287

Poglavlje 12.
SOCIOKULTURNE VRIJEDNOSTI,
GOSPODARSKA RAZVIJENOST
I POLITIKA STABILNOST KAO
IMBENICI POVJERENJA U EUROPSKU
UNIJU*

Ivan Rimac
Institut za drutvena istra
ivanja Ivo Pilar
Zagreb

Aleksandar tulhofer
Filozofski fakultet
Zagreb

SA
ETAK
Rad nudi usporednu empirijsku analizu drutvenih vrijednosti u
Hrvatskoj, Europskoj uniji (EU), zemljama pristupnicama prvog kruga
te u skupini europskih zemalja izvan EU-a. Na temelju analiza podataka dobivenih meunarodnim istra
ivanjem Europske studije vrijednosti, provedenim krajem 90-ih na nacionalnim uzorcima veine europskih zemalja, autori nastoje odrediti razlike u zastupljenosti postmaterijalistikih vrijednosti i obujmu drutvenog kapitala. Cilj je utvrditi gdje se, kada je rije o drutvenim vrijednostima, Hrvatska trenutano nalazi, te tako ocrtati njezinu (ne)spremnost za ukljuivanje u EU. U drugome dijelu rad donosi usporednu analizu imbenika koji utjeu na
razinu povjerenja javnosti u EU.
* Autori su ravnopravno sudjelovali u izradi rada. Zahvaljujemo anonimnom recenzentu
na komentarima i prijedlozima kojima je ispravljen barem dio nedostataka.

288

Kljune rijei:
sociokulturne vrijednosti, postmaterijalizam, drutveni kapital, tranzicijski trokovi, povjerenje u Europsku uniju, Hrvatska

UVOD
Prema podacima Ministarstva za europske integracije (http://www.mei.hr), veina graana Hrvatske pri
eljkuje ulazak u EU. Premda se 2003. godine postotak onih koji zastupaju potrebu ulaska u EU
neznatno smanjio u odnosu na 2000. godinu (74% spram 78%), gotovo
tri etvrtine ispitanika smatra da bi takav razvoj dogaaja bio pozitivan.
Je li rije iskljuivo o procjeni osobnog boljitka koja zanemaruje mogue uinke integracije na zemlju u cjelini? Podaci upuuju na loginu
povezanost procjene osobne i nacionalne koristi od prikljuenja EU.
Tako 66% graana kao uinak oekuje vii
ivotni standard, a ak 75%
opi napredak.
Cilj ovoga rada jest prikazati koliko je Hrvatska, u vrijednosnom smislu, daleko ili blizu EU. Zanima nas koliko su vrijednosti koje
smatramo razvojno poticajnima zastupljene u Hrvatskoj, u odnosu prema EU, odnosno koliko je EU razliit od nas. Veliina je razlika, naime, va
na kako za zemlju koja
eli postati lanicom (vee razlike podrazumijevaju vee tekoe prilagoivanja sustava normama EU-a), tako i za one koji odluuju o primanju novih lanica. Primjer posljednjeg
argumenta prigueni su glasovi koji Tursku kao muslimansku zemlju
ocjenjuju vrijednosno neuskladivom s europskom tradicijom.
Kako bismo usporedbu uinili to jasnijom, zastupljenost odreenih vrijednosti odnosno vrijednosnih sklopova prikazujemo u tri
skupine zemlja: u lanicama EU-a, novim lanicama EU-a (tzv. zemljama pristupnicama) i zemljama koje nisu dio EU-a. U empirijskim
analizama koje slijede kreemo od pretpostavke da se individualne vrijednosti koje zahvaaju drutvenu, politiku i gospodarsku dimenziju
mogu sa
eto prikazati (tulhofer i Rimac, 2002; Fuchs & Klingemann,
2002), tj. analizirati pomou tri teorijska modela. Prvi od njih, teorija
postmaterijalizma, opisuje globalnu vrijednosnu promjenu s materijalistikih na postmaterijalistike vrijednosti, a drugi, teorija drutvenog
kapitala, propitkuje drutvenu koheziju, povjerenje i kooperativnost.
Trei model u raspravu uvodi specifinost procesa postkomunistike
tranzicije (tulhofer, 2000). Dosadanja su istra
ivanja (Inglehart,
1997; Putnam, 1993; Torsvik, 2000) upozorila na pozitivnu poveza-

289
nost postmaterijalizma i drutvenog kapitala s gospodarskim rastom i
politikim razvojem.
Budui da u radu
elimo ocrtati i mjere koje mogu potaknuti vrijednosnu konvergenciju, u drugome dijelu teksta prikazujemo analizu
strukture povjerenja u EU. U tom dijelu nastojimo identificirati politike, gospodarske i drutvene prediktore povjerenja u EU, to nam omoguuje izvoenje preporuka vezanih uz pripreme za pridru
ivanje.

TEORIJSKI OKVIR: TRI MODELA

Va
nost kulture, specifinih drutvenih vrijednosti, institucija i
obiaja (tradicija) za gospodarski rast i politiki razvoj vie nije upitna.
To najbolje pokazuje nedavno pokrenuti razvojni projekt Svjetske banke (Social Capital for Development; http://www.worldbank.org/poverty/scapital). No pitanje empirijskog mjerenja drutvenih vrijednosti mnogo je slo
enije i kontroverznije (Grix, 2001). Kako bismo izbjegli zakljuivanje na temelju jednostavnih pokazatelja, poput pitanja: Podr
avate li demokraciju?, koji zanemaruju probleme razliitog razumijevanja demokracije i konformiranja drutvenim oekivanjima, analizu
zastupljenosti specifinih vrijednosti temeljimo na dva teorijska konstrukta. Svaki od njih meusobno je povezani sklop politikih, gospodarskih i sociokulturnih vrijednosti.

Model postmaterijalistike promjene

Model drutvene promjene koji je predlo
io ameriki politolog
Ronald Inglehart jedna je od teorijski najelegantnijih i empirijski najistra
enijih teorija globalizacije (Abramson & Inglehart, 1995; Inglehart,
1997). Model polazi od pretpostavke da drutveni razvoj nije kaotian ili
sluajan proces, ve je neraskidivo povezan sa specifinom strukturom
vrijednosti (Inglehart, 1995). Premda tvrdnja da se sociokulturne vrijednosti grupiraju u koherentne sklopove vrijednosne orijentacije nije
nova, inovativnost Inglehartova modela temelji se na tezi prema kojoj su
vrijednosne orijentacije i posljedica i uzrok gospodarskoga i politikog
razvoja. Na taj nain velika meusobna slinost postoji unutar skupine
razvijenih zemalja i unutar skupine nerazvijenih zemalja, no ne i izmeu njih. Inglehartove se pretpostavke, lako je uoiti, temelje na modernizacijskoj teoriji i postuliraju predvidivost razvoja.

290
Kada govori o vrijednosnim orijentacijama, Inglehart ih razlikuje tri: tradicionalnu, modernu i postmodernu. Posljednje dvije su globalne posljedice industrijske, odnosno postindustrijske revolucije. Kada je rije o postmodernoj vrijednosnoj orijentaciji, njezin se poetak
obino smjeta u ezdesete godine prolog stoljea, kada je u razvijenim zemljama Zapada poela postmoderna tranzicija, obilje
ena irenjem tzv. postmaterijalistikih vrijednosti. Tablica 1. sa
eto prikazuje
opisanu transformaciju vrijednosti. Na mikrorazini najnovije se promjene iskazuju u porastu broja postmaterijalista, osobito u mlaim generacijama (Abramson i Inglehart, 1995; Inglehart, 1997). Istodobno je
zamjetan pad popularnosti materijalistikih vrijednosti, dominantnih u
modernim industrijskim drutvima.
Tablica 1. Materijalistike i postmaterijalistike vrijednosti
Moderna drutva
(dominacija
materijalistikih
vrijednosti)

Postmoderna drutva
(dominacija
postmaterijalistikih
vrijednosti)

Temeljni drutveni cilj

gospodarski rast
i politika stabilnost

razvoj ljudskih prava

i sloboda

Osobni ciljevi

maksimiziranje koristi; rast kupovne moi

maksimiziranje
osobnosti; razvoj
identiteta

Sredinji drutveni
autoritet

racionalno-legalni
(zakoni)

samoregulacija

ime je uvjetovan postmaterijalistiki razvoj? Prema Inglehartu, rije je poglavito o posljedicama rasta blagostanja. Odnos izmeu dominantnih drutvenih vrijednosti i razine drutvene razvijenosti,
primarno iskazane u
ivotnom standardu, Inglehart definira dvjema meusobno povezanim hipotezama (Inglehart, 1995). Prva od njih, hipoteza o oskudici, istie uvjetovanost individualnih preferencija socioekonomskom situacijom. U oskudici prevladavaju egzistencijalni motivi, u
obilju oni koji ih transcendiraju. Hipoteza o socijalizaciji nudi, pak,
mehanizam usvajanja vrijednosti, istiui presudni utjecaj procesa rane
socijalizacije. Tako odrastanje u stabilnom okru
ju, sigurnosti i blagostanju potie usvajanje i razvoj postmaterijalistikih vrijednosti. Va
nost postmaterijalistike vrijednosne orijentacije iskazuje se u novim
civilnim inicijativama, rastu ekoloke osjetljivosti, sve veoj toleranciji, multikulturalnosti i kozmopolitizmu, sve jaem naglasku na ljud-

291
skim pravima i osobnim identitetima, sna
enju ideje samoregulacije i
odbacivanju klasinih politikih ideologija.i U tom smislu, oekivanje
je modela da e potpora EU odra
avati rasprostranjenost postmaterijalistikih, transnacionalnih, vrijednosti u nacionalnoj populaciji.ii

Teorija drutvenog kapitala

Ideja drutvenog kapitala vjerojatno je najpopularnija od svih
koje su se tijekom prolog desetljea pojavile u drutvenim znanostima
(Grix, 2001; Hospers i Van Lochem, 2002).iii Razlog tome valja potra
iti u nezadovoljstvu prediktivnim mogunostima klasine teorije modernizacije, prema kojoj se rast i razvoj temelje na univerzalnim, racionalnim, institucijama. Protivno tom postulatu, niz je istra
ivanja upozorio na medijacijsku ulogu kulture koja u nekim sluajevima podupire, a u drugima onemoguuje ili koi razvoj. Specifine norme i obiaji (kolektivne navike) mogu, iza fasade formalnih institucija, tr
ino i
demokratsko natjecanje pretvoriti u ruglo. Posljedica nepovoljne kulturne matrice jest kronino gospodarsko, politiko i drutveno zaostajanje (tulhofer, 2001:53-78). Prvo se iskazuje u nedostatku rasta, drugo u trajnoj politikoj nestabilnosti i nedemokratskim postupcima, a
posljednje u opem nepovjerenju, cinizmu, oportunizmu i visokoj razini drutvene patologije.
to je temeljno obilje
je povoljne kulturne matrice? Prema teoretiarima drutvenog kapitala (Coleman, 1990; Putnam, 1993; Torsvik, 2000; Fukuyama, 2000), njezina su obilje
ja meusobno povjerenje, opeprihvaene norme kooperativnosti i drutvena umre
enost, odnosno povezanost lanova zajednice. Prema utjecajnoj Putnamovoj
(1993) studiji razvoja Italije, cjelina tih obilje
ja drutveni kapitaliv
generator je gospodarskog razvoja i politike stabilnosti. Za razliku od
zatvorenog kruga nerazvijenosti, u sredinama bogatim drutvenim kapitalom na djelu je pozitivna razvojna petlja: kulturne navike proizvode blagostanje, koje zatim reproducira te iste navike.
Empirijski, drutveni se kapital sastoji od tri dimenzije (sl. 1).
Prva od njih, povjerenje, oznaava inicijalnu spremnost na suradnju
ne samo s lanovima obitelji ili znancima (Fukuyama, 1995; Misztal,
1996). Druga dimenzija, udru
ivanje, usko je povezana s prvom. Udru
ivanje i pripadajue kolektivne akcije omoguuju neposredno iskustvo
suradnje i njezinih prednosti, kao to je ostvarivanja interesa koji su izvan dometa individualne akcije. Drutveno povezivanje ili umre
avanje

292
tako djeluje kao mala kola povjerenja i suradnje. Posljednja dimenzija, potovanje normi ili civilnostv, istodobno je rezultat djelovanja prvih dviju dimenzija i njihov potporanj.
Slika 1. Struktura sociokulturnog kapitala

povjerenje

potovanje normi
(civilnost)

udru
ivanje

Kakav odnos izmeu drutvenog kapitala i povjerenja u EU predvia taj model? Premda teorijska veza nije jasno izra
ena kao u postmaterijalizmu, valjalo bi oekivati da e koliina socijalnog kapitala pozitivno utjecati na vienje EU-a, kako zbog njezina poticanja drutvene i
gospodarske suradnje, tako i zbog koristi vezanih za mogunost ireg
umre
avanja. No mogue je i alternativno tumaenje. Do
ivljava li se
proces europske integracije, te time institucije i praksa EU-a, kao prijetnja uspostavljenim lokalnim i nacionalnim mre
ama (McLaren,
2002), socijalni e kapital biti negativno koreliran s povjerenjem u EU.

Model situacijske reakcije

injenica je da ni model postmaterijalizma ni teorija drutvenog
kapitala ne uzimaju u obzir tranzicijske specifinosti europskih postkomunistikih zamalja. Unutar univerzalistikih postavki Inglehartove teorije sociokulturne specifinosti u najboljem sluaju imaju sekundarno
znaenje i odgovorne su za kratkotrajne oscilacije u opem trendu postmaterijalizacije (Inglehart, 1995). U drugom modelu kulturna je specifinost centralna, ali iskljuivo u kvantitativnom smislu (Putnam,

293
1993). Zemlje je tako mogue razlikovati prema koliini, ali ne i tipu
drutvenog kapitala. Smatrajui da oba modela zanemaruju tranzicijske
specifinosti postkomunizma, procesa tako va
noga za zemlje srednje,
ju
ne i jugoistone Europe, u teorijski smo okvir rada odluili ukljuiti i trei eksplanatorni model. Njegova je uloga pridonijeti tumaenju
strukture povjerenja u EU, tj. objasniti va
nost tzv. situacijski induciranih prepreka.
Model situacijske reakcije (tulhofer, 2000:149-177) pretpostavlja da u trenucima krupnih drutvenih promjena percepcija-i-ocjena
trenutanih gospodarskih, politikih i drutvenih uvjeta determinira dominantne vrijednosti. Primjerice, uoavanje brojnih nepravednosti, nepravilnosti i zlouporaba tijekom procesa gospodarskih i politikih promjena te, osobito, njihova nesankcioniranja rezultirat e irenjem
cinizma i oportunizma. Polazei od definicije postkomunizma kao fundamentalne promjene gospodarskoga, politikoga i drutvenog
ivota,
popraene golemim tranzicijskim trokovima (kolektivnim i individualnim), model predvia da e na percepciju EU-a znatno utjecati ispitanikova procjena dosadanjeg tijeka tranzicijskih procesa. S obzirom
na to da graani zemalja koje ne pripadaju EU po pravilu znaju vrlo
malo o institucijama i djelovanju EU-a, njihova e procjena EU-a biti
odraz procjene djelotvornosti relevantnih domaih institucija (Anderson, 1998).

METODOLOGIJA
Uzorak
U analizama se koristimo podacima prikupljenima u treem valu istra
ivanja Europska studija vrijednosti (EVS; European Values
Survey), projekta koji je zapoet 1980. godine kao sustavno praenje
vrijednosnih (religijskih, moralnih, radnih, politikih i socijalnih) orijentacija graana u vie europskih zemalja. Poetno mjerenje u deset
zapadnoeuropskih zemalja iz 1981. proireno je u iduim mjerenjima
1990. i 1999/2000. na trideset i tri zemlje. Stoga su podaci prikupljeni
1999/2000. dobra osnova za usporedbu vrijednosti i stajalita u razliitim europskim zemljama. U svim je zemljama primijenjen jedinstveni
anketni upitnik, koji je viestruko provjeravan u smislu ekvivalentnosti
sadr
aja pitanja u njemu. U svakoj je zemlji ispitan probabilistiki uzorak stanovnitva starijega od 18 godina, a svi su uzorci imali najmanje

294
1000 ispitanika. Hrvatsku dionicu EVS projekta proveo je istra
ivaki
tim okupljen oko projekta Europska studija vrednota, koji se provodi
na Katolikome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pod vodstvom J. Balobana (Rimac i rpi, 2000).
Provjerama prikupljenih podataka i radom timova iz svih ukljuenih zemalja, uz posebno anga
iranje Istra
ivakog centra Sveuilita
u Tilburgu (WORC, Tilburg University) i Centralnog arhiva u Klnu
(Zentral Archiv Kln), podaci su dovedeni na takav stupanj da su mogue komparativne analize zemalja ukljuenih u projekt. U ovom radu analizirana je etvrta revizija podataka iz istra
ivanja 1999/2000. godine.

Instrumenti
Dio upotrijebljenih pokazatelja rezultat su sa
imanja veeg broja varijabli primijenjenih u Europskoj studiji vrijednosti. Izvedena mjera sklonosti postmaterijalistikim, nasuprot materijalistikim, vrijednosnim orijentacijama uobiajeno je rekodiranje izbora preferiranih ciljeva zemlje koji se pojavljuju u pitanju o postmaterijalistikim orijentacijama. Ispitanicima je ponueno da izaberu od etiri ponuena odgovora (odr
avanje reda u dr
avi; davanje vie prava ljudima da se izjasne o va
nim vladinim odlukama; borba protiv rasta cijena; zatita slobode govora) izaberu prvi i drugi najva
niji prioritet za svoju zemlju.
Ako su izabrali prvi i trei ponueni odgovor, koji opisuju materijalistiku orijentaciju, svrstavani su u materijalistiki tip orijentacije. Ako
su pak izabrali oba odgovora koji upuuju na postmaterijalistika stajalita, svrstani su u postmaterijalistiki tip, dok su ispitanici koji su birali jedan materijalistiki i jedan postmaterijalistiki odgovor svrstavani
u mjeoviti tip orijentacije. U regresijskoj je analizi primijenjen indeks
postmaterijalizma, na kojemu vea vrijednost oznaava vee prihvaanje postmaterijalistikih vrijednosti.
Indeks oportunizma formiran je kao prosjena ocjena iskazana
na skali od deset stupnjeva za dvije estice kojima se mjeri stajalite o
tome treba li utajiti porez ako ima mogunost i primiti mito na radnome mjestu. Povezanost meu varijablama je umjerena (r = .38). Vie
vrijednosti na skali iskazuju vei oportunizam.
Indeks povjerenja u institucije politikog sustava zemlje predouje aritmetiku sredinu odgovora ispitanika na skali od etiri stupnja,
pri emu su ni
e vrijednosti obuhvatile potpuno povjerenje, a vie vrijednosti potpuno nepovjerenje u procjenjivane institucije. U konani indeks uvrtene su procjene sljedeih institucija: Crkve, vojske, odgojno-

295
-obrazovnog sustava, tiska, sindikata, policije, parlamenta, javnih slu
bi, sustava socijalnog osiguranja, zdravstvenog sustava i pravosudnog
sustava. Pouzdanost indeksa vrlo je dobra (Cronbach alfa = .83).
Pokazatelj drutvene umre
enosti, tj. pokazatelj ukljuenosti
graana u civilne inicijative varijabla je kojom se procjenjuje uestalost
provoenja vremena s ljudima u klubovima i dobrovoljnim organizacijama (NGO). Ispitanicima je bila ponuena skala sa sljedeim odgovorima: uope ne, nekoliko puta u godini, jedanput ili dvaput na
mjesec ili svaki tjedan.
Generalizirano povjerenje mjerili smo sljedeim pitanjem: Openito, biste li rekli da se veini ljudi mo
e vjerovati ili da ovjek treba
biti oprezan prema ljudima?
Povjerenje u norme mjereno je posredno, na temelju poimanja
ispitanika o potovanju/krenju normi u njihovoj okolini. Logika koritenja tog indeksa percepcije civilnosti jest: to vie drugi potuju norme,
raste motivacija ispitanika/ispitanice da uini isto. to se vie norme kre,
ispitanik/ispitanica manje je motiviran initi suprotno. Vjerojatnost da e
akter potovati norme ovisi, dakle, o njegovoj/njezinoj percepciji relevantnih postupaka drugih. Takva je bihevioralna strategija dvostruko racionalna u cost/benefit smislu i drutveno (reputacijski). Indeks percepcije
civilnosti ine prosjeni odgovori ispitanika na deset pitanja o uestalosti
krenja normi u njihovoj zajednici.vi Za odgovore je primijenjena skala s
etiri stupnja (gotovo svi, mnogi, neki i gotovo nitko). Pouzdanost indeksa posve je zadovoljavajua (Cronbach alfa = .80).
Zadovoljstvo razvojem demokracije u zemlji u kojoj ispitanik/ispitanica
ivi mjereno je odgovorima na pitanje: Koliko ste zadovoljni razvojem demokracije u svojoj zemlji? Kao pokazatelj zadovoljstva
vlau odnosno ljudima koji vode zemlju i nainom na koji to ine uzeli smo pitanje: Ljudi imaju razliito miljenje o nainu (sustavu)
upravljanja zemljom. Na skali oznaite svoje miljenje o tome 'kako
stvari stoje'. Ispitanicima je ponuena skala s deset stupnjeva, od 1 =
vrlo loe do 10 = vrlo dobro.
Podaci o BDP-u pojedine zemlje nisu izvorni dio podataka EVS
projekta ve su dodani naknadno radi procjene uinka gospodarskih uvjeta na stajalita graana.

REZULTATI I: SOCIOKULTURNE RAZLIKE

U ovome odjeljku prikazujemo rezultate statistikih analiza vrijednosnih orijentacija. Prvi dio donosi deskriptivnu analizu zastuplje-

296
nosti vrijednosnih orijentacija, poglavito postmaterijalistikih vrijednosti i dimenzija drutvenog kapitala, u tri skupine zemalja: u lanicama
EU-a, u zemljama pristupnicama i zemljama koje nisu lanice EU-a
(ukljuujui i Hrvatsku). Tu raspravu dr
imo iznimno va
nom u svjetlu budunosti kolektivnoga europskog identiteta to ga predvia ideja
EU-a. Europski demos nije zamisliv, to primjeuje Prentoulis (2001:
196), kao plod zajednike povijesti ili kulture ve iskljuivo kao proizvod novooblikovanih politikih vrijednosti.
Slika 2. Usporedba udjela osoba materijalistike, postmaterijalistike i mjeovite
vrijednosne orijentacije u populacijama razliitih zemalja (%)
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10

Aus
trija
Itali
ja
v
Nizo edska
zem
ska
Be
pa lgija
njol
Fran ska
cu
Njem ska
aka
Gr
ka
Dan
ska
Irsk
a
Fins
k
Port a
ugal
Slov EU
enij
a
e
k
Polj a
ska
L
Slov itva
ak
Latv a
i
Esto ja
n
Ma ija
prid
ar
rue
ne ska
lani
Hrv ce
atsk
a
T
Rum urska
unjs
ka
Bjel
orus
ija
Ukr
a
Bug jina
arsk
a
zem
R
lje i
zvan usija
EUa

materijalisti

mjeoviti

postmaterijalisti

Slika 2. prikazuje rasprostranjenost postmaterijalistikih vrijednosti. Sukladno rezultatima jednog starijeg rada (Inglehart & Baker,
2000), nai podaci pokazuju znaajne razlike u zastupljenosti postmaterijalizma izmeu sve tri skupine zemalja (F=1047.7; p<.01). Prema
oekivanju, utemeljenome na Inglehartovoj pretpostavci veze izmeu
blagostanja i naputanja materijalistikih vrijednosti, postmaterijalizam

297
je najzastupljeniji u zemljama EU-a, a najrjei je u skupini zemalja izvan EU-a. No Hrvatska znaajno odstupa od prosjeka zemalja izvan
EU-a. Lako je uoiti da je razina postmaterijalistikih vrijednosti u Hrvatskoj na razini prosjeka EU-a. injenica da isto vrijedi za Tursku i za
Sloveniju (unutar zemalja pristupnica) upuuje na kombinaciju gospodarskih (
ivotni standard) i negospodarskih (dugogodinja izlo
enost
zapadnim utjecajima) izvora postmaterijalizma.
Slika 3. Generalizirano povjerenje prema ljudima u razliitim zemljama (%)
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10

Dan
ska

Nizo vedska
zem
ska
Fi
pan nska
jolsk
a
I
Njem rska
aka
Aus
trija
Itali
j
Be a
Veli
ka B lgija
ritan
ija
Gr
Fran ka
cusk
Port a
ugal
EU
Litv
a
ek
Esto a
nija
Ma
ar
Slov ska
eni
Polj ja
ska
Latv
ija
prid
S
rue lovak
a
ne
lani
Hrv ce
atsk
a
Bjel
orus
Ukr ija
ajin
Bug a
arsk
a
R
Rum usija
unjs
ka
zem
Tu
lje i
zvan rska
EUa

ljudima ne treba vjerovati

veini ljudi se mo
e vjerovati

Slika 3. prikazuje prvi pokazatelj zastupljenosti drutvenog povjerenja, prve od tri dimenzije drutvenog kapitala. Rije je o tzv. generaliziranom povjerenju, odnosno o mjeri inicijalne spremnosti na suradnju s neznancima. Analiza upuuje na razliite razine generaliziranog povjerenja (F=570.01; p<.01). Prema oekivanju, najvia je u zemljama EU-a, bez obzira na velike varijacije unutar skupine. Najvee generalizirano povjerenje u EU nalazimo u zemljama sjeverne Europe
(Danskoj, vedskoj, Nizozemskoj i Finskoj), a najmanje u njezinu mediteranskom dijelu (Portugalu, Francuskoj i Grkoj). Razlika u razini

298
povjerenja izmeu EU pristupnica i zemalja izvan EU-a nije statistiki
znaajna. Premda je generalizirano povjerenje obilje
je veine stanovnitva samo u zemljama sjeverne Europe to upuuje na razmiljanje
da bi razlike trebalo koncipirati ponajprije kao razlike u zastupljenosti
i intenzitetu nepovjerenja valja upozoriti da je generalizirano povjerenje u Hrvatskoj dvostruko slabije od prosjeka EU-a.
Slika 4. Usporedba povjerenja u politike institucije u razliitim zemljama (%)
100

80

60

40

20

Fins
ka
Dan
ska
Irs
Aus ka
trija

Nizo vedska
zem
sk
Port a
Fran ugal
cusk
a
pa
njol
sk
Belg a
ija
N
Veli jemak
ka B
a
ritan
ija
Itali
ja
Gr
ka
E
Polj U
sk
Latv a
Slov ija
a
Slov ka
eni
Esto ja
n
Ma ija
arsk
a
Litv
prid
a
rue
e
ne ka
lani
Hrv ce
atsk
a
Tu
Rum rska
unjs
ka
Bjel
orus
Ukr ija
ajin
a
Ru
zem
Bug sija
lje i
a
zvan rska
EUa

nikakvo

ne ba veliko

veliko

vrlo veliko

Drugi pokazatelj drutvenog povjerenja jest povjerenje u institucije. Slika 4. predouje agregiranu razinu povjerenja u jedanaest societalnih institucija. Kao i u prethodnom primjeru, povjerenje je najizrazitije u zemljama EU-a, a zatim slijede zemlje izvan EU-a (F=239.33;
p<.01). Kada je rije o tom va
nom segmentu drutvene stabilnosti, povjerenje u Hrvatskoj na razini je prosjeka zemalja pristupnica. Meu
tim zemljama povjerenje u institucije najvee je u Poljskoj, Litvi, Slovakoj i Sloveniji, to je, ini se, posljedica gospodarskog rasta (Poljska, Litva), politike stabilnosti (Slovenija) odnosno ukidanja autoritarne vlasti (Slovaka).

299
Na slici 5. posljednji je pokazatelj drutvenog povjerenja, povjerenje u va
ee norme. Kao to je ve objanjeno, indeksom percepcije
civilnosti, kojim se ovdje koristimo, ne mjeri se povjerenje u norme (i,
primjereno tome, njihovo potovanje) izravno, ve neizravno otkrivanjem vjerojatnosti ispitanikova povjerenja u norme. to je, naime, krenje normi, prema ispitanikovu miljenju uestalije, manja je vjerojatnost da e sm/sma imati povjerenje u te iste norme. Jedino to, zapravo, pritom pretpostavljamo jest da su ispitanici, barem ogranieno, racionalni, tj. da njihovi postupci nisu neovisni o iskustvu i taktikom
promiljanju istih. U sredini u kojoj se norme ne potuju, legalistiko je
ponaanje financijski i reputacijski izrazito skupo.
Slika 5. Povjerenje u va
ee drutvene norme indeks civilnosti (%)
100

80

60

40

20

Gr
Port ka
ugal
Itali
ja
Veli
ka B Irska
ritan
Fran ija
cusk
a
Fins
k
Aus a
Njem trija
a
pa ka
njol
ska
B
Nizo elgija
zem
s
ve ka
dsk
Dan a
ska
Ma EU
arsk
Slov a
ak
e a
ka
Esto
nija
Polj
ska
Litv
a
prid
rue Latvi
ja
ne
lani
Hrv ce
atsk
a
Tu
Rum rska
unjs
Bug ka
arsk
a
R
Bjel usija
orus
zem
Ukr ija
a
lje i
zvan jina
EUa

gotovo svi varaju

mnogi varaju

neki varaju

gotovo nitko ne vara

Prema naim rezultatima, percepcija civilnosti najizra
enija je

u zemljama EU-a, pri emu je njezina razina najvia u Nizozemskoj,
Danskoj i vedskoj, a najni
a u mediteranskom pojasu (Grkoj, Itali-

300
ji i Portugalu). Najvie krenja normi, tj. najni
u razinu civilnosti,
percipiraju ispitanici tranzicijskih drutava, podjednako u zemljama
pristupnicama i zemljama izvan EU-a.vii Razmotrimo li pobli
e grafiki prikaz, nepostojanje razlike izmeu zemalja pristupnica i zemalja izvan EU-a (obje se skupine razlikuju od zemalja EU-a /F=96.2;
p<.01/) posljedica je ekstremno uvrije
ene percepcije krenja normi u
Maarskoj. Iskljuimo li tu zemlju iz analize, razina civilnosti u zemljama pristupnicama postaje statistiki znaajno via od zemalja izvan
EU-a. U tom je smislu va
no naglasiti da je u Hrvatskoj percepcija civilnosti (potovanja normi) negdje izmeu prosjeka zemalja EU-a i
zemalja pristupnica.
Uz povjerenje i potovanje normi, drutvena je umre
enost trea i posljednja kljuna dimenzija drutvenog kapitala. Umjesto uobiajenog naina mjerenja gustoe drutvenih mre
a, koji se koristi postotkom ispitanika ukljuenih u neku nevladinu udrugu, ovdje smo se odluili za drukiji pristup. Smatrajui da je uvrije
eno mjerenje upitne
pouzdanosti jer je neosjetljivo na razliitu razinu aktivnosti lanova
(Putnam, 2000), za mjeru umre
enosti uzeli smo koliinu slobodnog
vremena koje ispitanik provodi u aktivnostima udruga kojih je lan/lanica. Slika 6. prikazuje rezultate usporedne analize vremena provedenoga u civilnim aktivnostima.
Sve tri skupine zemalja razlikuju se prema razini drutvene umre
enosti (F=834.63; p<.01). Imajui na umu da je drutvena umre
enost simptom civilnog drutva, poredak je oekivan: gustoa je najvea u zemljama EU-a, a najmanja u zemljama koje ne pripadaju EU. S
obzirom na teorijsku i empirijsku povezanost izmeu povjerenja i umre
enosti (Fuchs i Klingemann, 2002), nalaz je posve oekivan i naglaava tekoe s kojima se razvoj civilnog drutva susree u drutvima
deficitarnog povjerenja (Mishler i Rose, 1997).
Kao i u veini prethodnih analiza, Hrvatska se i u tome razlikuje od ostalih zemalja u skupini. Naime, gustoa drutvene umre
enosti
u Hrvatskoj vea je od prosjeka skupine pridru
enih lanica EU-a. Kako to objasniti? Dva su mogua objanjenja. Prema prvome, Hrvatska
je (kao i Slovenija), za razliku od ostalih postsocijalistikih zemalja, naslijedila kakve-takve temelje civilnog organiziranja zahvaljujui veoj otvorenosti biveg re
ima to je omoguilo br
i razvoj civilnog
sektora. Prema drugom tumaenju, brz razvoj civilnih udru
enja ponajprije je posljedica rata, odnosno odgovarajuih lokalnih i internacionalnih humanitarnih inicijativa.

301
Slika 6. Slobodno vrijeme koje graani provode radei u nevladinim gradskim
udrugama
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10

Da
Nizo nska
zem
ska
Ir
Njem ska
aka
Belg
ija
Veli vedsk
a
ka B
ritan
ija
Aus
tr
Fran ija
cusk
a
Fins
ka
Port
ugal
pa
njol
ska
Itali
ja
Gr
ka
Slov EU
enij
a
e
ka
Esto
nija
prid
rue
L
ne itva
lan
Hrv ice
ats
Bug ka
arsk
a
Bjel
orus
ija
Rus
ij
Ukr a
ajin
a
Turs
ka
zem Rumu
n
lje i
zvan jska
EUa

nikad

nekoliko puta godinje

jedanput do dvaput mjeseno

svaki tjedan

Sljedea dva grafikona predouju podatke vezane za model situacijske reakcije. Tablica 2. donosi usporedni prikaz ocjene demokracije u matinoj zemlji. Imajui na umu da su demokratski re
imi u
istonoj Europi uspostavljeni nakon ruenja komunistike vlasti, rije
je o pokazatelju koji odra
ava zadovoljstvo ishodom politike tranzicije u tim zemljama. U tom smislu valja biti oprezan u tumaenju razlika
izmeu zemalja sa solidnom demokratskom tradicijom i onih s razmjerno malim iskustvom demokratske vlasti. Mogue je, naime, da je prag
osjetljivosti na pogreke i zlouporabe demokratske procedure u prvim
zemljama ni
i naprosto zato to su graani naueni na visoke standarde politikog ponaanja i opu politiku stabilnost.

302
Tablica 2. Zadovoljstvo demokracijom u razliitim zemljama (%)
Vrlo zadovoljni
Danska
Portugal
Njemaka
Irska
Austrija
Grka
panjolska
Nizozemska
V. Britanija
Francuska
Finska
vedska
Belgija
Italija
Zemlje EU-a
Poljska
Estonija
Maarska
Litva
Latvija
Slovenija
Slovaka
eka
Pridru
ene lanice
Hrvatska
Bjelorusija
Turska
Bugarska
Rumunjska
Ukrajina
Rusija
Zemlje izvan EU-a

12,3
10,1
10,0
9,9
7,8
7,5
6,6
6,4
5,5
4,4
4,0
2,9
2,4
1,6
6,5
2,0
2,0
1,8
1,6
1,3
0,9
0,8
0,7
1,4
2,2
5,8
3,1
2,9
1,7
1,4
0,4
2,5

Zadovoljni

Ne ba
zadovoljni

Nezadovoljni

54,7
66,5
65,4
53,6
69,2
47,8
53,9
67,4
48,2
45,0
52,6
57,0
46,9
34,3
54,5
43,2
33,8
29,6
23,9
29,0
44,1
22,6
36,5
32,8
14,7
27,1
20,7
24,5
19,2
14,2
6,7
18,2

30,0
20,2
19,7
30,0
20,2
35,8
33,3
24,2
35,0
39,3
39,2
34,4
35,0
52,7
32,1
41,6
51,8
56,2
52,5
59,5
44,4
52,9
49,7
51,1
58,4
39,2
25,7
49,8
52,2
48,5
42,9
45,3

3,0
3,2
4,9
6,4
2,8
9,0
6,2
2,0
11,3
11,3
4,3
5,7
15,7
11,4
6,9
13,1
12,3
12,5
22,0
10,3
10,6
23,7
13,0
14,7
24,6
27,8
50,6
22,7
26,9
35,8
50,0
34,1

Prema rezultatima, znaajne razlike u ocjeni stanja demokracije

postoje izmeu sve tri skupine zemalja (F = 3121.11; p < .001). Bez obzira na pretpostavljenu veu osjetljivost, najvee zadovoljstvo iskazuju
upravo ispitanici iz EU-a. Predvidljivo, najmanje je zadovoljstvo zabilje
eno u zemljama izvan EU-a, u sredinama u kojima su zaobila
enje
i zlouporabe demokratskih procedura ne samo najkrupnije ve i naje-

303
e. Za razliku od prethodnih analiza, u ovoj se Hrvatska nalazi bli
e
prosjeku zemalja izvan EU-a nego prosjeku zemalja pridru
enih lanica. Valja podsjetiti da su podaci u Hrvatskoj prikupljani u travnju 1999.
godine, osam mjeseci prije posljednjih izbora.
Sljedei pokazatelj, zadovoljstvo trenutanom politikom vlau, prikazuje slika 7. Kao i u prethodnom primjeru, sve se tri skupine
zemalja znaajno razlikuju (F=3064.62; p<.01). Razina zadovoljstva najvia je u zemljama EU-a, a najni
a u zemljama izvan EU-a. I ta je prosjena vrijednost za Hrvatsku ni
a od prosjeka pridru
enih zemalja. Od
svih prikazanih zemalja samo je u tri zemlje (Litvi, Rusiji i Turskoj) zabilje
eno ni
e zadovoljstvo vlau od onoga u Hrvatskoj.
Slika 7. Prosjena razina zadovoljstva aktualnom vlau u razliitim zemljama
(skala od deset stupnjeva)
10
9
8
7
6
5
4
3
2

Nizo

zem
Njem ska
a
Port ka
ug
Aus al
trija
Fins
ka
Irsk

a
Veli panjol
ka B ska
ritan
ija
ve
dsk
Dan a
sk
Belg a
ija
Gr
Fran ka
cusk
a
Itali
ja
EU
Esto
n
Slov ija
enij
Latv a
ija
e
k
Polj a
Ma ska
ars
Slov ka
aka
prid
rue
L
ne itva
lan
Hrv ice
ats
Bug ka
a
Bjel rska
o
Rum rusija
unjs
Ukr ka
ajin
a
Rus
ija
zem
Turs
lje i
zvan ka
EUa

elimo li sa
eti nalaze do sada prikazanih analiza, valja ustvrditi kako u gotovo svim mjerenim vrijednosnim dimenzijama postoje znaajne razlike izmeu tri skupine zemalja. Dakako, te razlike postoje
usporedno s brojnim preklapanjima koja su posljedica zamjetnih razlika unutar svake pojedine skupine zemalja (Laitin, 2002). Treba li na
temelju tih nalaza gledati na ishod irenja i budunost EU-a s optimizmom (Zielonka i Mair, 2002; Laitin, 2002) ili s pesimizmom (Fuchs i
Klingemann, 2002; Rohrschneider, 2002)? Prema naem sudu, obje su

304
pozicije ideologizirane jer primijenjena metodologija na kojoj se temelje sve dosadanje studije, ukljuujui i nau ne omoguuje razlikovanje kvantitativnih (razlika u stupnju) od kvalitativnih razlika.8
Kada je rije o postmaterijalizmu i drutvenom kapitalu u Hrvatskoj, njihove su razine uglavnom identine prosjeku zemalja pristupnica, odnosno znaajno odstupaju od prosjeka zemalja izvan EU-a. No to
ne vrijedi za ocjenu demokracije i vlasti, to smatramo situacijskim
uinkom ili, preciznije, odrazom nezadovoljavajueg upravljanja tranzicijskim procesima tijekom devedesetih godina. Dakako, time ne
elimo rei da situacijski uinci ne mogu imati trajnije posljedice, osobito
ako nezadovoljstvo vlau postane kronino obilje
je. Kao to Misler i
Rose (1997:441) pokazuju, procjena vlasti usko je povezana s povjerenjem i objanjava vei postotak njegove varijance nego pokazatelji tzv.
kulturne inercije (naslijee socijalizma).

REZULTATI II: POVJERENJE

U EUROPSKU UNIJU
Na je sljedei zadatak ispitati povjerenje u EU, koje smatramo
kljunim za raspravu o dinamici (i posljedicama) irenja EU-a i ulasku
Hrvatske u taj proces. Najprije emo pokazati razlike u povjerenju u
EU, a zatim ih nastojati rastumaiti analizirajui prediktorsku strukturu, tj. imbenike koji utjeu na povjerenje.
Postojanje povjerenja u EU u tri skupine zemalja, to se vidi na
slici 8, pokazuje razlike izmeu zemalja EU-a i pridru
enih lanica s
jedne, te zemalja koje ne pripadaju EU s druge strane. Povjerenje je najvie upravo u zemljama lanicama, a potom u pridru
enim lanicama.
Razlika izmeu te dvije skupine zemalja ne dose
e statistiku znaajnost, no obje se razlikuju od posljednje (F=75.95; p<.01). Povjerenje u
EU najmanje je, dakle, u zemljama izvan EU-a. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Podaci ohrabruju. Povjerenje u EU u nas je na razini prosjeka
zemalja EU-a i pridru
enih zemalja.
injenica je da uspjenije tranzicijske zemlje iskazuju vee povjerenje u EU od manje uspjenih, najvjerojatnije stoga to graani u
integraciji vide jamstvo nastavka reformi kojima su zadovoljni. Koristei se drugom bazom podataka (Central and Eastern European Eurobarometar), Tucker i sur. (2002) pokazuju da isto vrijedi i na mikrorazini, odnosno unutar svake pojedine tranzicijske zemlje. Kao to njihove analize pokazuju, uspjeniji individualni akteri (winners) imaju

305
vee povjerenje u EU od manje uspjenih (losers). Na tranzicijsku specifinost dinamike povjerenja u EU upuuje i Alvarezovo (2002) istra
ivanje, koje pokazuje, primjerice, da lanstvo u sindikatu u zapadnim
zemljama smanjuje, a u istonima poveava povjerenje u EU.
Slika 8. Povjerenje u Europsku uniju u razliitim zemljama (%)
100

80

60

40

20

Itali
ja
pa Irska
njol
s
Port ka
uga
Belg l
Fran ija
cusk
Aus a
tr
Brit ija
a
Njem nija
ak
ve a
dska
Nizo Grka
zem
sk
Dan a
ska
Fins
ka
Slov EU
a
Ma ka
arsk
Polj a
ska
e
Slov ka
eni
Latv ja
Esto ija
nija
prid
rue
L
ne itva
lan
Hrv ice
atsk
Tur a
Bug ska
arsk
a
Uk
Rum rajina
u
Bjel njska
orus
ij
zem
R a
lje i
zvan usija
EUa

nikakvo

ne ba veliko

veliko

vrlo veliko

Kako objasniti razlike u povjerenju u EU? Da bismo identificirali imbenike koji su najsna
nije povezani s povjerenjem i odgovorili
na poetno pitanje, u regresijsku smo jednad
bu uvrstili pokazatelje
svih triju eksplanatornih modela (modela postmaterijalistike promjene, modela drutvenog kapitala i modela situacijske reakcije), dodatni
pokazatelj situacijske reakcije (indeks oportunizma) i mjeru gospodarske razvijenosti (BDP po stanovniku). Rezultate provedene multivarijatne analize prikazuje tablica 3. Premda zbog veliine ukupnog uzorka (oko 35 000 ispitanika) sedam od devet pokazatelja dose
e unaprijed zadanu razinu statistike znaajnosti (p<.01), najsna
niji je prediktor povjerenja u EU povjerenje u institucije unutar zemlje. Taj se nalaz

306
poklapa s ve spomenutom Andersonovom tezom (1998), prema kojoj
se graani, zbog nedostatka informacija o EU, koriste procjenom lokalnih institucija i vlasti kao proxyjem. Slijede dva pokazatelja situacijske
reakcije zadovoljstvo demokracijom i zadovoljstvo vlau. Njihova je
povezanost s povjerenjem u EU bitno slabija, no pokazuje specifian
utjecaj tranzicije na poimanje EU-a.
Protivno oekivanju, pokazatelj gospodarske razvijenosti (BDP)
nije se pokazao imbenikom koji sna
no utjee na povjerenje u EU. Kako to protumaiti? Ostavljajui po strani raspravu o tome koliko je BDP
pouzdan pokazatelj gospodarskog stanja, mogue je da je utjecaj BDPa neizravan, tj. da se veim dijelom iskazuje utjecajem negospodarskih,
tzv. egzogenih varijabli.ix Analiza tablice korelacija upuuje na znaajnu poveznost stupnja gospodarske razvijenosti sa sociokulturnim pokazateljima.x Dakako, za provjeru teze o neizravnom uinku bit e potreban novi rad i primjena tehnika modeliranja (Arminger & Clogg, 1995).
Tablica 3. imbenici povjerenja u Europsku uniju

Generalizirano povjerenje
Povjerenje u institucije
Povjerenje u norme (civilnost)
Umre
enost
Zadovoljstvo demokracijom
Zadovoljstvo vlau
Oportunizam
Postmaterijalizam
GDP po stanovniku (1999)

b
Beta
.05*
.03*
.62*
.36*
.04*
.03*
.01
.02
.12*
.11*
.03*
.08*
-.02*
-.03*
.09*
.06*
.00*
.06*
*p<.01; R2 =.18

Sa
imljui nalaze analiza povjerenja u EU, va
no je naglasiti dvije stvari. Prvo, povjerenje u EU znaajno je vee u skupini tranzicijski uspjenih zemalja. Zemlje koje jo uvijek tra
e izlaz iz tranzicijske recesije i anomije obilje
ava vee nepovjerenje. Drugo, nae analize pokazuju
da su sociokulturni imbenici va
an prediktor razine povjerenja. Budui
da zbog niza metodolokih ogranienja nije mogue precizno odrediti (ni
razdvojiti) ukupni utjecaj gospodarskih i negospodarskih imbenika, prevlast posljednjih u prikazanoj regresijskoj analizi valja uzeti s oprezom.
U svakom sluaju, nai rezultati ne daju pravo Laitinu (2002:76)
koji tvrdi da problemi s integracijom novih lanica EU-a, bude li ih

307
uope, sigurno nee biti posljedica kulturnih razlika.xi Ne odbacujui
mogunost politikih frikcija, koje se trenutano najbolje mogu opisati
kao strah novih lanica od drugorazrednog statusa (Zielonka i Mair,
2002), sociokulturne su razlike stvarne i u odreenim bi uvjetima mogle postati generator razmimoila
enja.

ZAKLJUCI I PREPORUKE
U prethodnim smo odjeljcima nastojali odgovoriti na dva pitanja:
koliko je Hrvatska u vrijednosnom smislu udaljena od EU-a i to, zapravo, utjee na povjerenje u EU. Odgovor na prvo pitanje jest da smo u veini dimenzija izuzetak je zadovoljstvo politikom vlau identini
drutvima koja upravo postaju lanice EU-a (10 zemalja pristupnica).
Kada je pak rije o povjerenju u EU, temeljnim se imbenikom pokazalo povjerenje ispitanika u institucije matinih drutava. Anderson (1998)
ponudio je logino tumaenje tog nalaza: procjenu institucija o kojima
nemamo dovoljno informacija i/ili iskustva donosimo na temelju procjene rada usporedivih institucija o kojima imamo podatke. Drugim rijeima, ispitanici, osobito oni slabijeg obrazovanja, o transnacionalnim institucijama esto sude na temelju stajalita o nacionalnima.
Oba naa odgovora jasno upuuju na va
nost mjera kojima bi se
poveala vrijednosna konvergencija s EU-om. Smisao tih mjera, dakako, nije samo olakanje i ubrzanje integriranja Hrvatske u EU ve, ponajprije, ostvarenje vee razine drutvenog povjerenja, gospodarske uspjenosti i politike stabilnosti. Premda se to mo
e initi trivijalnim,
potrebno je jasno istaknuti kako
elja za promjenom nekih vrijednosnih
sklopova nije motivirana politikom korektnou, odnosno potrebom
da se dopadnemo onima u iji klub
elimo ui, ve nastojanjem da se unaprijedi hrvatska stvarnost. Zajedniku EU kulturu autori rada ne shvaaju kao vrijednost po sebi, ve kao neto to svakodnevni
ivot u
okupljenim drutvima ini ugodnijim i uspjenijim.
Iz dosadanje rasprave proizlazi est kratkih preporuka. Njihov
poredak, valja upozoriti, ne odra
ava va
nost ve vrijeme potrebno za
provoenje.
Borba protiv korupcije. Cilj je zaustaviti irenje cinizma i oportunizma, osobito meu mlaim generacijama (tulhofer i Rimac,
2002). Kako bi se to postiglo, potrebno je intenzivirati djelovanje postojeih slu
bi, osobito novog odjela za borbu protiv korupcije, dijelom

308
i medijskom zastupljenou. Kampanja bi trebala biti sustavna, to znai da je valja zapoeti u jednom sektoru, a potom prenositi u druge.
Unaprjeivanje otvorenosti i neovisnosti, ali i kritinosti i odgovornosti medija. Cilj je omoguiti bolje razumijevanje drutvenih odluka i, pritiskom javnosti, unaprijediti proces njihova donoenja. Kvalitetniji mediji utjeu na poveanje povjerenja u institucije na dva naina: poveavajui povjerenje u vlastiti rad, te poveavajui kvalitetu donoenja odluka, to (dugorono) rezultira rastom povjerenja graana u
vlast.
Poveanje djelotvornosti pravosua. Ciljevi su poveanje povjerenja graana u institucije i, osobito, poticanje generaliziranog povjerenja. injenica je, naime, da se povjerenje ne mo
e razvijati u sredini u kojoj se mo
e lako izigrati. Ako tzv. neplatie (free riders) nisu
brzo i uinkovito sankcionirani, povjerenje i kooperativnost kopne.
Trenutano, trajanje sudskih procesa u Hrvatskoj gura drutveno povjerenje prema rubu iracionalnosti.
Poveanje informiranosti javnosti o EU. Cilj je poveanje kvalitete povjerenja u EU boljim poznavanjem njegove uloge i aktivnosti,
te veim koritenjem njegovih programa i pravosudnih usluga. Premda
je, prema podacima Ministarstva za europske integracije, vie od 95%
graana ulo za EU, znanje hrvatske javnosti o djelatnostima, strukturi
i procedurama EU-a, prema naemu miljenju, jo je uvijek skromno.
Najva
niju ulogu u sustavnom informiranju o EU mora preuzeti
obrazovni sustav.
Unaprjeivanje obrazovne i civilizacijske razine populacije. Ciljevi su poticanje vrijednosne konvergencije i poveanje kapaciteta javnosti za pribavljanje i razumijevanje informacija. Za ostvarivanje tih
zadataka nu
na je temeljita reforma obrazovnog sustava na svim razinama. Imajui na umu da Hrvatska izrazito zaostaje za obrazovanim
prosjekom EU-a (10% visokoobrazovanih u Hrvatskoj prema 17% u
EU; ***, 2003a: 5; ***, 2003b: 13), osobito va
nim smatramo promjene u sustavu visokog obrazovanja. Tu reformu, koja je nedavno poela,
treba usmjeriti na poveanje obuhvata i propusnosti s jedne, te na uvoenje edukacijskih inovacija s druge strane.
Poveanje uinkovitost izvrne vlasti. Kao i u prethodnoj toki,
cilj je obnova povjerenja graana u institucije vlasti, osobito u Vladu,
poveanjem zadovoljstva uinkom donositelja odluka. Kako bi se to
postiglo, nu
no je provesti niz akcija sa zadatkom:
ostvarivanja vee profesionalnosti ljudi na vlasti, to, osim uspostave
kulta strunosti i profesionalne etike, obuhvaa i bri
ljivo razdvajanje

309
politikih od gospodarskih uloga (usp. stranako nominiranje ravnatelja javnih poduzea); u sredini u kojoj su stranaki interesi iznad
javnih, profesionalnost je nu
no deficitarna;
ostvarivanja vee transparentnosti rada ministarstava i Vlade, te, poglavito, a
urnijega i potpunijeg obraanja javnosti kako bi se objasnili i argumentirali razlozi za donoenje odreene odluke;
stroge personalizacije odgovornosti za propuste i pogreke uinjene u
zoni odgovornosti pojedinog djelatnika/djelatnice bez obzira na to
je li rije o neadekvatnoj institucionalnoj praksi ili pogrenoj odluci;
promaaji vlasti za koje nitko ne odgovara i neresponzivnost institucija sustava temeljni su izvor nepovjerenja graana.
i

Inglehart je nedavno pokazao kako se Zapad i Istok zamjetno razlikuju u zastupljenosti postmaterijalistikih vrijednosti (Inglehart & Baker, 2000).
ii Za empirijsku potvrdu usp. Deflem i Pampel (1996).
iii Ovdje ostavljamo po strani niz kritika upuenih koncepciji drutvenog kapitala, osobito u Putnamovoj verziji, koje upuuju na njezinu teorijsku nejasnou i prevelik
obujam, pojednostavnjeno empirijsko mjerenje, zanemarivanje negativnih oblika
drutvenog kapitala (mafija) itd. (Grix, 2001; Woolcock, 1998; Hospers & Van
Lochem, 2002).
iv Drutveni kapital (social capital) mo
emo definirati kao skup kulturnih obilje
ja koja
stvaraju i odr
avaju povjerenje i suradnju unutar drutvene zajednice (tulhofer,
2001). Drutveni je kapital obilje
je zajednice i kao takav odr
ava se u svakodnevnim interakcijama.
v Nae se shvaanje kategorije civilnosti bitno razlikuje od onoga to ga predla
u
Billante i Saunders (2002), za koje je ono poglavito kognitivno i bihevioralno potovanje drugih lanova zajednice.
vi Indeks obuhvaa ova krenja normi: zahtijevanje dr
avnih povlastica na koje se
nema pravo, varanje na porezu, podmiivanje kako bi se izbjeglo plaanje poreza,
uporaba narkotika, odlaganje smea na javnim povrinama, prebrza vo
nja, vo
nja
pod utjecajem alkohola, izbjegavanje plaanja vo
nje javnim prijevozom, laganje iz
koristoljublja i primanje mita.
vii Na nedostatak povjerenja u tranzicijskim zemljama do sada su upozorili mnogi
autori (Rose-Ackerman, 2001; Mishler & Rose, 1997; Fuchs & Klingemann, 2002;
Mishler & Rose, 1997), naglaavajui negativan uinak rasprostranjene korupcije.
viii To najbolje ilustrira empirijski upitan pokuaj argumentiranja fundamentalne razlike u percepciji demokracije na Zapadu i Istoku (Fuchs i Klingemann, 2002).
ix To, drugim rijeima, pretpostavlja sekvencijski utjecaj gospodarskih i negospodarskih imbenika na povjerenje u EU.
x BDP je povezan s generaliziranim povjerenjem (r=.12), povjerenjem u institucije
(r=.12), civilnou (r=.04), drutvenom umre
enou (r=.27), postmaterijalistikim
vrijednostima (r=.21) te zadovoljstvom demokracijom (r=.36) i vlau (r=.37).
xi Laitinova (2002) tvrdnja da zajednika europska kultura (common culture) ve postoji temelji se poglavito na evidenciji o konvergenciji popularnog ukusa u europskim
zemljama. Laitin, naime, smatra da se dokazi o zajednikoj kulturi mogu nai u prevlasti engleskog jezika, preferiranju amerikih filmova i globalnoj pop kulturi.

310
Premda na jednome mjestu upozorava na nepopularnost europskog filma, Laitin i ne
pomilja da bi se kulturne novosti koje uoava mogle mnogo bolje opisati terminom
amerikanizacija. To, prema naem shvaanju, upuuje na neto posve razliito od
strukture koju bismo mogli nazvati zajednikom europskom kulturom.

311

LITERATURA
*** 2003a. Razvoj i znanost u Hrvatskoj. Zagreb: Ministarstvo znanosti i tehnologije RH.
*** 2003b. Hrvatska u 21. stoljeu - znanost. Zagreb: Ured za strategiju razvitka RH.
Abramson, P. and Inglehart, R., 1995. Value Change in Global Perspective. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Alvarez, R., 2002. Attitudes Toward the EU: The Role of Social
Class, Social Stratification, and Political Orientation. International
Journal of Sociology 32 (1), 58-76.
Anderson, C., 1998. When in Doubt, Use Proxies. Comparative Political Studies 31 (5), 569-607.
Arminger, G. and Clogg, C., 1995. Handbook of Statistical Modeling
for the Social and Behavioral Sciences. New York: Plenum.
Coleman, J., 1990. Foundations of Social Theory. Cambridge, MA:
Harvard University Press.
Billante, N. and Saunders, P., 2002. Why Civility Matters. Policy
18 (3), 32-36.
Deflem, M. and Pampel, F., 1996. The Myth of Postnational Identity:
Popular Support for European Unification. Social Forces 75 (1),
120-143.
Fuchs, D. and Klingemann, H-D., 2002. Eastward Enlargement of
the European Union and the Identity of Europe. West European
Politics 25 (2), 19-54.
Fukuyama, F., 1995. Trust. New York: Free Press.
Fukuyama, F., 2000. Social Capital and Civil Society. IMF Working
Paper Z13.
Grix, J., 2001. Social Capital as a Concept in the Social Sciences: The
Current State of the Debate. Democratization 8 (3), 189-210.
Hospers, Gert-Jan and Van Lochem, M., 2002. Social Capital and
Prosperity: Searching for a Missing Link. New Economy 9 (1), 52-56.
Iglehart, R., 1995. Changing Values, Economic Development and Political Change. International Social Science Journal (145), 379-403.
Inglehart, R., 1997. Modernization and Postmodernization: Cultural,
Economic, and Political Change in 43 Societies. Princeton, NJ. Princeton University Press.
Inglehart, R. and Baker, W., 2000. Modernization, cultural change,
and the persistence of traditional values. American Sociological
Review 65 (1), 19-51.

312
Laitin, D., 2002. Culture and National Identity: The East and European Integration. West European Politics 25 (2), 55-80.
McLaren, L., 2002. Public Support for the European Union: Cost/Benefit Analysis or Perceived Cultural Threat? Journal of Politics 64
(2), 551-566.
Mishler, W. and Rose, R., 1997. Trust, Distrust, and Skepticism: Popular Evaluation of Civil and Political Institutions in Post-Communist Societies. Journal of Politics 59 (2), 418-451.
Misztal, B., 1996. Trust in Modern Societies. Cambridge: Polity Press.
Prentoulis, N., 2001. On the Technology of Collective Identity: Normative Reconstructions of the Concept of EU Citizenship. European Law Journal 7 (2), 196-218.
Putnam, R., 1993. Making Democracy Work. Princeton: Princeton
University Press.
Putnam, R., 2000. Bowling Alone: The Collapse and Revival of American Community. New York: Simon and Schuster.
Rimac, I. i rpi, G., 2000. Pregled postotaka i aritmetikih sredina:
Europsko istra
ivanje vrednota. Bogoslovska smotra 52 (2), 191232.
Rohrschneider, R., 2002. The Democracy Deficit and Mass Support
for an EU-wide Government. American Journal of Political Science 46 (2), 463-475.
Rose-Ackerman, S., 2001. Trust and Honesty in Post-Socialist Societies. Kyklos 54 (2-3), 415-444.
tulhofer, A., 2001. Nevidljiva ruka tranzicije. Zagreb: Hrvatsko socioloko drutvo.
tulhofer, A., 2001. Dinamika sociokulturnog kapitala 1995.-1999.
u M. Metrovi, ur. Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj. Zagreb: Ekonomski institut.
tulhofer, A. i Rimac, I., 2002. Oportunizam, institucije i moralni
trokovi: sociokulturna dimenzija neslu
benog gospodarstva u Hrvatskoj 1995-1999. Financijska teorija i praksa 26 (1), 213-228.
Torsvik, G., 2000. Social Capital and Economic Development. Rationality and Society 12 (4), 451-476.
Tucker, J., Pacek, A. and Berinsky, A., 2002. Transitional Winners
and Losers: Attitudes Toward EU Membership in Post-Communist
Countries. American Journal of Political Science 46 (3), 557-571.
Woolcock, M., 1998. Social Capital and Economic Development.
Theory and Society 27, 151-208.
Zielonka, J. and Mair, P., 2002. Introduction: Diversity and Adaptation in the Enlarged EU. West European Politics 25 (2), 1-19.