Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • RZHP 31 31 Birin 323 332 PDF

    Uploaded by

    alen
    6 views13 pages

    Original Title

    RZHP_31_31_BIRIN_323_332.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    6 views13 pages

    RZHP 31 31 Birin 323 332 PDF

    Uploaded by

    alen

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 13
    Recenzije i prikazi knjiga, Casopisa i zbornika rove administracije, Zbog Madarske SAD nisu bile spremne zaratiti sa Sovjetima. Isto tako slutaj kardinala Stepinca i nepoStovanje ljudskih prava u Jugoslaviji bilo je drugorazredno pitanje u odno- su na koristi od titoisti¢kog rezima. Iza Hru8tovljeve posjete Beogradu odnosi s Moskvom su poput yo-yoa. Uspone i padove s Isto- kom slijedile su sligne oscilacije na relaciji Washington-Beograd. Kako je Tito odbijao pokloniti se ‘jednoj strani, a bio je opsjednut velikom ulogom na globalnoj polititkoj sceni, pronaSao ju jeu ak- tivnoj neutralnosti. O pripremama za konferenciju nesvrstanih i “treéem putu” u knjizi Lorraine M. Lees se gotovo uopée ne govori. Nesvrstanost je ipak bila logiski vrhunac ove etape u razvoju male zemije, ambicioznog lidera, ¢iji je geostrateski polozaj u hladnoratovskom razdoblju dobio na vaznosti, Unatoé brojnim manjkavostima, Lorraine M. Lees ipak je uspjela naglasiti neke konstante u krei- ranju vanjske politike Sjedinjenih Ameriékih DrZava prema Titovoj Federaciji. Nakon poplave brzo proizvedenih radova koji su govorili o raspadu i ratu u bivSoj Jugoslaviji, knjige ovakvog, mimo- dobskijeg, usmjerenja su dobro dosle. Tvrtko Jakovina S. P. HUNTINGTON: Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka Zagreb, 1997 Knjiga autora Samuela P. Huntingtona “Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka” zasigur- no bi mogla ponijeti epitet knjige godine, s obzirom na lavinu reakcija koju je pokrenula za sobom kako kod nas, tako i u svijetu. Kao Sto je to totno primijetio A. Milardovié, u predgovoru hrvatskome izdanju, u javnosti je doslo do “pravog sukoba glede sukoba civilizacija”. Dok je s jedne strane knji- {ga proglaSena “potpunom stupidarijom” (A. Finkelkraut), “spekulativnom panoramom konflikata” (W. von Bredow), te djelom koje je prihvatljivo samo islamofobitnim intelektualcima koji rat u Bo- sni tumade kao sukob civilizacija (R. Mahmutéehajié), s druge strane ona je dobila epitet “jedne od najvaznijih knjiga koje su se pojavile od okonéanja hladnog rata” (H. Kissinger). Ono &to knjizi daje na teZini, naravno, osim stavova koji se u njoj iznose, zasigurno je i ugled sa- ‘mog autora, Naime, Samuel P.Huntington, kojeg H.Kissinger smatra “najeminentnijim politologom Zapada’’, profesor je politologije na Sveutilistu Harward i direktor J. M. Olin Instituta za strategijska istrazivanja, i kao takav osoba diji se stavovi i videnja gledaju pod dvostrukim poveéalom i prih- vaéaju kao odraz stajali8ta dijela ameriéke politike. Knjiga “Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka” predstavlja, kako to i sam autor navodi u predgovory, “poku8aj davanja potpunijeg, dubljeg i bolje dokumentiranog odgovora” na pitanje koje je postavio u élanku “Sukob civilizacija?” objavijenom 1993 g. u éasopisu “Foreign Affairs”. Knjiga koju je autor zamislio kao “interpretaciju razvoja globalnih politika nakon hladnog rata” (30) u svojih pet dijelova razraduje tezu, a ona glasi “da kultura i kulturni identiteti, koji su u svom. najuopéenijem obliku civilizacijski identiteti, uobliGuju uzorke kohezije, raspada i sukoba u svijetu poslije hladnog rata,” (36) “Prvi put u povijesti, svjetska je politika i vigepolarna i visecivilizacijska; modernizacija se razli- skuje od pozapadnjacenja i ne dovodi ni do univerzalne civilizacije u bilo kojem znacajnijem smislu niti do pozapadnjacenja nezapadnjackih drustava,” (36) S otkriéem Amerike 1492. i kolonijalnim osvajanjima europskih velesila koja su potom uslijedila i koja su svojoj viasti podvrgnula ogromna podrutja prekomorskih zemalja, moZemo govoriti o po- stepenom razvoju svjetske politike. Otada pa sve do pred kraj 20. st., svjetska je politika bila pod kontrolom zemalja zapadne civilizacije. Bilo da se radilo o Spanjolskoj ili Portugalu, Francuskoj ili 323 RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 31, 1998. str, 295-335 Pruskoj (Njematkoj), Velikoj Britaniji ili SAD. Tek je kraj hladnog rata donio jasne naznake o po- stepenom uzdizanju sila iz drugih civilizacijskih krugova. Borba totalitarnih rezima i demokracije u 20 st., koja je zasjenila sve nacionalne i civilizacijske razlike, zavrSila se krajem stolje¢a pobjedom ove potonje. Uzivajuci u lovorikama pobjede dio se za- padnih intelektualaca predao iluzijama da je poraz supamitke strane ujedno oznagio i definitivnu pobjedu njihovih stavova, te da je s krajem hladnog rata ujedno doslo i do kraja povijesti, te do “kraj- nje totke ideoloske evolucije Ijudskog roda i univerzalizacije zapadne liberalne demokracije kao konatnog oblika Ijudske viasti.” Dogadaji koji su uslijedili opovrgnuli su ovakva i slitna razmi8ljanja, Umjesto da “pobjednitka” ideologija popuni mjesto porazene, kako su oni ofekivali, na tron je zasjeo “kulturni identitet”, a Iju- di se umjesto sa zapadnom liberalnom demokracijom “poistovjeéuju s kulturnim skupinama: pleme- nima, etnosom, vjerskim zajednicama, dréavama, i na najSiroj razini, civilizacijama.” (44) To potvrduju i dogadaji koji su se zbili u zadnjih deset godina na podrugju od Baltika do Sredozemlja, ‘od Labe do Ohotskog mora. S druge strane, o univerzalizaciji zapadne liberalne demokracije ne moze biti govora, tim vi8e Sto je”zamisao 0 univerzalnoj civilizaciji prepoznatljiv proizvod zapadne civilizacije.” (88) Nadmoéni i osvajatki Zapad Novoga vijeka vidio je svoju snagu i modernost u odnosu na poko- rene narode kao posljedicu nadmoéi viastitog sustava vrijednosti. Shodno tome, on je moguénost za razvoj imodernizaciju drugih drustava vidio jedino u njihovom pozapadnjatenju, time bi se u stvari zapadna civilizacija pretvorila u univerzalnu civilizaciju. Pritom su Zapadnjaci u svojoj samouvjere- nosti i oholosti zaboravijali da presadivanje sistema drustvenih vrijednosti, kao i presadivanje biljke, ovisi io “klimatskim uvjetima” koji su prisutni u tom podrutju a ne samo 0 samoj “biljei”. Ono Sto se na Zapadu postupno razvilo u liberalnu demokraciju i trai8nu ekonomiju bilo je omoguéeno upravo zahvaljujuéi onim temeljima, onim “klimatskim uvjetima”, koji Zapad i Sine specifi¢nim u odnosu na druge civilizacije. Kao Sto autor navodi, Zapad se od ostalih razlikovao po svom klasitnom na- sljedu, razdvajanju duhovnih i syjetovnih viasti, pravnoj drZavi, drustvenom pluralizmu, predstav- nigkim tijelima, individualizmu itd. Prisiljavanje drugih kultura stvorenih na drugim temeljima da prihvate zapadni sistem bio je bez uspjeha, te se, Stovi8e, na kraju pokazao i kontraproduktivan. Odgovori nezapadnih civilizacija na Zapad i modernizaciju bili su razligiti. Neki su odbijali i Za- pad i modernizaciju, neki su prihvatili i jedno i drugo, dok su treéi prihvatili Zapad, pri Semu je izo- stala modernizacija. Cetvrti su, pak, prihvatili modernizaciju, ali “‘s Cuvanjem sredi8njih vrijednosti, obitaja i autohtone kulture nekoga dru&tva.”(98) Odgovor koji se za one koji su ga prihvatili poka- za0 najefikasnijim, Oni koji su se na ovaj natin suprotstavili Zapadu predivili su. Japan je za to zoran prizor. ‘Autoru se mora priznati da je ovu postavku, vrlo dobro obrazlozio, otkrivajuéi pri tom smisao za realpolitiku, Prava je Steta Sto na tu realpolitiku Sesto u ovoj knjizi zaboravlja nastojeéi pod svaku ci- Jenu sastaviti nove vojno-ekonomske blokove. “Ravnoteza izmedu sila mijenja se; relativni utjecaj Zapada smanjuje se; azijske civilizacije Sire ‘svoju gospodarsku, vojnu i politicku moé; islam se demografski eksplozivno Siri, Sto dovodi do de- Stabilizirajucih posljedica za muslimanske zemlje i njihove susjede, a nezapadnjacke civilizacije opéenito pocinju iznova cijeniti vrifednosti svojih kultura "(36,37) Opisujuéi danaSnje stanje Zapada, Huntington donosi dvije slike. Jedna je ona trijumfalisti¢kog Zapada, koji predstavija jedinu “civilizaciju koja ima znatnih interesa u svim drugim civilizacijamai regijama, a ima i sposobnost utjecaja na politiku, gospodarstvo i sigunost svig drugih civilizacija i regija."(107) Taj Zapad nadzire sve évrste valute, posjeduje i vodi medunarodni bankarski sustav, vlada medunarodnim tr2i8tem kapitala, sposoban je za velike vojne intervencije, dri u rukama vrhunsku tehnitku naobrazbu itd. Druga slika Zapada je “slika civilizacije na zalazu, ¢iji udio u svjetskoj politici, gospodarskoj i vojnoj moéi opada u omjeru s drugim civilizacijama."(108) Tako je Zapad za sada “potpuno dominantan i ostat ée na prvom mjestu po moéi i utjecaju jo8 i pogetkom XXI st.”, njegova ée mo¢ nastaviti postepeno opadati. Po autoru to opadanje moti Zapada ne tee ravnomjemo, ali je neumitno, i smanjuje sposobnost Zapada da nametne ili prikaze svoja sta- jaliSta kao univerzalna i/ili prihvatljiva. 324 Recenzije i prikazi knjiga, Casopisa i zbomnika Kako bi opravdao gore iznesene stavove Huntington iznosi nekoliko statistiékih tablica koje bi to opadanje zapadne moéi trebale potvrditi i brojkama. Smanjivanje teritorija pod polititkom vlaséu Zapadne civilizacije, opadanje njenog udjela u svjetskom puéanstvu i proizvodnji, sve bi to trebalo ukazati na opadanje moéi Zapada, s jedne, te uzdizanje drugih civilizacija, osobite kineske i islam- ske, s druge strane. Usto i trendovi u evoluciji svjetskih vojnih sposobnosti ukazuju na neka nova kretanja. “Vojne snage Sovjetskog Saveza prestale su postojati” a ruske vojne snage “su redefinirale svoje zadaée i doktrinu i preustrojile su se za svoje nove uloge u zatiti Rusa i no8enju s regionalnim sukobima u bliskom susjedstvu. (116-117) Dok je “smanjenje ruske vojne sposobnosti potaknulo i sporiji ali pak znatan pad vojnih izdataka, snage i sposobnosti Zapada”(117), trendovi u Istognoj Aziji idu u suprotnom praveu. Ove trendove prati i Sirenje vojnih kapaciteta oruzja za masovna uni8tenja. Ovdje bi sada trebali zastati i osvmuti se na izloZene stavove. Mora se priznati da je autorova primjedba u osnovi totna. Moé Zapada u svjetskim okvirima u odnosu na prijasnja stoljeéa i godine uistinu opada, Medutim, to je posljedica &injenice da se mo¢ Zapada nije temeljila samo na viastitim ekonomskim kapacitetima, veé i na ekonomskom iskori8tavanju kolonijalnih posjeda ili politi¢ki ovisnih zemalja. Kad je Zapad ta podrutja izgubio, i kad su se ona potela modernizirati, bilo je jasno da ée se politigki i ekonomski odnosi morati poet mijenjati na Stetu Zapada. Medutim, taj pad, koli- ko god bio velik, i dalje ostavlja Zapad neprikosnovenom ekonomskom silom svijeta, i za vjerovati je da ée to i ostati, buduéi da ni isto&noazijski uspon neée uvijek iéi uzlaznom to¢kom. Sto se pak na- oruZanja tie, trenutni nas trendovi ne bi smjeli navesti na krive zakljuéke. Iako se vojni troskovi u isto&noj Aziji, za razliku od Zapada, povecavaju, oni su 1993 iznosili 134 mird.$, naspram 485 mird$ koje je potroSio NATO.(117) Ono Sto ée uiatinu predstavljati prijetnju globalnoj sigumnosti jest Sirenje kapaciteta oruzja za ma- sovno unigtenje, s naglaskom na onom nuklearnom. Oruzje koje slabe, bez previsokih ulaganja, ini moénima. Za, Huntingtona to je Sirenje “kljuéna pojava polaganog, ali neminovnog Sirenja mogi u multicivilizacijskom svijetu."(238) Kao glavne suparnike Zapada Huntington u buduénosti vidi Aziju i islam, Ne samo zbog njihova uspona, nego i zbog njihove samouvjerenosti i isticanja vlastite superiomosti, Sto bi ih u dogledno vrijeme moglo uvuéi u sukobe sa Zapadom, Dok azijska samouvjerenost “potjete od gospodarskog rasta”, ona muslimanska u znatnoj mjeri lezi na “drustvenoj mobilizaciji i demografskom ra- stu."(133) Gospodarski razvoj Istotne Azije poteo je 1950-ih usponom Japana, kojeg su potom slijedila “4 tigra” (Hong Kong, Tajvan Juna Koreja, Singapur), te na kraju Kina. Ovaj “azijski gospodarski uspjeh u dramatitnoj je suprotnosti s umjerenim rastom europske i amerigke ekonomije i stagnaci- jom koja je prozela velik dio ostatka svijeta.”(134) Gospodarski razvoj je kod isto&noazijaca stvorio samopouzdanje i doveo ih je do viastite afirmacije, te do uvjerenja: da ¢e istotna Azija odrZati svoj brzi ekonomski razvoj, i da ée biti u usporedbi sa Zapadom sve moénija u svjetskim zbivanjima; da je taj gospodarski uspjeh velikim dijelom posljedica azijske kulture koja je nadmoéna zapadnoj; da postoje i znatne zajednitke osobine azijskih drutava, od kojih je sredi8nja “vrijednosni sustav kon- fucijanstva”; da su azijski razvoj i azijske vrijednosti model koji bi ostala nezapadnjatka drustva tre- bali imitirati u svom nastojanju da dostignu Zapad.(139-141) “Jaka drustva su univerzalisti¢ka, slaba drustva su partikularisticka,” Za usporedbu mozemo se sjetiti Europe IX st. i Europe XIX st. U skladu s tim normalno je da je “rastuce samopouzdanje Istoéne Azije dalo poticaj novom azijskom univerzalizmu koji je usporediv s onim koji je bio karakte- risti¢an 2a Zapad.”(141) Muslimani se, pak, “okreéu islamu kao izvoru identiteta, znatenja, stabil- nosti, legitimiteta, razvoja, moti i nade sazete u paroli “Islam je rje¥enje”"(142) Islamski preporod je, kako autor navodi, bio potaknut i hranjen naftnim boomom 1970-ih, te ra- stom puanstva kao trajnom pokretatkom silom. On pristaje uz modernizaciju ali ne i uz pozapad- njatenje, i predstavija novo budenje islama, Jo od 1566, kad je umro sultan Sulejman Il, i kad je potelo postupno propadanje zadnje islamske velesile, islamski je svijet bio vise-manje objektom zpadnih moénika. S preporodom odnosi se postavljaju na drugatije temelje. Islamizacija, koja se najprije javila na podrugju kulture, a zatim ina gospodarskom i polititkom podrugju, najveéu je podrsku dobila ne iz redova ruralnog ili starijeg stanovni8tva, vet iz redova stu- 325 RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 31, 1998. str. 295-335 denata i intelektualaca, dok “gradski stednji stale &ini glavninu aktivnog tlanstva."(146) “Islami- zam je bio djelatni nadomjestak za demokratsku oporbu autoritarnostima u krSéanskim zemljama” a i brojne déamije i raznorazne “humanitame” organizacije i ustanove su islamistima bili sigumni zak- Jon. Odnijevsi pobjedu, istamizacija je prisilila “vlade u muslimanskim zemljama da pokremu isla- mizaciju zakona”(149), a ubrzo je potela znatno utjecati i na odluke iz domene vanjske politike. Okretanje Azijaca i muslimana svojim korijenim Huntington objaSnjava opadanjem moti Zapa- da, s kojom opada i “sposobnost Zapada da drugim civilizacijama nametne zapadnjatke zamisli o Ijudskim pravima, liberalizmu i demokraciji”, a s njima ujedno opada i “privlatnost tih vrijednosti za druge civilizacije.”(121) Slabljenje Zapada ujedno stimulira i “globalne procese povratka autoh- tonosti i preporoda nezapadnjaékih kultura.”(119) Autor ovdje dobro zakljutuje da je “za univerzal- tu civilizaciju potrebna univerzalna moé”(119) jer Sto Gini neku stvar, osobu, vjeru, ideologiju ili ci- vilizaciju privlaénom ako ne upravo njen uspjeh. ZavrSetkom hladnog rata, kad su narodi trebali iz~ nova odrediti svoj identitet u novonastaloj situaciji, oni su se okrenuli vjeri koja je bila “oduzela mje- sto ideologifi”(130) Upravo to “budenje nezapadnjatkih vjera najsnadnije je izraZavanje protuza- padnjaStva u nezapadnim drustvima.”(131) No, to odbijanje Zapada nije i odbijanje modernizacije. Upravo to ukazuje na bit problema, Kina ne Zeli biti Zapad. Islam ne Zeli biti Zapad. Ta zaSto bi i bili? Drustva koja su se razvijala tisuéama godina imaju pravo sama sebi odrediti svoje oblike insti- ‘ucija i normi. No, ono 8to je kod Huntingtona zanimljivo, i 8to se provlaéi kroz cijelu knjigu, to je sugestija 0 neminovnom “sukobu” Zapada sa nezapadima. Zapad koji je suoen s opadanjem svoje apsolutne moti trebao bi se ujediniti, razgranititi svoje podrugje djelovanja i tako se ojatan suprot- staviti svojim protivnicima koji ugrozavaju njegovu prevlast. Nova blokovska podjela je pred nama. “Pojavljuje se svjetski poredak koji se temelji na civilizacijama; drustva koja imaju zajednickih aulturnih sklonosti podinju suradivati medu sobom; napori da se drustva prenesu iz jedne civilizaci- jeu drugu ne postizu uspjeha, a drzave se okupljaju oko vodecih ili stozernih zemalja svojih civiliza- ija."(137) “U svijetu poslije hladnog rata najvaznije razlike medu narodima nisu ni ideolo8ke, politiéke ni gospodarstvene; najvaznije su kulturne.”(44) To pojatano isticanje kulturnih identiteta doslo je, po Huntingtonu, kao posljedica raspada komunizma, i “druStveno- gospodarske modernizacije na osobnoj razini, gdje preseljavanje i otudenje stvaraju potrebu za potpunijim identitetima, i na dru8tvenoj razini, gdje poveéane moguénosti i snaga nezapadnih drustava potitu oZivljavanje izvor- nih identiteta i kultura”(163) Naravno, ne zaboravlja se niti uloga religije, éija je revitalizacija u veli- kom dijelu svijeta, po autoru, znatno doprinijela i dodatno pojaéala te kultume razlike. U skladu s tim Huntington vidi stoZeme dréave pojedinih civilizacija kao “sredi8nji element novog medunarod- nog poretka temeljenog na civilizacijama”(19) tj. na devet suvremenih civilizacija: kineskoj, islam- skoj, hinduskoj, zapadnoj, pravoslavnoj, japanskoj, latinoameri¢koj, afri¢koj, budistiékoj. No, mo- ramo se upitati gdje su te dréave koje se okupljaju oko svojih civilizacijskih “stoZemnih drzava”? Koje se to dréave okupljaju npr. oko SAD kao svoje stoZeme civilizacijske dréave? Da, okupljaju se Kanada i Meksiko, ali mislim da je njima pritom daleko vaZniji gospodarski negoli civilizacijski mo- ment. Ili moZda, tko se okuplja oko pravoslavne Rusije? Srbija , Gréka? MoZda da. Ali Sto je s isto tako pravoslavnim zemljama Rumunjskom i Bugarskom, koje i ne iskazuju preveliku Zelju za sti- skom Rusije. Teza, u najmanju ruku, previse shematizirana, s nakanom da bez osvrtanja na pojedi- nosti (koje, na kraju krajeva, i Gine cjelinu) ocrta sliku buduéih blokovskih podjela, ovaj puta ne pod ideoloskom, veé pod civilizacijskom maskom. Kao predstavniku realisti¢ke Skole politike autoru su “nacionalne dréave i dalje glavni igrati u svjetskim zbivanjima”(44), stim da njihova ponaSanja ne oblikuju vise samo nastojanja za moti veé i spominjane “kulturne sklonosti, srodnosti i razlike.”(44) U skladu s tim one “sve vi8e odreduju svo- je interese sluZe¢i se civilizacijskim pojmovima. Suraduju i udruzuju se u savezni8tva s drzavama koje imaju sligmu ili istu kulturu.”(52) Ovdje je Huntington donekle toéniji negoli maloprije. Sastav raznih gospodarskih asocijacija: Europske Uniju, CEFTA-e, EAEC-a, MERCOSUR-a itd. mu daju za pravo. Kazer, donekle jer istina je da Zelja srednjoeuropskih zemalja zapadnokrS¢anske tradicije da se prikljuée EU nosi sa sobom i crtu “kulturnih sklonosti i srodnosti”, no, pritom ne treba zaboraviti ko- 326 Recenzije i prikazi knjiga, Casopisa i zbornika liko je presudan ekonomski faktor u nastojanju tih srednjeeuropskih zemalja, Te nerazvijene ili sred- nje razvijene zemije se na taj natin pokuSavaju prikljueiti onim razvijenima, Predvidajuéi da se “polititka i gospodarska svrstavanja ne¢e uvijek poklapati s kulturom i civili- zacijom”(162), i pruzajuéi nam primjer francusko-turskog saveza protiv Habsburgovaca 1536, Hun- tington ipak ne sumnja u to da ée se ona prilagoditi oblicima novog doba. Iz svega, Huntington iz- vla&i zakljuéak da je u tome “novom svijetu lokalna politika politika nacionalnog, a svjetska politika postaje politika civilizacija.”(44) Na prvi dio zakljutka prigovora nema, Na lokalnoj razini nacio- nalni interesi jesu realnost. No, teza da “svjetska politika postaje politika civilizacija”, previ8e je isforsirana jer ona ima prizvuk takve homogenosti civilizacija da jednostavno shematizira sve buduée postupke zemalja pripadnica pojedinih civilizacija. Huntington u naporima raskoljenih i podvojenih drustava da prekoraée iz jedne u drugu civiliza- ciju ne vidi moguénosti za uspjeh. Da bi neka podvojena zemlja uspje8no preinatila svoj civilizacij- ski identitet ona bi morala ispuniti tri uvjeta: politi¢ko-gospodarska elita mora usrdno podréavati taj potez; javnost mora biti volina da se pomiri s promjenom identiteta; dominantni elementi u civiliza- ciji-domaginu moraju biti skloni prihvatiti obraéenika(175-176) U dananje doba, kad su kulturni identiteti postali glavna crta opredjeljivanja, ispunjavanje sva tri navedena uvjeta, po autoru, praktitki je nemoguée. Kako raskoljenim druStvima, kojeg sa@injavaju “skupine iz dviju ili vige civilizacija”(175) izmedu koji su velike snage razdvajanja, tako i podvoje- nim drustvima, koja imaju “jednu prevladavajuéu kulturu koja je smjeSta u jednu civilizaciju’(175) , ali koju bi njezini lideri htjeli prikljutiti drugoj civilizaciji. U skladu s time dréave se “naravno” potinju okupljati oko stoZernih zemalja svojih civilizacija tamo gdje one postoje. U Europi to se okupljanje vrSi oko Europske Unije, pod njematko-francuskim polititkim vodstvom. Sa slomom. Sovjetskog Saveza postavilo se pitanje gdje je istotna granica Europe. Za autora, ta je granica, ispravno, “ondje gdje zavrSava zapadno kr&éanstvo te potinju pravoslavlje i islam.”(200) Mora se priznati da je to uistinu granica koja zatvara jedan kulturni krug i da sastav zemalja élanica BU taj pristup i potvrduje. Takva bi “zapadnokrSéanska” EU imala primaran zadatak da apsorbira sve zem- Ije “koje su nekoé &inile dio zapadnog kr8¢anstva"(200) (Sto ona, medutim, za sada ne Gini). S druge strane, to ogranieno prosirenje zapadnoeuropskih institucija na povijesne zemlje zapadnog kr8éan- stva bi, po autoru, trebalo ujedno biti i jamstvo Rusiji da ée ono iskljusiti Srbiju, Bugarsku, Ru- munjsku itd., te da ée naglasiti ulogu Rusije kao stoZerne zemlje pravoslavlja. Tako bi Rusija stvori- la blok s pravoslavnom jezgrom pod njezinim vodstvom i okolni tampon od razmjerno slabih islam- skih drava kojima ée dominirati. Stozernu dréavu Istotne Azije autor vidi u Kini, &iji brz gospodarski razvoj, ide ruku pod ruku s vojnim i polititkim. Usto, “smanjivanje zapadnog gospodarskog prisustva u Kini poslije dogadaja na Trgu Tienamen,.., stvorilo je moguénost i poticaj prekomorskim Kinezima da se okoriste svojom zajedniékom kulturom i osobnim vezama te da snazno ula’u u Kinu, Posljedica toga bilo je znatno Sirenje ukupnih gospodarskih spona medu kineskim zajednicama”(213) Tako bi Kina, u posthladnoratovskom razdoblju, imala dva cilja: da postane predvodnik kineske kulture i da ponovno zauzme svoj povijesni poloZaj.(211) Islamskom svijetu pak, po Huntingtonu, velik je problem nepostojanje stoZerne drZave, kao i ne- spojivost nacionalne dréave s vjerom u vrhovnu viast Allaha. Razlog tome on vidi u drugadijoj strukturi vrijednosti u muslimana, koja je suprotna od one zapadne. Naime, u muslimana su “dvije temeljne, izvorne i stalne strukture bile obitelj, klan i pleme s jedne strane, te jedinice kulture, vjere i carstva u sve veéoj mjeri na drugoj.”(218) Plemena su bila stoZerni timbenik u politici arapskih drZava” i shodno tome nacionalna drZava nije mogla pustiti korijena, a njena najve¢a vezivna snaga bio je islam. Tako nam Huntington prikazuje formiranje Getiri buduéa suprotstavljena civilizacijska bloka. No, u toj svojoj konstrukeiji autor ba8 i nije bio uvjerljiv, a najveéu bismo joj manu nasli u pretpo- stavci apsolutne identifikacije drZava sa svojim civilizacijskim blokom i bespogovornog jedinstva unutar civilizacija. Dok je novca i profita o svemu se dade raspravljati, Pa i o “civilizacijskom jedin- stv’. Primjer poslovne suradnje Europe s nekim uistinu fundamentalisti¢kim islamskim rezimima, kao Sto je to mpr.Libij, te dijametralno suprotan pristup SAD prema istima , ne govore u prilog pret- postavljane “civilizacijske” homogenosti. 327 RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 31, 1998. str. 295-335, “Zapadnjacka univerzalisticka nastojanja sve vise dovode Zapad u sukobe s ostalim civilizacija- ‘ma, najvise s islamom i Kinom; na lokalnoj razini, ratovi uz razdjelnice civilizacija, najéesée medu muslimanima i nemuslimanima, dovode do okuplianja bliskih zemalja, prijete Sirom eskalacijom, pa ido napora stoZernih zemalja da sprijece takve ratove"(37) “Jedini medu civilizacijama Zapad je imao znatajan i ponekad razoran utjecaj na svaku drugu ci- vilizaciju”(227) Cinjenica koja je u glave mnogih pripadnika nezapadnjatkih dru8tava koja su oku- sila tu moé Zapada, usadila i osjeéaj poStovanja i osjeéaj mrénje. PoStovanja zbog optinjenosti sna- gom Zapada, i mrZnje jer je ta moé uniStavala i materijalne i duhovne resurse njihova drustva. “Slom komunizma pogorsao je taj nesklad tako Sto je u Zapadu uévrstio uvjerenje kako je njegova ideologi- ja demokratskog liberalizma dozivjela sveopéu pobjedu i prema tome da je njezina vrijednost uni- verzalno potvrdena”(228) No, sada ojatana nezapadina drustva se 4ele osloboditi svake vrste zapad- ne prevlasti, a kako “u politici zajedniSki neprijatelj stvara zajedni¢ki interes” logigni saveznici su postali “islamska i kineska druitva koja Zapad vide kao svog protivnika”(230) Autorov osjeéaj za realpolitiku, Sto smo spomenuli u prvom poglavlju, se i ovdje potvrduje. Huntington dalje ispravno navodi dvije crte suprotstavljanja koja dijele Zapad na jednoj, te navedena nezapadnjatka drustva koja su sve prisutnija u medunarodnim aktivnostima, na drugoj strani. Te crte sukoba su: 1. politika zabrane Sirenja nuklearnog, kemijskog i bioloskog oruzja, 2. promicanje zapadnjatkih politi¢kih vrijednosti i ustanova(230) U prvom sluéaju nezapadnjatki narodi vide zapadnjatke poku8aje neSirenja oruzja za masovno uniStenje kao sredstvo “u sluZbi interesa zapadne hegemonije.”(236) Njima bi pak, ta oruzja dala ‘moguénost da uspostave “dominaciju nad ostalim dréavama u svojoj civilizacijii regij i, drugo, dala bi im sredstvo kojim bi mogli odvratiti uplitanje Sjedinjenih Dréava ili drugih vanjskih sila u njihovu civilizaciju”(231). Stoga nije sluéajno da je Sirenje tog naoruzanja upravo ona totka gdje je “konfu- cijansko-islamska veza bila najsira i najkonkretnija,"(233) U drugom sluéaju, “rastuéa ekonomska snaga azijskih zemalja ini ih sve manje podloznima za- padnim pritiscima u pogledu Ijudskih prava i demokracije”(241) Sto se i dalo vidjeti na Svjetskoj konferenciji UN 0 Ijudskim pravima u Beéuu VI.1993 koja je zavrSila s radom bez ikakvih znagajni- jih odluka, upravo zahvaljujuéi opstrukciji sudionika kongresa iz Azije. Da zapadnoeuropska libe- ralna demokracija i nije model kakvog bi nezapadnjatka drustva u ovom trenutku bila voljna prihva- titi pokazuje nam i Sinjenica da se do 1990-ih veéina promjena u demokratskom smjeru zbila “u dréavama koje ispovjedaju ili gdje postoji znatajan krScanski utjecaj.”(239) Forsiranje i nametanje ovog modela drugima, kao i svako drugo prisilno nametanje, moglo bi rezultirati samo pogorSava- rnjem odnosa i moguéim sukobima. Do veéih sukoba izmedu civilizacija, po autoru, ve¢ je doslo u dva navrata. Prvi sluéaj bio je sov- jjetsko-afganistanski rat 1979-89, koji se zavrsio porazom Sovjeta a kojeg je Zapad smatrao pobje- dom zapadnog svijeta. No, muslimani su ga smatrali pobjedom islama, i za njih je taj rat bio civiliza- cijski iz jednog jednostavnog razloga- muslimani su ga “posvuda shvatili kao takvog i okupili se protiv Sovjetskog Saveza.”(305) Drugi veliki civilizacijski sukob bio je Zaljevski rat. Taj rat je bio civilizacijski rat “zato Sto je Zapad vojno intervenirao u muslimanskom sukobu."(305) Kako bi do- kazao da je u ovom slugaju uistinu posrijedi bio “civilizacijski rat”, u €emu mu smeta Ginjenica da je dio islamskih zemalja bio na strani Zapada, Huntington nastoji protutezu pronaéi u tome sto je “arapsko i muslimansko javno mi8ljenje bilo od potetka premoéno protuzapadno”(305), a usto, “muslimansko definiranje tog rata kao sukoba Zapada s islamom pridonijelo je smanjenju ili obusta- vi antagonizama u muslimanskom svijetu.”(307) No, ovdje se zanimijivo osvmuti na jednu drugu Sinjenicu, a to je da su muslimani koji “Sine oko 1/Sstanovnistva svijeta , 1990-ih bili umijeSani u nasilne sukobe izmedu skupina daleko vie nego narod svake druge civilizacije."(315) I prosjeéni koeficijent snaga i vojnih aktivnosti muslimanskih zemalja bili su dva puta veéi od pokazatelja za krééanske zemlje, a brojkama potvrduje da su musli- manske drZave vrlo sklone sili kao kljuéu u rjeSavanju sukoba npr. Zak 53% sukoba su muslimani rjeSavali silom, dok su SAD to isto dinile u svega 18% slugajeva.(318) Gdje lee uzroci islamske sklonosti sukobu: da li u neposrednoj fizi¢koj blizini supamnika, da li u vlastitoj “neprobavljivost” ka ikojoj drugoj civilizaciji, da li u dugoj podredenosti Zapadu ,odsutnosti stoZerne dréave u islamu ili pak demografske eksplozije(323) teSko je odgovoriti. Ono Sto moZemo konstatirati jest to da od sa- 328 Recenzije i prikazi knjiga, Casopisa i zbomika mog postanka islama u VII st., koegzistenciju islama i kr8¢anstva éini povijest ratova, sukoba, nemi- ra ili u najbolju ruku “hladnog mira”. I danas u XX st. dolazi do poveéavanja napetosti na relaciji islam-Zapad, i kada Huntington odgovara na pitanje u Zemu je bit ovih sukoba on konstatira da “te- meljni problem Zapada nije islamski fundamentalizam. Problem je islam druktija civilizacija tiji je narod uvjeren u nadmoénost viastite kulture i opsjednut zaostajanjem svoje moéi.”(269) Na drugoj strani, “gospodarski razvoj Azije i sve veée samopouzdanje azijskih druStava naruSavaju medunarodnu politiku na najmanje tri natina: omogucuje jaéanje azijskih vojnih poten- cijala; pojatava intenzitet sukoba azisjkih drustava i Zapada (SAD); jata kineski utjecaj u regi- ji."(270) “Potkraj osamdesetih i pogetkom devedestih godina odnosi izmedu Sjedinjenih Dréava i azijskih zemalja bili su obiljezeni sve vecim antagonizmom, a sposobnost Sjedinjenih Dréava da previadaju u tim sporovima se smanjuje.”(273) Koga Huntington vidi ovdje kao “stoZermu drZavu civilizacije”? Po njemu, “povijest, kultura, tradicije, velitina, gospodarska dinamitnost i predodzba o sebi potiéu Kinu da preuzme hegemonistitki polozaj u Istoénoj Aziji.”(283) Ne videéi da su SAD u stanju organizirati uspje8nu koaliciju protiv Kine, te imajuéi u vidu “povijest, kulturu i realnosti moéi” tog podrutja autor smatra da ée Azija radije “odabrati mir i hegemoniju”(294) Kine, negoli eventualni sukob. Bit Huntingtonove teorije je ovdje skroz ogoljena. Iako je svjestan Zinjenice da su zapadnjatka univerzalisti¢ka nastojanja jedan od bitnih faktora zategnutih odnosa Zapada i “mnogih nezapada”, ili totnije, kineskog i islamskog svijeta, autor ipak jatanju i uzdizanju potonjih pridaje odredenu ne- gativnu notu videéi u tome potencijalnu opasnost za Zapad, Shodne tome Zapad se mora organizirati iiujediniti svoje snage kako bi “spreman dotekao buduéi razvoj dogadaja”. Zapad mora odrediti teri- torij svoje “civilizacije”, pri emu u Europi srednjoeuropske zemlje ne bi trebale igrati ni8ta drugo doli nekakav zapadnoeuropski cordon sanitaire, kako bi nova blokovska natjecanja i suprotstavljan- ja mogla zapoteti iznova, ovaj put pod civilizacijskim ruhom. Za Huntingtona su pritom SAD i Eu- ropska Unija (EU) nerazdvojni partneri, Zivotno ovisni jedan o drugome. No, da li su interesi “Zapada” ujedno i pojedinatni interesi kako SAD, tako i EU, i koliko je tko kome tu potrebniji? Za razliku od SAD koja ée u buduénosti na istonoazijskom podrugju u Kini imati svog velikog suparnika, EU tu nema ni izbliza slignih problema. Ne sumnjam pritom da bi SAD pomoé i podr8ka EU bili od velike pomoéi. Drukeiji stvari stoje Sto se tive islamskog svijeta, koji predstavlja supamnika i jednima i drugima, s tim da 6e Europa, dode li do sukoba mnogo konkretnije osjetiti posljedice istih. Potencijalni sukobi Europe i dijela islamskog svijeta su moguéi ponajvise zbog toga Sto suprotstavljenost ovdje nije na ekonomskim, veé na ekspanzionistiékim temeljima islamskog fundamentalizma. No, teZinu situaci- je ne bi trebalo, poput Huntingtona, precjenjivati. Njegov scenarij kao da veé vidi potetak opéeg dtihada. Odredenih lokalnih sukoba bi moglo biti, kao i pojaganog terorizma, no opti sraz islama i Europe te8ko je zamisliv. ‘Ne mogu se pritom oduprijeti osjeéaju da je Huntingtonu “zapadna civilizacija”, uobligena u ameritko-europskom savezu, neophodno potrebna kao sredstvo pomoti SAD u njihovom sve tezem. otuvanju statusa “svjetskog policajca”, pa se s tom svrhom traze “vanjski neprijatelji” kako bi se po- stigla unutarnja homogenost “srodnih” civilizacija. Zanimljivo se prisjetiti na kraju i jedne ne tako davne knjige Z.Brzezinskog, “Izvan kontrole”, koji, za razliku od Huntingtona, EU ne vidi kao vjemog i odanog saveznika SAD na braniku “zapad- ne civilizacije”, koliko kao jakog ameri¢kog ekonomskog konkurenta i njenog moguéeg nasljedni- ka, Ekonomski odnosi EU i SAD govore prije u prilog tome, negoli u prilog “sukobu civilizacija”. “Opstanak Zapada ovisi o tome hoce li SAD uévrstiti svoj zapadni identitet i hoée li Zapadnjaci privatiti svoj identitet kao jedinstven, ali ne i univerzalan, i hoée li se wjediniti da ga saéuvaju od izazova nezapadnjackih drustava. Izbjegavanje svjetskog rata civilizacija ovisi o tome hode li syjet- ski vode prihvatiti multicivilizacijsku narav svjetske politike i hoée li suradivati na njezinu odréavanju."(37) 1 ovdje je Huntington puptano vezao opstanak zapadne civilizacije, time i Europe, uz opstanak SAD. Cinjenica jest da je SAD suoéen s pitanjem svog buduéeg identiteta. Izazov koje je i demo- grafski i kulturan, Naime, Hispanci bi sa 10% sveukupnog stanovnistva SAD 1995. za svega 50 go- dina mogli ¢initi ¢ak 25%, dok bi postotak nehispanskih bijelaca pao sa 74% na tak 53%(254) Usto, 329 RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 31, 1998. Str, 295-335, njihova asimilacija s anglo-saskim sistemom vrijednosti na kojem potiva ameritko dru8tvo prak- titki da i ne postoji. Pritom, ne treba izostaviti i cro stanovnistvo SAD. U slutaju neuspjeha, SAD bi mogle postati raskoljeno dru8tvo, éiji bi gubitak unutamnje kohezije, bez sumnje, imao odraza ina ekonomsko-polititku moé SAD. No, zaSto bi taj pad ameriéke moéi utjecao na poloZaj Europe? Useljenitku ugrozenost koju SAD vide kao hispansku, Europljani vide kao arapsku. Suoteni s vi- sokom stopom muslimanskog demografskog prirasta i njihovom otpomoSéu na asimilaciju Europa se na8la suogenim s istim problemom kao i SAD. Mo’da éak i jo’ tezim- muslimani, za razliku od hi- spanaca, nemaju nikakvih dodirnih totaka sa drutvom koje im je pruzilo utotiste. U skladu s tim “u Zapadnoj Europi antisemitizam usmjeren prema Arapima u velikoj je mjeri zamijenio onaj protiv Zidova.”(428) Polititki vode nisu ostali nijemi na taj trend. Huntington ovdje realno zakljuuje da “nije rijet o tome hoée li Europa biti islamizirana ili Ge se Sjedinjene Dréave hispanizirati. Posrijedi je hoée li Europa i Amerika postati raskoljena drustva koja ée obuhvatiti dvije izraZene i uvelike udaljene zajednice iz dviju razlititih civilizacija, Sto pak ovisi o broju useljenika io stupnju u kojem ée biti asimilirani u zapadne kulture Sto previadavaju u Europi i Americi.”(252) Raskoljenost bi za obje dréave znadila siguran pad moéi u medunarodnim okvirima. No i ovdje autor opet spekulira kako opstanak Zapada “ovisi i o tome hoée li Zapadnjaci prihvatiti svoj identitet kao jedinstven, ali ne i univerzalan, i hoée li se ujediniti da ga satuvaju od izazova nezapadnjatkih drustava.”(37) Odri- canje od ideje univerzalnosti zasigumno bi bio najpametniji moguéi korak koji bi Zapad mogao utini- ti i kojim bi istovremeno stabilizirao svoj poloZaj i izgladio dio sukoba sa nezapadnim svijetom, izi- ritiranim upravo tim zapadnja¢kim univerzalisti¢kim teEnjama, No Sto bi pritom trebalo znatiti uje- dinjenje Zapada kako bi ono saéuvalo svoj identitet od “izazova nezapadnjatkih drustava”? Koji su ti izazovi? Huntington, kao da daje naslutiti da oni nisu samo kulturalne prirode. Pri kraju valjalo bi se osvrnuti i na autorova videnja minulih zbivanja na prostoru biv8e Jugosla- vije, koje on najéeSée navodi kao primjere kojima potkrepljuje teze iznesene u knjizi, Krenimo od zadnjih godina Jugoslavije. Vrlo je zanimljivo vidjeti kako Huntington, koji u cijeloj svojoj knjizi nagla’ava komponentu “civilizacijske razlititosti” na nju odjednom zaboravlja kada govori o Jugo- slaviji. Po njemu se, nakon pada komunisti¢kih reima u SSSR-u i Jugoslaviji ljudi “viSe nisu mogli identificirati kao komunisti, sovjetski gradani ili Jugoslaveni pa su im oajnicki bili potrebni novi identiteti.”(322) No, emu potraga za novim identitetima, kad stari identiteti nikada nisu ni bili izbri- sani, a onaj jugoslavenski nikada nije ni zadivio. Ta, tokom cijele svoje sedamdesetogodisnje povije- sti najakutniji problem koji je mudio Jugoslaviju, i onu kraljevsku i onu komunistitku, bio je upravo taj kako da rijeSi nacionalno pitanje koje je stalno ugroZavalo sam integritet zemlje. Usto, 1971 g. kada je Jugoslavija bila u zenitu svoje moéi samo se 273.000 Ijudi izjasnilo Jugoslavenima, identifi- ciravii se na taj nagin s postojeéom dréavnom tvorevinom. Ine samo to, Huntington éak tvrdi da se Jugoslavija moZda i mogla otuvati, da nije bilo pogreSke elite na viasti, koja je trebala organizirati izbore na dr2avnom nivou, éime bi prisilila polititke telni- ke da se natjetu “za viast u centru” Sto bi rezultiralo nastojanjima istih da pokuSaju “razraditi mul- tietnitke i multicivilizacijske pozive bira¢kom tijelu”. “Umijesto toga izbori su bili isprva organizira- ni na republitkoj osnovi, Sto je polititkim vodama dalo neodoljiv poticaj da vode kampanju protiv centra, da apeliraju na etni¢ki nacionalizam i da promitu neovisnost svojih republika.”(322) One koji su 1990 g. dotekali u Hrvatskoj ili Sloveniji autor bi teSko mogao uvjeriti u svoj stav. Bez obzira na kojoj razini da su izbori bili odrZani, pobijedila bi iskljuéivo ona stranka, koja bi za svoju republiku trazila najSire kompetencije, “Nacija” je veé bila odnijela pobjedu, a hegemonisti¢ki koraci Srbije samo su je uvjeravali u opravdanost viastitog stava, Niti poku8aji svjetskih krugova da odrée Jugoslaviju nudeéi modele labave federacije ili konfederacije, kao i ulazak u ERZ, te veliku novéanu pomoé, nisu se pokazali pravim mamcem. ‘Netotna je i autorova tvrdnja da je raspad Jugoslavije poteo 1991. “kada su se Hrvatska i Slove- ja krenuli prema nezavisnosti.”(345) Kretanje prema nezavisnosti ovih dviju republika predstav- alo je samo konagnu etapu raspada Jugoslavije, koje je de facto potelo nakon Titove smrti, a svoju kulminaciju je doZivjelo ruSenjem pokrajinskih viada Kosova i Vojvodine, te ruSenjem republitke vlade Crne Gore tj. rusenjem Ustava iz 1974, Sve Sto je potom slijedilo bila je samo lanéana reakcija na pokrenuti proces. 330 Recenaije i prikazi knjiga, Casopisa i zbomika ‘Nakon Sto je zaboravio na “‘civilizacijski identitet” kada pi8e o zadnjim danima Jugoslavije, on autoru postaje kljutan kada pi8e 0 dogadajima koi su potom uslijedili. Tako je odgovor Zapada na korake Slovenije i Hrvatske bio odreden njematkim odgovorom, koji je pak bio “velikim dijelom odreden katoligkom vjerom”, pri emu su “bavarski mediji odigrali osobito presudnu ulogu u razvi- janju njematkog javnog osjecaja u prilog priznanju.”(345) No, odgovor Zapada nije bio odreden, veé nametnut njematkim odgovorom, s kojim su se Francuska i Velika Britanija vrlo teSko pomiril. No, ta “zapadna potpora” Hrvatskoj nikada nije bila ni tako jednoglasna, ni tako évrsta kako bi se to dalo zakljuéiti iz Huntingtonova teksta, i ona nikada nije “ukljuéivala neobaziranje na etnitko i8cenje i krSenje Ijudskih prava , za Sto su redovno bili Zigosani Srbi”. Zapad se tobo2e nije obazirao ni na masovna hrvatska krSenja embarga UN na naoruzanje, a Hrvatska je uz dozvolu SAD i Nje- matke pokrenula ofanzivu na “Srbe u Krajini, koji su ondje Zivjeli stoljegima, i protjerala stotine tisuéa Srba u progonstvo u Bosnu i Srbiju.”(346-347) Stav zapadnoeuropski institucija po tom pitan- ju teSko da bi mogao poduprijeti Huntingotonov stav. Kao najvazniji faktor koji je i doveo do “meducivilizacijskih sukoba” u Jugoslaviji autor navodi demografsku promjenu do koje je doslo na Kosovu. Naime, dok je 1961 g. na Kosovu bilo 24% Srba, njihov je udio 1991 g. pao na samo 10% Demografski pad Srba su pratileiistinite i izmisljene prige 0 nedaéama i teskom Zivotu Srba, Sto nije ostalo bez odjeka u Srbiji, gdje je 1986 g. 200 vodeeih srpskih intelektualaca izdalo deklaraciju u kojoj se zahtijevalo “‘zaustavljanje genocida nad Srbima na Kosovu. ..Sve je to probudilo srpski nacionalizam i MiloSevié je shvatio priliku koja mu se pruzila.”(321) “Srpske bojazni i nacionalizam dodatno su pojatale i demografske prilike u Bosni , u kojoj je broj Srba pa sa 43% u 1961 g. na 31% 1991 g."(321) No, da emografski Gimbenik, kolikogod on imao svoju teZinu, nije bio i jedini koji je utjecao na sukobe morao je priznati i sam autor kada navodi da, iako, “promjene demografske ravnoteze i nagli rast broja miadih Ijudi na 20% i vi8e objaSnjavaju munoge meducivilizacijske sukobe kasnog XX st.”(321-322), one ne mogu objasniti sukob Hrvata i Srba. On taj sukob ispravno pripisuje povijesnim faktorima, ali odmah potom sasvim netotno upada unovu greSku navodeéi da ‘su oba naroda 2ivjela razmjerno mimo zajedno sve dok hrvatski usta8e nisu krenuli ubijati Srbe u II. svjetskom ratu.”(322) Autor ovdje previda da taj Zivot ba8 i nije bio tako miran, Veé davno prije 1941, hrvatsko-srpski sukobi, koji su u zadnjoj Setvrtini 19 st. veé dobili svoje obrise, u potpunosti su se zaostrili nakon osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1.X11.1918, da bi finale doslo sa wasavajuéim medusobnim obraéunima tijekom II, svjetskog rata. Zasigumo najnapadanija autorova izjava je bila ona da je rat u Bosni bio “rat civilizacija”. Tri pri- marna sudionika potjecala su iz razlitih civilizacija i ispovijedala razlitite vjere. Uz jednu djelo- mitnu iznimku, sudjelovanje sekundamih i tercijarnih aktera slijedilo je totno civilizacijski mo- del.”(353) Tako su na sekundamoj razini i Hrvatska i Srbija pruzile pomoé svojim sunarodnjacima, dok je pak Europa “pruzila podrsku” Hrvatskoj, pravoslavni svijet (osobito Gréka i Rusija) Srbiji, dok je “najire i najdjelotvornije civilizacijsko svrstavanje bilo je okupljanje muslimanskog svijeta u korist bosanskih muslimana.”(349) Tvrditi da je rat u Bosni i Hercegovini bio “rat civilizacija” ne samo da predstavlja simplificira- nje, nego i neshva¢anje onoga Sto se zbilo na ovim prostorima. Rat u BiH je izbio samo i jedino kao {ista velikosrpska agresija noSena Zeljom za osvajanjem Sto veéeg komada bosansko-hercego- vatkog teritorija. Tu ocjenu ne bri8e ni Sinjenica Sto je u kasnijem razvoju situacije i faktor kulturnih razlika odigrao svoju ulogu, te je doveo do toga da danas u BiH de facto svatko Zeli na svoju stranu. Ono Sto je kod Huntingtona vidljivo kada pie o dogadajima koji su se zbili na tlu bivse Jugosla- vije dvije su Zinjenice: prvo, ne poznaje podrobno zamrsenu povijest ovih krajeva, Sto je mana ne samo njega ve¢ i mnogih drugih zapadnjatkih povjesnitara i politi¢ara, te na temelju tog povrinog, poznavanja izvodi dalekosezne zakljutke; drugo, bez obzira na brojne kulture razlititosti koje su prisutne na ovim podrugjima, i koje zasigumo igraju svoju ulogu u procesima koji se odvijaju, Hun- tington ipak sve to simplificira i pokuSava sva zbivanja objasniti svojom jednostranom civilizacij- skom shemom koja svakoj od strana bezrezervno pribavlja podr8ku pripadajuce joj civilizacije, Ko- liko u tome grije8i najbolje se moze vidjeti na primjeru Hrvatska. 331 RADOVI - Zavod za hrvatsku povijest, vol. 31, 1998. str. 295-335, Sto bi na kraju, ukratko, mogli redi o Huntingtonovom “Sukobu civilizacija”? Knjiga, bez sum- nje, ima svojih dobrih i stavova i primjedbi na koje bi trebalo obratiti paZnju i o kojima bi trebalo

    You might also like