi:
N
X

cos nx = Re

n=1
N
X

N
X

eikx ,

k=1

sin nx = Im

n=1

N
X

eikx .

k=1

PN

Posto niz k=1 eikx predstavlja geometrijski niz, mozemo ga lahko izracunati,
a samim tim i odrediti njegov realni i imaginarni dio. Dobijamo da vrijedi:
N
X

1 sin (N + 12 )x
cos nx = +
,
2
2 sin x2
n=1
N
X
n=1

sin nx =

sin N2x sin (N +1)x

2
.
sin x2

(*)

(**)

Posto smo naveli P

neke korisne P
teoreme, mozemo krenuti sa dokazivanjem

konvergencija redova n=1 sinnnx i n=1 cosnnx .

3 Iz

Weierstrassovog kriterija slijedi i apsolutna konvergencija reda.

Red

n=1

sin nx
n

Vidimo da opci clan reda mozemo predstaviti kao proizvod opcih clanova
dva niza: fn (x) = n1 (koji ne zavisi od x) i gn (x) = sin nx.
(N +1)x
PN
sin N2x sin
2
Na osnovu **, niz parcijalnih suma niza {gn }, n=1 gn (x) =
sin x
2
je ogranicen, dok niz {fn } P
monotono tezi ka nuli, pa prema Dirichletovom kri
teriju zakljucujemo da red n=1 sinnnx konvergira obicno. Na slici 4 vidimo da,
za svako x, red poprima konacnu i jedinstvenu vrijednost, sto potvrduje nas
zakljucak.
Pn
Pokazimo da red ne konvergira apsolutno, tj. da red k=1 | sinkkx | ne konvergira. Posto vrijedi 1 | sin kx| = | sin kx| | sin2 kx| = sin2 kx, k
N, x R, imamo:
!



2
X
X
X
X
 sin nx  X
sin
nx
1
1
1

cos
2nx
cos
2nx


=
=

.
 n 
n
2n
2 n=1 n n=1
n
n=1
n=1
n=1
Posmatrajmo sada razliku redova

X
1 X cos 2nx

.
n n=1
n
n=1

Primjenom Dirichletovog kriterija na nizove fn (x) = n1 i gn (x) = cos n2x, posto

PN
+1)x
ogranicen, a niz {fn } monotono
je, na osnovu *, n=1 gn (x) =P 21 + sin 2(2N
sin x
cos 2nx
tezi ka
nuli,
dobijamo
da
red
konvergira.
n=1
n
P
Red n=1 n1 je poznati hiperharmonijski red koji divergira ka beskonacnosti,
pa posto razlika divergentnog
i konvergentnog reda predstavlja divergentan red,
P 
dobijamo da red n=1  sinnnx  takoder divergira ka beskonacnosti.

Slika 4 Prikaz redova oblika

n=1

sin nx
,
np

za p = 1, 2, 3.

Sa slike 4 mozemo naslutiti da red ne konvergira uniformno (zbog skokova

u tackama 2k, k Z). Ukoliko bismo pokusali primijeniti Dirichletov kriterij
za uniformnu konvergenciju na posmatrani red, ne bismo mogli pokazati da je
4 Predstavlja Fourierov red neparnog, 2-periodi
cnog prosirenja funkcije f (x) =
intervalu (0, ).

x
2

na

PN
suma n=1 sin nx =
nazivnik tezi ka nuli.

sin

Nx
2

(N +1)x
2

sin
sin x
2

uniformno ogranicena, jer u tacki x = 0,

Pokazimo, po definiciji, da red ne konvergira uniformno za x = 0.

Definicija 1 (Cauchyev kriterij) Za funkcionalni red {fn } kazemo da
uniformno konvergira na skupu A, ukoliko x A,  > 0, N (), tako da je
m, n > N :
|fm (x) fn (x)| < .

Da bismo pokazali da red ne konvergira za x = 0, pretpostavimo suprotno.

Pretpostavimo da za neko  > 0, postoji takvo N = N () i uzmimo proizvoljno
n > N . Neka je m = 2n > N. Dobijamo da je:


2n
n
X
sin kx X sin kx 


|fm (x) fn (x)| = |f2n (x) fn (x)| = 

=

k
k 
k=1
k=1

 

2n
 X
sin kx   sin (n + 1)x sin (n + 2)x
sin 2nx 

=
+
+ +
.
=

k   n+1
n+2
2n 
k=n+1

Posto je, na osnovu pretpostavke, ovaj uslov zadovoljen za svako x, onda je on

k
1
koji tezi ka nuli kad n . Dalje, posto se sin 2n
nalazi
zadovoljen i za x = 2n
k
u prvom kvadrantu k {n + 1, n + 2, . . . , 2n}, to je funkcija sin 2n rastuca, pa
vrijedi:




 sin (n + 1)x
 sin n+1
sin n+2
sin 2nx  
sin 1 
2n
2n


+ +
+
+ +
>
=

 n+1
2n   1
n+1
n+2
2n 
x= 2n


 

 sin n+1
  sin n+1

sin n+1
sin n+1
sin n+1
sin n+1
2n
2n
2n 
2n
2n
2n 

> 
+
+ +
>
+
+

+
=


n+1
n+2
2n
2n
2n
2n 

 

 sin n+1
  sin n+1
 1
1
2n 
2n 


= n
=
> sin
2n   2  2
2
1
1
sin ,
2
2
sto je ocigledna kontradikcija, jer za  < 12 sin 21 , mozemo izabrati m i n takve
da ne zadovoljavaju navedene uslove u okolini tacke x = 0, pa red ne konvergira
uniformno na segmentu [0, ], > 0.
|f2n (x) fn (x)| >

Napomena: Ukoliko se ogranicimo na segment [, 2 ], za proizvoljno

malo (0, ), tada funkcija zaista uniformno konvergira, jer je niz parcijalnih
suma niza sin nx na tom segmentu uniformno ogranicen, a niz n1 uniformno tezi
ka nuli.
Iz svega navedenog mozemo zakljuciti da red

X
sin nx
n
n=1

konvergira obicno, ali ne konvergira apsolutno niti uniformno.

7

Red

n=1

cos nx
n

Analogno prethodnom slucaju, primjenom Dirichletovog kriterija na nizove

fn (x) = n1 , koji monotono tezi ka nuli, i gn (x) = cos nx, ciji je niz parcijalnih
suma, na osnovu *, ogranicen, dobijamo da red konvergira.
Da bismo pokazali da red ne konvergira apsolutno, kao i u prethodnom
slucaju, koristimo nejednakost 1 | cos nx| = | cos nx| = cos2 nx, k
N, x R, pa imamo:
!


X
1 X 1 X cos 2nx
 cos nx  X cos2 nx X 1 + cos 2nx
.
=
=
+


n
n
2n
2 n=1 n n=1
n
n=1
n=1
n=1
P
Po
sto smo u prethodnom slucaju pokazali da red n=1 cosn2nx konvergira, a red
P
1
cnosti, njihov
n=1 n predstavlja hiperharmonijski red koji divergira ka beskona
zbir takoder divergira ka beskonacnosti, pa dati red ne konvergera apsolutno.

Slika 5 Prikaz redova oblika

n=1

cos nx
,
np

za p = 1, 2, 3.

Sa slike 5, mozemo naslutiti da red ne konvergira uniformno u okolini tacaka

x = 2k, k Z. Da bismo to pokazali korisno je, kao i u prethodnom slucaju,
koristiti Cauchyev kriterij.
Pretpostavimo, kao i u prethodnom slucaju, da red konvergira uniformno, tj.
da postoji N za koje su zadovoljeni uslovi Cauchyevog kriterija. Neka je n > N
proizvoljan broj, a m = 2n, dobijamo:


2n
n
X
cos kx X cos kx 

|fm (x) fn (x)| = |f2n (x) fn (x)| = 

=

k
k 
k=1

k=1


 

2n
 X
cos 2nx 
cos kx   cos (n + 1)x cos (n + 2)x

+
+ +
=
.
=

k  
n+1
n+2
2n 
k=n+1

Posto je, na osnovu pretpostavke, ovaj uslov zadovoljen za svako x, onda je

k
1
koji tezi ka nuli kad n . Dalje, posto se cos 2n
on zadovoljen i za x = 2n

Fourierov red parnog, 2-periodi
cnog prosirenja funkcije f (x) = ln  12 sin
na intervalu (0, )
5 Predstavlja

x
2

k
nalazi u prvom kvadrantu k {n + 1, n + 2, . . . , 2n}, to je funkcija cos 2n
opadajuca, pa vrijedi:




 cos (n + 1)x
 cos n+1
cos n+2
cos 2nx  
cos 1 
2n
2n


>
+ +
=
+
+ +


n+1
2n   1
n+1
n+2
2n 
x= 2n


 

 cos 1
cos 1
cos 1   cos 1 cos 1
cos 1 
> 
>
=
+
+ +
+
+

+
n+1 n+2
2n   2n
2n
2n 

 

 cos 1   cos 1  1



 = cos 1
= n
=
2n   2  2
|f2n (x) fn (x)| >

1
cos 1,
2

sto je ocigledna kontradikcija, jer za  < 12 cos 1, mozemo izabrati m i n takve

da ne zadovoljavaju navedene uslove u okolini tacke x = 0, pa red ne konvergira
uniformno na segmentu [0, ], > 0.
Napomena: Kao i u prethodnom slucaju, ukoliko se ogranicimo na segment [, 2 ], za proizvoljno malo (0, ), tada funkcija zaista uniformno
konvergira, jer je niz parcijalnih suma niza cos nx na tom segmentu uniformno
ogranicen, a niz n1 uniformno tezi ka nuli.

Zaklju
cak

Na osnovu izlozenog materijala mozemo zakljuciti da ispitivanje konvergencija redova u opcem slucaju nije jednostavan zadatak, tako da, cak i u slucaju
naizgled jednostavnih redova, to moze predstavljati veoma mukotrpan posao.
Osim toga, cesto je neophodno koristiti neke nestandardne metode (trikove),
pomocu kojih posao mozemo drasticno olaksati, kao sto je to slucaj sa isptivanjem apsolutne konvergencije spomenutih redova.
Korisno je napomenuti da kod ovakvog tipa zadataka intuicija igra jako
bitnu ulogu, te na osnovu intuicije, koju sticemo iskustvom, vrsimo odredene
aproksimacije ili jednostavno naslucujemo ponasanje samog reda, na osnovu
cega pravimo prve korake ka dokazivanju nase pretpostavke.
Trebalo bi, za kraj, napomenuti da je Abelov kriterij, iako nekoristen u
izlozenom materijalu, ipak naveden radi demonstracije, kompletnosti i preglednosti, najkorisnijih teorema za dokazivanje konvergencije redova u opcem
slucaju, sa naglaskom na Fourierove redove.