28 MAGAZIN
Dæaba ti πkole
Nepism
60% HRVATA S DIPLOMOM PI©E
KAO U PRVOM OSNOVNE
Na hrvatskim fakultetima otkrili smo poraæavajuÊi podatak: studenti do diplome napiπu 100 kartica
teksta i onda traæe posao, a ne znaju ‘Ë’ i ‘Ê’, a kamoli kritiËki pisati. Piπe Ivana Kalogjera BrkiÊ
ilj ovog rada je
C opisati radni tijek
jednog restau-
ranta. Tako Êemo
saznati da je re-
staurant glavni predstavnik
ugostiteljskih objekata za pre-
hranu, piÊe i napitke.”
Tim je rijeËima student je-
dnog druπtvenog fakulteta,
koji zbog male upisne kvote
upisuje samo “elitu”, zapoËeo
seminarski rad o ugostitelj-
skom poslovanju.
Svaki drugi hrvatski stu-
dent elementarno je nepi-
smen, tvrde sveuËiliπni profe-
sori s kojima smo razgovarali
o tome koliko i kako studenti
piπu. Velik postotak studenata
pritom, kaæu profesori, ne sa-
mo da grijeπi pri pisanju Ë/Ê,
ije/je, velikog i malog slova i
sliËno, nego uopÊe ne znaju
strukturirati misli niti ih pre-
toËiti na papir.
Hrvatski studenti piπu pu-
no manje od kolega u Europi.
Bolonja je, doduπe, na fakul-
tetima poveÊala broj pisanih
radova, no to je joπ premalo u
odnosu na ono πto se radi va-
ni. Dok studenti SveuËiliπta u
Oxfordu imaju obvezu tjedno
napisati oko 15 kartica teksta,
naπi studenti tijekom cijelog
studija napiπu maksimalno
100 kartica, izraËunao je doc.
dr. Pavel GregoriÊ sa zagreba-
Ëkog Filozofskog fakulteta, ko-
ji je na Oxfordu zavrπio magi-
sterij iz filozofije.
Najgore na novinarstvu
- Tijekom Ëetverogodiπnjeg stu-
dija filozofije i komparativne
knjiæevnosti u Zagrebu napi-
sao sam oko 150 stranica tek-
sta, ukljuËujuÊi diplomski rad.
U Oxfordu sam samo u dvije
godine napisao 600 stranica. U
Zagrebu sam dobivao malo po-
vratnih informacija o napisa-
nome, dok su u Oxfordu svaki
esej, kao i magistarski rad, de-
taljno komentirali - rekao je
GregoriÊ. Zgroæen je praksom
hrvatskih studenata koji grau
uËe napamet umjesto da je kri-
tiËki promiπljaju.
Najmanje piπu, pokazalo je
naπe istraæivanje, studenti no-
vinarstva i kroatistike, dakle
upravo oni koji bi trebali biti
najpismeniji.
“Jednom davno bijah eto na
predstavi Povratak dotiËnog Fi-
lipa Latinovicza, (ne sjeÊam se
na Ëiji nagovor) i moram pri-
znati kako me Krleza stvarno
usporio i smirio...zakasnio sam
na prvih dvadeset minuta bi-
javsi uvjerena da pocinje u
20.00, a ne 19.30. tako da sam
propustio ono sto je zapravo bi-
tno,a to je kako ce Vitez prenje-
ti na pozornicu Filipove straho-
ve, topote konja, mirise trafike
i misticnost akta na zidu koji
moæe vidit kroz kljuËanicu
(ako se dobro sjeÊam ;) ).”
Ovaj niz nabacanih rijeËi,
slova bez puno smisla, to bi tre-
bala biti - kazaliπna kritika. Po-
tpisuje je, ni manje, ni viπe, ne-
U ovom radu htio bi pobliæe opisati neke od graevina i spomenika
kulture jer imaju svoju daleku proπlost. SaËuvane su graevine
πalju poruke iz povjesnih dubina naπeg grada i ne dolaze iz danaπnje
zbilje.
Ovako ubrzan razvoj i napredak tehnologije je samo olakπanje naËina na
koji æivimo i ne bismo to trebali smatrati nekakvom prijetnjom
individualnost. Bez tehnologije danas ne moæemo æivjeti, ali njezin
utjecaj na Ëovjeka prema meni je neznatan. (o utjecaju tehnologije
go apsolvent na jednom zagre-
baËkom fakultetu. Profesor ko-
ji nam je pokazao ovaj rad re-
kao je da, dok je to Ëitao, nije
znao bi li se smijao ili bi plakao.
Autoru “remek-djela” do diplo-
me je ostalo samo nekoliko
ispita.
Ne vladaju svojim jezikom
Jedna ugledna profesorica, vr-
sna jeziËna struËnjakinja, kaæe
da je problem pisanja s kojim se
bori veÊina studenata nimalo
ne iznenauje jer “cijeli æivot
lektorira tekstove sveuËiliπnih
profesora”.
- Kad ljudi koji predaju na
fakultetu ne znaju pisati, treba-
mo li se Ëuditi zaπto su nam stu-
denti nepismeni - pita.
Njezina je procjena da u
Hrvatskoj iz godine u godinu
pada razina pismenosti, a to
πto su studenti sve nepismeni-
ji ne treba gledati kao izoliran
problem. Nepismeni su nam,
naime, i osnovci i srednjoπkol-
koje
na naπu
na suvre
ci, pa ni studenti ne mogu biti
pismeniji.
- Neπto je oËito pogreπno u
sustavu obrazovanja jer je ne-
vjerojatno da nakon 12 godina
πkolovanja naπi mladi loπe
ovladaju vlastitim jezikom - ka-
æe naπa sugovornica.
Nives OpaËiÊ, umirovljena
profesorica hrvatskoga jezika
na Filozofskom fakultetu u Za-
grebu, kaæe da Hrvati nesuvi-
slo govore, pa nesuvislo i piπu.
- Moje iskustvo pokazuje da
je kod svakog drugog akadem-
ski obrazovanog graanina,
bez obzira na to je li rijeË o lije-
Ëniku, pravniku ili ekonomistu,
pismenost na razini osnovne
πkole. Oni, dakle, znaju osno-
vne stvari o subjektu, predika-
tu i gramatiËkim kategorijama
jer nastavu hrvatskog jezika
nakon osnovne πkole viπe ne-
maju, a nema uopÊe svijesti o
tome da akademski graanin
mora pravilno pisati i govoriti -
rekla je OpaËiÊ.
JutarnjiLIST subota 28. VELJA»E 2009.
»ini joj se da prosvjetna
vlast taj problem rjeπava “pa-
pirnato”, bez praktiËne i susta-
vne primjene.
- Naπi uËenici ne samo da se
ne znaju pismeno izraæavati
nego ne znaju ni Ëitati s razu-
mijevanjem - ocjenjuje OpaËiÊ.
Prisjetila se da su stranci ko-
je je pouËavala bolje znali hr-
vatski jezik.
- Kada sam studentima prve
godine Filozofskog fakulteta
dræala jeziËne vjeæbe, test gra-
matike i naglasaka najbolje je
rijeπila Ruskinja Olga Leπkova,
a najbolji je iz akcentuiranja ri-
jeËi bio Finac Matijas Helman,
jer stranci temeljito uËe - ista-
knula je.
AmeriËka reforma
Komunikacija na materinjem
jeziku smatra se jednom od
kljuËnih kompetencija kojom
bi, i prema odlukama Europske
komisije, trebali ovladati svi
graani. Na svladavanju vjeπti-
(o kulturnoj baπtini Zadarske æupanije)
ne pisanja temelji se i poslje-
dnja ameriËka reforma πkol-
stva.
U Hrvatskoj taj problem joπ
nismo osvijestili. U Engleskoj i
u Americi djecu veÊ u srednjoj
πkoli uËe kako primijeniti osno-
vne elemente akademskog pi-
sanja.
U πkoli samo zadaÊnice
- Vjeπtina pisanja dugotrajan je
proces. Pogreπno je misliti da
Êe ona doÊi sama od sebe - tvr-
di i dr. Marko AleriÊ s Odsjeka
za kroatistiku zagrebaËkog Fi-
lozofskog fakulteta. Prema nje-
govim rijeËima, vjeπtinu pisa-
nja srednjoπkolski bi nastavni-
ci s acima trebali vjeæbati u
sklopu jeziËnog izraæavanja,
no to prakticiraju rijetki jer je
program pretrpan: koncipiran
je, naime, za pet πkolskih sati
tjedno, a nastava se izvodi u tri-
Ëetiri sata, ovisno o vrsti πkola.
- U πkoli se jedino piπu zada-
Ênice, i to najviπe dvije-tri go-
meni æivot)
subota 28. Velja»e 2008. JutarnjiLIST MAGAZIN29

eni
diπnje. Teme su im uglavnom
vezane uz neki knjiæevni ili
umjetniËki predloæak, pa uËe-
Mi nemoæemo rasuivati kulturu svoga naroda od kulture drugih nici druge stilove nemaju pri-
liku ni upoznati, a kamoli
bi znali
naroda, na temelju glasina. Mi trebamo poÊi u sve te dræave da
uvjeæbati - rekao je AleriÊ.
Iskreno je priznao da se vjeπti-
na pisanja nedovoljno “brusi”
i na studiju kroatistike.
kakva je kultura drugih naroda. Svaka dræava ima drugaËiju kulturu, - Naπi studenti u pravilu
piπu jedan esej po kolegiju.
urnoj No, nije problem samo u bro-
svaka rasa ima svoju kulturu. Kultura se ne oËituje samo u kult ju eseja. Studenti kroatistike
morali bi imati vjeæbe pisanja
na naËin da im se zada da od
baπtini nego i u vjeri pojedinaca. (o interkulturalnim razlikama) nekoliko Ëinjenica napiπu par
reËenica, a toga nema - primi-
jetio je AleriÊ.
©to su sve u stanju napisati
studenti, teπko je i zamisliti.
Cilj ovog rada je opisati radni tijek jednog restauranta. Tako Êemo “Δim potencijalni kupac
na televiziji vidi neku rekla-
kata za
saznati da je restaurant glavni predstavnik ugostiteljskih obje
mu, odma se javlja motivacija
da se taj proizvod kupi. Na-
kon motivacije kupac dolazi
do odreenog razmiπljanja.
prehranu, piÊe i napitke. (o ugostiteljskom poslovanju) To razmiπljanje svodi se da Êe-
mo biti sliËniji osobi s reklame
ukoliko kupimo taj proizvod.
Nakon ove dvije faze dolazi
konaËni rezultat. To je kupnja
Zavrπeni studenti govore o iskustvima s pisanjem i priznaju da nisu puno nauËili odreenog proizvoda. Upravo
se kroz ove faze vidi koliko je
dobar oglas (“reklama”) vaæan

‘Kad idem pisati, oblije me znoj’ i uËinkovit.”

Studentski biseri
Doslovce tim rijeËima jedna je
studentica humanistiËkog fa-

J
ure MarinoviÊ, stu-
dent povijesti na
Filozofskom fakulte-
tu SveuËiliπta u Za-
grebu i studentski pravobran-
itelj, prva je generacija
studenata Bolonjaca. Ljetos je
zavrπio tri godine prediplom-
skog studija kao jedan od na-
jboljih u klasi i stekao titulu
prvostupnika.
- Tijekom te tri godine napisao
sam najviπe 20-ak radova,
eseja i seminarskih radova -
kaæe Jure koji je upisao i
diplomski studij povijesti. Bavit
Êe se istraæivanjem srednjega
vijeka.
- Na nekim odsjecima studenti
su dobili upute kako
strukturirati tekst za
seminarski rad. Nama to nitko
nije pokazao. Morali smo se
snaÊi sami - kaæe Jure. Prisjetio
se prvog πoka meu
studentima povijesti: na prvoj
godini studija profesor. Neven
Budak dao im je da napiπu esej
na zadanu temu. Rezultati su
bili porazni. Jure pamti toËan
broj studenata koji nisu
zadovoljili. Od 118 koji su pisali
esej, palo je njih 66.
- Studentima je velik problem
pismeno se izraæavati. Teπko
slaæu reËenice. Broj onih kojima
nedostaje osnovne pismenosti
joπ je veÊi pa ne bi bilo loπe kad
bi se na razini fakulteta uveo
kolegij jeziËne pismenosti -
smatra Jure.
Njegovog kolegu Vladimira
Halgotu, studenta 3. godine
anglistike i sociologije, najviπe
smeta to πto i kada piπu neki
rad, studenti u pravilu rijetko
dobiju povratne informacije o
tome gdje su grijeπili.
- Vani je posve normalno da
profesor s vama proe rad u
cijelosti i uputi vas na sve vaπe
pogreπke, bilo stilske, bilo
akademske. Kad bi bilo tako
sigurno bismo manje grijeπili
pri pisanju novoga testa - rekao
je Halgota.
Studenti FF-a upozoravaju i na
poplavu plagijata. Kad
studenti piπu radove nerijekto
se, kaæu, sluæe dijelovima
tueg teksta, a neki pokradu
Ëak i cijeli tekst, bez sankcija.
Niπta manje poteπkoÊa s
pisanjem nemaju ni pravnici.
Tamara VukËeviÊ diplomirala je
na proljeÊe, a na jesen je dobila
prvi posao kao vjeæbenica u
odvjetniËkom druπtvu SuiÊ-
LovriÊ-KlobuËar.
- Tijekom studija dosta sam
pisala, ali uglavnom
samoinicijativno jer se volim
pismeno izraæavati - kazala je
Tamara. Priznala je, ipak, kako
ju je, kad je dobila zadatak da
napiπe prvu tuæbu, oblio
hladan znoj.
- Tijekom studija nismo morali
napisati nijedan podnesak.
UËili smo viπe teoriju, pa sad
ispada da sve moramo uËiti
ispoËetka - rekla je Tamara koja
je pri pisanju prve tuæbe
koristila primjere dobre
prakse.
- Gledala sam kako su to radili
ljudi prije mene, i po tome sam
pisala - rekla je Tamara.
Odvjetnik Damir KlobuËar kaæe
kako od 10 diplomiranih
pravnika koji im stignu s
fakulteta svaki drugi nikada ne
nauËi pisati.
- Takvi uglavnom ni ne Ëitaju -
kaæe KlobuËar.ƒ
kulteta objasnila svoje vienje
reklame.
Njezina neπto mlaa kolegi-
ca u eseju o Siniπi GlavaπeviÊu
razvila je teoriju o dvojbama
ratnih izvjestitelja.
“Pitanje apsolutne istine u
ratnim izvjeπtajima i dalje je
kolebljivo, a vjerojatno Êe uvi-
jek i biti, jer nitko nije kompe-
tentan donijeti konaËnu presu-
du o tome sprjeËava li zauzi-
manje osobnog stava novinara
u objektivnom izvjeπtavanju s
terena”, napisala je. NajveÊi je
πum u “misaonom kanalu”
¬ NASTAVAK NA STRANICI30
30 MAGAZIN JutarnjiLIST subota 28. VELJA»E 2009.

¬ NASTAVAK SA STRANICE29
ipak imao student koji je inter-
kulturalne razlike objasnio
ovako:
“Mi nemoæemo rasuivati
kulturu svoga naroda od kultu-
re drugih naroda, na temelju
glasina. Mi trebamo poÊi u sve
te dræave da bi znali kakva je
kultura drugih naroda. Svaka
dræava ima drugaËiju kulturu,
svaka rasa ima svoju kulturu.
Kultura se ne oËituje samo u
kulturnoj baπtini nego i u vjeri
pojedinaca. Svaka kultura ima
svoja obiljeæja kojih se pojedin-
ci u njoj pridræavaju.”!?
Jelena JuriπiÊ, nastavnica
na Hrvatskim studijima, cijeli
je studentski æivot provela na
Fakultetu novinarstva moskov-
skog dræavnog sveuËiliπta Lo-
monosov. Kao i na Oxfordu, i
na Lomonosovu studenti tje-
dno u prosjeku piπu barem 15-
ak stranica pisanih radova, a za
svaki kolegij moraju proËitati
od pet do 15 knjiga, nekada i
viπe.
Akademsko pisanje
- Ako sam htjela dobiti ocjenu
izvrstan, morala sam svladati
i dopunsku literaturu, a to
znaËi da sam za neke kolegije
Ëitala i po 3000 do 5000 stra-
nica. Za jednosemestralni ko-
legij povijest ruske knjiæevno-
sti koji se bavio iskljuËivo Tol-
Pitanje apsolutne istine u ratnim izvjeπtajima i dalje je kolebljivo, a
aËnu
vjerojatno Êe uvijek i biti, jer nitko nije kompetentan donijeti kon
presudu o tome sprjeËava li zauzimanje osobnog stava novinara u
(posebnosti ratnog izvjestiteljstva)
objektivnom izvjeπtavanju s terena.
ka, a u SAD-u je zavrπila πkolu
i fakultet. Udala se za Hrvata,
takoer sveuËiliπnog profeso-
ra. Prije 10-ak godina poËela je
predavati uvod u grËku filozo-
fiju. Ispit zavrπava pisanjem
eseja, a sve ove godine studen-
ti su dobivali ista pitanja. Prve
godine na ispitu ih je proπlo 60
posto, danas u tome uspijeva
jedva 40 posto.
- I statistiËki mogu dokaza-
ti da je situacija iz godine u go-
dinu sve gora. Danas sam sre-
tna ako studenti uopÊe shvate
zadatak. To me frustrira jer
smatram da su s vremenom
moja predavanja postala sve
bolja - rekla je Zovko koju je
upravo to iskustvo potaknulo
da Upravi Hrvatskih studija
predloæi kolegij: akademsko
pisanje za neznalice.
- Shvatila sam da studenti-
ma treba terapija jer mnogi od
njih nisu u stanju gradivo koje

stojem i njegovim radom tu
sam ocjenu, primjerice, dobi-
la tek nakon πto sam proËitala
sva Tolstojeva djela, zatim sva
AP
su proËitali svojim rijeËima
prenijeti na papir, a kamoli na-
pisati konstruktivno miπljenje U Americi piπu 6 puta viπe nego ovdje. I misle da nije dovoljno
o nekom problemu - rekla je

Ako ne znaπ pisati,

njegova djela i pisma obja-
vljena u ruskim novinama i
Ëasopisima, svu prepisku s ta-
daπnjim patrijarhom Ruske
pravoslavne crkve i nekim
njegovim suvremenicima po-
put Dostojevskog, te najva-
ænije kritike njegovih romana
- rekla je JuriπiÊ.
U Rusiji se svaka godina
studija zakljuËuje zavrπnim
radom, koji je priprema za
izradu magistarskog rada.
- Kada iz sadaπnje perspe-
ktive gledam na svoje stu-
dentske dane, Ëine mi se ne-
stvarnima. Predajem na svim
godinama studija komuniko-
logije, a imam i iskustvo pre-
davaËa na Fakultetu politi-
Ëkih znanosti, i svake me go-
dine ‘fascinira’ koliËina nemo-
tiviranosti, nezainteresirano-
sti, nehtijenja i nerada novih
brucoπa. Dakako, ne odnosi
se to na sve studente, ali iz go-
dinu u godinu sve ih je viπe.
Njihove radne navike, kvali-
teta uËenja i zainteresiranost
za studiranje nisu ni do kolje-
na onima koje su imali moji
ruski kolege. »esto odem u
knjiænicu provjeriti koje knji-
ge studenti koriste za moje
kolegije. Oni koji ih posuuju
mogu se izbrojiti na prste je-
dne ruke - tvrdi JuriπiÊ.
Na prste jedne ruke mogu
se izbrojiti i profesori entuzi-
jasti koji su viπe ili manje usp-
jeπno pokuπali nauËiti studen-
te kako primijeniti meuna-
rodne standarde akadem-
skog pisanja, πto je i najvaæni-
ji oblik akademske komuni-
kacije.
- Ozbiljno razmiπljam da
dogodine odustanem od izvo-
enja tog kolegija. U njega
sam uloæio velik trud, a dobio
male rezultate, pa mi se kole-
ge veÊ smiju iza lea - rekao je
jedan od izvoaËa tog kolegija.
Sve gore i gore
Joπ je gore proπla Marie-Elise
Zovko, nastavnica na Hrvat-
skim studijima. Njezin kolegij
sveuËiliπna profesorica koja sa
svojim studentima na kuhinj-
skim receptima vjeæba kako bi
trebalo strukturirati tekst. Ta-
ko im, kaæe, najzornije moæe
objasniti sve korake oblikova-
nja teksta, a da on ostavi “do-
bar okus”. O temi akademskog
pisanja profesorica Zovko piπe
i znanstveni rad u kojem je pre-
dloæila osnivanje meusveuËi-
liπnog centra za pisanje. Ne po-
kaæu li sveuËiliπta uskoro za to
interes, projekt Êe, kaæe, po-
kuπati razviti træiπno.
Profesori nemaju vremena
TreÊina studenata nema osno-
vne intelektualne predispozi-
cije da bi se mogla izraæavati,
i pismeno i usmeno, zakljuËu-
je i prof. dr. Siniπa Rodin, pro-
fesor europskog prava na za-
grebaËkome Pravnom fakul-
tetu.
Ali zaπto profesori, ako veÊ
studenti piπu tako malo i toli-
ko loπe, ne uvedu ËeπÊe pi-
smene radove kao πto je uobi-
Ëajeno vani?
Tvrde nam da je to sada
neizvedivo. Studenata je, ka-
æu, previπe, grupe su preveli-
ke, pa je individualni rad sa
studentima iluzija.
- Nas je na katedri Ëetvero,
a imamo 800 studenata, πto je
protiv pravila bolonjskog pro-
cesa. Kada bi moji studenti pi-
sali radove svaki tjedan, izra-
Ëunajte koliko bi mi vremena
trebalo da ih ispravim - rekao
nam je profesor Rodin.
Nije li, prema tome, krajnje
vrijeme da se u Hrvatskoj na-
pravi inventura bolonjskog
procesa?
»im potencijalni kupac na televiziji vidi neku reklamu, odma se javlja
motivacija da se taj proizvod kupi. Nakon motivacije kupac dola
odreenog razmiπljanja. To razmiπljanje svodi se da Êemo biti sliËniji
ne moæeπ studirati
O
ne sekunde kad
kao brucoπ dobi-
jete kljuËeve sobe u
studentskom do-
mu, ameriËki vas fakultet
poπalje na testiranje vjeπtine
pisanja. To nije ispit znanja en-
gleskog ili proËitane
srednjoπkolske lektire - na nje-
mu morate pokazati koliko do-
bro u kratkom vremenu piπete
kritiËke eseje. Stvar se sastoji
od nekoliko blitz, “razumijem
πto Ëitam” pitanja ispod
priloæenih tekstova, dva-tri es-
eja koja morate analizirati i tri
pitanja za duæe sastavke koje
sami piπete.
Drilanje esejima
“Taj nam ispit pokazuje koliko
treninga treba studentu”,
objasnio je James Herron,
direktor programa za analitiËko
pisanje na Harvardu. “Mnogo ih
dolazi iz srednje πkole s
povrπnim znanjem. Na
testiranju Êe eseje poËeti
povijesnom generalizacijom,
poput ‘ekologija je u nekoliko
godina postala vrlo bitna’,
bacati izjave bez dokaza ili
povlaËiti zakljuËke bez logiËnog
slijeda. To moramo ispraviti u
prvoj godini, a na ispitu
ustanoviti koliko je stanje loπe.”
zi do
Rezultati testiranja svrstavaju
vas u odgovarajuÊi odsjek
predmeta analitiËko pisanje.
Nije bitno studirate li
molekularnu biologiju, politiËku
znanost ili ekonomiju, ovaj
predmet svaki brucoπ mora
upisati i poloæiti. “Pisanje je
majka studiranja”, samo napola
u πali kaæe Herron.
©kole poput Yalea, Stanforda i
University of Chicago koriste
drukËiji sustav - umjesto jednog
predmeta pisanja uzimate ih
nekoliko - ali svrha im je
jednaka, “da drilaju brucoπe
neljudskom koliËinom esjea”,
jada se Andrew Saviano,
student druge godine Yalea. U
oba je reæima kljuËno da
studenti prou trening pisanja
Ëim stopalom stupe u kampus.
“Ako student doe na fakultet
sa slabom vjeπtinom pismenog
izraæavanja i mi to hitno ne
rijeπimo, nema πanse da preæivi
prvu godinu”, kaæe Herron.
Jedan se student NYU-a
zaboravio registrirati za
predmet pisanja na prvom
semestru. Morao je preklinjati
administraciju da ga uzme na
proljeÊe - inaËe ne bi mogao
studirati dalje.
Tim se predmetom tek
otvaraju vrata bajkovitog
svijeta pisanja. Susrest Êete se s
tri vrste druπtvenih predmeta s
obzirom na koliËinu pisanja: oni
koji tijekom semestra
zahtijevaju kratke eseje svakog
tjedna, a na kraju istraæivaËki
rad od 15 kartica, oni s tri, Ëetiri
eseja od 10 kartica te predmeti
na kojima ste cijelo vrijeme
posveÊeni istraæivanju za veliki
rad od 20 i viπe stranica.
Prirodni predmeti obiËno imaju
esej od Ëetiri, pet kartica kao
jedan od semestralnih uvjeta, a
svakog tjedna zadatke, od kojih
barem jedan zahtijeva duæi
pismeni odgovor. Ako uzimate
usko specijalizirani predmet na
odjelu fizike, pisanja neÊe biti
gotovo uopÊe, a ako imate
nesreÊu da volite knjiæevnost ili
filozofiju, bit Êe ga drastiËno
viπe.
Zahtjevni radovi
James Engell strogi je πef odjela
engleskog jezika i knjiæevnosti
na Harvardu. “Volim
studentima zadavati kratke, a
zahtjevne eseje, prisilim ih da
maksimalno saæmu svoje
misli”, kaæe Engell. Objasnio je
da je “potreban izniman trud da
proËitate 200-300 stranica
svaki tjedan, analizirate ih te iz
toga sagradite tezu i argumente
za koje nemate viπe prostora od
dvije, tri stranice”.
600 kartica u 4 godine
Student druπtvenih znanosti
producira 60-70 kartica eseja
po semestru ili 600 kartica u
Ëetiri godine studiranja. Prva i
druga godina su najintenzivnije,
tu se Ëesto dogodi da student
povijesti ili politike mora iz sebe
izvuÊi i po 80 kartica u
semestru. Ako vaπ odjel
zahtijeva pisanje diplomskog
rada ili ste ambiciozni pa Êete ga
dobrovoljno raditi, to je
dodatnih od 80 do 140 kartica
na posljednjoj godini. Ali ni
studenti kemije, matematike ili
kompjutorskih znanosti ne
izvuku se bez sastavljanja
reËenica - moraju uzeti barem
osam druπtvenih predmeta s
puno pisanja, πto ispadne 100-
150 kartica u Ëetiri godine.
Engell je profesor engleskog
veÊ 20 godina. Smatra da se
danas na ameriËkim fakuletima
ne piπe dovoljno. “1950-ih
godina mnogo je univerziteta
ukinulo retoriku kao obvezni
predmet. Bila je to loπa
odluka. Nije rijeË samo o
znanosti javnoga govorenja
nego i razvijanju kritiËkog
razmiπljanja.” ƒMIRAN PAVIΔ

osobi s reklame ukoliko kupimo taj proizvod. Nakon ove dvije faze
akademsko pisanje izvodio se
samo jedan semestar. Ukinut
je uz objaπnjenje da su studen-
ti preoptereÊeni.
Zovko je roena Amerikan-
dolazi konaËni rezultat. To je kupnja odreenog proizvoda. (o utjecaju oglasa)