Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

Marinko Vukovi
Arhiv HAZU
Strossmayerov trg 2
Zagreb

POGLED NA MEUODNOS BATINE, KULTURE I IDENTITETA

UDK 008:316.7:130.2:341.232.7
Pregledni rad
U radu se problematizira uvanje arhivske, muzejske i knjinine grae kao
dijela kulturnog nasljea (batine) odnosno kulturnog dobra kao svjedoanstva kulture i identiteta. Problem se razmatra u irem i uem znanstvenom kontekstu. Arhivska, muzejska i knjinina graa postavljene u kontekst svjedoenja identiteta - jedinka, zajednica, kraj, narod i kultura - mogu potaknuti nove teorijske rasprave i ponovnu (re)konceptualizaciju arhivistike, muzeologije i knjiniarstva kao znanosti.
Rasprava takoer ima za cilj potaknuti arhivistiku, muzeologiju i knjiniarstvo, kao
znanstvene i kao praktine discipline, na otklon od jednostranosti znanstvene paradigme i od dominirajuih teorija suvremenosti, te ponuditi svestraniji pristup arhivskoj,
muzejskoj i knjininoj grai.
Kljune rijei: kulturno nasljee, kulturna batina, kulturno dobro, kultura,
identitet, arhivistika, muzeologija, knjiniarstvo, arhivsko gradivo, muzejska graa,
knjinina graa

Uvodne napomene
Svako znanstveno istraivanje i raspravljanje poinje zamjeivanjem nekog
problema o kojem dosada nije bilo govora ili ne u potrebnoj mjeri. Postojanje problema trai od znanstvenika odgovore koji e najbolje moi zadovoljiti spoznajne zahtjeve. Vodei se tom pretpostavkom, ovim radom pokuat e se razmotriti to je kulturno nasljee (batina) i ponuditi neki odgovori. Rasprava u radu moe zapoeti
pitanjem: to arhivisti, muzealci i knjiniari misle, osjeaju i podrazumijevaju, kada
kau za sebe da su uvari i skrbnici batine, memorije naroda, kulturnog dobra?. Jednostavan odgovor moe biti: Njihov je predmet uvanja i skrbi arhivska, muzejska i
knjinina graa.1 Ta graa se uva, osim kod razliitih ustanova, institucija i pojedi1

Premda svaka disciplina, arhivistika, muzeologija i knjiniarstvo, razliito naziva predmete kojima
se bavi (arhivistika - gradivo, muzeologija - muzejski predmet, knjiniarstvo - graa), u cijelom radu
koristi se izraz graa za sve tri discipline. Usp. Kolbas, I. Mali pojmovnik arhivistike, bibliotekarstva i
muzeologije. U: Arhivi, knjinice, muzeji: mogunosti suradnje u okruenju globalne informacijske
infrastrukture. Zbornik radova. Zagreb, 1998. Str. 287-296.

97

98

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

naca koji uvaju takvu grau (instituti, fakulteti, galerije, vjerske zajednice i dr.), prvenstveno u od drave za to osnovanim specijaliziranim ustanovama: arhivima, knjinicama i muzejima.2 Ovome se malo to ima dodati. Meutim, ipak stvar s arhivskom, muzejskom i knjininom graom moe stajati i drugaije i na nju se moe
gledati u kontekstu nekoliko znanstvenih paradigmi. Tako se kulturna batina ili nasljee, osim danas ope prihvaene i prevladavajue znanstvene paradigme informacijskih znanosti, moe promatrati kroz paradigme historijskih i antropolokih znanosti te filozofije. Promatrajui stvari u ovom kontekstu nuno se arhivskim, muzejskim i knjininim strunjacima, kao intelektualcima i znanstvenicima ija je zadaa
da razmatraju stvari i pojave razotkrivajui samu njihovu bit, namee nekoliko pitanja
koja (p)ostaju otvorenima i o kojima valja promisliti: to uvaju, kako to uvaju i zato
to uvaju? Za polazite razmatranja ovog problema najprije se uzimaju zakonske definicije arhivske, muzejske i knjinine grae. Zatim se uzima zakonska definicija to je
kulturno dobro, te meunarodne konvencije koje definiraju kulturnu batinu. Na
temelju tih razmatranja sam po sebi se namee sredinji problem rasprave.
to se uva?
Arhivisti uvaju neto to se zove arhivska graa koja je definirana Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima.3 Definicija glasi: Arhivsko gradivo su zapisi ili
dokumenti koji su nastali djelovanjem pravnih ili fizikih osoba u obavljanju njihove
djelatnosti, a od trajnog su znaenja za kulturu, povijest i druge znanosti, bez obzira
na mjesto i vrijeme njihova nastanka, neovisno o obliku i tvarnom nosau na kojem su
sauvani. Ovdje je najvaniji onaj dio definicije arhivske grae koji oznaava da je to
neto od trajnog znaenja. Utemeljenje ove definicije je u meunarodnim arhivskim normama o ulozi arhiva i arhivske grae.4 Ta je definicija utvrena u zakonu koji
vrijedi za konkretnu dravu. Odatle logino proizlazi da se ona odnosi na konkretnu
ljudsku zajednicu koja ivi na podruju te drave. Stoga postoji legitimitet za njeno
daljnje propitivanje. Razmotri li se dio definicije od trajnog su znaenja za kulturu,
povijest i druge znanosti, nema sumnje da je to najvaniji dio koji odreuje to
arhivska graa jest.
Kustosi, strunjaci koji rade u muzejima, uvaju muzejsku grau. Muzejska
graa definirana je Zakonom o muzejima.5 Definicija glasi: Muzejsku grau ine
civilizacijska, kulturna te prirodna dobra, kao dio nacionalne i opeljudske batine.
Muzejska graa i muzejska dokumentacija tite se kao kulturno dobro i na njih se
primjenjuju propisi o zatiti kulturnih dobara. Ova definicija muzejske grae jasno
govori to to ona jest - dobro i batina. Takoer muzejska djelatnost, osim sakupljanja
i uvanja grae, zakonom ima definiranu istraivaku zadau i zadau objave podataka i spoznaja putem znanstvenih obavijesnih sredstava: Muzejska djelatnost obuhvaa: sakupljanje, uvanje i istraivanje civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobara te
2

Pitanje i odgovor na ovom su mjestu u uvodu fiktivno zamiljeni i postavljeni od strane autora.
Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, l. 3. NN. 105(1997).
4
Npr. u najnovijem meunarodnom arhivskom dokumentu, Opoj deklaraciji o arhivima, donesenom u Oslu 2010. godine jasno se iitava bit onoga to arhivsko gradivo jest, a to u sebi sadri i
definicija hrvatskog zakona o arhivskom gradivu.
URL: http://www.ica.org/sites/default/files/ICA_Universial%20Declaration%20on%20Archives_2010
_Eng.pdf (5.10.2010)
5
Zakon o muzejima, l. 7. NN. 142(1998).
3

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

njihovu strunu i znanstvenu obradu i sistematizaciju u zbirke, trajno zatiivanje

muzejske grae, muzejske dokumentacije, muzejskih lokaliteta i nalazita, njihovo
neposredno i posredno predoavanje javnosti putem stalnih i povremenih izloaba, te
objavljivanje podataka i spoznaja o muzejskoj grai i muzejskoj dokumentaciji putem
strunih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava. 6
U knjinicama se uva knjinina graa definirana Zakonom o knjinicama:
Knjininu grau ini svaki jezini, slikovni i zvuni dokument na lako prenosivom
materijalu ili u elektroniki itljivom obliku informacijskoga, umjetnikoga, znanstvenoga ili strunog sadraja, proizveden u vie primjeraka i namijenjen javnosti, kao
i rukopisi, to sve knjinica dri u svojem knjininom fondu i stavlja na raspolaganje
korisnicima.7 Jedna od zadaa knjinine djelatnosti je struna obrada, uvanje i
provoenje mjera zatite knjinine grae koja je kulturno dobro, primjenjujui Zakon o zatiti kulturnih dobara,8 jer knjinina graa jest kulturno dobro.
Sve zakonske definicije arhivske, muzejske i knjinine grae koja je kulturno
nasljee (batina) odnosno kulturno dobro, imaju svoje utemeljenje u meunarodnim konvencijama o kulturnom nasljeu (batini). Tako po UNESCO-ovoj Konvenciji
o zatiti svjetske i kulturne batine iz 1972. godine u poglavlju I., lanku 1, stoji da
kulturno nasljee (batina) obuhvaa spomenike, skupine zgrada i lokacije, koji
imaju univerzalnu vrijednost s povijesnog, umjetnikog i znanstvenoga gledita.9 Ovo
odreenje u potpunosti pokriva definicija muzejske grae, a dio koji se odnosi na
spomenike pojmovno se u najirem smislu odnosi i na arhivsku i knjininu grau
kao pokretne spomenike. Zatim se hakom Konvencijom o zatiti kulturnih dobara u
sluaju oruanog sukoba10 iz 1954. godine i UNESCO-ovom Konvencijom o sredstvima zabrane i sprjeavanja nedoputenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasnitva kul6

Isto, lanak 5.
Zakon o knjinicama, l. 7. NN. 105(1997).
8
Isto, l. 6 i 45.
9
Konvencija o zatiti svjetske kulturne i prirodne batine, poglavlje I. lanak 1:
spomenici: djela arhitekture, monumentalna kiparska ili slikarska djela, elementi ili strukture
arheolokog karaktera, natpisi, veina i grupe elemenata koje imaju posebnu univerzalnu vrijednost s
povijesnog, umjetnikog ili znanstvenog gledita;
grupna zdanja: grupe izoliranih ili povezanih graevina, koje po svojoj arhitekturi, jedinstvu i uklopljenosti u
krajobraz predstavljaju izuzetnu univerzalnu vrijednost s povijesne, umjetnike ili znanstvene toke gledita;
znamenita mjesta: djela ljudskih ruku ili kombinirana djela ljudskih ruku i prirode, kao i podruja,
ukljuujui tu arheoloka nalazita koja su od izuzetnog univerzalnog znaaja s povijesne, estetske i etnoloke
ili antropoloke toke gledita.
Konvencija o zatiti svjetske kulturne i prirodne batine (Pariz, 23. studenoga 1972). NN. Meunarodni
ugovori. 12(1993). Tk. Slubeni list SFRJ. Meunarodni ugovori. 56(1974).
10
Haka Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba, poglavlje I., lanak 1, kulturno
dobro se definira kao:
- pokretno i nepokretno nasljee (batina) od velikog znaaja za kulturnu batinu svakog naroda, kao to su
spomenici arhitekture, umjetnosti ili povijesti, bilo vjerski ili svjetovni;
- arheoloka nalazita;
- skupine graevina koje su, kao cjelina, od povijesnog ili umjetnikog interesa;
- umjetnika djela;
- rukopisi, knjige i drugi predmeti od umjetnikog, povijesnog ili arheolokog interesa;
- kao i znanstvene zbirke i vane zbirke knjiga ili arhivi ili obnovljeno nasljee (batina) gore definirano.
URL: http://www.icomos.org/hague/ (5.10.2010)
7

99

100

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

turnih dobara11 iz 1970. godine, navodi to su kulturna dobra, pa izmeu ostalog stoji
da su to arhivska, muzejska i knjinina graa. Gotovo na identian nain te meunarodne odredbe o kulturnim dobrima preuzima i nacionalni zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara,12 koji definira to kulturna dobra jesu, da se ona dijele na pokretna, nepokretna i nematerijalna, te koje su to javne ustanove za zatitu i uvanje
kulturnih dobara.13
U radu se pojavljuju dva pojma, kulturno nasljee (batina) i kulturno dobro i
mada imaju vrlo slino znaenje za predmet koji odreuju ti pojmovi, nisu u potpunosti isti. Razlika izmeu kulturnog nasljea (batine) i kulturnog dobra jest ta, to je
nasljee u svojoj biti pojam koji se odnosi na javno i na drutvenu zajednicu te po
definiciji spada u podruje javnog interesa i pridonosi opem dobru.14 To znai da
pojam kulturnog nasljea ima najire mogue i sveobuhvatno znaenje. Kulturno
dobro je poseban oblik imovine koji obogauje identitet, razumijevanje i potovanje
kulture koja je proizvela odreeno dobro.15 Tako se kulturno dobro moe tumaiti u
nekoliko pravaca znaenja, a najee tumaenje se odnosi na objekt ili grupu objekata temeljei znaenje na jedinstvenoj arheolokoj, znanstvenoj ili povijesnoj vanosti. Vanost objekata (u najirem smislu: zgrade, slike, spisi) kao izvora informacija,
njihova estetska kvaliteta i starost takoer su imbenici u odreivanju definicije kul11

Konvencija o mjerama zabrane i sprjeavanja nedoputenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasnitva

kulturnih dobara, lanak 1, u stavcima od a) do k) navodi to su kulturna dobra. Od tih stavaka navode
se samo oni to se izriito odnose na arhivsku, muzejsku i knjininu grau:
b) dobra koja se odnose na povijest, ukljuujui povijest znanosti i tehnike, vojnu i socijalnu povijest,
kao i ivot dravnika, mislilaca, znanstvenika i umjetnika nacionalnog znaaja i na znaajne
nacionalne dogaaje;
c) arheoloki nalazi (redovni i ilegalni) i arheoloka otkria;
d) dijelovi rastavljenih umjetnikih ili povijesnih spomenika i arheolokih nalazita;
e) stari vrijedni predmeti, stariji od sto godina, kao natpisi, kovani novac i peati;
f) etnoloki materijal;
h) rijetki rukopisi i inkunabule, stare knjige, dokumenti i publikacije od posebnog interesa (povijesne,
umjetnike, znanstvene, knjievne, itd.) pojedinano ili u zbirkama;
j) arhivi, ukljuujui zvune, fotografske i kinematografske arhive.
Konvencija o mjerama zabrane i sprjeavanja nedoputenog uvoza, izvoza i prijenosa vlasnitva
kulturnih dobara (Pariz, 14. studenoga 1970). NN. Meunarodni ugovori. 12(1993). . Tk. Slubeni list
SFRJ. Meunarodni ugovori. 50(1973).
12
Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. NN 69(1999). U lanku 2 definira se to su kulturna
dobra:
- pokretne i nepokretne stvari od umjetnikoga, povijesnoga, paleontolokoga, arheolokoga, antropolokog i znanstvenog znaenja,
- arheoloka nalazita i arheoloke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoe o ovjekovoj prisutnosti u
prostoru, a imaju umjetniku, povijesnu i antropoloku vrijednost,
- nematerijalni oblici i pojave ovjekova duhovnog stvaralatva u prolosti kao i dokumentacija i
bibliografska batina i
- zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno uvaju ili izlau kulturna dobra i dokumentacija o njima.
13
Isto, l. 7, 8, 9 i 97.
14
Mason, R. Conference Reports : Economics and Heritage Conservation: Concepts, Values, and
Agendas for Research, Getty Conservation Institute. International Journal of Cultural Property (Los
Angeles). 8(1999), str. 550-561.
15
Gerstenblith, P. Identity and Cultural Property : The Protection of Cultural property in the United
States. University Law Review (Boston). 73(1995), str. 559-579.

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

turnog dobra.16 Kulturno dobro pak u uem smislu pojmovno odreuje materijalne
i nematerijalne oblike imovine.
Meuodnos batine, kulture i identiteta
Daljnja e se rasprava temeljiti na meuodnosu batine, kulture i identiteta.
Taj meuodnos utemeljen je na biti arhivske, muzejske i knjinine grae definirane
zakonima i meunarodnim konvencijama o kulturnom nasljeu i kulturnim dobrima.17 Poznato je da dravne, zakonom zatiene ustanove - arhive, muzeje i knjinice, u pravilu osnivaju pripadnici dominantnih skupina drutva odnosno oni dijelovi
drutva koji imaju ili dre mo, dok su ostali dijelovi drutva bez moi iskljueni
od mogunosti utjecaja na njihovo osnivanje. No, pojedinci, obitelji, grupe, udruge,
takoer stvaraju kulturno nasljee, koje ipak katkada zavri u legitimnim dravnim
ustanovama. to e zavriti u tim ustanovama ovisi prije svega o legitimnim predstavnicima njihova osnivaa, to jest o profesionalnim strunim djelatnicima tih ustanova. U trenutku odabira to e biti nasljee, oni se pritom uglavnom vode trenutano prevladavajuom struno-znanstvenom paradigmom, a koja je opet uvjetovana
viom, u smislu moi prevladavajuom politiko-ideolokom paradigmom vremena i
dominantne drutvene skupine. Zbog toga e se za nasljee gotovo neizbjeno odabirati ono to je u danom vremenu poeljno odnosno opravdano ili legitimno, prema
zahtjevima ovih paradigmi. Unato proklamiranim postavkama demokratskih drutava o moguoj ukljuenosti svih u sve, ukljuenost pojedinaca i grupa izvan sustava
moi u tvorbi nasljea i dalje izostaje.
Moe se rei da je arhivska, muzejska i knjinina graa neto kroz to neka
ljudska zajednica (ili pojedinac) propituje sebe, zatim propituje svoje podrijetlo, tko je
i odakle je, te propitivanjem potvruje i odrava sebe kao svjesni subjekt koji jest i
supostoji uz druge pojedince ili ljudske zajednice.18 Zapravo se moe rei da arhivska,
muzejska i knjinina graa imaju vjenu i neprolaznu vrijednost za ljudsku zajednicu
koja ih zbog toga uva. Isto tako se moe utvrditi da je arhivska, muzejska i knjinina
graa uvana u arhivima, muzejima i knjinicama potrebna za svakovrsna znanstvena
istraivanja na opu dobrobit svih graana neke drave i ovjeanstva uope. Zatim je
ta graa potrebna za otkrivanje podrijetla i povijesnog razvitka nekog naroda (etnije),
nacije ili etnike skupine koja ivi na podruju drave gdje konkretne ustanove za
uvanje grae postoje, te za kulturoloko vrednovanje i otkrivanje, utvrivanje i
potvrivanje svakovrsnih identiteta pojedinaca i ljudskih zajednica. Prema zakonima
16

Roussin, L. A. Cultural Heritage and Identity. Cardozo Journal of International and Comparative
Law. 11(2003), str. 707-710.
17
Mogui su prigovori da se radi o svojevrsnoj redukciji pojma arhivske, muzejske i knjinine grae, jer
se ona promatra u odabranom i zadanom znanstvenom kontekstu, iskljuujui pritom druge vaee i
legitimne znanstvene paradigme. Treba naglasiti da je to zbog toga, to ovaj rad razmatra arhivsku,
muzejsku i knjininu grau kao kulturnu batinu (nasljee) u horizontu drugih znanstvenih paradigmi,
s namjerom da pridonese holistikom sagledavanju problema, te upravo time nastoji ukazati na potrebu
izbjegavanja svakovrsnog znanstvenog redukcionizma (op. a.).
18
Ovo se propitivanje u znanstvenoj praksi odvija kroz nekoliko ustaljenih i potvrenih epistemolokih
paradigmi ili znanstvenih pristupa: filozofski pristup, znanstveno-empirijski pristup i historijskokulturoloki pristup. Takoer, ljudska bia, osim kroz epistemoloko-znanstveni pristup, propituju sebe i
svijet kroz paradigme mitsko-religijskog vjerovanja i umjetniko-stvaralakog izraavanja (op. a.).

101

102

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

i meunarodnim konvencijama jasno je da su ovo najvaniji kriteriji zbog kojih

arhivska, muzejska i knjinina graa kroz arhivsku, muzejsku i knjininu javnu
djelatnost imaju zakonom zajamenu zatitu drave. Naravno, to podrazumijeva da
se spomenuti kriteriji uvanja arhivske, muzejske i knjinine grae, osim to se
odnose na sve razine drutva od najnie do najvie (pojedinac, obitelj, selo, grad,
regija, zemlja), odnose i na opu svjetsku vrijednost koju arhivska, muzejska i knjinina graa imaju kao kulturno dobro ili kulturno nasljee (batina). Svjetska vrijednost
kulturnih dobara ili kulturnog nasljea za ovjeanstvo, osim znanstvenog vrednovanja i umjetnikog divljenja objektivnoj vrijednosti, ima prije svega najviu vrijednost u
njihovoj skrivenosti i zamrenosti kroz odgovore na temeljna humanistika pitanja
(podrijetlo ljudske vrste, kulture, identiteta).
Odatle bi slijedilo da je zapravo pitanje identiteta temeljni problem znanstvenog razmatranja arhivske, muzejske i knjinine grae, kao predmeta i razmatranja arhivistike, muzeologije i knjiniarstva kao znanosti kojima je ta graa predmet
bavljenja. Radi toga je u daljnjem razmatranju potrebno poblie pojasniti znaenje
pojma identiteta i elemenata koji ga tvore. Pojam identitet dolazi od srednjovjekovnog lat. identitas, 'istovjetnost' ili arhainije u starijim hrvatskim rjenicima
'jednakobitje' (< idem, 'isto'). Prema tome, naelo identiteta podrazumijeva da su
sve pojave u prirodi, drutvu i miljenju jednake (istobitne), iako prolaze mijene u
povijesnom razvitku. U psihologiji identitet pojedinca njegova je prepoznatljivost kao
izraz osebujna spoja znaajki i kakvoe koji ga odreuju i zadravaju njegovu
istovjetnost, unato svim moguim vremenskim mijenama u njegovu izgledu tijela,
psihikoj osobnosti, umnim sposobnostima, sjeanjima itd. Takav se identitet mora
stvoriti u procesu 'identifikacije', to dolazi od lat. identificare, 'poistovjetiti', (identitas + facere, 'initi'). U drutvenim i humanistikim znanostima taj izraz odreen je
kao proces koji se odvija unutar drutvene zajednice ili skupine, pa e drutveni
identitet biti istovjetnost, jednakobitje s vrijednostima zajednice, to se u zbilji iskazuje kao tzv. pripadnost ili svijest o pripadanju. U psihoanalizi identitet je odreen
kao poistovjeivanje s obiljejima drugih pojedinaca te preuzimanje njihovih obiljeja
da bi se izgradila vlastita prepoznatljiva osobnost.19 To znai da postoji mnotvo
identiteta, kako kod pojedinaca, tako i kod zajednica ili skupina (ime, prezime, obitelj,
grad, regija, drava). Oito je da identiteti nastaju u gibanju pojedinaca, zajednica
ili skupina istodobno s povijesnim protekom vremena. U praksi identitet pojedinca ili
zajednice izgrauju svakovrsni sadraji, koje pojedinci primaju kroz osjetila bez
vanjske prisile (nesvjesno primaju sadraje iz kulture u najirem smislu) i vanjskom
prisilom (svjesno odgojem i obrazovanjem usvajaju sadraje iz kulture u kojoj ive).
Ovdje se dolazi do pojma kultura koji je takoer potrebno poblie objasniti.
Rije kultura jedna je od rijei s najvie znaenja u hrvatskom jeziku. Dolazi iz lat.
cultura, 'obraivanje, teenje, gospodarstvo', a u proirenom znaenju 'obrazovanje,
naobrazba, kolovanje'. Korijen ima u lat. cultus, 'obraen, zasaen', to opet dolazi
od lat. colere, 'ivjeti, naseljavati, obraivati, brinuti se, tovati'.20 Od toga je nastalo
mnotvo pojmova u dananjoj jezinoj uporabi. Npr. obraivanje tla - kultiviranje,

19

Herak, E. Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja. Zagreb : kolska knjiga, 1998. Str. 79-80;
Belostenec, I. Gazophylacium. Pretisak. Zagreb : Liber i Mladost, 1972. Str. 644.
20
Herak, n. dj., str. 124; Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb : Novi liber, 2003. Str. 642-643.

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

potovanje nekoga uz obred - kult.21 Nas ovdje zanima najprikladnije znaenje rijei
kultura. Kultura je temeljni istraivaki problem u kulturnoj antropologiji odnosno
etnologiji, a odatle i u drugim drutvenim, humanistikim znanostima. Kultura se u
antropolokom smislu dijeli na materijalnu, drutvenu i duhovnu. Najraniju definiciju
kulture dao je britanski antropolog Edward B. Taylor 1871. godine: kultura je ona
sloena cjelina koja ukljuuje znanje, vjerovanje, umjetnost, moral, pravo, obiaj i
druge sposobnosti i navike koje ovjek stjee kao pripadnik drutva.22 Iako se odnosi
na neopipljiva obiljeja, pod kulturom se kod antropologa poinju podrazumijevati i
sami materijalni predmeti koji su njezin izraz. Rije je o materijalnoj kulturi koju tvori
ukupnost predmeta vezanih za prolost i sadanjost naroda (zgrade, umjetnika djela,
svakodnevni predmeti, zapisi). Tako ameriki antropolog Alfred L. Kroeber smatra da
materijalna kultura prenosi kulturne obrasce temeljene na naslijeenim (tradicionalnim) vrednotama i idejama, osebujnim za odreenu ljudsku zajednicu odnosno, ona
prenosi drutveno nasljee s pokoljenja na pokoljenje.23 Zapravo, kulturni obrazac je
oblikovana ili formirana materija odnosno prelazak materijalizirane tvari u formu pod
utjecajem ljudskog djelovanja. Tvar (materija) i oblik tvari (forma) u konkretnoj materijaliziranoj stvari (predmetu) su nerazdvojivi. Dakle, preko etimolokog objanjenja
pojma kultura i antropoloke definicije kulture dade se zakljuiti da je arhivska, muzejska i knjinina graa dio materijalne kulture neke ljudske zajednice. Oigledno je
da su arhivska, muzejska i knjinina graa zapravo nasljee prijanjih generacija,
materijalni ostatak koji posvjedouje njihovo svekoliko djelovanje tijekom proteklog
vremena, na kojem oni danas ive svoj identitet i bez ega ne bi bili oni, ovi sada.
Tako bi stvar s arhivskom, muzejskom i knjininom graom trebala stajati.
Rije nasljee je imenica koja dolazi od glagola slijediti to ima korijen od
praslavenskog *sldti to dolazi od ie. *sleidh- u znaenju 'klizav'. U znaenju 'klizav,
gladak' dolaze oblici u drugim indoeuropskim jezicima. U hrvatskom znaenje rijei
slijed je 'ono to izlazi jedno iz drugoga vremenski, ono to uzastopno nastaje'.24 Nasljee je dakle ono to je nasljedivo, to ima slijed, ono temelji slijed na onom to bez
prekida dolazi ili je dolo do nas sada odnosno semantiki odgovara onom to je klizilo kroz vrijeme do nas. Za nasljee je u uporabi i arhaina rije koja se i danas jo
uvijek esto upotrebljava - batina. Rije batina posuenica je iz crkvenoslavenskog
jezika, bata, 'otac', a dolazi od praslavenskog korijena *batjina, 'oevina'. Nema nikakve veze s turcizmom baa i govornim oblikom te rijei u Srbiji bata, u znaenju
'vrt'. To je turcizam perzijskog podrijetla iz oblasti vrtlarstva. Naziv batina se susree
od 14. do 16. stoljea u crkvenoslavenskim tekstovima odakle se proirio u hrvatskim
krajevima kao pravni izraz. Tako u kajkavskom imamo oblik baina kao prijevod za
lat. Haereditas, to odgovara lat. heredium, u znaenju 'nasljedstvo'. U starijim latinsko-hrvatskim rjenicima za lat. haereditas, nalazimo izraze 'vekoveina, dedina,
dedinstvo'. Batina je najprije oznaavala pokretnu i nepokretnu imovinu naslijeenu
21

Usp. Eagleton, T. Ideja kulture. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2002. Str. 7-9.
Tylor, E. Primitive culture. New York : Harper and Row, Publishers, 1958. Str. 1.
23
Usp. Kroeber, A. Anthropology. Race, Language, Culture, Psychology, Prehistory. New York :
Harcourt, Brace and World, 1948. Str. 131; Koreber, A. Introduction. The Nature of Culture (Chicago).
(1952), str. 4-5.
24
Gluhak, A. Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb : August Cesarec, 1993. Str. 561; Hrvatski
enciklopedijski rjenik. Str. 1203-1204; Skok, P. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika.
Knjiga I, II, III i IV. Zagreb : JAZU, 1971-1974. Str. 284.
22

103

104

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

po mukoj lozi srodstva, koju dritelj mora ostaviti onakvu kakvu je primio ili unaprijeenu i ne smije ju prodavati.25 U suvremenom je jeziku izraz batina poprimio
ope znaenje nasljee, kao ukupnost iz prolosti sauvanih i njegovanih kulturnih
dobara, pogotovu kada se govori o nasljeu etnija i drugih narodnosnih skupina.26
Iako etimoloki razliitog podrijetla, naslijee i oevina jasno se semantiki mogu
dovesti u vezu. Prema tome, kada se govori o arhivskoj, muzejskoj i knjininoj grai
govori se o materijalnoj kulturi kao nasljeu ili batini. No ne govori se o bilo kakvom
nasljeu ili batini, ve je to naslijeena (materijalna) kultura, tako da se sada govori
o kulturnom nasljeu ili kulturnoj batini.
U radu je spomenuta i rije dobro u izrazu kulturno dobro. To je sveslavenska
rije koja dolazi od praslavenskog korijena *doba, a ovo opet dolazi iz ie. *dhabr-, u
znaenju 'to pristaje u prostoru i vremenu'. Kasnije se rije dobro semantiki razvija
prema apstraktnom i moralnom.27 Od mnogih znaenja rijei dobro koja se nalaze u
suvremenim rjenicima hrvatskoga jezika, najbolje odgovaraju znaenja 'posjed,
kulturno i materijalno blago, dobrobit, vrhovna etika vrijednost', od kojih prva tri
jasno upuuju na semantiku vezu s rijeima batina i nasljee.28 Dakle, ako u crkvenoslavenskom bata znai 'otac', odatle batina odgovara rijei 'oevina, djedovina'.29
To to se naslijedilo od otaca i djedova, je dobro koje je u prolosti moralo biti od
izuzetne vanosti, neto dragocjeno to je odgovaralo i pristajalo njihovu vremenu.
Inae ne bi bilo dobro i ne bi se uvalo i sauvalo do danas. No, kako je prethodno
pokazano, vidimo da to nije bilo kakva batina ili nasljee, ve je ona kulturna batina
(nasljee). Znaenje rijei kultura i njene vanije izvedenice takoer su prije objanjene.
Treba napomenuti da se tvorba kulturna batina (nasljee) moe razmatrati i
kao konstrukt dominantnih drutvenih skupina odnosno istih onih koje su osnivai
ustanova za skrb o kulturnoj batini (nasljeu). injenica je da ove skupine proglaavaju neto kulturnom batinom (nasljeem) u nekom povijesnom trenutku jer im to
neto tada omoguuje, utemeljuje i uvruje posebnost u odnosu na druge dominantne drutvene skupine koje im u prvenstvu moi konkuriraju. S obzirom na prevladavajuu politiko-ideoloku paradigmu nekog vremena, mijenja se i znaaj nasljea za neko drutvo. Dakle, nasljee je promjenjiva tvorba. Ova tvorba i promjena
znaenja te tvorbe je neto to dolazi odozgo od dominantnih drutvenih skupina.
Stoga se na temelju svega navedenog moe pokuati objasniti to je kulturna
batina. Kulturna batina (nasljee) je u materijaliziranoj stvari zabiljeen oblik svekolikog djelovanja ljudskog duha odnosno odraz duha u materijaliziranoj stvari, ouvan u proteku vremena, odraz onog duhovno bitnog i istinskog za ovjeka kroz koje se
on pita tko je, odakle je i kamo ide, i zbog toga je taj odraz od trajne vrijednosti za
ovjeka. ovjek zato nastoji odrati oblik u materijaliziranoj stvari i zatititi ga od pro25

Valja primijetiti da se gotovo isto iitava za arhivsko gradivo iz suvremenog arhivskog

zakonodavstva gdje se arhivsku ustanovu moe usporediti s driteljom koji imovinu - arhivsko
gradivo, uva onako kako ju je primio - princip provenijencije, te ju unapreuje - sreuje, titi,
restaurira itd. Vidi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. NN. 105(1997).
26
Herak, n. dj., str. 19; Gluhak, n. dj., str. 126; Belostenec, n. dj., str. 621; Skok, n. dj., str. 118-120.
27
Gluhak, n. dj., str. 202; Skok, n. dj., str. 420-421.
28
Hrvatski enciklopedijski rjenik. Str. 256-257.
29
Npr. izraz stare slave djedovino u hrvatskoj himni (op. a.).

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

padanja u svrhu stalnog nadahnua spoznavanja istine o sebi. Ili drugim rijeima, to
je obraena, oivljena i kultivirana materijalizirana stvar; obraena, oivljena i kultivirana stvaralakim duhom pojedinca, neke ljudske skupine, nekog naroda; u povijesnom slijedu vremena naslijeena i sakupljena do sadanjeg trenutka, koja ivim
batinicima jest stalan odgovor o njima prolima, njima ivima i njima buduima.
Nasljeuje se kulturna batina koja jest zamrznuta ili zaleena forma u materijaliziranoj stvarnosti u nekom vremenu. Ta je forma odslika koju su stvarali i utiskivali
oevi (bate) u materijaliziranu stvarnost ili predmet. Materijalizirana stvarnost ili
predmet koji je kulturna batina, zapravo je iva odslika stvarnosti prologa, te se kao
odslikano-ivo-prolo nasljeuje. Da je mrtvo, ne bi bilo nasljedno, jer ga nema. To
postojanje odslikano-ivo-prolog na zoran nain pokazuje sljedea reenica: Kad
Krlea pjeva o starinskom ormaru koji prati propast plemike obitelji i na kraju s grozom eka krvniku sjekiru, taj pjesnik ne pati od logikog defekta nego doivljava ormar kao ivo bie ili, drukije reeno, poistovjeuje se s jednim predmetom kuanstva,30 to samo podupire tvrdnju o izravnom ivom meuodnosu identiteta (poistovjeivanje) i kulturne batine (predmet). Odatle se pokazuje da je kulturna batina
ono to je ivo. Nasljeuje se ono to je bilo ivo i djelatno u prolosti, te je ivjelo i
djelovalo do suvremenosti. Naslijeena je materijalizirana stvarnost (predmet) koja je
prema tome iva i djelatna. Ona mora i treba biti iva i djelatna, jer se samo ivo(t)
odrava i vrijedno je uvanja. Ona kroz svoju ivotnost i djelatnost tijekom vremena
zadrava i odrava svoju svrhu, nastalu prvotnom formom (oblikom) odslikanom u
materijaliziranoj stvarnosti ili predmetu. Svako drugo promiljanje kulturne batine
(nasljea) izvan ovog horizonta ipak je sekundarno.
Dokaz valjanosti prethodne definicije kulturne batine moe potkrijepiti sljedei primjer. Usporedimo ponuenu definiciju s definicijom muzeologije kao informacijske znanosti: Predmet batine je realni predmet koji svojim materijalom i oblikom dokumentira realnost u kojoj je nastao, u kojoj je ivio i s kojom je uao u sadanjost. Predmeti batine imaju bogate slojeve znaenja kojima komuniciraju poruke
prolosti u sadanjost i uvaju ih za budunost.31 Premda naoko slina prethodno
ponuenim definicijama, ona batinu promatra kao predmet, kao neto neivo i odnosi se prema batini semiotiki, promatra batinu kao znak. Tono je da batina
prenosi poruke prolosti, ali budui da ova definicija ostaje na znaenju koje komunicira poruke prolosti, na batinu se gleda kao na informaciju. Takvo je gledanje na
batinu s motrita informacijskih znanosti. Meutim, ostaje nedoreenim temeljni
smisao batine, to je njena bit? Da bi se na to pitanje pokualo odgovoriti, potrebno
je najprije razmotriti etimologiju rijei informacija. Rije informacija dolazi iz latinskog jezika u kojem ima vie znaenja, lat. informatio 'predodba, pojam', lat. in-formis 'bez oblika, grd, ruan', lat. in-formo 'oblik dati, praviti, graditi, obrazovati',32 a
vjerojatno je srodno etimoloki i s gr. formedon 'unakrst, hrpimice, zapravo na nain
30

Supek, I. Filozofija humanizma spram drugih filozofija i ideologija : Jedan osobni iskaz. Sv. 70.
Zagreb : HAZU, 1997. Str. 41.
31
Maroevi, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1993. Str. 120.
32
Divkovi, M. Latinsko-hrvatski rjenik za kole. Zagreb : Naklada Kr. Hrv.-Slav.-Dalm. Zem. Vlade,
1900. Str. 527. Latinskim oblicima odgovaraju grke rijei morfe i morfo 'oblik, lik, vanjtina koje stvari,
oblije, kakvoa' koje su najblie znaenjem, vidi Senc, S. Grko-hrvatski rjenik za kole po BenslerKaegijevu Grko-hrvatskom Rjeniku. Zagreb : Naklada Kr. Hrv.-Slav.-Dalm. Zem. Vlade, 1910. Str.
620.

105

106

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

pletena pokrivala: uzdu i poprijeko', te s gr. formos 'pletena koara, mjera ita,
rogoina'.33 Oigledno je da meu latinskim i grkim oblicima postoji semantika
srodnost.34 Na temelju izvornog znaenja moe se primijetiti da je informacija tek
puki pojam ili predodba o neemu to ima oblik nastao izgradnjom u materijaliziranoj stvari. Pojmovi, predodbe, oblici, nositelji su znaenja, oni su informacije.
Samim time i kulturna batina se promatra kao ureen skup informacija ili skup
znaenja. No znanje to kulturna batina uistinu jest, ostaje neodgovoreno. Osim ako
se na znanje gleda kao na poznavanje metoda ureenja skupa informacija o kulturnoj
batini. Meutim, onda to nije znanje o kulturnoj batini nego znanje o ureenju
skupa informacija. Prema tome, informacija jo nije znanje, a znanje je ono za im
svaka znanost traga.35 To je potraga za znanjem o biti istraivanog predmeta (kulturna
batina), a ne njegovu znaenju, to daje zakljuiti da u definiciji kulturne batine
informacijskih znanosti izostaje odgovor o tome to je njena bit. Odatle logino slijedi
da bi zadaa arhivistike, muzeologije i knjiniarstva kao znanstvenih disciplina, a
one to jesu u sklopu informacijskih znanosti, ipak trebala biti otvorenost drugim
znanstvenim pogledima i usmjerenjima. Ne bi li njihov interes znanstvenog istraivanja trebao biti usmjeren mnogo ire od znanstveno prevladavajueg i openito
vaeeg horizonta nego je to danas?
Primjer arhivistike
Taj se problem u odreenju informacijskih znanosti najbolje moe vidjeti na
primjeru arhivistike. Dvostruka usmjerenost arhivskih ustanova, prema povijesnoj
znanosti i upravi, postavljena je kao temelj arhivskih ustanova jo u vremenu uspostavljanja arhivske mree Hrvatske daleke 1958. godine. Meutim, tada je jasno bila
naglaena ravnotea izmeu arhivskih ustanova okrenutih upravi odnosno arhivistike
u uem smislu te rijei (nadzori, izluivanja, preuzimanja, sreivanje, koritenje gradiva) i znanstvene djelatnosti arhivista usko vezane uz povijesna istraivanja.36 Veza
izmeu strunjaka arhivista i znanstvenika povjesniara potrajala je negdje do poetka 70-ih godina prologa stoljea, do kada se u strunim arhivskim asopisima jo
mogu nai lanci historiografske naravi, a od kraja 70-ih vie ih ne nalazimo. asopisi
postaju iskljuivo struni arhivistiki, a arhivistika od pomone povijesne znanosti
postaje postupno dijelom informacijskih znanosti, arhivist-povjesniar ustupa mjesto
arhivistu-informacijskom strunjaku. Glavni, ali ne i jedini razlog tome, je pojava
informatike i nastajanja arhivske grae kao elektronikih zapisa, te kibernetike kao
znanosti o procesima upravljanja informacijama. Odatle arhivi kao ustanove i arhivisti kao strunjaci postaju oni koji upravljaju informacijama i slue kao javni servisi
korisnicima tih informacija. Svakako da arhivistika mora pratiti tehnoloke promjene
koje mijenjaju drutvo i sastavne jedinice toga drutva, jer arhivska graa dolazi do
33

Senc, n. dj., str. 988.

Ono to je 'ispleteno uzdu i poprijeko, unakrst' zapravo je 'u-oblik' odnosno 'u-formu' (lat. informo) obrazovano (op. a.).
35
Usp. Despot, B. O razmimoilaenju ovjeka naspram samoga sebe i Drugih! (Razgovor s Brankom
Despotom). Spectrum, asopis studenata Katolikog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu (Zagreb). 34(2008), str. 195.
36
Nemeth, K. O nekim pitanjima organizacije arhivske slube u NR Hrvatskoj. Arhivski vjesnik (Zagreb). 1(1958), str. 397-399.
34

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

arhivista kao materijalizirani odraz ivota i djelatnosti prologa zabiljeen u razliitim

materijalnim oblicima.
Pitanjem kulturne batine, osim onih koji ju uvaju, bave se i pojedini znanstvenici iz drugih znanstvenih disciplina. Dapae, oni imaju zakonski, znanstveni i
etiki legitimitet za takva istraivanja, jer svaki znanstvenik i svaka znanstvena disciplina slobodni su u izboru podruja i predmeta istraivanja. U tome nema nieg spornog. Gledano s motrita znanstvenog legitimiteta i znanstvene etike, ako neto nije
istraeno, a uoava se kao znanstveni problem koji do sada nije rijeen ili koji treba
pokuati razrijeiti, niti jednog znanstvenika i niti jednu znanstvenu disciplinu nita
ne spreava da to istrauju iako postoje znanstvene discipline iji je to temeljni predmet i podruje bavljenja. Time je potpuno opravdan njihov ulazak na podruje istraivanja kulturne batine. Ipak ovdje se nastoji pokazati i naglasiti problem znanstvenog legitimiteta tumaa kulturne batine (arhivist, kustos, knjiniar ili netko drugi?),
ne zato to se drugi ne bi trebali baviti ovom problematikom, nego naglaavanjem
injenice nebavljenja tom problematikom njenih zakonski legitimnih uvara. Tako
kada se proita naslov znanstveno-strunog rada Arhivsko komuniciranje batine izmeu kulturne biografije i politike pamenja i kada se u prvi tren pomisli da se
arhivska struka poela baviti problemom biti batine, ostane se u ne malom udu da
su rad napisali etnolozi, a ne arhivisti.37 Rad je to sa stajalita arhivske struke ili
arhivistike znanosti napisan vrlo korektno i predstavlja jedan od poeljnijih smjerova
prema kojima bi arhivistika trebala ii ili im se vratiti, jer se u njemu promilja i raspravlja o biti problema arhivske grae odnosno kulturne batine te bavi bitnim pitanjem arhivistike. ak tovie, polazi se od terminologije informacijskih znanosti npr.
arhivsko komuniciranje batine, bavi se pitanjem stvaranja arhiva (ne kao ustanove
ve mjesta sakupljanja arhivskih fondova i zbirki), problemom vrednovanja, svrhom
arhiva, stvaranjem znanja na temelju arhivske grae, drutvenog pamenja itd. Ono
nad im se arhivisti informacijski strunjaci trebaju i moraju zamisliti, je propitivanje uloge arhivske ustanove i arhivista uvara u ovom radu od strane etnologa.
Unato danas sveprisutnoj multidisciplinarnosti u znanosti, nije li svjesno ili nesvjesno izbjegavanje bavljenja kulturnom batinom strunjaka informacijskih znanosti, u
ovom sluaju arhivista, njihovo svjesno (nesvjesno) samodovoenje u inferioran poloaj u odnosu na druge znanosti na nain da joj one propituju, postavljaju i odreuju
bit? Te druge znanosti opravdano si uzimaju za pravo da tumae kulturnu batinu,
njenu ulogu u proizvodnji znanja i proizvodnji drutvenog pamenja.38 Izmeu ostalih to radi i etnologija, jer njena je posebnost da nije samo jedna od humanistikih
znanosti meu mnogim drugima, ve ona prelazi cijelim podrujem humanistikih
znanosti, svugdje iri svoje koncepte, predlae svoje metode razotkrivanja nepoznatog i nudi svoja tumaenja. Polazei od sveobuhvatnosti i irine etnologije kojom ona
zahvaa pojavnost, niti jedna humanistika i drutvena znanost ne moe biti sigurna od njenog pogleda, jer u mnogoemu ovisi o njenim otkriima.39 Nadalje,
37

Potkonjak, S., akovi, B., eerko, R. Arhivsko komuniciranje batine - izmeu kulturne biografije i
politike pamenja. U: Jedna granica - dvije etnologije? Ena meja - dve etnologiji? Zbornik radova 10.
Hrvatsko-slovenskih etnolokih paralela. Zagreb, 2009. Str. 103-112.
38
Potkonjak, S., akovi, B., eerko, R., n. dj., str. 106-107.
39
Foucault, M. Rijei i stvari: arheologija humanistikih znanosti. Zagreb : Golden marketing, 2002.
Str. 404-405.

107

108

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

podsjetimo da ono to je nekada bilo neodvojivo od arhivistike, danas prelazi ili je

prelo u podruje historiografije kao pomone povijesne znanosti (npr. paleografija,
diplomatika, sfragistika, numizmatika). Povijesni strunjaci te discipline prouavaju i
imaju znanje o tome dok su u arhivima takvi strunjaci nestali ili su prava rijetkost.
Kako vidimo, sada je na podruje arhivista, arhiva i arhivistike dola i etnologija, jer
problem povlaenja znanosti od sebe same i odustajanja od same svoje biti, po prirodi stvari vodi prema tome da na njeno mjesto dolazi druga znanost: Ako ispustite
bilo koju znanost iz kruga znanja, ne moete joj uvati mjesto; ta znanost je zaboravljena; druge znanosti se pribliavaju, drugim rijeima, one ire svoje vlastite granice i
mijeaju se tamo gdje nemaju pravo. 40
No, otvorenim ostaje problem tko je pozvan na tumaenje i istraivanje arhivske grae to jest kulturnog nasljea (batine)? Zatim, tko moe poznavati batinu,
oevinu, djedovinu, bolje od samog posjednika? Nije li logino da onaj koji je najbolje
poznaje moe ju i najbolje tumaiti? Nadalje, pitanje je i etiko. Treba li i smije li posjednik batine (u ovom sluaju arhivist) dopustiti ili prepustiti iskljuivo drugima
njeno tumaenje i istraivanje, prije svega povjesniarima, ali i drugim znanstvenicima (etnolozima, antropolozima)?
Samoodreenje ovjeka i ono to je za ovjeka dobro podloga je svake etike,
to je zapravo njegov izbor izmeu dobra i zla.41 No, novovjeka znanost naelno je
vrijednosno neutralna prema dobru i zlu, pa znanstvena etika nije mogua. Tako je
pitanje da li je dobro da se posjednik batine bavi istraivanjem istine o kulturnoj
batini, a dobro jest isto to i istina, zapravo pitanje njegovog slobodnog izbora izmeu dobra (istine) i zla (lai).42 Logina je, dakle, s etikog motrita nunost
istraivanja kulturne batine od strane njenog posjednika i uvara, jer zapreke niti u
moralnoj niti u legalnoj sferi nema.
Razmatranjem ovog problema pokazalo se da je povlaenje i odustajanje od
te potrage zapravo odustajanje arhivista znanstvenika od biti kulturne batine, odustajanje od onog to ona jest. Jer svaka znanost ima poslanje da kroz spoznajni proces
doe do znanja (gr. episteme), a to znanje jest istina. Istina (gr. aletheia, lat. veritas),
kao ono neskriveno, otkriveno, nezaboravljeno, jest poklapanje miljenog (kulturne
batine) s bitkom predmeta o kojem se misli.43 Drugim rijeima, budui se promislilo
to kulturna batina jest i koju zapravo svrhu ima za ovjeka, a to je spoznavanje i
potvrivanje sebe odnosno otkrivanje i potvrivanje svoga identiteta, moe se zakljuiti da bi znanje (episteme) znanosti arhivistike bilo upravo utemeljeno u oivljavanju,
otkrivanju i tumaenju kulturne batine. Iako legitimitet ovakvog usmjerenja znanosti
arhivistike proizlazi kako iz meunarodnih konvencija o zatiti kulturne batine tako i
iz domaih zakonskih odredbi koje se odnose na kulturnu batinu i kulturna dobra,
informacijska znanstvena paradigma postala je danas njeno temeljno usmjerenje.
Arhivistika naputa svoje legitimno znanstveno odreenje blisko povijesno usmjerenim znanostima odnosno, krajnje ga reducira na pomonu znanost samoj arhivistici.
40

Citat je engleskog teologa Johna Henrya Newmana. Odlomak objavljen u Zlatnom peru (Zagreb).
3(1998).
41
Ljubimir, D. Etinost knjiniarstva? U: Arhivi, knjinice, muzeji: mogunosti suradnje u okruenju
globalne informacijske infrastrukture. Zbornik radova. Zagreb, 2001. Str. 5.
42
Cipra, M. Misli o etici. Zagreb : kolska knjiga, 1999. Str. 5-7; usp. Supek, n. dj., str. 31-40.
43
Usp. Cipra, M. Spoznajna teorija. Zagreb : Matica hrvatska, 2007. Str. 9-10, 56-57.

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

Otklon od ovako usmjerene znanosti treba potraiti u sagledavanju suvremenosti i onoga to takvu zbilju uvjetuje. U doba tzv. multikulturalizma u kojem se naglaava relativizam44 kao glavni filozofski, etiki i znanstveni svjetonazor ili pravac, u
doba kad je ovjek moderne ostao bez vrstog uporita u tradiciji45 i njenim obiajnim
normama i vrijednostima, pojedinci formalno-pravno slobodni i navodno svojevoljno
postavljaju si toboe ciljeve i odreuju razloge svog ivota. U stvarnosti duha
vremena, ovjek je sve vie uniformiran i podreen duhu znanstveno-tehniko-kibernetikog pogona i iz ponuenog mu i naloenog uzima i gradi svoj identitet, a nesvjestan da mu je industrijski, kulturni i zabavni sadraj nametnut.46
U totalitetu znanstveno-tehniko-kibernetikog sveproimanja svaka mogua istina koja nije znanstveno utemeljena i nije istina. U takvom svijetu gdje je
znanstvena istina najvia vrijednost, sve su druge istine priini, iluzije, lai, obmane.
Ona eli istinski bitak svakog bia pretvoriti u bitak koji ima znanstveno obiljeje. Ona
hoe svoj jedinstveni znanstveni svijet, ponitavajui sve postojee razlike, prirodne,
historijske, rasne, religijske, nacionalne. Takvom redukcijom svega i svih na samo
jednu mogunost - znanstveno vrijedno i istinito - uspostavlja se znanstvenost kao
apsolutna vrijednost i istina, ne ostavljajui ovjeku niti jednu drugu mogunost.
Zapravo postaje apsolutna predrasuda koja porobljava ovjeka. Takva znanstvena
ideologija ozbiljuje se tehnologijom, a kibernetikom upravlja znanstveno-tehniki
proizvedena stvarnost.47 U kontekstu ovakvog promatranja arhivistika znanost nuno mora imati svoje utemeljenje u znanstveno-tehniko-kibernetikom procesu
proizvodnje i odravanja tako ustrojenog drutva, to jest sudjelovati kroz upravljanje
informacijama u stalnom procesu izmjenjivanja i zamjenjivanja svega to jest - Novim, Boljim, Naprednijim.48
Ta karakteristika suvremenog drutva, a time i arhivistike znanosti koja djeluje u tom i takvom drutvu, iskazuje se pojmom performativnosti mislei pritom na
mjerljiv uinak s obzirom na uloeno i dobiveno kao rezultat na kraju.49 Neraskidiva
veza znanosti i kapitala nastala poetkom industrijskog doba izravnim financiranjem
istraivanja kroz imperativ mjerljivosti uloenog/dobivenog i prodaje, usmjerava
znanstvena istraivanja prema primjeni. Ona znanstvena istraivanja koja ne mogu
dokazati svoj doprinos performativnosti odnosno poveanju moi, prestaju biti financirana od strane drave i poduzea. Naputa se istina kao cilj znanstvenog istraivanja u idealistiko humanistikom smislu, a na njeno mjesto dolazi performativnost.
Ne eli se znati istina nego poveati mo.50 Jedan od moguih izlaza to ga nudi pos44

Prihvaanje miljenja da konanog odgovora na bitna pitanja nema, nema konane istine.
Na ovom se mjestu uzima rije tradicija u znaenju 'prenositi, predavati potomstvu navadu, obiaj,
naviku', od lat. tradere, to je pojmovno najblie kulturnoj antropologiji ili etnologiji, pa treba
razlikovati od znaenja 'kao batinu ostaviti, dati na pohranu' to bi pojmovno bilo blie
informacijskim znanostima. Marevi, J. Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb : Marka,
Velika Gorica, Matica hrvatska, 2000. Str. 3259-3261.
46
Ljubimir, n. dj., str. 5.
47
Despot, B. Vidokrug apsoluta : sveska prva. Zagreb : Omladinski kulturni centar, 1989. Str. 45-46, 5051; Supek, n. dj., str. 41.
48
Despot, B. Vidokrug apsoluta : sveska druga. Zagreb : CEKADE, 1992. Str. 171-173.
49
Lyotard, J.-F. Postmoderno stanje : Izvjetaj o znanju. Zagreb : Ibis grafika, 2005. Str. 12.
50
Isto, str. 65-69.
45

109

110

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

tmodernistika teorija je u nadilaenju svake znanstvene paradigme unutar znanosti

kada motivi i rezultati nisu poznati, predvidljivi i shvatljivi iz postojeih znanstvenih
teorija te legitimaciju dati paralogijama. Jer znanost u postmodernoj ne nalazi i ne
trai istinu ve svjedoi o zbivanjima kojima se ne moe pripisati nikakva istinitost.51
Pod utjecajem postmodernizma nale su se i arhivistike teorije. Zapoinje
stalno propitivanje predmeta bavljenja arhivistike i uvodi se subjektivnost tamo gdje
se nekada pristupalo samo s praktinog i objektivnog stajalita. Umjesto jedne definicije arhivistika se mora sagledavati interdisciplinarno.52 U okvirima tzv. Questioning
teorije razmatra se postmoderna arhivistika. Ova teorija za temeljno polazite svog
razmatranja uzima etiri elementa arhivistike stvarnosti: kulturni kontekst, svjesnu
elju za promjenom i pisanjem arhivista, postmodernistiko kritiko miljenje i tehnologiju.53 Dakle, dolazi do bitnog odmaka od tradicionalne kulturno-historijski
usmjerene arhivistike. Meutim, ve neki od tvoraca i utemeljitelja ove teorije, kao
npr. Brothman, upozoravaju da ako arhivist zanemari svoju kulturnu odreenost u
korist administrativne, arhivska e struka izgubiti svoju ivotnost.54 Ipak, jasno se
uoavaju i pozitivni pomaci suvremene arhivske paradigme, prije svega u prepoznavanju moi u arhivskim zapisima i evidencijama, to je i dobro i loe (oslobaajue i
prokleto) istovremeno, jer zapisi mogu otkrivati istinu i oslobaati, ali mogu se upotrijebiti kao tumai u smislu poticanja buduih represija. Postmoderna arhivska paradigma isto tako trai nove putove i uvodi promjene iznutra prema vani. Ona je sada
cirkularna, priziva pojam napretka u arhivsku teoriju i njegove dobrobiti u arhivskom
procesu. Ona utemeljuje svoju teoriju u kritikoj misli postmoderne i u akademskim
krugovima. Ovakvo propitivanje donosi sagledavanje biti arhivske teorije u cjelini.
Ona se prepoznaje u prihvaanju sve vee subjektivnosti u procjeni arhivske teorije.
Sada je u suvremenoj paradigmi uloga arhivista kao aktivnog kreatora kulturnog sjeanja, ime je nainjen odmak od samo kulturnog selektora i uvara sjeanja.55 Oito
da u tako odreenoj stvarnosti drugaija arhivistika znanost nije mogua.

Zakljuak
Stavljanje arhivske, muzejske i knjinine grae, zapravo kulturnog nasljea
(batine) u historijsko-kulturoloki, lingvistiki i filozofijski kontekst ili drugim rijeima, ako se istraivani predmet razmatra u kontekstu povijesti, etnologije, lingvistike
i filozofije kao znanstvenih paradigmi, pokazuje da se kulturna batina nuno treba
promiljati interdisciplinarno, iji je ishod razotkrivanje jednog novog uvida u bit i
znaenje kulturne batine, bitno razliit od dananjeg uvida kroz paradigmu informacijskih znanosti.
Razmatranje problema legislative i legitimnosti uvanja batine, njene etimologije i etimologije od nje nerazdvojivih pojmova i ukazivanje na njenu bit, takoer
51

Isto, str. 85-100.

Ridener, J. From Polders to Postmodernism : A Concise History of Archival Theory. Duluth MN :
Litwin Books, 2009. Str. 120.
53
Isto, str. 101-103.
54
Isto, str. 119-120.
55
Isto, str. 127-130.
52

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

pokazuje kako je mogu i nadasve potreban otklon od jednostranosti informacijske

znanstvene paradigme, ne umanjujui time vrijednost i potrebu informacijskih znanosti, nego dapae irenjem disciplinarnih horizonata samo se upotpunjuje znanje o
batini.
Zaokret prema drugaijim znanstvenim pristupima gledanja na batinu njenim uvarima vraa etiko i legitimno dostojanstvo jednakovrijednih tumaa-istraivaa njene biti, te ih postavlja na upranjeno mjesto koje zauzimaju ili su zauzeli strunjaci drugih znanstvenih disciplina.
Stvarnost znanstveno-tehniko-kibernetikog procesa proizvodnje odnosno
sveprisutni i sveproimajui utjecaj kapitala na drutvo, a time i na znanost, usmjerava i snano utjee na svaku znanstvenu disciplinu da prilagodi svoje koncepte istraivanja toj stvarnosti. Ta stvarnost ne ostavlja znanstvenim disciplinama slobodu
izbora istraivanja te pokazuje da njihovo postojanje i budui opstanak ovise o mogunosti prilagodbe toj stvarnosti, jer inae postaje upitno i samo njihovo postojanje.
Uvaavajui ove injenice izgleda da je jedini ispravan put to se nudi za izlaz
iz stanja u kojem danas znanost jest, nadilaenje svakog znanstveno uspostavljenog
okvira, jer istina je u postmodernizmu apsolutno relativna, pa ju ne treba niti traiti
niti bilo kojom znanstvenom disciplinom uspostaviti, jer to nije mogue, ve znanost
moe jedino svjedoiti o zbivanjima, a sama zbivanja (kretanja) su jedina istinita. U
tom kontekstu nunosti pokuaja nadilaenja svake znanstvene istine, mogu se nai
znanosti koje se bave kulturnom batinom (informacijske znanosti). Premda se nastoji izbjei redukcionizam ovakvim pogledom na znanstvenu stvarnost, on se jasno
oituje.

Literatura i izvori
Belostenec, I. Gazophylacium. Pretisak. Zagreb : Liber i Mladost, 1972.
Cipra, M. Misli o etici. Zagreb : kolska knjiga, 1999.
Cipra, M. Spoznajna teorija. Zagreb : Matica hrvatska, 2007.
Despot, B. Vidokrug apsoluta : sveska prva. Zagreb : Omladinski kulturni
centar, 1989.
Despot, B. Vidokrug apsoluta : sveska druga. Zagreb : CEKADE, 1992.
Despot, B. O razmimoilaenju ovjeka naspram samoga sebe i Drugih!
(Razgovor s Brankom Despotom). Spectrum, asopis studenata Katolikog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu (Zagreb). 3-4(2008), str. 191-196.
Divkovi, M. Latinsko-hrvatski rjenik za kole. Zagreb : Naklada Kr. Hrv.Slav.-Dalm. Zem. Vlade, 1900.
Eagleton, T. Ideja kulture. Zagreb : Naklada Jesenski i Turk, 2002.
Foucault, M. Rijei i stvari: arheologija humanistikih znanosti. Zagreb : Golden marketing, 2002.
Gerstenblith, P. Identity and Cultural Property : The Protection of Cultural
property in the United States. University Law Review (Boston). 73(1995), str. 559-579.
Gluhak, A. Hrvatski etimoloki rjenik. Zagreb : August Cesarec, 1993.
Herak, E. Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja. Zagreb : kolska
knjiga, 1998.

111

112

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

Hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb : Novi liber, 2003.

Kolbas, I. Mali pojmovnik arhivistike, bibliotekarstva i muzeologije. U: Arhivi,
knjinice, muzeji: mogunosti suradnje u okruenju globalne informacijske infrastrukture. Zbornik radova. Zagreb, 1998. Str. 287-296.
Kroeber, A. Anthropology. Race, Language, Culture, Psychology, Prehistory.
New York : Harcourt, Brace and World, 1948.
Koreber, A. Introduction. The Nature of Culture (Chicago). (1952), str. 3-11.
Lyotard, J.-F. Postmoderno stanje : Izvjetaj o znanju. Zagreb : Ibis grafika,
2005.
Ljubimir, D. Etinost knjiniarstva? U: Arhivi, knjinice, muzeji: mogunosti
suradnje u okruenju globalne informacijske infrastrukture. Zbornik radova. Zagreb,
2001. Str. 3-10.
Marevi, J. Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik. Zagreb : Marka, Velika
Gorica, Matica hrvatska, 2000.
Maroevi, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1993.
Mason, R. Conference Reports : Economics and Heritage Conservation: Concepts, Values, and Agendas for Research, Getty Conservation Institute. International
Journal of Cultural Property (Los Angeles). 8(1999), str. 550-561.
Nemeth, K. O nekim pitanjima organizacije arhivske slube u NR Hrvatskoj.
Arhivski vjesnik (Zagreb). 1(1958), str. 393-408.
Potkonjak, S., akovi, B., eerko, R. Arhivsko komuniciranje batine - izmeu kulturne biografije i politike pamenja. U: Jedna granica - dvije etnologije? Ena
meja - dve etnologiji? Zbornik radova 10. Hrvatsko-slovenskih etnolokih paralela.
Zagreb, 2009. Str. 103-112.
Ridener, J. From Polders to Postmodernism : A Concise History of Archival
Theory. Duluth MN : Litwin Books, 2009.
Roussin, L. A. Cultural Heritage and Identity. Cardozo Journal of International and Comparative Law. 11(2003), str. 707-710.
Senc, S. Grko-hrvatski rjenik za kole po Bensler-Kaegijevu Grko-hrvatskom Rjeniku. Zagreb : Naklada Kr. Hrv.-Slav.-Dalm. Zem. Vlade, 1910.
Skok, P. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Knjiga I, II, III i IV.
Zagreb : JAZU, 1971-1974.
Supek, I. Filozofija humanizma spram drugih filozofija i ideologija : Jedan
osobni iskaz. Sv. 70. Zagreb : HAZU, 1997.
Tylor, E. Primitive culture. New York : Harper and Row, Publishers, 1958.
Zlatno pero (Zagreb). 3(1998).
Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba (Haag, 14.
svibnja 1954). Narodne novine (dalje NN). Meunarodni ugovori. 12(1993). Tk. Slubeni list SFRJ. Meunarodni ugovori. 4(1956).
Konvencija o mjerama zabrane i sprjeavanja nedoputenog uvoza, izvoza i
prijenosa vlasnitva kulturnih dobara (Pariz, 14. studenoga 1970). NN. Meunarodni
ugovori. 12(1993). . Tk. Slubeni list SFRJ. Meunarodni ugovori. 50(1973).
Konvencija o zatiti svjetske kulturne i prirodne batine (Pariz, 23. studenoga
1972). NN. Meunarodni ugovori. 12(1993). Tk. Slubeni list SFRJ. Meunarodni
ugovori. 56(1974).

Vukovi, M. Pogled na meuodnos batine, kulture i identiteta.

Arh. vjesn. 54(2011), str. 97-113

Zakon o arhivskom gradivu i arhivima. NN. 105(1997).

Zakon o knjinicama. NN. 105(1997).
Zakon o muzejima. NN. 142(1998).
Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara. NN 69(1999).
Opa deklaracija o arhivima. URL:
http://www.ica.org/sites/default/files/ICA_Universial%20Declaration%20on
%20Archives_2010_Eng.pdf (5.10.2010)
Haka Konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanog sukoba. URL:
http://www.icomos.org/hague/ (5.10.2010)

Summary
GLANCING OVER THE INTERRELATION OF HERITAGE, CULTURE AND IDENTITY
Putting of the archival, museum and library records, i.e. cultural legacy (heritage) in the historical, cultural, linguistic and philosophical context, in other words,
considering the subject of research in the context of history, ethnology, linguistics and
philosophy as scientific paradigms shows that the cultural heritage must be deliberated in the interdisciplinary way. Its result is the disclosure of a new insight in the core
and the meaning of the cultural heritage; that insight being quite different from the
one gained today using the paradigm of information sciences. This does not reduce
the value and necessity of information sciences. Moreover, by spreading the
disciplinary horizons, one only completes the knowledge on heritage. It would appear
that the only right way out of the present condition of todays science is to overcome
every frame established by the science. In the age of postmodernism the truth is
absolutely relative, so one should not search for it or establish it by using any scientific discipline, because that is not possible. Science can only witness events and the
events (movements) themselves are the only ones to be true. That pattern of behaviour should be followed by all sciences, including information science.
Keywords: cultural legacy, cultural heritage, cultural property, culture,
identity, archival science, museology, librarianship, archival records, museum records,
library records
Translated by Marijan Bosnar

113