UDK 123.1:17 lzvorni znanstveni élansk Primljeno 4/98 Smisao Covjekove slobode Emerich CORETH” Sazetak Sloboda je u danainje vrijeme postala temeljnim pojmom kojim se Zeli izraziti éovjekovo samorazumijevanje i samoostvarenje. Autor ovoga élanka zeli dokuciti smisao Ijudske slobode. On odbacuje tzv. apstraktnu slobodu bez ikakvih ograni- cenje te se zalate za konkretnu slobodu koja je vezana moralnoséu. Moralnost nije ogranidenje slobode nego wvjet moguénosti istinskog ostvarenja éovjeka po slobodi. Konaéno, éovjekovo samoostavrenje po slobodi zbiva se u samozaborav- noj ljubavi prema drugome. Do tog temeljnog uvida autor dolazi povijesnim pre- gledom koji obuhvaéa gréku, kriéansku te novovjeku misao. * Coreth, Emerich, austrijski isusovac i filozof (Raabs, 10. kolovoza 1919.). Profesor (1955-1989) i rektor (1969-1971) Sveuéilita u Innsbrucku. Na izrigiti zahtjev studenata rektorski mu je mandat produzen! Ovaj je svjetski priznati autor uspio na poticaj tomizma J. Maréchala au raspravi s Kantom, njematkim idealizmom te Heideggerom kao i otvore- no8éu prema novim problemskim horizontima razloziti sadréaje klasi¢ne metafizike. U tom kontekstu jedinstveno mjesto u suvremenoj metafiziékoj misli zauzima njegova tran- scendentalna refleksija s obzirom na fenomen Zovjekovog trazenja i postavijanja pitanja koja upuéuje na bezgranignost i bezuvjetnost bitka u éijem se horizontu dogada Covjeko- vo samoostvarenje koje istom u religioznom ponaSanju dolazi do punine. Medu njegova glavna djela ubrajaju se: Metaphysik (Metafizika), Innsbruck 1961; Gru- ndfragen der Hermeneutik (Temeljna pitanja hermeneutike), Freiburg 1969, Was ist der Mensch? (Sto je éovjek?), Innsbruck 1973, *1986. Ostala autorova djela koja — osim mno- gobrojnih &lanaka i vrijednih udabenika za povijest filozofije — posebno zastuduju pozor- nost su: Grundfragen des menschlichen Daseins (Temeljna pitanja éovjekovog tu-bitka), Innsbruck 1956; Vom Sinn der Freiheit (Smisao slobode), Innsbruck 1985; Coreth, EJNeidl, W./Paligersdorfier, G. (Hg.): Christliche Philosophie im katholischen Denken des 19, und 20. Jahrhunderts, 3 Bde., Graz: Bd. | 1987; Bd 2 1988; Bd. 3 1990. te Grun- driss der Metaphysik, Innsbruck 1994, (Ovo djelo Coreth obitava nazivati »moja skraéena i preglednija metafizika«!) P. Coreth, koji Zivi i jo8 uvijek znanstveno radi u Innsbrucku (Austrija), vrlo se rado odazvao naoj molbi te je za na Casopis napisao ovaj tlanak. U pismu glavnom uredniku od 22, travnja 1998. napominje da je ovaj tlanak — takoder s nekoliko novih vidika — ug- lavnom sazetak onoga Sto je on iznio u svom djelu Vom Sinn der Freiheit. Neke vidike mozemo nati i u Was ist der Mensch? te u Grundriss der Metaphysik. Ovom se zgodom uistinu od srca zahvaljujemo P, Corethu diji ée tlanak i pod nagim podnebljem zasiguno unijeti svjetla u ispravrio shvaéanje i ostvarivanje osobne slobode. 391E, Coreth: Smisao covjekove slobode Obnoy. Zivot ($3) 4 (1998) str. 391~402. Uvod Rijeé sloboda osnovni je pojam kojim se izrite Eovjekovo samorazumi- jevanje. Sloboda je postala temeljnim zahtjevom tovjekovog Zivota i Zivota dostojna Sovjeka. TeZnja za slobodom i borba za nju pokreéu i mijenjaju svijet. No, Sto to znaéi sloboda u Eovjeka? Taj pojam nije jednoznaéan, Ra- zumije ga se i upotrebljava vrlo razligito. Neka nam za objasnjenje i razliko- vanje posluzi kratak osvrt na povijest toga pojma i problema: tako éemo najprije promotriti njegove gréke i kr8éanske izvore, a potom usredototiti pozornost na razumijevanje slobode u novom vijeku. Dobiveni ée nam uvidi ponuditi uvjete za ostvarenje istinske slobode. 1. Sloboda u grékoj i kr8¢anskoj misli Izvori o svijesti slobode — prije svega u kr¢ansko-zapadnom prostoru - nalaze se u klasi¢no—grékoj i biblijsko~kr8canskoj misli. U razdoblju rane gréke misli o slobodi je bilo jedva govora. Sudbonosna nuZnost (moira) ima takvu nadmoé da sloboda jo8 ne privlati nikakvu po- zornost. No, s druge strane, jo8 davno prije no Sto se o slobodi izrivito refle- ktira, postoji izrazita moralna svijest 0 onome Sto treba tiniti. To veé pokazuju »Sedmorica mudraca«! sa svojim Zivotnim poukama te potom ra- nogréki filozofi. Veé se kod Heraklita iz Efeza (oko 500. g. pr. Kr.) po prvi javl : mora se djelovati »prema naravi«.’ Sofisti jaju izvor i vrijednost zakon: oni koji su dani po naravi (physis) razlikuju se od onih koji su proglaseni Ijudskom uredbom (thésis). U Sokratu se potom pojavio veliki svjedok moralne svijesti koji se zauzimao za bezuvjetnu vrijednost moralnoga. No, ¢ini se da sve ovo jo’ prethodi izri- Sito reflektiranom razumijevanju slobode. Ipak, dim se javlja svijest o slobodi, pojavljuje se ogito dvojstvo: politié- ka i etitka sloboda. Gréka rijeé eleutheria (sloboda) izvorno oznatuje samo pravno-politiéku slobodu. Slobodan je grad—drZava (pélis) koji nije pod tu- dinskom vla&éu. U njemu je slobodan (eletitheros) gradanin-slobodnjak sa svim pravima i duznostima, za razliku od neslobodnog i bespravnog roba (doulos). Kod Aristotela je, primjerice u Politici, moguée to&no pokazati da on rijeé eleutheria doduse rabi esto, no uvijek iskljuéivo u ovom pravno— —politiékom smislu. Ipak ubrzo do svijesti dolazi takoder i vlastita— mi bismo rekli: osobna — sloboda i eti¢ka odgovornost. O tome veé svjedoti Platon, a jo viSe Aristo- tel, koji u Nikomahovoj etici potanko istrazuje uvjete uistinu slobodnih, sto- Rijet je o grékim drZavnicima i filozofima 7. i 6. st. pr. Kr. Prvi put ih poimence spominje Platon, Usp. Protagora, 343a. 2. Usp. Diels-Kranz, 22, B 112. 3. Usp. Diels-Kranz, 87, B 44. 392‘Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402. E, Coreth: Smisao covjekove slobode ga moralno odgovornih dina koji se ne zbivaju pod prisilom ili iz neznanja, itd. U tom se sklopu, tijekom vise poglavija, rijeé eleutheria uopée ne po- javljuje. Moralna se sloboda u ovom smislu shvaéa u posve drukéijim poj- movima: slobodna se volja naziva hekousia, a slobodna pak odluka proairesis itd.* To iznova potvrduje da eleutheria oznaéuje samo socijalno— —politigku slobodu, tj. status slobodnog gradanina, dok je, naprotiv, moralna sloboda ne8to sasvim drugo. Ovdje dolazi do izrazaja razlika izmedu vanjske i unutarnje ili, kako to Hegel kaze, razlika izmedu objektivne i subjektivne slobode, ali takoder da se unutarnja, dakle subjektivna sloboda pojavljuje kao bitan uvjet moralnog djelovanja. Sloboda nije dopuStanje bilo kakve svojevoljnosti, nego sloboda je po samoj svojoj biti moralna sloboda, tj. dopuStanje upravo vlastitog, Iju- dski ispravnog, moralno odgovornog djelovanja. Ako veé u starom grékom svijetu treba razlikovati oba ova pojma slobo- de ~ koji dalje djeluju u itavoj povijesti — oni ipak ne postoje nepovezano (unvermittelt) jedan pored drugoga. Izvanjska ili objektivna, pravna ili soci- jalna (politiéka) sloboda pretpostavlja osobno moralnu slobodu i odgovor- host pojedinaca kojih je ona objektivirani odraz. S druge je pak strane objektivni, pravno i druStveno osigurani prostor slobode uvjet za ostvarenje subjektivno moralne slobode pojedinaca. Iz toga proizlaze uvidi koji bi sve do u sadaSnjost bili smjerodavni za ukrStanje individualno-eti¢kih i socijal- no-etiékih normi. Uredeno je drutvo moguée jedino osobno moralnim sta- vom i odgovornoséu. Ono kao takvo Jest Govjekov Zivotni prostor koji suuvjetuje istinski ljudski, tj. moralni razvoj pojedinaca, zivotni prostor koji mora unapredivati razvoj — ali ga takoder moze prijediti i ograni&avati. Jer, napokon, Sovjekova je sloboda uvijek samo ograniéena sloboda. Ona je ta- koder i povijesno uvjetovana sloboda. To je uvidio veé Hegel kad kaZe »da su istoénjaci samo znali da je jedan slobodan [tiranin], no da je gréko-rimski svijet znao da su neki slobodni [slobodni gradani], a da mi znamo da su svi Ijudi po sebi slobodni, da je Zov- jek kao Govjek slobodan«.’ Istom je »u kr&éanstvu doslo do svijesti da je Cov- jek kao Zovjek slobodan, da sloboda duha tvori njegovu viastitu narav. Ta se svijest najprije pojavila u religiji, u najnutarjijem predjelu Duha; a taj princip ugraditi i u svjetsku bit, bila je daljnja zadaéa...«° Ovim Hegel pose%e za izvo- mo krSéanskim poimanjem slobode. No, 8to zna¢i sloboda u kr8éanstvu? KrSéanska poruka spasenja nastupa od samoga potetka kao navjeStaj nove slobode ili oslobodenja. »Za slobodu nas Krist oslobodi« (Gal 5,1). »Braéo, na slobodu ste pozvani« (Gal 5,13). Ti iskazi apostola Pavla (takoder i na drugim 4 Usp. Nikomahova etika, IL 5 Hegel, G.W.F., Die Vernunft in der Geschichte, (herg. von J. Hoffmeister), Hamburg 51955., str, 63. 6 Nav. dj., str. 62, 393E. Coreth: Smisao covjekove slobode Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402. mjestima u Novom zavjetu), bivaju razumljivi na pozadini Staroga zavjeta, naime iskustva Boga koji spaSava, oslobada, koji je svoj narod izveo iz ropstva na slobodu te u buduénosti obeéava cjelovito konatno oslobodenje. To se os- lobodenje dogodilo Kristovim otkupljenjem: »Krist nas je oslobodio.« Vrijedno je upozoriti da se ovdje pojavijuje stara rijet eleutheria. Ona je doduSe u stoiéko-helenistiékom podneblju doZivjela odredenu promjenu znaéenja, pa iu individualnoetiékom smislu, Ali Pavao izrige svoju rijet u jedan realno povijesni prostor u kojem je na sasvim konkretan nagin posto- jala podijeljenost na slobodne gradane (eletitheroi) i neslobodne robove (douloi). I Pavao tada kaze: Svi vi, Zidovi i Grei, slobodni i robovi, bili ste do sada sluge, neslobodni robovi, pod vla8éu grijeha i smrti. Ali svi ste vi sada, i slobodni gradani i neslobodni robovi, oslobodeni iz ropstva u slobodu u Kristu. Rijeé sloboda (eleutheria) stoji ovdje u o&iglednom slaganju s klasiénim pojmom pravno-polititke slobode. On na izravan navin nema niSta zajedni- &kog sa slobodom volje veé oznaguje status slobodnog gradanina, no sada u Kraljevstvu BoZjemu: oslobodenje iz ropstva grijeha i smrti za slobodu dje- ce Bogje. »Stoga nisi vise rob, nego sin. A ako si sin, i bastinik si po Bogu« (Gal 4,7). Svi mi, izgubljeni gresnici, prihvaéeni smo od Boga kao njegova djeca, kao njegovi sinovi i kéeri. Time smo zadobili status slobodnih grada- na u Njegovom kraljevstvu, dapaée, ustoliteni smo kao punopravni ba’tinici njegove boZanske slave: »Ako smo djeca, onda smo i ba8tinici: bastinici Bodji, a subaStinici Kristovi...« (Rim 8,17). No, slobodni gradani imaju prava i duzZnosti: »Dakako, vi ste, braco, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu, nego Ijubaviju sluzite jedan drugome (...)« (Gal 5,13). Oslobodeni stoje »pod zakonom slobode« (usp. Jak 2,12) koji se ima ispuniti u ljubavi. To pokazuje da je poruka o slobodi u Kristu obiljeZena doduSe i Starim zavjetom, ali je takoder ta poruka bitno obiljezena analogijom s obzi- rom na klasiéno-gréki pojam eleutheria. Nasuprot ovome, ni na jednom se mjestu u Gitavom Svetom pismu, ni u Starom ni u Novom Zayjetu, ne nalazi izriéit nauk 0 ljudskoj slobodi odabira (Willensfreiheit). Sloboda oznatuje objektivau slobodu koju nam poklanja Bog koji oslobada. Ovdje je ipak pretpostavljena subjektivna sloboda poje- dinca koji se mora otvoriti spasenju. No, time ta sloboda dobiva posve nova teZinu. Ona se ne sastoji — promatrano pod gréko-imanentnim vidikom — iskljudivo u izboru izmedu moralno dobroga ili zloga, veé istodobno — gle- dano pod kr8éansko-transcendentnim vidikom ~ u odluci za ili protiv Boga, a time i za ili protiv vjeénoga spasenja. Pred moguéno8éu zla i problem slo- bode postaje to tezi. Time veé kod Augustina istaknuto mjesto zauzima refleksija 0 slobodi o- dabira pod naslovom liberum arbitrium.' Vie nije rijet 0 slobodi u grékom 7 Usp. De libero arbitrio, (PL XXXII, 1221-1310). 394Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402. E. Coreth: Smisao éovjekove slobode i biblijskom smislu eleutheria. To vodi prema velikoj, spekulativno duboko- umnoj metafizici slobode u srednjem vijeku, posebice kod Tome Akvinskoga, koji povezuje aristotelovsku i augustinovsku misao,® Shva¢anje se slobode u kr8éanskoj misli (u skolastici) ipak usredotoguje na subjektivnu slobodu oda- bira. Ona je sposobnost za dobro, tj. za Ijudski ispravno, stoga moralno za- povjedeno djelovanja prema Bozjoj volji, usmjereno prema najvecem dobru (summum bonum) kao posljednjem cilju (finis ultimus). Sloboda istom sada nije proizvoljna samovolja nego je iznutra navezana za dobro: za ono Sto treba da bude. No, sposobnost slobodnog odabira krije u sebi moguénost pogreSne odluke, odluke za zlo umjesto za dobro. Na slobodi je te3ka odgo- vornost. Ona ima vaZnost za Citavu éovjekovu vjeénost pred Bogom. 2. Sloboda u novovjekoj misli U ranom novom vijeku nastupa te8ka kriza u shvaéanju slobode, &to je pripremana nominalizmom, reformacijom i dr. Subjektivna i objektivna slo- boda gube uzajamnu povezanost. Sloboda i norma, sloboda i institucija za- padaju u suprotnost. S$ jedne se strane subjektivna sloboda mnogostruko nijete. U strogoj mehanicisti&koj slici svijeta onoga vremena, prema kojoj je sve prozeto nuZno8éu prirodozakonskog kauzaliteta, ¢ini se da nema mjesta za slobodno djelovanje. Otuda potjeée Spinozin metafizitki determinizam koji autor zastupa posebice u djelu Ethica, s kojim se, u nakani da ofuvaju moralnu slobodu, Leibniz i Kant obratunavaju svaki na svoj nagin. I dok se s jedne strane subjektivna sloboda nijege, u isto se vrijeme jo8 snainije podize zahtjev za objektivnom slobodom na socijalnom i polititkom podrudju. U rije& »sloboda« zbila se temeljna nakana prosyjetiteljstva zapo- eta jo od vremena engleskih slobodnih mislilaca (oko 1700. godine). Ona postaje borbenom lozinkom francuske revolucije: »liberté«. No, pod tim se razumijeva neSto Sto Ge Hegel nazvati »apstraktnom slobodom«, tj. ona se oslobada od konkretnih vezanosti te se tako podi%e zahtjev za neograniéenim prostorom slobode. U ime takve slobode prekidaju se povijesne i druStvene veze, obvezujuce norme vjere i tradicije, odbacuju se Ijudski i boZanski au- toritet u drzavi i Crkvi. Mnogo se toga moze povijesno razumjeti. No, pojam slobode koji donosi liberalizam raskida s Gitavom predajom. Njegovi su udinci i danas snaZni. Apstraktna sloboda postaje distom samovoljom. Ona uopée ne dostize bit i smisao konkretno Ijudske, smislom ispunjene slobode koja je upravo takva zbog toga Sto je vezana na vrijednost i normu. Taj liberalisti¢ki pojam slobode dostize svoj izraz, koji je postao upravo klasiéan, po Johnu Stuartu Millu u njegovu spisu Essay on Lieberty (1859.) koji je dao smjer polititkom liberalizmu 19. stojeéa. No, kad se na empiris- ti&koj pozadini, pa sve do pozitivistiéke, uzdize takva apstraktna sloboda 8 Usp. S. theol., |., 80-82; De ver., 22. 395E, Coreth: Smisao éovjekove slobode Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402 kao najvi8a vrijednost, ipak se tu veé postavlja problem o moguénosti opra- vdanja autoriteta javnog reda, zakonodavstva i sudstva. Postavlja’ se pitanje © moguénosti utemeljenja normi i zakona ponaSanja. Iz ovoga dosljedno slijedi ono isto na Sto se veé Platon tuzio u tako hvaljenoj demokraciji Atene: Govori se 0 »eleutheria« a pod tim se misli »anarhia«.? Takva se shvaéanja nevezane slobode ipak ponovno pojavljuju u polititkom, ekonomskom pa iu filozofskom »neoliberalizmuc, ali ne i u nekadaSnjim komunistitkim zem- Ijama, u kojima na vidjelo dolazi jedna nova sloboda, koja se pak izrodila u proizvoljnost, samovoljnost, nasilje i zlotine. Na ovome se sasvim jasno vidi da sloboda kao takva nema nikakvu vrijednost ako sama ne posjeduje vrijednosti, tj. ako nije vezana na sadrZajne vrijednosti koje zavreduju i izis- kuju cjelokupni angazman slobode. Imajuéi na umu te Ginjenice, postaje jo8 znatajnijim to Sto su neki od najvecih novovjekovnih mislilaca razvili —.u smislu klasiéne tradicije — dru- gi i dublji pojam slobode. Misli se prije svega na Kanta i Hegela. Mi se ov- dje ne Zelimo s njima dalje kriti¢ki upuStati u raspravu ~ &to bi takoder bilo potrebno — nego samo ista¢i neke vidike koji pridonose pozitivnom razumi- jevanju slobode. Ukratko, rijeé je 0 moralnoj i konkretnoj slobodi. Sloboda kod Kanta ima veliko znatenje, veé zbog toga Sto on i zadaéu metafizike saZimlje u tri rijeti: »Bog, sloboda i besmrtnost«.'° Ove oznaéuju najvaznije orijentacijske tocke za osmi8ljenje ljudskoga Zivota; one zato postaju postulatima praktitnog uma."' No, sloboda ne biva spoznata u samoj sebi. Ono Sega smo neposredno svjesni jest samo moralna duznost (das sit- iliche Sollen) w njezinoj bezuvjetnoj obvezatnosti. To je Kant jasno spoznao ili — iznova spoznao. On je, moze se re¢i, Sokrat modernog vremena. No, moralna se duZnost obraéa slobodi: Ja sim treba da slobodno tako djelujem! Sloboda je bitno moralna sloboda. Ona nikako drugavije ni ne dolazi u vidno polje osim kao uvjet moralnog htijenja. Ovo sasvim oéito odgovara povijesnom iskustvu. Kao 8to je veé u sta- rogrékoj misli sloboda bila spoznavana samo kao preduvjet moralnog djelo- vanja, kao Sto je ona poslije kr8éanski bila shvaéana kao sposobnost za dobro (facultatas boni), tako je to isto i kod Kanta: sloboda nema nita za- jedniékog sa proizvoljnom samovoljom. Ona je bitno moralna sloboda, ve- zana na bezuvjetni moralni zakon, prema Kantu toénije: transcendentalni uyjet moguénosti moralnog djelovanja. Dalje nam vidike donosi Hegel, i to u prvom redu pojmom »konkretne slobode«. Hegel istiée: »Bit duha jest sloboda.«’? Njegova je filozofija duha zato filozofija slobode. Da je ovjek u svom htijenju slobodan, da on 9 Usp. Dréava, VII., 560 b. 10 Usp. Kritik der reinen Vernunft, B 7. 11 Usp. Kritik der praktischen Vernunft, pos. 51-54; 238-239. 12 Vorlesungen iiber die Philosophie der Geschichte, Stimtliche Werke (hrsg. von H. Gloc- kner), Stuttgart 1971., Bd, XI, str. 44, 396‘Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402. E. Coreth: Smisao covjekove slobode »apstraktno, po sebi i u sebi moze utiniti Sto Zeli«, to je za Hegela banalna istina kojoj je jedva potreban nekakav dokaz. On takoder ne donosi ni bilo kakvo drugo utemeljenje osim onoga bitnoga, a to je biti-kod-sebe duha (Bei-sich-sein des Geistes): Duh je »biti-kod-samoga-sebe«, a upravo je to sloboda..., ja sam slobodan kada sam kod samoga sebe«.'® To odgovara Cita- voj tradiciji mi8ljenja: od Aristotela i Tome preko Kanta i Fichtea. Biti- —kod-sebe u samoodnosu i samoposjedovanju jest bit duha, a to je sloboda: syjesno samoposjedovanje jest slobodno samoraspolaganje. No, to za Hegela tek znaéi da je Sovjek »po sebi« slobodan; on mora jo8 postati slobodan »za sebe«, tj. on jo8 mora doéi do svijesti slobode da bi nju samu ostvario. Hegel otro razlikuje izmedu slobode i samovolje. Proizvolj- no slijediti nagone i sklonosti — to nije sloboda nego samovolja koja ostaje zavisna od prirodnih poriva i izvanjskih utjecaja; upravo po tome ja nisam istinski slobodan. Buduéi da su upravo duh i sloboda, razum i sloboda u biti jedno te isto, tada je sloboda po samoj svojoj biti razumska sloboda koja se daje voditi uvidom u ono Sto je dobro i to treba Giniti. Zato pravo, moral, socijalne duZnosti, itd., nisu vezivanja ili ogranigavanja, veé pozitivni uvjeti za ostvarenje slobode, prema Hegelu »pozitivna stvarnost i zadovoljenje«'* slobode. Zato, kad on kaze: »Istinska sloboda jest moralnost«,"* tada to nije neki jeftini moralizatorski iskaz, nego bitno odredenje slobode, naime razu- mske, stoga i konkretne, a ne apstraktne slobode, t). u upravo odredenoj ko- nkretnoj situaciji pojedinca pod odredenim povijesnim i kulturalnim, takoder socijalnim i politi¢kim uvjetima. Ti bi uvjeti po svojoj biti trebali biti »objektivna sloboda«: s jedne strane u tom smislu Sto oni izviru iz sub- jektivne moralne slobode, Sto bivaju oblikovani kao njezin objektivni izraz, as druge pak strane da oni ne skuéavaju ili ne onemoguéuju istinski razvoj subjektivne slobode nego da je pozitivno omoguéuju i potiéu. Zasiguno je to ideal koji se nikada posvema ne ostvaruje, no ostaje da se za njim teZi. Ta mi dobro znamo da jo danas veliki dio Sovjetanstva Zivi u uvjetima u koji- ma istinsko ostvarenje moralne slobode nije uopée moguée ili je pak jedva moguée. 3. Uvjeti za ostvarenje slobode Kao Sto smo vidjeli, povijest problema pokazuje ispreplitanje objektivne i subjektivne slobode. Zelio bih sada poéi jo korak unatrag prema jednom dubljem razlogu koji itavoj problematici prethodi. On se sastoji u tome da je Yovjek po svojoj biti na iskonski nadin osloboden (freigegeben), da je njemu otvoren jedan sustinski slobodan prostor. To ja rado nazivam temelj- 13 Die Vernunft in der Geschichte, str. 55., bil}. 6. 14 Nav. dj., str. 111 15. Enzyklopddie, WW (Glockner), Bd. X., str. 365. 397E, Coreth: Smisao covjekove slobode Obnov. zivot (53) 4 (1998) str. 391-402, nom slobodom (Grundfreiheit)'® buduéi da ona prethodi svakoj izrigito iz- vr8avanoj slobodi htijenja i djelovanja, i subjektivnoj i objektivnoj slobodi te iz temelja odreduje cjelokupni Zovjekov Zivot i pona¥anje. Ona znaéi da mi nismo vezani na neposrednost (Unmittelbarkeit), da nismo fiksirani na upravo ovo faktitno dano veé da smo od toga oslobodeni: i to upravo za vlastitu slobodu. Covjek, kao 3to to istite veé Max Scheler,'” nije vezan na okolinu« (wmweltgebunden) te (zato) »vezan na nagone« (triebgebunden) poput Zivotinje, nego je na specifiéan natin »slobodan od okoline« (wmweltfrei) i »slobodan od nagona« (triebfrei), a zbog toga yotvoren za svijet« (weltoffen) ili bolje »otvoren “za bitak« (seinsoffen). Covjek ne Zivi samo u neposrednosti svoje okolice veé iznad toga u otvore- nosti prema svijetu, u otvorenosti prema bitku. Ti su uvidi nadaleko uli u noviju antropologiju i istrazivanje ponaSanja. No, gotovo slini, sadrzajno gotovo istoznatni iskazi nalaze se veé kod Aristotela, Tome, Hegela i dru- gih. Oni se naprosto provlate povije8éu filozofske refleksije 0 Yovjeku. Covjek nije navezan za jednu odredenu, strukturalno ograniéenu okolinu, na koju bi on prirodno, vezano na svoju vrstu, reagirao. On veé biolo’ki nije specijaliziran, on nije specifi¢no fiksiran, niti na odredene okoliSne uvjete niti na jedno odgovarajuée okolisno ponaSanje. Covjek je sustinski otvoren, sposoban za prilagodivanje i razvoj, stoga takoder na osobit nadin »nedovrsenc (unfertig). O svom ponaganju mora sam odludivati, svoju oko- licu samotvorno oblikovati. Ovo se moze svesti na formulu prema kojoj Sovjek ne Zivi u neposredno- sti veé u posredovanju (Vermitthg) koje mora sam stvoriti. Rijedi »posredovanje neposrednost« (Vermittlung der Unmittelbarkeit) potjetu iz Hegelove dijalektike. Njih su, neovisno o njegovu sustavu, kao antropolosku temeljnu strukturu, preuzeli noviji filozofi poput Helmuta Plessnera’* i dru- gih. Covjek mora ono Sto je neposredno dano svojom vlastitom spoznajom i razumijevanjem, vlastitim djelovanjem i oblikovanjem »posredovati« za je- dan Ijudski svijet. Covjek samoga sebe mora »posredovati« u drugome, kako u stvarljivoj okolici tako i u, prvenstveno, Ijudskom su-svijetu, kako bi pre- ko toga posredovanja stigao k samome sebi te samoga sebe ostvario. Ovo temeljno ustrojstvo Eovjeka oznatuje slobodu kao izvorno-bitni oslobodeni- ~bitak (als urspriinglich-wesenhaftes Frei-gegeben-sein) u smislu temeljne slobode, Zar se veé ovim ne misli i ne pretpostavija njegovo duhovno bivstvo koje materijalnu stvarnost, i biolo’ki i Zivotinjski Zivot »a priori« posve nadilazi, koje je to veé oduvijek nadilazilo, ali koje kao »duh u svije- tu« (K. Rahner'’), kao duh u tijelu, u osjetnosti i povijesnosti time treba da 16 Usp. Coreth, E., Was ist der Mensch?, Innsbruck “1986., str. 89-90; Grundri® der Metaphysik, Innsbruck 1994., str.186-190. 17 Scheler, M., Die Stellung des Menschen im Kosmos, Darmstadt 1928., Bern 71966. 18 Plessner, H., Die Stufen des Organischen und der Mensch, Berlin 1928., 71965. 19 Rahner, K., Geist in Welt, Innsbruck 1939., Minchen 71957. 398Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402. E. Coreth: Smisao dovjekove slobode ovlada, duhovno bivstvo koje treba da ovu stvarnost »posreduje« u cjelovi- tost ljudskoga tubitka? To vrijedi tim vi8e Sto je »temeljna sloboda« veé uvjet umske spoznaje, Ijudskog mi8ljenja i govorenja. Sve je to moguée samo zato Sto mi od odre- deno faktiéno danoga (prisutnoga) tinimo odmak, iz pojedinaénoga izvlaéi- mo opéeniti bivstveni sadraj koji potom pojmovno shvaéamo te govorno izrazavamo. Ovdje se pretpostavlja posredujuéi korak od pojedinadnog pre- ma opéem. Nominalizam, nekada kao i sada, filozofska je naivnost. Bez dohvaéanja opéenitoga mi uopée ne bismo mogli misliti ni govoriti. Shvaca- nje opéenitoga veé pretpostavlja temeljnu slobodu kao oslobodenost za pos- redovanje neposrednosti. Jo§ vi8e: ja kao razumsko biée sposobno spoznati istinu, moram se upus- titi u odnos sa stvari, moram dopustiti da ona bude ona sama. Moram ono Sto jest i kako se samo pokazuje priznati i uvazavati; to se dogada iz slobo- de. M. Heidegger je jednom rekao: »Bit istine jest sloboda«.”” To je, ako se ispravno razumije, vazan uvid: uvjet za spoznaju istine jest sloboda. Do isti ne dolazimo samo po slobodnom dopustanju biéu da bude Sto jest i slobod- nim upustanjem u odnos s biéem, u ono Sto ono jest i kako se ono samo pokazuje. Cinjenica da spoznaja istine stoji u povezanosti sa slobodom jest to vaz- nija Sto temeljna sloboda po umskoj spoznaji samu sebe mora »posredovati« prema izrigitom izvr8enju slobode izbora i djelovanja. Spoznaja ima uvijek i bitno posredujuéu ulogu. Ona nije konagna i u sebi zatvorena samovrijedno- st. Njezina je funkcija da osvjetljava i daje orijentaciju pokazujuéi vrijedno- sti i moguénosti, ciljeve i zadatke Zivota i djelovanja. Ona zahtijeva slobodno zauzimanje stava, izaziva na odluku i djelovanje. Ne postoji ni- kakvo znanje radi samoga znanja, nikakva znanost radi puke znanosti. Oni stoje u cjelokupnosti Ijudskoga Zivota. Buduéi da Zovjek nije prirodno fiksi- ran nego osloboden da svoj Zivot sam oblikuje, on se mora orijentirati spoz- najom i uvidom koji vode njegove odluke. Spoznaja i znanost mogu pak tu funkciju izvr8iti samo ako spoznaja ostane upravo spoznaja, ako znanost ostane upravo znanost, tj. ako se one ideolo¥ki ne predeterminiraju ni unap- rijed ne odreduju nego ako se radi jedino o stvari, ako se radi samo o istini bitka. Samo tako spoznaja mo%e voditi prema ispravnim odlukama slobode. Istom se u slobodnom i odgovornom djelovanju dovrSava bit slobode. Prema tradiciji — potevsi od Aristotela — Yovjek se naje8ée definira kao »animal rationale« (Zivotinja, Zivo biée obdareno umom). Moglo bi ga se takoder, mo%da jo8 bolje i prikladnije, definirati kao »animal liberum« (slobodna Zivotinja odnosno slobodno Zivo biée), ako slobodu razumijemo u ovom punom smislu: u smislu temeljne slobode koja leZi i u temelju razumske 20 Usp. Heidegger, M., Vom Wesen der Wahrheit, Frankfurt 1943., str. 15-17. 399E. Coreth: Smisao dovjekove slobode Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402. spoznaje, pa sve do slobode odlutivanja i djelovanja, u Semu se tek bit slo- bode u punini ostvaruje. No, &to znadi ostvarenje slobode? Cemu ona smjera? U naem je vreme- nu rijeé samoostvarenje postala gotovo parolom. Tim je vise ona medutim izloZena i mnogim nesporazumima. Sigurno da ovjek mora sam razvijati svoje sile i sposobnosti, da mora sam ostvarivati svoje moguénosti. No, kao ograniteno biée u svijetu, Zovjek se nikada ne moze ostvariti na %isto ima- nentan navin, u odnosu prema samome sebi, zatvoren u samoga sebe, kruze- 6i oko samoga sebe. Ishod bi bio jedan uzak, u sebe zatvoren, u sebiénosti ukruéen i zakrZ{jali Ijudski bitak. To ne bi bio dobitak nego gubitak, ne~ -shvaéanje i zloporaba slobode. Istinsko je samoostvarenje moguée jedino u drugome i po drugome. Ono nije jedno posve imanentno, veé jedno transcendentno ili (regeno jo8 otvo- renije da bi se izbjegli nesporazumi) tranzeuntno ili tranzitivno dogadanje. U nadilazenju samoga sebe, u otvorenosti i zalaganju za drugo ja pronalazim i ostvarujem samoga sebe, To veé vrijedi za redovite zadatke: na poslu, u studiju, u zanimanju, u priladenju stvari mi ostvarujemo na8e sposobnosti. No, za Govjeka je ono drugo prvotno drugi: drugi Govjek. Ako ja nisam tu samo za sebe nego sam tu i za drugoga, ako dopustim da on postoji u svojoj vrijednosti i ako ga priznajem, ako sam spreman i ako se trudim da mu po- mognem i sluzim, ako sam spreman i ako se trudim dati mu povjerenje i naklonost, tada se u tome ostvaruju istinske ljudske vrijednosti. Isto se zbiva kada ja drugoga, govoreéi s Kantom, ne upotrebljavam »jedino kao sred- stvo« za sebe, ako ga takoder ne »upotrebljavam« jedino za viastito samoos- tvarenje nego ga potvrdujem kao vcilj u samome sebi« u njegovoj vastitoj vrijednosti. Sto sami sebe vie nadilazimo i napustamo, to vise pronalazimo i ostvarujemo sami sebe. Sto vise, kako god to paradoksalno zvuvalo, Sovjek samoga sebe transcendira, to viSe on ostvaruje viastiti i istinski bitak. Ova veé filozofski dokaziva struktura to&no odgovara rijesima Evandelja: Tko svoj Zivot eli spasiti, taj ée ga izgubiti; a tko ga pak izgubi, taj ée ga zado- biti (usp. Lk 17,33). Ovime smo veé upozorili na zajednitki prostor slobode. Sloboda nastaje samo po slobodi. Samo time da drugome slobodno dopustima da bude on sim, samo oslobadanjem slobode drugoga biva taj drugi osloboden za svoju slobodu. Covjekova sloboda biva posredovana po slobodi drugoga i obrnuto, ona mora otvoriti prostor slobode drugih: prema zajedniékom ostvarenju nage slobode. Ljudska, pa stoga uvjetovana i vezana sloboda podlijeZe moralnoj duzno- sti (Sollen). Ona je uvjet moguénosti Ijudskog i meduljudskog Zivota. Kao uyjet slobode pojavljuje se nuznost koja ne dokida slobodu nego je pretpos- tavlja i poziva na ispravno zalaganje. NuZnost slobode je udorednost: zah- tjev onoga Sto ja treba da Uinim. Bezuvjetni se zahtjev temelji na transcendenciji. Covjek kao ograniéeno i kontingentno, ali duhovno-osobno 400Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402, E. Coreth: Smisao cowjekove slobode biée upuéen je (znao on to ili ne, htio on to ili ne) na Apsolutno, na Boga samoga. Samo po tome njemu i njegovoj vrijednosti osobe pripada bezuv- jetna vrijednost: govjek je uvjetovana bezuvjetnost, on je relativna apsolut- nost koji u odnosu prema Apsolutnom samoga sebe utemeljuje. Zbog toga Eovjek Zivi i djeluje u bezuyjetnom vrijednosnom horizontu istinitoga i dob- roga. Odgovoriti pak tom horizontu jest obvezujuéa duZnost koju mi oduvi- jek veé iz temelja naSega bi¢a »Zelimo« (wollen) no tek viastitom slobodom moramo ostvariti. Ovdje je jo ipak potrebno istaknuti da sloboda nije samo odluka izmedu dobra i zla nego ~ hvala Bogu! — najée&ée odluka izmedu dobra i dobra, iz- medu dobroga i boljega ili najboljega. Veé nam je od Sokrata prenesen veli- Eanstveni iskaz (uostalom ne od Platona, veé od Ksenofona): Ipak je istinska sloboda (eleutheria) » najbolje« (prdttein ta béltista),”" tj. Siniti ono sto je upravo u odredeno vrijeme konkretno najbolje moguée. To dalje znati: Kada se trudimo oko dobroga, tak Sto vi8e oko najboljega, uvijek sve vise bivamo »oslobadani« iz protivnosti dobroga ili zloga, iz prisile dunosti ili grijeha_u slobodu dobroga, boljega i najboljega, kr8éanski reéeno: u »slobodu djece Bozje« koja se daju voditi njegovim Duhom. Iz te slobode mi moramo djelovati »na najbolji naéin« u smjeru da i zajednidki Zivot Ijudi e prostorom »objektivne slobode«. To veé vrijedi o uZoj zajednici u ivimo, kao i o Gitavom drudtvu s njegovim pravnim, socijalnim i poli- ti¢kim uredenjem kako to drustvo ne bi bilo dozivljavano kao ograniéavanje, ugnjetavanje ili obespravljenost nego kao osiguranje prostora slobode: kao Pozitivni, najbolji moguéi uvjet za razvoj »subjektivne slobode« koja biva vodena uvidom u istinito i dobro — kako to Gitamo u Svetom pismu: »Za slo- bodu nas je Krist oslobodio« (Gal 5,1), ali jedino »istina ée vas osloboditi« (Iv 8,32). Zakljucak Ovime smo pokuSali dokutiti bit i smisao Ijudske slobode koja je u da- na8nje vrijeme postala naprosto sinonim za Sovjekovo ostvarenje. Svjedoci smo da se slobodu razliéito interpretira i prakticira. Ona ponajée8ée ozna- Buje bezobzirnu samovoljnost pojedinca koji ne samo da u svojim postupci- ma egoistiéki gleda na sebe, pa se tako Zeli ostvariti bez drugoga, nego se nastoji ostvariti i na ratun drugoga kojega na taj natin degradira na puko sredstvo. Time se slobodi pridaje apsolutnost. Na temelju povijesnog preg- leda filozofske baStine do8li smo do uvida da se sloboda od samih po’etaka smatrala negim posve drugim: oduvijek je ona bila vezana na normu. Ne postoji dakle sloboda bez nuznosti. A nuZnost slobode jest pak moralnost. 21 Memorabilia, V., 3.E. Coreth: Smisao Covjekove slobode Obnov. Zivot (53) 4 (1998) str. 391-402. Covjekovo se samoostvarenje stoga ne zbiva u iskljuéivom kruzenju oko samoga sebe ili u iskori8tavanju drugoga, nego u tranzitivnom dogadanju samoga Govjeka koje svoj vrhunac dostize u djelatnom zauzimaju za drugo- ga radi njega samoga. O tome na svoj natin imamo potvrdu i u Novom zav- jetu. Trud oko uvijek najboljega vodi u slobodu »djece Bozje« koja se daju voditi njegovim Duhom. Takvim svojim sebezaboravnim zalaganjem prido- nose drugtvenim uvjetima u kojima se na najbolji natin moze razvijati i osobna sloboda pojedinca. (S njemackog preveo Ivan Sestak) THE ESSENCE OF MAN’S FREEDOM Emerich CORETH Summary Freedom today has become a founding notion by which man’s self- reason and self-realisation is expressed. The author in the paper wishes to arrive a the meaning of human freedom. He rejected so called abstract free- dom, which is without any limits, and instead advocates concrete freedom that is connected to morality. Morality is not a limit to freedom but rather a prerequisite for a truthful realisation of man through freedom. Finally, ‘man’s self-realisation through freedom takes place in unselfish love to- wards others. The author arrives at this founding view through a historical overview that encompasses Greek, Christian and Modern thought. 402