Glavni uredrik
Migjana Sovrovié
Urednik izdanja
Vladimir Milisavljevie
Lukovni urednik
Milica Rakonjac
Nesov originale
Carl Schmitt
Der Nomosder Erde
Inn Valkerrech des us Publicum Europaeum
‘6 19%4Duncker& Humblot, erin 41
‘Fedon Beogtad
Karl Smit
Nomos zemlje
u medunarodnom pravu
Jus Publicum Europaeum
‘Smematkog preveo
Boro Suput
Redakcija prevoda
Viadimir Milisavijevié
_feon
Beograd, 2011Predgovor
‘Ovu knjigu, bespomoéni plod teskih iskustava, pola-
Zem na oltar pravne nauke, nauke kojo) sam sluzio preko
Cetrdeset godina. Ne mogu da predvidim ko ¢e ovladati
Zzrtvom koju prinosim, da li neki misleéiZovek, Eovek koji
hho¢e da je praktiéno primeni, i neki razaraé il unistavalac
koji prezite utotiste. Sudbine jecne knjige nisu u rukama
njenog autora, kao ni njegova lina sudbina, koja od to-
ga zavis.
Ustvati, ova knjiga bi kao moto mogla da ima dva Ge-
teova stiha od jula 1812:
as Kleinliche ist alles weggeronnen,
‘nur Meer und Erde haben hier Gewicht
Jer, ovde je reé 0 zemljii moru, 0 zauzimanju zemlje i
zauzimanju mora, o poretku i smestanju. Ali Kaliko god
da je moto veliganstven, on u sebi ipak sadr2i opasnost.
Ova dva zadivijujuta stiha previge advlace pagnju sa me-
‘Gunarodnopravne teme i uplicue lu geografsko-prirod-
rRonauéno, ili u elementarno-mitolosko razmatranje. To
‘Odbeglo je sve stnigarsko/owde tiny maj samo more ze
ina ~sthovl 2 Geteove pesme thro det Kaiser von Frankreich
Majesi’ rm eKarl Smit
nei bilo dostojno osnoyne misl knjige, koja jes mukom
razradena koja je, stvar pravnonauena.Velikuzatwval-
nost dugulem geografima, pre svih Mekinderu, Uprkos
tome, pravni misaoni rad ostaje razltit od geogratie.
Pravnicisvoje nanjeo stvarima i zemljiorealnostter-
torijalnost, nisu izuil kod geografa. Pojam zauzimanja
‘mora skovao je jedan pravnik, ane geopalitéar.U svojo}
pravnikoj samosvestsaglasan sam sa jedrim znagajnim
savremenim medunarodnim pravnikor, Kamilom Barsia
Trelesom, koji je takode obradivao temu zemlje mora,
IMnogo dublja od veze sa geagrafijom je veza sa mit-
skim izvorima pravnoistoriskog znanja.Njh nam jeotkrio
Johan Jakob Bahofen, pri emu ne¢emo zaboraviti mno-
‘ge gerijaine podsticae Zila Mselea. Bahofen je Savinjev
legitimni naslednik. Ono sto je osnivaéistorske pravne
Skole shvatao kao istoriénost, on je daljerazvio i uinio
beeskrajno plodnim. To je nesto drugo od arheologie
muzeja,a tice se egzistencijalnog pitanja same pravne
nauke, koja se, ako ne potvrdi osnovu svog postojanja
‘ujednoj pravilno spoznatoj i plodnoj storiénosti, danas
{roSiizmedu teologie i tehnike.
Time pitane izlaganja postajenarogito tezak problem.
U naiu danainju situaciju spadajuinhibicije i prepreke
svake viste. Niekom neupuéenom kriti¢aru nee biti
tetko da otkrie bibliografske i druge nedostatke. Uzto,
Jase kionim svake aktuelnosti i u mnogim tatkama (str.
255, 285) prekidam kako ne bih bio krivo osumnjigen. Sv
‘eksperti se Zale na vavilonsku jezigku zbrku naéeg vre-
mena, na sirovestideolo3ke borbe i rastakanje | trovanje
ak najobignijh i najbanalnijih pojmova nage danasnje
Javnosti Tu ne preostae nista drugo nego da se pregleda
‘ogroman material, da se nave deje objektivnoizloze, da
se izbegavaju nekorisni sporovi ida se ne promasivelie-
Nomos zemlje
nna teme. Jer, |jedno | drugo, | tema i njena savremena
situacja, sino je
Dosadasnji,evropocentrici sistem medunarodnog
prava danas propada.5 jim tone i star nomoszemlj.On
je proizaiao iz bajovitog, neoéekivanog otkiéa Novag
sveta, iz jednog neponovijvog istorjskog dogadaja. Neko
‘modemo ponavijanje moglo bi sezamslt samo u fanta-
stignim paralelama, kao, na primer, kada bi judi na putu
nna Mesec otkril neko potpune nepoznato kosmigkotelo,
koje bi mogli stobodno da iskori¢avalu i upotrebjavaju
2 ublaZavanje svog zemalskog sukoba. Na pitanje 0 no
‘von nomosu zemlje ne odgovara se takvim fantazijama,
Isto tako, ono ne¢e biti reSeno daljim prirodnonauénim
‘tkrtima, Covekova misao mora se ponovo usmert na
t’lementarni poredak njegovog zemaliskog postojanja
Mi tratimo carstvo smisla zemlje, Na to se odvadila ova
knjiga, ito je zadatak nagega rad.
Carstvo zemaljsko obetano je onima koji su spremni
na mir | samo njima ée se otvoriti deja jednog novog
nomosa zemlje.
Leto 1950,~ Pet uvodnih korolarija
1. Pravo kao jedinstvo poretka i smestanja
Zemja se u mitskom jeziku naziva majkom prava, To
ukazuje na trostruki koren prava ipravde.
Prvo, plodna zemlja u seb samo, uksilusvoje plodno-
sti kj jednu unutragnju meru. Je, muku i trud, setvu
i obradu, koju Covek vii na plodnoj zemij zemlja pra-
vedino nagraduje rastom i Zetvom. vai selak poznaje
uunutraénju meru ove pravednost.
Drugo, zemlja koju Covek kd i obraduje pokazuje évr-
ste ln, u kojima postalu uodlve odredene razdeobe.
ne se utiskuju brazdama i ukopavaju se omedavanjem
polia vada i Suma. U razltostledina ipolja, smenjiva
na kultura ugarenja, te razdeobe se éak usaduju i useja-
vaju.U ovim injama posta raspoznatjve mere ipravila
Cbradivanja, prema kojima se oda radludi na zemiji
I konaéno, kao tre¢e, zemlja na svojojsigueno) osnovl
nosi ograde, granigne kamenove, zidove, kuée i druge
gradevine. Ovde postaju otigledni porecii smestanjaza-
Jedni¢kog zivota ud. Porodica, rod, pleme, stale, vste
lasnistva i susedstva, ali oblici moti viadavine, ovde
postaju javno viljv
"Karl Smit __
jednog carstva, i odnosi zmedu carstva i prostih pleme-
na i naroda, kao Sto je to bilo izmedu Rimskog carstva i
pplemena koja su se Sella sa kojima su sklapani savez! i
kojima je prepustano tlo carstva,
‘Medunarodno pravo predglobalnog vremena koje
je regulisalo odnose izmedu carstava sadr2avalo je ne-
ke vazne pravne institute za rat | mit. All,on0, uprkos ta-
vim zaéecima, nije moglo da previada odsutnost jedne
predstave koja obubvata éitavu zemiju. Ono je moralo
da ostane rudimentarno, iako je u pravu poslanstava, u
savezima i sklapanjima mira, u pravima stranaca i pravu
na azil razvilo évrste forme i priznate obitaje. Jet, ovo
pravo nije moglo lako da se uzdigne do omedenja rata,
1J. do priznavanja drugog carstva za justus hostis. Usled
‘toga, ratovi izmedu takvih carstava vodeni su kao ratovi
do unistenja, dok se nije razvilajedna druga mera. Medu-
nrarodno pravo unutar jednog carstva, medutim, bilo je
‘odredeno zajedni¢kim pripadanjer orbis-uistog carstva.
| zemlja samostainin, autonomnih saveznika (foederat)
spada u orbis. Obratno, €ak i potpuno porobljeni narod,
{j,oni kolima e tlo sasvim oduzeto, jo’ su mogli da imaju
neéto poput medunaradnopravnog postojanja. To poka-
2uje (utoliko jasnije to dolazi s negativne strane), u Sparti,
uobiéajeno godiénje objavljivanje rata od strane efora
helotima,tj-onim pobedenima i potéinjenima, koji su iz-