Put Do Pisane Presude

PUT DO PISANE PRESUDE
(o pisanoj presudi, injenicama,

indicijama i dokazima)
Prirunik za radionicu
Autor:
Ranko Marijan, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Zagreb, 2010.
Autor:
Ranko Marijan, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske
Copyright 2010.
Pravosudna akademija
tel
Ulica grada Vukovara 271, 10 000 Zagreb, Hrvatska

00385(0)1 6003 300 faks 00385(0)1 6003 362 web www.pak.hr
Sadraj
O pisanoj presudi, injenicama, indicijama i dokazima...................................................... 5
PowerPoint prezentacija I............................................................................................................23
PowerPoint prezentacija II...........................................................................................................33
Powerpoint prezentacija III.........................................................................................................43
Literatura...........................................................................................................................................73
O pisanoj presudi, injenicama,

indicijama i dokazima
Presuda je najvaniji procesni akt koji se donosi u kaznenom postupku i kojim
se najee meritorno rjeava predmet optube.
Svaka presuda mora imati formu koja je odreena u l. 459. ZKP-a (NN 152/08,
76/09 dalje ZKP). Sadraj presude je ovisan od onih elemenata koji determiniraju
odluku koncentriranu u izreci, dok se u obrazloenja unose razlozi odluke na nain
koji je predvien odredbom l. 459. st. 5. ZKP-a.
Pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena (l. 459. st.
1. ZKP-a). To znai da mora imati izreku kakva je javno proitana prilikom objavljivanja i razloge u bitnom onakve kakvi su priopeni pri objavi. Premda izreka presude
sadrana u zapisniku o raspravi predstavlja izvornik (l. 412. ZKP-a) ak ni ona ne
moe obvezivati ukoliko ne odgovara objavljenoj presudi.
Obvezuje jedino objavljena presuda.
Za stranke i javnost ni zapisnik o vijeanju i glasovanju (l. 88. ZKP-a) nema odluujui znaaj. Za stranke je, naime, relevantno samo ono to je objavljeno a ne i
ono to je odlueno ali nije objavljeno.
Sud ne moe objavljenu presudu ispravljati prilikom izrade pisane presude ni u
korist niti na tetu optuenika.
Objavljivanjem je presuda izala na vidjelo javnosti pa nesuglasje izmeu objavljene i pisano izraene presude ne mogu biti sadrajne ve isto tehnike prirode.
Pogreke u imenima i brojevima te druge oite pogreke u pisanju i raunanju, nedostaci glede oblika ili suglasnosti napisane presude s izvornikom, ispravit e posebnim rjeenjem predsjednik vijea na zahtjev stranaka ili po slubenoj dunosti
(l. 462. ZKP-a).
Stranke u albi mogu isticati da napisana presuda ne odgovara onoj objavljenoj. Meutim, njihova alba u tom dijelu nije alba protiv presude, ve zahtjev za
ispravak napisane presude koji stranka moe postaviti i izvan roka predvienog za
albu. Vii sud, u tom dijelu, ne preinauje niti ukida pisanu presudu, ve je vraa
5
sudu prvog stupnja kako bi je usuglasio s objavljenom presudom prema zapisniku

sa rasprave ili prema drugim dokazima.
Presuda je uvijek samo jedna i to ona koja je objavljena i zato je logina odluke
VSRH iz davne 1971. godine:
pod presudom se ima smatrati ona odluka suda koja je nakon zavretka glavne rasprave javno objavljena. Izreka objavljene i pisano izraene presude moraju biti
identine. Ako, pak, glede sadraja presude postoji neusklaenost izmeu usmeno
objavljene presude, s jedne strane i pisano izraene presude, odnosno njezinih prijepisa sa druge strane, u takvom sluaju pisano izraena presuda odnosno njezini prijepisi
mogu se dovesti u suglasnost s usmeno objavljenom presudom samo donoenjem posebnog rjeenja o ispravku (Vrhovni sud Hrvatske, K-19/71)
Nesuglasje izvornika i usmeno proglaene presude, odnosno nesuglasje napisane presude s izvornikom ili proglaenom presudom, ne razmatra se kao povreda
odredaba kaznenog postupka. Takva povreda postoji ako je presuda proturjena
sama sebi ili ako je izreka proturjena razlozima, tj. ako je proturjenost u okviru
same presude. Ovdje je, meutim, proturjenost izmeu presude sa jedne i daljnjih
oblika njene tehnike obrade sa druge strane i zato je potrebno izvriti usuglaavanje sa presudom koja je objavljena.
Kao to je ve reeno, presuda uvijek mora imati formu predvienu u l. 459.
ZKP-a, dakle mora imati uvod, izreku i obrazloenje. Nedostatak bilo kojeg od ovih
sastavnih dijelova ini presudu tako manjkavom da ona objektivno i nije presuda.
Obrazloenje presude mora sadravati ocjenu dokaza izvedenih na raspravi i
zakljuke da li je neka relevantna injenica dokazana ili nije dokazana, pa ako je
ocijenjeno dokazanom onda zato je dokazana a ako je ocjenjeno nedokazanom,
zato nije. Radi se o procesu logike dedukcije i zakljuivanja na osnovu vie ili manje danih premisa dobivenih u dokaznom postupku koje dozvoljavaju ili snagom
logike nameu odreeni zakljuak kao silogizam. Zakljuci o vanim okolnostima
na kojima se zasniva presuda ne mogu biti rezultat ocjene izvjesnih pretpostavki,
ve moraju proizlaziti iz nesumnjivo utvrenih odlunih injenica, koje u pisanoj
presudi moraju biti jasno obrazloene.
Metodologiju izrade i sustav obrazloenja pisane presude ne propisuje ni novi
ZKP, ali je sudska praksa dala smjernice kako bi presuda trebala izgledati i kakvo
obrazloenje daje optimalni rezultat.
Na poetku obrazloenja treba naznaiti optunicu ili privatnu tubu temeljem
6
koje se vodi kazneni postupak (l. 17. ZKP) uz naziv kaznenog djela koje je stavljeno optueniku na teret sa navoenjem odredaba kaznenog zakona koje se, na
prijedlog tuitelja, trebaju primijeniti. Kako je injenini supstrat iz optunog akta
manje-vie sadran u izreci presude, potrebno je naznaiti (a kasnije i obrazloiti !)
odstupanja od tog injeninog opisa. Zatim bi trebalo navesti sve izvedene dokaze,
uz oznaku gdje se nalaze u spisu kako bi se bre i lake izvrio neposredan uvid u
iste, potom izloiti obranu optuenika, neovisno u kojem je stadiju dokaznog postupka ispitan, a zatim sadraj ostalih izvedenih dokaza.
Suvino je obrazloenje opteretiti kompletnim sadrajem iskaza svih ispitanih
osoba. U zabrinjavajue velikom broju sluajeva do sada su se prepisivali kompletni iskazi dati pred redarstvenim vlastima, zatim oni pred istranim sucem i naposljetku na glavnoj raspravi. Zato je osnovana bojazan da e se i dalje mehaniki
prepisivati iskazi dati pred dravnim odvjetnikom, istraiteljem, sucem istrage i oni
sa rasprave.
To je i do sada bila pogrena strategija pisanja presude a primjenom novog ZKP-a
ona postaje potpuno promaena pa i protivna zakonskim odredbama.
Naime, na pripremnom roitu optuenik, ukoliko porie optubu, mora odrediti koji dio optube porie i zato (l. 376. st. 2. ZKP-a). Optuenik dakle sam suuje
podruje utvrivanja spornih injenica i podruje koje treba detaljno obrazloiti.
Tijekom iznoenje i obrazlaganje dokaznih prijedloga na pripremnom roitu dravni odvjetnik mora navesti koje dokaze namjerava izvesti na raspravi i na koju
okolnost a branitelj isto tako mora navesti dokaze koje namjerava izvesti i na koju
okolnost. Sud e na raspravi odbiti dokazne prijedloga (l. 421. st. 2. ZKP) ako su
stranke za njih znale do potvrivanja optunice ili okonanja pripremnog roita,
ali ih bez opravdanog razloga nisu predloile.
Prema tome ve na pripremnom roitu se mora jasno definirati sporno podruje koje e biti predmet raspravljanja i odreuju dokazi kojim se sporne injenice
ele utvrditi. Zato se i obrazloenje presude mora baviti tim spornim podrujem a
ne nekritikim serviranjem svih dokaza koji su bili izvedeni.
Do sada su brojne presude sadravale tek reprodukciju sadraja vjetakih nalaza i miljenja te zapisnika o oevidu i drugih zapisnika. Takav prepisivaki stil rada,
prilikom izrade pisane presude, ukazuje na nekompetentnost suca, na njegov formalistiki pristup poslu i funkcioniranje na razini osobnog komoditeta. Navedeni
pristup pisanoj izradi rezultira presudu ija je jasnoa i preglednost obratno proporcionalna njenoj opirnosti. Bez nuno potrebnog intelektualnog angamana i
7
logikog promiljanja, koji jedini omoguava kvalitetnu selekciju bitnog od nebitnog, nema ni kvalitetno izraene presude.
Meutim, treba naglasiti kako najvaniji dijelovi iskaza svih ispitanih osoba moraju nai svoje mjesto u obrazloenju pisane presude. Ukoliko je sucu dobro znan
sadraj izvedenih dokaza (a mora mu biti dobro znan) on ga mora kvalitetno saeti i reproducirati bez nizanja nebitnih okolnosti, bez suvinih ponavljanja i bez
beskrajno dugih reeninih konstrukcija, lienih elementarnih logikih (a ponekad
i gramatikih) pravila. Ako je pak ispitan izuzetno veliki broj svjedoka, praksa je
pokazala najbolje rezultate kada se oni svrstavaju po odreenom kriteriju i potom
izlau karakteristike iskaza te grupe svjedoka i kompariraju sa drugom grupom
svjedoka. Neovisno o ovome, kljuni iskazi (ma koliko ih bilo) moraju biti jasno i
zasebno reproducirani u bitnim dijelovima.
Tek nakon to se izloi sadraj izvedenih dokaza, trebala bi slijediti njihova ocjena, zakljuci glede utvrenih odlunih injenica i pravna ocjena tih injenica sa posebnim osvrtom na nain poinjenja kaznenog djela i utvreni oblik krivnje. Potom
bi trebalo izloiti razloge neprihvaanja odreenih dokaznih prijedloga stranaka i
drugih procesnih odluka (iskljuenje javnosti, suenje u odsutnosti, uskrata prava
na odreenu radnju zbog zlouporabe prava itd.). Zatim dolazi onaj, esto zanemareni, dio koji se odnosi na obrazloenje odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, imovinskopravnom zahtjevu
i trokovima kaznenog postupka.
Presuda izraena na opisani nain namijenjena je strankama, viem sudu ali i
strunoj te ostaloj javnosti jer su svi potrebni elementi za odluku izloeni po odgovarajuem, logikom slijedu.
Nasuprot sucima koji piu svoje presude prepisujui iskaze ispitanih osoba na
nain kao da je ba sve bitno, ima sudaca koji presude piu kao da nita nije bitno.
Oni samo sumarno pobroje izvedene dokaze, prepiu par openitih, teorijskih konstatacija o krivnji i dio zakonske norme o odmjeravanju kazne. Tako napisana presuda, i prije nego ju je sudac poeo izraivati, bila je gotova poput nekog obrasca
predvienog za rutinsko ispunjavanje po ustaljenoj birokratskoj proceduri. Naravno, da je i letiminim pogledom takve presude vidljiv izostanak nuno potrebnog
intelektualnog angamana koji suca razlikuje od inovnika.
Ima i takvih presuda kod kojih je, namjerno, izostavljen ustaljeni logiki slijed
obrazloenja. One su zasnovane na uvjerenju kako se presuda izrauje samo za
drugostupanjski sud koji mora prethodno proitati cijeli spis i sam pronai sve po8
trebne odgovore na ona pitanja koja presuda nije htjela (ili nije znala) odgovoriti,
odnosno kako stranke znaju spis predmeta pa je obim pisane presude sveden na
najmanju moguu mjeru. Temeljem takvih shvaanja, obrazloenje esto zapoinje
analizom oblika krivnje optuenika a da se prethodno nisu izloile ni osnove obrane optuenika i iskaza svjedoka niti sadraj drugih izvedenih dokaza. Raspravlja
se, dakle, o krivnji bez da je izloeno na osnovu kojih odlunih injenica je izveden
zakljuak da je optuenik poinio kazneno djelo. Raspravlja se o injenicama bez
navoenja razloga zato se smatra da su neke injenice utvrene a druge nisu i raspravlja se o dokazima bez da je izloena ocjena vjerodostojnosti izvedenih dokaza
i to je njima tono utvreno.
Takvo je obrazloenje objektivno nerazumljivo za svakog tko nema uvid u spis
predmeta ili ne zna sadraj izvedenih radnji.
Pogreno je stajalite kako se presuda izrauje samo za stranke i vii sud, uslijed
ega nema potrebe izloiti sadraj izvedenih dokaza niti detaljno oznaiti injenice
koje su njima dokazane.
Presuda, kao akt dravne suverenosti, konkretizira pravilo sadrano u apstraktnoj pravnoj normi. Obrazloena, pisana presuda postaje konkretna pravna norma koja se primjenjuje na konkretan dogaaj. Zato su stavovi suda o injeninim
i pravnim pitanjima vani ne samo za stranke i vii sud. Naime i javnost ima pravo
znati kakva stajalita zauzimaju nai sudovi glede odreenih injeninih i pravnih
pitanja. Uostalom, zakonodavac oekuje od sudova da svojim odlukama utjeu na
svijest graana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kanjavanja njihovih
poinitelja (l. 50. KZ-a), pa takva poruka mora biti vidljiva iz pisane presude.
Svaka presuda mora biti razumljiva irokom krugu ljudi, kako bi omoguila i
strankama i javnosti propitivati zakonitost, opravdanost i pravinost iznesenih
utvrenja, stavova i zakljuaka.
Prilikom izrade pisane presude treba voditi rauna o zakonskoj obvezi suda da
e u obrazloenju samo navesti injenice koje stranke nisu osporile (l. 459. st. 5.
ZKP-a) a potpuno izloiti koje sporne injenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane dajui pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturjenih dokaza, zatim mora izloiti iz kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih
je razloga odluio ne ispitati neposredno svjedoka ili vjetaka, kojim se razlozima
vodio pri rjeavanju pravnih pitanja a osobito pri utvrivanju postoji li kazneno
djelo i krivnja optuenika.
9
Zakonska odredba da se presuda moe odnositi samo na osobu koja je optuena i samo na djelo koje je predmet optube sadrane u podnesenoj, odnosno na
raspravi izmijenjenoj ili proirenoj optunici (l. 449. ZKP-a) ne znai da se o svakom
optunom aktu treba donijeti posebnu presudu a jo manje da za svako kazneno
djelo ili za svakog optuenika, obuhvaenog jednim optunim aktom, treba donijeti posebnu presudu.
Presuda obuhvaa sve to je bilo predmet jedinstvenog kaznenog postupka i
rasprave, neovisno da li je rasprava odrana povodom jednog ili vie optunih akata (spajanje postupka) i neovisno da li se jedan optuni akt odnosi samo na jedno
kazneno djelo i jednog optuenika ili na vie njih.
Meutim, izmeu optube i presude mora postojati identitet.
Optuba svojom injeninom osnovicom odreuje kazneni predmet u dva
smjera: odreuje se osoba kojoj se sudi i dogaaj o kome treba suditi. Zato izmeu
optube i presude mora postojati tzv. subjektivni i objektivni identitet, dok identitet glede pravne ocjene djela zakon ne trai jer sud nije vezan za prijedloge tuitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuenika ne moe proglasiti krivim za kazneno djelo
tee od onog koje mu je optubom stavljeno na teret (l. 449. st. 2. ZKP-a).
Ostvarivanje principa identiteta optube i presude nije samo zadovoljenje teorijskog zahtjeva po kojemu kaznenog postupka bez ovlatenog tuitelja nema,
ve se njime sprjeava mijeanje osnovnih procesnih funkcija odnosno prenoenje
ovlasti optube na sud, ime bi se spojile ovlasti koje se meusobno iskljuuju.
Potivanje tog zahtjeva jami okrivljeniku zatitu njegovih temeljnih sloboda i prava, te zakonskog principa da prije prvog ispitivanja mora biti upoznat s osnovama
sumnje da je poinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (l. 64. ZKP-a). Okrivljenik ne moe kvalitetno organizirati svoju obranu ako ne zna za to odgovara, a
njegova bi prava bila grubo naruena ukoliko bi mogao biti osuen za ono to mu
optunim aktom nije stavljeno na teret.
U pogledu subjektivnog identiteta, sud na raspravi razjanjava samo eventualne dvojbe glede istovjetnosti osobe ili osoba koje su obuhvaene optunim aktom.
U sluaju da se na raspravi utvrdi da optuenik nije poinitelj kaznenog djela i istovremeno nesumnjivo utvrdi tko je poinitelj, sud moe donijeti samo oslobaajuu
presudu prema optueniku, ali ne moe donijeti presudu kojom bi oglasio krivim
osobu koja nije obuhvaena optunim aktom za to kazneno djelo. Ovo zato to ni
tuitelj na raspravi ne moe proiriti optuni akt prema takvoj osobi, niti moe neposredno podii optubu protiv takve osobe. Proirenje optube je mogue samo
10
onda ako osoba koja se pojavljuje kao poinitelj, na raspravi ve ima svojstvo optuenika za neko drugo kazneno djelo.
Temeljno je pitanje kada se smatra da je objektivni identitet izmijenjen.
Ope je pravilo da identitet postoji ako se radi o istom dogaaju i to u njegovim
bitnim dijelovima. injenice koje nisu bitne za opis kaznenog djela ne mijenjaju
njegov identitet, pa tako identitet nije izmijenjen ako su, u presudi, izmijenjene
samo one okolnosti koje se ne odnose na bitna svojstva kaznenog djela.
Ukoliko se ukae potreba izmijeniti pravno relevantne i odlune injenice, to
moe uiniti jedino ovlateni tuitelj uz sve ostale posljedice koje iz toga proizlaze.
Optueniku se mora omoguiti kvalitetna obrana od svih navoda iz izmijenjene optube. Moraju se izvesti svi potrebni dokazi kako bi se utvrdile relevantne injenice
iz novog optuenja. U suprotnom, ako se utvrdi bitno drugaije injenino stanje
od onog navedenog u optunom aktu, a do izmjene ne doe, sud e optuenika
osloboditi od optube.
Zato su, prilikom intervencije u injenini supstrat optuenja, ovlasti suda uvijek ograniene.
Kada se donosi oslobaajua presuda izreka presude sadri, pored podataka o
optueniku, odluku kojom se optuenik oslobaa od optube za djelo za koje je optuen (l. 347. st. 3. ZKP/93). Dakle, sud nije smio mijenjati injenini opis djela za koje je
optuenica optuena i podeavati ga tako da iz njega proizlazi kako je djelo poinjeno
u nunoj obrani. Izreka presude kojom se optuenica oslobaa od optube, isto kao
i izreka odbijajue presude, mora sadravati injenini opis djela kakav je sadran u
optunici... (Vrhovni sud republike Hrvatske, I K 926/95.)
Sudska praksa je zauzela stajalite kako povrede objektivnog identiteta izmeu
optube i presude nema, premda sud zasniva svoju odluku na injeninom stanju
koje se razlikuje od injeninog stanja opisanog u optunom aktu, ako je utvreno
injenino stanju povoljnije za optuenika i ako se radi o istom dogaaju. Odredbu
zakona da se presuda moe odnositi samo na djelo koje je predmet optube (l.
449. st. 1. ZKP-a) odnosno da se ne moe presuditi za djelo drukije od onog opisanog u optunom aktu, ovo tumaenje korigira ograniavajui ovlasti suda samo
na sluajeve kada bi izmjena injeninog stanja ukazivala na tee kazneno djelo
od onog u optunom aktu. Novi ZKP izriito propisuje da sud ne moe optuenika
proglasiti krivim za kazneno djelo tee od onog koje mu je optubom stavljeno na
teret (l. 449. st. 2. ZKP-a).
11
U pogledu pravnog identiteta, dakle u pogledu podvoenja injeninog supstrata pod zakonsku odredbu, sud nije vezan pravnom ocjenom koju je tuitelj dao
u optunom aktu. Do razlika u ocjeni moe doi jer ovlateni tuitelj i sud iz istog
injeninog korpusa izvlae drugaije pravne zakljuke. Premda tuitelj, u optunom aktu, opisuje dogaaj tako da iz njega proizlazi onakva pravna ocjena kakvu
on i zastupa, ta ocjena moe biti pogrena odnosno fragmentarno izvuena iz injeninog opisa koji se ne slae sa procesnim materijalom ili sud ima razliiti stav o
pojedinim pravnim pitanjima. Do razlike u pravnoj ocjeni moe doi i zbog toga to
se injenino stanje izmijenilo na raspravi u onom opsegu koji omoguava sudu
suditi bez izmjene optube. Promjena pravne ocjene je mogua i u sluaju kada
je neka injenica iz tuiteljevog opisa djela ostala nedokazanom ili se utvrdi da je
nema, odnosno kada se injenino stanje izmijenilo u korist optuenika. Sud koji
zakljui kako tuiteljeva pravna ocjena djela iz optunog akta ne odgovara utvrenom injeninom stanju, duan je ispitati da li u postupcima optuenika, kako je to
opisano u optunom aktu, ima elemenata nekog drugog kaznenog djela. Tada do
osuujue presude moe doi samo pod uvjetom da se radi o istom dogaaju ali
o blaem kaznenom djelu, koje po ustajaloj sudskoj praksi mora biti pozicionirano
unutar iste glave Kaznenog zakona kao i kazneno djelo koje je ovlateni tuitelj
stavio na teret optueniku.
Sud samostalno rjeava pravna pitanja, a svoja shvaanja je uvijek duan razumljivo argumentirati u pisanoj presudi.
Ako ne prihvati pravnu kvalifikaciju tuitelja, nee izrei oslobaajuu presudu
glede ove kvalifikacije i osuujuu glede kvalifikacije koju smatra ispravnom. Pravno je nedopustivo istovremeno egzistiranje osuujue i oslobaajue odluka za isti
injenini opis. Zato e se optuenik oglasiti krivim uz pravnu kvalifikaciju koju sud
smatra ispravnom, a svi relevantni razlozi takve odluke i neprihvaanja tuiteljeve
kvalifikacije moraju biti vidljivi u obrazloenju presude.
Praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske vrlo rano se ustalila glede stajalita
kada povrede identiteta nema:
a) kada se injenini opis djela naveden u presudi razlikuje od injeninog opisa
djela u optunici samo u pogledu nebitnih okolnost (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-1475/59 od 20. kolovoza 1959.)
b) kada je sud djelo koje je u optunici opisano uopeno, u presudi opisao sa
vie pojedinosti, formulirajui ga u dispozitivu presude neto drugaije nego je to uinio tuitelj u optunici, dajui mu pri tome samo blii injenini opis (Vrhovni sud
Republike, Hrvatske K-848/54)
12
c) kada su u presudi izostavljene pojedine nedokazane injenice navedene u

optunici ili su unesene nebitne injenice koje su dokazane, ako je potrebno opis djela
uskladiti sa zakonskim obiljejima od kojih zavisi primjena odreene odredbe Krivinog zakona (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-557/72 od 11. kolovoza
1972.)
d) kada je optueniku stavljeno na teret izvrenje krivinog djela tjelesne povrede koja je nanijeta u tunjavi, a presuda je izreena za krivino djelo sudjelovanja
u tunjavi, jer nije bilo dokazano da je ba optuenik nanio teku tjelesnu povredu
(Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-2172/65)
e) tono je to da u injeninom opisu kaznenog djela pod to. 1 izreke prvostupanjske presude, u optunom aktu, nisu navedene udaljenosti sa koje je optuenik
pucao u pravcu policajaca M.M. i I.K., ali to nije bilo ni nuno, jer je i bez tog navoda
kazneno djelo u pogledu svih odlunih injenica dovoljno odreeno i jasno, pa time
to je prvostupanjski sud unio u injenini opis djela udaljenosti, odnosno pribline
udaljenosti sa koje je optuenik pucao prema M.M.(od oko 8-10 metara) te M.M. i I.K.
(od 7-8 metara) a to je naao utvrenim na temelju izvedenih dokaza, nije povrijedio
identitet optube niti ju je prekoraio. O prekoraenju optube se moe govoriti npr.
onda ako sud, bez intervencije ovlatenog tuitelja, izmijeni injenini opis djela u pogledu odlunih injenica tako da se, bez te izmjene ne bi radilo o inkriminiranom djelu
ili kada se s tom izmjenom radi o drugom, a ne i drugaijem kaznenom djelu od onog iz
optunog akta. Ovdje se o tome ne radi, jer unoenje podataka o udaljenosti sa koje je
optuenik pucao samo je poblie i preciznije opisan isti kriminalni dogaaj, pa se onda
nikako ne radi o povredi identiteta optube ( Vrhovni sud Republike Hrvatske,
I K- 572/01)
f ) Istina je, da je osuenik optunim aktom bio tereen i da je I-optueniku I.V.
(izravnom poinitelju) objasnio na koji nain treba otvarati kase, prozore i vrata i da
je tu radnju, kao nain poticanja, sud prvog stupnja kao nedokazanu ispustio. Meutim, time on nije prekoraio optubu ve je postupio ispravno i zakonito. Naime, kada
izostanu aktivnosti dravnog odvjetnika u vidu izmjene optunog akta sukladno rezultatima dokaznog postupka, onda je sud ovlaten injenini opis kaznenog djela
sadran u optunom aktu izmijeniti prema rezultatima glavne rasprave, ako se u osnovi radi o istom dogaaju odnosno, da nije izaao iz granica onih injenica i okolnosti na kojima se optuba zasniva i da je izmijenjeno injenino stanje povoljnije za
optuenika, a upravo je to ovdje sluaj.Prema tomu, kada je iz vie naina poticanja
za koja se optuenik teretio, sud ispustio samo jedan nain, onaj citirani te tako smanjio kriminalnu koliinu za koju je optuenik bio tereen, onda time nije dolo do povrede objektivnog indentiteta izmeu optube i presude, pa time ni do prekoraenja
optube, kako to smatra podnositelj zahtjeva... (Vrhovni sud Republike Hrvatske,
III Kr-256/01)
13
Nasuprot navedenom, sudska praksa smatra da povreda identiteta postoji:

a) kada sud u izreci presude, na tetu optuenika, doda opisu kaznenog djela
okolnosti koje optuba nije sadravala, a koje predstavljaju daljnju povredu propisa kojima se regulira javni saobraaj (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-204/68)
b) kada je privatni tuitelj tuio za jedne uvredljive izraze a presuda je izreena za druge uvredljive izraze, utvrene na glavnoj raspravi, na koje tuba nije bila
proirema
d) kada je po optunici za kazneno djelo ubojstva s umiljajem u prekoraenju nune obrane izreena presuda za kazneno djelo ubojstva na mah, ali bez prekoraenja nune obrane (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-542/65)
e) optunicom od 26. svibnja 1992. godine optuenika se optuuje da je poinio
etiri kaznena djela ubojstva u pokuaju, odnosno da je dana 27. travnja 1992. godine
u O., nakon krae prepirke u lokalu, iz vozila donio puku samaricu cal. 12 mm, ispalio
jedan metak u zrak na stepenitu ispred lokala, nemogavi ui u isti, te uvi da gosti
bjee ulicom iza lokala krenuo do ugla i u cilju da usmrti vie ljudi sa udaljenosti od
60-70 m ispalio metak iz navedene puke u pravcu etvero ljudi koji su bjeali, kojom
prilikom je D.J. pogoen s leaPobijanom presudom optuenik je meutim proglaen krivim zbog kaznenog djela dovoenja u opasnost ivota i imovine opeopasnom
radnjom ili sredstvom. Takvom izmjenom injeninog opisa i pravne kvalifikacije sud
prvog stupnja nije potivao pravilo da se presuda moe odnositi samo na djelo koje
je predmet optube sadrane u podnesenoj odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj
optunici. U konkretnom sluaju radi se o drugom djelu, za koje je proglaen krivim od
onoga za koje ga se optuuje budui je individualni zatitni objekt kod kaznenog djela
iz pobijane presude sigurnost za ivot, tijelo ili imovinu, a grupni, opa sigurnost ljudi
i imovine Naprotiv, kaznenom djelu ubojstva, koje je svrstano u drugu glavu krivinog zakona, individualni zatitni objekt je ivot ovjeka, a grupni zatitni objekt je ivot
i tijelo ljudi pa bez obzira to je optuenik proglaen krivim za lake kazneno djelo od
onog za koje se tereti optunicom, optuba je prekoraena, kada se nalazi utvrenim
u pobijanoj presudi da je optuenik izazvao konkretnu opasnost za vie osoba. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-560/97)
f ) optunicom dravnog odvjetnika optueniku se stavlja na teret poinjenje kaznenog djela pokuaja ubojstva a sud prvog stupnja iz optuenikove obrane, i svih provedenih dokaza, nije naao utvrenim da bi se, u djelatnosti ovog optuenika, stekla
bitna obiljeja tog kaznenog djela, ve sukladno injeninom opisu djela proizlazi da je
na mjestu dogaaja, a nakon prepirke s oteenikom, istog napao noem, te mu zadao
ubodne rane prednje strane grudnog koa u visini srca, na leima izmeu 11-12 rebra,
te lijeve podlaktice koje ozljede su bile lake narav, pa je takvo postupanje kvalificirao
nasilnikim ponaanjem. Kraj tako utvrenog injeninog stanja, sud prvog stupnja je
trebao ocijeniti je li mogue utvreno postupanje optuenika uklopiti u injenini opis
djela iz optube, uz odreene manje intervencije u tom pravcu, a da se ne naruava
14
identitet optube, pri emu nije vezan za pravnu oznaku djela, ali ukoliko je utvrdio da
to ipak nije mogue, kao to je to bilo i u konkretnom sluaju, jer je utvrdio sasvim neto
drugo od onoga za to se optuenik tereti, trebao je donijeti oslobaajuu presudu (l.
360. to. 3. ZKP). Meutim, sud prvog stupnja je oglasio optuenika krivim za ono to
mu se uope ne stavlja na teret, ve ga tereti potpuno novom inkriminacijom nasilnikog ponaanja, koja s obzirom na zatitini objekt predstavlja drugo kazneno djelo,
razliito od kaznenog djela ubojstva u pokuaju, pa je na navedeni nain unoenjem u
injenini opis bitnih elemenata tog kaznenog djela za koje optuenik nije bio tereen,
prekoraena optuba (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K-14/97).
Intervencija u injenini supstrat optuenja ili ne prihvaanje tuiteljeve pravne
ocjene djela, suptilan je i sloen zahvat u strukturu optunog akta sa stalnom opasnou od statikih poremeaja koji mogu naruiti stabilnost objavljene i napisane
presude. Zato je to jedan od najzahtjevnijih sudakih zadataka, a razlozi intervencije moraju, beziznimno, biti vrlo detaljno obrazloeni.
Sud temelji svoju presudu samo na injenicama i dokazima koji su izneseni na
raspravi, a dokazivanje obuhvaa sve injenice za koje sud i stranke smatraju da su
vane za pravilno presuenje (l. 418. ZKP-a). Sa jednakom se panjom moraju ispitati i utvrditi kako injenice koje terete optuenika tako i one koje mu idu u korist.
Rezultati analize i ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza moraju biti vidljivi u
pisanoj presudi kada e se razlono podastrijeti argumenti kojima su potkrijepljeni
zakljuci suda.
Ocjenjivanje postojanja ili nepostojanja injenica nije vezano ni ogranieno posebnim formalnim dokaznim pravilima. Sud slobodno ocjenjuje sve izvedene dokaze i pri tome nije vezan ni ocjenom tuitelja niti ocjenom vijea izvan rasprave.
Daleko najvaniji posao u suenju je utvrivanje injenica a na njega se nadovezuje, neto laki posao, primjena apstraktne pravne norme na pravilno i potpuno
utvreno injenino stanje.
Naravno, sudske odluke se ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakoniti nain, dakle na dokazima koji su pribavljeni krenjem Ustavom, zakonom
ili meunarodnim pravom propisanim zabranama muenja, okrutnog ili neovjenog postupanja, zajamenim pravom obrane, pravom na dostojanstvo, ugled i ast
i pravom na nepovredivost osobnog i obiteljskog ivota, kao i na dokazima koji su
pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koje izriito predvia ZKP, te
na onim dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza (l. 10. st. 1. i 2.ZKP-a).
15
Prijepore i dvojbe izaziva odredba iz l. 10. st. 3. ZKP-a koja propisuje da se ne

smatraju nezakonitim oni dokazi koji su pribavljeni povredom prava i sloboda iz
l. 10. stavka 2. toke 2. ZKP-a u postupku za teke oblike kaznenih djela za koja se
provodi redoviti postupak, kod kojih je povreda prava, s obzirom na jakost i narav,
bitno manja u odnosu na teinu kaznenog djela. Zakonitost takvih radnji biti e
temeljito i beskompromisno propitivana od strane viih sudova, kako sa motrita
pravilne primjene zakona tako i sa motrita ustavom zajamenih prava.
Zakljuak suda o postojanju ili nepostojanju injenica nuno zahtijeva obrazloeni navod na emu temelji takve zakljuke. Svoju ocjenu glede (ne)postojanja
odlunih injenica sud mora jasno izloiti u obrazloenju presude, a propusti glede ovoga rezultiraju ostvarenjem bitne povrede odredaba kaznenog postupka (l.
468. st. 1. to. 11. ZKP-a).
U obrazloenju presude sud mora iznijeti razloge za svaku toku presude, odnosno izloiti nesporne injenice te odreeno i potpuno izloiti koje sporne injenice i
iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, ocjenjujui pri tome vjerodostojnost proturjenih dokaza. Posebno mora obrazloiti iz kojih razloga nisu prihvaeni
pojedini prijedlozi stranaka, iz kojih razloga nije neposredno ispitan pojedini svjedok ili vjetak i kojim se razlozima rukovodio pri rjeavanju pravnih pitanja. Detaljno
treba obrazloiti utvrenja glede postojanja kaznenog djela i krivnje optuenika, te
primjenu odreenih odredaba kaznenog zakona na optuenika i poinjeno djelo.
S obzirom da i novi Zakon o kaznenom postupku govori o injenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi (l. 450. ZKP-a) mogao bi se stei dojam kako se radi
o dvije odvojene, zasebne kategorije na kojima se temelji presuda.
Takav bi zakljuak bio pogrean.
Izreka presude se manifestira kao zakljuak (conclusio) logikog silogizma u
kome je preamissa maior apstraktna pravna norma a preamissa minor utvreno
injenino stanje.
Presuda se mora temeljiti na injenicama, a ne na dokazima.
injenica je pojava u stvarnosti (zbivanja, aktivnosti, izjave, raspoloenja, osjeaji) ona je promjena u vanjskom svijetu ili odreeno stanje koje moe biti kazneno-pravno relevantno i koje treba utvrditi kako bi se donijela pravilna odluka. Kako
nema istinitih i neistinitih injenica, dobro je to novi Zakon o kaznenom postupku
vie ne spominje istinitost injenica kao to je to bio sluaj u l. 423. starog ZKP-a.
16
Istina je kvaliteta ljudske spoznaje, a ne svojstvo objektivne stvarnosti. injenica je objektivna stvarnost, ono to postoji ili ne postoji. A samo spoznaja o injenicama ili naa tvrdnja o njima moe biti istinita ili neistinita.
Neistinitih injenica, dakle, nema.
injenica, kao element procesne grae je sve ono iz prolosti ili sadanjosti to
ulazi u sastav premissae minor logikog silogizma iz kojeg nastaje sudska odluka.
Utvrivanje injenica funkcionalno se vri dokazivanjem, tako da je odnos injenica i dokaza odnos cilja i sredstva.
Samo utvrene injenice, kao cilj dokaznog postupka, mogu biti osnov presude, a dokaz odnosno dokazivanje je sredstvo kojim se dolazi do saznanja o injenicama, do istinite spoznaje o nekom dogaaju. Poto se u svakom sudskom
postupku utvruju injenice iz blie ili dalje prolosti, to se u kaznenom postupku
dokazivanje kree u pravcu reprodukcije injenica tempore criminis. Naravno, injenica i dokaz u postupovnom smislu su nerazdvojno povezani i uvjetovani, jer se
injenice utvruju izvoenjem dokaza, odnosno dokazom se moe potvrditi postojanje neke injenice. Meutim, pogreno je govoriti o injenicama i dokazima
na nain kako je to izloeno u l. 450. ZKP-a.
U svezi izvoenja dokaza i utvrivanja injenica, poseban je problem tzv. indicijalno dokazivanje, odnosno dokazivanje putem indicija. Bez obzira kako nazvali
ovo posredno dokazivanje, dokazivanje putem indicija iziskuje obrazloenu ocjenu
svake injenice-indicije zasebno, te svih indicija zajedno i u meusobnoj svezi. injenice, utvrene indicijama, moraju biti ocijenjene u sklopu svih ostalih nedvojbeno utvrenih injenica.
indicije (posredni dokazi) ne mogu biti zamijenjene pretpostavkama na kojima
bi se dalje gradio tijek dokazivanja. Ovo stoga to ba indicije - s obzirom na svoj karakter - moraju biti nesumnjivo utvrene (Vrhovni sud Republike Hrvatske, K885/72)
Kada nema neposrednih dokaza da je optuenik poinio kazneno djelo koje
mu je stavljeno na teret, injenino stanje se mora utvrditi izvoenjem posrednih
dokaza. Osnov za osuujuu presudu i tada predstavlja niz meusobno povezanih
injenica koje tvore nedjeljivu i loginu cjelinu.
Ove injenice moraju biti utvrene na nedvojben nain i meusobno vrsto povezane.
17
Rezultati posrednih dokaza moraju initi zatvoreni krug utvrenih injenica

koje sa punom sigurnou upuuju na zakljuak da je optuenik poinio kazneno
djelo koje je predmet optube. Poto se u takvim sluajevima konani zakljuak
suda temelji na veem broju injenica i okolnosti koje trebaju biti uzajamno povezane, to je nuno da se rezultati dokazivanja dodatno provjere.
Dakle i pored nedostataka zadovoljavajueg broja izravnih, neposrednih dokaza, odgovornost optuenika se moe utvrditi kada je meusobna sveza izvedenih
posrednih dokaza takva da se utvrene injenice pojavljuju kao karike jednog lanca, kada predstavljaju sustav indicija koji iskljuuje svaku drugu verziju i mogunost od one koju je utvrdio sud.
meutim, kada se imaju u vidu svi izvedeni dokazi te sve utvrene relevantne
injenice, nedvojbeni je zakljuak da je optuenik poinio odnosna kaznena djela. U
takvoj konstelaciji dokaza injenica nepronalaska tijela rtava nema tu odluujuu teinu temeljem koje bi se morao, kao po nekom automatizmu, izvesti zakljuak kako
nema dovoljno dokaza da bi optuenik poinio odnosna kaznena djela... (Vrhovni
sud republike Hrvatske, III K-1/07)
Sve relevantne okolnosti moraju, u obrazloenju pisane presude, biti oznaene,
jasno izloene i detaljno obrazloene.
U sluaju kada injenice koje idu na tetu optuenika ostanu sumnjive ili neutvrene u cijelosti, sud mora uzeti da te injenice ne postoje, odnosno injenice
koje idu na tetu optuenika, naravno, uvijek moraju biti potpuno dokazane. S tim
u svezi i priznanje optuenika podlijee slobodnoj ocjeni, pa sud nije duan priznanje prihvatiti kao gotovu istinu, ve ga je duan cijeniti i svoju ocjenu obrazloiti.
Dakle, dvojbe glede postojanja injenica koje tvore obiljeja kaznenog djela ili o
kojima ovisi primjena kaznenog zakona, sud mora rjeavati presudom na nain koji
je povoljniji za okrivljenika (l. 3. st. 2. ZKP-a).
prema tome, premda odreeni broj utvrenih injenica mogu ukazivati i na drugaiji zakljuak (koji je nepovoljniji za optuenicu), sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je dvojbe, glede postojanja odreenih injenica koje tvore obiljeja kaznenog
djela, rjeavao na nain koji je povoljniji za optuenicu, te prihvatio njenu obranu, koja
nije bila pobijena izvedenim dokazima, da je bila napadnuta, da ju je u kuhinji oteenik drao rukama za vrat i noge, da je ona sa kuhinjskog elementa uzela no i branei
se od njegovog napada, ovoga ubola dok su se nalazili suelice... (Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K- 927/06)
18
Meutim, optuenik koji se u odnosu na sve toke optube izjasnio da se smatra krivim, ne moe podnijeti albu zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, osim ako je za dokaze o iskljuenju protupravnosti ili krivnje saznao
nakon donoenja presude ili se radi o injenicama odlunim za izbor vrste i mjere
kaznenopravne sankcije (l. 464. st. 7. ZKP-a).
Odbijanje izvoenja dokaznih prijedloga stranaka sud mora obrazloiti te iznijeti ocjenu injenica koje bi se tim dokazima mogle utvrditi i da li bi se i to time
dobilo, a ne tek formalistiki odbiti prijedlog, uz oznaku odredbe l. 421. ZKP-a i paualnu tvrdnju kako se radi o nedoputenom, nevanom, neprikladnom ili prijedlogu kojim se odugovlai postupak, bez navoenja razloga zato to smatra. Sudska
je praksa, donekle, ublaila tvrdu zakonsku odredbu, ali samo pod strogo predvienim pretpostavkama:
Tono je da je u odredbi l. 359. st. 7. ZKP-a propisano da e sud u obrazloenju
presude, izmeu ostaloga, navesti i razloge iz kojih nije prihvatio pojedine prijedloge
stranaka, a da u pobijanoj presudi, na str.4. na kojoj sud obrazlae zbog ega je odbio i
koje dokazne prijedloge stranaka, ne ponavlja razloge koji su navedeni u rjeenju koje
je o tome donio na raspravi, ali time nije poinjena bitna povreda na koju se alitelj poziva. O bitnoj povredi iz l.367. st. 1. to. 11. ZKP-a radi se onda kada u presudi nedostaju razlozi o odlunim injenicama koje se odnose na elemente kaznenog djela, odgovornost poinitelja i odabir kaznene sankcije. Nedostaci na koje ukazuje alitelj mogu
predstavljati tzv. relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz l.367. st. 3.
ZKP-a, pod uvjetom da je takva povreda utjecala ili mogla utjecati na presudu. Po ocjeni ovog suda osnovano je sud prvog stupnja odbio naprijed navedene dokazne prijedloge obrane optuenika upravo iz onih razloga koji su navedeni u raspravnom rjeenju,
pa propust suda da te iste razloge navede i u pobijanoj presudi nije utjecao na presudu,
niti je na nju mogao utjecati (Vrhovni sud Republike Hrvatske, I K-804/05)

Ako je optuenik osuen na kaznu, u obrazloenju e se navesti koje je okolnosti
sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebno e obrazloiti kojim se razlozima
vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublaiti ili optuenika osloboditi od kazne
ili primijeniti uvjetnu osudu, odnosno sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske
koristi. Ako je sud izrekao novanu kaznu u dnevnim dohocima u obrazloenju e
posebno iznijeti dokaze i okolnosti vane za odluku o visini i broju dnevnih dohodaka te svoju ocjenu optuenikovih osobnih i imovinskih prilika.
Pri odmjeravanju kazne, sud uzima u obzir niz okolnosti i injenica koje su od
utjecaja na odmjeravanje kazne. Parafraziranje zakonskog teksta u obrazloenju
presude ne znai puno, jer se na taj nain tek formalistiki pristupa odluci o kazni.
19
Individualizacija kazne, kao princip, mora doi do izraaja u svakom konkretnom

sluaju, a iz pisane presude i obrazloenja odluke o kazni moe se vidjeti da li je taj
princip sutinski doao do izraaja u konkretnoj odluci.
Zadatak suda ne ograniava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i injeninog uina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo ve izabrati vrstu i mjeru kazne koja e optimalno odgovarati svrsi kanjavanja. Uloga suda
se, pri tome, ne svodi samo na mehaniko posredovanje izmeu slova zakona i
stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajui svrhu kanjavanja, nastoji obuhvatiti neodreen broj sluajeva i saeti ih u ope pravilo. Sud u svakom pojedinom sluaju
konkretizira ope pravilo i deduktivnim postupkom stvara zakljuke potrebite za
odluku o vrsti i mjeri kazne.
Odluka o kazni mora uvijek izraavati individualiziranu, zakonom predvienu
drutvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, i taj zakonski imperativ mora
nai svoj puni odraz u pisanoj presudi.
Odreujui vrstu i mjeru kazne koju e primijeniti, sud mora obrazloiti okolnosti koje utjeu da kazna po vrsti i mjeri bude laka ili tea za poinitelja kaznenog
djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo poinjeno, jainu
ugroavanja ili povrede kaznenim djelom zatienog dobra, okolnosti u kojima je
kazneno djelo poinjeno, okolnosti u kojima je poinitelj ivio prije poinjenja kaznenog djela i usklaenost njegovog ponaanja sa zakonima, okolnosti u kojima
ivi i njegovo ponaanje nakon poinjenja kaznenog djela te ukupnost drutvenih i
osobnih uzroka koji su pridonijeli poinjenju konkretnog kaznenog djela.
Slijedom iznesenog proizlazi zakljuak kako svaka presuda mora biti sustavan,
obrazloen i jasan odgovor na temeljna pitanja koja proizlaze iz optunog akta:
da li je kazneno djelo poinjeno i da li je djelo poinio optuenik, sa svim daljnjim
posljedicama koje iz toga proizlaze.
Zato se presuda i moe odnositi samo na osobu koja je optuena i samo na djelo koje je predmet optube (l. 449. st. 1. ZKP).
Vodei rauna o tome da se presudom meritorno rjeava predmet optube, sud
tijekom cijelog postupka mora voditi rauna da li raspolae odgovarajuim utvrenim injeninim supstratom za donoenje zakonite i pravine odluke.
Meutim, odredbom l. 419. ZKP-a, raspravnom vijeu je znatno ograniena dosadanja inicijativa u izvoenju dokaza na nain da moe odluiti izvesti samo one
20
dokaze koji nisu predloeni ako smatra da ti dokazi upuuju na postojanje razloga
iskljuenja protupravnosti ili krivnje ili na injenice od koji ovisi odluka o kaznenopravnoj sankciji.
U zavrnom govoru tuitelj moe predloiti vrstu i mjeru kazne te kaznenopravnu sankciju to treba povezati s l.57. st. 3. KZ-a, a branitelj i optuenik se mogu
osvrnuti na navode tuitelja i oteenika (l. 444. i l. 446. ZKP-a).
Nakon zavrnih govora stranaka, predsjednik vijea je duan upitati eli li jo
tko to izjaviti, te zakljuiti raspravu (l. 447. st. 3. ZKP-a). Takva odluka mora biti posljedica zakljuka da su razjanjena sva sporna pitanja, uslijed ega se odluka moe
kvalitetno utemeljiti na injenicama i dokazima iznesenim na raspravi (l. 450. st.
1. ZKP-a).
Nakon to je sud izrekao presudu, predsjednik vijea e presudu odmah objaviti
na nain da e javno proitati izreku i ukratko iznijeti razloge, te pouiti stranke o
pravu na albu i pravu na odgovor na albu (l. 457. ZKP-a).
Pisana presuda mora potpuno odgovarati presudi koja je objavljena (l. 459. st.
1.ZKP-a). U presudi se ne moe nita mijenjati ni sa pristankom niti bez pristanka
stranaka, pa ak niti onda kada izmjene nesumnjivo idu u smjeru da se jedna nezakonita presuda pretvori u zakonitu. Upravo zato, prije izricanje presude, vijee (a
poglavito predsjednik vijea) moraju biti sigurni da su sva sporna pitanja razjanjena i da je injenino stanje potpuno utvreno.
Jasno je, obzirom na sve do sada reeno, zato je presuda najvaniji procesni akt
koji se donosi u kaznenom postupku. Radi se o obrazloenoj odluci kojom se osigurava da nitko neduan ne bude osuen, a da se poinitelju kaznenog djela izrekne
kazna ili druga mjera uz uvjete koje predvia zakon (l. 1. st. 1. ZKP-a).
Zato, svaka pisana presuda mora biti pravni, smisleni i logini odgovor na sva
relevantna pitanja postavljena tijekom zakonito provedenog postupka.
21
PowerPoint prezentacija I.
23
PISANA PRESUDA
PUT DO PISANE PRESUDE 1.
pripremno roite
odreivanje rasprave
Put do pisane presude 1.

pripremno roite i odreivanje rasprave
Svaka pisana presuda mora biti

pravni, smisleni i logini odgovor
na sva relevantna pitanja
postavljena tijekom zakonito
provedenog postupka.
25

Pripremno roite - odgovarajua primjena

odredbi o raspravi (l. 370/1)
Roite nije javno (l.370/2)
Odrava se (l.371/1) - u roku mjesec dana
(ako je optuenik u istranom zatvoru) inae
dva mjeseca od primitka optunice u
pisarnici (radi se o instruktivnom roku)

Pripremno roite se odrava se pred

predsjednikom vijea.
Ako je postignut sporazum, on donosi i
presudu na temelju sporazuma (l.374)
Odrava se uvijek ako je propisan
dugotrajni zatvor
Nikada ako je postignut sporazum
Po potrebi za sva ostala djela (l.371/2)
26

Predsjednik vijea na pripremnom roitu otvara

zasjedanje (prema l. 350/1 kao postupak pred optunim
vijeem)
- navoenje optunice,
- utvrivanje istovjetnosti optuenika (ne o osuivanosti),
- provjera je li okrivljenik primio i razumio pouku o pravima
- upozorenje oteeniku o imovinskopravnom zahtjevu (l.373)
Izvjee stranaka je li postignut sporazum (l. 374)
ako da presudu donosi predsjednik vijea, ako je postignut

djelomino razdvajanje postupka
ako ne - nastavak

DO izlae dio optunice iz koje proizlazi (375/2) :

injenini opis (zakonska obiljeja) i zakonski naziv djela
navodi dokaze koji potvruju optunicu
moe predloiti izricanje vrste i mjere kaznenopravne sankcije
Predsjednik vijea provjerava je li optuenik razumio optunicu (l.
376/1)
Optuenik moe ostati kod ranijeg oitovanja o optubi ili iznijeti novo
oitovanje (376/2)
Kod priznanja optube (a ne prihvaanja sankcije)

predlau se dokazi samo u odnosu na sankciju (l. 378/1)
27

Kod poricanja optube, optuenik odreuje koji dio

optube porie i zato (376/2) - npr.:
u odnosu na krivnju (uz navoenje razloga):
ubrojivost,
namjera ili nehaj,
zbog zablude o protupravnosti ili biu djela.
u odnosu na sastavnice kaznenog djela (uz

navoenje razloga):
nain (radnju) poinjenja,
vrijeme i mjesto (alibi),
razlozi za iskljuenje protupravnosti.

PREDSJEDNIK VIJEA UPOZORAVA STRANKE

I OTEENIKA DA SE NA RASPRAVI NEE
IZVESTI ONI DOKAZI ZA KOJE SU ZNALE ALI
IH, BEZ OPRAVDANOG RAZLOGA, NISU NA
PRIPREMNOM ROITU PREDLOILE .
(l. 377/1)
28

Iznoenje i obrazlaganje dokaznih prijedloga:

DO navodi da na raspravi namjerava izvesti dokaze
na okolnost ...
branitelj navodi da na raspravi namjerava izvesti
dokaze na okolnost ...
Oitovanje o dokaznim prijedlozima protivne

stranke (377/2)

Predsjednik vijea:
NA RASPRAVI e odbiti izvoenje
onih dokaza za koje su stranke
znale do potvrivanja optunice ili
okonanja pripremnog roita,ali ih
bez opravdanog razloga nisu
predloile (l. 421.st.2. to. 1. ZKP)
29

RJEENJA O DOKAZNIM PRIJEDLOZIMA:

itanje izvedenih dokaza u odnosu na injenice koje
protivna strana ne osporava (l. 377/3)
odbijanje izvoenja dokaza koji su trebali ili trebaju
biti izdvojeni iz spisa (l.377/3)
izdvajanje nezakonitih dokaza (l.371/3)
prihvaanje ili odbijanje odreenih predloenih
dokaza uz navoenje okolnosti

PREDSJEDNIK VIJEA PRIJE ZAVRETKA

PRIPREMNOG ROITA NALOGOM
ODREUJE VRIJEME I MJESTO
ODRAVANJA RASPRAVE (l. 381/1 ZKP)
AKO PRIPREMNO ROITE NIJE ODRANO
RASPRAVA SE ODREUJE U ROKU DVA
MJESECA OD ZAPRIMANJA POTVRENE
OPTUNICE (l. 381/2 ZKP)
30

Na raspravu se pozivaju:
- tuitelj i oteenik te njihovi zakonski zastupnici
i opunomoenici,
- optuenik i njegov branitelj a po potrebi tuma.
Svjedoke i vjetake koje su predloile

pozivaju same stranke -l.383. u svezi l.
175.-177. ZKP.
31
PowerPoint prezentacija II.
33
PISANA PRESUDA
rasprava i dokazni postupak

nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom

uhienju, zatvoru ili izgonu
svatko optuen za kazneno djelo ima pravo
da ga se smatra nedunim sve dok se njegova
krivnja ne utvrdi pravomonom sudskom
presudom u postupku u kojem mu je zajameno
pravo na obranu
(iz Ope deklaracije o ljudskim pravima)
35

pravo je svakoga na zakonom

ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud koji
e pravino, javno i u razumnom roku
ispitati njegov sluaj
(iz Konvencije o zatiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda)

Nakon poetka rasprave predsjednik vijea

objavljuje kakvo je oitovanje optuenik o
optubi i imovinsko pravnom zahtjevu iznio
ranije (l. 415. st.3. ZKP).
(l. 376. ZKP -pripremno roite- ovlauje
optuenika na novo drukije- oitovanje, pa bi
ovu odredbu trebalo smisleno tumaiti prema
l. 417. st.1. ZKP - koje trai oitovanje optuenika o optunici)
36

UVODNI GOVORI:
Tuitelj
oteenik
Branitelj
Optuenik
SADRAJ UVODNOG GOVORA (l. 417. st. 2. ZKP-a):
koje odlune injenice stranka namjerava dokazivati
pravna pitanja koja e za stranku biti predmet raspravljanja
koje sporne injenice zahtijevaju razjanjenje
navoenje dokaza kojima se prethodno dokazuje

Vijee moe odluiti izvesti dokaze koji NISU

PREDLOENI samo onda ako ti dokazi upuuju na:
- Postojanje razloga ISKLJUENJA
PROTUPRAVNOSTI ILI KRIVNJE ili
- Odlunu INJENICU ZA ODLUKU O
KAZNENOPRAVNOJ SANKCIJI (l. 419. ST.1. ZKP)
Nakon ispitivanja optuenika na raspravi, stranke mogu
predloiti nove dokaze samo ako do ispitivanja
optuenika za njih nisu znale (l. 440 ZKP-a)
37

Ispitivanje SVJEDOKA i VJETAKA:

GLAVNO ISPITIVANJE od stranke koja ga je predloila o
okolnostima o kojima je pozvan iskazivati
UNAKRSNO ISPITIVANJE od protivne stranke - samo na
okolnosti iz glavnog ispitivanja - sugestivna pitanja su
doputena !!!
DODATNO ISPITIVANJE ponovno od stranke koja ga je
pozvala samo u odnosu na pitanja iz unakrsnog ispitivanja
Sud moe postavljati pitanja u svakoj fazi radi razjanjenja
nejasnoa
(l. 420. ZKP)

Zabranjena pitanja ili odgovori svjedoka ili vjetaka:

NEVANA ZA PREDMET
NEDOPUTENA:
Kapciozna (ono koje polazi od pretpostavke da je
ispitivana osoba neto rekla, a to nije reeno)
Sugestivna (ono koje navodi na odreeni
odgovor, odnosno u kojem je ve sadran
odgovor) osim (l. 420. st. 4. ZKP):
- u izravnom ispitivanju samo ako je potrebno
razjanjenje iskaza
- kod unakrsnog ispitivanja
- kada ispitivani izbjegava odgovor
38

Odbijanje dokaznih prijedloga

ZKP):
(l. 421. st. 2.
ako su stranke za njih znale do potvrivanja

optunice ili okonanja pripremnog roita, ali
ih bez opravdanog razloga nisu predloile;
nedoputeni
nevani
neprikladni
prijedlog koji odugovlai postupak

U zavrnom govoru tuitelj moe

predloiti vrstu i mjeru kazne, te
kaznenopravnu sankciju (veza l.57. st. 3. KZ !!!) a
branitelj i optuenik se mogu osvrnuti na
navode tuitelja i oteenika (l. 444.i l. 446.
ZKP).
39

Odluke vijea se donose nakon usmenog

vijeanja i glasovanja.
Na zahtjev lana vijea koji je izdvojio glas
njegovo PUNO OBRAZLOENJE
IZDVOJENOG GLASA PRILOIT E SE
PISANOJ ODLUCI (l. 164. st. 5.ZKP)

Sud nije vezan za pravnu ocjenu djela ali

presuda ne moe biti za tee kazneno
djelo od onog iz optube.
U obrazloenju e se injenice koje
stranke nisu osporile samo navesti.
40

Sud obrazlae kojim razlozima se rukovodio kod

rjeavanja injeninih i pravnih pitanja, a osobito u
odnosu na:
kazneno djelo
krivnju
primjenu odreenih odredaba kaznenog zakona na
optuenika i kazneno djelo
Rok za albu je 15 dana, a u sloenim predmetima (za

djela sa zaprijeenom kaznom od 15 godina ili vie) na
traenje stranke ili branitelja odmah nakon objave
presude, predsjednik vijee moe produljiti rok za
najdulje petnaest dana (l. 463. ZKP).
41
PowerPoint prezentacija III .
43
PISANA PRESUDA
izrada i obrazloenje pisane

presude
Ranko Marijan, Vrhovni sud

Republike Hrvatske
Pisana presuda
Presuda je najvaniji procesni akt koji se
donosi u kaznenom postupku i kojim se,
najee, meritorno rjeava predmet
optube.
45
Pisana presuda
Presuda konkretizira pravilo sadrano u
apstraktnoj pravnoj normi.
Obrazloena, pisana presuda postaje
konkretna pravna norma koja se
primjenjuje na konkretan dogaaj.
Pisana presuda
Sud temelji presudu samo na injenicama
i dokazima koji su izneseni na raspravi.
Sud je duan savjesno ocijeniti svaki
dokaz pojedinano i u svezi s ostalim
dokazima te na temelju takve ocjene
izvesti zakljuak je li neka injenica
dokazana.
46
Pisana presuda
Pisana presuda mora potpuno
odgovarati presudi koja je
objavljena.
Presuda mora imati uvod, izreku i
obrazloenje.
Pisana presuda
pod presudom se ima
smatrati ona odluka suda koja je
nakon zavretka glavne rasprave
javno objavljena.
(iz sudske prakse)
47
Pisana presuda
ako, glede sadraja presude postoji
neusklaenost izmeu usmeno objavljene
presude i pisano izraene presude, u
takvom se sluaju pisano izraena
presuda moe dovesti u suglasnost s
usmeno objavljenom samo donoenjem
posebnog rjeenja o ispravku (Vrhovni
sud Hrvatske, K-19/71)
Pisana presuda
Nedostaci glede suglasnosti napisane
presude s izvornikom, ispravit e
posebnim rjeenjem predsjednik vijea
(l. 462. ZKP-a).
48
Pisana presuda
Nakon to je sud izrekao presudu,
predsjednik vijea odmah e presudu
objaviti.
Ako sud ne moe nakon rasprave istog
dana izrei ili objaviti presudu, odgodit e
objavu presude najvie za tri radna dana i
odrediti vrijeme i mjesto objave presude.
Pisana presuda
Nakon objave presude predsjednik vijea
iznijet e ukratko razloge presude.
Predsjednik vijea pouit e stranke o
pravu na albu te o pravu na odgovor na
albu i upozorit e stranke da do
pravomonog zavretka postupka o svakoj
promjeni adrese obavijeste sud.
49
Pisana presuda
Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti
u roku od mjesec dana nakon objave. Taj se rok
produljuje za petnaest dana ako je rasprava
trajala dulje od tri dana uzastopce, odnosno za
jo petnaest dana ako je rasprava trajala dulje
od osam dana i nije morala iznova zapoeti.
Ako se optuenik nalazi u istranom zatvoru,
pisana presuda mora biti poslana u rokovima
koji su za polovinu krai.
Rokovi za pisanu izradu presude mogu se
iznimno prekoraiti.
Pisana presuda
Na poetku obrazloenja pisane presude
treba naznaiti optuni akt temeljem kojeg
se vodi kazneni postupak (l. 17. ZKP) uz
naziv kaznenog djela i navoenje
odredaba kaznenog zakona.
Kako je injenini supstrat iz optunog
akta sadran u izreci presude, potrebno je
naznaiti (a kasnije detaljno obrazloiti !)
odstupanja od tog injeninog opisa.
50
Pisana presuda
- prvo treba pobrojati sve izvedene
dokaze (uz oznaku gdje se nalaze u spisu
kako bi se bre i lake izvrio neposredan
uvid u iste)
- potom izloiti oitovanje i obranu
optuenika (neovisno u kojem je stadiju
dokaznog postupka ispitan)
- zatim kratki sadraj svih ostalih
izvedenih dokaza.
Pisana presuda
Sud e iznijeti razloge za svaku toku
presude.
Sud e samo navesti injenice koje
stranke nisu osporile.
51
Pisana presuda
Obrazloenje presude mora sadravati :
- ocjenu dokaza izvedenih na raspravi.
- zakljuke da li je neka relevantna
injenica dokazana ili nije dokazana, pa
ako je ocijenjeno dokazanom onda zato
je dokazana a ako je ocjenjeno
nedokazanom, zato nije.
Pisana presuda
Sud treba obrazloiti iz kojih je razloga
sporne injenice naao dokazanima ili
nedokazanima.
Sud treba obrazloiti ocjenu
vjerodostojnosti proturjenih dokaza.
52
Pisana presuda
Nakon to se izloi sadraj izvedenih
dokaza i njihova ocjena slijedi
obrazloenje:
1) Zakljuka glede utvrenih odlunih
injenica,
2) Zakljuka pravne ocjene injenica,
3) Zakljuka naina poinjenja djela i
utvrenog oblika krivnje.
Pisana presuda
Sud treba obrazloiti kojim se razlozima
vodio rjeavajui pravna pitanja, a
osobito pri utvrivanju postoji li kazneno
djelo i krivnja optuenika i pri primjeni
odreenih odredaba kaznenog zakona na
optuenika i njegovo djelo.
53
Pisana presuda
Sud e izloiti razloge neprihvaanja
odreenih dokaznih prijedloga stranaka.
Sud e izloiti razloge drugih procesnih
odluka (iskljuenje javnosti, suenje u
odsutnosti, uskrata prava na odreenu
radnju zbog zlouporabe prava itd.).
Pisana presuda
Sud mora obrazloiti zato je odbio
izvoenja dokaznih prijedloga stranaka.
Ne smije se prijedlog odbiti samo uz
oznaku odredbe l. 421. ZKP-a i
paualnu tvrdnju kako se radi o
nedoputenom, nevanom, neprikladnom
ili prijedlogu kojim se odugovlai postupak.
54
Pisana presuda
Na pripremnom roitu se mora jasno
definirati sporno podruje koje e biti
predmet raspravljanja i odrediti dokazi
kojim se sporne injenice ele utvrditi.
Obrazloenje presude se mora baviti
spornim podrujem a ne nekritikim
serviranjem svih dokaza koji su bili
izvedeni.
Pisana presuda
Sudac mora u obrazloenju pisane
presude izloiti samo najvanije dijelove
iskaza ispitanih osoba.
Sudac mora iskaze znati saeti i
reproducirati bez nizanja nebitnih
okolnosti, bez suvinih ponavljanja i bez
reeninih konstrukcija lienih
elementarnih logikih (a ponekad i
gramatikih) pravila.
55
Pisana presuda
NA KRAJU PRESUDE:
treba jasno i detaljno
obrazloiti odluku o kazni, sigurnosnoj

mjeri, oduzimanju imovinske koristi
ostvarene kaznenim djelom,
imovinskopravnom zahtjevu i
trokovima kaznenog postupka.
Pisana presuda
Odluka o kazni mora izraavati
individualiziranu, zakonom
predvienu drutvenu osudu
zbog konkretnog kaznenog
djela.
56
Pisana presuda
Uloga suda se ne svodi samo na mehaniko
posredovanje izmeu slova zakona i stvarnosti:
- zakonodavac, generalizirajui svrhu
kanjavanja, nastoji obuhvatiti neodreen
broj sluajeva i saeti ih u ope pravilo.
- sud u svakom pojedinom sluaju konkretizira
ope pravilo i deduktivnim postupkom stvara
zakljuke potrebite za odluku o vrsti i mjeri
kazne.
Pisana presuda
KVALITETNO IZRAENA PRESUDA
pretpostavlja:
intelektualni angaman i logiko
promiljanje u selekciji bitnog od
nebitnog.
57
Pisana presuda
POGRENO je obrazloenje opteretiti
kompletnim sadrajem iskaza svih
ispitanih osoba.
POGRENO je mehaniki reproducirati
sadraj vjetakih nalaza i miljenja te
zapisnika o oevidu i drugih zapisnika.
Pisana presuda
POGREAN je stil rada kojim se nekritiki
prepisuje sadraj izvedenih dokaza
prilikom izrade pisane presude.
Takav stil ukazuje na nekompetentnost
suca, na njegov formalistiki pristup poslu i
funkcioniranje na razini osobnog
komoditeta !!!
58
Pisana presuda
KVALITETNO IZRAENA PRESUDA
pretpostavlja:
jasno i odreeno obrazloenje
svih injeninih i pravnih pitanja, bez
kumuliranja nepotrebnih detalja !
Pisana presuda
Svaka presuda mora biti
razumljiva irokom krugu ljudi
kako bi omoguila i strankama i
javnosti propitivati zakonitost,
opravdanost i pravinost
iznesenih utvrenja, stavova i
zakljuaka.
59
Pisana presuda
Presuda se moe odnositi samo na osobu koja
je optuena i samo na djelo koje je predmet
optube sadrane u podnesenoj, odnosno na
raspravi izmijenjenoj ili proirenoj optunici.
Sud nije vezan za prijedloge tuitelja o pravnoj
ocjeni djela, ali optuenika ne moe proglasiti
krivim za kazneno djelo tee od onog koje mu je
optubom stavljeno na teret.
Pisana presuda
Raspravnom vijeu je znatno
ograniena inicijativa u izvoenju
dokaza.
Moe odluiti izvesti samo one dokaze koji
nisu predloeni ako smatra da ti dokazi
upuuju na postojanje razloga iskljuenja
protupravnosti ili krivnje ili na injenice od
koji ovisi odluka o kaznenopravnoj sankciji
(l. 419. ZKP-a)
60
Pisana presuda
Izmeu optube i presude

mora postojati identitet.
Pisana presuda
injenice koje nisu bitne za opis kaznenog
djela ne mijenjaju njegov identitet, pa tako
identitet nije izmijenjen ako su u presudi
izmijenjene samo one okolnosti koje se ne
odnose na bitna svojstva kaznenog djela.
61
Pisana presuda
Povrede identiteta nema :
kada se injenini opis djela
naveden u izreci presude razlikuje od
injeninog opisa djela u optunici
samo u pogledu nebitnih okolnosti
(iz sudske prakse)
Pisana presuda
kada je sud djelo, koje je u
optunici opisano uopeno, u izreci
presude opisao sa vie pojedinosti,
formulirajui ga neto drugaije nego
je to uinio tuitelj u optunici
(iz sudske prakse)
62
Pisana presuda
kada su u presudi izostavljene pojedine
nedokazane injenice navedene u
optunici ili su unesene nebitne injenice
koje su dokazane
(iz sudske prakse)
Pisana presuda
kada je optueniku stavljeno na teret

izvrenje krivinog djela tjelesne povrede
koja je nanijeta u tunjavi, a presuda je
izreena za krivino djelo sudjelovanja u
tunjavi, jer nije bilo dokazano da je ba
optuenik nanio teku tjelesnu povredu
(iz sudske prakse)
63
Pisana presuda
... unoenje podataka o udaljenosti sa
koje je optuenik pucao samo je poblie i
preciznije opisan isti kriminalni dogaaj, pa
se onda nikako ne radi o povredi identiteta
optube
(iz sudske prakse)
Pisana presuda
kada je iz vie naina poticanja za koja se
optuenik teretio, sud ispustio jedan nain te
tako smanjio kriminalnu koliinu za koju je
optuenik bio tereen, onda time nije dolo do
povrede objektivnog identiteta izmeu optube i
presude, pa time ni do prekoraenja optube...
(iz sudske prakse)
64
Pisana presuda
Povrede identiteta ima :
kada sud u izreci presude, na
tetu optuenika doda opisu kaznenog
djela bitne okolnosti koje optuba nije
sadravala
(iz sudske prakse)
Pisana presuda
Povrede identiteta ima :
kada je po optunici za kazneno
djelo ubojstva u prekoraenju nune
obrane izreena presuda za kazneno
djelo ubojstva na mah, ali bez
prekoraenja nune obrane
(iz sudske prakse)
65
Pisana presuda
Povrede identiteta ima:
kada je privatni tuitelj tuio za jedne
uvredljive izraze a presuda je izreena za
druge uvredljive izraze, utvrene na
glavnoj raspravi, na koje tuba nije bila
proirena
(iz sudske prakse)
Pisana presuda
Povrede identiteta ima:
optueniku je stavljeno na teret pokuaj
ubojstva a sud prvog stupnja ga je oglasio
krivim za nasilniko ponaanje, dakle za
ono to mu se nije stavilo na teret ime je
prekoraio optunicu.
(iz sudske prakse)
66
Pisana presuda
Presuda se mora
temeljiti na injenicama.
Pisana presuda
injenica je objektivna stvarnost, ono to
postoji ili ne postoji.
Spoznaja o injenicama ili naa tvrdnja o
njima moe biti istinita ili neistinita.
Neistinitih injenica - nema.
67
Pisana presuda
injenice se utvruju
dokazivanjem.
Odnos injenica i dokaza je
odnos cilja i sredstva.
Pisana presuda
Kada nema neposrednih dokaza da je
optuenik poinio kazneno djelo koje mu
je stavljeno na teret, injenino stanje se
moe utvrditi izvoenjem posrednih
dokaza (indicija).
Osnov za osuujuu presudu i tada
predstavlja niz meusobno povezanih
injenica koje tvore nedjeljivu i loginu
cjelinu.
68
Pisana presuda
Dokazivanje putem indicija
pretpostavlja:
obrazloenu ocjenu svake
injenice-indicije zasebno, te svih
indicija zajedno i u meusobnoj
svezi.
Pisana presuda
indicije (posredni dokazi) ne mogu
biti zamijenjene pretpostavkama na kojima
bi se dalje gradio tijek dokazivanja. Ovo
stoga to ba indicije - s obzirom na svoj
karakter - moraju biti nesumnjivo
utvrene (Vrhovni sud Republike Hrvatske K885/72)
69
Pisana presuda
Rezultati dokazivanja indicijama
moraju initi zatvoreni krug utvrenih
injenica koje sa sigurnou upuuju
na zakljuak da je optuenik poinio
kazneno djelo koje je predmet
optube.
Pisana presuda
Dvojbe glede postojanja injenica koje
tvore obiljeja kaznenog djela ili o kojima
ovisi primjena kaznenog zakona, sud mora
rjeavati presudom na nain koji je
povoljniji za okrivljenika (l. 3. st. 2. ZKPa).
70
Pisana presuda
Svaka pisana presuda mora biti
pravni, smisleni i logini odgovor
na sva relevantna pitanja
postavljena tijekom zakonito
provedenog postupka.
71
Literatura
Prof. dr. Tihomir Vasiljevi: Komentar Zakona o krivinom postupku
Prof. dr. Davor Krapac: Kazneno procesno pravo
Milan Petranovi: Zakon o kaznenom postupku i izbor odluka iz sudske prakse
Prof. dr. Branko Petri: Komentar Zakona o krivinom postupku
Prof. dr. eljko Horvati: Novo hrvatsko kazneno pravo
Prof. dr. Sinia Triva: Graansko parnino procesno pravo
Dr. Gajo Petrovi: Logika
Ana Garai: Kazneni zakon u sudskoj praksi
Mato Jemri: Zakon o krivinom postupku
Prof. dr. Bora ejovi: Krivino pravo u sudskoj praksi
Prof. dr. Alan Uzelac: Istina u sudskom postupku
73

Put Do Pisane Presude

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Put Do Pisane Presude

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PUT DO PISANE PRESUDE

(o pisanoj presudi, injenicama,

Ulica grada Vukovara 271, 10 000 Zagreb, Hrvatska