SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
Povijest umjetnosti

AMEDEO MODIGLIANI U OKVIRIMA UMJETNOSTI

DVADESETOG STOLJEA
Seminarski rad

Mentor: prof.dr.sc.Liljana Rajkovi

Student: Ivana Luki

Mostar, studeni 2014.

1

SADRAJ:
1. UVOD....3
2. POVIJESNE OKOLNOSTI FENOMEN IZGUBLJENE GENERACIJE
........4
3. RASKID S TRADICIJOM.......5
4. MODIGLIANI RANO DJETINJSTVO I IVOT U LIVORNU.....6
5. ODLAZAK U PARIZ....6
5.1. Pariz grad svjetla...6
5.2. Pariki slikarski poeci.7
6. SKULPTURA (1909.-1914.)......8
7. STVARALATVO NAKON 1914....9
7.1. Odlazak na jug....10
8. PORTRETI 1920.......10
9. ZAKLJUAK...12
10. MODIGLIANI U NASTAVI..13
LITERATURA.....16

1. UVOD
Amedeo Modigliani je bio jedna od najkontroverznijih linosti 20-tog stoljea.
Promatrajui odvojeno njegov privatni ivot i njegovu umjetnost, neupueni promatra ih
vjerojatno ne bi nikada povezao. Kroz ivot je gotovo uvijek srljao, esto pod djelovanjem
opojnih sredstava, dok mu je umjetniko ostvarenje mirno i staloeno - potpuna suprotnost.
Da bi se prouila Modiglianijeva umjetnost, potrebno ju je staviti u kontekst vremena
u kojem je stvarao. Zbog toga e se prvi dio seminara baviti povijesnim okolnostima epohe:
njenim tehnolokim napretkom i stanjem duha, filozofije i same umjetnosti. Potom emo
promotriti umjetnikov ivot kroz odreene faze stvaralatva i analizirati samu umjetnost od
ranog perioda u Italiji, preko parikih poetaka, do zrelog slikarstva.
Bitno je napomenuti da o Modiglianiju postoji tako malo provjerenih i sigurnih
biografskih podataka, a tako mnogo anegdota, legendi i klieja. Za njegovo ime se veu razne
prie o boemskom ivotu u Parizu, kobno siromatvo i velike strasti. Modigliani je prototip
umjetnika koji stvara u hladnim ateljeima Montmartrea i Montparnassea, opijen alkoholom,
haiom, ljubavlju i poezijom.1 Umro je mlad, u 36.oj godini ivota od tuberkuloze, izmuen
siromatvom i ivotom posveenom umjetnosti. Tragedija je postala jo vea dan nakon
njegove smrti, kada je njegova trudna zarunica izvrila samoubojstvo, ostavljajui za sobom
njihovo siroe, malu djevojicu. Ta e djevojica kasnije napisati oevu biografiju, koja uz
pisanja prijatelja, kolega i majke, postaje jedno od glavnih izvora informacija o ovom velikom
umjetniku.

1 Krystof, Doris, Amadeo Modigliani 1884.1920, Poezija doivljenog, Taschen,

2007, str 7
3

2. POVIJESNE OKOLNOSTI FENOMEN IZGUBLJENE GENERACIJE

Openito gledajui, 19.st. je stoljee u kojem je ovjek na znanstvenom i tehnolokom planu
napredovao vie nego u svim prethodnim stoljeima skupa. Napredovanje, zapoeto
industrijskom revolucijom na poetku stoljea, teko je moglo biti zaustavljeno, no, vrijeme
e ubrzo pokazati kako je gotovo u trenu vrlo lako mogue zaustaviti i unititi mnogo toga to
je dugo vremena stvarano za boljitak ovjeanstva dogodit e se Prvi svjetski rat.
Optimistino svjetlo 19. stoljea, gasi se ve poetkom 20-tog, kada se drutvo
suoava sa posljedicama brzog tehnolokog napretka i manjka drutvene svijesti. Bogati
pojedinci, koji sve vie ude za vlau nad masama, stalno poveavaju svoje bogatstvo, dok
siromani, koji su velika veina, sve vie propadaju. Ljudi se povlae u sebe, razmiljaju o
svojim problemima, koji se poveavaju iz dana u dan i drutvo zapada u ope stanje apatije,
kojom e se baviti mnogi umjetnici, ponajvie knjievnici. Pored filozofa, i oni su uvelike
utjecali na svijest ljudi, pa tako i na Amedea, koji je u svojim pijanim ispadima gorljivo
recitirao omiljene stihove Baudelairea. Ovaj veliki pjesnik 19.st. se suoavao sa problemima
ljudskog postojanja, koji su vremenom postajali sve vee breme buduim naratajima.
Problemom izgubljene generacije, koja se formirala u Parizu pred Prvi svjetski rat, bavio se
i Ernest Hemingway, koji u svom djelu Sunce se ponovo raa donosi zorne prikaze
mladosti, iji ivot nema smisla, niti cilja. Mladi ljudi dane provode u kabaretima, uivajui u
alkoholu, apsintu i haiu, to im omoguuje da zaborave na gorku sudbinu. 2 No, naizgled
zaboravljene boli, samo se potiskuju u dubinu due, te s vremenom rezultiraju stranim
bolestima (tjelesnim ili duevnim) i samoubojstvima. Na je umjetnik naalost bio dio
proklete generacije.

2 Lost Generation, Encyclopedia Britannica, 2014

4

3. RASKID S TRADICIJOM
.
S tradicijom prvi raskidaju impresionisti, koji gledaju svijet subjektivno, tj. onako kako se
obasjan razliitim svjetlosnim impulsima ili gledan s raznih toki gledita motiv pokazuje
pred njihovim osjetilima.
1877.g Paul Cezanne se odvaja od impresionista i ide vlastitim putem, koji e, zbog
specifinog oblikovanja (geometriziranja) forme utjecati na mnoge budue narataje
umjetnika. Czannea je pobornik strukture, tj. stila, iji su korijeni u prirodi stvari. Osjeao
je da ono to je vidio ne moe ostvariti bez takve organizacije linija i boja koje bi slici
prenijetoj na platno dala vrstou i jasnou.3
Do raskida s tradicijom dolazi i zbog razmjene iskustava na mnogo irem podruju
nego ranije. U 19.st. trgovina je uspostavljena i sa Japanom pa japanske rijetkosti plave
europsko trite. Japanski stil odbacuje modeliranje i svodi tijelo na ravnu povrinu,
uokvirenu linijom.4 Njihovo djelovanje vidljivo je i kod Van Gogha i kod Gauguina,
umjetnika koje mue egzistencijalne dileme.
Poetkom novoga vijeka, europska umjetnost dolazi u kratku fazu zastoja. Nabisti su mirna
grupa, a njihov uzor Gauguin se povlai na Markiansko otoje. Van Gogh i Seurat su ve
mrtvi, a Tolouse Lautrec umire 1901. Degasu i Monetu poputa vid, a Reonir se razbolijeva.
Usprkos ovom prividnom zaustavljanju pokreta u umjetnosti, bila je dostignuta pozicija iz
koje se nije moglo natrag. Ono to je dotada bilo ostvareno, toliko je zasjenjivalo svojom
slavom da se svaki mladi umjetnik u Europi i Americi okretao prema Parizu s neodoljivom
enjom; neki su roeni tu - Rouault, Picabija, Delaunay, Derain i Vlaminck, a drugi su doli
izvana ili iz unutranjosti zemlje: Picasso, Braque i Leger, Arp i Duchamp, Brancusi,
Arhipenko, Chagal, Kandinsky, Juan Gris, Modigliani i mnogi drugi. Istovremeno i u
Mnchenu dolazi do okupljanja umjetnika oko novih ideja - ekspresionizma.5

3 Rid Herbert, Historija modernog slikarstva, Jugoslavija, Beograd, 1963., str 16

4 Historija slikarstva od peinskog do apstraktnog, Nolit, Beograd, 1973., str 268
5 Rid Herbert, Historija modernog slikarstva, Jugoslavija, Beograd, 1963, str 3233
5

U iduih nekoliko godina, gotovo svaki od ovih umjetnika, pripadat e nekoj grupi ili pokretu,
primajui ideje ranijih majstora (uglavnom Czannea), ali prilagoavajui ih vlastitim
potrebama. Godine 1905. cvjetaju fovizam u Francuskoj i ekspresionizam u Njemakoj; 1908.
kubizam u Francuskoj; 1910. futurizam i metafiziko slikarstvo u Italiji.6

4. MODIGLIANI RANO DJETINJSTVO I IVOT U LIVORNU

Amedeo Modigliani je roen 12.srpnja 1884. u Livornu, u Italiji. Njegova majka Eugenia bila
je iz Marseillea, iz idovske obitelji Garsin, koja je vjerovala da potie od slavnog Spinoze.
Moda je to jednim dijelom doprinijelo njenom liberalnom duhu i sklonostima ka filozofiji,
umjetnosti i knjievnosti prema kojim je i mladi Dedo, kako su ga odmila zvali, bio odgajan.
Upisao se na akademiju u Livornu, a polazio je i satove crtanja modela u ateljeu Gina
Romitija. U 16-toj se teko razbolio pa zimu, provodi u toplijim dijelovima drave Napulju,
Capriju i Rimu, gdje otkriva talijanske stare majstore i oduevljava se njima. Odlazi u
Firencu, gdje se upisuje na Otvorenu kolu za studiranje akta, a godine 1903. u Veneciju, gdje
je takoer polazio satove crtanja modela. Tamo se strastveno zanimao za slikarske tehnike
sijenskih slikara trecenta, a posebno za Venecijanca Carpaccia.7
ini se da je Modigliani prije selidbe u Pariz proveo vie vremena intenzivno prouavajui
talijansku povijest umjetnosti, nego u daljnjem umjetnikom usavravanju. Razgledavanje
originalnih slika i kipova i samim time poimanje naslijea nacionalne umjetnike povijesti,
otkrie oblika punih harmonije i ljepote, bit e jedan od najvanijih temelja za dalji razvoj
njegove umjetnosti.

5. ODLAZAK U PARIZ
5.1. Pariz poetkom 20. stoljea
Popularno zvan Grad svjetlosti, Pariz je bio prijestolnica umjetnike produkcije toga
doba. Trgovci su doslovno bili po ulicama u potrazi za umjetninama. inilo se da je Pariz san
6 Historija slikarstva od peinskog do apstraktnog, Nolit, Beograd, 1973., str 272273
7 Modigliani Jeanne, Man and Myth, The Orion Press, New York, 1958, str. 14
6

svakog mladog umjetnika. Meutim, paljiva analiza tadanje umjetnosti i naina ivota
njenih pobornika, pokazuje stvari u neto drukijem svjetlu.
U radovima mladih umjetnika te generacije se vidi veliki utjecaj d'Annunzia i
Nietzschea, te su puni pesimizma, nasilja, bijesa i oaja; ivot im nije bio jednostavan. Mnogi
koji su preivjeli to doba bili su zadivljeni boemima i legendama o umjetnicima koji nisu
imali nita u depu i koji su tratili mladost u spleenu kavana Montmartrea i Montparnassea.
ive opise ovih dvaju bulevara daje i na knjievnik Tin Ujevi koji se takoer okuao
u boemskom ivotu. Ujevi je upoznao mnoge umjetnike, a svoje dojmove opisuje u
autobiografiji, osvrui se i na Modiglianija: Jo prije rata vidjeh, i poslije s njim razgovarah,
iskljuivo o knjievnosti, Modiglianija. Dosta je upuen, ako ne po tivu, moda po
saobraanju sa umjetnicima. Modigliani tada pije, hoda bez eira, nemarno se brije, no opet
je bistar ()8

5.2. Pariki slikarski poetci

Prvih godina u Parizu Modiglianijevo slikarstvo ima odlike umjetnosti fin de siclea.
Meu te slike spada Tuni akt iz 1908. g. Kada ovaj lik usporedimo sa likovima Minnea,
slikara art noveaua, ili sa litografijom Madona Edvarda Muncha, slinosti u percepciji tijela
postaje oita. Akt je naslikan zabaene glave, lagano otvorenih usta, a njegova patnja i bol su
prikazani kao bliski osjeaji.
Modiglianijevo traenje sebe u sreditu raznih avangardnih pokreta postaje jasno
vidljivo kada radi idovku, koja pokazuje oiti utjecaj linearnog stila Toulousea Lautreca i
donekle odjek likova iz Picassovog plavog razdoblja.
1909. radi Amazonku s jo uvijek jasnom psiholokom karakterizacijom figure.
Amazonka je arogantna, samouvjerena, ponosna, koketna, ali i vrlo suzdrana.
Iste godine radi i Studiju za sliku elist, kojom zatvara jedno poglavlje svoje
umjetnosti. Nakon ove slike, Modigliani se odrie osjeajnosti i nastavlja putem usvajanja
elemenata koje vie nikad nee napustiti. Slike mu postaju objektivnije i uopenije. Temu
stilizira, a pri tome razvija ideal ljepote kojem je podredio izgled portretiranih osoba. Traga za
osobnim stilom, harmoninim i lijepim oblicima, to e ga dovesti do skulpture. Godina 1909.
8 ari Ljiljana, Modernistiki aspekti Ujevievih proznih zapisa: Montparnasse,
Fluminensia, 2006, str 135-144
7

se uzima za vrijeme kada se skulpturom intenzivno bavi - iste godine radi i portret
Constantina Brancusija, kipara ije e snane skulpture, nalik idolima, elegantnih proporcija,
ostaviti velikog traga i u kiparskom radu Modiglianija.

6. SKULPTURA (1909. 1914.)

Istovremeno Modigliani otkriva i afriku (crnaku) skulpturu. Seli se sa Montmartrea
na Montparnasse u Cit Falguire gdje upoznaje i Lipchitza.
Njegova kiparska djela odlikuje stilska ujednaenost. Slinih su mjera i izrazito
pravokutnih oblika. Modigliani je ak planirao da ta djela budu izlagana zajedno jer su bila
dio neke vee konstrukcije. Sve svoje skulpture on radi u kamenu, izuzev nekoliko rezbarija u
drvu, to iziskuje dosta snage i dodatno naruava njegovo zdravlje.
Rad mu se razvijao u samo dva pravca: kamene glave neodreenih bia i karijatide,
kojima se okree grkoj i rimskoj antikoj umjetnosti. Radei na skulpturama, doao je do
reduciranja forme, linearnosti i apstrakcije, to e kasnije postati sastavnica osobnog,
homogenog slikovnog jezika.
Redovito je radio crtee karijatida, to je ostavtina vrijedna kao i same skulpture. Na
crteima su provlae blago zakrivljeni oblici i istaknuta je dvodimenzionalnost oblika, ime se
Modigliani suprotstavlja kutnim, geometrijskim kubistikim oblicima. No, njegove priguene
boje su itekako kubistike.
1912. izlae 7 skulptura u Parizu; 1914. dolazi do rata, te se krugovi umjetnika
raspadaju, a odlazi i njegov prvi mecena Paul Alexandre. To ga je sprijeilo u jeftinoj nabavci
kamena, a i od kue mu je zbog ratnog stanja novac teko pristizao. Modigliani u tim
godinama ivi po rupama, prljavim ateljeima, opija se, drogira, loe hrani i propada. 1915.
odustaje od skulpture, no ona ostavlja ogroman utjecaj na njegove budue slike i crtee. Otada
istrauje kompoziciju i strukture, liniju, dijagonale i plohe boja i konano formira svoj stil. 9
Kritika ga, meutim, tretira kao izvjetaenog slikara, maniristikog, monotonog i
istovrsnog.
9 Anderson Janice, The life and works of Amedeo Modigliani 1884-1920,
Bridgeman Art Library, 1996
8

7. STVARALATVO NAKON 1914.

Analizirajui djela od 1905 - 1913, ne osporavajui njihovu kvalitetu, jedva ekamo da
Amedeo prevlada kunje koje je pred njega stavljalo prouavanje drugih majstora i da
dostigne fazu karijere u kojoj je ostvario svoj stil.
Istinski Modigliani je onaj koji radi portrete i aktove, najee enske, na kojima
dominira linija: ista i vrsta, melodina, lagana i vijugava. Pri tome slikar tijelo izobliuje
ruke i vrat prekomjerno produuje, dok je torzo kratak, glava sitna u odnosu na tijelo i
centrirana oko dugog, ravnog nosa. Oi, dva badema, obasjana su lagano plavom, sivom ili
zelenom bojom, i naslikana bez zjenice. apatom govori slici, a sa modelima ostvaruje
poseban odnos i tako se preputa strastima koje njegovim figurama daju takav oblik. Model je
najee posjednut na stolicu, graciozan, ali i malaksao, kao u stanju sanjalake melankolije.
Ove slike pokazuju izvrsnu inventivnost, i umjetnikov nedvojben ukus, suptilnost i finou
vizualnih izrauna, te stvaranje ritma u svemu. Dominantna je uloga toplih, prozranih tonova
boje koe (lice, vrat, ruke i ake) koji stoje nasuprot hladnijih tonova boje odjee i pozadine.
Usprkos ustaljenom nainu prikazivanja likova, pogreno je vjerovati da su mu sve
slike iste. Modigliani je prikazivao razliite karakterne crte svojih modela razliitim
tehnikama rada. Portret Zborowskog, njegovog novog mecene i doivotnog prijatelja, raen je
krunim oblicima, to odaje njegovu blagost. iljastim kutovima koritenim u izradi portreta
Cocteaua, naglaena je Cocteauova spretnost i dosjetljivost. Ovalni oblici su dominantni na
portretima Jeanne Hebuterne, a linija je njena i melodina. U portretima Soutinea koristi
jarku crvenu, koju i sam Soutine koristi na svojim slikama. Paula Guillaumea je prikazao
uobraenog, to se vidi u njegovoj odbojnoj gesti - trgovac ga je, naime, uvrijedio rekavi da
je teta to nije Francuz. Mladu mljekaricu radi treptavom, tankom linijom, istom i skoro
ravnomjernom, bez naglih prijelaza i kontrasta, dok su nage figure obrubljene energinim
konturama, a oker boja tijela dodatno je naglaena smeom pozadinom. Tako se doimaju
senzualnije i erotinije.
9

1917. izlae aktove i tada se polako poinje znati za njega. Meutim, izloba je
zatvorena isti dan od strane policije jer je smatrana neprikladnom. Neki kritiari smatraju da
je serija aktova izazvana Prvim svjetskim ratom, jer on uvijek prikazuje zdrava tijela, u
odnosu na stvarno stanje stvari i brojne ranjenike koje je rat osakatio. Aktovi takoer
pokazuju njegovu sklonost ka Boticelliju, Tizianovim senzualnim aktovima i Giorgioneu.
Likovi su osloboeni od svake individualnosti i odvojeni od svih vanjskih kategorija i
pojedinosti. Jedina aktivnost koju pokazuju je ekanje, s pogledom fiksiranim u jednu toku.
Izgledaju kao da imaju na raspolaganju svo vrijeme ovoga svijeta i utjelovljenje su koncepta
trajanja, te potpuno povueni u sebe.10.

7.1. Odlazak na jug

Tri mjeseca nakon izlobe, Zborowski alje Modiglianija i Jeanne na jug zbog
njegovog sve loijeg zdravlja. Tamo slikar radi slike lokalnih ljudi, njemu nepoznatih
portrete snanih mladia s poljoprivrednih imanja, tanahnih sluavki, slatke djece i staraca,
svjetovnih ena i elegantnih mukaraca i naravno nezaobilazne portrete svoje Jeanne. Izbor
pada na nepoznate modele jer Amedeo tei ka tipinom, opem i vanvremenskom, jer kao i
Derain smatra da umjetnost treba biti vanvremenska, treba pripadati svim vremenima. 11 Tu je
napravio i nekoliko pejzaa (npr. Drvo i kue, 1918/1919, Pejza, 1919.) na kojem su kao
u Deraina blago zaobljeni elementi sueljeni statinim oblicima.
U ovom periodu slikar tei ka uspostavljanju plastine ravnotee i slikanju siromanih i
poniznih modela. Mladi seljak, prodavaica, sobarica i drugi dolaze u Modiglianijev svijet
satkan od usamljenosti i tuge. Njihov smjerni pogled pojaava osjeaj usamljenosti i okruuje
ih dahom poezije.
U Nici 1918.g. Jeanne je rodila kerku koja je dobila ime po majci i koju je Modigliani
priznao, iako nisu bili u braku. Tada je potpisao i pismo u kojem obeava da e oeniti majku
svoga djeteta, ali to nikada nije stigao uraditi.

10 Krystof, Doris, Amadeo Modigliani 1884.1920, Poezija doivljenog, Taschen,

2007, str. 59
11 Historija slikarstva od peinskog do apstraktnog, Nolit, Beograd, 1973., 280
10

8. PORTRETI 1920.
Modigliani nikada prije nije koristio kontraste primarnih boja (crvene, plave i ute) i
sekundarnih boja, dobivenih njihovim mijeanjem. Sve slike Jeanne i snaan kontrast crvene i
ute na portretu Lunie Czechovske pokazuju kako je polako postajao majstor boja. Svojom
nekonvencionalnom uporabom boje on izbjegava ono to bi inae bili jednostavno ugodni
dojmovi. On tihoj gracioznosti svojih modela daje daak ekscentrinosti, te ih tako potpuno
odvaja od stvarnosti, stvarajui od njih umjetne likove koji postoje jedino u svijetu slika.
Unato izraenoj subjektivnosti, njegov stil tei objektivnosti, anonimnosti i trajnosti.
Pojednostavljeno prikazivanje modela dovodi promatraa do toga da bude preokupiran
Modiglianijevim stvorenjima pa pone razmiljati o karakteru osoba o kojima se tako malo
otkriva na slikama. Suoen s izoliranou ljudi na slikama, on se pone pitati i o ljudskom
postojanju.
Iako se itav ivot zanimao za prikazivanje ljudskog lika, svoj jedini autoportret
Modigliani je napravio nekoliko dana prije smrti. Slika je naslikana svijetlim, pastelnim
tonovima i prikazuje slikara kako sjedi na stolcu, odjeven u debelu jaknu, sa alom omotanim
oko vrata. U desnoj ruci dri paletu s jarkim bojama, koje su obiljeile slikarstvo njegovih
posljednjih godina. Njegova glava je blago nagnuta prema natrag i, sudei prema izgledu na
njegovom licu, on se ini izgubljen u sanjarenjima, nepristupaan. Presudnu ulogu u dojmu
povlaenja imaju poluzatvorene oi. U njegovim ravnodunim oima lei izraz instinktivnog i
nesvjesnog promatranja, koje je potpuno smireno pred svakom podjelom na stvarno i
nestvarno, jer je slikar svjestan slobode da svoje promatranje oblikuje po svojoj volji.12

I u vrijeme od povratka u Pariz 1919., kada stvari jo uvijek nisu izgledale tako loe - imao je
uz sebe voljenu osobu i dijete, a kritiku poinju zanimati njegova djela, koja se ujedno
pojavljuju i na izlobama, dogaa se kraj. 1920. Ortiz de Zarate i Moise Kisling pronalaze
Modiglianija na podu ateljea i odvode ga u bolnicu gdje umire 24.sijenja 1920. od
tuberkuloze. Idui dan Jeanne, ve u poodmakloj trudnoi ubija sebe i njihovo neroeno
dijete.
12 Krystof Doris, Amadeo Modigliani 1884.1920, Poezija doivljenog, Taschen,
2007 str. 86-88
11

9. ZAKLJUAK
Kako to biva sa svim velikim umjetnicima, i Modiglianijeva popularnost je narasla tek
nakon prerane smrti. Prema nekim kritiarima, razlog tomu su njegove slike, proete ljubavlju
i njenou prema ljudima koji su na njima prikazani. 13 Tomu treba pridodati i injenicu da
on slika ljudska bia, netaknuta u svojoj mirnoi i to u doba kada ljudski ivot nije vrijedio
koliko jedno oruje. Meutim, Modiglianija ne treba promatrati kao slikara boli; njegovi
likovi su mirni, sanjalaki raspoloeni i katkad melankolini. Oni izraavaju njegovo
filozofsko i poetsko poimanje ivota, kojeg je ivio razuzdano i bez ustruavanja. Kiparstvo
predstavlja vanu dimenziju u njegovu ivotu, jer bez te faze nikada ne bi postao slikarom
kakav je bio u svojim zadnjim godinama ivota. No, bez ustruavanja treba priznati da je svu
svoju veliinu pokazao u slikarstvu i crteu. Preminuo je nakon kratkog ivota, muenog
bolestima i neimatinom i za sobom poveo zarunicu i neroeno dijete. Meutim, puno toga
je i ostavio i to za itav svijet, a posebno ljubitelje umjetnosti: svoj masivni opus, za koji se
zanimanje poveava iz dana u dan.

13 Krystof Doris, Amadeo Modigliani 1884.1920, Poezija doivljenog, Taschen,

2007, str 88
12

10. MODIGLIANI U NASTAVI

Promatrajui svoj seminarski rad kao jednu nastavniku cjelinu, bilo bi potrebno nainiti neke
promjene na njemu. Promjene se ne bi toliko odrazile na sam sadraj teksta, koliko na
koriteni vokabular i moda ak strukturu seminara jer pri izvoenju predavanja koliko god
imali prethodno napravljeni plan, treba zadrati mogunost spontanosti. to se tie
vokabulara, poprilino je struan i u velikoj mjeri neprikladan za izuavatelje koji nemaju taj
kapacitet da bi ga mogli pratiti, to je i razumljivo za uenike osnovne ili srednje kole. Dakle,
vokabular bi bio pojednostavljen i saetiji.
Kreemo s pretpostavkom da u razred dolazim ve dui period i da je prisutna
komunikacija s uenicima. Predavanje bismo zapoeli podsjeanjem na ono to smo radili
proli put i svojevrsno bih pronala poveznicu izmeu toga ve raenog i onog novog to e
danas uti i u emu e samostalno sudjelovati. Pretpostavimo da je na prethodnom satu raena
umjetnost devetnaestog stoljea i njeni pravci, a loginim slijedom, na ovom se satu radi
umjetnost dvadesetog stoljea. Poeli bismo povijesnim okolnostima koje se pratile ova dva
stoljea. Spomenuli bismo nastavu iz hrvatskog jezika po pretpostavkom da su ve spominjali
modernizam koji se javlja u drugoj polovici devetnaestog stoljea i pjesnike koji su obiljeili
epohu, te Charlesa Baudelaira kao najistaknutijeg predstavnika epohe. Komunikacija bi bila
otvorena i dvosmjerna, gdje bi se od uenika oekivalo da kau ono to znaju o spomenutom
periodu i da doemo do zakljuka da to ve steeno znanje o knjievnosti toga doba mogu
primijeniti i na umjetnosti jer se knjievnici i likovni umjetnici toga doba bave istim temama.
Pripremila bih nekoliko pjesama od Baudelaira da zapravo osjete (ukoliko su zaboravili) duh
pjesnika, u kojem se uvelike ogleda duh toga doba. Pjesme bi itali uenici.

13

Spomenula bih ukratko i filozofe toga doba i njihove ideje, mada su i to ve vjerojatno
uli jer ako je predavanje o modernoj umjetnosti, pretpostavljam da su u pitanju vii razredi.
Polako bismo preli na dio o likovnosti: od impresionistikog raskida s tradicijom,
preko Cezannea i njegovih glavnih ideja, okupljanja umjetnika u Parizu do Modiglianijevog
razvoja u istom gradu, spomenuvi njegove najblie suradnike i ostale ljude koji su obiljeili
epohu.
to se tie samoga umjetnika kojim se seminar bavio, iz rane mladosti ne bi bilo
spomenuto previe podataka jer i nisu svi esencijalni za razumijevanje biti i ideje njegove
umjetnosti pa bi to bio samo viak informacija za uenike. Bilo bi reeno da je roen u Italiji,
gdje se susretao za izvrsnim kiparskim rjeenjima i harmoninim i lijepim oblicima za kojim
je tragao cijeli svoj ivot. Potom bi bilo govora o njegovom odlasku u Pariz i par rijei o
njegovom tadanjem stvaralatvu koje je bilo pod raznim utjecajima suvremenika. Tako bi se
dolo do perioda kada se skoro prestaje baviti slikarstvom i zapoinje raditi na skulpturi, koja
mu pomae da stvori vlastiti stil. Bili bi opisani njegovi karakteristini portreti jer su oni
zapravo obiljeili Modiglianijevo slikarstvo. Zavrili bismo kao i u seminaru s njegovom
ljubavi Jeanne i sa tragedijom koja se dogodila poslije njegove smrti. Naravno, i bitni
biografski podatci bi bilo doneseni, ali ne u prevelikoj mjeri.
Prvi dio izlaganja bi bio popraen reprodukcijama, kako fotografijama ljudi o kojima
se pria, tako i slikovnim reprodukcijama dijela o kojima se govori. Reprodukcije bi bile
prikazivane sve do trenutka dok se ne doe do istinskog Modiglianija. Upozorila bih
uenike da od tada pozorno sluaju jer e kasnije morati obaviti jedan zadatak vezan za
gradivo. Zadatak bi bio da nakon zavretka teoretskog dijela, urade jedan mali praktini dio.
Taj dio bi bio nacrtati Modiglianijeve likove onakve kakvim su ih oni zamislili u svojoj glavi,
uvi to im je reeno. Smatram da bi ih taj zadatak natjerao na sluanje, na koje sam ih
upozorila ranije, a vjerojatno bi im bilo zanimljivo crtati/skicirati to to su uli. Kasnije bi
vidjeli stvarne reprodukcije Modiglianijevih dijela, usporedili ih sa svojima te mislim da bi im
se tako njegovi likovi urezali u pamenje. Mislim da bi tijekom usporedbe vlastitih crtea i
Modiglianijevih slika bilo dosta smijeha, to je pozitivna stvar jer ukazuje na dobru
komunikaciju i oputenu atmosferu u kojoj se uenici nalaze. Pri tom bi se pazilo na
disciplinu jer se uenici lako povedu za tom oputenom atmosferom pa lako pretjeraju.
Meutim, nadam se da bi iz ranijih iskustava bili svjesni koliko doze oputenosti, toliko i
zdravog autoriteta.
Cijelo izlaganje bi bilo reeno to jednostavnijim i za uenike razumljivijim govorom
jer tako lake dre panju i koncentraciju i bolje shvaaju materiju. Bilo bi doputeno da se
14

izjasne ako ima ikakvih nejasnoa i postave pitanje ako ih togod zanima. Sva pitanja bi se
uvaavala, ak i ona neobina, kao i matovite i neobine ideje ako bi ih bilo tijekom
praktinog rada. Uenike je ak potrebno poticati na takve ideje jer se esto ba u njima kriju
najkreativnija rjeenja, to zapravo i jest cilj nastave likovne umjetnosti: poticati kreativnost, a
ne samo reproducirati znanje. Djeca bi slobodno mogla izraziti svoje miljenje i svima bi bilo
ukazano na to da njihove ideje imaju vrijednost, jer ako samo postoji bilo kakva ideja, znai
da postoji i samostalno razmiljanje, to je veliki napredak u generalnom obrazovanju i
odgoju djece; nakraju, to i jesu tenje sve suvremenijeg kolskog sustava. Na kraju bismo
ukratko ponovili spomenuto.
Glavni ciljevi ovoga predavanja ne bi bili ti da uenici zapamte biografske podatke o
Modiglianiju, kojima se ne bi ni pridavalo previe vremena i znaaja, ili pak faze njegova
stvaralatva. Naravno, bilo bi dobro da usvoje odlike njegova zrelog slikarstva, ali vie od
svega, sam duh njegove umjetnosti; izraavanje njegove nutrine, osjeaja i promiljanja, to je
automatski i duh moderne umjetnosti, na to bi im bilo ukazano. Drugi glavni cilj bi bilo
poticanje kreativnosti kroz spomenuti praktini radi i kroz pitanja koja bi nagnala uenike na
kritiko promiljanje tijekom cijeloga sata.

15

LITERATURA:
Krystof, Doris, Amadeo Modigliani 1884.1920, Poezija doivljenog, Taschen, 2007
Modigliani, Jeanne, Man and Myth, The Orion Press, New York, 1958
Rid, Herbert, Historija modernog slikarstva, Jugoslavija, Beograd, 1963.
Levi, Majkl, Istorija slikarstva od Giotta do Cezannea, Jugoslavija, Beograd, 1962.
Historija slikarstva od peinskog do apstraktnog, Nolit, Beograd, 1973
Claude, Roy, Modigliani, Skira, New York, 1958
Anderson, Janice, The life and works of Amedeo Modigliani 1884-1920, Bridgeman
Art Library, 1996
Perry, Marvin, An Intellectual History of Modern Europe, Houghton Mifflin, 1993
ari Ljiljana, Modernistiki aspekti Ujevievih proznih zapisa: Montparnasse,
Fluminensia, 2006,
Lost Generation, Encyclopedia Britannica, 2014

16