Ivo Goldstein

Nezavisna Drava Hrvatska 1941. godine:

put prema katastrofi
Suoavanje sa zloinom, to je jedna od tema plenarnih izlaganja na 10. skupu Dijaloga povjesniara/istoriara, nije vremenski ogranieno. Stoga treba govoriti i o Drugome svjetskom
ratu u nas, posebno to su nejasnoe i razliiti prikazi tog rata,
odnosno manipulacije sa zbivanjima u njemu dijelom proizvele
i tragediju 1991.-1995. godine. Rije je, u tom sklopu, o konfrontaciji historiografske spoznaje s politikom manipulacijom.
Historiari se, prema definiciji, ne bave manipulacijama, no da
bi one bila prekinute mora se, mimo njih, prikazati prola stvarnost.
Prilog predstavlja samo saete rezultate monografije o 1941.
godini, tonije od 10. travnja do listopada 1941. godine. Monografija, koja je u pripremi, inae predstavlja 1. dio trilogije o
povijesti Drugoga svjetskoga rata u Hrvatskoj. Prvi rezultati o
1941. godini ipak su dovoljni za razmatranje naslovljene teme,
jer je, i u ovdje obraenome relativno kratkom razdoblju, umnogome odreen tijek rata u Hrvatskoj i, tada ire, Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj (NDH), sve do njegova okonanja. Rije je,
meutim, samo o naznakama osnovnih procesa u Hrvatskoj,
odnosno Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj u prvima mjesecima njezina postojanja, s naglaskom na reagiranja pojedinaca i skupina na poinjene zloine.
Obrasci ponaanja novouspostavljene vlasti NDH proizlazili su
iz njene ideologije, specifinog spoja njemakog nacizma i talijanskog faizma primijenjenoga na hrvatske prilike. Primjer
i poticaj progonima i ubijanju idova u NDH bila je, stoga,
politika Treega Reicha, koja je presudno utjecala na NDH i o

138

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

kojoj je NDH ivotno ovisila. Nijemci su iz tih razloga na vlast

doveli one za koje su znali da e im, prema ideologiji i praksi,
biti veoma slini (da je, primjerice, vlast, kako su poneki eljeli
i planirali, preuzela Hrvatska seljaka stranka, progona idova,
Srba i drugih ne bi ni bilo, a deportacije bi idova nacisti morali
sami organizirati).
Postoji obilje dokaza kako su ustae na elu s Antom Paveliem
planirali da, kada uspostave vlast, radikalno obraunaju sa Srbima i idovima te svima stvarnim i moguim politikim protivnicima. I Romi su, naravno, bili ukljueni u taj plan, ali njih
nitko nije ni spominjao.1 Nema nikakve sumnje da je ustaka
vlast bila smiljeno zloinaka, o emu, primjerice, svjedoi i
sljedea anegdota:
Mile Budak je 13. srpnja 1941. na otvorenom prostoru u Karlovcu odrao uveni hukaki govor (Srbe na vrbe), a potom je,
u zatvorenom krugu, na domjenku za pedesetak biranih uzvanika u franjevakom samostanu bio u mogunosti govoriti
otvoreno o jednoj stvari koja sada, 1941. godine, sve vie
postaje aktuelnom..., o pitanju to e biti zapravo sa idovima
i Srbima u naoj dravi, dakle NDH:
Stvar u najzgodnije razloiti... anegdotom iz nae ustake emigracije. Bilo je to jednom zgodom kada sam obilazio ustake
logore. Dola je rije i na Srbe te idove te kako emo to pitanje
rijeiti kada se vratimo kui. Jedan dobar na ustaa obratio se je
na me tada ovim rijeima: Kada se vratimo kui onda ete vi...
sigurno biti ministar i predstavljati hrvatske dravne vlasti. Ja u
biti hrvatski vojnik i predstavljati hrvatsku borbenost. to emo
mi, hrvatski vojnici, od vas ministara i predstavnika hrvatskih vlasti
traiti i oekivati? Nita drugo nego samo sljedee i to kada mi
vojnici budemo negdje na licu mjesta uredovali protiv Srba i idova,
1

Priblino 10.000 Roma bilo je ubijeno u NDH, no taj je zloin, nasuprot

genocidu nad Srbima i idovima, i u onodobnom tisku i drugim medijima
praktiki ostao nezabiljeen (usp. N. Lengel-Krizman, Genocid nad Romima
Jasenovac 1942. godine, Jasenovac - Zagreb, 2003., 163-167).

Ivo Goldstein

139

onda ete vi kao predstavnici vlasti morati doi ustanoviti to je to

bilo. Mi od vas oekujemo samo to, da ete uvijek znati doi pola
sata prekasno!Evo vidite: u tom je sva tajna i odgovor na vae
pitanje.2

Mnoge injenice potvruju da su razne protuidovske i protusrpske mjere bile provedene jedinstvenom voljom svih
rukovodeih ljudi ustakog reima, ali i da su, nakon uspostave
vlasti, postojale velike razlike u miljenjima kako ih realizirati i
uskladiti s unutarnjima i vanjskopolitikim okolnostima.
Sve u svemu, iako je A. Paveli mjerama ustakih vlasti obino
elio dati privid legalnosti, njegove su uestale i ekstremno
hukake protuidovske izjave u javnosti bile poticaj najbliim
suradnicima da budu sve bezobzirniji. irem su krugu ustakih
i redarstvenih dunosnika njegovi istupi bili dobar pokazatelj
da svaka akcija protiv Srba i idova te politikih protivnika, ma
kako surova bila, u najmanju ruku ima barem preutnu potporu reima. Stoga, odmah po stvaranju NDH, protuidovska i
protusrpska haranga u medijima i drugima javnim istupima
postaje politiki poeljno ponaanje,3 pa se Hrvatima koji su,
primjerice, od davnina bili obdareni drevnima hrvatskim vrlinama strpljivou, ponositou i neustraivou4 suprotstavljaju sustavno sotonizirani Srbi i idovi:
Srbi su, [tako, prema izvjetaju ustakog logornika iz Bijeljine],
proirili meu Hrvatima sve to ne valja, a to je kod Srba uroeno,
kao npr. nemoral, kocku, alkohol i tuu te krau...5
2

Prema: Hrvatski dravni arhiv (HDA), Zagreb, Fond Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) Socijalistike Republike Hrvatske (SRH), 013.0.56,
Vladimir idovec, Moje sudjelovanje u politikom ivotu, 38. Cjeloviti tekst
ove epizode usp. i u: I. Goldstein - S. Goldstein, Holokaust u Zagrebu,
Zagreb, 2001., 588-589.
3
O tome, kada je o idovima rije, usp. I. Goldstein - S. Goldstein, n.dj.,
105-117.
4
Prema: Hrvatska mladost, br. 3, 1941., 55.
5
Prema: Arhiv Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine (BiH), Sarajevo,
VI/11, 382.

140

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

Srbi su narod koji uvijek donosi zlo i nesreu itav je ivot...

[tog] naroda bio proet korupcijom i zelenatvom... [Oni] su nam
ostavili gadnu, odvratnu i neeljenu batinu, kojoj se odluno mora
uiniti kraj, [doim je] hrvatski narod jedan od najhrabrijih uvara
tekovina Zapada.6

Gotovo svakodnevno tiskaju se tekstovi koji prijetei najavljuju

to e se dogoditi tim dravnim neprijateljima. Zagrebaki
Hrvatski narod, br. 67, primjerice, 20. travnja pod naslovom
Protiv idova treba poduzeti najstroe mjere prenosi tekst iz
lista Deutsche Zeitung in Kroatien od 17. travnja koji zavrava
ovim rijeima:
Bez rjeenja idovskog pitanja nema konanog smirenja u
jugoistonom prostoru. A isto je tako sigurno, da ove mjere nikada
ne mogu biti dosta otre.

A Hrvatski radnik , br. 16, ve potkraj travnja, tonije 30. travnja 1941. pie:
Hrvatski [se] narod mora ujediniti i zajednikim snagama zbaciti sa
sebe vlast i utjecaj Srba, idova i marksista.

Dok Hrvatski narod samo koji dan kasnije 3. svibnja govorei

o idovima i Ciganima tvrdi:
Volja za samoodranjem nalae svakoj narodnoj dravi da raisti
i tono odredi odnose sa tuim rasnim zajednicama, pogotovo sa
onima, koje su u neznatnim, vremenskim razmacima kao gosti i
prolaznici u mnogom pogledu sudbonosno i negativno utjecali na
sudbinu naroda.

Stvaranje etniki istog teritorija u NDH bilo je u osnovi ustakoga plana. Unaprijed pripremanome genocidnom
ienju prostora od Srba, pridodani su sustavniji i novostvorenim zakonima jo vie poduprti progoni idova. Dok su u
proljee i ljeto 1941. po mnogima srpskim selima ljudi masov6

Hrvatska gruda, br. 65, 1941. godine.

Ivo Goldstein

141

no ubijani gotovo na samome kunom pragu, najee bez

nastojanja da se tome nau bilo kakva zakonska opravdanja,
genocid nad idovima odvijao se postupnije i racionalnije, u
nekoliko faza. Uzor je oevidno bila razraena nacistika metoda s fazama ekskomunikacije, koncentracije i eksterminacije. Ustaki je reim posljednju fazu eksterminaciju idova
poeo provoditi ve u ljeto 1941. godine.
Za idove i Cigane/Rome bilo je predvieno potpuno uklanjanje (ma to to znailo), doim je u rjeavanju srpskog
problema trebalo primijeniti slogan Treinu pobiti, treinu
iseliti, treinu pokrstiti koji, iako su to poneki istraivai tvrdili, nikada nije bio zapisan, ali je, s manjim razlikama u detaljima, na mnogo mjesta bio dosljedno provoen. Sustavna
analiza dokumenata iz razliitih dijelova NDH pokazuje da je
u provedbi plana bilo mnogo neorganiziranosti, nekontroliranosti, improvizacija, ispada lokalnih monika... Ipak, posve je
jasno da se njegova provedba koordinirala iz Zagreba i trebao
se po pojedinim dijelovima NDH razliito primjenjivati, ponajprije sukladno lokalnim prilikama, ali je trebalo biti ei u BiH
i u planinskim krajevima.
Inae, Pavelieva formula o treinama, prema memoarima
Hermana Neubachera, povjerenika za jugoistok u Beogradu,
podsjea na vjerske ratove najkrvavijih vremena i istrebljivanja u njima, pri emu je u jesen 1943. godine, u vrijeme kada je o tome pisao, posljednja toka programa ona
o ubijanju Srba bila ve i provedena.7 Ideja o treinama,
usto, nije Pavelieva izmiljotina. Nju je, kao usputnu primjedbu, gotovo na razini sarkazma, izrekao oko 1881. teolog i
konzervativni savjetnik ruskog cara Aleksandra III. Konstan-

H. Neubaucher, Sonderauftrag Sdost, Gttingen, 1958, 18, prema: V.

Kazimirovi, NDH u svetlu nemakih dokumenata i dnevnika Gleza fon
Horstenaua, Beograd, 1987., 103.

142

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

tin Petrovi Pobjedonoscev u vrijeme velikih pogroma protiv

idova, tvrdei kako bi se idovsko pitanje moglo rijeiti njihovim iseljenjem (treina) i pokrtenjem (treina), dok bi preostala treina idova umrla od gladi.8
Inae, A. Paveli je, u tom sklopu, ve 4. travnja 1941. u listu
Ustaka pobjeda slavodobitno izjavio:
Die se slobodna Nezavisna Drava Hrvatska... iz koje e biti
iskorijenjen sav korov to ga je tuinska dumanska ruka bila
posijala.

Na prvi je pogled izjava dvosmislena ili ak nejasna, no kada

se uzmu u obzir dogaaji sljedeih mjeseci jasno je na to je
on mislio.
ini se da se ve 19. travnja pronijela barem po nekima srpskim selima vijest da su Srbi stavljeni izvan zakona i da se
izjednauju sa idovima, a 23. travnja krenula je nova glasina,
navodno da su vlasti naredile da se Srbi moraju iseliti u Srbiju
u roku od pet dana.9 Da sve to nije bilo sluajno potvruje
i proglas ustakog stoernika za Banju Luku Viktora Gutia u
banjalukome listu Hrvatska krajina, br. 4, 26.4.1941. godine,
u kojemu se nareuje da se svi Srbi i Crnogorci koji ive u Bosanskoj krajini, a roeni su u Srbiji i Crnoj Gori trebaju u roku
od pet dana iseliti. Iako je taj proglas bio ograniena dosega,
sve sline glasine logino se uklapaju u stvaranje atmosfere napetosti i straha, u kojoj bi se Srbi potakli da se sami iseljavaju u
Srbiju ili da se bune, to bi onda vlasti potaklo da ureduju.
8

Usp. Antisemitism, A Historical Encyclopedia of Prejudice and Persecution,

t. II, ed. R. S. Levy, Santa Barbara - Denver - Oxford, 2005, 551, i H. H.
Ben-Sasson i dr., A History of the Jewish People, Harvard, 1976, 884.
9
Prema: S. D. Miloevi, Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane
Jugoslavije 1941-1945. godine, Beograd, 1981., 113, koji navodi dio iz meni
nedostupnog rukopisa doktorske disertacije . Stanisavljevia (Ustanak u
Hrvatskoj 1941-1942. godine, Beograd, Univerzitetska biblioteka, 1965.,
79).

Ivo Goldstein

143

Redarstveno ravnateljstvo u Zagrebu 8. svibnja 1941. obznanilo je, pak, odredbu (koja se po ulicama lijepila kao oglas) da
se u roku od osam dana imadu preseliti u druge dijelove grada svi SRBI i IDOVI koji stanuju u elitnim, sjevernima dijelovima grada: na sjevernoj strani Maksimirske ceste, Vlake
ulice, Jelaievog trga, Ilice do mitnice (Ilika mitnica bila je
smjetena na sadanjem okretitu tramvaja u rnomercu), kao
i iz onih dijelova grada, koji se nalaze sjeverno od oznaenoga
cestovnog poteza:
Oni koji se ne pokore ovoj odredbi... PRISILNO [e biti] EVAKUIRANI
na vlastiti troak i KANJENI po postojeima ZAKONSKIM
PROPISIMA.10

I zaista, tko nije uspio do roka iseliti, bio je smjesta izbaen

iz stana i sve su mu stvari bile oduzete.11 Iznimaka gotovo da
nije ni bilo: neki su idovi uspjeli ostati u manjima i neuglednijim stanovima i kuama, ali su vei stanovi i vile bili iseljeni
bez izuzetaka. Vlasti su, pritom, prodavale i jeftinu demagogiju
kako e se u dio iseljenih stanova preseliti nezaposleni privatni namjetenici i radnici,12 no to se nije dogodilo. tovie, prema izjavi Slavka Kvaternika iz oujka 1947. godine, svi lanovi
Vlade NDH dobili su idovske vile i stanove na Tukancu, a
A. Paveli i njegova ena uzeli su za sebe nita manje nego devet takovih vila.
Meutim, plan o masovnom iseljenju Srba bio je kompleksniji
i tee ostvariv. U poetku lipnja 1941. vlasti NDH spremno su
se, u tom sklopu, ukljuile i u ostvarenje nacistikih planova o
masovnom preseljenju Slovenaca, pa su nacistima ponudile da

10

HDA, Zagreb, Fond Zemaljske komisije za ratne zloine (ZKRZ), Glavni

urudbeni zapisnik (GUZ), br. 306, kut. 10, 322, Ustaa, Dokumenti, 172173, i Hrvatski narod, Zagreb, 10.5.1941. godine.
11
Usp. HDA, Zagreb, Fond ZKRZ, GUZ, br. 306, kut. 10, 147.
12
Novi list, 15.6.1941. godine.

144

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

se Slovenci, umjesto u Generalkomesarijat Srbiju, masovno deportiraju u Hrvatsku, a da se Srbi iz NDH deportiraju u Srbiju.
To se trebalo brzo ostvariti, jer ve su 11. srpnja u NDH trebali
stizati Slovenci. Pripreme i provedba toga poklopili su se, naposljetku, s poetkom njemakog napada na Savez Sovjetskih
Socijalistikih Republika, s Vidovdanom, s odlukom malobrojnih, ali borbenih komunista da krenu u obraun s NDH...
U meuvremenu se ve provodio ustaki plan o genocidu.
Ve 27./28. travnja u Gudovcu pokraj Bjelovara ustae su
poinili prvi masovni zloin: u znak odmazde za incidente u
bjelovarskom kraju strijeljano je 196 Srba iz toga sela i okolice.
A kada su 6. svibnja u Hrvatskom Blagaju (nedaleko Slunja)
nepoznate osobe ubile jednoga mlinara i tri lana njegove obitelji, tri dana kasnije uslijedio je masovni pokolj priblino 400
srpskih seljaka iz oblinjeg sela Veljuna i okolice. Potom je 13.
svibnja ubijeno 260 Srba u Glini, a za taj zloin vie ni nije bilo
nekoga izravnog povoda.
Ipak, tada nastupa privremeni zastoj u genocidnim akcijama,
prije svega jer ni poneki u ustakoj hijerarhiji nisu bili skloni
takvome radikalnom obraunu sa Srbima. Glinski je zloin bio
i povod nadbiskupu Alojziju Stepincu da u pismu A. Paveliu
prvi put izrazi negodovanje zbog takvih ustakih nedjela. A trebalo je, naposljetku, i smiriti duhove jer Paveliu je predstojalo
potpisivanje Rimskih ugovora s Italijom. Znao je, pritom, da e
morati dati goleme ustupke svojima faistikim saveznicima,
zbog ega e se mnogi buniti.
Stoga od 13. svibnja, pa sve do 1. srpnja, punih est tjedana, u Hrvatskoj vie nema masovnog ubijanja Srba, dok su
u Hercegovini ona otpoela tek u poetku lipnja. Meutim,
ustaka je vlast istodobno snaila druge vrste progona: u svibnju su gotovo svakodnevno proirivane mjere protiv idova,
koji se mjestimino masovno odvode u logore. Nastavljaju se
i hapenja istaknutijih nepodobnika po gradovima i zatvori su

Ivo Goldstein

145

pretrpani. U logoru Danica pokraj Koprivnice potkraj svibnja

ve ima vie tisua zatoenika, preteno Srba, a prijeki sudovi
objavljuju prve presude. Serija novih zakona najavljuje i daljnja
zaotravanja. Po selima, osobito u Lici, ustake i orunike
ophodnje teroriziraju stanovnitvo, ponegdje pljakaju, ponegdje odvode istaknutije Srbe kojima se gubi svaki trag. Ali
masovnih ubojstava, poput onih u Gudovcu, Hrvatskom Blagaju i Glini, nekoliko tjedana vie nema.
U sjeni organiziranih, masovnih iseljavanja Srba iz Zagreba
(ve 5. i 6. srpnja) i izvan njega (od 10. srpnja), ponovno se
javljaju masovni zloini, primjerice 1. srpnja u Suvaji. Sve to se
dogaa u atmosferi brzog napredovanja Nijemaca na Istonom
ratitu.
Iseljavanja su, inae, bila dio dravne politike: provodile su ga
sve dravne institucije, dakle, ministarstva, dravna ravnateljstva, kotarske oblasti, orunitvo...13 O tome svjedoi niz dokumenata, primjerice dva dokumenta iz razliitih krajeva NDH
iz Kostajnice i Stoca u kojima se dobro uoava kako se
ostvarivao nikada izriito zapisani plan o treinama.
Ustaki se logornik iz Kostajnice 8. srpnja tako referira na neki
popis opasnih i nepoudnih osoba u kotaru Kostajnica koje
treba iseliti. Smatra ga pritom manjkavim, povrnim, neozbiljnim, jer na njemu je oevidno manje osoba no to bi on
htio da bude. Naime, obuhvaa samo 100 do 200 osoba, pa
je rije, kako logornik usporeuje, o poslu kosca koji s velike
livade vadi travu po travu. Manja akcija iseljenja stvorila bi,
stoga, vrlo blijedi dojam te bi Srbi, koje naziva tuinskom
gomilom, mogli pomislili da se gomila nee taknuti. Stoga
predlae da se

13

Usp. S. D. Miloevi, n. djelo.

146

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

na jednome mjestu izvadi cijeli, veliki dbun tako da takova

egzemplarna amputacija tuinskog elementa s narodnoga hrvatskog
tijela potrese duom tuinske gomile.

Konani cilj potresanja duom, dakle masovnog iseljavanja je

prisiljavanje na proces duhovnog uzbuenja, kojim e se
spomenute osobe podvrgnuti... postupku katolizacije. A za
to treba iseliti 900 od 2213 stanovnika Slabinje, ime bi se
napravilo mjesta za bijedne Hrvate i pripadajui dijel slovenskih doseljenika, ime bi se stvorio i isti hrvatski prostor,
neprekinuta linija hrvatskih sela od Dvora na Uni do Jasenovca.14
Taj logornik dakle smatra kako e se iseljavanjem postii ubrzana katolizacija, pa je i jasno da se navedeni ciljevi isprepleu,
a sve u tenji stvaranja etniki istog prostora.
Slino razmilja i kotarski predstojnik iz Stoca, koji 11. srpnja
izvjetava da iseljavanja iz kotara nee biti jer su lanovi obitelji pravoslavnih sveenika koje su ustae poubijali podnijeli molbe njih priblino 250 za prijelaz na rimokatoliku
vjeru, ime se situacija rjeava, jer ionako za organizaciju
iseljenja nema uvjeta, pa mu se masovno pokrtavanje ini
veoma dobrim rjeenjem za sve.15
Oevidno je da su se dravne institucije NDH izravno angairale
u provedbi masovnih iseljenja, pa i u procese prijelaza na
katolianstvo, doim je pri masovnim ubojstvima postojala i
paralelna linija zapovijedanja.
Inae, od kolovoza 1941. ustake vlasti, pa i sam A. Paveli, a
kasnije u poslijeratnoj emigraciji i drugi ustae uglavnom nisu
negirali postojanje pojedinih zloina nad Srbima. No, istodob-

14

HDA, Zagreb, Fond Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opi spisi, kut. 441,
324/1941.
15
Isto, kut. 442, 677/1941.

Ivo Goldstein

147

no su i tvrdili kako su ih poinili tzv. divlji ustae, pojedinci i

manje skupine izvan kontrole sredinje vlasti. Meutim, to nije
tono, jer su prve, ve spomenute zloine u travnju i svibnju,
a i kasnije, tijekom ljeta 1941. godine, izvele skupine kojima
je izravno rukovodio Vjekoslav Maks Luburi, ovjek od povjerenja Eugena Dide Kvaternika, koji je bio glavni organizator
i opi rukovoditelj provedbi svih protuidovskih i protusrpskih
progona u razdoblju od svibnja 1941. do rujna 1942. godine, inae glavni ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost
NDH i zapovjednik Ustake nadzorne slube. Usto, kao najblii
suradnik A. Pavelia i osoba njegova najveeg povjerenja jo
iz doba ustake emigracije pa sve do ljeta 1942. godine, E.
D. Kvaternik je sve vanije odluke, praktiki svakodnevno, dogovarao neposredno s Paveliem, koji mu je dao maksimalnu
punomo i potporu za sve postupke to ih je provodio kroz
obje policijske institucije kojima je bio na elu. Smatralo ga se,
stoga, simbolom ustakog terora u NDH.16
A. Paveli, E. D. Kvaternik i V. M. Luburi tri su razine genocidnog zloina u NDH: prvi kao glavni pokreta, drugi kao planer
i organizator, a trei kao glavni i najokrutniji provoditelj.
Istraivai su, u tom sklopu, do sada malo pozornosti posveivali
tadanjoj gospodarskoj situaciji, iako je ona u svim dogaanjima
imala znaajnu ulogu. Nezavisna je Drava Hrvatska, naime,
snosila trokove svih njemakih i dijela talijanskih trupa na
svom teritoriju, dok joj je istodobno Italija oduzela pomorsku
privredu i brodogradnju, a Maarska dijelove najnaprednijih
poljoprivrednih podruja. Usto su partizanski ustanak i jaanje
etnitva snaili nesigurnost. A od poetka kolovoza 1941. i
mnogi su putovi te eljeznike pruge bili blokirani. Tada je i
16

Tko je tko u NDH, Zagreb, 1995., 224-225.

O tadanjoj svemoi E. D. Kvaternika i Pavelievoj potpori usp. i svjedoenje
Stjepana Vukovca, pomonika ministra unutarnjih poslova u travnju i
svibnju 1941. godine: HDA, Zagreb, Fond MUP SRH, 013.2.4, 70 i dalje.

148

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

nastupio totalni kolaps ekonomije, i to u doba godine kada je

trebalo biti najvie hrane, koja se, pak, uvozi, jer ju je bilo dovoljno samo u sedam od ukupno 53 kotareva,17 zbog ega
se javlja pothranjenost, pa i glad,18 to bitno utjee na enormni
rast cijena hrane.19 Stoga se i ekonomska katastrofa treba uzeti
u obzir kada je rije o nesmiljenosti i brutalnosti zloinaca. Naime, iako je osnovni motiv ubojstvima nesumnjivo bila nacionalna i vjerska mrnja, ipak je nemali utjecaj imala i elja, pa i
potreba za pljakom u borbi za puko preivljavanje.
Kako su se, pritom, drali Hrvati?
Veina je hrvatskog stanovnitva, sudei prema doeku
njemake vojske i drugim manifestacijama u Zagrebu i ponegdje drugdje, sa zadovoljstvom prihvatila ratni poraz Jugoslavije i uspostavu NDH, a u smislu uspostavljanja samostalne
Hrvatske. Bio je to rezultat krajnjeg nezadovoljstva Kraljevinom Jugoslavijom, ali i kratkotrajna zabluda da e nakon
travanjskog rata nastupiti mir, u kojemu e Hrvatska, za razliku
od veeg dijela kontinenta, izbjei ratna razaranja i rtve.
Meutim, ubrzo su nastupila razoaranja i slabljenje simpatija za NDH. Prvi su ok izazvali Rimski ugovori o razgranienju
izmeu Italije i NDH potpisani 18. svibnja 1941. godine. Postupno, a takoer brzo, dalja su razoaranja izazvana rasnim,
vjerskim i etnikima progonima Srba, idova i Roma te surovim terorom i nad Hrvatima, politikim neistomiljenicima. Uz
gospodarske nevolje, i nagla pojava te kontinuirano jaanje
politikoga i oruanog otpora ustakom reimu i stranoj oku-

17

HDA, Zagreb, Fond MUP NDH, br. 223, kut. 27, Predsjedniki ured, br.
30.135, 30.738, 1941. godine.
18
Usp. isto, D-2339 86.
19
Usp., primjerice, isto, Fond 1.1196, Orunike pukovnije NDH, kut. 3,
j.s. 289 i 321/ taj. 1941., str. 1-3, te Fond MUP NDH, br. 223, kut. 27,
Predsjedniki ured, br. 29.304, 1941. godine.

Ivo Goldstein

149

paciji najuvjerljivije su izrazili politiko raspoloenje hrvatskoga i nehrvatskog stanovnitva u NDH.

Ipak, buna je manjina i nadalje jasno izraavala antisemitizam i antisrpstvo unato njihovu odbijanju od predstavnika
graanskog sloja, pa i predstavnika irokih drutvenih slojeva,
koji su u praksi bili svjesni vjerskih i nacionalnih razliitosti,
ali su u sklopu tradicijske multikulturalnosti i multietninosti
bili spremni suraivati s drugima. No, zbog takoer tradicijskog konformizma i straha, mnogi su se, primjerice prema
svjedoenjima Vlade Praeka i Stjepana Steinera, drali maksime: Nita ne znam, nita ne vidim, iako su im se progoni i
deportacije dogaali pred oima. S druge strane bilo je i posve
drugaijih reakcija.
Zanimljive su, primjerice, dvije oprene reakcije intelektualaca,
i to onih kojima se mogla prigovoriti i suradnja s omrznutim
jugoslavenskim reimom: poznati odvjetnik i politiar elimir
Maurani poinio je 6. srpnja samoubojstvo u jeku deportacija idova i Srba, dok je ministar umarstva u kraljevskoj
vladi 1929. Oton Frange ministru Andriji Artukoviu pisao
udvornika pisma, s navodima: Uvijek sam bio usmjeren za
dobrobit hrvatskog naroda..., uvijek za dom spreman, a kako
bi mu se ponovno ukljuio u kolovozu iskljueni telefon.20
Zanimljive su, nadalje, i reakcije obinih ljudi, primjerice tri pacijenta (Tomo Berlek, elimir Ivi i Rudolf Puc) u bolnici Brestovac, koji su, prema izvjetaju Orunike postaje BrestovacSljeme na Zagrebakoj gori upuenom 12. lipnja Kotarskoj
oblasti u Zagrebu, kritizirali stanje u NDH:
Surovo [se] postupa sa idovima..., [a] Nijemci [e nam] sve
odnijeti..., [dok] su nam Talijani uzeli cijelu Dalmaciju.21
20

HDA, Fond MUP NDH, br. 223, kut. 26, Predsjedniki ured, br. 25.132,
1941. godine.
21
Isto, Kotarska oblast Zagreb, kut. 71, pov.br. 334/41.

150

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

Istodobno, nakon to su proglaeni protuidovski zakoni, njemake novine u NDH, primjerice Deutsche Zeitung in
Kroatien, br. 37, 27.5.1941. godine, s neskrivenim gnuanjem
tvrde:
[U] Hrvatskoj [se] pojavljuju parole i idovi su ljudi, Blagost je
kranska dunost, [dok se] u itavoj zemlji... prosvjeduje zbog
protuidovskih odredbi.

A i brojni izvjetaji, primjerice njemakog generala Edmunda

Glaisea von Horstenaua od 9. kolovoza 1941. godine, svjedoe
o tome kako su, meu ostalim, Hrvati reagirali i na vijesti o
ustakim zloinima nad Srbima, koji su prouzrokovali odlazak
pravoslavnog stanovnitva u partizane, kao i Hrvata u komuniste:
[S]vaki Hrvat koji nije ustaa ovo odluno odbija Srbi su
naelno stavljeni izvan zakona, no i meu Hrvatima vlada velika
nesigurnost.

Opat franjevakog samostana u Kninu tvrdi, pak, da su se hrvatski graani zgrozili na vijest o ubojstvu 24 Srba iz Knina i
okolice, koje su u lipnju ubili ustae.22 Naposljetku je, primjerice, ak i Stjepan Vukovac, dravni tajnik i pomonik ministra
unutarnjih poslova NDH tijekom lipnja 1941. shvatio da Dido
Kvaternik i razne druge mjerodavne veliine spremaju pravi
rat do istrebljenja protiv Srba i idova, te je, nakon njihova
masovnih hapenja i ubojstava, 28. lipnja, a prema Hrvatskom
narodu od 30. lipnja, umirovljen po vlastitoj molbi.23 No,
takvi su u dravnom aparatu bili rijetki (uostalom valja uzeti u
obzir da do posla i egzistencije u to doba nije bilo lako doi).

Prema: Ljetopis samostana sv. Ante u Kninu 1904.-1963. godine, prir. P.

Bezina, Zagreb, 1998., 180.
23
Usp. i HDA, Zagreb, Fond MUP SRH, 013.0.56, V. idovec, Moje
sudjelovanje u politikom ivotu, 31 i 33, te Tko je tko u NDH, n.dj., 424.
22

Ivo Goldstein

151

Sve u svemu, Hrvati su se na pitanjima saznanja o progonima

Srba i idova te injenica da su i sami dijelom postali rtvama
otrije diferencirali negoli pripadnici drugih naroda u veini
preostalih zemalja pod okupacijom ili utjecajem nacistike
Njemake: stoga je u Hrvatskoj, s jedne strane, bilo relativno
vie domaih sudionika u zloinu, no s druge strane bilo je
relativno jo vie i domaeg otpora zloincima negoli drugdje.
A. Artukovi i E. D. Kvaternik nisu, u tom sklopu, sami organizirali ubijanja:
[S]vjesni i proraunati upravljai i autori koljakog plana bili su...
[A.] Paveli i najintimniji krug oko njega... [te] rukovodioci na
terenu..., dok su brojni izvritelji koljai esto bili nesvjesno orue
pravih krivaca, zaslijepljeni rasnima i drugim teorijama.24

A, s druge strane, ni Slavko Komar i Ivan ibl nisu, primjerice,

sami bacali bombe i odlazili u partizane. O tome se, kao odgovor na pitanje: Zato sam otiao u partizane?, ponajbolje
izjasnio Vladimir Nazor u govoru odranome u veljai 1944. u
Glini:
[P]otaklo [me] neovjeno proganjanje i istrebljivanje idova, koji
su ljudi kao i mi, a to je najglavnije potaklo me zlostavljanje i
klanje Srba, koji su nam po krvi braa i s kojima skupa ivimo ima
ve toliko vjekova.25

Odnos Hrvata se potom jo bitnije mijenja, jer mnogi od njih i

sami postaju rtvama, o emu svjedoe brojni, ovdje sluajno
odabrani, primjeri.
Tako, primjerice, 23. srpnja 1941. Podrunica Crvenog kria
u Osijeku evidentira 292 izbjegle osobe hrvatske nacionalnosti koje su dole u bijednom stanju, s najnunijom odjeom i

24

HDA, Zagreb, Fond MUP SRH, 013.0.3, Dizdar, Ustatvo i NDH, 55.
Usp., slino, i isto, V. idovec, Moje sudjelovanje u politikom ivotu, 138.
25
Prema: Jevrejski pregled, br. 7-8, Beograd, 1966. godine.

152

Nezavisna Drava Hrvatska 1941.: put prema katastrofi

obuom, dok su ostatak imovine bili prisiljeni ostaviti u Vojvodini koja je bila pod Maarskom.26
Talijanske su vlasti istodobno posve otvoreno najavljivale kako
e u anektiranim dijelovima Hrvatske naseliti Talijane, zbog ega
je potrebno repatrirati u odnosne zaviaje sve one koji su slavenskog porijekla, a nastanili su se u Dalmaciji nakon 1918. godine. Rije je o iseljavanju stranog stanovnitva s talijanskog
teritorija kako bi se izjednaile, tj. podudarile dravne i etnike
granice, jer ranije su u tim podrujima strani reimi navodno pokuali izmijeniti etniki sastav stanovnitva.27 Stoga su
ve od svibnja 1941. otputani i deportirani svi slubenici koji
nisu roeni na anektiranom teritoriju, primjerice vie od 650
eljezniara u Splitu te 230 namjetenika ibenske i zadarske
bolnice protutalijanski raspoloenih.28
Onodobni slubeni listovi, s druge strane, oslikavaju stanje
ruiastim tonovima, iako su izvjetaji s terena posve drugaiji.
Tako, primjerice, Zapovjednitvo orunike pukovnije u Kninu potkraj kolovoza 1941. dodue tvrdi da je raspoloenje
hrvatskog naroda prema dravi dobro, no odmah upada u
proturjeje:
[K]od mnogih [je] poljuljana vjera u vlast, to nije bila u stanju
etniku akciju u poetku suzbiti, a tako i nezakonitosti i samovolje
ustaa sprijeiti.

I u sljedeem se izvjetaju u poetku rujna tvrdi da je

raspoloenje hrvatskog naroda... vrlo dobro, ako se izuz-

26

HDA, Zagreb, Fond Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opi spisi, kut. 456,
4926/1941. godine.
27
Prema: Zbornik dokumenata i podataka i podataka o narodnooslobodilakom ratu, t. XIII., knj. 1, Beograd, 1972., 39, i S. D. Miloevi, n.dj.,
95-96 i 98.
28
Usp. HDA, Zagreb, Fond MUP NDH, br. 223, kut. 25 i 26, Predsjedniki
ured, br. 22.954 i 26.641, 1941. godine, te S. D. Miloevi, n.dj., 97.

Ivo Goldstein

153

mu pojedinci..., filokomunisti ili veliki Jugosloveni, iji se

utjecaj i ne osjea, no opet slijedi demantiranje tih pozitivnih ocjena:
[M]eu Hrvatima je veliku zabunu i potitenost proizvela vojnika
okupacija... krajeva od strane Italije..., [pa] vlada uvjerenje da je to
tek prvi korak... u konanom pripojenju [tih] krajeva Italiji.29

Slino, naposljetku, izvjetava i Domobranski sbor u prosincu

1941. o stanju u BiH, posebno Sarajevu, gdje Hrvati (i katolici
i muslimani), ne samo zbog teke prehrambene krize, gube
vjeru u dravu:
[O]sjea se stanje iekivanja..., rije dokle dobiva sve to vei
znaaj, a neka ravnodunost prema svemu obuhvaa sve slojeve.
I najvatreniji [se] i najoduevljeniji Hrvati iz prvih dana prevrata
poinju sve vie hladniti..., naroito... u Bosni, gdje jo ima velik
broj Hrvata tzv. utejevaca.30

Naravno, od nezadovoljstva do uzimanja oruja u ruke daleki

je put. A do kraja 1941. A. Paveli sa suradnicima nastavlja
tvrdoglavo po starom, primjenjujui obrasce koritenja sile,
svjesnog stvaranja anarhije i provoenja genocida. Istodobno kolabira gospodarstvo, dok uistinu jaaju partizanski otpor
i etniki pokret (potonji ubrzo, posebno u BiH, pokree i vlastiti niz zloina), to NDH, ve do jeseni 1941. godine, baca na
koljena. A usporedo s time se i okupacijske sile Njemaka
i Italija jo izravnije angairaju na hrvatskome i bosanskohercegovakom prostoru.

29

HDA, fond 1.1196, orunike pukovnije NDH, kut. 3, j.s. 289/ taj. 1941.
godine.
30
Isto, MHB, 12.