ZATO PODRAVAM HRVATSKE BRANITELJE ?

Potovani Hrvatice i Hrvati!

Kao autor pisma uzimam si za pravo ukazati na propuste , indiferentnosti i nezahvalnosti

poveega dijela hrvatske, nazovimo javnosti, oko pitanja zasluga i pitanja vanosti hrvatskih
branitelja meu ostalim sugraanima jedne zemlje, koja sa svojim narodom Hrvata ima se
predstaviti kao civiliziran subjekt kulture.
Kao kulturna i etnika cjelina,odve smo zapostavili injeninost toga da nam je uprilienje
teritorijalne i kulturne samostalnosti, od samoga poetka bilo ugroeno sa tendencijom
dokinua! Kako kao narod uvijek bivasmo nesvjesni, oigledno se ne saaljujemo nad i dalje
nam prisutnog kulturnoga,monetarnoga,duhovnoga,moralnoga ali i teritorijalnoga dokinua
prava. Dajemo si pravo tumaiti Domovinski rat i sudionike sa hrvatske strane na toliko
naina, da nam ni ostala pitanja oko ugroza identiteta i fizikoga opstanka, nisu odve toliko
ni vana. Iz toga aspekta usuujemo se donositi sud o snalaenju braniteljima u
novonastalim politikim okolnostima,ne inei nita tome da sa njima upriliimo zajedniki
cilj, ve podjele.
Lako je ostalim hrvatskim graanima komentirati o statusima Onih koji su promrzli, prokisli,
neispavani bojevali po nesigurnom terenu i zadnje etape svojih snaga troili na ivotnom
opstanku u koncentracionim logorima. Mjestima kojih se cijeli Svijet grozi,mjesta o kojima je
izvedeno mnogo filmskih uradaka. Autoru Ovoga pisma najokantnije je spoznati injenicu
toga, da slabost uoavanja opisanih pojava, ima se vidjeti kod malobrojnog i sve manjeg
hrvatskoga naroda.
Kao nekadanji roni vojnik u godinama nakon rata, svjedoim da nisam nikada imao
problema, niti sam imao prilike vidjeti probleme, tijekom sluenja vojnog roka u kojemu su
nam tada gotovo svi tadanji zapovjednici, bili hrvatski branitelji iz Domovinskog rata!
Svjedoim predavanju jednoga zapovjednika,bojovnika kako pred mnotvo prisutnih mladih
vojnika,na predavanjima progovara o strahu odlaska na bojita na kojima je stekao zasluge!
Najhrabrije hrvatske ene kao tadanje majke bi trebale iznova reagirati. Ispada da su
najhrabrije osobe u Hrvata, danas Stradalnice Domovinskog rata, ene kojima je rat donio
najtei put a odnio najvei danak! One su primjer postojane hrabrosti u dananjom Svijetu!
Ne moemo mi ostali graani,hrvatskim braniteljima spoitavati krivnju, za eventualne
politike nesnalaljivosti oko politikih opcija . Treba uzeti u obzir realnost da mnogi nisu
ranije sticali vjetine iz dravnoga prava, ve su skrbili o obiteljima imajui veinom zvanja
srednjokolskih zanatlija. Lako je svoj graanski kukaviluk svaliti na plea braniteljima,
poto su se godinama javno osudili poneki pojedinci, koji su se imali prilike materijalno
okoristiti ili prihvatiti nekakve sumnjive ponude. Ne smijemo dozvoliti da zbog pojedinih
sluajeva hrabrost sviju branitelja ostaje bezimena.

I oni bi sami da su imali prilike, svih ratnih godina da rata nije bilo,bili nastavili sa radom za
svoje obitelji priskrbljujui im kruh svakidanji. Njima je rat preokrenuo ivotne pute i morali
su nastaviti ivjeti iako im je ratno vrijeme zaustavilo stvaralaku putanju i ivotni mir i
spokoj, koji bi imali uivajui u plodovima svoga rada. Sama ratna okolnost i politike nove
neskladne okolnosti, jako teki su izazovi za jednoga nenaviknuta ovjeka iji sustav
vrijednosti za ranijeg ivota, ne poznaje. Kako za obina graanina tako vie za branitelja!
Trebalo nas je vrijeme poraa zbliiti a ne podijeliti. Ako se Hrvati kao narod imaju dijeliti,
shvatimo da nitko nema pravo okrivljavati jednu stranu, koju napadaju strelicama iz svih
moguih strana! Gdje su bili relevantni strunjaci,te ini graani po zvanju lijenici,psiholozi i
ini da prate te zaslune ljude u nastavku poslijeratnoga razdoblja,da im zlonamjernici podlaci
i kukavice svake vrste, nipoto ne naude! To je sada nad nama dunost! Nad nama koji smo
imali prilike odrasti od toga vremena i svih nas koji smo imali tada sree izbjei izravnu
ugrozu i fizika te emocionalna teka stradanja, koje su umjesto nas Oni proli sa svojim
suprugama i svojom djecom! Uostalom, Onoga asa kada je rat zavrio, branitelji su predali
vlast civilima. i od tog asa za sve to se dogaalo odgovorni su upravo i iskljuivo samo oni
koji NISU bili branitelji!
.
Ne smijemo dozvoliti da se danas po hrvatskim braniteljima pljuje. Hrvatska nema pravo na
razrjeenje pitanja krize, niti prava boje Milosti; ukoliko se od strane cjelokupne hrvatske
javnosti ne prizna braniteljima onaj in dostojan hrabroga i odvanoga ovjeka. Mnogi su
otili dobrovoljno u rat boriti se protiv neprijateljske Soldateske i time su mnogi drugi odrasli
muki graani imali priliku izbjei sve izvjesniju obvezu, na koju ih nije vlast imala siliti.
Zapamtite da je u Domovinskome ratu sudjelovalo mnogo ena, majki, djevojaka i stranaca !
Sjeam se tih dana 1991 dok sam kao dijete gledao u svojemu gradu, kako su mnogi odrasli
mukarci u lokalima pratili stalne polusatne vijesti sa hrvatskih bojita uz kutije
cigareta,alica kava,aa piva i pelinkovaca Nitko ne osuuje ljude to nisu imali odvanosti,
hrabrosti i to su prekinuti strahom odustali sudjelovati u obrani domovine. Ima se osuivati
samo cinizam, omalovaavanje, pljuvanje,manjak empatije. Uostalom,svaki je astan ovjek
koji se imao opravdati strahom, imao mogunosti sudjelovati u humanitarnim djelatnostima.
Strah nije kukaviluk. Kukaviluk je kukaviluk! Hrabrost je tada bilo nadvladati i taj strah i
eventualni kukaviluk!
Vrijeme je da hrvatskim braniteljima pokaemo geste vrijedne asti i dostojanstva jer inae
neemo nai mira u naim ivotima niti u naim duama! Morat emo se jednom nai i pred
licem Gospodnjim sa svojim ponaanjem i suoiti se sa Njegovim Miljenjem o obrascima
naega ophoenja sa oslabljenima i potrebitim hrabrim ljudima koji su nas svojoj hrabrou i
odvanou titili onih dana-kada je trebalo i kada je zadnji put zagrmilo!
I zapamtite hrvatski graani; mi nismo njihovi hranitelji, jer oni su nai HRVATSKI BRANITELJI!
Autor: Josip uvela
PROSLIJEDITE DOKUMENT DALJE putem linka ili ispisa dokumenta