Honore De Balzac ivi i radi u prvoj polovici 19.

stoljea, u vrijeme kada se u Francuskoj

sukobljavaju prolost, sadanjost i budunost, kada jaa buroazija u svojoj nezadrivoj
tenji za vlau i bogaenjem. Sila novca je jedina sila koja pokree taj svijet. U svojoj
Ljudskoj komediji Balzac istie da Francuskom ne vladaju ni kralj ni ustav ve "svemona
petofranka". U svojim djelima die glas protiv drutvenog morala svoga doba, protiv ljudskih
konvencija, nepravdi, neovjenosti i protiv zakona koji su "pauina kroz koju se provlae
krupne muhe, a zaglavljuju sitne muice". Iako je cijenio ekonomsku i drutvenu ulogu
feudalaca, a aristokraciju smatrao nosiocem kulturnih vrijednosti, u svojim je knjievnim
djelima morao priznati kako je upravo ta klasa nemona i nesposobna da se uhvati u kotac
s novim vremenom, s novim oblicima privreivanja, bogaenja i eksploatacije. Iako je u
romanu Seljaci htio prikazati tragediju cijepanja plemikih veleposjeda, on je prikazao svu
teinu poloaja seljaka koji su poslije revolucije osloboeni, izborili dio zemlje od feudalaca,
da bi odmah iza toga poeli robovati seoskom kapitalu. Balzac je roen 1799. u Turu u
Francuskoj u malograanskoj obitelji. U Parizu je zavrio pravo, no posvetio se knjievnosti.
Meu prijateljima se nije isticao. Poeo je pisati u dvanaestoj godini. Balzac mimo volje
svojih roditelja, koji su eljeli da bude biljenik, pie romane pod tuim imenima, osjeajui
i sam da su bez vrijednosti. Otac i majka protivili su se knjievnikom zanatu, smatrajui da
se nee moi materijalno osigurati. Prvim svojim radovima Balzac ne samo da nije postao
slavan, ve nije bio ni zapaen. Teak je bio put Balzaca do knjievnog uspjeha. Prvi
neuspjesi nisu ga obeshrabrili. Postaje izvia i tampar, ali ni u tome nije imao uspjeha pa
naputa taj posao s velikim dugovima koji e ga pratiti do smrti. Balzac nije klonuo duhom.
Pie roman auni u kojem se ispoljila sva njegova pripovjedaka snaga. Prije Balzaca
svakidanji ivot obinog ovjeka smatran je nedostojnim knjievne obrade, a Balzac je
uradio upravo to. Opisao je sve klase: plemstvo koje nezadrivo propada, buroaziju koja se
uzdie u tenji za stjecanjem novca i poloaja, sitnu buroaziju, lihvare i zelenae, seljake
koji su ukljeteni izmeu veleposjednika i seoskog kapitala. Svim je svojim pripovijetkama i
romanima Balzac dao zajedniki naziv - Ljudska komedija.
U njoj je dao vjernu sliku francuske buroazije koju je mrzio. Sa simpatijama je gledao na
plemstvo i sam je elio da uspije u drutvu. To mu je uspjelo tek potkraj ivota kada se
oenio bogatom aristokratkinjom (Poljakinjom Hanskom). No te simpatije, koje su ga vezale
uz plemstvo, nisu mu smetale da u svojim knjievnim djelima kae istinu o tom drutvu u
kojem feudalci moraju propasti, a uzdie se krupna buroazija. Balzac je neumorno radio i
po dvadeset sati na dan, tjednima se nije micao iz kue. ivio je u stalnoj borbi sa ivotnim
nevoljama, borio se s povjeriocima, izdavaima koji su traili naplaene, a nenapisane
romane. Njegov ivot, pun ivotne borbe s jedne strane i neobuzdane energije s druge
strane, zaustavio se 1850. u velikoj borbi izmeu ivota i smrti. Ljudsku komediju podijelio
je na Studije drutvenog ivota, Filozofske studije i Analitike studije. Prvo
realistiko remek - djelo je roman Otac Goriot, a slijede Eugenija Grandet, Roak
Pons i Roaka Beta.

Kratki sadraj - U Somiru, jednom od sela Francuske ivjela je obitelj Grandet: ia

Grandet, njegova ki Eugenie, gospoa Grandet i sluavka Nanona. U ovoj mranoj i sjetnoj

kuici svaki dan je sliio prethodnom, svaki trenutak bio je ve preivljen. Grandet ije
bogatstvo nitko nije znao tono odrediti smiljao je lukavstva i smicalice kako bi nadmudrio
svakoga i skupio to vie zlata u kojem bi, kao svaki tvrdica mogao uivati, gledati ga i
dodirivati kao neto najdragocjenije. ena i ker pa i sluavka nisu se mijeale u njegove
poslove ve su se pokoravale njegovim naredbama krotko i bez pogovora. Dvije ugledne
obitelji borile su za Eugeninu ruku. Bili su to Grasenovi i Kriovljevi koji su se dodvoravali
Grandetu gdjegod i kad god su to stigle.
Jednog dana na Eugenin dvadeset trei roendan svu ovu pomalo dosadnu koloteinu
poremetio je mladi Charl Grande, njezin roak kojeg je otac iz Pariza poslao svom bratu, a
zatim se zbog bankrota ubio. Eugenie dirnuta roakovom nesreom polako se je
zaljubljivala, a ni on nije ostao ravnoduan. Njihova je ljubav rasla ista i nevina. No Charl
je otiao u Indiju prethodno se zaklevi Eugeni na vjenu ljubav koju je ona svim svojim
biem prihvatila. Ubrzo je Eugenin otac saznao da je dala svom roaku zlatnike koje joj je
on darivao na dan njezinog roendana. Nije joj mogao oprostiti. Zabranio joj je da izlazi,
bude s majkom koja se je u meuvremenu razboljela, a i pokuao je razbiti Charlov poklon,
malu zlatnu krinjicu za koju bi ona dala svoj ivot. Nakon nekog vremena Grandet se je
izmirio s kerkom da bi mogao lake dobiti eninu imovinu. Iako je opet sve bilo u redu
gospoa Grandet je umrla.
Godine su prolazile i tvrdica je polako upoznavao ker sa njezinim bogatstvom. Kad je i on
umro Eugenie ostade sama s Nanonom i enjom za Charlovim povratkom. On se je,
naravno, promijenio. Njegov nain ivota i bogatstvo koje je stekao uzoholili su ga i
pokvarili. Eugenie vie nije bila u njegovom srcu, nije vie potovao oca i teio je samo ka
boljem drutvenom poloaju. Vrativi se u Pariz poslao je hladno pismo u kojem joj
najavljuje svoje skoro vjenanje s kerkom markiza D'Obriona. Dotuena i skrhana Eugenie
ubrzo se je udala za gospodina Bonfona. Nakon tri godine ostala je udovica. Onako sama
ivjela je u hladnoj kuici sa svojim zlatom, samo ga ona, za razliku od svog oca, nikad nije
ni eljela.

O djelu - Eugenie Grandet

tragian je roman u kojem je oslikana jedna seoska obitelj, naravi njezinih lanova i njihov
ivot. Glavni i najtraginiji lik ovog romana je Eugenie, a moda najzanimljiviji i sam
Grandet koji se svojom strau za novcem moe usporediti Molierovim Harpagonom. Portreti
likova saeti su i jasni. Osim Grandetovih Balzac preko Grasenovih i Kriovljevih nesuglasica
ocrtava ljude iz sela skuenih pogleda i novcem kao jedinim smislom ivota. On je ujedno, i
pokreta radnje u ovom romanu. Uzrokom je svih nevolja i patnji. Zbog njega tvrdica
zanemaruje svoju obitelj i ogluuje se na vapaje keri i svoje bolesne ene. Neostvarena
ljubav i tuan zavretak Eugenie Grandet su posljedica svega zlog ime novac moe
pokvariti ljudsku duu. Kao to nam i na poetku Balzac mraan i melankolian dom
sumorne dogaaje i ivote unitene pohotom jednog starca za zlatom.
U izvjesnim selima ima kua iji izgled ulijeva tugu slinu tuzi koju izazivaju najmraniji
samostani, najusamljenije pustare ili najsumornije razvaline.
Upravo u takvom okruenju i domu smjestili su se likovi romana Eugenie Grandet. Inae,
pria je to o obitelji jednog tvrdice koji je bio zarobljenik svog bogatstva, vjeran oboavatelj
svojih zlatnika i ije su oi povremeno dobivale uti sjaj dok je u mislima "plovio zlatnim
jezerom". Hrana tvrdice sastoji se od novaca i preziranja, a i Balzac je rekao: - ivot tvrdice
vam je stalno pranjenje ljudske moi, sastavljene u slubu linosti. On se oslanja na dva

osjeanja: samoivost i korist; ali kako je korist u neku ruku jaka i dobro shvaena
samoivost, neprekidno svjedoanstvo stvarne nadmonosti, samoivost i korist jesu dva
dijela jedne te iste cjeline, sebinosti."A to je bila i osnovna osobina ovog ovjeka. Njegov
jedini cilj bio je smrviti svakog, prevariti ga, i zakonito mu oduzeti novac tj. "dobro odigrati
partiju u koju nita nije uloio". A kako i ne bi uspio kada je bio toliko proraunat da je po
potrebi i mucao, svoje misli izgovarao pounim reenicama (alost je u srcu, a ne u odjelu,
Glad izgoni i vuka iz ume, Kad nema make kod kue mievi igraju) i blagim glasom, a
njegovi odgovori obino su glasili: ne znam, ne mogu, neu, vidjet emo (Imao je neeg
slinog s tigrom i sa zmijskim carem: mogao se je pritajiti dugo promatrati svoj plijeni i
onda skoiti na njega; zatim je otvarao eljusti svoje kese, uvlaio u nju hrpu talira, pa onda
mirno legao, kao zmija, neosjetljiv, hladan i metodian, Svi putovi varoi vodili su na
njegova imanja).
Njegova zloba ostavila je traga i na njegovim blinjima. Svoju ker je volio, ali novac vie.
On je u njemu potisnuo svu oinsku ljubav. Prema svojoj eni bio je hladan, nepokolebljiv i
strog, a njegov despotizam ju je na kraju i unitio. Na samrti tog njenog i brinog stvorenja
inilo se je kao da ju je "aneo molitve proistio, ublaio najrunije crte njezina lica i ozario
ga. Prizor ovog preobraaja, to je nastao uslijed patnji koje su troile ostatke ljudskog bia
utjecao je mada sporo na starog lihvara iji je karakter ostao kao od bronce".
Eugenie Grandet bila je plaho, njeno bie, nije imala nieg umiljatog to se dopada gomili;
ali ljepote koju je bilo tako lako uoiti, i kojom se oduevljavaju samo umjetnici. Ovdje ju je
Balzac opisao pomalo kao romantinu djevojku, a takvo je i bilo njezino srce:
- Tisue zbrkanih misli raale su se u njenoj dui i bujale ukoliko su na polju plesali sunani
zraci. Nju najzad obuze ono neodreeno, neobjanjivo zadovoljstvo, koje omotava duh, kao
to bi oblak omotao tijelo. Njena razmiljanja slagala su se s pojedinostima ovog neobinog
predjela, a harmonije njenog srca udruivale se sa harmonijama prirode. Kada sunce obasja
jedan dio zida sa kojega su visjele viline vlasi sa svojim debelim liem, koje se prelijevalo
kao gua u golubova nebeski zraci nade ozarie budunost Eugenie, koja je od tad voljela da
gleda taj zid, njegovo blijedo cvijee, njegovu plava zvona i njegove uvele trave, uz koje se
mijeala nekakva prijatna uspomena kao to su uspomene iz djetinjstva. um, koji je svaki
list izazivao u ovom zvunom dvoritu padajui s grane odgovarao je na tajna pitanja ove
djevojke koja bi tu ostala cijelog dana, ne primjeujui da vrijeme prolazi. Zatim naioe
burni duevni pokreti.
Njezina ljubav prema Charlu koji joj je bio sve, proeta je kroz itav roman. Ona zbog njega
ivi, rtvuje se, pati, ali i po prvi put suprotstavlja ocu. "Crpi snagu iz svoje ljubavi". "Za
njega, za njega", govorila je u sebi, "podnijeti u sve muke ovog svijeta". Charl je vrlo rano
upoznao sjaj Pariza pa mu je ova ista i nevina ljubav bila neto novo i nepoznato. Njegov
dolazak u romanu predstavlja poetak jedne prie o traginoj sudbini djevojke kojoj je
"proljee ljubavi" poelo pojavljivanjem mladog parikaog dandyja, a zavrilo njegovim
bezdunim pismom u kojem navjeuje svoje skoro vjenanje s kerkom markiza D'Obriona.
Na ovu vijest Eugenie se povlai, obara glavu i sjea se rijei svoje majke: - Patiti i umrijeti!
("To je prava ljubav, ljubav aneoska, ljubav koja ivi od svoje tuge i umire od nje"). Onako
sama ostala je ivjeti u hladnoj kuici sa sitniarskim navikama i zlatom kojeg ona, za
razliku od svog oca, nikad nije ni eljela. Novac na nju nije uspio predati svoju hladnu boju
iako je danomice bila njime okruena. Za njezinu tunu sudbinu Balzac je kazao: - To je
povijest jedne ene koja uslijed svijeta ne pripada svijetu; koja stvorena da bude divna mati
nema ni mua, ni djece, ni rodbine. Velika Nanona jedina je bila uz nju. Ova primitivna, ali
dobroduna sluavka bila je sjena velikog krtice. Jedino je prema njoj pokazivao mrvicu
samilosti, jer je i ona, u dui, bila poput njega.

Kroz ovaj roman Balzac je stvarao karakteristine i realne likove, gotovo "udovita" ija je
sudbina usko povezana i isprepletena. Oni su opisani jasno i istinito gotovo kao da ih je i
sam Balzac poznavao i bio dio njihova ivota. Njihova psiholoka karakterizacija stvara se
pred naim oima (posebno lik Eugenie), a pokazana je kroz njihove strasti koje su ujedno i
krivci njihove nesree. Kod Grandeta to je novac ("Eugenie mu je rasula zlatnike po stolu, a
on bi nepomino gledao u njih kao to dijete, kad progleda, zablenuto promatra jedan te isti
predmet.", "Kad sveenik prinese njegovim usnama zlatno raspee da cjeliva sliku Kristovu,
on napree sve svoje sile da ga uzme.", "U ovu prostoriju je bez sumnje dolazi stari tvrdica
da gleda, da gladi, da zgre, da miluje i prevre svoje zlato."), a kod njegove kerke enja i
ljubav prema Charlu ("Mislim na njega draga majko, ali ne govorimo o njemu vi ste bolesni,
vi ste mi prei od svega. SVEGA je bio on").
Svi likovi su snani i njihova energija usredotoena je na njihove pohote jedino gospoa
Grandet je ovdje nevina rtva koja je "spavala, jela, pila ila po volji svoga mua. Okrutnost
Grandeta utjee openito na cjelokupnu njegovu obitelj, koja mu se pokorava "kao
poplaeni mievi kad se zavuku u svoje rupe". Evgenija i njena mati nisu nita znale o
Grandetovom imanju, sudile su o ivotu po svojim nepotpunim pojmovima, nisu ni cijenile ni
prezirale novac, jer su bile naviknute da budu bez njega. Njihova osjeanja, potitena bez
njihovog znanja, ali ipak iv, i povuenost njihova ivota inila su ih zanimljivim izuzecima u
ovom skupu linosti, iji je ivot bio iskljuivo materijalan.
Lik Grandeta je tip u kojem se slijevaju sve osobine svjetskih tvrdica od Plauta preko Moliera
i naeg Dria ("Za posljednje dvije godine naroito se pojaali njegovo tvrdienje, kao to
jaaju sve stalne ljudske strasti. Kao to je zapaeno kod tvrdica, kod vlastoljubca, kod svih
ljudi iji je ivot bio posveen jednoj glavnoj ideji, njegova osjeanja naginjala su naroito
jednom simbolu njegove strasti. Gledati zlato, imati zlato postalo je njegova monomanija.
Njegov despotizam rastao je ukoliko je raslo njegovo tvrdienje. On eli umrijeti kraljevski,
drei do posljednjeg dana uzde svojih miliona"). Na samrti kada hvata zlatno raspee
karakteristian je dogaaj kojim se najvjernije moe pokazati strast za novcem koji je po
Balzacu moderni Bog njegovog vremena.
Ovaj roman ima vrstu fabulu, sve je jasno i detaljno opisano. Ba ovdje je pokazano da se
"jake strasti, velike tragedije, velike radosti odigravaju u duama sitnog svijeta" i u ovom
sluaju da dom tvrdice moe da postane "poprite najuzbudljivijih drama i tragedija". Sve to
omoguuje prirodni tok zbivanja bez naglih obrata ili iznenaenja. Opisom provincije, ali i
samog sela njegovih kua i stanovnika ne moe se oekivati radost ve samo tuga (U tim
kuicama je tako malo ivota da bi stranac pomislio da u njima nitko ne stanuje kad ne bi
najedanput uoio blijed i hladan pogled kakve nepomine linosti ije se upola redovniko
lice pojavilo na prozoru kad bi se zauli nepoznati koraci). Nosilac jedne fabule sam je
ia Grandet dok se druga odvija u Eugeniejevom srcu.
Balzac je u ovom romanu za razliku od ostalih, koristio vrlo jednostavan jezik, jasne
reenice bez nekih suvinih dijelova i monotonog pripovijedanja. Uspio je i opisati duh
svojeg vremena i tenje ondanjeg ovjeanstva, ali i neke svoje stavove - Tvrdice ne
vjeruju u sadanji ivot; za njih je sadanjost sve. To baca stranu svjetlost na sadanje
vrijeme, u kome vie nego u bilo koje drugo vrijeme, novac vlada zakonima, politikom i
narodima. Ustanove, knjige, ljudi i doktrine, sve je u zavjeri da pokopa vjeru u budui ivot,
na koju se drutvena zgrada oslanja ve osamnaest stoljea. Danas, danas je mrtvaki
sanduk prijelaz kojeg se malo tko boji. Budunost, koja nas je ekala poslije opijela,
prenesena je u sadanjost. Doepati se svim moguim sredstvima, zemaljskog raja, raskoi
i tatih uivanja, pretvoriti u kamen svoje srce i muiti svoje srce radi prolaznih uivanja,
kao, to su se nekada podnosile muke radi vjeitog blaenstva, to je danas opa misao,
misao ispisana, uostalom svuda, pa ak i u zakonima koji pitaju ovjeka: - to plaa?,

umjesto da mu kau: "to misli?". "Kad ova doktrina bude prela iz varoi u narod, to e
biti od ove zemlje. (Nevolja raa jednakost, Iskren pisac promatra svoje djelo da bi samog
sebe kritizirao i da bi samom sebi kazivao uvrede.).
Balzac je postigao objektivnost u pripovijedanju uz pomo kojeg su likovi i njihove sudbine
postale legende "Ljudske komedije". Motivom novca uspio je stvoriti monomane ljude koji
su cijelog ivota robovi svojih strasti.