PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BiH

UPRAVNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
UVOD
1. UPRAVNO PRAVO KAO GRANA PRAVA
Postoje 2 osnovne grupe definicija upravnog prava: prva upravno pravo odreuje na negativan nain i
prema tim defincijama u upravno pravo spadaju norme koje se odnose na upravu, a ne spadaju u neku
drugu granu prava. Druga grupa definicija odreivanju predmeta upravnog prava prilaze pozitivnim
definisanjem. Ove pozitivne definicije mogu se klasificirati na ue i ire. Po irem shvatanju u upravno
pravo spadaju sve norme koje se odnose na upravu, bez obzira na prirodu odnosa, odnosno djelatnosti
koju vri uprava.
Prema uoj definiciji, koja je i preciznija, upravno pravo se moe odrediti kao skup normi koje reguliu
pravni poloaj upravnih organizacija i njihovu djelatnost, kao i djelatnost drugih organa u vezi sa
upravnopravnim odnosima. Upravne organizacije i drugi organi se u nauci upravnog prava nazivaju
javnim organima.
Prema tome, u upravno pravo spadaju 2 osnovne grupe normi:
1. norme koje reguliu poloaj upravnih organizacija;
2. norme koje reguliu rad javnih organa u vezi sa upravnopravnim odnosima.
Upravnopravni odnos predstavlja takav odnos u koji na autoritativan nain stupaju javni organi sa
pojedincima, pravnim licima i drugim strankama. Prema tome, norme koje reguliu djelatnost javnih
organa u vezi sa upravnopravnim odnosima mogu se podijeliti u 3 grupe:
- norme koje reguliu prava i obaveze javnih organa i drugih subjekata u ovom odnosu, tj. norme
materijalnog prava;
- norme koje reguliu postupak zasnivanja upravnopravnog odnosa;
- norme koje reguliu razrjeavanje sporova iz upravnopravnog odnosa.
2. NASTANAK I RAZVOJ UPRAVNOG PRAVA
Upravno pravo nastalo je sa razvojem moderne uprave, tj. nakon graanskih revolucija. Tek tada dolazi
do izraaja ideja i praksa da je uprava u svojoj djelatnosti i odnosu sa graanima ograniena pravilima i
da moe samo ono na ta je ovlatena.
Upravno pravo se najprije razvilo u Francuskoj, gdje je posebnu zaslugu za razvoj upravnog prava imala
stroga zabrana da se sudovi mijeaju u rad uprave. Pod uticajem stvaranja upravnog prava u Francuskoj,
poinje se razvijati upravno pravo kao posebna grana prava i u Njemakoj, Austriji, Italiji, a zatim i u
drugim evropskim zemljama. U Engleskoj se upravno pravo javilo znatno kasnije nego u Francuskoj.
Engleska uprava je prije nego evrokontinentalna bila podvrgnuta vladavini prava, ali to nisu bile norme
koje su vaile samo za upravu, ve ope norme graanskog prava.
U SAD se upravno pravo razvilo neto prije nego u Engleskoj. Amerika uprava nije bila optereena
engleskim tradicionalizmom, te se odmah sa pojavljivanjem snanijeg upravnog aparata javilo i upravno
pravo kao posebna grana prava.
3. SISTEM UPRAVNOG PRAVA
Veliki obim modernog upravnog prava izazvalo je odvajanje opeg i posebnog djela upravnog prava. U
opi dio spadaju norme kojima se odreuju osnovni principi organizacije i djelatnosti koji su zajedniki
za sve ili vie grana uprave. Posebni dio obuhvata pravne norme kojima se regulie poloaj pojedinih
grana uprave, npr. odbrana, vanjski poslovi, unutranji poslovi itd.
4. ODNOS UPRAVNOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najtjenja veza postoji izmeu upravnog i ustavnog prava. U ustavno pravo izmeu ostalog spadaju i
norme koje reguliu mjesto organa uprave u sistemu cjelokupnog dravnog aparata, meusobne odnose
organa uprave sa drugim dravnim organima i osnovne principe odnosa uprave i graana. Zbog
navedenog se odnos izmeu upravnog i ustavnog prava javlja kao odnos posebne grane prema opoj grani
prava.
Kad je u pitanju odnos izmeu upravnog i graanskog prava, po nainu zasnivanja graansko i upravno
pravo predstavljaju potpuno suprotne grane prava, ali one imaju dodirnih taaka, pa ak se i meusobno
dopunjavaju. Npr. ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim se zasniva graanskopravni odnos predstavlja
osnov za zasnivanje upravnog odnosa, jer stvara obavezu plaanja poreza na promet. S druge strane, po
propisima o noenju oruja, oruje se moe nabaviti graanskopravnim poslom tek nakon dozvole
nadlenog upravnog organa.
Krivino pravo takoer ima dodirnih taaka sa upravnim pravom. Izvjesne institucije krivinog prava
(uraunljivost i krivnja) primjenjuju se i u materiji prekraja.
Upravno pravo ima veze i sa radnim pravom, jer postoje izvjesne specifinosti radnih odnosa u organima
uprave, a koje reguliu norme upravnog prava.
Finansijsko pravo predstavlja dio ustavnog i upravnog prava, jer predmet finansijskog prava ine norme
kojima se regulie priprema, donoenje i izvrenje budeta, kao i norme kojima se regulie razrez i
naplata poreza i drugih drutvenih prihoda.
5. IZVORI UPRAVNOG PRAVA
Upravno pravo nema svoje specifine izvore. Moe se rei samo da neki izvor ima manji ili vei znaaj za
upravno pravo. Klasifikacija izvora upravnog prava se izmeu ostalog moe izvriti na osnovu subjekata
koji ih donose, dakle na izvore koje donose: predstavnika tijela (skuptine); predsjednitvo BiH,
odnosno predsjednik i dopredsjednik FBiH; Vlada; Organi uprave; Organizacije sa javnim ovlatenjima.
U izvore upravnog prava spadaju jo i obiajno pravo i tzv. posredni izvori upravnog prava.
Opi akti predstavnikih tijela. Ustav se moe javiti kao neposredan ili posredan izvor prava. Kao
neposredan izvor prava za organe javne uprave ustav se javlja kad ti organi svoje akte zasnivaju
neposredno na pojedinim odredbama ustava. To se deava u manjem broju sluajeva. Mnogo ea je
posredna primjena ustava, na nain da su organi uprave pri primjeni zakona i drugih propisa duni da
vode rauna o naelima sadranim u ustavu i da propise primjenjuju u skladu sa tim naelima.
Zakon je praktino primarni izvor prava. Zakoni se donose kao generalni propisi, tj.propisi kojima se
normira jedna ira oblast drutvenih odnosa ili kao specijalni (posebni) propisi, samo za odreenu grupu
odnosa. Za odnos izmeu specijalnog i generalnog propisa vai princip lex speciali derogat legi generali,
kao i supsidijarna primjena opeg propisa za pitanja koja nisu regulisana posebnim propisom.
Pored zakona, skuptine donose i druge akte koji u manjoj mjeri predstavljaju izvore prava. To su odluke,
deklaracije, rezolucije i preporuke. Odluke se donose o pojedinim pitanjima radi razrade zakona.
Deklaracije, rezolucije i preporuke nemaju karakter pravnih, nego politikih akata te kao takve ne
predstavljaju izvor prava, ali su kao politiki akti obavezujui za organe uprave. Najvaniji akti opinskih
vijea su statut i odluke.
Opi akti izvrnih organa su uredbe, odluke i uputstva. Uredbe sadre ope odredbe za izvrenje zakona i
drugih opih akata skuptine. Pored toga, Ustavom FBiH Vlada je ovlatena donositi Uredbe sa
zakonskom snagom u sluaju da Parlament nije u stanju djelovati. Odluke Vlada donosi radi regulisanja
pojedinih pitanja i mjera od opeg znaaja. Uputstvom se radi izvrenja propisa utvruju pravila za
postupanje i poslovanje organa uprave, za vrenje tih poslova od strane tih organa, kao i za organizovanje
izvrenja zakona i propisa Vlade.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Opi akti organa uprave, prema Zakonu o upravi u FBiH, su uputstva, instrukcije i naredbe. Po istom
zakonu, pravilnik predstavlja provedbeni propis upravnih organa.
Pravilnik predstavlja najvaniji pravni akt organa uprave. Donosi se radi izvrenja i razraivanja zakona i
propisa Vlade FBiH, a radi osiguranja odgovarajue primjene tih zakona i propisa.
Uputstvima se propisuje nain rada u obavljanju poslova uprave iz nadlenosti federalnog organa uprave,
odnosno federalne ustanove.
Instrukcijom se blie utvruju pravila i uputstva za rad na provoenju i primjeni odreenih federalnih
zakona i drugih propisa.
Naredbom se nareuje ili zabranjuje postupanje u odreenoj situaciji koja ima opi znaaj.
Obiajno pravo predstavlja dopunski izvor jer dolazi u obzir samo u sluajevima u kojima ne postoje
propisi i drugi opi akti.
Sudska i upravna praksa naelno nisu izvori upravnog prava. Ipak, injenica je da organi uprave
moraju voditi rauna o praksi sudova, ako ele da im rjeenja ne budu ponitavana.
6. NAUKA UPRAVNOG PRAVA
Izraz upravno pravo koristi se i za oznaavanje nauke upravnog prava, tj. posebne pravne discipline iji
je zadatak da prouava norme upravnog prava. Nauka upravnog prava nastaje tek kad je dolo do
vezanosti uprave zakonom, tj. kad je drava postala pravna drava. Nauka upravnog prava prvo se
pojavila u Francuskoj. U klasike francuske nauke upravnog prava ubrajaju se OKOK, DIKROK i
LAFERIJER. Njemakoj nauci upravnog prava temelje je postavio OTO MAJER. Najznaajniji doprinos
engleskoj nauci upravnog prava dali su GRIFIT, STRIT, ROBSON i dr. U Kraljevini Jugoslaviji poznati
su bili autori IVO KRBEK, LAZA KOSTI i dr. U SFRJ to su KRBEK, NIKOLA STJEPANOVI,
MUSTAFA KAMARI itd.

PRVI DIO

UPRAVNE ORGANIZACIJE
1. POJAM UPRAVNE ORGANIZACIJE
Upravne organizacije su organizacije koje na autoritativan nain stupaju u pravne odnose sa graanima,
organizacijama i drugim strankama. Osnovna karakteristika upravnih organizacija je postojanje vlasti,
odnosno jae volje u pravnom odnosu. One se od drugih organizacija razlikuju po 2 osnovna svojstva:
1. U njima se vre opedrutveni poslovi;
2. Opedrutveni poslovi se sastoje u vrenju vlasti, odnosno u vrenju usluga i drugih poslova uz
mogunost koritenja javnih ovlatenja.
2. VRSTE UPRAVNIH ORGANIZACIJA
Po karakteru poslova koji se u njima vre upravne organizacije se mogu podijeliti na 2 vrste:
1. Upravne organizacije iji se poslovi sastoje u vrenju vlasti u drutvu. One su istovremeno i dravni
organi, preciznije reeno organi uprave predstavnikih tijela opine, grada, kantona, Federacije. One
nemaju svojstvo pravnog lica, ve to svojstvo imaju teritorijalne zajednice iji su organi. Zbog toga se
u pravnom argonu i upotrebljava izraz organ, a ne organizacija, za koju je u pravu vezano
svojstvo pravnog lica.
2. Institucije koje imaju javna ovlatenja. To su organizacije ija osnovna djelatnost nije u vrenju
vlasti. Radi se o preduzeima, ustanovama i drugim pravnim licima kojima se zakonom moe
povjeriti vrenje odreenih upravnih i strunih poslova iz djelokruga organa uprave, tako da u okviru

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
svoje djelatnosti odluuju u pojedinanim stvarima o odreenim pravima i obavezama graana,
preduzea i drugih pravnih lica.

UPRAVNE ORGANIZACIJE KAO INSTRUMENT VLASTI ORGANI UPRAVE

1. Opi pogled na nastanak i razvoj
Stalnim nastanjivanjem ljudi, tj. teritorijalizacijom rodova i plemena, umjesto krvnog srodstva ulogu
kohezionog sredstva povezivanja ljudi preuzima vlast. Vlast se u poetku pojavljuje u nediferenciranom
obliku, a zatim se grana u svoja 2 glavna pojavna oblika: kao vlasnitvo i kao politika vlast (politiko
teritorijalni suverenitet). Upravne organizacije kao instrument politike vlasti nastaju upravo u vrijeme
kad dolazi do odvajanja politike vlasti od vlasnitva.
Nediferencirani oblik vlasti poznat je pod nazivom patrijarhalna vlast. Baza ove vlasti je lini autoritet
starjeine domainstva i odnos potovanja koji osjeaju pojedinci podvrgnuti njegovoj vlasti. Meutim,
kako se poveavala proizvodnost rada i irila familija, vlast se vie ne zasniva na linom autoritetu, ve na
vlasnitvu, tj. ekonomskoj ovisnosti pojedinaca od biveg starjeine domainstva a sada vlasnika zemlje i
proizvodnih sredstava sa kojima oni rade. Odnos ekonomske ovisnosti postaje dominantna veza izmeu
vlastodraca i onih koji su podvrgnuti njihovoj vlasti. Ovaj sistem u kome se vlast bazira na imovini tj.
privatnom vlasnitvu na zemlji i sredstvima za rad, naziva se patrimonijalni sistem.
U patrimonijalnom sistemu postepeno dolazi do diferencijacije vlasti na vlasnitvo i politiku vlast.
Vlasnitvo na zemlji vie nije dovoljno efikasna baza starjeinstva, nego se ono poinje sve vie oslanjati
na monopol fizike prisile, tj. na posebnu grupu naoruanih ljudi. Za takve slube esto su se koristili
robovi i plaenici, obino uzimani iz drugih naroda.
U daljem razvoju, slube koje su ranije na vladarevom dvoru bile funkcije slugu ili robova, postepeno
prestaju nositi sluganski karakter i postaju dostojne slobodnih ljudi. Postepeno postaju i toliko ugledne da
ih mogu vriti samo plemii, te tako dolazi do staleke monopolizacije visokih upravnih funkcija. Ova
faza se naziva stalekim patrimonijalizmom. Krajnji izdanak patrimonijalizma predstavlja
zapadnoevropski feudalizam. Feudalci nisu samo podanici, ve nastaje lini obostrani odnos vjernosti
feudalaca prema suverenu i suverena prema feudalcima.
Dakle, u patrimonijalnom sistemu javlja se politika vlast kao odvojeni oblik vlasti, odnosno javlja se
drava kao sistem politike vlasti nad teritorijom. Dravna uprava se u ovom sistemu jo uvijek ne
izdvaja iz sistema politike vlasti. Do toga dolazi tek u graanskoj dravi.
Do prve polovine 19.vijeka profes diferencijacije unutar upravnog sistema uglavnom nije prelazio granicu
od 5 klasinih resora: vojska, policija, vanjski poslovi, unutranji poslovi, pravosue i finansije, a svi sa
osnovnim ciljem odbrana sigurnosti od napada spolja i iznutra. Meutim, sada dolazi do pojave
upravnih organizacija iji cilj nije ni odbrana ni napad, ve poslovi regulativno-koordinativnog karaktera.
Do ove nove funkcije i pojave novih upravnih organizacija dolazi pojavom industrijske revolucije.
Industrijska preduzea, a zatim i druge djelatnosti u principu ne zavise od teritorije. Organizuju se
institucionalno, obzirom na funkciju koju vre, dok im je teritorijalna dimenzija djelovanja sekundarna.
Tako se pojavljuju resori (upravni organi) za prosvjetu, zdravstvo, socijalnu politiku, saobraaj,
informacije itd. Tek kasnije, u doba dravnog kapitalizma, upravne organizacije se pojavljuju u veoj ili
manjoj mjeri kao nosioci tzv. javnih slubi, me dolazi do svojevrsnog spoja izmeu teritorijalnog i
funkcionalnog upravljanja drutvenim poslovima.
2. Strukturna rjeenja poloaja uprave u mehanizmu vlasti naelo podjele i jedinstva vlasti

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Politiki vladajua grupa i njen upravni aparat razdvaja se tokom 19.vijeka u relativno samostalne
institucionalne dijelove zakonodavnu i upravnu vlast. Postoje 2 osnovna naela odnosa izmeu tih
dijelova: naelo podjele i naelo jedinstva vlasti.
Naelo podjele vlasti pojavilo se u Evropi kao izraz kompromisa izmeu stare feudalne drave oliene u
monarhu i nove kapitalistike, graanske drave koja se poela raati. U svom kasnijem razvoju naelo
podjele vlasti postalo je sredstvom zatite graanskih prava.
U sistemu podjele vlasti pravna teorija u osnovnom pitanju odnosa parlamenta i vlade razlikuje 2 glavna
sistema: predsjedniki i parlamentarni, izmeu kojih postoje brojne varijacije u pojedinim dravama.
Predsjedniki sistem naelo podjele vlasti izmeu zakonodavne i upravne vlasti vri vie izoliranjem, a
parlamentarni sistem vie saradnjom i uzajamnim uticajem. Na elu upravne vlasti u predsjednikom
sistemu je predsjednik koji je neovisan od parlamenta. Ministri su njegovi slubenici, koje on postavlja i
razrjeava i koji su njemu odgovorni. U parlamentarnom sistemu upravna vlast se podvostruuje kroz
institucije efa drave i vladu. ef drave je stalan i neodgovoran parlamentu, a vlada je odgovorna
parlamentu. Sutinska karakteristika parlamentarizma je odgovornost vlade parlamentu, ali vlada
istovremeno ima pravo da pod odreenim uslovima raspusti parlament.
Naelo jedinstva vlasti (skuptinski sistem) znai koncentraciju politikog uticaja u odnosu na upravu u
predstavnikom tijelu, odnosno pojedinim njegovim odborima. U skuptinskom sistemu se upravni organi
izvode iz predstavnikih i oni su instrument pomou kojeg predstavniko tijelo vri svoju vlast. Ideja
skuptinskog sistema prvi put je teorijski razraena u Rusoovom Drutvenom ugovoru, a zasnovana je
na stavu o nedjeljivosti suvereniteta. Naelo jedinstva vlasti bilo je primijenjeno u svim zemljama
socijalistikog sistema, a jedina drava sa skuptinskim sistemom trenutno je vajcarska.
DJELATNOST ORGANA UPRAVE
1. Oblici djelatnosti
a) Ope karakteristike oblika djelatnosti i pojam upravne funkcije
Dva su osnovna naina djelovanja dravnih organa donoenje pravnih akata i vrenje materijalnih
operacija. Pravni akti sadre pravnu normu, a materijalne radnje se vre u izvrenju pravnih akata,
odnosno predstavljaju radnje kojima se zasnivaju pravni odnosi.
Norme koje donose dravni organi mogu se podijeliti na ope i konkretne. Ope se donose opim ili
normativnim aktima, a konkretne pojedinanim (konkretnim) aktima. Donoenje opih akata predstavlja
vrenje normativne funkcije koju vre predstavniki organi i upravni organi kada su na to izriito
ovlateni. Prema tome, pojam normativne funkcije iri je od pojma zakonodavne funkcije jer pored
zakonodavne funkcije predstavnikih organa obuhvata i podzakonsku funkciju, tj.donoenje opih akata
od strane izvrnih i upravnih organa.
Konkretni akti dijele se na 2 osnovne grupe: akti koji sadre dispoziciju i akti koji sadre sankciju.
Konkretan akt koji sadri dispoziciju i koji se donosi na autoritativan nain jeste upravni akt. Konkretan
akt koji sadri sankciju je sudski akt. Upravna funkcija mogla bi se oznaiti kao djelatnost donoenja
upravnih akata i nju u dravi po pravilu vre upravni organi, mada i drugi organi mogu biti ovlateni na
donoenje ovih akata.
b) Opi pravni akti uprave
Podzakonski normativni akt moe se odrediti kao opi akt ija je pravna snaga slabija od zakona.
Podzakonske akte mogu donositi izvrni organi i organi uprave, jer akti koje donese zakonodavni organ
imaju karakter zakonodavnog akta bez obzira na njihov naziv.
Podzakonski akti mogu se podijeliti na 2 osnovne grupe, obzirom na cilj koji se eli postii njihovim
donoenjem:.

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. Akti koji se donose da bi se omoguila, odnosno olakala primjena ili izvrenje nekog zakona;
2. Akti koji se donose da bi se njima regulisao neki odnos koji uope nije regulisan, ili da bi se neki
odnos regulisao drugaije nego to je ve ureen nekim ranijim zakonom.
Podzakonski akti su egzistencijalno i sadrajno ovisni od zakona. Egzistencijalna ovisnost sastoji se u
tome to podzakonski akt ne moe biti donesen prije donoenja zakona, odnosno prestankom zakona
prestaje i pravna snaga prateeg podzakonskog normativnog akta. Sadrajna ovisnost sastoji se u tome to
podzakonski normativni akt mora biti donesen u punom skladu sa zakonom za iju je primjenu donesen,
kao i sa svim ostalim zakonima jer je podzakonski akt uvijek nii od bilo kog zakona.
Karakter dopunskih, komplementarnih podzakonskih akata imaju propisi vlade i organa uprave. Vlade
donose uredbe, odluke i druge propise za izvravanje zakona i drugih propisa i opih akata skuptina, a
organi uprave pravilnike, naredbe i uputstva za izvravanje zakona i drugih propisa.
U drugu kategoriju podzakonskih normativnih akata spadaju podzakonski akti koji imaju snagu zakona,
tj. uredbe sa zakonskom snagom. Prema Ustavu FBiH, uredbe sa zakonskom snagom donosi Vlada FBiH,
u situacijama kada parlament nije u mogunosti da se sastane. Ustav propisuje i ogranieno vremensko
vaenje ovih uredbi. U pravnoj teoriji ovakve uredbe sa zakonskom snagom, ili ak sa snagom ustava,
koje se donose u sluajevima ratne ili druge opasnosti, nazivaju se uredbe o izuzetnom stanju ili uredbe iz
nude.
Ovlatenje za donoenje podzakonskih akata. Obzirom na nain davanja ovlatenja za donoenje
podzakonskih akata, ovi akti mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe: spontani (ustavni) i podzakonski akti
po posebnom ovlatenju vie pravne norme.
Spontani (ustavni) su podzakonski akti koji se donose na osnovu samog ustava, odnosno opeg
zakonskog ovlatenja. Mogu se podijeliti na 2 grupe: samostalni i nesamostalni podzakonski akti.
Samostalni spontani podzakonski akt ne razrauje, ne dopunjava, nego zamjenjuje zakon, bilo da
regulie materiju koja jo nije zakonom regulisana, ili da podzakonski akt mijenja odreene zakonske
odredbe ili ak suspenduje neke ustavne odredbe. Dakle, u ovu kategoriju spada uredba sa zakonskom
snagom, za ije donoenje je ovlatenje dato u samom ustavu (Ustav FBiH ovlatenje daje Vladi FBiH).
Nesamostalni spontani podzakonski akt donosi se radi izvrenja, primjene zakona.
Podzakonski akti po posebnom ovlatenju vie pravne norme su takvi akti kod kojih zakon (akt) za
ije izvrenje se donose izriito predvia ovlatenje da se mogu donijeti podzakonski akti. Ovo
ovlatenje, odnosno poziv u viem pravnom izvoru (zakonu) obino se naziva izvrnom klauzulom.
Pravni znaaj takve klauzule je posebno u tome to utvruje koji upravni organ treba donijeti normu za
izvrenje odgovarajueg propisa. To ovlatenje po pravilu se smatra obligatornim, a samo izuzetno
fakultativnim. Najee se odreuje i rok u kome podzakonski akt treba biti donesen. U ovu kategoriju
podzakonskih akata spadaju opi akti organa uprave.
Ovlatenje vie pravne norme se po pravilu daje strogo specijalizirano, za odreeno pitanje i jednokratno.
Izuzetno se ta ovlatenja mogu dati i vrlo iroko, odnosno generalno. Tada se govori o irokim odnosno
punim zakonskim ovlatenjima.
Ratifikacija podzakonskog akta predstavlja potvrdu podzakonskog akta od strane predstavnikog tijela.
U pravilu se radi o ratifikaciji uredaba sa zakonskim snagom, tj. o potvrdi akata donesenih da zamijene
zakon ili neke odredbe ustava. Ratifikacija ne mijenja pravnu prirodu podzakonskog akta, tj. ratifikovana
uredba ostaje uredba i ne postaje zakon.
Ratifikacija moe biti parcijalna i potpuna. Potpuna se odnosi na akt kao cjelinu, a parcijalna samo na
neke dijelove akta. U takvom sluaju neratifikovani dijelovi akta gube pravnu snagu. Podzakonski akt,
odnosno njegovi dijelovi, se u tom sluaju samo ukida, a ne ponitava se. Za ratifikaciju akta po pravilu je
ustavom odreen rok i ako podzakonski akt nije podnesen na ratifikaciju u predvienom roku, gubi
pravnu snagu. U naem sistemu svaka uredba moe biti odmah ponitena od strane parlamenta, a prestaje
vaiti najkasnije 30 dana nakon proglaenja ili 10 dana nakon proglaenja ukoliko je Parlament u

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zasijedanju u vrijeme kad se uredba proglaava. Uredba proglaena dok FBiH upotrebljava oruane snage
ostaje na snazi do petog dana naredne sjednice Parlamenta FBiH i tada prestaje vaiti ako nije odobrena,
ali ni u kojem sluaju due od 6 mjeseci. Nakon prestanka vaenja uredba se ne produava i ne obnavlja
niti djelimino mijenja mimo saglasnosti i odluke Parlamenta.
Ponitavanje, ukidanje i obustavljanje od izvrenja podzakonskih akata. Podzakonski akti koji se
donose radi primjene ili izvrenja zakona, odnosno akta vie pravne snage, ne podnose se na ratifikaciju
ve organ iji se akt dopunjava ima pravo ukidanja, odnosno ponitavanja.

c) Materijalni akti uprave

Materijalni akti se mogu podijeliti na slijedee 4 grupe:
1. Dokumentovanje predstavljaju takvi materijalni akti kojima organi uprave biljee razne pojave,
svojstva i druge injenice i pruaju podatke o tim pojavama, svojstvima i injenicama. Ovi akti se zato
mogu podijeliti u 2 grupe:
- akti evidencije, koji se sastoje u biljeenju pojava, svojstava i drugih injenica (npr.voenje
djelovodnog protokola, matinih knjiga itd). Cilj evidentiranja je da se u datom momentu moe
tano prikazati injenino stanje u vezi sa kojim nastaju pravni odnosi.
- uvjerenja, tj akti koji se sastoje u davanju podataka o injenicama o kojima se vodi evidencija,
odnosno koji se utvrde u propisanom postupku. Uvjerenje izdato od organa javne uprave je javna
isprava i pretpostavlja se da je njen sadraj istinit, dok se ne dokae suprotno. Da bi jedno ovakvo
uvjerenje predstavljalo vjerodostojan dokaz o onome to tvrdi, mora ispuniti 2 uslova: da ga je
izdao nadleni organ i da se odnosi na ono o emu taj organ vodi slubenu evidenciju.
2. Obavjetenje predstavlja radnju organa uprave putem koje obavjetava zainteresirana lica o raznim
injenicama ili pravnim aktima (npr. objavljivanje propisa u slubenim glasilima, dostavljanje
upravnih akata zainteresiranim licima itd).
3. Primanje izjave je trea kategorija materijalnih akata uprave. Ovdje se radi o takvoj djelatnosti uprave
gdje ona prima spolja izjave zainteresiranih lica, npr. prijava roenja, vjenanja, smrti, primanje
poreskih prijava itd.
4. Ostali materijalni akti su grupa u koju spadaju mnogobrojne druge radnje koje vre organi uprave, a
koje ne spadaju u naprijed navedene 3 grupe, npr. sluba policije, pregledi od strane isnpekcijskih
slubi, izrada izvjetaja, elaborata, poslovi izvrenja u upravnom postupku itd.
2. Poslovi organa uprave prema pozitivnom pravu
Prema l.12 Zakona o upravi u FBiH, organi uprave iz okvira svoje nadlenosti vre naroito slijedee
poslove:
1. provode utvrenu politiku i izvravaju zakone i druge propise;
2. obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa;
3. donose propise za provedbu zakona i drugih propisa;
4. predlau i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
5. odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti;
6. obavljaju druge upravne i strune poslove odreene zakonom i drugim propisima.
Provoenje utvrene politike i izvravanje zakona i drugih propisa. U okviru svojih nadlenosti organi
uprave provode i osiguravaju provoenje politike koju utvruje zakonodavno tijelo, sagledavaju stanje i
pojave od znaaja na provoenje politike i predlau mjere nadlenim organima za provoenje politike.
Izvrenje zakona organi uprave obavljaju neposrednom primjenom zakona i drugih propisa, putem
rjeavanja upravnih stvari u upravnom postupku, obavljanjem upravnog nadzora i obavljanjem drugih
upravnih poslova iz okvira svoje nadlenosti.
Obavljanje upravnog nadzora obuhvata:
1. nadzor nad zakonitou akata kojima se rjeava u upravnim stvarima;

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. nadzor nad zakonitou rada institucija koje imaju javna ovlatenja;
3. inspekcijski nadzor.
U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora organi uprave ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada,
poslovanja i postupanja preduzea, ustanova i drugih pravnih lica i graana u vezi sa potivanjem zakona
i drugih propisa, te preduzimaju druge mjere na koje su ovlateni. Vrenje inspekcije je po pravilu
regulisano posebnim zakonima za pojedina podruja, te se ustanovljavaju posebno organizovane slube
za vrenje inspekcije i odreuju dunosti i ovlasti inspektora. Inspekcije se osnivaju u mnogim upravnim
oblastima (npr. sanitarna, trina, inspekcija rada, graevinska, saobraajna itd.) i na razliitim nivoima
(kantonalna, federalna inspekcija). Ovlatenja inspektora kreu se od pregleda poslovnih knjiga i
dokumenata, robe i poslovnih prostorija, do dvanja odobrenja i dozvola kao i naplaivanja novane kazne
na licu mjesta za prekraj.
Vrenje odreenih strunih poslova inspekcijskog nadzora moe se povjeriti specijaliziranom preduzeu,
ustanovi ili drugom pravnom licu (ekspertize, ispitivanja i sl), posebno ako su za obavljanje ovih poslova
neophodna posebna struna znanja ili posebna oprema (laboratorije i sl).
Donoenje provedbenih propisa. Organi uprave donose propise u cilju omoguavanja izvrenja zakona i
drugih propisa i to kad su na to zakonom ovlateni. Zakon o upravi u FBiH napravio je razliku izmeu
provedbenih propisa i opih akata. Provedbeni propis je pravilnik. Njime se razrauju pojedine odredbe
zakona ili propisa Vlade radi osiguranja odgovarajue primjene tih zakona ili propisa. Opi akti su
uputstva, instrukcije i naredbe.
Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa. U okviru izvrenja ovog zadatka,
prijedloge i preporuke daju rukovodioci organa uprave, a za propise iz okvira nadlenosti organa uprave,
ili prema zadatku koji premijer odredi rukovodiocu organa uprave.
O nacrtima propisa organ uprave obavezan je pribavljati miljenje zainteresiranih organa vlasti,
odgovarajuih strunih ustanova, zainteresiranih preduzea i drugih pravnih lica, ako je to od znaaja za
ureivanje odgovarajuih pitanja iz njihove nadlenosti. Ako pri izradi nacrta propisa ne prihvate
odreene prijedloge i sugestije pomenutih subjekata, organi uprave su duni u nacrtu navesti razloge
neprihvatanja.
Odgovaranje na pitanja zakonodavne vlasti. Organi uprave obavezni su pripremati i davati odgovore na
pitanja zakonodavne vlasti u vezi sa provoenjem politike i izvravanjem zakona i drugih propisa.
Obavljanje drugih upravnih i strunih poslova. Pod ovim poslovima Zakon o upravi u FBiH navodi
praenje stanja u oblasti za koju je odreeni organ obrazovan. S tim u vezi organ uprave preduzima mjere
za koje je ovlaten i daje preporuke organu izvrne vlasti sa ciljem da se osigura potpuno provoenje
politike i izvravanje zakona i drugih propisa u toj oblasti. Ovo praenje organ uprave realizira na osnovu
podataka koje sam prikuplja kad je za to ovlaten zakonom, kao i podataka koje na zahtjev organa uprave
prikupljaju, obrauju i dostavljaju drugi organi. Na osnovu prikupljenih podataka sainjavaju se
analitiki, informativni i drugi materijali.

VRSTE ORGANA UPRAVE

Organi uprave i institucije koje imaju javna ovlatenja. Ova podjela izvrena je obzirom na karakter
poslova i metod rada. Organi uprave osnivaju se za neposredno izvravanje zakona i drugih propisa,
osiguranje izvrenja zakona i drugih propisa, kao i za sprovoenje utvrene politike. Dakle, radi se o
klasinim funkcijama uprave, tj. funkcijama vlasti.
Zakonom se vrenje odreenih upravnih i strunih poslova iz djelokruga organa uprave moe povjeriti
preduzeima i drugim pravnim licima, kojima vrenje vlasti nije primarna funkcija. To su institucije koje
imaju javna ovlatenja. Ovlatenja im se daju da u okviru svoje djelatnosti odluuju u pojedinanim

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
stvarima o odreenim pravima i obavezama fizikih i pravnih lica, s tim to se nad njihovim radom vri
upravni nadzor od strane organa uprave.
Organi uprave vieg i nieg stepena. Pod organom uprave vieg stepena podrazumijevaju se organi
uprave ire zajednice (npr. federalni u odnosu na kantonalne). Ova podjela je znaajna jer se kroz nju
uspostavljaju vertikalni odnosi organa uprave (npr. opinski organi izvravaju sve kantonalne i federalne
propise, federalni organi odgovorni su za izvravanje federalnih propisa itd).
Aktivni i savjetodavni organi. Kriterij za ovu podjelu je odgovor na pitanje da li organi uprave vre
poslove iz svoje nadlenosti samostalno ili daju miljenja drugim organima. U prvom sluaju govorimo o
aktivnim, a u drugom o savjetodavnim organima.
Samostalni organi uprave i organi uprave u sastavu samostalnih organa. Obzirom na obim i stepen
samostalnosti u radu organa uprave, razlikujemo samostalne organe i organe uprave u sastavu
samostalnih organa. Pod samostalnim organima uprave podrazumijevaju se organi koji stoje neposredno
pod nadzorom skuptine i izvrnih organa. Pod organima uprave u sastavu samostalnih organa
podrazumijevaju se organi koji se osnivaju za ue podruje, oblast ili granu samostalnog organa, pa se
zbog toga i nalaze pod nadzorom starjeine odgovarajueg samostalnog organa u ijem su sastavu.
Opi i posebni organi uprave. Opi organi uprave osnivaju se za vrenje svih upravnih poslova iz
nadlenosti odgovarajue drutvene zajednice. Dakle, njihova nadlenost se ne ograniava na odreenu
upravnu granu, oblast ili slubu. Djelatnost posebnih organa uprave ograniava se na pojedine grane,
oblasti, odnosno slube.
Grana uprave predstavlja iru grupu upravnih poslova koji ine jednu cjelinu, npr. vanjski poslovi,
unutranji poslovi, finansije itd. Za vrenje poslova koji spadaju u okvir grana dravne uprave osnivaju se
ministarstva.
Oblasti uprave oine grupe upravnih poslova manjeg obima od onih koji ine granu, a koji su meusobno
povezani i koji ine jednu cjelinu. Za vrenje poslova jedne upravne oblasti osnivaju se ministarstva, a
mogu i drugi organi uprave. Primjer oblasti: saobraaj, poljoprivreda itd. koji spadaju u jednu granu
poslove privrede.
Slube ine skup upravnih poslova manjeg obima od poslova koji ine oblast dravne uprave. To je skup
poslova koji su povezani i srodni i predstavljaju jednu cjelinu. Npr. carinski poslovi, devizni poslovi koji
spadaju u oblast vanjske trgovine. Za vrenje poslova jedne slube osnivaju se uprave i inspektorati.
U vezi sa navedenim pojmovima postavlja se pitanje odreivanja pojma resor. Izmeu pojmova resor
i grana postoji razlika. Grana dravne uprave je funkcionalni pojam. U nju spadaju odreeni srodni i
povezani poslovi. Resor je organizacijski pojam. Resori obuhvataju organizacije jedne grane dravne
uprave.
Inokosni i kolegijalni organi je klasifikacije po kriteriju naina odluivanja. Kod inokosnog organa
odluku donosi jedno lice starjeina, rukovodilac organa. Iako rukovodilac ima slubu koja mu priprema
materijal za donoenje akata, odnosno koja izvrava ve donesene akte, ipak se akti iz nadlenosti
inokosnih organa donose i izvravaju u ime starjeine grupe.
Akti kolegijalnog organa donose se ravnpravnim ueem vie lica. Na elu kolegijalnog organa je
predsjednik. Jedinstvo odluivanja se postie na nain da se akt donesen veinom glasova smatra aktom
cijelog kolegijalnog organa, a ne aktom pojedinih njegovih lanova. Kada kolegijalni organi rjeavaju
odreena pitanja, kae se da dre sjednice. Skup sjednica u odreenom vremenskom periodu naziva se
zasijedanje.
Broj lanova za rad i odluivanje kolegijalnog organa naziva se kvorum. Postoje 2 vrste kvoruma: kvorum
prisutnih i kvorum glasaa. Kvorum prisutnih je broj lanova kolegijalnog organa potreban za rad

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
sjednice. Kvorum glasaa je broj lanova potreban da se punovano donese odluka. Kvorum glasaa se po
pravilu trai od broja prisutnih, a izuzetno i od cjelokupnog broja lanova kolegijalnog organa.
Dakle, kvorum predstavlja odreeni broj lanova kolegijalnog organa. Taj broj je po pravilu apsolutna
veina. Apsolutna veina moe biti prosta i kvalificirana. Prosta veina je 50%+1 lan organa (od
prisutnih ili od ukupnog broja). Kvalificirana veina je svaka veina vea od obine (proste), 2/3, 3/4 itd.
Centralni i podruni organi. Kriterij za ovu podjelu je da li jedan organ drutvene zajednice vri svoju
djelatnost na itavom podruju ili samo za odreeno ue podruje te zajednice, zbog ega dolazi do
disponiranja tog organa iz centra u podruje gdje treba da vri svoju djelatnost. Podruni organi postoje
samo izuzetno.
Vii i nii organi uprave. Ovo razlikovanje postoji u sistemima gdje postoji hijerarhijski odnos izmeu
organa uprave. O viim i niim organima uprave moe se govoriti samo kod jedne kategorije organa
kod podrunih organa (npr. carinarnice u odnosu na upravu carina i sl).
DRAVNA, FEDERALNA, KANTONALNA, GRADSKA I OPINSKA UPRAVA U BIH
Dravna uprava
Organi uprave BiH su ministarstva BiH (Vijee ministara). Broj ministarstava nije izriito utvren
Ustavom, pa je to uinjeno Zakonom o Vijeu ministara BiH i ministarstvima BiH (Sl.glasnik BiH
br.4/97). Ministarstva BiH su Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa, te Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija.
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa nadleno je za vanjskotrgovinsku politiku, carinsku
politiku, tarife, propise i zakone, meunarodne obaveze BiH, kontrolu zranog saobraaja, kontrolu
frekvencija.
Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija nadleno je za oblasti dravljanstva, emigracije, izbjeglica i
azila, provoenje meunarodnog i meuentitetskog krivinog prava ukljuujui odnose sa Interpolom,
meuentitetski transport, budet zajednikih institucija BiH.
Ministri i njihovi zamjenici nadleni su vlastitim aktima usvojenim konsenzusom da urede unutranju
organizaciju Ministarstava.
Dakle, u BiH ne postoji poseban zakon o upravi BiH, niti za to postoji ustavni osnov. Takoe je oit
nesrazmjer broja ministarstava i njihove nadlenosti i onoga to bi trebalo da ini upravu u jednoj dravi.
Federalna uprava
Organizacijski oblici federalnih organa uprave. Poslove uprave iz nadlenosti Federacije obavljaju
federalni organi uprave i federalne ustanove. Odreene poslove uprave, na osnovu federalnog zakona
mogu obavljati i drugi organi.
Federalni organi uprave su federalna ministarstva i federalne uprave. Federalno ministarstvo osniva se
za obavljanje upravnih i strunih poslova iz nadlenosti FBiH u oblastima u kojima federalni organi
uprave u cjelini ili u veem obimu provode politiku, izvravaju ili osiguravaju izvravanje propisa. Dakle,
radi se o poslovima koji su Ustavom FBiH dati u nadlenost Federacije. Federalne uprave se mogu
osnivati kao samostalne ili kao uprave u sastavu federalnog ministarstva. Samostalne federalne uprave
osnivaju se za obavljanje poslova ija priroda i nain izvravanja zahtijeva posebnu organiziranost i
samostalnost u radu.
Ministarstva Federacije su:
1. Ministarstvo odbrane
2. Ministarstvo unutranjih poslova

11

3.
4.
5.

Ministarstvo finansija
Ministarstvo pravde,
Ministarstvo energije, rudarstva i industrije,

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
6.
7.
8.
9.

Ministarstvo prometa i komunikacija,

Ministarstvo prostornog ureenja i okolia,
Ministarstvo trgovine,
Ministarstvo za socijalnu politiku, raseljena
lica i izbjeglice

10. Ministarstvo zdravstva,

11. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i
sporta.
12. Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i
umarstva

Federalne uprave se osnivaju radi obavljanja upravnih i strunih poslova ija priroda i nain izvravanja
zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu. Mogu se osnivati kao samostalne, ili kao
federalne uprave u sastavu Federalnog ministarstva. Federalne uprave su:
1. Federalna uprava za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilakog rata;
2. federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne odnose;
3. Poreska uprava (u sastavu Ministarstva finansija);
4. Carinska uprava (u sastavu Ministarstva finansija).
Federalne ustanove osnivaju se zakonom. Mogu biti samostalne ili u sastavu federalnog ministarstva.
Federalne ustanove imaju svojstvo pravnog lica, ako federalnim zakonom nije drugaije odreeno.
Federalne ustanove u smislu Zakona o upravi u FBiH su federalni zavodi i federalne direkcije. Osnivaju
se za vrenje odreenih strunih poslova i sa njima povezanih upravnih poslova ija priroda i nain
izvrenja zahtijeva posebno organizovanje i samostalnost u radu.
Federalni zavod se osniva za vrenje poslova koji preteno zahtijevaju primjenu strunih i naunih
metoda rada. Federalni zavodi su:
1. Federalni zavod za statistiku;
2. Federalni meteoroloki zavod;
3. Federalni zavod za programiranje razvoja;
4. Zavod za standardizaciju, mjere i patente (u sastavu Ministarstva energije, rudarstva i industrije);
5. Zavod za javnu upravu (u sastavu Ministarstva pravde);
6. Pedagoki zavod (u sastavu Ministarstva obrazovanja...);
7. Zavod za zatitu bilja u poljoprivredi (u sastavu Ministarstva poljoprivrede...).
Federalna direkcija osniva se za vrenje strunih poslova preteno privrednog karaktera. Federalne
direkcije su: Direkcija robnih rezervi i Direkcija za proizvodnju, promet i rezerve proizvoda sa posebnom
namjenom (u sastavu FMO).
Nadzor nad organima uprave i ustanovama u okviru ministarstva vri nadleni federalni ministar.
Federalni ministar donosi propise i ope akte za izvravanje federalnih zakona i vri nadzor nad radom te
uprave, odnosno ustanove, a ostale poslove iz svoje nadlenosti uprava odnosno ustanova vri
samostalno. U izvravanju poslova uprava odnosno ustanova ostvaruje saradnju sa drugim organima,
preduzeima i drugim pravnim licima.
Poloaj funkcionera u federalnoj upravi. Federalnim ministarstvom rukovodi ministar kojeg imenuje
predsjednik FBiH u saglasnosti sa dopredsjednikom a nakon konsultacija sa premijerom ili kandidatom za
premijera. Imenovanje mora biti potvreno od strane veine zastupnika u Zastupnikom domu Parlamenta
FBiH. Ministra smjenjuje predsjednik FBiH na prijedlog premijera. Ministar ima zamjenika koji ne moe
biti iz istog konstitutivnog naroda (nakon ustavnih promjena vjerovatno e imati 2 zamjenika), a koji se
bira i smjenjuje na isti nain.
Radom federalne uprave i federalne ustanove rukovodi direktor. Direktora imenuje Vlada FBiH, s tim to
direktora uprave odnosno ustanove u sastavu ministarstva predlae ministar, a direktora samostalne
uprave odnosno ustanove premijer u saglasnosti sa zamjenikom premijera.
Federalni ministar i njegov zamjenik za svoj rad odgovaraju predsjedniku FBiH i premijeru. Direktor
samostalne federalne uprave odnosno ustanove odgovara Vladi FBiH, premijeru i zamjeniku premijera, a
direktor uprave odnosno ustanove u sastavu federalnog ministarstva odgovara Vladi FBiH i ministru u
ijem sastavu se nalazi uprava odnosno ustanova.

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Strune slube. U rukovoenju pojedinim podrujima rada, federalnom ministru pomau rukovodei
slubenici. U federalnom ministarstvu to mogu biti sekretar ministarstva, pomonici federalnog ministra,
glavni federalni inspektor i savjetnici federalnog ministra. Sekretara, pomonike i glavnog federalnog
inspektora bez konkursa postavlja i smjenjuje vlada FBiH na prijedlog ministra. Savjetnike postavlja i
smjenjuje ministar uz saglasnost zamjenika ministra.
U samostalnoj federalnoj upravi i federalnoj ustanovi mogu se postavljati pomonici direktora, a u upravi
i ustanovi u sastavu ministarstva savjetnici direktora. Pomonike direktora bez konkursa postavlja i
smjenjuje direktor. Savjetnike direktora postavlja i smjenjuje ministar uz saglasnost zamjenika ministra.
Kantonalna uprava
Shodno vae naprijed navedene odredbe o upravnim organima. Zakonom o kantonalnim upravnim
ustanovama (Sl.novine Kantona Sarajevo br.14/97) definisane su kantonalne upravne ustanove kao
struno-izvrni organi koji se osnivaju po nalozima Vlade i ministarstava Kantona Sarajevo. To su Zavod
za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo i Profesionalna vatrogasna
brigada.
Gradska i opinska uprava
Poslove uprave i samouprave iz nadlenosti grada vri gradonaelnik odnosno opinski naelnik, putem
gradskih odnosno opinskih slubi za upravu. Organe uprave osniva gradsko, odnosno opinsko vijee na
prijedlog gradonaelnika.
UNUTRANJA ORGANIZACIJA ORGANA UPRAVE
Unutranja organizacija utvruje se zavisno od obima i prirode poslova, tako da se obezbjeuje njihovo
efikasno i racionalno izvravanje, a prvenstveno blagovremeno ostvarivanje prava odnosno izvravanja
dunosti graana i pravnih lica. Po Zakonu o upravi u FBiH, unutranja organizacija utvruje se tako da
se osigura naroito:
1. efikasno obavljanje poslova, racionalna organizacija rada i uspjeno rukovoenje organom;
2. ostvarivanje pune saradnje sa drugim organima;
3. grupisanje poslova u skladu sa njihovom prirodom i nainom obavljanja;
4. potpunije objedinjavanje zajednikih i opih poslova radi racionalizacije zajednikih slubi.
Unutranja organizacija organa uprave utvruje se pravilnikom. Pravilnik donosi rukovodilac organa
uprave u saglasnosti sa vladom ili drugim organom odreenim zakonom. U gradu i opini pravilnik
donosi gradonaelnik, odnosno opinski naelnik uz saglasnost gradskog odnosno opinskog vijea.
Zakonom je naelno odreen sadraj akta o unutranjoj organizaciji: organizacione jedinice i njihova
nadlenost, nain rukovoenja, programiranje i izvrenje poslova, ukupan broj slubenika i namjetenika,
ovlatenja i odgovornosti slubenika, naziv i raspored poslova po organizacijskim jedinicama sa opisom
poslova i potrebnim uslovima za rad na tim poslovima u smislu strune spreme, te broj pripravnika i
uslovi za njihov prijem. Zakon ne odreuje u kojem obliku se mogu formirati unutranje organizacijske
jedinice. U praksi se susreu nazivi: sektori, odjeljenja, slube, odsjeci itd.
MEUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE
Odnos izmeu organa uprave moe se svrstati u 3 osnovne grupe:
1. odnosi izmeu svih organa uprave pruanje pravne pomoi;
2. odnosi izmeu organa uprave nieg i vieg nivoa vlasti vertikalni odnosi izmeu organa uprave;
3. meusobni odnosi organa iste politiko-teritorijalne zajednice
Pruanje pravne pomoi i ukazivanje saradnje predstavlja dunost za sve organe uprave, bez obzira na
nivo ili drutvenu zajednicu kojoj pripadaju. Ono se sastoji u vrenju odreenih radnji za drugi organ
uprave. Zakon o upravnom postupku razlikuje 2 sluaja obraanja za pravnu pomo:

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. kada organ treba da izvri pojedinu radnju u postupku izvan podruja na kome se prostire njegova
nadlenost (obavezna pravna pomo);
2. organ nadlean za rjeavanje u upravnoj stvari moe radi lakeg i breg obavljanja radnje ili
izbjegavanja nepotrebnih trokova, vrenje pojedine radnje u postupu povjeriti odgovarajuem drugom
organu ovlatenom za preduzimanje takve radnje (fakultativna pravna pomo).
Dok se kod pravne pomoi radi o vrenju radnje jednog organa za drugi, kod saradnje svaki organ
zadrava nadlenost nad svojom radnjom , s tim to organi meusobno usklauju vrenje tih radnji.
Vertikalni odnosi izmeu organa uprave
Osnovne karakteristike. Naelno, izuzev saradnje kao opeg principa, ne bi trebalo biti odnosa izmeu
organa uprave irih i uih politiko-teritorijalnih zajednica. Naime, Ustavom je izvrena raspodjela
nadlenosti tako da svaki nivo preko svojih organa obavlja poslove iz svoje nadlenosti, pa iri nivo nije
nadreen uem kao vii prema niem nivou. Meutim, postoji i dodatno pravilo da se zakoni,
odnosno odluke sa ireg nivoa izvravaju od strane ueg nivoa, pa u tom sluaju organi ire zajednice
stiu odreena ovlatenja prema organima ue zajednice. U FBiH tako dolazi do 3 grupe vertikalnih
odnosa:
1. Odnosi organa FBiH prema kantonalnim, gradskim i opinskim organima;
2. Odnosi kantonalnih organa prema gradskim i opinskim organima;
3. Odnosi gradskih organa prema opinskim organima.
Odnosi izmeu federalnih i kantonalnih organa, gradonaelnika i opinskog naelnika. Federalni
zakoni se po pravilu izvravaju od strane samih federalnih organa, a od strane organa nieg nivoa samo
kad je to predvieno federalnim zakonom. Poslovi iz zajednike nadlenosti FBiH i kantona se po pravilu
izvravaju samo od strane organa kantona. Osim toga, postoji naelo legaliteta za sadraj ovlatenja
federalnih organa prema organima nieg nivoa kada oni izvravaju navedene propise. Ta ovlatenja su
saglasno Ustavu utvrena federalnim zakonom i drugim propisima.
to se tie sadraja ovlatenja, po Zakonu o upravi u FBiH, federalni organi uprave u cilju osiguranja
izvravanja federalne politike i federalnih zakona i drugih propisa iz svoje nadlenosti, mogu od organa
odgovarajueg ueg nivoa, na koji je preneseno izvravanje propisa:
-

traiti podatke i obavjetenja o izvravanju te politike, propisa i meunarodnih ugovora, kao i stanju u
odgovarajuoj oblasti organi ueg nivoa obavezni su pruiti te podatke;

izdavati instrukcije za izvravanje politike, propisa i ugovora. Kantonalni organ uprave moe
podnijeti prigovor Vladi FBiH ako smatra da primjena instrukcija nije saglasna utvrenoj federalnoj
politici, zakonu ili drugom federalnom propisu. Prigovor ne odlae izvrenje instrukcije;

upozoriti organ uprave ueg nivoa na obavezu izvravanja politike, propisa i ugovora;

neposredno izvriti propise i meunarodne ugovore ako upozoreni organ ne postupi po upozorenju. U
takvom sluaju nastale trokove snosi kanton, grad, odnosno opina iji organ uprave nije postupio po
upozorenju. Federalni organ uprave obavijestie Vladu FBiH koja e o tome obavijestiti vladu
kantona, odnosno gradsko ili opinsko vijee radi dogovornog otklanjanja uzroka zbog kojih je bilo
potrebno neposredno izvravanje od strane federalnog organa.

Odnosi izmeu kantonalnih organa i gradonaelnika i opinskog naelnika postoje samo kad
gradonaelnik ili opinski naelnik izvravaju kantonalne propise, a ovlatenja kantonalnih organa
sadrana su u kantonalnom ustavu i kantonalnom zakonu. Isto vai i za odnose izmeu gradonaelnika i
opinskog naelnika, s tim to su ovlatenja gradonaelnika sadrana u statutu grada.
Odnosi izmeu organa uprave u istoj politiko-teritorijalnoj zajednici zasnivaju se na saradnji koja je
veeg intenziteta nego izmeu organa uprave razliitih politiko-teritorijalnih zajednica. Organi
razmjenjuju potrebne informacije i iskustva, obrazuju zajednike strune komisije i druga radna tijela,
organiziraju savjetovanja itd.

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Princip federalizma i odnosi izmeu organa uprave uporednopravna rjeenja. U federativno
ureenim dravama pitanje organizacije i poloaja uprave postavlja se na drugaiji nain nego u
unitarnim. Za unitarno ureene drave karakteristino je da postoji koncentracija vlasti u jednom centru i
da je pitanje postojanja uih jedinica samo pitanje njihovog postojanja kao upravnih, odnosno
administrativno-teritorijalnih jedinica.
U federativno ureenim dravama federalne jedinice ni u kom sluaju nisu administrativno-teritorijalne
jedinice, ve jedinice koje raspolau pravom samoorganizacije koje u nekim federacijama ide i do stepena
da se federalne jedinice proglaavaju za suverene drave, odnosno da mogu istupiti iz sastava federacije.
Pitanje je kako u federalnim jedinicama osigurati izvravanje saveznih zakona, odnosno kako organizirati
upravu. Dosadanja historijska iskustva pokazala su 2 osnovna naina na koja se ovo pitanje rjeavalo
jedan u vidu ustavne i politike prakse SAD, a drugi koji je doao do izraaja u vajcarskoj i Njemakoj.
Ustav SAD polazi od koncepcije separatizma svih funkcija koje vri savez i federalne jedinice. U vrenju
zakonodavne, upravne i sudske funkcije postoji potpuni dualizam drava i federacije. To kod upravne
funkcije znai da ne postoji predavanje pojedinih nadlenosti za sprovoenje zakona organima federalnih
jedinica, nego se izvravanje vri kroz obrazovanje upravnih jedinica, odnosno putem podrunih organa.
Na ovaj nain se obezbjeuje jedinstvena primjena saveznih zakona na cijelom podruju federacije,
olakava kontrola izvrenja zakona i stvaraju uslovi za efikasniji rad uprave. S druge strane, ovo rjeenje
otvara mogunost za stvaranje jake birokratizirane savezne uprave. Osim toga, na podruju federalnih
jedinica se smjetaju organi savezne uprave, na to te jedinice nerado gledaju kao na naruavanje svojih
prava.
Drugi sistem se sastoji u potpunom ili djelominom predavanju izvrenja saveznih zakona organima
uprave u federalnim jedinicama, s tim to savezni organi zadravaju izvjesna kontrolna ovlatenja. Ovaj
sistem je poznat i kao vicarsko-njemaki sistem jer je prvi put uveden u ovim zemljama. Isti sistem bio
je primijenjen u Ustavu SSSR iz 1936, FNRJ iz 1946, a u jednom posebnom obliku i u ustavu SFRJ iz
1974. Ovim ustavom su za izvravanje saveznih zakona bili odgovorni republiki i pokrajinski organi, a
savezni samo u oblastima koje su izriito bile odreene Ustavom.
U FBiH se prenoenje izvravanja federalnih zakona vri na kanton, grad ili na opinu (tj. ne samo na
kanton), a federalni organi uprave imaju jaka kontrolna ovlatenja.
ODNOS ORGANA UPRAVE U FBIH PREMA ORGANU ZAKONODAVNE VLASTI I ORGANU
IZVRNE VLASTI
Ovi odnosi mogu se svrstati u slijedee osnovne grupe:
1. Organizaciona vlast zakonodavnog i izvrnog organa (osnivaka prava) organ uprave osniva
se zakonom donesenim od strane zakonodavnog organa;
2. Personalna vlast zakonodavnog i izvrnog organa sastoji se u imenovanju funkcionera koji
rukovode radom organa uprave (za imenovanje ministara potrebna je potvrda Parlamenta FBiH,
Vlada FBiH imenuje rukovodee slubenike u ministarstvima itd);
3. Normativna vlast zakonodavnog i izvrnog organa organi uprave obavezni su izvravati propise
zakonodavnih i izvrnih organa;
4. Prava finansijskog karaktera sredstva za rad organa uprave obezbjeuju se u budetu;
5. Usmjeravanje rada organa uprave organ zakonodavne vlasti moe izdati smjernice organima
uprave za vrenje poslova iz njihove nadlenosti, a izvrni organ u istom cilju upute i smjernice;
6. Kontrola (nadzor) nad organima uprave i odgovornost organa uprave organi uprave obavezni su
izvjetavati o svom radu i na zahtjev organa zakonodavne vlasti poduzimati odgovarajue
organizacijske, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvravanje poslova iz
nadlenosti organa uprave. Iz ukupnih zakonskih rjeenja moe se zakljuiti da je u FBiH
odgovornost organa uprave prema izvrnom organu neposredna, a prema zakonodavnom organu
posredna.

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM
ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENIMA
Zasnivaju se na obavezama organa uprave koje su utvrene Ustavom, zakonom odnosno propisom
gradskog i opinskog vijea, kao i meusobnoj saradnji, informiranju i dogovaranju. Organi uprave su
ombudsmenima obavezni omoguiti nesmetano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno djelatnosti
sluenika organa uprave koji su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode. Obavezni su
ombudsmenima osigurati sva slubena dokumenta, ukljuujui i tajna dokumenta, kao i upravne spise. Na
zahtjev ombudsmena organi uprave obavezni su omoguiti i prisustvo ombudsmena pri rjeavanju stvari u
upravnom postupku.
Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu, ombudsmen moe od rukovodioca organa izvrne vlasti
(ministra) zatraiti osiguranje ispunjenja njegovog zahtjeva. Organi uprave obavezni su postupiti po
zahtjevima rukovodioca izvrne vlasti.

ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA PREDUZEIMA (DRUTVIMA) I DRUGIM PRAVNIM

LICIMA
Sastoje se u zakonom i propisom predvienim ovlatenjima i obavezama, te u saradnji. Organi uprave
imaju pravo obavljati upravni nadzor nad pravnim licima, a posebno inspekcijski nadzor. Preduzea i
druga pravna lica obavezna su organu uprave na njegov zahtjev dostavljati podatke i informacije iz oblasti
njihove djelatnosti, ako su ti podaci i informacije od znaaja za vrenje ovlatenja organa uprave.
ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA STRANKAMA (GRAANIMA)
Organi uprave su obavezni zahtjeve graana rjeavati u propisanim rokovima. Organi koji ostvaruju
neposredne kontakte sa strankama su obavezni organizirati obavljanje poslova na nain i pod uvjetima
koji graanima omoguuju da to jednostavnije, bre i efikasnije ostvaruju svoja prava i izvravaju
obaveze.
Organi uprave su obavezni razmatrati predstavke i prijedloge graana i dati im odgovore na podnesene
predstavke i prijedloge. Ako se predstavka ili prijedlog odnosi na nepravilan odnos slubenika organa
uprave prema graaninu, rukovodilac organa uprave duan je predstavku (prijedlog) ispitati i u sluaju da
je ista osnovana, preduzeti zakonom predviene mjere prema slubeniku na iji rad se predstavka odnosi.
Rukovodilac je obavezan pismeno odgovoriti podnosiocu predstavke odnosno prijedloga u roku od 10
dana od dana prijema predstavke odnosno prijedloga.
Zakon zabranjuje da organi uprave u rjeavanju stvari u upravnom postupku zahtijevaju od stranaka
pribavljanje uvjerenja i drugih javnih isprava o injenicama o kojima organi uprave ili institucije koje
imaju javna ovlatenja vode slubenu evidenciju. Ovi dokumenti pribavljaju se po slubenoj dunosti.
Kad se stranka u upravnom postupku odazove pozivu, a bez njene krivice slubena radnja zbog koje je
pozvana ne bude obavljena, stranka ima pravo na naknadu trokova.
Navedene norme iz Zakona o upravi u FBiH shodno se primjenjuju i u odnosima prema preduzeima i
drugim pravnim licima.
ODNOS ORGANA UPRAVE I SUDOVA
Odnos organa uprave i sudova
U pravnoj dravi upravni i sudski organi su meusobno odvojeni i u vrenju svojih funkcija su nezavisni i
samostalni. Upravnim aktom vri se rjeavanje u upravnim stvarima, tj. zasnivaju se upravnopravni
odnosi, a sudskim aktom razrjeavaju se sporne pravne situacije u pravnim odnosima. Meutim, do
odreenih odnosa izmeu organa uprave i sudova ipak moe doi. Ti odnosi se mogu pojaviti:
- kod rjeavanja prethodnog pitanja koje spada u nadlenost drugog dravnog organa;
16

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

kroz pruanje pravne pomoi;

kroz pojavu sukoba nadlenosti;
kroz kontrolu zakonitosti rada koju vre sudovi nad upravnim organima u svakoj pravnoj dravi.

Sukob nadlenosti organa uprave i sudova moe biti poitivan i negativan. Pozitivan je kad se organ
uprave i sud proglaavaju nadlenima za rjeavanje iste pravne stvari, a negativan kad se organ uprave i
sud proglaavaju nenadlenim za rjeavanje iste pravne stvari. U uporednom pravu postoje 2 sistema
rjeavanja ovog sukoba: francuski i anglosaksonski. Po francuskom sistemu sukob rjeava posebno
kolegijalno tijelo sastavljeno od predstavnika najviih organa uprave i pravosua. Po anglosaksonskom
sistemu, sukob rjeavaju vrhovni organi pravosua. U FBiH sukob nadlenosti rjeava Ustavni sud FBiH.

NAELA RADA ORGANA UPRAVE

Naelo zakonitosti
Nastanak principa zakonitosti. Naelo zakonitosti je politiki i pravni princip koji znai vezanost
dravnih organa za pravne propise, odnosno pravno-tehniki posmatrano predstavlja saglasnost niih
pravnih normi sa viim. Ovaj princip je rezultat borbe za ograniavanje kraljevog apsolutizma od strane
mlade buroazije, koja je na taj nain osigurala vlast parlamenta.
Prvo podvoenje uprave pod pravo pojavljuje se u Engleskoj nakon revolucije 1688.godine, kada Lok
razvija teoriju vlade saglasne zakonu i teorijski podvodi upravu pod pravo. Do ovih ideja u Francuskoj
dolazi nakon revolucije 1789.godine.
Naelo zakonitosti uprave u BiH. Naelo zakonitosti rada organa uprave istaknuto je kroz ustavne i
zakonske odredbe. U l.3 Zakona o upravi u FBiH navodi se da organi uprave poslove iz svoje
nadlenosti obavljaju samostalno, u skladu sa Ustavom, zakonom i drugim propisima. Zakon
predviaju i instrumente za zatitu i ostvarivanje naela zakonitosti. U l.9 Zakona o upravi u FBiH se
navodi da Federacija, kanton, grad odnosno opina, odgovaraju za tetu koju organ uprave nanese
fizikom ili pravnom licu nezakonitim ili nepravilnim radom.
Ustavne i zakonske norme predviaju vie modaliteta zatite zakonitosti rada organa uprave i kontrole
nad zakonitou tog rada. Organi uprave su po zakonu odgovorni organu zakonodavne vlasti za
zakonito, potpuno i efikasno obavljanje poslova iz svoje nadlenosti. Kontrola rada nad organima
uprave ostvaruje se i od strane javnog mnijenja. U l.6 Zakona se navodi da je rad organa uprave javan,
ukoliko za odreene izuzetne situacije zakonom nije drugaije odreeno. Na kraju, zakonitost u radu
organa uprave, odnosno prava graana i pravnih lice tite se putem pravnih lijekova, redovnih sudova i
institucije ombudsmena.
Sluajevi nezakonitosti. Pravna teorija sluajeve nezakonitosti klasificira u 5 grupa:
1. Nenadlenost. Upravni organi i ustanove moraju se pridravati propisane nadlenosti, kako stvarne
tako i mjesne. Nenadleno postupanje upravnog organa, posebno ako se radi o stvarnoj nadlenosti,
predstavlja jednu od teih povreda zakona. Od nenadlenosti treba razlikovati grupu uzurpaciju, kad
pojedinac ili grupa uope nemaju svojstvo javnog funkcionera, a donesu tobonji upravni akt. To je
tzv. nepostojei akt koji se ne treba pobijati, ve ga se jednostavno moe ignorisati.
2. Povreda propisa o postupku (formalna ili procesna greka) moe biti izvrena na 2 naina: povredom
propisa koji reguliu formu akta i povredom propisa koji reguliu postupak donoenja akta. Procesne
greke se dijele na bitne i nebitne. Nebitne su greke koje nisu mogle imati uticaja na sadraj akta.
3. Povreda materijalnopravnih propisa. Ona moe biti izvrena na 2 naina: da u konkretnom sluaju
nije primijenjen propis koji je trebalo primijeniti ili da je primijenjen odgovarajui propis, ali je
primijenjen pogreno, tj. na osnovu pogrenog tumaenja.
17

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Nezakonitost izvrena pogrenim utvrivanjem injeninog stanja. Greka u innjeninom stanju
pravi se na taj nain to se ne utvrde sve injenice koje su relevantne za donoenje akta. Ta greka
moe se uiniti nepotpunim ili pogrenim utvrivanjem injenica ili izvoenjem pogrenog zakljuka
iz utvrenih injenica.
5. Nezakonitost u cilju ili svrsi akta postoji ako upravni organ donosi akt radi ostvarenja drugog cilja, a
ne onoga koji proizilazi iz zakona. Upravnopravni propisi predstavljaju sredstva za postizanje
odreenih ciljeva, odnosno odreenih drutvenih interesa, pa zbog toga svako postupanje koje je
suprotno tim interesima predstavlja nezakonitost. Francuska pravna nauka se posebno bavila
ispitivanjem cilja ili svrhe upravnog akta i izgradila poseban pravni institut zloupotreba ovlatenja.
Diskreciona ocjena. Sutina diskrecione ocjene sastoji se u tome da zakonski propisi ne sadre
kategoriku normu, nego organu uprave ostavljaju da sam u konkretnom sluaju odabere izmeu 2 ili vie
mogunosti, rukovodei se pritom opim, odnosno javnim interesom. Dakle, kod diskrecione ocjene
organ bira izmeu 2 ili vie alternativa sa obavezom da izabere onu koja je cjelishodna u konkretnom
sluaju. Za vrenje diskrecione ocjene organ mora imati ovlatenje koje se daje u materijalnopravnom
propisu. Bitno je istai injenicu da je upravni organ koji vri diskrecionu ocjenu ogranien opim
interesom, odnosno diskreciona ocjena ne predstavlja samovolju (arbitrarnost) organa uprave.
Naelo samostalnosti organa uprave
Naelo samostalnosti je ustvari samo dosljedno proveden princip zakonitosti: uprava moe da radi samo
ono na ta je ovlatena, odnosno niko ne moe da se mijea u taj njen zakonom i drugim propisima
odreeni djelokrug, s tim to je ona odgovorna za izvravanje svojih zadataka.
Naelo efikasnosti
Naelo efikasnosti moe se definirati kao optimalan odnos izmeu postavljenih zadataka i postignutih
rezultata. Naelo efikasnosti ne treba biti suprotstavljeno naelu zakonitosti, nego naelo zakonitosti treba
biti pretpostavka za ostvarivanje efikasnosti u radu organa uprave. Efikasnost posmatrana u okviru naela
zakonitosti znai tenju za to ekonominijim radom, za racionalizacijom dravne uprave i sl. Osnovni
preduslovi za to su adekvatna funkcionalna organizacija uprave i primjena savremenih sredstava u radu
(informatika sredstva i sl).
Naelo javnosti
Javnost rada uprave smatra se jednom od osnovnih garancija prava graana. Naelo javnosti rada uprave
u FBiH izriito predvia odredba l.6 Zakona o upravi u FBiH, prema kojoj je rad organa uprave javan,
ukoliko za odreene izuzetne situacije zakonom nije drugaije odreeno.
Prema l.96 Zakona o upravi uFBiH, federalni organi uprave i federalne ustanove obavjetavaju javnost o
svom radu davanjem informacija tampi i drugim sredstvima informisanja, izdavanjem slubenih
publikacija, odravanjem press konferencija i osiguravanjem drugih uvjeta za upoznavanje javnosti sa
radom federalnih organa uprave i federalnih ustanova. Izuzetak od ovog pravila predvien je u l.97 st.3,
gdje se kae da e federalni organi uprave i federalne ustanove uskratiti davanje podataka koji
predstavljaju dravnu, vojnu, slubenu ili poslovnu tajnu.
DJELOKRUG I NADLENOSTI ORGANA UPRAVE
Djelokrug predstavlja generalno odreeno podruje djelatnosti koje u ukupnosti funkcija upravnih organa
odreenog nivoa vlasti pripada odreenom upravnom organu. Po pravilu se djelokrug odreuje prilikom
osnivanja odreenih upravnih organizacija, tj. zakonom odnosno odlukom gradskog ili opinskog vijea.
Nadlenost se odreuje tek nakon to je odreen djelokrug odreenog organa uprave i to po pravilu
materijalnopravnim propisom. Nadlenost se moe definirati kao pravo i dunost organa uprave za
vrenje odreenog upravnog posla ili grupe poslova. Svaki organ duan je da se pridrava svoje
nadlenosti u pozitivnom i negativnom smislu, tj. ne smije raditi posao na koji nije nadlean, a ne smije
se ni uzdravati od poslova za koje je nadlean.
18

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nadlenost se dijeli na stvarnu i mjesnu. Svarna nadlenost je nadlenost po sadraju djelatnosti, odnosno
vrsti poslova koji se vre. Mjesna nadlenost je teritorija na koju se protee mogunost djelovanja
upravne organizacije.
Nadlenost se ne moe mijenjati voljom organa uprave, niti voljom stranaka. Izuzetke od ovog pravila
predstavljaju delegacija i supstitucija nadlenosti. Delegacija znai prenoenje nadlenosti sa upravnog
organa vieg na upravni organ nieg nivoa vlasti. Supstitucija je preuzimanje odreenog posla koji se
nalazi u nadlenosti upravnog organa nieg nivoa od strane upravnog organa vieg nivoa vlasti.
Delegacija i supstitucija dozvoljene su samo ako je to izriito predvieno zakonom.
Od promjene nadlenosti treba razlikovati sluaj kad jedan upravni organ obavlja za drugi po njegovom
traenju odreene dijelove poslova, odnosno odreene procesne radnje. Obavljanje takvog posla zove se
rekvizicija nadlenosti. Ona se ustvari sastoji u pravnoj pomoi jednog organa drugom.
Supliranje (zamjenjivanje) nadlenosti predstavlja prijelaz nadlenosti sa jednog na drugi organ istog
stepena (nivoa). Ovo e se desiti naroito u sluaju kad je stranka traila izuzee starjeine organa koji je
bio ovlaten za rjeavanje postupka. U takvom sluaju organ uprave vieg stepena moe ovlastiti drugi
organ istog stepena na voenje postupka i donoenje rjeenja. Zamjenjivanjem nadlenosti smatra se i
sluaj kad upravni posao prelazi sa jednog na drugog radnika unutar istog organa uprave.
Sukob nadlenosti moe biti pozitivan i negativan. Pozitivan je kad 2 ili vie organa prisvajaju
nadlenost, a negativan kada 2 ili vie organa odbijaju nadlenost u odreenom predmetu. Pravilo je da
sukob nadlenosti rjeava neposredno vii organ od organa u sukobu. Obrnut pojam sukobu nadlenosti je
saradnja ili kolaboracija organa.

SREDSTVA ZA RAD I RADNI ODNOSI U ORGANIMA UPRAVE

Sredstva za rad
Sredstva za rad organa uprave obezbjeuju se u budetu politiko-teritorijalne zajednice kojoj organi
uprave, odnosno slube za upravu pripadaju. U budetu FBiH osiguravaju se sredstva za rad federalnih
organa uprave i federalnih ustanova, kao i sredstva za rad kantonalnih organa kojima je povjereno
izvravanje federalne politike i federalnih propisa.
Prihod koji organi uprave i ustanove ostvare u okviru svoje djelatnosti unosi se u budet FBiH. Izuzetno
se moe odrediti da ostvarene prihode organ ili ustanova koristi za odreene namjene iz svoje nadlenosti.
Sredstva za rad federalnih organa uprave i federalnih ustanova dijele se na 4 kategorije:
1. Sredstva za plae. Plae slubenika i namjetenika u federalnim organima uprave ureuju se
federalnim zakonom.
2. Sredstva za materijalne trokove. Prema zakonskoj odredbi (l.160), sredstva za materijalne trokove
slue za:
- nabavku potronog materijala, sitnog inventara i ogrijeva;
- isplatu trokova za osvjetljenje i odravanje istoe u radnim prostorijama;
- isplatu trokova za PTT usluge, zakup i redovno odravanje radnih prostorija;
- nabavku strunih publikacija, literature i tampanje slubenih materijala;
- isplatu putnih i drugih trokova koji predstavljaju osobna primanja, a koji se po posebnim propisima
priznaju federalnom organu uprave odnosno federalnoj ustanovi u materijalne trokove;
- isplatu drugih trokova potrebnih za vrenje djelatnosti federalnog organa uprave, odnosno ustanove;
- isplatu naknade za pokrie izdataka za ishranu u toku rada, prijevoz na posao i sa posla, naknade za
koritenje godinjeg odmora i druge materijalne trokove.
3. Sredstva za posebne namjene. Ova sredstva slue za:
19

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

podmirenje odreenih posebnih potreba u vezi sa radom federalnog organa uprave, odnosno federalne
ustanove;
finansiranje neprivrednih investicija;
naknade po ugovorima za nauno-istraivake i druge strune poslove i struno usavravanje;
namjene koje se ne finansiraju iz drugih sredstava;

Ova sredstva mogu se koristiti neposredno iz budeta FBiH ili prenijeti na poseban raun federalnog
organa uprave, odnosno federalne ustanove.
4.
-

Sredstva opreme. To su:

inventar i druge pokretne stvari;
novana sredstva namijenjena za nabavku opreme;
druga novana sredstva koja se izdvoje po zavrnom raunu i novana sredstva dobijena prodajom,
davanjem na koritenje, u zakup, ili poslugu stvari ili opreme;
- druga novana sredstva koja slue za nabavku opreme federalnog organa uprave odnosno federalne
ustanove, u skladu sa zakonom.

Federalni organ uprave, odnosno ustanova moe sredstva opreme koristiti zajedno sa drugim federalnim
organima uprave, ustanovama i institucijama. Vlada moe utvrditi da se pojedina sredstva opreme
obavezno zajedniki koriste za sve ili za 2 ili vie federalnih organa uprave i ustanova.

Radni odnosi
Materija radenih odnosa u organima uprave ne spada u upravno, nego u radno pravo. Osnove radnih
odnosa slubenika i namjetenika u organima uprave odreene su Zakonom o radnim odnosima i plaama
slubenika organa uprave u FBiH (Sl.novine FBiH br.13/98). Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog
odnosa koja nisu ureena ovim zakonom, primjenjuju se opi propisi o radu i kolektivni ugovori.
Poslove iz nadlenosti organa uprave i slubi za upravu vre slubenici i namjetenici. Slubenici su
djelatnici koji se u organima uprave i slubama za upravu rasporeuju na radna mjesta na kojima se
obavljaju poslovi iz osnovne djelatnosti tih organa odnosno slubi. Namjetenici su djelatnici koji se u
organima uprave i slubama za upravu rasporeuju na radna mjesta na kojima se obavljaju pomonotehniki poslovi u tim organima i slubama.
Slubenici sa visokom i viom kolskom spremom primaju se u radni odnos na osnovu konkursa, a ostali
slubenici i namjetenici na osnovu oglasa. O prijemu u radni odnos odluuje rukovodilac organa uprave,
gradonaelnik odnosno opinski naelnik. Slubenici se primaju u radni odnos uz obavezan probni rad od
tri mjeseca. Prava i dunosti slubenika u toku radnog odnosa, struno usavravanje, napredovanje,
odgovornost itd, detaljno su propisani u Zakonu. Bitno je spomenuti da slubenici organa uprave i slubi
za upravu imaju pravo na sindikalno udruivanje, u skladu sa opim propisima o radu, ako posebnim
zakonom nije drugaije odreeno.

INSTITUCIJE KOJE IMAJU JAVNA OVLATENJA

JAVNA OVLATENJA U FEDERACIJI BIH
Javna ovlatenja mogu se povjeriti preduzeima (drutvima), ustanovama i drugim pravnim licima, i to
zakonom i propisom gradskog ili opinskog vijea. Sastoje se u ovlatenju da u okviru svojih djelatnosti
odluuju u pojedinanim stvarima o odreenim pravima i obavezama graana, preduzea i drugih pravnih
lica. Zakon izriito zabranjuje da se ovim institucijama povjeravaju poslovi inspekcijskog nadzora, osim
strunih poslova za potrebe inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehnika ispitivanja i sl).
Upravni nadzor nad radom institucija koje vre javna ovlatenja vre organi uprave iz upravnog podruja i
nivoa vlasti kojem pripadaju poslovi uprave koji se obavljaju na osnovu javnih ovlatenja. U okviru
20

WWW.BH-PRAVNICI.COM
upravnog nadzora, nadleni organ ima pravo i dunost provoditi inspekcijski nadzor, a ima i prava koja
ima drugostepeni organ uprave u upravnom postupku.
Institucije koje imaju javna ovlatenja dune su nadlenom organu uprave koji vri upravni nadzor
podnositi izvjetaj najmanje jednom godinje.
JAVNE SLUBE U UPOREDNOM PRAVU
Pojam. Teoriju javne slube naroito je razvio francuski profesor LEON DIGI, predstavnik tzv.teorije
socijalnih funkcija. On smatra da je javna sluba svaka djelatnost ije obavljanje mora biti obezbijeeno,
regulisano i kontrolisano od strane onih koji vladaju, jer je obavljanje ove djelatnosti neophodno za
ostvarivanje i razvoj drutvene uzajamnosti i ujedno je takve prirode da ne moe biti ostvareno bez
intervencije vladajue sile. Iz ove definicije se vidi da je cilj javne slube obezbjeenje drutvene
uzajamnosti, a sila onih koji vladaju je sredstvo kojim se taj cilj postie.
Predstavnik novije francuske pravne nauke ANDRE LOBADER javnu slubu definie kao aktivnost
javnih kolektivnih tijela (drave, departmana, opina) koja je usmjerena na zadovoljavanje neke potrebe
od opeg interesa.
Klasifikacija. Francuska pravna nauka je bavei se pitanjem klasifikacije javnih slubi u obzir uzela
uglavnom 2 kriterija: predmet javne slube i nain na koji se obezbjeuje opi interes. Prema predmetu
javne slube se dijele na 3 glavne kategorije: javne slube uprave, javne slube industrije i trgovine, te
socijalne javne slube.
Prema nainu kako se obezbjeuje opi interes, takoer se razlikuju 3 kategorije javnih slubi:
1. Javne slube koje za cilj imaju da neposredno i pojedinano zadovoljavaju potrebe pojedinaca
(korisnika);
2. Javne slube koje na posredan nain pruaju korist pojedincima (npr. koritenje javnih puteva,
mostova itd);
3. Javne slube koje slue opem interesu u pravom smislu rijei (npr. odbrana, diplomatija itd).
Prvobitno su postojala 2 oblika javnih slubi: Javna ustanova, koja ima svojstvo pravnog lica i Koncesija,
tj. ugovorom povjereno vrenje javne slube pojedincu. Ovi osnovni oblici su danas dopunjeni novim
oblicima. Javne ustanove preobraavaju se u javna preduzea, a kao posebni organi koji vre djelatnost
javnih slubi javljaju se i mjeovita preduzea, tj. preduzea u mjeovitom vlasnitvu (dio akcija je u
vlasnitvu privatnih vlasnika kapitala, a dio u vlasnitvu drave).

DRUGI DIO

UPRAVNO-PRAVNI ODNOS
OPE KARAKTERISTIKE UPRAVNOPRAVNOG ODNOSA
POJAM UPRAVNOPRAVNOG ODNOSA
Upravnopravni odnos predstavlja takav pravni odnos u koji na autoritavivan nain stupaju javni organi sa
pojedincima, pravnim licima i drugim strankama.
SUBJEKTI IZMEU KOJIH SE MOE ZASNOVATI UPRAVNOPRAVNI ODNOS
Upravnopravni odnos se moe zasnovati:
- izmeu organa uprave, ustanove ili institucije koja vri javna ovlatenja i pojedinca graanina;
- izmeu upravnih organa i preduzea, tj. drutava;
- izmeu upravnih organa i drugih pravnih lica;
- izmeu samih upravnih organa (npr. rjeenje sanitarne inspekcije kojim se nareuje organu uprave da
pobolja higijenske uslove u prostorijama za rad);
21

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

izmeu odreenih upravnih organa i njihovih slubenika (npr. rjeenje o unapreenju PVL).

RAZLIKA IZMEU UPRAVNOPRAVNOG I GRAANSKOPRAVNOG ODNOSA

Razlike su u pogledu naina zasnivanja i subjekata odnosa. Graanskopravni odnos po pravilu nastaje
saglasnom izjavom volja subjekata u ovom odnosu (ugovorom). Upravnopravni odnos je autoritativan
odnos, tj. odnos vlasti. Jedan od subjekata upravnopravnog odnosa uvijek je upravni organ, ustanova,
odnosno institucija koja vri javna ovlatenja. S obzirom na autonomiju volja, u graanskopravnom
odnosu je irelevantno razlikovanje subjekata u smislu da li su to pojedinci, pravne osobe, dravni organi...

NASTANAK UPRAVNOPRAVNOG ODNOSA

Upravnopravni odnosi mogu nastati na 3 naina:
1. Na osnovu upravnog akta, tj. akta koji sadri konkretnu autoritativnu odluku javnog organa
osnovni i najei nain;
2. Na osnovu neke pravne injenice npr. dijete roeno od roditelja dravljana BiH stie dravljanstvo
BiH samim roenjem (po sili zakona);
3. utnjom uprave, tj. kad je izriito propisano da se zahtjev stranke smatra usvojenim ako organ u
odreenom roku ne donese upravni akt. To je izuzetan sluaj jer je pravilo da se utnjom ne zasniva
upravnopravni odnos, nego stranka ima pravo albe drugostepenom organu.
POJAM UPRAVNOG AKTA
Upravni akt se najee definie kao pravni akt uprave kojim se na autoritativan nain rjeava jedan
konkretan sluaj. Sutina upravnog akta, tj. bitni elementi koji ga karakteriu, data je u definiciji prof.
Radomira Lukia prema kojoj bi se upravni akt mogao odrediti po sadrini kao pojedinaan akt kojim se
odreuje dispozicija koja subjekta ije ponaanje regulie obavezuje i protiv njegove volje. Dakle, za
upravni akt je karakteristino:
- da je pravni akt;
- da je pojedinaan (konkretan);
- da sadri dispoziciju;
- da je autoritativan.
Upravni akt je pravni akt, tj. sadri normu. Za razliku od pravnog, materijalni akt ne sadri normu ve se
sastoji u ponaanju koje je regulisano normama.
Pojedinani akti dijele se na potpune, tj. akte koji sadre i dispoziciju i sankciju i nepotpune, tj. akte koji
sadre samo dispoziciju ili samo sankciju. Akt koji sadri samo dispoziciju je upravni akt ili pravni posao,
to zavisi od naina donoenja. Akt koji sadri sankciju je sudski akt. Ako je donesen autoritativno,
nepotpuni akt koji sadri samo dispoziciju je upravni akt. Njime se dakle zasnivaju pravni odnosi
neovisno od pristanka druge strane i dispozicija koju on sadri se moe prinudno izvriti.
VRSTE UPRAVNIH AKATA
U zavisnosti od kriterija, upravni akti se mogu podijeliti na vie grupa:
1. individualni i generalni;
2. konstitutivni i deklarativni;
3. pozitivni i negativni;
4. pravno vezani akti i akti koji se donose na osnovu slobodne ocjene;
5. akti koje donosi jedan organ i zbirni akti;
6. akti koji se donose po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke;
22

WWW.BH-PRAVNICI.COM
7. akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi;
8. rjeenja i zakljuci.
Individualni i generalni upravni akti. Za individualni upravni akt karakteristino je da je lice, odnosno
lica, na koje se odnosi taj akt poimenino navedeno u aktu. Dakle, akt se moe odnositi i na vie lica, ali
ona moraju biti poimenino navedena. Za stvar koja se tie vie lica, za sva ta lica moe se donijeti jedno
rjeenje, ali sva lica moraju biti imenovana u dispozitivu,a u obrazloenju moraju biti izloeni razlozi koji
se odnose na svako od tih lica. Ovakvo rjeenje mora se dostaviti svakom od tih lica pojedinano.
Generalni upravni akt odnosi se na vei broj lica koja se ne navode poimenino, ali se iz akta moe
nedvojbeno utvrditi na koja lica se akt odnosi. Dakle, lica nisu odreena ali su odrediva. Generalni
upravni akt se od opeg akta razlikuje po tome to akt opeg karaktera sadri opu normu, tj. pravilo za
neodreeni broj sluajeva. Generalni akt je pojedinani upravni akt jer sadri norme za konkretan sluaj.
Konstitutivni i deklarativni upravni akti. Ova podjela izvrena je s obzirom na injenicu da li se
upravnim aktom formiraju (stvaraju, mijenjaju ili ukidaju) pravni odnosi (konstitutivni) ili se samo
utvruje postojanje pravnog odnosa (deklarativni akti).Konstitutivni akti djeluju ex nunc, tj. od momenta
donoenja, jer je zadatak konstitutivnog akta formiranje pravnog odnosa koji nije postojao. Deklarativni
akti djeluju ex tunc, jer se njima samo konstatuje postojanje pravnog odnosa koji je ve postojao i prije te
konstatacije.
U praksi je ponekad vrlo teko razlikovati da li se radi o jednoj ili drugoj vrsti akta. Zbog toga se
konstitutivnim i deklarativnim aktima po pravilu ne daju posebni nazivi, ve su oni obuhvaeni
jedinstvenim nazivom. Tako je i u naem pravu, gdje rjeenje moe biti i konstitutivni i deklarativni akt.
Konstitutivni akti dijele se na akte koji stvaraju nove pravne odnose, akte koji mijenjaju i akte koji
ukidaju postojee pravne odnose. Osim toga, konstitutivni akti se dijele na ovlaujue (favorabilne) i
obavezujue (onerozne) zavisno od toga da li za pojedince stvaraju pogodnosti ili terete. Ovlaujuim se
stranci dodjeljuje neko pravo, a obavezujuim joj se namee neka dunost. Meutim, vrlo esto se u istom
aktu javljaju oba elementa, tj. i ovlatenja i dunosti. Obavezujui akti mogu sadravati obavezu injenja
ili neinjenja, te se u tom smislu govori o nareenju i o zabrani.
Pozitivni i negativni upravni akti. Pozitivni su upravni akti koji proizvode neku promjenu u postojeim
pravnim odnosima (stvaranje novih, promjena, ponitavanje ili ukidanje postojeih odnosa). Negativni su
upravni akti kojima se odbija promjena postojeih pravnih odnosa. Oni se redovno donose po zahtjevu
stranke, tj. ako stranka ne ispunjava uvjete za dodjelu nekog prava (npr.odbijanje izdavanja dozvole za
noenje oruja). Odbijanje stranke moe biti izvreno negativnim aktom ili utnjom uprave. Samo
izuzetno se zakonom moe predvidjeti da utnja predstavlja pristanak.
Pravno vezani akti i akti doneseni na osnovu slobodne ocjene. Vezani akti su upravni akti kod kojih je
zakonom unaprijed propisano da se moraju donijeti i kakav mora biti njihov sadraj. Akt donesen na
osnovu slobodne ocjene je akt kod kojeg je organu zakonom ostavljeno da po svom slobodnom
nahoenju i ocjeni opeg interesa u konkretnom sluaju odlui da li e, odnosno kakav e upravni akt
donijeti.
Akti koje donosi jedan organ i zbirni (sloeni) upravni akti. Najei sluaj je da upravni akt donosi
jedan organ. Izuzetno, kad je to odreeno zakonom ili na zakonom zasnovanom propisu upravni akt mogu
donijeti 2 ili vie organa uz razliite oblike saradnje koji su propisani Zakonom o upravnom postupku. Ti
oblici saradnje mogu biti:
1. Zajedniko donoenje upravnih akata od strane 2 ili vie organa.
2. Donoenje rjeenja uz prethodnu saglasnost drugog organa.
3. Donoenje rjeenja u saglasnosti sa drugim organom
4. Rjeenje uz potvrdu ili odobrenje drugog organa
5. Rjeenje po pribavljenom miljenju drugog organa.
Upravni akti koji se donose po slubenoj dunosti i po zahtjevu stranke. Ova podjela izvrena je s
obzirom na inicijativu za donoenje upravnog akta. Upravni akti pokreu postupak po slubenoj dunosti
23

WWW.BH-PRAVNICI.COM
u sluaju kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad organ utvrdi da s obzirom na
postojee injenino stanje treba upravni postupak pokrenuti radi zatite javnog interesa.
Upravni akti doneseni u pisanoj i usmenoj formi. Prema Zakonu o upravnom postupku, pravilo je da se
rjeenje donosi pismeno, sa odreenim sastavnim dijelovima i da se kao takvo oznai. Samo izuzetno
moe se donijeti i usmeno rjeenje i to samo u sluajevima kad se radi o preduzimanju izuzetno hitnih
mjera u cilju osiguranja javnog reda i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot ljudi ili
imovinu. Po zahtjevu stranke, organ koji je izdao usmeno rjeenje je duan ga izdati napismeno najkasnije
8 dana od dana donoenja rjeenja.
Od usmenog rjeenja treba razlikovati usmeno objavljeno ili saopteno rjeenje. Kad se o nekom
predmetu dri usmena rasprava, rjeenje se moe saoptiti na samoj raspravi, ali se i u tom sluaju mora
izdati pismeno rjeenje. Rok za albu poinje tei od dana dostavljanja, a ne od dana saoptavanja
rjeenja.
Rjeenja i zakljuci se donose s obzirom na predmet upravnog akta. Rjeenjem se odluuje o glavnoj
stvari (predmetu), a zakljukom o sprovoenju postupka.
SADRAJNI ELEMENTI UPRAVNOG AKTA
Detaljnije su obraeni upravnom postupku. Osnovni sadrajni elementi su konkretizacija predmeta i
subjekata akta, dispozitiv, obrazloenje i uputa o pravnom lijeku. U pravnoj teoriji postoji princip da kod
vezanih upravnih akata organ moe stavljati samo dodtake koji su predvieni pravnim propisom. Kod
akata koji se donose na osnovu slobodne ocjene se naelno mogu postavljati i dodaci koji nisu predvieni
pravnim propisom, a kojima se ostvaruju ciljevi rjeenja.
U vezi s navedenim, upravnom aktu mogu se dodavati uslov, rok, nalog i pridraj opoziva.
Uslov je dodatak upravnom aktu kojim se njegovo djelovanje ini ovisnim o nekoj buduoj i neizvjesnoj
okolnosti. Uslovi se dijele na suspenzivne (odgodne) i rezolutivne (raskidne). Kod suspenzivnih pravno
dejstvo akta nastupa tek ispunjenjem uslova. Kod rezolutivnih pravno dejstvo nastupa odmah, ali
nastupom predvienog dogaaja ili okolnosti njegovo pravno dejstvo automatski prestaje.
Osim ove podjele postoji i podjela na potestativne, kauzalne i mikstne uslove, u zavisnosti od toga da li
nastupanje uslova zavisi od volje adresata.
Rok predstavlja odreeni protok vremena za koji je vezan nastanak ili prestanak nekog pravnog odnosa.
Razlika u odnosu na uslov je to to kod roka nema elementa neizvjesnosti.
Nalog je dodatak upravnom aktu kojim se stranci nalae izvrenje odreene radnje, ali izvrenje ili
neizvrenje te radnje nije vezano sa pravnim dejstvom akta. Ako lice ne izvri nalog, rjeenje upravnog
organa ne prestaje vaiti, ve organ ima pravo pristupiti prinudnom izvrenju.
Pridraj opoziva je dodatak upravnom aktu kojim se odreuje da e se akt opozvati u sluaju kad nastupe
odreene okolnosti. Taj dodatak je slian raskidnom uslovu, s tim to ne nastaje ipso iure, ve je potrebno
posebno, novo rjeenje kojim se izrie opozivanje.
PRAVNO DEJSTVO UPRAVNOG AKTA
Upravni akt obavezan je za stranke i za organ koji ga je donio, a trea lica ne smiju poduzeti nikakvo
injenje koje bi bilo suprotno tom aktu. Postoji prezumpcija zakonitosti upravnog akta, dok se suprotno
ne utvrdi aktom nadlenog organa.
Jedno od dejstava upravnog akta je i mogunost njegovog prinudnog izvrenja. Radi obezbjeenja
izvrenja moe se zakljukom dozvoliti izvrenje rjeenja i prije nego to je ono postalo izvrno, ako bi
bez toga moglo biti osujeeno ili znatno oteano izvrenje poslije izvrnosti rjeenja.
Od prinudnog izvrenja treba razlikovati eventualno kanjavanje zbog neizvrenja, kod kojeg se radi o
izricanju sankcije i njenoj primjeni jer lice nije postupilo po dipoziciji iz upravnog akta. Izricanje sankcije
24

WWW.BH-PRAVNICI.COM
zbog neizvrenja nije u domenu upravnopravnih odnosa i ZUP ne sadri nikakve sankcije zbog
neizvrenja, ve samo mjere prinudnog izvrenja.
Za konstitutivne upravne akte postoji zabrana retroaktivnosti. (deklarativni akti su po svojoj prirodi
retroaktivni). Izuzeci od naela zabrane retroaktivnosti postoje u sluajevima koji su izriito predvieni
zakonom, kad se radi o stavljanju van snage ve donesenog akta, kao i u sluaju opoziva upravnog akta.
PRESTANAK VAENJA UPRAVNOG AKTA
Upravni akt moe prestati da vai na vie razliitih naina:
1. Ispunjenjem dunosti navedene u aktu npr. plaanjem poreza prestaje djelovanje rjeenja kojim je
odreen porez;
2. Nastupom raskidnog (rezolutivnog) uslova, odnosno roka;
3. Upravni akt koji sadri neko ovlatenje prestaje vaiti ako se to lice odrekne ovlatenja ili se njime ne
poslui u odreenom roku;
4. Smru adresata, ako se radi o strogo linim ovlastima i dunostima (npr.dozvola za noenje oruja);
5. Propau stvari, ako je akt donesen povodom neke stvari;
6. Stavljanjem van snage od strane nadlenog organa. To moe biti ukidanje i ponitavanje. U sluaju
ponitavanja rjeenja, akt se stavlja van snage i ponitavaju sve posljedice koje je proizveo. U sluaju
ukidanja se akt stavlja van snage, ali bez ponitavanja posljedica koje je proizveo.
7. Kad se zakonom, odnosno aktom donesenim na osnovu zakona zabrani vrenje odreene djelatnosti,
pa se istovremeno proglaavaju ukinutim i sva rjeenja koja su bila donesena u vrenju takve
djelatnosti.
PRAVOSNANOST UPRAVNIH AKATA
Pravosnanost predstavlja svojstvo upravnog akta da se ne moe stavljati van snage zbog eventualne
nezakonitosti. Dakle, radi se o kompromisu izmeu naela zakonitosti i pravne sigurnosti graana. Svaki
pravni poredak odreuje rok u kome se pravni akt moe staviti van snage, a nakon toga akt postaje
pravosnaan.
Sutina pravosnanosti upravnog akta je u spreavanju opozivanja akta od strane organa koji ga je donio.
S tim u vezi postoji razlika izmeu tzv. formalne i materijalne pravosnanosti. Formalna pravosnanost
je nepobojnost akta od strane stranke, tj. da stranka ne moe vie upotrebljavati pravne lijekove.
Materijalna pavosnanost je neopozivost akta od strane javnog organa, odnosno njegova vezanost tim
aktom. Akt moe postati materijalno pravosnaan tak nakon to je postao formalno pravosnaan, tj. tek
nakon to je stranka iscrpila redovna pravna sredstva ili ih nije upotrijebila u ostavljenom roku.
Zakonom se mogu propisati i sluajevi kad se i materijalno pravosnano rjeenje moe staviti van snage.
To su vanredna pravna sredstva: obnova postupka i posebni sluajevi ponitavanja, ukidanja i mijenjanja
rjeenja, kojiih ima 6 (l.246-265 ZUP).
Pravosnanost treba razlikovati od konanosti i izvrnosti akta. Pod konanim upravnim aktom
podrazumijeva se akt gdje je predmet definitivno (konano) rijeen u upravnom postupku, bilo da se alba
ne moe izjaviti ili je postupak po albi okonan. Izvrnost znai da se neki akt moe provesti prinudnim
putem. U naem sistemu akt postaje izvran ako protiv njega nije dozvoljena alba, ili ako dozvoljena
alba nema suspenzivno dejstvo.
POGRENI UPRAVNI AKTI
Pri donoenju upravnog akta mogu se uiniti odreene greke koje se po svojoj prirodi mogu svrstati u 3
grupe: faktike greke, greke koje se sastoje u necjelishodnosti akta i pravne greke. Obzirom na vrstu
greke upravni akti se dijele na neuredne, nepravilne i nezakonite.
25

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Neuredni upravni akti sadre faktike greke, tj. greke u imenima, brojevima, pisanju, raunanju i sl.
Dakle, akti su pravilno doneseni ali pogreno napisani. Ispravke nisu vremenski ograniene, a provode se
po slubenoj dunosti ili zahtjevu stranke.
Nepravilni upravni akti je upravni akt koji je necjelishodan. Drugostepeni organ moe ponititi rjeenje
prvostepenog organa ako smatra da je necjelishodno i stvar rijeiti po svom shvatanju. Sud u upravnom
sporu ne moe mijenjati diskrecionu ocjenu upravnog organa, pa e kao neosnovanu odbiti tubu kojom
se pobija cjelishodnost rjeenja.
Nezakoniti upravni akti su akti koji sadre pravne greke. U pravnoj teoriji je posebno znaajna podjela
nezakonitih upravnih akata na oborive (ruljive) i nitave.
Oborivi upravni akti predstavljaju akte ija je nezakonitost lake prirode, te mogu ostati na snazi ako se
protiv njih blagovremeno ne upotrijebi pravno sredstvo (redovno ili vanredno), ili se pravno sredstvo
neuspjelo upotrijebi. Nitavi upravni akti sadre pravnu greku vrlo teke prirode, pa zbog toga ne mogu
nikaad biti sanirani i mogu se ukloniti iz pravnog poretka u svako doba kad se ustanovi odgovarajua
pravna greka. Oborivi upravni akti mogu se ponititi ili ukinuti, a nitavi pravni akti se uvijek
ponitavaju.
Po Zakonu o upravnom postupku u FBiH (l.264), nitavo je rjeenje:
- kad je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadlenosti ili u stvari o kojoj se uope ne
moe rjeavati u upravnom postupku;
- koje bi svojim izvrenjem moglo prouzrokovati neko djelo kanjivo po krivinom zakonu;
- ije izvrenje uope nije mogue;
- koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na rjeenje stranka naknadno nije izriito ili
preutno pristala;
- koje sadri nepravilnost koja je po nekoj izriitoj zakonskoj odredbi predviena kao razlog nitavosti.
Osim pravnih greaka koje ine upravni akt nezakonitim, postoje i pravne greke koje ne proizvode
pravne posljedice. To su tzv. nebitne greke. Nebitne greke ne utiu na valjanost upravnog akta. ZUP
izriito predvia da e drugostepeni organ odbiti albu ako nae da je u prvostepenom postupku bilo
nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rjeenje stvari.
Upravni akt moe biti i samo djelomino pogrean. U takvom sluaju stavljanje van snage e se odnositi
samo na taj dio akta, a preostali dijelovi e ostati nedirnuti. To je u pravilu sluaj kad dispozitiv ima vie
taaka bez unutranje uske povezanosti.
KARAKTER NORMI KOJE REGULIU USTAVNOPRAVNE ODNOSE
Pravne norme, odnosno dispozicije pravnih normi dijele se na prinudne (imperativne, ius cogens) i
dispozitivne, a zatim na kategorike i disjunktivne (alternativne).
Posebnu grupu u okviru alternativnih ine dispozicije koje daju diskrecionu vlast.
Imperativne (prinudne) dispozicije su one koje sadre pravilo ponaanja obavezno za odreene subjekte
(npr. dispozicija koja sadri visinu poreza). Dispozitivne (zamjenjive) su dispozicije koje sadre odreeno
pravilo ponaanja, ali je subjektima ostavljena mogunost da ugovore neto drugo. Imperativne
dispozicije karakteristine su za upravno i krivino pravo, a dispozitivne za graansko pravo.
Od navedenih treba razlikovati kategorike i alternativne (disjunktivne) dispozicije. Kategorike
propisuju tano odreeno injenje ili neinjenje, dok alternativne daju subjektu mogunost izbora izmeu
vie propisanih alternativa. Dakle, i kategorike i alternativne dispozicije su imperativne.

NEKI MATERIJALNOPRAVNI INSTITUTI UPRAVNOG PRAVA

UPRAVNO PRAVO S OBZIROM NA LICA
26

WWW.BH-PRAVNICI.COM
DRAVLJANSTVO
Pojam dravljanstva
Dravljanstvo predstavlja upravnopravni odnos trajnog karaktera izmeu fizikog lica i drave, iz kojeg
proistiu odreena prava i dunosti za to lice, bez obzira da li se nalazi na domaoj ili stranoj teritoriji.
Prema tome, dravljanin je fiziko lice koje je pravno vezano za odreenu dravu, iz ega proizilaze
posebna prava i dunosti (politika, graanska i ekonomsko-socijalna prava, vojna obaveza i sl).
Stranac je svako fiziko lice koje nije dravljanin. Dakle, pod pojmom stranac podrazumijeva se i strani
dravljanin i apatrid, tj. lice bez dravljanstva. Razlika u pravnom poloaju izmeu dravljanina i stranca
je u tome to strancu ne pripadaju sva prava i obaveze koja u odreenoj dravi ima dravljanin, meu
kojima su najznaajniji aktivno i pasivno birako pravo, pravo obavljanja javnih slubi i obaveza sluenja
vojnog roka.
Pravno regulisanje dravljanstva.
Prvo sistematsko regulisanje dravljanstva izvreno je u Napoleonovom graanskom zakoniku, a kasnije i
u nekim drugim graanskim zakonicima. Kasnije se dravljanstvo izdvaja iz civilnih kodeksa i regulie
posebnim propisima. Danas se dravljanstvo u vidu osnovnih naela ureuje u samom ustavu, a zatim
detaljnije razrauje u posebnom zakonu. Takav sluaj je i u BiH, gdje je dravljanstvo regulisano
Zakonom o dravljanstvu BiH (Slubeni glasnik BiH br.13/99)
Naela dravljanstva BiH
U BiH postoji dravljanstvo BiH i dravljanstvo entiteta. Jedna osoba je istovremeno dravljanin BiH i
jednog od entiteta. Promjena dravljanstva jednog entiteta u dravljanstvo drugog entiteta nema uticaja na
dravljanstvo BiH. Svi dravljani BiH imaju ista ljudska prava i osnovne slobode na cijeloj teritoriji BiH.
Dravljani BiH mogu imati dravljanstvo druge drave, pod uslovom da sa tom dravom postoji
bilateralni sporazum.
Sistemi sticanja dravljanstva
U pravnoj teoriji i pravu pojedinih drava razlikuju se osnovni i dopunski naini sticanja dravljanstva. U
pravu BiH porijeklo je osnovni nain sticanja dravljanstva, a mjesto roenja dopunski nain. Prema
Zakonu o dravljanstvu BiH, dravljanstvo se stie porijeklom, roenjem na teritoriji BiH, usvajanjem,
putem naturalizacije i putem meunarodnog sporazuma.
Sticanje dravljanstva porijeklom ius sanguinis. Po ovom sistemu dijete stie dravljanstvo svojih
roditelja, bez obzira na mjesto roenja i prebivalita. Ono se javlja u 2 vida: ako su oba roditelja
dravljani BiH i ako je jedan od roditelja dravljanin BiH. U prvom sluaju, dijete bezuslovno dobiva
dravljanstvo BiH. U drugom sluaju dijete dobiva dravljanstvo pod slijedeim uslovima:
- da je roeno u BiH;
- da je roeno u inostranstvu, a drugi roditelj je bez dravljanstva. U ovom sluaju moraju biti
ispunjeni i dodatni zakonski uslovi: da do navrene 23-e godine ivota bude prijavljeno kao
dravljanin BiH kod nadlenog organa u zemlji ili inostranstvu i da se stalno nastani u BiH.
Dijete koje na ovaj nain stie dravljanstvo smatra se dravljaninom BiH od roenja.
Sticanje dravljanstva prema mjestu roenja ius soli. Ovaj sistem uglavnom je prihvaen kao dopunski
nain sticanja koji se primjenjuje samo ako se dravljanstvo djeteta ne moe odrediti po porijeklu. Na
ovaj nain dravljanstvo BiH stie dijete roeno ili naeno na teritoriji BiH ako su mu oba roditelja
nepoznata, ako su nepoznatog dravljanstva ili ako su bez dravljanstva. Djetetu e prestati dravljanstvo
BiH ako se do navrene 14-te godine utvrdi da su mu roditelji strani dravljani.
Usvajanje. Na ovaj nain dravljanstvo BiH stie dijete mlae od 18 godina koje je u potpunosti usvojio
dravljanin BiH nakon stupanja na snagu Ustava BiH.
27

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sticanje dravljanstva po mjestu prebivalita ius domicilii naturalizacija. Naturalizacija je dopunski
nain sticanja dravljanstva na osnovu kojeg stranac po molbi stie dravljanstvo odreene drave
pravnim aktom. Dakle, elementi sticanja dravljanstva na ovaj nain su slijedei: izjava volje u vidu
molbe stranog dravljanina ili lica bez dravljanstva, ispunjenje odreenih uvjeta i donoenje rjeenja od
strane nadlenog organa kojim se usvaja zahtjev lica za sticanje dravljanstva.
Zavisno od toga ko moe traiti naturalizaciju i pod kojim uslovima, razlikuje se redovna i izuzetna
naturalizacija. Redovna naturalizacija je takav nain sticanja dravljanstva po kome svaki stranac koji
ispunjava odreene uslove i podnese molbu, moe odlukom nadlenog organa dravljanstvo koje trai.
Postoje 2 vrste uslova za redovnu naturalizaciju: opeusvojeni i specifini za pojedine zemlje. Kao
opeusvojeni uslovi smatraju se: podnoenje molbe, neprekidan boravak u odreenom vremenskom
periodu na teritoriji drave ije dravljanstvo se trai i lojalnost dravi ije dravljanstvo se trai.
Specifini uslovi su razliiti kod pojedinih zemalja. Uslovi za redovnu naturalizaciju u BiH su:
1. da je podnosilac zahtjeva napunio 18 godina starosti;
2. da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina prije podnoenja
zahtjeva;
3. da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH;
4. da mu nije izreena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zatitna mjera udaljivanja
stranaca sa teritorije BiH od strane organa iji je legalitet uspostavljen Ustavom i da je ova odluka
jo uvijek na snazi;
5. da nije osuivan na izdravanje kazne za krivina djela sa predumiljajem na due od tri godine u
periodu od 8 godina od podnoenja zahtjeva;
6. da se odreknu ili na neki drugi nain izgube svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja BH
dravljanstva, osim ako bilateralni sporazum iz ne predvia drugaije.
Odricanje ili gubitak ranijeg dravljanstva se nee zahtijevati ako ovo nije dozvoljeno ili se ne moe
razumno zahtijevati.
U okviru redovne naturalizacije postoji i naturalizacija sa posebnim olakicama, koja trai ispunjenje
manje uslova nego kod naturalizacije u pravom smislu rijei. Prema Zakonu o dravljanstvu BiH, redovna
naturalizacija sa posebnim olakicama postoji u slijedeim sluajevima:
Brani drug dravljanina BiH moe stei dravljanstvo BiH ako ispunjava slijedee uvjete:
1. da je brak trajao najmanje pet godina prije podnoenja zahtjeva i da jo uvijek traje u momentu
podnoenja zahtjeva;
2. da se odrekne ili na neki drugi nain izgubi svoje ranije dravljanstvo nakon sticanja BH
dravljanstva, osim ako to nije drugaije rijeeno bilateralnim sporazumom. Odustajanje ili
prestanak ranijeg dravljanstva se ne zahtijeva ako to nije doputeno ili se ne moe razumno
zahtijevati;
3. da ima stalno mjesto boravka u najmanje posljednje tri godine na teritoriji BiH.
Dijete mlae od 18 godina iji roditelj ima dravljanstvo BiH ima pravo da dobije dravljanstvo BiH
naturalizacijom ako ono stalno boravi na teritoriji BiH.
Emigranti, prva i druga generacija njihovih potomaka koji su se vratili u BiH, imaju pravo dobiti
dravljanstvo BiH iako ne ispunjavaju uvjete za naturalizaciju u pogledu godina boravka i odricanja od
ranijeg dravljanstva (take 2 i 6 redovne naturalizacije).
Izuzetna naturalizacija daje se samo stranicma koji imaju izuzetne zasluge za dravu ije dravljanstvo
trae ili kada izriit interes drave to zahtijeva. U pravnom sistemu BiH dravljaninom BiH moe stranac
postati izuzetnom naturalizacijom ako je to od naroite koristi za BiH i ako ispunjava uvjete iz taaka 3, 4
28

WWW.BH-PRAVNICI.COM
i 5 redovne naturalizacije, tj. poznavanje jezika, da mu nije izreena mjera bezbjednosti i da nije krivino
kanjavan.
Dejstvo naturalizacije moe se podijeliti na dejstvo prema naturaliziranom dravljaninu i dejstvo prema
lanovima porodice naturaliziranog lica. Neke zemlje razlikuju tzv. malu i veliku naturalizaciju
(npr.Francuska, Belgija). U tim zemljama naturalizirani ne stie odmah sva prava kao ostali dravljani,
ve tek nakon isteka odreenog vremena. Dejstvo prema lanovima porodice razliito je prema branom
drugu i prema djeci. U nekim dravama naturalizacija nema nikakvog pravnog dejstva prema branom
drugu, ve se njemu priznaju posebne olakice za sticanje dravljanstva naturalizacijom. S druge strane, u
mnogim dravama naturalizacija proizvodi pravna dejstva prema djeci naturaliziranog lica.
U naem pravu naturalizacija nema dejstva ni prema branom drugu ni prema djeci naturaliziranog lica,
nego oni mogu stei dravljanstvo putem redovne naturalizacije sa posebnim olakicama.
Sticanje dravljanstva po meunarodnim ugovorima. Odredbe kojima se regulie pitanje sticanja
dravljanstva obino su sadrane u meunarodnim mirovnim ugovorima, odnosno u situacijama kad se
vre odreene teritorijalne promjene jer se postavlja pitanje dravljanstva osoba koje su se nalazile na
anektiranim, pripojenim ili vraenim teritorijama.
U Zakonu o dravljanstvu BiH nita nije blie reeno o sticanju dravljanstva putem meunarodnih
sporazuma.
Sistemi prestanka dravljanstva
Dravljanstvo moe prestati smru fizikog lica ili odlukom nadlenog organa za vrijeme ivota lica.
U naem pravu dravljanstvo prestaje:
1. po sili zakona,
2. odricanjem,
3. otpustom,
4. oduzimanjem,
5. meunarodnim sporazumom.
Po sili zakona dravljanstvo se gubi dobrovoljnim sticanjem drugog dravljanstva, ukoliko drugaije nije
odreeno bilateralnim sporazumom. Dravljanstvo BiH prestaje djetetu ako nakon potpunog usvojenja
stekne dravljanstvo druge drave.
Odricanjem prestaje dravljanstvo ako je data izjava o odricanju od strane domaeg dravljanina i pritom
su ispunjeni odreeni uslovi predvieni u pravnim propisima. U naem pravnom sistemu graanin ima
pravo da se odrekne dravljanstva BiH ako ispunjava slijedee uvjete:
- navrio 18 godina ivota;
- ivi u inostranstvu;
- ima dravljanstvo ili mu je zagarantovano sticanje dravljanstva druge drave.
Dejstvo prestanka dravljanstva se ne protee na branog druga, ali se protee na dijete pod slijedeim
uslovima:
- da dijete ivi u inostranstvu;
- da ima dravljanstvo druge drave;
- da da pristanak ako je starije od 14 godina.
Odluka o odricanju moe biti ponitena na zahtjev lica o kojem se radi, a koje je napustilo BiH i nije
steklo strano dravljanstvo u periodu od 1 godine od dana kad je izgubilo dravljanstvo BiH odricanjem.
Prestanak dravljanstva otpustom vri se na osnovu molbe, ukoliko su ispunjeni zakonom propisani
uslovi i doneseno pozitivno rjeenje. Dejstvo prestanka dravljanstva otpustom ne prenosi se na branog
druga, nego moe da se odrazi samo na djecu. Uslovi za otpust po Zakonu o dravljanstvu BiH su:
1. da podnosilac molbe ima 18 godina;
29

WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. da se protiv njega ne vodi krivini postupak zbog uinjenog krivinog djela koje se goni po slubenoj
dunosti, ili ako je osuen na kaznu zatvora u BiH, da tu kaznu izdrava;
3. da je izmirio sve nune doprinose, poreze ili druge zakonske obaveze plaanja utvrene
pravnosnanim odlukama nadlenih organa;
4. da je stekao ili mu je garantovano dravljanstvo druge drave;
5. da je ispunio svoje vojne obaveze.
Otpust nema dejstvo prema branom drugu, ali ima prema djeci. Zakonski uslovi za to su:
- da je dijete mlae od 18 godina;
- da je steklo ili mu je zagarantirano dravljanstvo druge drave;
- da jo uvijek ivi na teritoriji BiH;
- pristanak djeteta starijeg od 14 godina.
Oduzimanje predstavlja gubitak dravljanstva lica koje se svojim radnjama ogrijei o dunosti
dravljanina u tolikoj mjeri da se ne radi samo o nespunjenju javnih obaveza prema zemlji iji je
dravljanin. Dravljanstvo BiH moe biti oduzeto u slijedeim sluajevima:
1. ako je steeno pomou prevare, lanih informacija ili skrivanjem bilo koje relevantne injenice koja
se moe odnositi na podnosioca zahtjeva,
2. kad dravljanin BiH vri dobrovoljnu slubu u stranim vojnim snagama uprkos pravne zabrane takve
slube,
3. kad je steeno nakon stupanja na snagu Zakona o dravljanstvu, a bez ispunjenja uslova za redovnu
naturalizaciju i redovnu naturalizaciju sa posebnim olakicama.
Datum prestanka dravljanstva. Kod otpusta, odricanja i oduzimanja dravljanstvo BiH prestaje danom
slanja obavijesti osobi na koju se odluka odnosi ili danom objavljivanja u slubenom glasilu entiteta,ako
mjesto prebivalita takve osobe nije poznato. Po sili zakona dravljanstvo BiH prestaje na dan kad osoba
stekne dravljanstvo druge drave.
Prestanak dravljanstva meunarodnim sporazumom. Osim to predvia da postoji ovaj nain prestanka
dravljanstva, Zakon o dravljanstvu BiH o tome nema posebnih odredaba, te se moe zakljuiti da
analogno vrijede pravila o sticanju dravljanstva putem meunarodnog sporazuma.
Reintegracija. Lica koja su izgubila dravljanstvo jedne zemlje, pod odreenim uvjetima mogu ponovo
stei to dravljanstvo. Takvo sticanje zove se reintegracija. Zakon o dravljanstvu BiH nema odredaba o
reintegraciji.
Odnosi izmeu dravljanstva BiH i dravljanstva entiteta
Za lica koja BH dravljanstvo imaju po osnovu porijekla, roenja na teritoriji BiH i usvojenja smatra se
da ve imaju dravljanstvo jednog od entiteta BiH. Lice koje izgubi dravljanstvo jednog, a ne stekne
dravljanstvo drugog entiteta, gubi dravljanstvo BiH. Vai i obrnuto, tj. lice koje izgubi dravljanstvo
BiH, istovremeno gubi i dravljanstvo entiteta.
Ako roditelji ili usvojitelji djeteta imaju dravljanstvo razliitih entiteta, dijete e stei dravljanstvo
entiteta u kome je roeno. Ako je roeno u inostranstvu, dijete e stei dravljanstvo entiteta u skladu sa
dogovorom roditelja. Ako dogovor nije postignut, dijete e stei dravljanstvo entiteta roditelja koji je u
DKP BiH upisao dijete u matinu knjigu roenih. U sluaju sticanja dravljanstva potpunim usvojenjem,
dijete e stei dravljanstvo entiteta u kome ima prebivalite u BiH, a ako mjesto prebivalita ne postoji
onda e stei dravljanstvo entiteta kao i roditelj koji je podnio molbu za upisivanje djeteta.
Nakon promjene prebivalita sa teritorije jednog na teritoriju drugog entiteta, dravljanstvo entiteta se
mijenja ako osoba to eli.
Nadlenost i postupak

30

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odluke o sticanju i prestanku dravljanstva BiH donose: nadlene vlasti entiteta, Ministarstvo civilnih
poslova i komunikacija BiH i Vijee ministara BiH.
Entitetske vlasti donose odluke koje se tiu: sticanja dravljanstva porijeklom, roenjem na teritoriji BiH,
usvojenjem, redovnom naturalizacijom, redovnom naturalizacijom sa posebnim olakicama, kao i
prestanka dravljanstva otpustom i oduzimanjem. Vijee ministara BiH konsenzusom donosi odluke o
izuzetnoj naturalizaciji, a Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija donosi sve ostale odluke.
Odluke koje se alju Ministarstvu za civilne poslove i komunikacije stupaju na snagu istekom 2 mjeseca
od dana slanja, ako Ministarstvo ne ustanovi da nisu donesene u skladu sa Zakonom o dravljanstvu. U
takvom sluaju predmet se vraa entitetskom organu. Ako se spor izmeu entitetskog organa i
Ministarstva nastavi, isti e biti rijeen od strane Ustavnog suda BiH.
Molba za sticanje, odricanje ili otpust iz dravljanstva BiH podnosi se organima nadlenim za donoenje
odluke, a ako podnosilac ivi u inostranstvu putem DKP BiH. Nadleni organi su duni rijeiti molbu u
roku od 60 dana. Odluke o odbijanju molbe i odluke o oduzimanju dravljanstva moraju biti pismeno
obrazloene. Protiv odluke zainteresirana lica mogu pokrenuti upravni spor.
Dokazivanje dravljanstva BiH
Dravljanstvo BiH i entiteta dokazuje se uvjerenjem o dravljanstvu BiH, uvjerenjem o dravljanstvu
entiteta ili pasoem BiH. Uvjerenje izdaje organ koji vodi matinu knjigu roenih. Ako taj organ odbije
izdati uvjerenje o dravljanstvu, resorno ministarstvo entiteta i Ministarstvo za civilne poslove i
komunikacije izdaju uvjerenje na osnovu podataka koje posjeduju u okviru svoje nadlenosti. Eventualni
spor izmeu nadlenih organa entiteta i BiH konano rjeava Ustavni sud.
Pitanje kontinuiteta dravljanstva
Izmjena zakonskih propisa o dravljanstvu po pravilu ne utie na kontinuitet ve steenog dravljanstva.
Meutim, Zakon o dravljanstvu BiH predvidio je preispitivanje dravljanstva lica naturaliziranih u
periodu izmeu 06.04.1992.godine i stupanja na snagu Ustava BiH. U tu svrhu Zakon predvia osnivanje
komisije koja e razmotriti status tih lica. Komisija se sastoji od 9 lanova: po 2 iz svakog konstitutivnog
naroda i 3 lana koja nisu iz BiH niti susjednih drava. Imenuje je Vijee ministara. Odluke donosi
konsenzusom, a ako se konsenzus ne moe postii, odluka se donosi konsenzusom meunarodnih
lanova.
Sukobi dravljanstva
Mogua su 2 vida ovog sukoba: pozitivan i negativan. Negativan sukob postoji kad neka osoba ne pripada
ni jednoj dravi, tj. ni jedna drava je ne priznaje za svog dravljanina. Takva lica zovu se apatridi, tj.
lica bez dravljanstva. Pozitivan sukob dravljanstava nastaje kad jedno lice istovremeno ima
dravljanstvo 2 ili vie drava. Tako nastaju bipatridi odnosno polipatridi.
U mnogim meunarodnim ugovorima i zakonodavstvima pojedinih zemalja izraena je tendencija da se
ogranii pojava apatrida (npr. konvencija iz Haga od 12.04.1930). Pravna teorija predlae razliita
rjeenja u pogledu apatrida. Tako se smatra da status lica bez dravljanstva ni u kom sluaju ne moe biti
odreen prema propisima zemlje kojoj je apatrid pripadao, jer je veza izmeu te drave i apatrida
prekinuta. Zato treba pribjei supsidijarnim kriterijima meu kojima se naroito istie domicil, a ako ga
nema ili nije poznat, onda mjesto zadravanja koje moe biti dopunjeno mjestom zakljuenja posla.
Kao to je nepoeljna pojava apatrida, takoer nije poeljna ni pojava lica sa vie dravljanstava jer ova
lica imaju viestruka prava i obaveze koje mogu biti kontradiktorne i izazvati probleme kao u unutranjim
tako i u meunarodnim odnosima.
Zaviajno pravo

31

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U nekim zemljama postoji tzv. zaviajno pravo kao vrsta pripadnosti lokalnoj zajednici. Osnovna pravna
osobina zaviajnika je da ne stiu lanstvo opine automatski samim stanovanjem odnosno sticanjem
nekretnina u opini, ve na osnovu nekog posebnog naslova porijekla, udaje, prijema u opinsku
zajednicu itd slino kao to se stie dravljanstvo. U naem pravu ne postoji posebno zaviajno pravo,
mada neka prava u opini moe vriti svaki graanin BiH, a druga samo graanin koji ima prebivalite na
tom podruju (npr. aktivno birako pravo, obaveza plaanja poreza i sl).
Obaveza prijavljivanja prebivalita i boravita graana
Sloboda kretanja i izbora mjesta stanovanja garantovana je ustavom. Meutim, u cilju obezbjeivanja
ope sigurnosti graana, postoji obaveza prijavljivanja prebivalita a u nekim sluajevima i obaveza
prijavljivanja boravita.
Prebivalite je mjesto u kome se graanin nastani sa namjerom da u njemu stalno ivi. Boravite je mjesto
u kome graanin privremeno boravi. Evidenciju prebivalita i boravita graana vodi opinski organ
unutranjih poslova (Policijska uprava). Prebivalite se evidentira u evidenciji o izdatim linim kartama
koja ujedno slui i kao evidencija prebivalita graana.
Punoljetni graani duni su prijaviti i odjaviti prebivalite i prijaviti adresu, odnosno promjenu adrese
stana u roku od 10 dana od dana promjene stana. Odjava prebivalita mora se izvriti prije naputanja
prebivalita. Prijava boravita obavezna je kad boravak u jednom mjestu traje due od 24 sata, a kada se
koriste usluge smjetaja u ugostiteljskim objektima. Prijavljivanje i odjavljivanje vri stanodavac,
odnosno ugostitelj. Prijava se podnosi najkasnije u roku od 24 sata po prijemu na smjetaj lica koje se
prijavljuje, a odjava u roku od 12 sati po odlasku lica. (Zakon o prijavljivanju prebivalita i boravita
graana Sl.list SRBiH 37/71)
Lino ime
BiH je zakon o linom imenu prvi put donijela 1971.godine. Lino ime se sastoji od imena i prezimena.
Lino ime djeteta roditelji odreuju sporazumno. Prezime dijete dobiva prema prezimenu jednog ili oba
roditelja, osim ako roditelji odrede da dijete nosi neko drugo prezime. Ako se roditelji ne sporazumiju o
linom imenu djeteta, ime odreuje opinsko vijee. Djetetu iji roditelji su nepoznati lino ime odreuje
opinsko vijee. Do promjene linog imena moe doi promjenom porodinopravnih odnosa (usvajanje)
ili rjeenjem nadlenog organa na zahtjev lica. Graanin ima pravo da promijeni lino ime, odnosno samo
ime ili prezime. Promjena linog imena maloljetnika vri se po zahtjevu roditelja ili usvojica, a na zahtjev
staratelja uz saglasnost opinskog vijea. Ako je maloljetnik stariji od 10 godina, potreban je i njegov
pristanak.
Promjena linog imena nee se odobriti licu protiv kojeg se vodi krivini postupak za djelo koje se goni
po slubenoj dunosti, niti licu koje je osueno za takvo krivino djelo dok kazna nije izvrena, kao ni
licu za koje se utvrdi da je zahtjev podnijelo radi izbjegavanja zakonom utvrenih obaveza.
Zahtjev za promjenu linog imena rjeava opinsko vijee na ijem podruju podnosilac zahtjeva ima
prebivalite. Rjeenje se po pravosnanosti dostavlja nadlenom matiaru i drugim organima koji vode
evidenciju graana.
Udruenja graana
Postoje 2 osnovna sistema za osnivanje udruenja graana: sistem prijave i sistem odobrenja (dozvole).
Po sistemu prijave, u propisima su utvreni uslovi kada se moe osnovati udruenje i im su ti uslovi
ispunjeni udruenje se moe osnovati, a osnivai to samo moraju prijaviti nadlenom dravnom organu.
Dravni organ povodom te prijave provjerava da li je udruenje osnovano u skladu sa zakonskim
uvjetima i akt dravnog organa (ako ga donese) ima deklarativan karakter.

32

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Po sistemu dozvole je za osnivanje udruenja potrebna dozvola (odobrenje) dravnog organa. Dozvola
ima konstitutivni karakter. U sluaju da dravni organ u odreenom roku ne izda dozvolu za osnivanje
udruenja, zahtjev osnivaa se smatra odbijenim.
U F BiH je udruivanje graana regulisano Zakonom o udruivanju graana (Sl.novine FBiH br.6/95). Po
ovom zakonu, graani se slobodno i dobrovoljno udruuju radi ostvari-vanja aktivnosti, potreba i interesa
u skladu sa zakonom.
Uslovi koji su zakonom odreeni za osnivanje udruenja mogu se podijeliti na formalne i materijalne.
Formalni su da udruenje osniva grupa od najmanje 30 punoljetnih, poslovno sposobnih graana i da se
udruenje obavezno osniva na osnivakoj skuptini koja donosi odluku o osnivanju i statut udruenja.
Svaki graanin FBiH moe pod istim uvjetima postati lan udruenja, a ti uvjeti se propisuju statutom.
Materijalni uslovi su uglavnom negativno odreeni, jer se u Zakonu navodi da udruenje nee biti
registrovano ako:
- nije osnovano u skladu sa zakonom;
- statutarnim ciljevima podstie ili poziva na nasilno ugroavanje ustavnog poretka, nezavisnosti,
jedinstvenosti ili teritorijalne cjelovitosti Federacije;
- se nazivom jasno ne razlikuje od naziva ve registriranih udruenja.
Osim toga, ako se nadlenom ministarstvu dostave dva ili vie zahtjeva za registraciju udruenja sa istim
nazivom, odobrit e se zahtjev za upis onog udruenja koje je prvo podnijelo zahtjev. Zahtjev se podnosi
najkasnije 15 dana nakon odravanja osnivake skuptine. Uz zahtjev za upis u registar prilae se:
- odluka o osnivanju;
- zapisnik o radu osnivake skuptine;
- popis osnivaa i lanova upravnih organa;
- statut;
- imena i prezimena lica ovlaenih za predstavljanje i zastupanje.
Danom upisa u sudski registar udruenje stie svojstvo pravnog lica. Registar vodi Ministarstvo pravde
ako se statutom udruenja predvidi da e udruenje djelovati na podruju dva ili vie kantona, a ako se
statutom udruenja predvidi da e udruenje djelovati na podruju jednog kantona, registar tog udruenja
vodi nadleno ministarstvo kantona. Na teritoriji FBiH je zabranjen rad udruenja koja nisu registrovana
u skladu sa zakonom. Nadleno ministarstvo donosi rjeenje o upisu u sudski registar u roku od 30 dana
od dana predaje zahtjeva za upis. Ako ministarstvo utvrdi da uz zahtjev nedostaje neki od potrebnih
dokumenata (gore navedeni) ili da statut udruenja nije u skladu sa odredbama ustava i zakona, pozvae
podnosioca zahtjeva da u roku od daljih 30 dana otkloni uoene nedostatke. Ako nedostaci ne budu
otklonjeni u tom roku, ministarstvo e odbaciti zahtjev za upis u sudski registar.
Obaveza prijavljivanja postoji i u sluaju promjena bitnih podataka (promjene u statutu, promjene lica
ovlatenih za predstavljanje i zastupanje itd), kao i udruivanja u saveze, meunarodna udruenja i sl.
Statut udruenja sadri naroito:
- naziv, sjedite i podruje na kojem udruenje djeluje;
- djelatnost;
- svrhu i programske ciljeve udruenja;
- uvjete i nain ulanjenja, prestanak lanstva, prava, dunosti i odgovornosti lanova udruenja;
- upravne organe udruenja, nain njihovog izbora, uvjete i nain opoziva, trajanje mandata, nain
odluivanja i odgovornost;
- nain sticanja, koritenja i raspolaganja sredstvima udruenja;
- nain donoenja odluke o prestanku rada udruenja,
- javnost rada,
- nain donoenja statuta, izmjena i dopuna statuta;
33

WWW.BH-PRAVNICI.COM
-

peat i
zastupanje i predstavljanje udruenja.

Udruenje prestaje sa radom:

- odlukom organa upravljanja udruenja;
- ako se utvrdi da je udruenje prestalo djelovati;
- ako je proteklo dvostruko vie vremena od vremena utvrenog statutom za odravanje godinje
skuptine, a skuptina nije odrana;
- ako se broj lanova udruenja smanji ispod broja odreenog za osnivanje udruenja.
Rjeenje o prestanku rada donosi nadleno ministarstvo kad utvrdi neku od naprijed navedenih injenica.
Nadzor nad zakonitou rada udruenja vri ministarstvo u ije podruje spada praenje stanja u oblasti
na koju se odnosi djelatnost udruenja.
Udruenju e se zabraniti rad u sljedeim sluajevima:
-

ako djeluju suprotno odredbama statuta i zakona;

ako se ulanilo u inozemnu organizaciju ili udruenje, ili ako surauje sa inozemnim udruenjima
ijim se djelovanjem sprovodi neka od aktivnosti koje nisu u skladu sa ugovorom, odnosno zakonom.

Postupak za zabranu rada udruenja pokree nadleni tuilac, a presudu donosi Vrhovni sud FBiH,
odnosno nadleni sud u kantonu. U postupku se primjenjuju odredbe ZKP.
Javni skupovi
Zakon o javnim skupovima razlikuje 2 vrste javnih skupova: politike skupove i priredbe. Politike
skupove predstavljaju zborovi, mitinzi, uline povorke i drugi skupovi sazvani radi stvaranja i
ispoljavanja javnog miljenja, a na koje je omoguen pristup pojedinano neodreenim licima. Priredbe
su skupovi koji se prireuju radi izvoenja kulturno-zabavnog programa, sportskog takmienja i sl. na
kojima je omoguen pristup pojedinano neodreenim licima.
Za obe vrste skupova zakon predvia sistem prijava. Organizator skupa duan je odravanje prijaviti
MUP-u u opini na ijem podruju namjerava odrati skup, najkasnije 48 sati prije vremena za koje je
skup zakazan. U prijavi se navodi vrijeme, mjesto i svrha odravanja skupa, kao i mjere koje e
organizator preduzeti radi odravanja reda i mira. MUP je duan da omogui nesmetano odravanje
javnog skupa i da se stara o odravanju javnog reda i mira na skupu.
Nadleni organ moe zabraniti odravanje javnog skupa ako je on sazvan ili ako se na njemu ispoljava
aktivnost usmjerena na:
-

nasilnu promjenu ustavnog poretka;

podsticanje nacionalne, rasne ili vjerske mrnje i netrpeljivosti;

protiv teritorijalne cjelovitosti BiH ili FBiH ili se tom aktivnou ugroava mir ili ravnopravna
meunarodna saradnja;

vrenje krivinih djela ili se tom aktivnou podstie na vrenje krivinih djela;

Odravanje javnog skupa e se zabraniti i ako se na javnom skupu remeti javni red ili vrijea javni moral,
kao i onda kad je to potrebno radi zatite zdravlja ljudi. Odravanje se moe zabraniti i ako se osnovano
moe oekivati da e na javnom skupu biti poremeen javni red i mir ili ugroen ivot ili sigurnost ljudi i
imovine. O zabrani je nadleni organ duan obavijestiti organizatora najkasnije 24 sata prije vremena za
koje je skup zakazan.
Prava i dunosti ovlatenih lica organa unutranjih poslova u odnosu na graane

34

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nadlenost u oblasti unutranjih poslova u FBiH podijeljena je izmeu Federalnih i kantonalnih organa,
to je regulirano ustavom FBiH, Zakonom o unutranjim poslovima FBiH (Sl.novine FBiH br.1/96) i
zakonima o unutranjim poslovima kantona. U Kantonu Sarajevo je to Zakon o unutranjim poslovima
kantona Sarajevo (Sl.novine Kantona Sarajevo br.9/96). Bitno je istai da organi MUP-a vre poslove
javne sigurnosti, borbe protiv terorizma i poslove u vezi sa izvravanjem zakona i drugih propisa o linoj
karti, prebivalitu i boravitu, putnim ispravama, matinim knjigama itd. Eventualni sukob nadlenosti
izmeu federalnog i kantonalnog MUP-a rjeava federalni ministar.
Unutranji poslovi iz nadlenosti FBiH su:
-

spreavanje i otkrivanje krivinih djela meukantonalnog kriminala, terorizma, trgovine drogom i

organizovanog kriminala; pronalaenje i hvatanje uinilaca tih krivinih djela i njihovo privoenje
nadlenim organima;

poslovi dravljanstva FBiH;

osiguranje odreenih linosti i zgrada FBiH;

zatita ljudskih prava i graanskih sloboda u oblasti unutranjih poslova.

Ostali unutranji poslovi su u nadlenosti kantona. (izmeu ostalog i poslovi koji se odnose na odravanje
javnih skupova, line karte, lino ime, prijavljivanje prebivalita i boravita, jedinstveni matini broj
graana, matine knjige, registraciju motornih vozila, vozake ispite i izdavanje vozakih dozvola,
nabavljanje, dranje i noenje oruja i municije, kretanje i boravak stranaca.
Odreeni slubenici MUP-a u vrenju poslova i zadataka policije imaju posebne dunosti i ovlatenja.
Pravilnikom o unutranjoj organizaciji i sistematizaciji MUP-a utvruje se ko se smatra ovlatenim
slubenim licem. Njima se izdaje slubena legitimacija i znaka, imaju pravo i dunost noenja oruja.
Ovlatenja i obaveze ovlatenih radnika izjednaene su u federalnom i kantonalnim zakonima. Prije
svega, ovlatena lica su duna da poslove i zadatke provoenja zakona, zatite ivota i line sigurnosti
graana, sprijeavanja izvrenja krivinih dijela i hvatanja njihovih poinilaca, kao i poslove i zadatke
odravanja javnog reda i mira, vre u svakoj prilici bez obzira da li se nalaze na slubenoj dunosti i da li
im je to posebno stavljeno u zadatak. Osim toga, duni su poslove i zadatke policije vriti i u sluaju kad
to izvravanje dovodi u opasnost njihov ivot.
U vrenju odreenih poslova i zadataka koji su precizirani zakonom, ovlatena slubena lica mogu
izdavati nareenja fizikim i pravnim licima. Ako vri posebno ovlatenje u civilnom odijelu, ovlateno
lice duno je da se legitimie ako to okolnosti dozvoljavaju. Na zahtjev lica prema kome se vri posebno
ovlatenje, obavezno se legitimie i uniformisano lice.
Osim toga, u vrenju slubenih poslova i zadataka ovlatena slubena lica imaju pravo:
-

legitimisati lica;

postupajui po Zakonu o krivinom postupku da privedu i zadre lice do privoenja istranom sudiji;

posluiti se tuim saobraajnim sredstvom ili sredstvom veze radi hvatanja poinioca krivinog djela
koji se neposredno goni ili prevoenja povrijeene osobe do najblie zdravstvene ustanove. O tome se
izdaje potvrda vlasniku. Vlasnik ima pravo na naknadu materijalne tete prouzrokovane upotrebom
njegovog sredstva;

upotrijebiti sredstva prinude: fiziku snagu, gumenu palicu, sredstva za vezivanje, hemijska sredstva,
sredstva za nasilno zaustavljanje i zapreavanje vozila i lica, slubene pse, slubenu konjicu i vodeni
top, a u zakonom odreenim sluajevima.

Posebnom zakonskom odredbom je istaknuto da e sredstva prinude biti upotrijebljena samo u

sluajevima u kojima su druga sredstva neefikasna, a u svim okolnostima upotrijebie se najnii stepen
prinude neophodan za vrenje kontrole. Takoer su zakonom definisane situacije u kojima ovlatena lica
mogu upotrijebiti vatreno oruje, kao i postupak nakon upotrebe vatrenog oruja u smislu utvrivanja

35

WWW.BH-PRAVNICI.COM
injenica i okolnosti pod kojima je oruje upotrijebljeno. Prema zakonskim odredbama, ovlatena
slubena lica mogu upotrijebiti vatreno oruje:
-

da zatite ivot ljudi;

da zatite svoj ivot, odnosno da od sebe odbiju neposredan napad kojim se ugroava ivot;

da sprijee bjekstvo lica zateenog u vrenju krivinih djela ukoliko bjekstvo tog lica neposredno
ugroava neiji ivot;

da sprijee bjekstvo lica lienog slobode i lica za koje je izdat nalog za lienje slobode, ukoliko
bjekstvo tog lica neposredno ogroava neiji ivot.

Izuzetno, ovlateno slubeno lice moe upotrijebiti vatreno oruje i u sluaju ako drugaije ne moe
sprijeiti bjekstvo sumnjivog lica, ako se na osnovu njegovog ponaanja i drugih odgovarajuih okolnosti
moe osnovano zakljuiti da namjerava izvriti napad na linost koju policija obezbjeuje.
Ako je u datoj situaciji mogue, ovlateno slubeno lice duno je prije upotrebe vatrenog oruja da na to
upozori lice prema kome ga namjerava upotrijebiti.
Evidencija i dokazivanje linih stanja graana
Matine knjige
Postoje 3 vrste matinih knjiga: roenih, vjenanih i umrlih. Matine knjige roenih i umrlih vode se za
svako naseljeno mjesto zasebno, po matinim podrujima koje odreuje opinsko vijee, a matine knjige
vjenanih vode se kao jedinstvene knjige u naseljenim mjestima u kojima se vri sklapanje braka.
Opinska vijea mogu odrediti da se vode jedinstvene matine knjige roenih i umrlih za 2 ili vie
naseljenih mjesta, ako su ta mjesta prostorno povezana tako da eventualnom promjenom opinskih
podruja ne moe doi do razdvajanja tih mjesta u razliite opine. Matine knjige neposredno vodi
posebno ovlateni slubenik matiar. O linim stanjima dravljana BiH u inostranstvu matine knjige
vode diplomatska i konzularna predstavnitva BiH u inostranstvu.
Graani mogu na zahtjev dobiti izvode iz matinih knjiga ili uvjerenja o pojedinim podacima ili
pojedinim injenicama upisanim u matine knjige.
Utvrivanje identiteta graana
Vri se putem dokazivanja javnom ispravom. U BiH linom kartom, a u inostranstvu putnom ispravom.
Putnom ispravom istovremeno se dokazuje i dravljanstvo BiH.
Putne isprave
Po Zakonu o putnim ispravama BiH (Sl.glasnik BiH br.4/97), outne isprave su: paso, diplomatski paso,
slubeni paso, zajedniki paso i putni list. Dravljanin moe imati samo jednu putnu ispravu iste vrste.
Zajedniki paso izdaje se grupi od najmanje 5, a najvie 50 lica, za jedno putovanje u jednu ili vie tano
odreenih zemalja. Izdaje se sa rokom vaenja koji je potreban za putovanje te grupe u inostranstvo, a taj
rok ne moe biti dui od jedne godine.
Putni list izdaje se licu koje boravi u inostranstvu bez pasoa, radi povratka u BiH. Istim putnim listom
mogu se koristiti brani drug i djeca korisnika putnog lista, ako su upisani u putni list u koji su unesene
njihove fotografije. Putni list izdaje se sa rokom vaenja koji je potreban za povratak u BiH, ali ne duim
od 20 dana. Izdaje ga diplomatsko ili konzularno predstavnitvo BiH u inostranstvu.
Putne isprave BiH izdaju slijedei organi:
1. Nadleni organi u entitetima (redovno);
2. Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH (licima koja eventualno ne mogu dobiti paso u
entitetu);
3. DKP BiH (licima u inostranstvu).
36

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Diplomatske pasoe izdaje iskljuivo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, a slubene pasoe Ministarstvo
civilnih poslova i komunikacija, koje moe ovlastiti po jedno ministarstvo u svakom entitetu da izdaje
slubene pasoe.
Postupak izdavanja. Putne isprave izdaju se na osnovu zahtjeva koji se podnosi na na propisanom
obrascu. Zakonom je propisano ta se podnosi uz zahtjev. Nadleni organ je zahtjev duan rijeiti u roku
od 15 dana od dana podnoenja zahtjeva. Izuzetno, u sluaju lijeenja u inostranstvu, bolesti odnosno
smrti lana ue porodice, nadleni organ duan je putnu ispravu izdati odmah, a najkasnije u roku od 24
sata od trenutka podnoenja zahtjeva.
Zahtjev za izdavanje putne isprave odbie se podnosiocu zahtjeva u slijedeim sluajevima:
1. ako podnosilac ne dostavi ispravno popunjen zahtjev sa priloenim dokumentima propisanim lanom
18. ovog zakona (lina karta ili drugi identifikacijski dokument na uvid, dokaz o dravljanstvu BiH, 2
fotografije podnosioca i dokaz o plaenoj taksi, te eventualno putna isprava iji rok je istekao);
2. ako je podnosilac zahtjeva optuen za krivino djelo koje se goni po slubenoj dunosti a za koje je
propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje godinu dana;
3. ako je pravosnanom presudom izreena kazna zatvora u trajanju duem od 3 mjeseca a postoji
opasnost od izbjegavanja izvrenja izreene kazne.
Odbijanje izdavanja putne isprave i razloga za takvo odbijanje bie obrazloeno u pismenoj formi samo
ukoliko to podnosilac zahtjeva za izdavanje putne isprave izriito zahtijeva. Lice kojem je odbijen zahtjev
za izdavanje putne isprave ima pravo da se ali Vijeu ministara BiH ako je o odbijanju zahtjeva odluio
nadleni organ BiH ili da se obradi nadlenom organu BiH ako nije moglo ostvariti pravo na putnu
ispravu u entitetu.
Nosiocu putne isprave, putna isprava e se oduzeti u slijedeim sluajevima:
a) ako je dobio putnu ispravu sluei se lanim ili obmanjujuim informacijama,
b) ako drugom licu dozvoli korienje svoje putne isprave,
c) ako je prestao biti dravljanin BiH,
d) ako se naknadno utvrdi da su postojale zakonske smetnje zbog kojih putna isprava ne bi bila ni izdata.
O oduzimanju odluuje organ koji izdaje putnu ispravu. Lice kojem je oduzeta putna isprava ima pravo
albe. O albi odluuje Vijee ministara BiH ako je paso izdao nadleni organ BiH, te entitetski organ
ako je putnu ispravu izdao nadleni organ entiteta. alba ne odlae izvrenje rjeenja.
Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija BiH duno je da vodi Centralni registar izdatih pasoa.
Pasoi se izdaju sa rokom vaenja 5 godina, a licima mlaim od 16 godina sa rokom vaenja od 2 godine.
UPRAVNO PRAVO S OBZIROM NA STVARI
Javno dobro
U uporednom pravu postoje razliita shvatanja pojma javnog dobra. Njemako pravo razlikuje 3 vrste
imovine koju posjeduje drava:
1. Finansijska ili fiskalna imovina obuhvata rudnike, ume, vrijednosne papire itd. Ova imovina donosi
finansijska sredstva dravi i na nju se naelno protee reim privatnog prava;
2. Upravna imovina ili upravno dobro obuhvata stvari koje su dravnim organima potrebne za
obavljanje javne slube (upravne zgrade, kasarne, carinska skladita, bolnice, biblioteke itd). Na te
stvari se primjenjuje djelomino javnopravni, a djelomino imovinskopravni reim;
3. Javno dobro ili dobro ope upotrebe, za koje vai javnopravni reim. Ovdje spadaju javni putevi sa
mostovima, vode, morska obala, zrani prostor itd.

37

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Francuska teorija razlikuje samo 2 vrste dobara koje posjeduju javna kolektivna tijela: tzv.javni domen i
privatni domen. Za privatni domen vai graanskopravni reim i sporove u vezi s njim rjeavaju redovni
sudovi. Ovdje spadaju poljoprivredna zemljita, stambene zgrade, preduzea itd. Za javni domen vai
upravnopravni reim za koji je posebno karakteristina neotuivost stvari koje spadaju u javni domen
(morska obala, eljeznice, putevi, vojni objekti itd).
Prema shvatanjima prihvaenim na naim prostorima, u javno dobro spadaju sve stvari koje se ne nalaze u
graanskopravnom prometu i za koje vrijedi poseban upravnopravni reim.
Javna dobra u naem pravnom sistemu dijele se na 2 grupe:
1. Dobra koja slue opoj upotrebi svih graana u skladu sa propisima o koritenju. Niko ne smije to
dobro koristiti na nain da drugog iskljui od jednakog koritenja.
2. Stvari namijenjene dravnim organima i organizacijama.

U upravnoj nauci podjela javnih dobara vri se i po drugim kriterijima:

- S obzirom na injenicu da li stvari mogu biti u privatnoj svojini ili ne (npr.putevi, rijeke, trgovi,
morska obala i sl, u odnosu na inventar javnih organa, predmete u muzejima, knjige u javnoj
biblioteci itd);
- S obzirom na vrstu stvari koje ine javno dobro (zemljino, vodno, morsko, zrano javno dobro,
zgrade i pokretne stvari);
- S obzirom na nain nastanka javnog dobra (prirodna i vjetaka javna dobra).
Proglaenje i prestanak javnog dobra. Proglaenje se vri opim aktom (zakonom, uredbom i odlukom
opinskog vijea) i upravnim aktom. Akt kojim se odreuje namjena kod vjetakog javnog dobra moe
biti pravni ili obina materijalna radnja. Npr. izgradi se lokalni put kojim se stanovnitvo pone koristiti.
Za javne puteve prije predaje saobraaju potreban je tehniki pregled.
Javna dobra mogu prestati: prirodnim putem (npr. rijeka presui) ili na osnovu pravnog akta. Isto vai i za
promjene u toku postojanja javnog dobra.
Upravljanje javnim dobrom. Na javnom dobru pravo upravljanja mogu imati organi vlasti (npr. opina
upravlja ulicama, vojnim objektima upravlja FBiH, odnosno VF BiH itd) i javna preduzea odnosno
ustanove (npr. biblioteke, muzeji itd), pod nadzorom organa uprave.
Koritenje javnog dobra. Razlikuju se 2 vrste koritenja: ope koritenje i posebno koritenje javnog
dobra. U prvom sluaju javno dobro bez posebnog odobrenja mogu koristiti sva lica. Tu po pravilu
spadaju dobra ope upotrebe more, zrani prostor, vodeni tokovi itd. Meutim, mogu se propisati uslovi
za koritenje javnog dobra koji se odnose na sve korisnike (npr. saobraaj na putevima moe se odvijati
samo u skladu sa zakonskim propisima).
Posebno koritenje javnih dobara predstavlja davanje prava pojedinim licima da koriste dio javnog dobra
npr. vaenje ljunka, pijeska, kamena i sl. Po pravilu se posebno koritenje vri uvijek uz naplatu, bez
obzira da li je osnov koritenja ugovor ili upravni akt.
Sporovi u vezi koritenja javnog dobra rjeavaju se u upravnom, tj. vansudskom postupku.
Nadzor nad koritenjem javnog dobra je nadzor nad postupcima korisnika u vezi sa koritenjem javnog
dobra. Npr. nadzor u vezi sa obavljanjem saobraaja na putevima vri saobraajna policija.
Posebna zatita javnog dobra dolazi do izraaja u:
-

obavezi dravnih organa i institucija koje upravljaju javnim dobrom da odravaju supstancu javnog
dobra javno dobro se odrava u takvom stanju da moe uvijek odgovoriti svojoj namjeni.

neotuivosti javnog dobra i u nemogunosti sticanja odranjem bilo kakvih prava na javnom dobru
pravni posao koji bi imao za cilj otuenje javnog dobra bio bi nitav. Ukoliko se prenos vri sa jednog

38

WWW.BH-PRAVNICI.COM
organa na drugi putem upravnog ili opeg akta, dobro se ne otuuje ve samo mijenja nosioca
upravljanja.
-

nepodlonosti javnog dobra prinudnom izvrenju na javnom dobru nije mogue prinudno izvrenje,
to proizilazi iz same prirode javnog dobra.

kaznenopravnoj zatiti javnog dobra delikt koji se ini povredom javnog dobra moe biti prekraj ili
krivino djelo.

Eksproprijacija
U pravnoj teoriji eksproprijacija se shvata kao oduzimanje ili ograniavanje odreenog imovinskog prava
upravnim aktom dravnog organa radi ope svrhe, uz istovremeno davanje odgovarajueg prava nekom
drugom licu, i to u pravilu uz naknadu. Za eksproprijaciju je karakteristino da se vri upravnim aktom i
zbog toga ona ne spada u graansko nego u upravno pravo.
Eksproprijacija je bila poznata u carskom periodu starog Rima i tada se smatrala dijelom stvarnog prava.
Francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina postavila je osnovna naela u pogledu
eksproprijacije. Prema Deklaraciji, svojina je nepovredivo i sveto pravo koje se moe oduzeti radi
zakonito utvrene javne potrebe, uz pravinu naknadu koja se mora utvrditi prije eksproprijacije.
U graanskim dravama eksproprijacija se moe provesti samo zbog javne koristi. To znai da se ne
moe dozvoliti u privatnom interesu, podrazumijevajui pod tim i obine fiskalne dravne interese. Da bi
se izbjeglo preiroko tumaenje javne koristi, u nekim zemljama zakoni taksativno navode sluajeve kad
se eksproprijacija moe dozvoliti.
Eksproprijacija se provodi po posebnom postupku koji prolazi kroz 3 osnovne faze: pitanje umjesnosti
eksproprijacije, odreivanja obima i uslova eksproprijacije i pitanje naknade. Prva 2 pitanja obino se
daju na rjeavanje upravnim organima, a tree sudovima.
Predmet i svrha eksproprijacije. Predmet moe biti samo nekretnina u privatnoj svojini. Nekretnina se
moe eksproprisati samo ako je to potrebno radi izgradnje objekata od opeg interesa (putevi, pruge,
aerodromi, vodovodi itd).
Vrste eksproprijacije. Postoje 2 vrste: potpuna i djelomina (nepotpuna) eksproprijacija. Potpuna je ona
kod koje eksproprirana nekretnina postaje javna svojina. Kod nepotpune se ne mijenja vlasnitvo ve se
uspostavlja slunost na zemljitu ili zgradi, ili se uspostavlja zakup na odreeno vrijeme. Slunost se npr.
moe uspostaviti radi izgradnje postrojenja za PTT mree, izgradnju vodovoda, gasovoda, kanalizacija
itd. Zakup se moe ustanoviti radi koritenja kamenoloma, vaenja pijeska itd. Zakup moe trajati
najdue do 5 godina1.

TREI DIO

PREKRAJNO PRAVO
POJAM PREKRAJA U PRAVNOJ TEORIJI
U pravnoj teoriji postoje razliita miljenja u pogledu razlikovanja krivinog djela od prekraja. U
njemakoj pravnoj nauci bile su rairene koncepcije da je razlika kvalitativna. Ove koncepcije isticale su
da krivino djelo znai povredu pravnog dobra, a prekraj samo prosti delikt neposlunosti, odnosno da
krivino djelo vrijea pravo zatieno zakonom, a prekraj samo obine interese uprave.

Utvrditi i pronai vaei zakon. U knjizi je obraen Zakon o eksproprijaciji (Sl.list SRBiH br.35/72).

39

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U francuskom pravu dominiraju koncepcije koje polaze od kvantitativnog razlikovanja, istiui da se
razlika manifestuje u teini. Prekraji su djela manje teine, odnosno povrede javnog poretka, dok su
krivina djela drutveno opasna djela, tj.ugroavaju osnovne pravno zatiene vrijednosti drutva.
PRAVNI PROPISI O PREKRAJIMA
Prekrajno pravo u FBiH regulisano je Zakonom o prekrajima kojima se povreuju federalni propisi
(Sl.novine FBiH br.9/96). Zakon je podijeljen na 3 dijela:
1. Odgovornost i kanjavanje za prekraje ovaj dio sadri ope odredbe, odgovornost za prekraje,
prekrajne sankcije, zastarjelost)
2. Prekrajni postupak
3. Prijelazne i zavrne odredbe

MATERIJALNO PREKRAJNO PRAVO

Pojam prekraja
U l.2 Zakona o prekrajima dat je pojam prekraja na slijedei nain: Prekraji odreeni u federalnim
propisima jesu povrede javnog poretka utvrene federalnim zakonom i drugim federalnim propisima za
koje se predviaju prekrajne kazne i zatitne mjere.
Dakle, osnovna pretpostavka za postojanje prekraja je postojanje povrede javnog poretka, tj. radnje
(injenje ili proputanje) kojom se vrijea jedan obavezni propis. Osim radnje, drugi sastavni element
prekraja je da je za takvu radnju propisana sankcija, tj. prekrajna kazna i zatitna mjera. Bitno je uoiti
da je prekraj povreda javnog poretka utvrena zakonom i drugim propisom, tj. povreda ope drutvene
discipline, za razliku od krivinog djela koje je zakonom propisano kao krivino djelo i kojim se
povreuju ili ugroavaju osnovne vrijednosti jednog drutva.
Naelo legaliteta
Za prekraj se ne odgovara ako prije nego to je uinjen nije bilo predvien federalnim propisom kao
prekraj, niti se moe izrei kazna ili druga sankcija koja nije bila unaprijed propisana. (l.3)
Propisi kojim se mogu ureivati prekraji
Prekraji se mogu propisivati federalnim zakonom i uredbom ili odlukom Vlade FBiH. (l.4)
Vaenje propisa
Vremensko vaenje. Naelno se odgovornost za prekraj odreuje prema propisu koji je vaio uvrijeme
izvrenja prekraja. Izuzetno, ako je poslije uinjenog prekraja izmijenjen federalni propis o prekraju,
primjenie se propis koji je blai za uinioca.(l.3) Pod blaim propisom podrazumijeva se onaj propis
koji predvia blau vrstu kazne ili manju kaznu ili onaj koji pored kazne ne predvia zatitnu mjeru.
Prostorno vaenje. Za prekraj predvien federalnim propisom kaznie se ako je uinjen na teritoriji
FBiH. Za prekraj uinjen u inostranstvu kaznie se samo ako je to odreeno federalnim zakonom. Pod
uslovom uzajamnosti gonjenje za prekraj se izuzetno moe ustupiti stranoj dravi u kojoj uinilac
prekraja koji je strani dravljanin ima prebivalite.
Nain, mjesto i vrijeme izvrenja prekraja

40

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prekraj moe biti izvren injenjem i neinjenjem. Prekraj je izvren neinjenjem kada je uinilac
propustio injenje koje je bio duan izvriti.
Prekraj je izvren u vrijeme kad je uinilac radio ili bio duan da radi, bez obzira na to kad je posljedica
nastupila. Utvrivanje vremena izvrenja znaajno je zbog primjene propisa u konkretnom sluaju jer se
moe desiti da je radnja izvrena u vrijeme vaenja jednog propisa, a posljedica nastupila u vrijeme
vaenja drugog propisa.
Prekraj je izvren kako u mjestu gdje je uinilac radio ili bio duan da radi, tako i u mjestu u kome je
posljedica nastupila, ako propisom o prekraju nije drugaije odreeno. Ovo je znaajno zbog utvrivanja
nadlenosti za voenje prekrajnog postupka.
Uslovi odgovornosti za prekraj
Uslovi odgovornosti su uzrast, uraunljivost i vinost kao pozitivni uslovi, te odsustvo nune odbrane i
krajnje nude, stvarne zablude, sile i prijetnje kao negativni uslovi.
Uzrast. Protiv maloljetnika koji u vrijeme izvrenja prekraja nije navrio 16 godina nee se pokrenuti
prekrajni postupak. Propisom se moe odrediti kanjavanje roditelja, odnosno staratelja ako je prekraj
posljedica njihovog proputanja dunog staranja o maloljetniku. Stariji maloljetnik (navrio 16, a nije
navrio 18) odgovoran je za prekraj samo ako je u vrijeme izvrenja prekraja s obzirom na svoju
duevnu razvijenost bio uraunljiv.
Uraunljivost. Nije odgovoran za prekraj uinilac koji u vrijeme izvrenja prekraja nije mogao shvatiti
znaaj svoje radnje (injenja ili neinjenja) ili nije mogao upravljati svojim postupcima, uslijed trajne ili
privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja. Okolnost
da je prekraj uinjen pod uticajem alkohola ili opojnih druga ne iskljuuje odgovornost uinioca.
Neuraunljivost se utvruje na osnovu miljenja vjetaka (ljekara-psihijatra).
Vinost. Zakon o prekrajima predvia da je za odgovornost dovoljan nehat uinioca, ako propisom nije
odreeno da e se uinilac kazniti samo ako je prekraj uinjen sa umiljajem. U zakonu se navodi da se
na prekraje shodno primjenjuju odredbe o umiljaju i nehatu iz KZ FBiH. Dakle, umiljaj postoji kad je
uinilac bio svjestan mogunosti nastupa zabranjene posljedice usljed svoje radnje, pa je posljedicu htio
(direktni umiljaj) ili je pristao na njeno nastupanje (eventualni umiljaj). Nehat postoji kad je uinilac
bio svjestan da usljed radnje moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko drao da posljedica nee
nastupiti, ili e je moi sprijeiti (svjesni nehat) ili nije bio svjestan mogunosti nastupa zabranjene
posljedice mada je po objektivnim okolnostima morao, a po linim svojstvima mogao biti svjestan te
mogunosti (nesvjesni nehat).
Nuna odbrana i krajnja nuda. Nije prekraj ona radnja koja je uinjena u nunoj odbrani. Nuna je ona
odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.
Nije prekraj ona radnja koja je uinjena u krajnjoj nudi. Krajnja nuda postoji ako je radnja uinjena
radi toga da uinilac od sebe ili drugog otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain
nije mogla otkloniti i ako pri tome uinjeno zlo nije vee od onog koje je prijetilo.
Ako je uinilac prekoraio granice nune odbrane, odnosno krajnje nude moe se blae kazniti, a ako je
to prekoraenje uinjeno pod osobito olakavajuim okolnostima nee odgovarati za prekraj.
Sila, prijetnja, prinuda, stvarna zabluda. Nije odgovoran ako uini prekraj pod uticajem sile, prijetnje
ili prinude, ili ako je u vrijeme izvrenja prekraja pogreno shvatio da postoje okolnosti prema kojima bi,
da su postojale, njegova radnja bila dozvoljena.
Pravna zabluda. Nepoznavanje propisa kojim se predvia prekraj ne izvinjava.
Posebni sluajevi odgovornosti

41

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odgovornost roditelja i staratelja. Federalnim zakonom i propisom Vlade moe se odrediti da e se
roditelj, usvojilac, odnosno staralac maloljetnika koji je uinio prekraj kazniti ako je uinjeni prekraj
posljedica njihovog proputanja dunog staranja o maloljetniku, a u mogunosti su da takav nadzor
obavljaju. (l.47).
Odgovornost pravnog i odgovornog lica. Pravno lice i odgovorno lice u pravnom licu mogu biti
odgovorni za prekraj samo ako je to predvieno propisom o prekraju. Federacija, kanton i opina i
njihovi organi ne mogu biti odgovorni za prekraj. Federalni zakonom se moe propisati da za prekraj
odgovara odgovorno lice u organu Federacije, kantona i opina, te u drugom dravnom organu.
Pravno lice je odgovorno za prekraj ako je do izvrenja prekraja dolo radnjom ili proputanjem dunog
nadzora od strane organa upravljanja ili odgovornog lica ili radnjom drugog lica koje je bilo ovlateno da
postupa u ime pravnog lica.
Odgovornost odgovornog lica postoji ako je do izvrenja prekraja dolo njegovom radnjom ili
proputanjem dunog nadzora. Odgovornim licem se u smislu Zakona o prekrajima smatra lice kome su
u preduzeu (drutvu) ili drugom pravnom licu povjereni odreeni poslovi koji se odnose na upravljanje,
poslovanje ili proces rada, kao i lice koje u organu Federacije, kantona i opine ili drugom dravnom
organu obavlja odreene dunosti.
Odgovornost odgovornog lica za prekraj ne prestaje prestankom radnog odnosa u pravnom licu ili
organu uprave, niti zato to je nastala nemogunost kanjavanja pravnog lica usljed njegovog prestanka.
Odgovornost odgovornog lica za prekraj ne postoji ako je ono postupalo na osnovu nareenja drugog
odgovornog lica ili organa upravljanja ili ako je preduzelo sve radnje koje je bilo duno da preduzme da
bi sprijeilo izvrenje prekraja.
Strano pravno lice i strano odgovorno lice kaznit e se za prekraj uinjen na teritoriji Federacije i ako
strano pravno lice ima sjedite, odnosno predstavnitvo u Federaciji, ukoliko drugaije nije odreeno u
federalnom propisu kojim je predvien prekraj. Prekrajni postupak ne vodi se protiv lica sa
diplomatskim imunitetom, ve se takva lica proglaavaju personom non grata. .
Sauesnitvo. Razlikuju se 2 vrste sauesnitva: podstrekavanje i pomaganje. Podstrekavanje je djelatnost
koja ide za tim da se kod izvrioca stvori odluka na izvrenje prekraja. Pomaganje predstavlja djelatnost
koja doprinosi da se radnja izvrioca djela ostvari, a moe se pojaviti prije ili u toku izvrenja djela.
Podstrekavanje i pomaganje moe se izvriti samo sa umiljajem. Sauesnici se kanjavaju kao i uinilac,
a zavisno od okolnosti konkretnog sluaja mogu se blae kazniti. Ako je podstrekavanje i pomaganje
izvreno pod osobito olakavajuim okolnostima ili ako do izvrenja prekraja nije dolo, podstreka i
pomaga nee odgovarati za prekraj.
Sankcije za prekraj
Prema lanu 26 Zakona o prekrajima, za prekraj se moe propisati samo novana kazna, a pod zakonom
predvienim uvjetima, umjesto novane kazne moe se izrei ukor. Opi kazneni okvir novane kazne za
pojedinca je od 10 do 500 KM, za tee prekraje do 1.000 KM. Opi kazneni okvir za prekraje pravnih
lica i imalaca radnje (privatnih obrtnika) je 100-5.000 KM, za tee prekraje do 10.000. Za odgovorno
lice kazna je do 1.000 KM, a za tee prekraje do 2.000 KM.
Osim toga, u srazmjeri sa visinom priinjene tete ili neizvrene obaveze moe se propisati novana
kazna najvie do dvadesetostrukog iznosa priinjene tete, neizvrene obaveze ili vrijednosti robe ili
druge stvari koja je predmet prekraja.
Novana kazna koja se naplauje na licu mjesta moe se federalnim propisom utvrditi u fiksnom iznosu, i
to: za pravno lice i imaoca radnje do 500 DEM, a za odgovorno lice i drugog pojedinca - do 100 DEM.

42

WWW.BH-PRAVNICI.COM
U rjeenju o prekraju odreuje se rok plaanja novane kazne, koji ne moe biti krai od 15 dana niti
dui od tri mjeseca od dana pravosnanosti rjeenja. U opravdanim sluajevima prvostepeni organ koji je
donio rjeenje o prekraju moe dozvoliti da se novana kazna isplati u otplatama, s tim da rok otplate ne
moe biti dui od 6 mjeseci, ako federalnim zakonom nije drugaije odreeno.
Ako kanjeni u odreenom roku ne plati novanu kaznu koju izrekao federalni organ, kazna e se
naplatiti prinudno, a ako se ne moe prinudno naplatiti, novana kazna e se zamijeniti kaznom zatvora o
emu se donosi posebno rjeenje. Pritom se svakih zapoetih 50 KM preraunava u 1 dan zatvora, s tim
to kazna zatvora ne moe biti dua od 30 dana. Izvrenje kazne zatvora obustavie se ako kanjeni u
toku izvrenja plati ostatak novane kazne Novana kazna ne moe se zamijeniti kaznom zatvora
odgovornom licu, kao ni vojnom licu u aktivnoj slubi VF BiH.
Ublaavanje kazne. Novana kazna moe se ublaiti ako se utvrdi da prekraj nije tee prirode, a postoje
okolnosti koje ukazuju da e se i sa blaom novanom kaznom postii svrha kanjavanja. Kazna se moe
ublaiti ispod najmanje mjere kazne koja je propisana za taj prekraj, ali ne ispod najmanje zakonske
mjere te kazne.
Ako postoje okolnosti koje znatno umanjuju odgovornost uinioca, tako da se moe oekivati da e se
ubudue kloniti vrenja prekraja i bez izricanja propisane novane kazne, umjesto novane kazne moe
se izrei ukor. Ukor se moe izrei i ako se prekraj sastoji u neispunjavanju propisane obaveze ili je
prekrajem nanesena teta, a uinilac je prije donoenja rjeenja o prekraju ispunio propisanu obavezu,
odnosno otklonio ili nadoknadio nanesenu tetu.

Zatitne mjere
Prema zakonu o prekrajima, zatitne mjere se naelno mogu izrei samo uz novanu kaznu za prekraj, a
izuzetno i ako novana kazna nije izreena i to samo ako je takva mogunost predviena u zakonu.
Federalnim zakonom mogu se uz novanu kaznu za prekraj propisati slijedee zatitne mjere:
1) oduzimanje predmeta;
2) zabrana obavljanja samostalne djelatnosti;
3) zabrana upravljanja motornim vozilima;
4) udaljenje stranca sa teritorije Federacije.
Zatitne mjere iz ta. 1. i 4. mogu se pod zakonskim uvjetima izrei i kad nisu propisane za prekraj.
Oduzimanje predmeta. Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni izvrenju prekraja ili su
nastali izvrenjem prekraja mogu se oduzeti ako su svojina uinioca prekraja, odnos ako njima
raspolae pravno lice - uinilac prekraja. Isti predmeti mogu biti oduzeti i ako su vlasnitvo treih lica,
pod uslovom da to zahtijevaju interesi ope sigurnosti, uvanja ivota i zdravlja ljudi, sigurnost robnog
prometa ili razlozi javnog morala, kao i u drugim sluajevima predvienim zakonom. Oduzimanjem
predmeta ne dira se u pravo treih lica na naknadu tete od uinioca.
Zabrana obavljanja samostalne djelatnosti sastoji se u privremenoj zabrani uiniocu prekraja da
obavljaju zanatsku ili drugu djelatnost za koju se izdaje dozvola nadlenog organa. Ako federalnim
zakonom kojim se odreuje prekraj nisu posebno propisani uvjeti za izricanje ove mjere, mjera se moe
izrei uiniocu prekraja ije bi dalje bavljenje samostalnom djelatnou bilo opasno po ivot ili zdravlje
ljudi ili koji je zloupotrijebio samostalnu djelatnost za izvrenje prekraja.
Zabrana se moe izrei u trajanju od 3 mjeseca do 1 godine, raunajui od dana pravosnanosti rjeenja o
prekraju.
Zabrana upravljanja motornim vozilom sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilom odreene
vrste ili kategorije. Ako federalnim zakonom kojim se propisuje prekraj nisu propisani uvjeti za izricanje
mjere iz stava 1. ovog lana, ta mjera moe se izrei uiniocu prekraja koji je uinio teu povredu
43

WWW.BH-PRAVNICI.COM
propisa o bezbjednosti saobraaja ili ije ranije krenje tih propisa pokazuje da je opasno da uinilac
prekraja upravlja motornim vozilom odreene vrste ili kategorije. Pri odluivanju da li e se izrei ova
mjera uzee se u obzir i to da li je uinilac voza motornog vozila po zanimanju.
Mjera se moe izrei u trajanju od 30 dana do jedne godine.
Udaljenje stranca sa teritorije Federacije moe se izrei strancu koji je kanjen za prekraj zbog koga
je nepoeljan njegov dalji boravak u Federaciji. Mjera se moe propisati u trajanju od 6 mjeseci do 3
godine.
Oduzimanje imovinske koristi. Zakon izriito propisuje da niko ne moe zadrati imovinsku korist
pribavljenu prekrajem. Imovinska korist oduzima se rjeenjem o prekraju kojim je utvreno izvrenje
prekraja i unosi se u budet Federacije. Za ovaj institut shodno se primjenjuju odredbe KZ FBiH.
Zastarjelost. Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost gonjenja i zastarjelost izvrenja kazne i zatitne
mjere. Prema Zakonu o prekrajima, prekrajni postupak ne moe se voditi ako protekne 1 godina od
dana kad je prekraj uinjen. Rok zastarjelosti gonjenja za carinske, poreske, devizne i spoljnotrgovinske
prekraje i za prekraje protiv sigurnosti zranog saobraaja je tri godine.
Izreena novana kazna i zatitna mjera ne mogu se izvriti ako je od dana pravosnanosti rjeenja o
prekraju protekla jedna godina.
Zastoj i prekid zastarjelosti. Zastarijevanje gonjenja i zastarijevanje izvrenja novane kazne, odnosno
zatitne mjere za prekraje ne tee za vrijeme za koje se gonjenje, odnosno izvrenje ne moe preduzeti
po federalnom zakonu. Zastarijevanje se prekida svakom radnjom nadlenog organa koja se preuzima
radi gonjenja uinioca prekraja, ili radi izvrenja novane kazne, odnosno zatitne mjere. Sa svakim
prekidom zastarijevanje poinje ponovo da tee, ali zastarjelost u svakom sluaju nastaje kad protekne
dvaput onoliko vremena kazne, odnosno zatitne mjere (apsolutna zastarjelost).
PREKRAJNI POSTUPAK
Osnovna naela
Naelo materijalne istine. Organ koji vodi prekrajni postupak duan je da istinito i potpuno utvrdi
injenice koje su vane za donoenje rjeenja.
Pomo neukoj stranci. Organ koji vodi prekrajni postupak duan je da se stara da neznanje ili neukost
stranaka ne bude na tetu njihovih prava.
Naelo ekonominosti. Prekrajni postupak provodi se brzo i kratko, ali tako da se to ne odraava na
pravilnost i zakonitost odluke koju treba donijeti.
Naelo slobodne ocjene dokaza. Kao i u drugim postupcima, i u prekrajnom postupku organ nadlean za
voenje ocjenjuje dokaze po slobodnom uvjerenju.
Naelo sasluanja stranaka. Prije donoenja rjeenja o prekraju, okrivljenom se mora pruiti mogunost
da se izjasni o onome to mu se stavlja na teret, osim ako se donosi rjeenje po skraenom postupku. Ako
uredno pozvani okrivljeni ne doe na sasluanje i ne opravda izostanak, a njegovo sasluanje nije nuno
za utvrivanje pravog stanja stvari, rjeenje o prekraju moe se donijeti i bez sasluanja okrivljenog.
Pravo upotrebe vlastitog jezika. Okrivljenom koji ne zna jezik na kome se vodi postupak mora se
omoguiti da se preko tumaa upozna sa cijelim materijalom i da prati postupak, te da se tokom postupka
slui jezikom koji govori.
U prekrajnom postupku slubeno pismo je latinica.

44

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Naelo dvostepenosti. Protiv prvostepenog rjeenja u prekrajnom postupku moe se izjaviti alba, ako
Zakonom nije drugaije odreeno. Protiv rjeenja drugostepenog organa alba nije doputena.
Organi za voenje prekrajnog postupka
Za voenje prekrajnog postupka u prvom stepenu nadleni su federalni organi uprave, svaki iz svog
djelokruga, ako federalnim zakonom nije drukije odreeno.
O albi na rjeenje o prekraju koje je donio federalni organ u prvom stepenu rjeava u drugom stepenu
Federalno vrijee za prekraje. Federalno vijee zauzima naelne stavove o pravnim pitanjima radi
jedinstvenog primjenjivanja propisa o prekrajima, prati pojave i probleme u oblasti prekraja iz svoje
nadlenosti, o tome obavjetava Vladu i druge nadlene federalne organe i daje inicijative za donoenje i
izmjenu federalnih propisa. Federalno vijee obavlja i druge poslove odreene federalnim zakonom.
Ako je funkcioner koji rukovodi federalnim organom odredio da prekrajni postupak u prvom stepenu
vode organizacione jedinice - za voenje prekrajnog postupka mjesno je nadlena organizaciona jedinica
na ijem je podruju uinjen prekraj.
Ako se nadlenost ne moe odrediti prema mjestu izvrenja prekraja, ili ako je prekraj izvren u
inozemstvu, nadlenost se odreuje prema prebivalitu, odnosno boravitu pojedinca - uinioca
prekraja, a ako je prekraj uinilo pravno lice - prema sjeditu pravnog lica. Eventualni sukob
nadlenosti rjeava Federalno vijee.
Organizacija i sastav. U federalnom organu prekrajni postupak za prelaenje dravne granice, carinske,
devizne, spoljnotrgovinske prekraje, prekraje protiv bezbjednosti saobraaja na putevima, kretanja i
boravka stranaca i za prekraje protiv bezbjednosti vazdunog saobraaja u prvom stepenu vodi i rjeenje
o prekraju donosi Komisija za prekraje, sastavljena od predsjednika i 2 lana.
Predsjednika i lanove Komisije, kao i njihove zamjenike, imenuje funkcioner koji rukovodi federalnim
organom koji vodi postupak u prvom stepenu. Komisija se imenuje iz reda radnika u federalnom organu,
uz prethodno pribavljenu saglasnost Vlade. Predsjednik i lanovi Komisije, kao i njihovi zamjenici
moraju biti diplomirani pravnici sa poloenim pravosudnim ispitom ili ispitom za prekraje i imati
potrebno radno iskustvo na odgovarajuim pravnim poslovima.
U federalnom organu prekrajni postupak za prekraje za koje je propisana novana kazna za pravno lice i
imaoca radnje od 2.000 DEM, a za odgovorno lice i druge pojedince do 200 DEM, kao i za druge
prekraje, prekrajni postupak vodi i rjeenje o prekraju donosi ovlateno slubeno lice u federalnom
organu. Ovlateno lice mora ispunjavati prethodno navedene uvjete. Odreuje ga funkcioner koji
rukovodi federalnim organom, iz reda radnika u tom organu, a uz prethodnu saglasnost Vlade.
Federalno vijee je samostalni federalni organ. Ono donosi poslovnik o svom radu. Broj lanova
Federalnog vijea utvruje Vlada. Predsjednika i lanove vijea imenuje i razrjeava dunosti Vlada, na
prijedlog ministra pravde. Predsjednik i lanovi moraju biti diplomirani pravnici sa poloenim
pravosudnim ispitom ili ispitom sudija za prekraje i imati due radno iskustvo na odgovarajuim
pravnim poslovima. Imenuju se za period od etiri godine i mogu biti ponovo imenovani.
Federalno vijee na sjednici svih lanova donosi poslovnik o svom radu, razmatra program rada i izvjetaj
o radu. Sjednicu saziva i radom rukovodi predsjednik Federalnog vijea. Kvorum ini 2/3 lanova vijea,
a odluke, koje su obavezujue za sve, donose se veinom glasova svih lanova.
Izuzee
Slubeno lice koje vri odreenu dunost u prekrajnom postupku izuzee se:
1. ako je oteeno prekrajem;
2. ako mu je okrivljeni, oteeni, predstavnik pravnog lica ili zastupnik nekoga od njih, brani drug
ili srodnik u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobonoj do etvrtog, a po tazbini do drugog
stepena;

45

WWW.BH-PRAVNICI.COM
3. ako je u istom predmetu slubeno lice predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, zastupnik
ili punomonik oteenog, svjedok ili vjetak;
4. ako postoje druge okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.
Osim toga, od donoenja rjeenja u drugom stepenu izuzeta su lica koja su uestvovala u donoenju
rjeenja o prekraju u prvom stepenu.
Izuzee moe traiti stranka, a i samo slubeno lice koje uestvuje u prekrajnom postupku duno je
traiti svoje izuzee im sazna da za to postoji razlog. O izuzeu odluuje funkcioner koji rukovodi
federalnim organima. Ako se trai izuzee lana Federalnog vijea, o tome odluuje predsjednik
Federalnog vijea. O izuzeu predsjednika Federalnog vijea odluuje ministar pravde. Protiv rjeenja o
izuzeu nije dozvoljena alba. Rjeenje kojim se zahtjev za izuzee odbija moe se pobijati samo albom
protiv rjeenja o prekraju.

Stranke u prekrajnom postupku

To su okrivljeni i oteeni. Okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz strunu pomo branioca.
Oteeni ima pravo da predlae dokaze, da stavlja druge prijedloge, da istie zahtjev za naknadu tete i da
ostvaruje druga prava predviena ovim zakonom.
Ako je uinjenim prekrajem teta nanesena dravnoj svojini, o tome e se uvijek obavijestiti nadleno
pravobranilatvo.
Okrivljeni, predstavnik pravnog lica, branilac okrivljenog, oteeni i zastupnik oteenog imaju pravo da
razmatraju spise predmeta. Ako je prekrajni postupak u toku, razmatranje i prepisivanje spisa dozvoljava
federalni organ koji vodi postupak. Razmatranje spisa moe se uskratiti ako bi se time ometalo pravilno
voenje postupka. Poslije izvedenih dokaza, strankama i svakom drugom licu koje ima opravdan interes,
ne moe se uskratiti razmatranje i prepisivanje spisa.
Pokretanje i tok prekrajnog postupka
Prekrajni postupak pokree federalni organ na osnovu prijave za pokretanje prekrajnog postupka. Kao
podnosilac prijave moe se pojaviti ovlateni organ i oteeni.
Ovlateni organi su tuilac i drugi organ, ovlateni inspektor ili ovlatena lica koja vre inspekcijske
poslove, kao i preduzee (drutvo) i drugo pravno lice.
Prijava za pokretanje prekrajnog postupka sadri: osnovne podatke za uinioca prekraja; injenini opis
iz kojeg proizilaze pravna obiljeja prekraja, vrijeme i mjesto izvrenja prekraja i druge okolnosti
potrebne da se prekraj to bie odredi; pravnu ocjenu prekraja i prijedlog o dokazima koje treba izvesti
u toku postupka.
Ako federalni organ ocijeni da postoje uvjeti za pokretanje prekrajnog postupka, donosi zakljuak o
pokretanju prekrajnog postupka. Zakljuak se saoptava okrivljenom prilikom sasluanja.
Eventualno odbacivanje prijave federalni organ takoer vri zakljukom. Prijavu e odbaciti ako utvrdi:
- da radnja opisana u prijavi nije prekraj;
- da postoje osnovi koji iskljuuju odgovornost za prekraj;
- da je nastupila zastarjelost gonjenja za prekraj;
- da su se stekli drugi zakonski razlozi zbog kojih se postupak ne moe pokrenuti ni voditi.
Ovakav zakljuak dostavlja se podnosiocu prijave, a oteeni se obavjetava da imovinsko pravni zahtjev
moe ostvariti u parnici.
46

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pozivanje. Lice ije je lino prisustvo u prekrajnom postupku potrebno, po pravilu se poziva pismenim
pozivom. U pozivu se izmeu ostalog naznaava u kom svojstvu se lice poziva (okrivljeni, predstavnik
okrivljenog pravnog lica, svjedok, vjetak itd). Ako je pozivanje izvreno usmeno, to se mora zabiljeiti u
spisima.
U pozivu za okrivljenog naznaie se zato se okrivljuje i da li mora lino da pristupi radi sasluanja ili
moe svoju odbranu da podnese pismeno. Kad se poziva da lino pristupi, okrivljeni e se u pozivu
upozoriti da se u sluaju neodazivanja pozivu moe narediti njegovo privoenje. Ako za utvrivanje
injeninog stanja prisustvo okrivljenog nije neophodno, u pozivu e se okrivljeni upozoriti da e se, u
sluaju njegovog neodazivanja, rjeenje o prekraju donijeti i bez njegovog sasluanja.
U pozivu svjedocima i vjetacima naznaie se da se, u sluaju neopravdanog izostanka, moe narediti
njihovo privoenje.
Privoenje. Ako se lice koje je uredno pozvano ne odazove pozivu i svoj izostanak ne opravda, a njegovo
je prisustvo neophodno radi utvrivanja injeninog stanja, naredie se njegovo privoenje. Privoenje
okrivljenog moe se narediti i bez prethodnog pismenog poziva, ako okrivljeni ne moe da dokae svoj
identitet ili nije poznato njegovo prebivalite. Privoenje oteenog moe se narediti samo ako je pozvan
kao svjedok. Privoenje se nareuje pismenom naredbom koju izvrava organ federalne ili kantonalne
policije. Privoenje vojnih lica i pripadnika policije ne nareuje se pismeno, ve e se od njihove
komande, odnosno federalne ili kantonalne policije zatraiti da ih privede.
Zadravanje okrivljenog mogue je u slijedeim sluajevima:
- ako se ne moe utvrditi njegov identitet ili ako nema prebivalita, a postoje osnovi sumnje da je
izvrio prekraj i da e pobjei;
- ako namjerava da napusti Federaciju tako da postoji mogunost da osujeti voenje prekrajnog
postupka.
O zadravanju okrivljenog, federalni organ koji vodi prekrajni postupak donosi naredbu u kojoj e
naznaiti dan i sat kad je zadravanje zapoeto. Zadravanje moe trajati najdue 24 sata i u tom roku se
mora sasluati okrivljeni i donijeti rjeenje o prekraju. Izvrenje naredbe o zadravanju se po potrebi
povjerava federalnoj ili kantonalnoj policiji.
Vrijeme za koje je okrivljeni zadran prije donoenja rjeenja o prekraju uraunava se u izreenu
novanu kaznu, s tim to se zadravanje due od 12 sati rauna kao 50 KM kazne.
Jamstvo. Na molbu okrivljenog koji ne ivi stalno u FBiH, a eli da napusti teritoriju FBiH prije
okonanja postupka, federalni organ moe dozvoliti da okrivljeni poloi jamstvo kao obezbjeenje za
ispunjenje obaveza koje mogu biti odreene u rjeenju o prekraju. Jamstvo je uvijek novani iznos koji
se odreuje s obzirom na teinu prekraja, visinu propisane novane kazne i veliinu tete nanesene
oteenom licu, a sastoji se u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira ili dragocjenosti.
Ako bude doneseno rjeenje o obustavljanju postupka, poloeno jamstvo se vraa. Ako lice koje je
kanjeno za prekraj po pravosnanosti rjeenja o prekraju ne podmiri obaveze koje proizilaze iz
rjeenja, iz poloenog jamstva e se naplatiti ti iznosi i trokovi postupka, a ostatak e se vratiti
kanjenom licu.
Sasluanje okrivljenog po pravilu se vri usmeno. Organ koji vodi postupak e pozvati okrivljenog da
svoju odbranu da pismeno, ako nae da neposredno usmeno sasluanje nije potrebno s obzirom na znaaj
prekraja i podatke kojima raspolae. U takvom sluaju okrivljeni moe zahtijevati da bude i usmeno
sasluan.
Prilikom sasluanja okrivljenom se mora saoptiti zato se okrivljuje i pozvati ga da iznese svoju odbranu.
U pogledu sasluanja okrivljenog suoenja i uestvovanja tumaa shodno se primjenjuju odgovarajue
odredbe ZKP.

47

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Sasluanje svjedoka. Svjedoci se sasluavaju kad je to potrebno za utvrivanje injenica.Zakon propisuje
opu obavezu svjedoenja. Lica koja se zbog iznemoglosti ili bolesti ne mogu odazvati pozivu,
sasluavaju se u svom stanu. Svjedok koji, i pored upozorenja na posljedice, bez opravdanog razloga
odbije da svjedoi, novano se kanjava u iznosu do 30 KM. U pogledu osloboenja od dunosti
svjedoenja, naina sasluavanja svjedoka, suoenja i uea tumaa shodno se primjenjuju odgovarajue
odredbe ZKP.
Uviaj i vjetaenje. Uviaj se preduzima kad je za utvrivanje i razjanjenje neke vane injenice
potrebno lino i neposredno opaanje. Organ koji vodi postupak odluuje o tome ko e prisustvovati
uviaju, ukljuujui i vjetake. Vjetaenje se vri ako je za utvrivanje i ocjenu injenica neophodna
posebna struna sprema i znanje. Vjetaenje se moe povjeriti i strunoj ustanovi.
Pretresanje prostorija i lica moe se preuzeti samo u sluaju teih prekraja i to ako ima dovoljno osnova
da e se u prostorijama ili kod pojedinih lica nai predmet ili tragovi koji bi mogli biti bitni za prekrajni
postupak. Pretresanje u vojnim ustanovama i vojnim jedinicama, kao i pretresanje vojnih lica, moe
obavljati samo ovlateni vojni organ. Nije dozvoljeno pretresanje prostorija koje pripadaju licima koja
uivaju diplomatski imunitet.
Privremeno oduzimanje predmeta naredbom odreuje federalni organ. Prepis naredbe mora se predati
licu od kojeg se predmeti oduzimaju. Licu od kog se predmeti privremeno oduzimaju izdaje se potvrda sa
tanim naznaenjem i opisom oduzetih predmeta.
Rjeenje o prekraju. Prekrajni postupak zavrava se donoenjem rjeenja o prekraju, kojim se
prekrajni postupak obustavlja ili se okrivljeni oglaava odgovornim i kanjava za prekraj.
Rjeenje kojim se prekrajni postupak obustavlja donijee se:
1. ako je u pitanju radnja koja nije predviena kao prekraj;
2. ako je okrivljeni za isti prekraj pravosnano kanjen ili je prekrajni postupak bio obustavljen;
3. ako okrivljeni uiva diplomatski imunitet;
4. ako nastupi zastarjelost gonjenja prekraja;
5. ako nema dokaza da je prekraj uinio okrivljeni;
6. ako u toku postupka okrivljeni umre ili okrivljeno pravno lice prestane da postoji;
7. ako postoje okolnosti koje po ovom zakonu iskljuuju odgovornost za prekraj, odnosno
protivpravnost radnje;
8. ako postoje druge okolnosti koje iskljuuju voenje prekrajnog postupka.
Rjeenje o prekraju kojim se okrivljeni oglaava odgovornim donosi se kad se u postupku utvrdi
postojanje prekraja i odgovornost okrivljenog za taj prekraj. Ovo rjeenje moe biti doneseno i bez
ispitivanja okrivljenog, u sluaju kad okrivljeni koji je uredno pozvan neopravdano izostane.
Rjeenje o prekraju sadri uvod, izreku (dispozitiv), obrazloenje, uputstvo o pravnom lijeku, kao i broj,
datum, potpis ovlatenog lica i peat federalnog organa.
Uvod rjeenja sadri: naziv federalnog organa, ime i prezime lica koja su donijela rjeenja i zapisniara,
ime i prezime okrivljenog, predstavnika pravnog lica i branioca, odnosno naziv i sjedite okrivljenog
pravnog lica, koji je prekraj predmet postupka i dan donoenja rjeenja.
Izreka (dispozitiv) rjeenja kojim se okrivljeni oglaava odgovornim sadri: line podatke o okrivljenom i
odluku kojom se okrivljeni oglaava krivim za prekraj.
U obrazloenju se ukratko iznose samo bitni razlozi o utvrenom injeninom stanju, uz kratko navoenje
dokaza i propisa na kojima se zasniva izreka rjeenja.

48

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Uputstvo o pravnom lijeku sadri pouku o tome ko ima pravo albe protiv rjeenja o prekraju, u roku i
kome organu se predaje, te koji organ odluuje po albi.
Dispozitiv rjeenja kojim se okrivljeni oznaava krivim mora sadravati:
-

za koji se prekraj okrivljeni kanjava, uz naznaenje injenica i okolnosti iz kojih proizilaze obiljeja
prekraja;

koji su propisi o prekraju primijenjeni;

kojom novanom kaznom se okrivljeni kanjava;

odluku o zatitnim mjerama i o oduzimanju imovinske koristi;

odluka o uraunjavanju mjera zadravanja;

odluka o trokovima postupka;

odluka o imovinskopravnom zahtjevu.

U rjeenju o prekraju naznait e se i rok u kome se novana kazna ima platiti i upozorie se da e se, u
sluaju neplaanja novane kazne u tom roku, naplata izvriti prinudno, odnosno da e se novana kazna
zamjeniti kaznom zatvora. Ako je izreena zatitna mjera oduzimanja predmeta, u rjeenju e se odrediti i
kako e se sa oduzetim predmetima postupiti. Ako tom mjerom nisu obuhvaeni predmeti koji su
privremeno oduzeti, u rjeenju e se odrediti da se takvi predmeti vrate vlasniku.
U sluaju sticaja prekraja, u izreci rjeenja unijee se novane kazne utvrene za pojedini prekraj i
ukupna novana kazna koja se izrie, kao i zatitne mjere ako su izreene za jedan ili vie prekraja.

Trokovi prekrajnog postupka obuhvataju stvarne izdatke uinjene radi voenja postupka. Oni padaju
na teret lica kanjenog za prekraj. Trokove postupka za prekraj po kome je postupak obustavljen snosi
federalni organ koji je vodio taj postupak.
Pravna sredstva
Redovna pravna sredstva su alba i prigovor. Vanredna su ponavljanje postupka, zahtjev za sudsku zatitu
i zahtjev za zatitu zakonitosti.
alba. Protiv prvostepenog rjeenja o prekraju moe se izjaviti alba Federalnom vijeu. Podnosi se u
roku od osam dana od dana prijema rjeenja organu koji je donio rjeenje u prvom stepenu. Ako je
prvostepeno rjeenje objavljeno, za lica koja su prisutna rok albe poinje tei od dana objavljivanja.
albu mogu izjaviti okrivljeni, njegov zastupnik, brani drug, roditelj i dijete okrivljenog, kao i
podnosilac prijave. Oteeni moe izjaviti albu samo u pogledu odluke o trokovima prekrajnog
postupka. Podnosilac albe je duan da u albi navede u emu je nezadovoljan rjeenjem o prekraju
donesenom u prvom stepenu, ali albu ne mora posebno obrazloiti.
U albi se mogu iznositi nove injenice i novi dokazi. Podnosilac je duan da obrazloi iz kojih razloga te
dokaze nije ranije iznio, kao i da navede injenice koje pomou novih dokaza eli da dokae.
Neblagovremenu ili nedoputenu albu odbacie federalni organ koji je rjeenje o prekraju donio u
prvom stepenu. Protiv ovog rjeenja moe se izjaviti alba Federalnom vijeu. Blagovremenu albu
federalni organ koji je rjeenje o prekraju donio u prvom stepenu duan je da je bez odlaganja dostavi
Federalnom vijeu.
Prvostepeni organ moe dopuniti postupak prije dostavljanja albe Federalnom vijeu ili izmijeniti
rjeenje, ako usvoji razloge iznesene u albi.

49

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Federalno vijee odbacie rjeenjem neblagovremenu ili nedoputenu albu, ako je to prvostepeni organ
propustio uiniti. Rjeavajui o albi, Federalno vijee moe rjeenje o prekraju potvrditi, ukinuti ili
preinaiti.
Drugostepeni organ e odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi rjeenje prvostepenog organa, ako utvrdi
da ne postoje razlozi zbog kojih se rjeenje probija, niti takve bitne povrede prekrajnog postupka,
odnosno materijalnog propisa na koje treba paziti po slubenoj dunosti.
Federalno vijee e uvaavajui albu ukinuti rjeenje doneseno u prvom stepenu i predmet vratiti na
ponovno rjeenje:
- ako utvrdi da je uinjena bitna povreda odredaba prekrajnog postupka ili
- ako nae da zbog pogrenog ili nepotpunog utvrenog injeninog stanja prvostepeni organ treba
provesti novi postupak.
Federalno vijee e uvaavajui albu preinaiti prvostepeno rjeenje ako utvrdi:
- da su odlune injenice u rjeavanju pravilno utvrene, ali da se s obzirom na utvreno injenino
stanje, a na osnovu pravilne primjene propisa ima donijeti drugaije rjeenje.
- da postoje povrede zakona koje se mogu otkloniti i bez ukidanja takvog rjeenja ili da pri
odmjeravanju novane kazne ili izricanju zatitne mjere treba drugaije ocijeniti okolnosti koje se
uzimaju u obzir;
- da je prvostepeni organ pogreno ocijenio dokaze na kojima je rjeenje zasnovano.
Ponavljanje postupka. Ponavljanje postupka u korist kanjenog moe se dozvoliti kad je prekrajni
postupak zavren pravosnanim rjeenjem:
-

ako se dokae da je rjeenje o prekraju zasnovano na lanoj ispravi ili na lanom iskazu svjedoka ili
vjetaka;

ako se dokae da je do rjeenja o prekraju dolo uslijed krivinog djela slubenog lica koje je
provodilo postupak ili je u njemu uestvovalo;

ako se utvrdi da je lice koje je kanjeno za prekraj za istu radnju ve jednom kanjeno u prekrajnom
postupku, krivinom postupku ili u postupku za privredni prestup;

ako se iznesu nove injenice ili se podnesu novi dokazi koji bi sami za sebe ili u vezi sa ranijim
dokazima doveli do drukijeg rjeenja, da su bili poznati u ranijem postupku.

Zahtjev za ponavljanje postupka u prva 3 navedena sluaja moe se podnijeti u roku od est mjeseci od
dana pravosnanosti odluke donesene u krivinom postupku, odnosno prekrajnom postupku, odnosno
postupku za privredni prestup, a u etvrtom sluaju u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za nove
injenice ili dokaze, a najkasnije u roku od 1 godine od dana pravosnanosti rjeenja o prekraju.
Poslije smrti lica koje je kanjeno za prekraj, zahtjev za ponavljanje postupka mogu podnijeti njegov
brani drug, djeca, roditelj, staralac ili usvojilac.
Zahtjev ne odgaa izvrenje rjeenja o prekraju povodom kog se trai ponavljanje postupka, ali ako
federalni organ koji odluuje o ponavljanju postupku smatra da ima osnova da se zahtjev uvai, moe
odgoditi, odnosno prekinuti izvrenje rjeenja dok ne odlui o ponavljanju postupka.
U ponovljenom postupku rjeenje o prekraju ne moe biti izmijenjeno na tetu kanjenog lica.
Zahtjev za sudsku zatitu dozvoljen je protiv rjeenja o prekraju koje je donijelo Federalno vijee. Moe
ga podnijeti kanjeni, zakonski zastupnik kanjenog, odnosno njegov branilac. O zahtjevu rjeava
Vrhovni sud FBiH. Podnosi se u roku od 8 dana od dana prijema drugostepenog rjeenja. Predaje se
prvostepenom organu, koji ga je duan zajedno sa predmetom bez odlaganja dostaviti Vrhovnom sudu
FBiH.
Zahtjev za sudsku zatitu moe se izjaviti protiv drugostepenog rjeenja Federalnog vijea kojim je
pravnom licu ili imaocu radnje izreena novana kazna preko 1.000 KM, a odgovornom licu ili drugom
50

WWW.BH-PRAVNICI.COM
pojedincu - preko 500 KM ili ako je izreena zatitna mjera oduzimanja predmeta ili imovinske koristi
preko 3.000 KM, i to u slijedeim sluajevima:
- ako je rjeenjem o prekraju povrijeen materijalni propis;
- u sluaju bitne povrede postupka;
- ako je injenino stanje nepotpuno utvreno ili ako je iz utvrenih injenica izveden nepravilan
zakljuak u pogledu injeninog stanja.
Zahtjev ne odgaa izvrenje rjeenja, ali na zahtjev kanjenog Vrhovni sud moe narediti nadlenom
federalnom organu da odgodi, odnosno prekine izvrenje rjeenja dok ne odlui o zahtjevu, ako ima
osnova iz kojih moe zakljuiti da e udovoljiti zahtjevu.
Vrhovni sud odluuje o zahtjevu za sudsku zatitu u nejavnoj sjednici, u vijeu sastavljenom od trojice
sudija. On e ukinuti rjeenje o prekraju ako utvrdi da je zahtjev za sudsku zatitu osnovan. Ako utvrdi
da je povrijeen materijalni propis, a utvreno injenino stanje prua pouzdan osnov za donoenje
drukijeg rjeenja, Vrhovni sud moe donijeti odluku kojom preinaava drugostepeno rjeenje.
Zahtjev za zatitu zakonitosti moe se podii protiv pravosnanog rjeenja o prekraju. Podnosi ga
federalni tuilac u roku od 3 mjeseca od dana kad je kanjenom licu uruena odluka o albi, odnosno od
dana kad je postala pravosnana odluka prvostepenog organa, a o kojoj je Federalno vijee rijeilo
povodom albe.
O zahtjevu rjeava Vrhovni sud u vijeu sastavljenom od trojice sudija. Zahtjev ne odgaa izvrenje
rjeenja o prekraju, ali Vrhovni sud pri rjeavanju zahtjeva moe narediti nadlenom federalnom organu
da odgodi, odnosno prekine izvrenje rjeenja dok konano ne odlui o podignutom zahtjevu.

Skraeni prekrajni postupak

Rjeenje u skraenom postupku donosi se bez pozivanja i ispitivanja okrivljenog. Skraeni postupak
moe se provesti ako federalni organ nae da se na osnovu prijave ovlatenog podnosioca, koja je
sainjena na osnovu slubenih ili drugih podataka ili neposrednog zapaanja, nesumnjivo utvruje da je
okrivljeni izvrio prekraj za koji je propisana novana kazna do odreenog iznosa.
Rjeenje o prekraju u skraenom postupku moe se donijeti samo za prekraje za koje je za pojedinca
propisana novana kazna do 200 KM, a za imaoca radnje i pravno lice - do 2.000 KM.
U skraenom postupku ne moe se rjeavati i o naknadi tete niti se mogu izrei zatitne mjere, osim
oduzimanja predmeta ija vrijednost ne prelazi iznos od 500 KM. Ne moe se oduzeti imovinska korist
ija vrijednost prelazi iznos od 500 KM.
Protiv ovog rjeenja o prekraju okrivljeni moe u roku od 8 dana od dana prijema rjeenja izjaviti
prigovor. Neblagovremeni i nedoputeni prigovor odbacie federalni organ koji je donio rjeenje o
prekraju. Protiv rjeenja o odbacivanju prigovora okrivljeni ima pravo albe Federalnom vijeu u roku
od 8 dana od dana prijema rjeenja.
Ako okrivljeni u odreenom roku podnese prigovor i prigovor se ne odbaci, federalni organ koji je donio
rjeenja o prekraju stavie van snage to rjeenje i nastavie se redovan postupak. Rjeenje doneseno u
redovnom postupku ne moe za okrivljenog biti nepovoljnije od rjeenja koje je povodom njegovog
prigovora stavljeno van snage.
Naplata novane kazne na licu mjesta
Za lake prekraje za koje je federalnim zakonom ili propisom Vlade propisana novana kazna u iznosu
koji za pravno lice i imaoca radnje ne prelazi 500 KM, a za odgovorno lice i drugog pojedinca 100 KM,
mogu se tim propisom ovlastiti odreena slubena lica federalnog organa da na licu mjesta naplauju
novane kazne od lica koja se zateknu u izvrenju prekraja.
51

WWW.BH-PRAVNICI.COM
O naplaenoj kazni izdaje se potvrda. Protiv naplate novane kazne na licu mjesta ne moe se izjaviti
alba ni drugi pravni lijek. Nije dozvoljeno naplaivanje novane kazne na licu mjesta za vie prekraja
izvrenih u sticaju.
Ako se novana kazna ne naplati na licu mjesta ili ako lice koje je uinilo prekraj novanu kaznu ne plati
odmah, odnosno u roku od petnaest dana, podnijee se prijava federalnom organu koji vodi prekrajni
postupak. Za taj prekraj ne moe se izrei novana kazna vea od kazne koja se moe naplatiti na licu
mjesta.
Povrat novanih iznosa u sluaju neopravdanog kanjavanja
Lice kome je u prekrajnom postupku neopravdano izreena novana kazna, zatitna mjera oduzimanja
predmeta ili oduzimanja imovinske koristi ima pravo na povrat novanog iznosa.
Smatra se da je lice neopravdano kanjeno ako je u sluaju preinaenja pravosnanog rjeenja o prekraju
ili ukidanja pravosnanog rjeenja o prekraju, postupak protiv njega pravosnano obustavljen. Povrat
novanog iznosa ne moe zahtijevati lice koje je svojim lanim priznanjem prouzrokovalo kanjavanje.
Zahtjev za povrat novanog iznosa podnosi se federalnom organu uprave nadlenom za poslove finansija
u roku od 6 mjeseci od dana prijema pravosnanog rjeenja o obustavi postupka. Ako nadleni organ
odbije zahtjev ili ne donese rjeenje u roku od 60 dana po prijemu zahtjeva, moe se podnijeti tuba za
naknadu tete. Rok za podnoenje tube je 30 dana od dana saoptenja rjeenja, odnosno prijema rjeenja.
Izvrenje rjeenja o prekraju
Rjeenje se izvrava kad postane pravosnano. Pravosnanost prvostepenog rjeenja nastupa kad se ono
ne moe vie pobijati albom odnosno prigovorom. Pravosnanost drugostepenog rjeenja nastupa
dostavljanjem rjeenja stranci (konano rjeenje).

ETVRTI DIO
UPRAVNI POSTUPAK
UOPE O UPRAVNOM POSTUPKU
POJAM UPRAVNOG POSTUPKA
Upravni postupak ine pravna pravila koja reguliu nadlenost, redoslijed radnji i akata donesenih od
strane organa uprave pri rjeavanju o pravima i obavezama graana i organizacija koje proizilaze iz
materijalno-pravnih propisa upravnog prava.
RAZVOJ UPRAVNOG POSTUPKA
Ideja o potrebi upravnopravnog kodeksa pojavila se prvo u Austriji. Naroito je Upravni sud u Beu,
osnovan 1875.godine, svojom praksom stvorio osnovu za kasniju kodifikaciju upravnog postupka, koja je
(prva u svijetu) uslijedila 1925.godine.
Jugoslavija je kodifikaciji upravnog postupka pristupila 1929.godine, kad je u Zakon o unutranjoj upravi
unijela izvjesne procesne norme za postupanje organa ope uprave. Ubrzo nakon toga (09.11.1930)
donesen je Zakon o optem upravnom postupku (ZUP), koji je na snagu stupio 1931.godine. Pravna
pravila iz ovog zakona, koja nisu bila u suprotnosti sa novim pravnim poretkom, primjenjivana su i u
upravnom postupku FNRJ.
VRSTE UPRAVNOG POSTUPKA (OPI POSTUPAK I POSEBNI POSTUPCI). SUPSIDIJARNA
PRIMJENA OPEG UPRAVNOG POSTUPKA

52

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Zakon o upravnom postupku (Sl.novine FBiH br.2/98) predvia opi upravni postupak i posebne upravne
postupke.
Opi upravni postupak moe imati 2 vida: moe biti sadran u jednom jedinstvenom aktu (zakonu ili
drugom aktu), a moe biti dat i teorijski kao uopavanje prakse i pojedinih upravnih postupaka. Moe se
rei da je mali broj zemalja u svijetu koje su normirale opi upravni postupak. Opi upravni postupak ima
dopunski, supletorni ili supsidijarni karakter. Primjenjuje se kad za odreenu upravnu materiju nema
posebnih propisa o postupku.
ODNOS UPRAVNOG POSTUPKA PREMA GRAANSKOM POSTUPKU
Primjena propisa upravnog ili graanskog postupka dolazi u obzir zavisno od toga da li se radi o javnom
ili privatnom pravu. Javnopravni odnosi (izuzev krivinih) tite se propisima upravnog, a graanskopravni odnosi propisima graanskog postupka.
UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNO MATERIJALNO PRAVO
Materijalni propisi odnose se na prava i dunosti pravnih subjekata. Procesnopravni propisi normiraju
procesne radnje dravnih organa i drugih uesnika u postupku, a radi zatite odnosno ostvarivanja
materijalnih prava. Dakle, procesno pravo nema svoju samostalnu svrhu ve slui pravnoj zatiti
materijalnog prava. Uprkos tome, ono ipak predstavlja granu pravnog poretka koja je potpuna i neovisna
od materijalnog prava.

DUNOST POSTUPANJA PO ZAKONU O OPEM UPRAVNOM POSTUPKU

OBIM OBAVEZNE PRIMJENE ZUP-a
Obavezno postupanje po ZUP-u protee se na organe uprave FBiH i kantona, gradske i opinske slube
za upravu i druge organe, te institucije koje imaju javna ovlatenja. Ovo postupanje obavezno je kad
navedeni organi, slube i institucije rjeavaju u upravnim stvarima.
Postoje 3 obiljeja upravne stvari na koju se primjenjuju propisi ZUP-a: konkretnost, autoritativnost i
pravno djelovanje.
Konkretnost je karakteristika upravnog akta, tj. rjeenja u upravnom postupku. Normativni akt zasniva
pravna pravila, a upravni akt zasniva pravne odnose.
Autoritativnost. Formalni upravni akt donosi se u onim upravnim stvarima gdje njegov donosilac nastupa
kao vlast. Dakle, upravni akt je akt vlasti a ne akt poslovanja. To je jednostrani pravni akt a ne ugovor, jer
pretpostavlja autoritativno izricanje nosioca vlasti.
Pravno djelovanje. Upravni akt utvruje, stvara, mijenja ili ukida pravne odnose. Formalni upravni akt
treba da neposredno proizvodi pravne efekte, a ne da slui samo kao osnova za donoenje pravog
upravnog akta. Akti koji nemaju neposredni pravni efekat nisu formalni upravni akti.
Uvjerenje i akti evidencije nisu formalni upravni akti. Njihova istinitost se u najboljem sluaju samo
pretpostavlja, dok se propisanim putem ne dokae suprotno. Za razliku od pravog upravnog akta,
uvjerenje ne zasniva niti utvruje autoritativne injenice ili odnose, ve ih samo potvruje s obzirom na
neki drugi upravni akt. Prema tome, uvjerenje ne moe oboriti upravni akt kojim se utvruje odnosna
injenica ili pravni odnos. Dakle, uvjerenje i upravni akt imaju razliit pravni znaaj i razliite pravne
posljedice.

53

WWW.BH-PRAVNICI.COM
NAELA UPRAVNOG POSTUPKA
OSNOVNA NAELA UPRAVNOG POSTUPKA
1. Naelo zakonitosti;
2. Naelo zatite prava graana i zatite
javnog interesa;
3. Naelo materijalne istine;
4. Naelo efikasnosti;
5. Naelo ekonominosti
6. Naelo sasluanja stranke

7. Naelo slobodne ocjene dokaza;

8. Naelo samostalnosti organa u
rjeavanju;
9. Naelo dvostepenosti
10. Pravosnanost rjeenja;
11. Pomo neukoj stranci;
12. Pravo na upotrebu jezika i pisma;

1. Naelo zakonitosti
To je najvanije naelo upravnog postupka. Ono podrazumijeva da su svi organi uprave i institucije koje
imaju javna ovlatenja duni upravne stvari rjeavati na osnovu zakona i drugih propisa, kao i opih akata
institucija koje imaju javna ovlatenja.
Posebno je znaajno to Zakon izriito odreuje da se njegove odredbe obavezno primjenjuju i u
sluajevima kad je organ, odnosno institucija ovlaten da u upravnim stvarima rjeava po slobodnoj
ocjeni.
U upravnim stvarima u kojima je javni organ ovlaten da rjeava po slobodnoj ocjeni, rjeenje mora biti
doneseno u granicama ovlatenja i u skladu sa ciljem sa kojim je ovlatenje dato. Iz ovakvog ogranienja
proizilazi da se protiv rjeenja donesenog po slobodnoj ocjeni moe voditi i upravni spor, i to ne samo
zbog povrede bitnih odredaba postupka i zbog prekoraenja ovlatenja, ve i zbog zloupotrebe ovlatenja
kad je rjeenje doneseno protivno cilju u kome je ovlatenje za rjeavanje po slobodnoj ocjeni dato.
2. Naelo zatite prava graana i zatite javnog interesa
Organi uprave su pri voenju postupka duni da strankama omogue to lake ostvarivanje i zatitu
njihovih prava, pritom vodei rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava drugih osoba,
niti u suprotnosti sa javnim interesom koji je utvren zakonom.
Ukoliko stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, slubena osoba koja rjeava upravnu stvar je
duna stranku na to upozoriti.
Ako se na osnovu zakona strankama nalau neke obaveze, organ uprave je duan primjenjivati mjere koje
su za stranke povoljnije, ako se i takvim mjerama mjerama postie cilj zakona. Ovo posebno dolazi do
izraaja pri izvrenju rjeenja. U sluaju povrede ovog pravila, drugostepeni organ moe rjeavajui po
albi izmijeniti prvostepeno rjeenje i odrediti primjenu sredstava povoljnijih za stranku, bez obzira na to
to je prvostepeno rjeenje pravilno kako u pogledu utvrenih injenica tako i u pogledu primjene zakona.
3. Naelo materijalne istine
Nasuprot formalnoj (proceduralnoj) ili vjetakoj istini, naelo materijalne istine znai utvrivanje pravog
stanja stvari, tj. saznavanje stvarne (materijalne) istine uoavanjem injeninog stanja onakvog kakvo ono
u stvari postoji.
Naelo materijalne istine ne zahtijeva utvrivanje svih injenica, ve samo pravno relevantnih injenica.
Pravo stanje stvari, tj. materijalna istina se mora utvrditi kadgod se radi o donoenju rjeenja, bez obzira
na to da li ono predstavlja vezani upravni akt ili se donosi po diskrecionoj ocjeni.
Za povredu naela materijalne istine ZUP predvia sankcije. Rjeenje zasnovano na nepotpuno ili
pogreno utvrenim injenicama mora biti poniteno po albi stranke ili ovlatenog organa. Osim toga,
pravosnano rjeenje koje je zasnovano na pogreno utvrenim injenicama moe se izmijeniti, ukinuti ili
ponititi putem obnove postupka.
54

WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. Naelo efikasnosti
Organi uprave duni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa stranaka (graana i pravnih lica).
To podrazumijeva brzo, potpuno i kvalitetno rjeavanje upravnih stvari u upravnom postupku, uz
svestrano razmatranje tih stvari. Ovo se postie dobrom organizacijom rada, kao i kvalitetnim resursima
(ljudskim i materijalnim) u okviru organa i institucija koje rjeavaju u upravnim stvarima.
5. Naelo ekonominosti postupka
Naelo ekonominosti zahtijeva da se postupak vodi brzo i sa to manje trokova i gubitka vremena za
sve uesnike u postupku, ali da se istovremeno pribavi sve to je potrebno za pravilno utvrivanje
injeninog stanja i za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja. Dakle, primjena ovog naela ne smije ii
na tetu naela zakonitosti i naela materijalne istine.
6. Naelo sasluanja stranke
Prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost da se izjasni o svim injenicama i okolnostima
relevantnim za donoenje rjeenja. Kad se radi o dvostranakim predmetima, mogunost izjanjavanja
treba pruiti i jednoj i drugoj stranci (audiatur altera pars). Rjeenje se moe donijeti bez prethodnog
sasluanja stranke samo u sluajevima kad je to zakonom doputeno.
Stranci se u skladu sa ovim naelom mora dati mogunost da se izjasni. To ne znai da stranka mora
iskoristiti ovu mogunost, ali ako joj mogunost izjanjavanja nije data, tada postoji povreda naela
sasluanja stranke. Takva povreda predstavlja povredu bitnog pravila postupka, to predstavlja razlog za
ponitavanje rjeenja u postupku po albi, kao i za upotrebu vanrednog pravnog sredstva (obnove
postupka).
7. Naelo slobodnog ocjenjivanja, odnosno samostalne ocjene dokaza
Ovo naelo znai da organ po slobodnom uvjerenju, tj. po svom linom, niim nevezanom shvatanju
cijeni ima li se jedna injenica smatrati istinitom ili ne. Prema zakonskoj odredbi, ovlateno slubeno lice
na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu
rezultata cjelokupnog postupka, odluuje o tome koje e injenice uzeti kao dokazane.
Slobodna ocjena dokaza naelno se primjenjuje na sva dokazna sredstva, osim javne isprave. Sadraj
javne isprave mora se uzeti kao taan dok se suprotno ne dokae. Meutim, u interesu materijalne istine
dozvoljeno je dokazivati da je javna isprava neispravno sastavljena ili da sadri neistinite injenice.
Slubeno lice koje donosi rjeenje o upravnom postupku mora pri donoenju rjeenja imati u vidu samo
objektivne elemente, a nikako i svoja lina raspoloenja. Pri davanju vee dokazne snage jednom sredstvu
u odnosu na drugo, u rjeenju se moraju navesti razlozi za to.
8. Samostalnost organa u rjeavanju
Naelo samostalnosti organa u rjeavanju znai da:
1. Organ u okviru svojih propisanih ovlatenja samostalno vodi upravni postupak i donosi rjeenje;
2. Ovlatena slubena osoba nadlenog organa samostalno utvruje injenice i okolnosti. Na osnovu
utvrenih injenica i okolnosti primjenjuju se propisi, odnosno opi akti na konkretan sluaj.
9. Naelo dvostepenosti pravo albe
Pravo albe je u naem pravnom sistemu ustavno naelo. ZUP ovo naelo potvruje i blie razrauje. Po
pravilu, stranka ima pravo albe protiv prvostepenog rjeenja, a alba protiv drugostepenog rjeenja nije
doputena.

55

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravo albe ima svaka stranka u upravnom postupku. Ovo pravo stranka ima i u sluaju da prvostepeni
organ u propisanom roku nije donio rjeenje o njenom zahtjevu. Samo zakonom se moe propisati da u
pojedinim upravnim stvarima alba nije doputena, ali pod uslovom da se zatita prava i zakonitosti
osigura na drugi nain.
U sluaju da nema drugostepenog organa uprave, alba protiv prvostepenog rjeenja naelno nije
doputena. Izuzetno se moe izjaviti samo u sluajevima predvienim zakonom. U takvim sluajevima
zakonom se predvia i organ koji e rjeavati po albi.

10. Pravosnanost rjeenja

Pravosnanost je procesni pojam koji znai da se u redovnom postupku ne moe vie staviti u pitanje neki
predmet koji je konano rijeen non bis in idem. Pravosnanost upravnog akta daje se iz 2 razloga:
1. zbog ekonominosti, jer se iskljuuje mogunost da se organ optereuje ponovnim rjeavanjem
istog predmeta (objektivna pravosnanost);
2. zbog pravne sigurnosti, tj. da se ne bi diralo u pravo pojedinaca (subjektivna pravosnanost).
U teoriji se razlikuje formalna i materijalna pravosnanost. Formalna pravosnanost upravnog akta
ispoljava se u tome to se protiv tog akta ne moe uloiti nikakav redovan pravni lijek. Materijalna ili
unutranja pravna snaga jednog upravnog akta (rjeenja) postoji ako je rjeenje konano i definitivno
rijeilo jedan predmet uope, tako da se taj predmet ne moe vie nikako rijeiti na drugi nain. Akt koji
je postao materijalno pravosnaan vezuje i stranke i organe koji su ga donijeli. Dakle, da bi mogao biti
materijalno pravosnaan, akt mora biti i formalno pravosnaan. S druge strane, formalno pravosnaan akt
ne mora istovremeno biti i materijalno pravosnaan.
Prema odredbi ZUP-a, pravosnano je rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti
upravni spor, a tim rjeenjem je stranka stekla odreena prava ili obaveze. Ono se moe ponititi,
ukinuti ili izmijeniti samo u zakonom predvienim sluajevima.
Iz navedenog su vidljiva 3 elementa pravosnanosti rjeenja:
1. rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor;
2. njime je stranka stekla odreena prava ili su joj nametnute obaveze;
3. moe biti poniteno, ukinuto ili izmijenjeno samo u sluajevima koji su predvieni zakonom.
Meutim, postoje 2 izuzetka, kad se pravosnano rjeenje moe mijenjati iako to zakonom nije
predvieno, ali pod uslovom da se time ne vrijea propis niti pravo drugog lica:
1. rjeenje kojim je odbijen zahtjev stranke (negativan upravni akt);
2. rjeenje kojim je stranci nametnuta neka obaveza, pod uslovom da se novim rjeenjem ta obaveza
smanjuje odnosno ublaava.
Pravosnano rjeenje moe se ponitavati, ukidati ili mijenjati putem vanrednih pravnih sredstava u
upravnom postupku.
Konano rjeenje u upravnom postupku je rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti redovno pravno
sredstvo (alba), a kojim je stranka stekla neko pravo ili su joj nametnute obaveze. Dakle, protiv
konanog rjeenja u upravnom postupku moe se pokrenuti upravni spor.
11. Pomo neukoj stranci

56

WWW.BH-PRAVNICI.COM
Organ koji vodi postupak duan je voditi rauna da neznanje i neukost stranke i drugih uesnika postupka
ne bude na tetu prava koja im pripadaju po zakonu. Shodno ovom naelu, slubeno lice koje vodi
postupak po potrebi mora upozoriti stranku odnosno drugog uesnika u postupku na pravne posljedice
njihovih radnji ili proputanja zbog kojih bi mogli pretrpjeti tetu. ZUP ne predvia nikakvu sankciju za
povredu ovog naela.
12. Upotreba jezika i pisma
Prema l.16 ZUP-a, upravni postupak se vodi na bosanskom i hrvatskom jeziku, a organ koji vodi upravni
postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog i hrvatskog jezika. Slubeno pismo je latinica.
Federalnim zakonom moe se kao slubeni odrediti i dodatni jezik.
ZUP omoguava da se kao sredstva komuniciranja koriste i ostali jezici. Organ koji vodi postupak je
duan stranci omoguiti da tok postupka prati na svom jeziku, ukoliko se postupak ne vodi na jeziku
stranke. Stranke i drugi uesnici u postupku koji nisu dravljani BiH, a ne znaju jezik na kome se vodi
postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko tumaa (prevodioca). Iz navedenog proizilazi da se
stranke koje znaju jezik na kome se vodi postupak, trebaju tokom postupka sluiti tim jezikom.
OSTALA VANIJA NAELA
1. Oficijelno i privatno naelo
2. Inkviziciono i dispoziciono naelo;
3. Naelo usmenosti i pismenosti

4. Naelo posrednosti i neposrednosti;

5. Naelo javnosti;
6. Naelo koncentracije

Oficijelno i privatno naelo

Oficijelno naelo znai da organ postupak pokree po slubenoj dunosti (ex officio). Privatno naelo
podrazumijeva da se postupak pokree po zahtjevu zainteresiranog lica, te da organ bez takvog zahtjeva
ne smije pokrenuti postupak. U upravnom postupku privatno naelo dolazi do izraaja samo onda kad
upravni postupak primarno za cilj ima ostvarivanje privatnog interesa. Inae, privatno naelo je
karakteristino za parnini postupak.
Oficijelno i privatno naelo vae i za voenje i za obustavu postupka. Postupak pokrenut po zahtjevu
stranke e biti i obustavljen na njen zahtjev. Organ moe takav postupak nastaviti i protiv volje stranke,
ako zakljui da javni interes nalae dalje voenje postupka ili to zahtijeva suprotna strana.
Inkviziciono i dispoziciono naelo
Prema dispozicionom naelu, same stranke pribavljaju i upotrebljavaju dokazni materijal po svojoj volji.
Dakle, samo ono to stranke iznesu u postupku, to e organ uzeti u obzir pri donoenju rjeenja. Po
inkvizicionom naelu dokazi se prikupljaju i iznose od strane organa koji vodi postupak ili po njegovoj
naredbi.
U naem upravnom postupku primarno je zastupljeno inkviziciono naelo, uz odreena odstupanja ako je
u pitanju zatita interesa stranaka. Stranka moe iznositi injenice koje mogu biti od uticaja na rjeenje i
pobijati tanost navoda koji se ne slau sa njenim navodima.
Naelo usmenosti i pismenosti
Upravni postupak izgraen je na kombinovanom naelu usmenosti i pismenosti, pri emu prioritet
pripada naelu pismenosti. Npr. podnesci se mogu predavati pismeno i usmeno, usmena izjanjenja se
biljee u zapisnik, rjeenje se strankama daje napismeno ali se mogu saoptiti i usmeno, alba se moe
podnijeti i usmeno i pismeno, ali je albeni postupak samo pismen itd.
Naelo posrednosti i neposrednosti

57

58
Naelo neposrednosti znai da slubeno lice koje vodi postupak donosi rjeenje na osnovu
neposrednog opaanja. Da bi se u potpunosti udovoljilo ovom naelu, sve dokaze bi trebalo izvesti na
samoj usmenoj raspravi, neposredno pred slubenim licem odnosno kolegijalnim organom koji donosi
rjeenje. Meutim, to je u upravnom postupku po pravilu neizvodljivo, te je upravni proces je preteno
posredan.
Naelo javnosti
ZUP ne propisuje javnost za sve procesne radnje, ve za usmenu raspravu. Usmena rasprava naelno je
javna. Slubeno lice koje vodi postupak moe iskljuiti javnost samo u sluajevima koje zakon izriito
fiksira. Iskljuenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomonike i strune pomagae, a slubeno
lice moe moe dozvoliti prisustvo raspravi jo nekim licima (slubene osobe, nauni i javni radnici).
Naelo koncentracije
Pod naelom koncentracije u postupku se podrazumijeva prvenstveno princip po kome stranke moraju u
jednoj fazi postupka navesti zajedno i odjednom sve injenice koje mogu biti od uticaja na rjeenje stvari.
Kasnije navedene injenice, zahtjevi, prigovori i sl, se prema ovom naelu ne bi uzimali u obzir jer bi
zahtijevali ponovno sasluanje stranke i odugovlaenje postupka. Ovo naelo ima svoju veu primjenu u
parninom postupku. U upravnom postupku je ipak kljuno naelo materijalne istine, koje u pozadinu
stavlja sve druge obzire. Naelo koncentracije u upravnom postupku dolazi do izraaja pri donoenju
rjeenja i u albenom postupku.

NADLENOST
POJAM I PRAVNI ZNAAJ NADLENOSTI
Nadlenost je pravo i dunost odreenog organa da rijei odreenu upravnu stvar. Svaki organ duan je
da se pridrava svoje nadlenosti u pozitivnom i negativnom smislu, tj. ne smije raditi posao na koji nije
nadlean, a ne smije se ni uzdravati od poslova za koje je nadlean. Potivanje odredaba o nadlenosti u
upravnom postupku je dunost od posebno velike pravne vanosti. Zato svaki organ u toku cijelog
postupka pazi na nadlenost po slubenoj dunosti.
VRSTE NADLENOSTI
U zavisnosti od kriterija koji se uzima u razmatranje razlikuju se 3 vrste nadlenosti: stvarna, mjesna i
funkcionalna.
Stvarna nadlenost je zakonom ili propisom odreena dunost i pravo jednog reda organa da rjeavaju
upravne stvari odreene vrste, iskljuujui u tome ostale redove organa. Dakle, stvarna nadlenost je
nadlenost po vrsti poslova koji se obavljaju. Primarno se odreuje prema propisima kojima se regulie
odreena upravna oblast ili odreuje nadlenost organa.
Mjesna nadlenost odreuje se po osnovu teritorije za koju je vezana upravna stvar. Ona teritorijalno
razgraniava organe koji su stvarno nadleni za rjeavanje istovrsnih upravnih stvari. Mjesna nadlenost
se primarno odreuje po propisima kojima se vri politiko-teritorijalna podjela i po propisima o
organizaciji pojedinih organa.
Funkcionalna nadlenost je nadlenost pojedinog organa prema funkcijama koje mu se dodjeljuju.
Naime, jedna upravna stvar se moe s obzirom na razliite faze postupka predavati razliitim organima,
tako da dio postupka obavi jedan, a dio drugi organ, npr. kad je jedan organ pozvan za voenje upravnog
postupka, drugi za donoenje prvostepenog rjeenja, a trei za rjeavanje po albama.
Shodno iznesenom, postoje i 3 nenadlenosti (inkompetencije) stvarna, mjesna i funkcionalna
nenadlenost.
58

59
Propisi o nadlenosti organa, posebno kad je u pitanju stvarna nadlenost, su prinudne prirode i ne mogu
se promijeniti dogovorom stranaka, dogovorom organa, niti dogovorom izmeu stranke i organa. Dakle,
ni organi ni stranke ne mogu odstupiti od propisa o nadlenosti.
Prema ZUP, Federalni organi uprave rjeavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima:
- iz iskljuive nadlenosti Federacije,
- zajednike nadlenosti Federacije i kantona koje su federalnim zakonom stavljene u nadlenost
federalnih organa,
- iz nadlenosti kantona koje su zakonom kantona prenesene na federalne organe uprave.
Kantonalni organi uprave u prvom stepenu rjeavaju u upravnim stvarima koje su im u nadlenost
stavljene kantonalnim zakonom i u upravnim stvarima koje su na njih prenesene federalnim zakonom.
Gradske odnosno opinske slube za upravu rjeavaju u prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti
uprave i samouprave koje su im u nadlenost stavljene statutom grada odnosno opine i propisom
gradskog odnosno opinskog vijea, kao i u upravnim stvarima koje su na njih prenesene federalnim i
kantonalnim zakonom.
Ako propisima nije odreeno koji je organ uprave stvarno nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj
stvari, a to se ne moe utvrditi ni po prirodi stvari, takva stvar spada u nadlenost organa uprave koji je
nadlean za poslove uprave u Federaciji odnosno kantonu. U gradu i opini to je sluba koja se odredi
propisom gradskog odnosno opinskog vijea.
POSEBNO O MJESNOJ NADLENOSTI
Mjesna nadlenost se odreuje po propisima kojima je ureeno teritorijalno razgranienje kantona i
opina, te po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno gradskih i
opinskih slubi za upravu.
U okviru navedenog, mjesna nadlenost se odreuje:
-

u stvarima koje se odnose na nekretnine - prema mjestu gdje se nekretnina nalazi;

u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea, ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedita. U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih
lica, nadlenost se odreuje prema sjeditu te poslovne jedinice;

u stvarima koje se odnose na voenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se
obavlja ili se ima obavljati u odreenom mjestu - prema sjeditu radnje, odnosno prema mjestu gdje
se djelatnost obavlja;

u ostalim stvarima - prema prebivalitu stranke. Kad ima vie stranaka, nadlenost se odreuje prema
stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivalite u Federaciji, nadlenost se
odreuje prema mjestu njenog boravita, a ako nema ni boravita - prema mjestu njenog posljednjeg
prebivalita, odnosno boravita u Federaciji.

Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po navedenim odredbama odreuje se prema mjestu gdje je
nastao povod za voenje postupka. Npr. za voenje upravnog postupka zbog primijeene bolesti na stoci
koja se prevozi eljeznicom, mjesno je nadlean veterinarski organ u mjestu gdje je zaraza primjeena.
U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod za voenje postupka nastao na
brodu ili zrakoplovu, mjesna se nadlenost odreuje prema matinoj luci broda, odnosno pristanitu
zrakoplova.
Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadlean, duan je postupak i zavriti. Dakle, on zadrava
nadlenost i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi mjesno nadlean bio drugi organ.
Zakon propisuje da organ koji je pokrenuo postupak moe ustupiti predmet organu koji je prema novim
okolnostima postao mjesno nadlean, ako se time znatno olakava postupak, naroito za stranku.
59

60
Ako bi prema odredbama o mjesnoj nadlenosti istovremeno bila mjesno nadlena dva ili vie organa,
nadlean je onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno nadleni organi mogu sporazumjeti
koji e od njih voditi postupak.
DELEGACIJA (PRENOENJE) I AVOKACIJA (SUPSTITUCIJA, PREUZIMANJE)
NADLENOSTI
Avokacija nadlenosti znai pravo jednog organa da preuzme upravnu stvar iz nadlenosti drugog organa
i da je sam rijei. Po pravilu se radi o odnosu organa ire i ue politiko-teritorijalne zajednice. Kod nas je
avokacija dozvoljena samo na osnovu izriitog zakonskog ovlatenja. Isto vai i za delegaciju
nadlenosti. Delegacija je prenoenje od strane jednog organa izvjesnih poslova na druge organe da ih oni
rjeavaju (po pravilu se prenosi sa organa ire na organ ue politiko-teritorijalne zajednice).

PROSTORNO OGRANIENJE NADLENOSTI

Svaki organ ogranien je na vrenje slubenog rada u granicama svog podruja. Od ovog pravila postoje
slijedei izuzeci:
-

organ moe izvriti radnju i van granica svog podruja ako postoji opasnost zbog odgaanja, s tim
to je duan da o tome odmah obavijesti organ na ijem je podruju tu radnju poduzeo;

slubene radnje u zgradama ili drugim objektima u posjedu vojnih organa obavljaju se po
prethodnoj prijavi komandantu zgrade, odnosno objekta i po sporazumu s njim.

slubene radnje koje se obavljaju na eksteritorijalnom podruju vre se posredovanjem organa

uprave nadlenog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine.

SUKOB NADLENOSTI
Pozitivan i negativan sukob nadlenosti
Pozitivan sukob nadlenosti postoji u sluaju kad 2 ili vie organa prisvajaju pravo rjeavanja odreene
upravne stari, pa i vode postupak i donose rjeenja. Negativan sukob nadlenosti nastaje kad 2 ili vie
organa odbiju rjeavanje o odreenoj upravnoj stvari.
Nadlenost za rjeavanje sukoba nadlenosti
Sukob nadlenosti u upravnom postupku na nivou Federacije rjeava Vlada FBiH i Vrhovni sud FBiH.
Vlada je nadlena za rjeavanje meusobnih sukoba nadlenosti federalnih organa uprave, sukoba izmeu
federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i izmeu federalnih ustanova.
Vrhovni sud FBiH nadlean je za rjeavanje sukoba nadlenosti izmeu FBiH i kantona, kao i sukoba
izmeu 2 kantona, bilo da se radi vladama, organima uprave ili institucijama koje imaju javna ovlatenja.
Vrhovni sud rjeava i sve ostale sukobe nadlenosti koji nisu zakonom dati u nadlenost nekog drugog
organa ili suda.
Slino zakonsko rjeenje je i na nivou kantona, s tim to sukobe rjeava vlada kantona i najvii sud u
kantonu.
Na opinskom nivou, sukobe nadlenosti opinskih slubi za upravu i opinskih odnosno ustanova iste
opine rjeava opinski naelnik. Sukob nadlenosti vlade kantona i opinskog naelnika, kao i sukobe 2
ili vie opina rjeava najvii sud kantona. Iste odredbe primjenjuju se i kad je umjesto opine u pitanju
grad, s tim to najvii sud kantona rjeava i sukobe izmeu grada i opine.
Pokretanje i rjeavanje sukoba nadlenosti
60

61
Prijedlog za rjeavanje sukoba nadlenosti mogu podnijeti organ i stranka. Naelno ga podnosi organ
koji je posljednji rjeavao o konkretnoj stvari.
Ako se radi o pozitivnom sukobu nadlenosti, tj. ako su o istoj upravnoj stvari rjeavala 2 organa i oba
donijela rjeenje, organ koji rjeava sukob nadlenosti ponitie rjeenje nenadlenog organa. Ako se radi
o negativnom sukobu nadlenosti, bie poniten zakljuak kojim se nadleni organ izjasnio kao
nenadlean i spis predmeta dostavljen (tom) nadlenom organu.
Bitno je naglasiti da e u sluaju sukoba nadlenosti svaki organ u sukobu biti duan da izvri radnje
postupka koje ne trpe odlaganje.
Protiv rjeenja kojim se odluuje o sukobu nadlenosti stranka ne moe izjaviti posebnu albu ni voditi
upravni spor, jer se tim rjeenjem ne vrijea pravni interes stranke. Pravo na albu ima organ u sukobu,
ako smatra da mu je rjeenjem povrijeeno neko pravo. Meutim, ako je o sukobu nadlenosti rijeio
nadleni sud, alba nije doputena.
OVLATENJE ZA VOENJE POSTUPKA I ZA RJEAVANJE
Redovno ovlatenje za rjeavanje pripada starjeini invididualnog, inokosnog dravnog organa, tj.
rukovodiocu organa uprave ili institucije koja ima javna ovlatenja. Rukovodilac moe ovlastiti drugu
slubenu osobu istog organa odnosno institucije da rjeava u upravnim stvarima iz odreene vrste
upravnih poslova ili drugu strunu slubenu osobu za voenje postupka prije donoenja rjeenja. O tome
je rukovodilac organa uprave duan donijeti posebno rjeenje. Bitno je naglasiti da su rjeenja ovlatenog
slubenika rjeenja samog organa, isto kao i rjeenja rukovodioca. Iz toga slijedi da se protiv rjeenja
ovlatenog slubenika ne moe izjaviti alba starjeini organa, ve samo viem organu ukoliko on postoji.
Ako je za rjeavanje u upravoj stvari nadlean kolegijalni organ (vlada FBiH ili kantona, skuptine,
gradsko ili opinsko vijee), postupak vodi i prijedlog rjeenja priprema ovlatena osoba ili organ koji taj
organ odredi svojim aktom, ako posebnim propisima nije drugaije odreeno.
PRAVNA POMO
Svi organi i institucije koje imaju javna ovlatenja duni su jedni drugima ukazivati pravnu pomo u
upravnom postupku. Molba za pravnu pomo uslijedie ako se odreena radnja u postupku treba izvriti
izvan podruja organa nadlenog za voenje kompletnog postupka. Zamoljeni organ odnosno institucija
duna je pomo pruiti u granicama svog podruja i djelokruga bez odlaganja, a najkasnije u roku od 10
dana od dana prijema molbe. Pomo se takoer moe zatraiti ako e izvrenje radnje od strane drugog
ovlatenog organa dovesti do lakeg i breg obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih trokova.
Akt kojim se jedan organ obraa drugome za pravnu pomo zove se zamolnica. Zamolnicom se na drugi
organ ne moe prenijeti rjeavanje same glavne stvari, ve samo vrenje neke sporedne procesne radnje.
Pravna pomo od sudova se moe traiti samo u okviru posebnih propisa. Izuzetno, organ koji vodi
postupak moe od suda traiti da mu dostavi spise koji su potrebni za voenje upravnog postupka. Sudovi
su duni postupiti po takvom traenju ako se time ne ometa sam sudski postupak, s tim to sud moe
odrediti rok za vraanje spisa.
Za pravnu pomo u odnosu sa inozemnim organima vae odredbe meunarodnih ugovora. Ako takvih
ugovora nema, primjenjuje se naelo reciprociteta. Domai organi ukazuju pravnu pomo inozemnim
organima na nain predvien u domaem zakonu. Organ e uskratiti pravnu pomo ako se trai radnja
koja je protivna domaem zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog organa moe se izvriti i na
nain koji zahtijeva inozemni organ, ako takav postupak nije protivan domaem zakonu.

IZUZEE
Razlozi izuzea
ZUP namee obavezno izuzee slubenog lica u slijedeim sluajevima:
61

62
-

ako je u predmetu u kome se vodi postupak stranka, svjedok, vjetak, punomonik ili zakonski
zastupnik stranke;

ako je sa strankom, zastupnikom ili punomonikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, u pobonoj
liniji zakljuno sa 4.stepenom, brani drug ili srodnik po tazbini zakljuno sa drugim stepenom
(posljednje 2 prepreke postoje i nakon prestanka braka);

ako je sa strankom, zastupnikom ili punomonikom stranke u odnosu staraoca, usvojioca, usvojenika
ili hranioca;

ako je u prvostepenom postupku uestvovalo u voenju postupka ili donoenju rjeenja.

Nadlenost za odluivanje o izuzeu

O izuzeu slubene osobe odluuje neposredno vii rukovodilac, odnosno neposredno vii organ. Tako o
izuzeu slubene osobe u federalnom ili kantonalnom organu uprave odnosno ustanovi odluuje
rukovodilac tog organa odnosno ustanove. O izuzeu slubene osobe u gradskoj odnosno opinskoj slubi
za upravu odluuje gradonaelnik odnosno opinski naelnik. O izuzeu rukovodioca organa ili ustanove
odluuje vlada FBiH odnosno kantona, o izuzeu gradonaelnika odnosno opinskog naelnika odluuje
gradsko odnosno opinsko vijee itd.

Postupak u sluaju izuzea

Slubena osoba koja vodi postupak ili obavlja neku radnju u postupku, duna je prekinuti svaki dalji rad
na predmetu im sazna za postojanje nekog od razloga koji su taksativno navedeni, te o tome obavijestiti
organ nadlean za rjeavanje o izuzeu. Osim toga, ako slubena osoba smatra da postoje neke druge
okolnosti koje opravdavaju njeno izuzee, o tome e obavijestiti nadleni organ, ali ne prekidajui rad.
Izuzee moe zahtijevati i stranka u postupku, iz prethodno nabrojanih razloga, ali i ako smatra da postoje
druge okolnosti koje dovode u pitanje nepristrasnost slubene osobe, s tim to te okolnosti mora navesti u
svom zahtjevu za izuzee. Ako je izuzee zatraeno zbog razloga izriito navedenih u zakonu (naprijed
pobrojani), slubena osoba duna je odmah prekinuti svaki rad u postupku, osim radnji koje ne trpe
odlaganje. U sluaju kad se njeno izuzee trai zbog drugih okolnosti, slubena osoba ne prekida radnje u
postupku.
ZUP ne odreuje rok u kome stranka moe traiti izuzee, ali se moe smatrati da bi to ona po pravilu
trebala uiniti im sazna za postojanje nekog od razloga za izuzee. Eventualni kasniji zahtjev za izuzee
ne bi mogao biti smetnja da se zahtjevu udovolji. Meutim, ako ga stranka trai samo u cilju
odugovlaenja predmeta, moe se odrediti da stranka snosi trokove koje je uzrokovala svojom krivicom,
odugovlaei postupak bez potrebe. s
Zakljuak o izuzeu
O izuzeu se odluuje u formi zakljuka. Ako je izuzee uvaeno, onda se u istom zakljuku odreuje
slubeno lice koje e zamijeniti izuzetog. alba nije dozvoljena protiv zakljuka kojim je uvaeno
izuzee. Protiv zakljuka kojim je zahtjev stranke za izuzeem odbijen doputena je alba, ali ne kao
posebna ve samo protiv rjeenja koje bude doneseno u glavnoj stvari (ako je alba protiv tog rjeenja
doputena).

STRANKA I NJENO ZASTUPANJE

POJAM STRANKE
Stranka je osoba po ijem zahtjevu je pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi
zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo uestvovati u postupku. Iz ove zakonske definicije
proizilazi postojanje 3 vrste stranaka:
62

63
-

lice po ijem zahtjevu je postupak pokrenut, tj. lice koje trai izdavanje upravnog akta;
lice protiv koga se vodi upravni postupak;
lice koje ima pravo uestvovati u postupku radi zatite svojih prava ili pravnih interesa.

STRANAKA I PROCESNA SPOSOBNOST

Stranaka sposobnost je sposobnost biti stranka u upravnom postupku. Na podruju upravnog postupka
stranaka sposobnost odgovara pravnoj sposobnosti na podruju materijalnog prava. Prema tome, svako
fiziko lice ima stranaku sposobnost, bez obzira na godine starosti i duevno zdravlje.
Prema l.49 ZUP-a, stranka u postupku moe biti svako fiziko i pravno lice. Stranka moe biti i organ,
naselje, grupa osoba i sl. koji nemaju svojstvo pravnog lica, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o
kojima se rjeava u upravnom postupku. Osim toga, stranka moe biti i sindikalna organizacija ako se
postupak odnosi na neko pravo ili pravni interes zaposlenih (ovdje spadaju i slubenici i namjetenici).
Procesna sposobnost
Procesna sposobnost je sposobnost stranke da moe sama vriti radnje u postupku. Tu sposobnost po
zakonu ima samo stranka koja je potpuno poslovno sposobna. Za fizike osobe koje nemaju procesnu
sposobnost radnje u postupku obavlja njihov zakonski zastupnik. Za pravno lice radnje u postupku
obavlja zakonski zastupnik ili ovlateni predstavnik.
Od procesne sposobnosti i nesposobnosti treba razlikovati postulacionu sposobnost i nesposobnost.
Postulaciono sposobne su stranke koje imaju procesnu sposobnost i koje su istovremeno u stanju da u
okvirima svojih psihofizikih svojstava neposredno preduzimaju procesne radnje. Pitanje postulacione
sposobnosti npr. moe se postaviti u sluaju gluhih nepismenih osoba.
AKTIVNA I PASIVNA LEGITIMACIJA
U dvostranakom upravnom postupku, kao i u parninom postupku, moe se govoriti o aktivnoj
legitimaciji (lice koje trai pokretanje postupka) i pasivnoj legitimaciji (lice protiv kojeg je pokrenut
postupak). Za obje stranke kae se da su stvarno legitimirane, odnosno da imaju legitimatio ad causam.
Organ koji vodi postupak e tokom cijelog postupka paziti po slubenoj dunosti da li lice koje se
pojavljuje u postupku ima stvarnu legitimaciju.
ZASTUPNICI STRANAKA
Zastupnici stranaka u upravnom postupku su poslovno sposobna fizika lica koja vre procesne radnje u
upravnom postupku u ime i za raun stranaka. ZUP predvia 4 kategorije zastupnika. To su:
1.
2.
3.
4.

zakonski ili nuni zastupnik procesno nesposobnih fizikih lica i zastupnik pravnih lica;
dobrovoljni punomonik procesno sposobnih lica;
privremeni zastupnik;
zajedniki predstavnik.

Zakonski zastupnici
Zakonski (nuni) zastupnici fizikih lica. Svako fiziko lice koje nema procesnu sposobnost mora imati
zakonskog zastupnika za neposredno uee u upravnom postupku. Ovi zastupnici nazivaju se zakonskim
jer je obim njihovog ovlatenja odreen zakonom, a nunim zato to ih procesno nesposobna fizika lica
moraju imati. Zakonski zastupnici maloljetnih lica su njihovi roditelji. Oni su zastupnici i svoje
punoljetne djece nad kojom je produeno roditeljsko staranje.
Ako su oba roditelja umrla ili izgubila roditeljsko pravo, djeci se postavlja staratelj. Staratelj se postavlja i
punoljetnim licima lienim poslovne sposobnosti. Organ koji vodi postupak duan je da pazi da li
zakonski zastupnik lica pod starateljstvom pokazuje potrebnu panju u zastupanju i u sluaju potrebe o
tome obavijesti nadleni organ starateljstva.
63

64
Zakonski zastupnici pravnih lica, odnosno predstavnici pravnih lica odreuju se zakonom, aktom
nadlenog dravnog organa donesenim na osnovu zakona ili opim aktom pravnog lica.
Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odreenog predstavnika, poslovna jedinica
poduzea (drutva) preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice, a naselje, odnosno grupa osoba
koje nemaju svojstvo pravne osobe preko osobe koju oni odrede, ako posebnim propisima nije drugaije
odreeno.
Punomonici
Punomonik moe biti svako lice koje je potpuno poslovno sposobno, osim lica koja se bave
nadripisarstvom. Ako se takvo lice pojavi u svojstvu punomonika, organ koji vodi postupak e mu
otkazati dalje zastupanje i o tome obavijestiti stranku. Nije potrebno da je punomonik ve krivino
kanjen zbog nadripisarstva, ve je dovoljno da je to poznato slubenom licu koje vodi postupak. O
uskraivanju zastupanja donosi se zakljuak protiv kojeg punomonik i stranka mogu izjaviti posebnu
albu.
Procesno sposobnu stranku punomonik ne moe zastupati jedino u radnjama u kojima je potrebno da
sama stranka daje izjave. Stranka koju zastupa punomonik uvijek moe doi pred organ i davati izjave
pored punomonika, a organ moe i traiti takve izjave neposredno od stranke.
Ako je prisutna kad njen punomonik daje odreenu usmenu izjavu u njeno ime, stranka moe tu izjavu
izmijeniti ili opozvati, ali samo neposredno nakon date izjave punomonika. U takvom sluaju vrijedi ono
to je izjavila stranka, a ne punomonik. Ako postoji nesaglasnost izmeu izjave punomonika i stranke u
pismenim ili usmenim izjavama u pogledu injenice, tada e organ koji vodi postupak obje izjave cijeniti
po svome uvjerenju u smislu naela slobodne ocjene dokaza. Stranku koja nije prisutna kad njen
punomonik daje izjavu, te izjave veu. Ona ih ne moe naknadno opozvati jer sve radnje punomonika
poduzete u granicama punomoi imaju isto pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka.
Punomo. Stranka moe ovlastiti punomonika da vri za nju sve radnje u postupku (punomo za
postupak) ili da za nju obavi samo odreene procesne radnje (punomo za pojedine procesne radnje).
Punomo se moe ograniiti i vremenski. U sluaju sumnje, sadraj i obim punomoi ocjenjuje se po
pravilima graanskog prava.
Izdavanje punomoi. Punomo se daje pismeno ili usmeno zapisniki kod organa koji vodi postupak. O
usmenoj punomoi stavlja se zabiljeka u spisu predmeta. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se
potpie e na pismenu punomo umjesto potpisa staviti otisak prsta. Ako se punomo u ovakvom sluaju
izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je i prisustvo dvojice svjedoka koji e staviti svoje potpise na
punomo, ime e ovjeriti prstoznak.
Podnoenje punomoi organu. Punomonik podnosi punomo prilikom svoje prve radnje u postupku.
Voditelj postupka po slubenoj dunosti tokom cijelog postupka vodi rauna da li je punomo pravilna.
Nedostaci punomoi se otklanjaju po odredbama za otklanjanje nedostataka u podnesku (l.67 ZUP), s
tim to voditelj postupka moe dozvoliti punomoniku da izvri hitne radnje u postupku.
Voditelj postupka izuzetno moe dozvoliti da u ime stranke kao njen punomonik odreenu radnju izvri
osoba koja nije podnijela punomo (lan porodice i dr), ali e istovremeno narediti toj osobi da naknadno
u odreenom roku podnese odgovarajuu punomo za tu radnju.
Prestanak punomoi. Punomo moe u svako doba prestati opozivom stranke ili otkazom punomonika.
Opozivanje odnosno otkaz se saoptava voditelju postupka pismeno ili usmeno na zapisnik. Punomo ne
prestaje smru stranke, osim ako se odnosi na zastupanje u strogo linim, neprenosivim pravima koja
prestaju smru stranke. Punomo ne prestaje ni gubitkom procesne sposobnosti niti promjenom
zakonskog zastupnika stranke. Meutim, pravni nasljednik odnosno novi zakonski zastupnik stranke
moe u svako doba opozvati ranije datu punomo.
Privremeni zastupnik
64

65
Osnovni zakonski uslov za postavljanje privremenog zastupnika je hitnost sluaja. Uz to su predvieni
i neki dodatni uslovi u pojedinim sluajevima. Tako se, uz ispunjenje osnovnog uslova, privremeni
zastupnik moe postaviti:
-

procesno nesposobnoj stranci koja nema zakonskog zastupnika u ovom sluaju voditelj postupka o
tome odmah obavjetava organ starateljstva;

osobi ije je boravite nepoznato, a ta osoba nema punomonika zakljuak o tome voditelj postupka
objavljuje na oglasnoj tabli ili na drugi uobiajen nain.

preduzeu (drutvu), ustanovi ili drugoj pravnoj osobi koja nema zakonskog zastupnika, predstavnika
ni punomonika privremeni zastupnik se po pravilu imenuje iz reda reda osoba iz pravne osobe, a o
tome odmah obavjetava ta pravna osoba;

ako se ima izvriti neodlona radnja, a stranku odnosno njenog punomonika ili zastupnika nije
mogue pravovremeno pozvati o tome e se stranka, punomonik ili zastupnik odmah obavijestiti.

Postavljena osoba je duna primiti se zastupanja, a zastupanje moe odbiti samo iz razloga koji su
predvieni posebnim propisima. Privremeni zastupnik uestvuje samo u postupku za koji je izriito
postavljen i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik, odnosno sama stranka ili njen
punomonik.
Zajedniki predstavnik
Kada 2 ili vie stranaka u istom predmetu istupaju zajedniki, one su dune naznaiti ko e od njih
istupati kao njihov zajedniki predstavnik ili postaviti zajednikog punomonika. Ako to stranke same ne
uine, voditelj postupka moe strankama zakljukom naloiti da tako postupe, odreujui im i rok za to.
Ako stranke ne postupe po zakljuku, voditelj postupka e sam postaviti zajednikog predstavnika,
odnosno punomonika. Protiv takvog zakljuka stranke imaju pravo albe, ali alba ne odlae izvrenje.
I u sluaju odreivanja zajednikog predstavnika odnosno punomonika, stranke zadravaju pravo da
istupaju kao stranke u postupku, da daju izjave, izjavljuju albu itd.

KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA

PODNESCI
Pojam podneska. Pod podnescima se podrazumijevaju razliita saoptenja kojima se pojedinci ili pravne
osobe (tj.stranke u postupku) obraaju organima. To su zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku
obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, albe, prigovori itd.
Sadraj podneska. Da bi se po podnesku moglo postupiti, on mora biti razumljiv i sadravati propisane
elemente. Prvenstveno on treba sadravati ope ili vanjske oznake, koje su potrebne za njegovo
razlikovanje i evidentiranje. Tu spada: oznaka organa kome se upuuje, predmet na koji se podnesak
odnosi, tko je zastupnik ili punomonik ako ga ima, i ime i prezime i boravite (adresa) podnosioca
odnosno zastupnika ili punomonika.
Predmet podneska oznaava se kao molba, alba, zahtjev za zatitu zakonitosti i sl.
Konano, svaki podnesak mora imati i potpis podnosioca. Zakon izriito propisuje da je podnosilac duan
svojeruno potpisati podnesak. Izuzetno, umjesto podnosioca moe potpisati njegov brani drug, jedan od
njegovih roditelja, dijete, ili advokat koji je po ovlatenju stranke sastavio podnesak. Osoba koja je
potpisala podnesak za podnosioca duna je na podnesku potpisati svoje ime i staviti svoju adresu. Ako je
podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpie, podnesak e potpisati druga pismena osoba, koja e
(osim imena i adrese podnosioca) upisati i svoje ime i adresu.
Unutranji ili materijalni sadraj podneska je odreen svrhom radi koje se podnesak predaje. Potrebno je
kratko i razumljivo izloiti ono to se trai ili predlae, uz injenice kojima se zahtjev ili prijedlog
obrazlae. Ako je potrebno da se pojedini navodi dokau ili uine vjerovatnim, treba navesti pojedinano
i dokazna sredstva.
65

66
Predaja podneska. Podnesci se po pravilu predaju neposredno ili alju potom pismeno, ili se usmeno
saoptavaju na zapisnik kod organa. Ako nije drugaije propisano mogu se izjavljivati i faksom ili
telegrafski. Kratka i hitna saoptenja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari mogue.
Podnesak se predaje organu nadlenom za prijem, koji je duan podnesak primiti svakog radnog dana u
toku radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu vezani s rokom ili inae nisu neodloni, moe se
odrediti da se predaju samo u odreene sate u toku radnog vremena. Vrijeme za predaju ovakvih
podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidnom mjestu.
Dunost primanja i potvrivanja prijema podneska. Organ nadlean za prijem duan je primiti podnesak
koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priopenje. Po slubenoj dunosti ili na zahtjev
podnosioca, slubeno lice koje primi podnesak duno je izdati potvrdu o prijemu podneska. Potvrda se
moe izdati na posebnom listiu ili na kopiji podneska koja ostaje kod podnosioca. Za ovakvu potvrdu ne
plaa se taksa. Stranka moe traiti i formalno uvjerenje kojim organ potvruje prijem podneska, ali se za
takvo uvjerenje plaa posebna taksa.
Odbijanje prijema podneska i odbacivanje podneska zbog nenadlenosti. Ako organ nije nadlean za
prijem podneska, slubeno lice e na to upozoriti podnosioca i uputiti ga organu nadlenom za prijem.
Meutim, u sluaju insistiranja podnosioca bez obzira na upozorenje, slubena osoba je duna primiti
podnesak odnosno saoptenje na zapisnik. U takvom sluaju organ e u formi zakljuka odbaciti
podnesak ako nae da nije nadlean za rad po istom. Ovaj zakljuak se odmah mora dostaviti stranci.
Protiv svakog zakljuka kojim se odbacuje podnesak zbog nenadlenosti stranka ima pravo podnijeti
posebnu albu.
Uklanjanje formalnih nedostataka. Podnesak ne moe biti odbaen samo zbog toga to sadri neki
nedostatak koji sprijeava postupanje po njemu, ili je nerazumljiv ili nepotpun. Organ koji je primio takav
podnesak duan je od podnosioca zatraiti da otkloni nedostatke, odreujui mu rok za to. Takvi
nedostaci su npr. ako se ne zna ta stranka trai, ako podnesak nije itak, ako nije potpisan, ako nema
podataka za utvrivanje nadlenosti organa itd. Organ je duan upozoriti stranku da e se smatrati da
podnesak nije ni podnesen ukoliko se nedostaci ne otklone u odreenom roku.
Ako podnosilac nedostatke otkloni u odreenom roku, smatrat e se da je podnesak bio od poetka
uredan. U suprotnom e se smatrati da podnesak nije ni podnesen. O tome organ donosi zakljuak protiv
kojeg se moe izjaviti posebna alba.
Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski ili je primljeno telefonsko saoptenje, pa se posumnja da
podnesak nije podnijela osoba ije je ime naznaeno ili saopteno, nadleni organ e povesti postupak za
utvrivanje ovih injenica. Ako se nedostaci ne otklone, organ e postupiti na prethodno opisani nain.
Podnesak sa vie zahtjeva. Ako se u jednom podnesku postavi vie razliitih zahtjeva koji se mogu
rijeiti u istom postupku, o svim zahtjevima e nakon provedenog postupka biti doneseno jedno rjeenje.
Meutim, ako podnesak sadri vie zahtjeva koji se moraju rjeavati odvojeno, organ koji primi podnesak
uzee u rjeavanje zahtjeve za ije rjeavanje je nadlean. Sa ostalim zahtjevima postupie kao u sluaju
odbijanja prijema podneska i odbacivanja zbog nenadlenosti.
POZIVANJE
Svrha pozivanja. Organ koji vodi postupak ovlaten je da poziva osobu koja boravi na njegovom
podruju, a ije je prisustvo potrebno u postupku. Pozivanje se po pravilu ne moe vriti radi dostavljanja
pismenih otpravaka rjeenja i zakljuaka, ili radi saoptenja koja se mogu izvriti potom i na drugi nain
pogodniji za uesnika u postupku.
Ko moe biti pozvan. Voditelj postupka je ovlaten da poziva svaku osobu ije je prisustvo u postupku
potrebno, pod uslovom da ta osoba boravi (tj. ne mora imati prebivalite) na njegovom podruju. Prema
tome, organ ne moe pozivati osobe koje borave van njegovog podruja, ve u takvom sluaju trai
66

67
pravnu pomo organa na ijem podruju osoba boravi. Time se izbjegava nepotrebno gubljenje
vremena i trokovi za pozvanog.
Izuzetak od ovog pravila postoji kad je u pitanju pozivanje na usmenu raspravu, jer se ona rijetko moe
odrati kod zamoljenog organa umjesto kod onoga koji vodi postupak. Dakle, na usmenu raspravu moe
biti pozvana osoba koja boravi van podruja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili
olakava, a dolazak ne prouzrokuje vee trokove ili veu dangubu za pozvanog.
Nain pozivanja. Pozivanje se po pravilu vri pismenim putem, a drugi nain se moe predvidjeti samo
posebnim propisima.
Organ je pri pozivanju duan voditi rauna da osoba bude pozvana da doe u vrijeme koje e je najmanje
ometati u obavljanju njenog redovnog posla. Zakon izriito propisuje da niko ne moe biti pozvan da
doe u toku noi. Pozivanje za dolazak nou moe se izvriti samo izuzetno, ako je to predvieno
posebnim propisima i ako se radi o izvrenju hitnih neodgodivih mjera. Propis na osnovu kojeg se vri
takvo pozivanje, kao i hitne neodgodive mjere koje trebaju biti izvrene moraju se navesti u pozivu.
Pismeni poziv obavezno sadri: naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva,
mjesto, dan, a kad je to mogue i sat dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu
(kao stranka, svjedok, vjetak itd.), a zatim i koja pomona i dokazna sredstva pozvani treba da ponese.
Osim toga, u pozivu se mora navesti da li je pozvana osoba duna da doe lino ili moe poslati
punomonika koji e je zastupati, odnosno da li pozvani moe umjesto linog dolaska predati potrebnu
pismenu izjavu. Takoer e se navesti i upozorenje na posljedice u sluaju neodazivanja pozivu ili
neobavjetavanja o sprijeenosti dolaska.
U pozivu na usmenu raspravu stranka se moe pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a moe se
upozoriti i da moe povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati.
Dunost odazivanja pozivu. Zakon izriito propisuje da je pozvana osoba duna da se odazove pozivu.
Ako je zbog bolesti ili nekog drugog opravdanog razloga sprijeena da doe, duna je o tome izvijestiti
organ koji je izdao poziv odmah po prijemu poziva ili odmah poslije saznanja za takav razlog.
Neodazivanje pozivu povlai sankcije ako su ispunjena slijedea 3 uslova:
1. da je poziv lino dostavljen pozvanoj osobi;
2. da je sadravao upozorenje o sankciji u sluaju neodazivanja;
3. da pozvana osoba nije opravdala svoj izostanak.
Sankcije za neopravdano izostajanje pozvane osobe su privoenje pozvanog lica, a uz to i njegovo
kanjavanje novanom kaznom do 50KM. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali
trokovi u postupku, moe se odrediti da te trokove snosi osoba koja je izostala. O tim sankcijama
donosi se zakljuak protiv kojeg je dozvoljena posebna alba.
Ako se pozivu nije odazvao pripadnik vojske ili policije, organ e se obratiti nadlenoj vojnoj komandi
odnosno organu policije sa zahtjevom da se traeni dovede, a moe ga i kazniti po novanom kaznom,
odnosno odrediti da snosi trokove.
ZAPISNIK
Pojam i vrste zapisnika. Zapisnik je pismeni sastav o usmenoj raspravi ili drugoj vanijoj radnji u
upravnom postupku, kao i o vanijim usmenim izjavama stranaka ili treih lica u upravnom postupku. Te
vanije radnje su npr. sasluanja, vjetaenja, uviaji itd.
O manje vanim radnjama i izjavama stranaka i treih osoba koje bitno ne utiu na rjeenje stvari, o
upravljanju tokom postupka i sl, po pravilu se ne sastavlja zapisnik, nego se u samom spisu sastavlja
slubena zabiljeka. Takoe se ne mora sastavljati zapisnik ni o usmenim zahtjevima stranke o kojima se
odluuje po skraenom postupku, a kojima se udovoljava.
67

68
Razlikuju se 4 osnovne vrste zapisnika: (1) zapisnik o usmenoj raspravi, (2) o pojedinim vanijim
radnjama u postupku, (3) o primanju usmenih podnesaka, te (4) o vijeanju i glasanju.
Oblik i sadraj zapisnika. Zapisnik se sastoji od opeg i posebnog dijela. U opem dijelu zapisnika
navodi se:
- naziv organa koji obavlja radnju;
- podaci o linom sastavu kolegijalnog organa;
- mjesto gdje se radnja vri;
- dan i sat obavljanja radnje;
- predmet u kome se radnja vri;
- imena slubenih lica;
- imena prisutnih.
Posebni dio zapisnika sadri samo bitne podatke o sadraju izvrene radnje, odnosno date izjave. Radnje i
izjave se moraju ograniiti samo na stvar koja je predmet postupka.
Zapisnik mora biti voen uredno i u njemu se ne smije nita brisati. Dok nije zakljuen, u njemu se
pojedina mjesta mogu precrtati, ali svako precrtano mjesto mora ostati itljivo. Precrtavanje pojedinih
mjesta, uz navoenje ta se unosi umjesto njih, svojim potpisom ovjerava slubeno lice koje rukovodi
radnjom postupka. U ve potpisanom zapisniku ne smije se nita dodavati ni mijenjati. Eventualna
dopuna u ve zakljuenom zapisniku unosi se u dodatak zapisnika, koji se potpisuje kao i sam zapisnik.
Sastavljanje i potpisivanje zapisnika. Zapisnik se sastavlja tako da slubena osoba koja rukovodi
radnjom postupka glasno diktira zapisniaru, ako ga ima, ili pak sama upisuje ono to treba biti uneseno u
zapisnik.
Izjave stranaka, svjedoka, vjetaka i drugih osoba koje uestvuju u postupku, a koje su znaajne za
donoenje rjeenja, upisuju se u zapisnik to tanije, a prema potrebi i njihovim rijeima. U zapisnik se
upisuju i svi zakljuci koji se donesu u toku radnje.
Zapisnik se vodi u toku obavljanja slubene radnje. Ako se radnja ne moe istog dana zavriti, unijet e se
svakog dana posebno u isti zapisnik ono to je tog dana uraeno i to e se potpisati. Ako se radnja o kojoj
se vodi zapisnik nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku e se naznaiti da je bilo prekida.
Prije zakljuenja zapisnik e se proitati sasluanim osobama i ostalim osobama koje uestvuju u radnji
postupka. Ove osobe imaju pravo da i same pregledaju zapisnik i da stavljaju svoje primjedbe. Na kraju
zapisnika navest e se da je zapisnik proitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko
e se upisati sadraj datih primjedaba. Primjedbe e potpisati osoba koja ih je dala. Zatim se pristupa
potpisivanju zapisnika na nain to e se prvo potpisati osobe koje su sasluane odnosno davale izjave u
postupku. Zapisnik na kraju svojim potpisom ovjerava slubena osoba koja je rukovodila radnjom, kao i
zapisniar, ako ga je bilo.
Stranka, svjedoci, vjetaci i druge osobe koje su sasluane postupku u zapisniku e se potpisati ispod
onog dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava. Ako su vrena suoenja, dio zapisnika o tome
potpisat e osobe koje su suoene.
Ako se zapisnik sastoji od vie listova, oni e se oznaiti rednim brojevima, a svaki list e na kraju svojim
potpisom ovjeriti slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba ija je izjava upisana na kraju
lista. Dopune ve zakljuenog zapisnika ponovo e se potpisati ovjeriti.
Ako osoba koja treba da potpie zapisnik nije pismena, ili ne moe da pie, potpisat e ga jedna pismena
osoba koja e staviti i svoj potpis. Ovo ne moe biti slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti
zapisniar.
Ako neka osoba nee da potpie zapisnik, ili se udalji prije zakljuenja zapisnika, to e se upisati u
zapisnik i navesti razlog zbog kog je potpis uskraen.
68

69
Poseban zapisnik o vijeanju i glasanju kolegijalnih organa. Kad u upravnom postupku rjeava
kolegijalni organ, o vijeanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Izuzetak postoji ako je u postupku
po albi odlueno jednoglasno. Tada se ne mora sastavljati zapisnik, ve se moe sainiti slubena
zabiljeka u spisu, koju svojim potpisom ovjerava predsjedavajui kolegijalnog organa.
U zapisnik o vijeanju i glasanju upisuje se, pored podataka o linom sastavu kolegijalnog organa, oznaka
predmeta o kome je rije i kratak sadraj onoga to je rijeeno, kao i odvojena miljenja ako ih je bilo.
Zapisnik potpisuju predsjedavajui i zapisniar.
Kad u upravnom postupku rjeava organ zakonodavne ili organ izvrne vlasti, nee se voditi poseban
zapisnik o vijeanju glasanju, ve e se zakljuak donesen u upravnoj stvari unijeti u zapisnik, kao i ostali
zakljuci tih organa.
Zapisnik o vijeanju i glasanju je povjerljiv spis, kojeg nemaju pravo razgledati ili prepisivati ni stranke
ni ostali uesnici postupka. Obino se stavlja u poseban koverat. Koverat moe otvoriti i zapisnik
razgledati samo drugostepeni organ kada rjeava o albi. Nakon pregleda drugostepeni organ e zapisnik
ponovo staviti u poseban omot, na kome e zabiljeiti da je zapisnik pregledan.
Dokazna snaga zapisnika. Ako je zapisnik propisno sastavljen, on je javna isprava i predstavlja potpun
dokaz o toku i sadrini radnje postupka i datih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je sasluana
osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sastavljeni. Netanost zapisnika se moe dokazivati.
RAZGLEDANJE SPISA I OBAVJETENJE O TOKU POSTUPKA
Svaka stranka ima pravo da razgleda spise predmeta i da o svom troku prepie potrebne spise. Spisi se
razgledaju i prepisuju pod nadzorom odreene slubene osobe. Isto pravo ima i svaka druga osoba koja
uini vjerovatnim svoj pravni interes za to, kao i drutvena organizacija i udruenje graana, ako za to
postoji opravdan interes.
Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vijeanju i glasanju, slubeni referati i nacrti rjeenja.
Drugi spisi koji se vode kao povjerljivi ne mogu se razgledati ni prepisivati ako bi se time mogla osujetiti
svrha postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili treih osoba.
Dakle, ako ne postoji ni jedan od navedenih razloga, na razgledanje i prepisivanje moraju se dati i spisi
koji se vode kao povjerljivi.
Lica koja imaju pravo da razgledaju i prepisuju spise imaju pravo i da se obavjetavaju o toku postupka.
Ovo pravo imaju i zainteresirani dravni organi.
Lice kome je odbijen zahtjev za razgledanje ili prepisivanje spisa, ili za obavjetenje o toku postupka
moe izjaviti posebnu albu. alba je dozvoljena i u sluaju kad zakljuak nije izdat pismeno, a moe se
izjaviti odmah po odbijanju.

DOSTAVLJANJE
O DOSTAVLJANJU UOPE
Dostavljanje je djelatnost upravnih organa koja se sastoji u predaji slubenih spisa (poziva, rjeenja,
zakljuaka i sl) adresatu, tj.licu kome je namijenjeno, te u ovjeravanju te predaje.
NAIN DOSTAVLJANJA
Dostavljanje se vri po slubenoj dunosti. Organ ije se pismeno dostavlja stara se o tome da se
dostavljanje vri i to na nain koji on odredi i da se o izvrenom dostavljanju sastavi potvrda (dostavnica).
Po pravilu se vri vri neposrednom predajom pismena osobi kojoj je namijenjeno, preko slubene osobe
organa ili preko pote, u zavisnosti od mjesta gdje se adresat nalazi (ako je van sjedita organa, dostava se
vri potom ili preko organa opine u kojoj se adresat nalazi).
69

70
Samo izuzetno, osoba kojoj se pismeno treba dostaviti moe biti pozvana radi prijema i to ako je takva
dostava predviena posebnim propisom ili ako to zahtijeva priroda i znaaj pismena koje se treba uruiti.
VRIJEME I MJESTO DOSTAVLJANJA
Dostavljanje se po pravilu vri samo radnim danom, i to danju, u stanu adresata ili poslovnoj prostoriji ili
radionici gdje je zaposlen, a advokatu u njegovoj kancelariji.
Adresat kome se dostavljanje vri ima pravo odbiti prijem ako se dostavljanje vri mimo mjesta i vremena
propisanog u zakonu. Meutim, dostavljanje je valjano bez obzira gdje je i kada uinjeno ako adresat
prihvati da primi pismeno. Ako adresat nema navedenih prostorija, dostavljanje mu se moe izvriti gdje
god se zatekne.
Putem pote se dostavljanje moe vriti i nedeljom i praznikom jer se ne moe ometati uredno vrenje
potanske slube.
Izuzetno, dostavljanje se iz osobito vanih razloga moe izvriti u nedjelju ili drugi neradni dan, ili na
dan dravnog praznika. Nou se dostavljanje moe vriti samo ako je to neodlono potrebno.
OBAVEZNO LINO DOSTAVLJANJE
Lino dostavljanje, tj.predaja pismena na ruke samom adresatu je redovan nain dostavljanja. Meutim,
kod ovog naina dostavljanja mogue su odreene potekoe, zbog kojih se u praksi primjenjuje i
posredno dostavljanje. Meutim, zakon precizira sluajeve u kojima je obavezno izvriti lino
dostavljanje. To su slijedei sluajevi:
-

kad je lino dostavljanje odreeno zakonom ili drugim propisom;

kad od dana dostavljanja poinje tei rok koji se po zakonu ne moe produavati;
kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje.

Kad se adresat ne zatekne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, dostavlja e mu kod odraslog
lana porodice, susjeda ili radnog kolege ostaviti pismeno obavjetenje da odreeni dan i sat bude u svom
stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga ne zatekne osobu kojoj se
dostavljanje treba izvriti, dostavlja e pismeno dati nadlenom organu opine na ijem se podruju
nalazi boravite adresata, ili poti u mjestu njegovog boravita, ako se dostavljanje vri preko pote. Na
vratima stana adresata dostavlja e pribiti pismeno saoptenje u kojem je naznaeno gdje se pismeno
nalazi. Na saoptenju i na samom pismenu koje se trebalo dostaviti, dostavlja e naznaiti razlog
ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saoptenje pribio na vrata, i staviti svoj potpis. Ovim se
dostavljanje smatra izvrenim, s tim to oteenje ili unitenje saoptenja izvreno nakon pribijanja na
vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja. Organ koji je naredio dostavljanje obavjetava se da je
dostavljanje izvreno na ovakav nain.
POSREDNO DOSTAVLJANJE
Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvriti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vri predajom
pismena nekom od odraslih lanova njegovog domainstva. Ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se
moe predati susjedu, ako on na to pristane.
Ako se dostavljanje vri na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne
zatekne, dostavljanje se moe izvriti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi
pismeno. Dostavljanje advokatu moe se izvriti i predajom pismena osobi zaposlenoj u advokatskoj
kancelariji.
Dostavljanje se ne moe se izvriti osobi koja u istom postupku uestvuje sa suprotnim interesom.
Ako se utvrdi da je adresat odsutan i da mu neka od navedenih osoba ne moe pismeno na vrijeme
predati, pismeno e se vratiti organu koji ga je izdao, uz naznaenje gdje se odsutna osoba nalazi. Ako je
boravite osobe kojoj se dostavljanje ima izvriti pored istraivanja, ostalo nepoznato, organ koji je izdao
pismeno postavit e toj osobi privremenog zastupnika i njemu e predati pismeno.
70

71
POSEBNI SLUAJEVI DOSTAVLJANJA
Posebni sluajevi dostavljanja su:
1. dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomoniku;
2. dostavljanje punomoniku za primanje pismena;
3. dostavljanje organima vlasti, preduzeima (drutvima), ustanovama i drugim pravnim osobama;
4. dostavljanje ostalim osobama (fizika i pravna lica u inostranstvu, meunarodne organizacije, lica
koja uivaju diplomatski imunitet, dravljani BiH u inostranstvu, vojna lica, pripadnici policije,
zaposleni u saobraaju, lica liena slobode);
5. dostavljanje javnim saoptenjem.
Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomoniku. Dostavljanje zakonskom zastupniku vri se kao i
dostavljanje adresatu.
Kod dostavljanja punomoniku treba paziti na obim ovlatenja u punomoi. Ako punomonik ima
ovlatenja koja se odnose na cio postupak, on moe primati sva pismena, te se dostavljanje i vri njemu.
Ako je punomo ograniena samo na odreene procesne radnje, dostavljanje se vri samo stranci.
Ako vie stranaka u istom predmetu imaju zajednikog zakonskog zastupnika ili punomonika, njemu se
vri dostavljanje za sve te stranke. Ako stranka ima vie punomonika, dostavljanje je dovoljno izvriti
samo jednom od njih.
Dostavljanje punomoniku za primanje pismena. ZUP predvia mogunost postojanja posebnog
punomonika koji ima ovlatenje samo da za stranku prima pismena. To je tzv. punomonik za primanje
pismena. Kad stranka pismeno o tome obavijesti organ koji vodi postupak, taj organ je obavezan sva
dostavljanja vriti ovom punomoniku.
Dunost postavljanja punomonika za primanje pismena postoji:
1. kad slubena osoba koja vodi postupak naredi stranci koja ivi u FBiH da postavi punomonika
za primanje pismena u mjestu gdje je locirano sjedite organa slubena osoba ovo moe narediti
ako bi neposredno dostavljanje stranci, punomoniku ili zakonskom zastupniku znatno
odugovlailo postupak;
2. kad slubena osoba koja vodi postupak pozove stranku ili njenog zakonskog zastupnika koji se
nalazi u inostranstvu a nemaju punomonika u FBiH da u odreenom roku postave punomonika
za primanje pismena;
3. kad vie stranaka u postupku zajedniki uestvuju sa istovjetnim zahtjevima, a nemaju
zajednikog punomonika.
U posljednjem sluaju, dok ne prijave zajednikog punomonika za primanje pismena, za takvog
punomonika e se smatrati ona stranka izmeu njih koja je na prvom zajednikom podnesku prva
potpisana ili oznaena. Ako se na takav nain ne moe odrediti punomonik, slubena osoba koja vodi
postupak moe odrediti za punomonika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz
raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama slubena osoba moe odrediti i vie takvih punomonika i
oznaiti koju e od stranaka svaki od njih zastupati.
Dostavljanje organima vlasti, poduzeima drutvima), ustanovama i drugim pravnim osobama vri se
predajom pismena slubenoj osobi odnosno osobi odreenoj za primanje pismena, tih organa odnosno
pravnih osoba, ako za pojedine sluajeve nije drukije propisano.
Ako u postupku uestvuju poslovne jedinice, naselja, grupe osoba i dr. (koje nemaju svojstvo pravnog
lica) dostavljanje se vri predajom pismena osobi koju su oni odredili za primanje pismena
Ako dostavlja tokom radnog vremena ne nae osobu odreenu za primanje pismena, predaju moe
izvriti bilo kojem zaposleniku u tom organu odnosno pravnoj osobi, koji se zatekne u njihovim
prostorijama.
71

72
Dostavljanje pismena ostalim osobama.
Fizikim i pravnim osobama u inozemstvu, stranim dravama, meunarodnim organizacijama i osobama
u Federaciji koje uivaju diplomatski imunitet, dostavljanje pismena se obavlja preko organa uprave
nadlenog za vanjske poslove BiH, ako meunarodnim ugovorima nije drugaije odreeno.
Dravljanima Federacije koji se nalaze u inozemstvu, dostavljanje izvoda iz matinih knjiga,
svjedodaba, diploma, uvjerenja, potvrda i drugih pismena izdatih na zahtjev stranke, moe se obavljati
neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pismena moe se obavljati i preko DKP BiH u inozemstvu.
Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u kopnenom, rijenom, pomorskom i
zranom saobraaju, dostavljanje pismena se moe vriti i preko njihove komande, odnosno organa ili
pravne osobe u kojima su zaposleni.
Osobama koje su liene slobode dostavljanje pismena se vri preko uprave ustanove u kojoj se nalaze.
Dostavljanje javnim saoptenjem. Ako se radi o osobi ili vie osoba koje organu nisu poznate ili koje se
ne mogu odrediti, dostavljanje pismena e se izvriti javnim saoptenjem na oglasnoj tabli organa koji je
izdao pismeno (npr. pozivanje lica odreenog godita da se prijave na vojnu evidenciju, poziv poreskim
obveznicima da podnesu poreske prijave i sl). Smatra se da je svakom licu na koje se odnosi dostavljanje
izvreno 15 dana od dana kad je saoptenje istaknuto na oglasnoj tabli. Organ koji je pismeno izdao moe
odrediti i dui rok (ali ne i krai). Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ moe objaviti saoptenje u
novinama, odnosno drugim sredstvima javnog informiranja ili na drugi uobiajeni nain.
Odbijanje prijema pismena
U sluaju odbijanja prijema2 pismena dostavlja e:
- pismeno ostaviti u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj je pismeno namijenjeno, ili e pismeno
pribiti na vrata stana ili prostorije gdje je ta osoba zaposlena;
- na dostavnici zabiljeiti datum, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio.
Ovim se smatra da je dostavljanje izvreno, a dostavnica u kojoj su navedeni propisani podaci je
punovaan dokaz.
Promjena stana - dostavljanje pribijanjem na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak
Ako u toku postupka stranka ili njen zakonski zastupnik promijene prebivalite ili stan, duni su o tome
odmah obavijestiti organ koji vodi postupak. Ako oni to ne uine, dostavlja je duan istraiti gdje su se
odselili. Ako dostavlja ne moe saznati kuda su se odselili, organ e odrediti da se sva dalja dostavljanja
pismena za tu stranku vre pribijanjem na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak. Dostavljanje se
smatra izvrenim po isteku 15 dana od dana pribijanja pismena na oglasnoj tabli.
Ako svoje prebivalite u toku postupka promijeni punomonik, odnosno punomonik za primanje
pismena, a o tome ne obavijesti organ koji vodi postupak, dostavljanje e se vriti kao da punomonik
nije ni postavljen, tj. samoj stranci.
DOSTAVNICA
Dostavnica je povrda o izvrenom dostavljanju. Bitni elementi dostavnice su: oznaka pismena na koje se
dostavnica odnosi, potpis primaoca, potpis dostavljaa i datum prijema pismena od strane primaoca.
Do nepotpisivanja dostavnice moe doi u 2 sluaja:
1. kad je primalac nepismen ili ne moe da se potpie - dostavlja e na dostavnici naznaiti njegovo ime
i datum predaje i stavit e napomenu zato primalac nije stavio svoj potpis.
2. kad primalac odbije potpisati dostavnicu - dostavlja e to zabiljeiti na dostavnici i ispisati slovima
datum predaje. Time se smatra da je dostavljanje izvreno.
2

Od strane adresata, lana porodice, radnog kolege, osobe zaposlene u advokatskoj kancelariji itd

72

73
injenica da je primalac odbio potpisati dostavnicu ne moe mu koristiti, jer se dostavljanje smatra
izvrenim time to je dostavlja na dostavnici zabiljeio datum predaje i da je primalac odbio potpisati
dostavnicu mada je pismeno primio.
Ako je dostavljanje izvreno posrednom predajom, dostavlja e na dostavnici naznaiti lice kome je
predaja izvrena, kao i odnos tog lica prema adresatu (npr. lan porodice, susjed, namjetenik i sl).

GREKE U DOSTAVLJANJU
Greka u dostavljanju nema uticaja na pravilnost samog pismena, ve moe imati dejstvo samo na
djelovanje akta prema strankama, odnosno prema rokovima i procesnim radnjama koje se nadovezuju na
dostavljanje. U pogledu dejstva dostavljanja odluna je injenica kad je adresat stvarno dobio pismeno, a
ne da li u dostavljanju postoji greka ili ne. U sluaju nestanka dostavnice, izvreno dostavljanje pismena
moe se dokazivati i drugim sredstvima to se utvruje u postupku.

ROKOVI
POJAM I VRSTE ROKOVA
Rok je vremenski razmak u kome treba da se izvri odreena radnja u postupku. ZUP razlikuje 2 vrste
rokova: zakonske i slubeno odreene rokove. Zakonske rokove odreuje sam Zakon ili drugi propis, a
slubeno odreene rokove odreuje voditelj postupka prema okolnostima konkretnog sluaja. Zakonski
rokovi se naelno ne mogu produavati, osim ako je takva mogunost u pojedinim sluajevima izriito
predviena samim Zakonom. Slubeno odreeni rokovi se naelno mogu produavati, osim ako je izriito
propisano drugaije. Rok se produava na molbu zainteresirane osobe. Molba se podnosi prije isteka roka
ili tri dana po isteku roka ako postoje opravdani razlozi za produenje. O tome se sainjava slubena
zabiljeka u spisu.
Osim podjele za zakonske i slubeno odreene, te produive i neproduive rokovi se mogu podijeliti i na
stroge (prekluzivne) i instruktivne. Prekluzivni su rokovi ije proputanje za posljedicu ima iskljuenje
(prekluziju) od procesne radnje koja je vezana za takav rok. Instruktivni rokovi slue samo kao opomena
ili pouka da se procesna radnja u odreenom roku izvri. Prema tome, ova procesna radnja se valjano
moe izvriti i po isteku roka (npr.rok za izdavanje rjeenja napismeno kad je prije doneseno usmeno
rjeenje).
RAUNANJE ROKOVA
Rokovi se odreuju na dane, mjesece i godine. Kod rokova koji se raunaju na dane, za poetak roka se
uzima prvi naredni dan nakon dana dostave ili saoptenja, odnosno nakon dogaaja od kojeg se rauna
trajanje roka.
Rok koji se rauna po mjesecima, odnosno po godinama zavrava se istekom onog dana koji po svom
kalendarskom datumu odgovara danu kad je rok poeo da tee. Ako u posljednjem mjesecu roka nema
odgovarajueg kalendarskog datuma, rok istie posljednjeg dana u posljednjem mjesecu roka. Npr.
dvomjeseni rok za donoenje rjeenja koji je poeo tei 19.avgusta, zavrava se 19.oktobra, isti rok koji
je poeo tei 31.12, zavrava se 28.02. naredne godine (ili 29.02. ako je prestupna godina), jednogodinji
rok koji je poeo 24.05. zavrava se 24.05. naredne godine itd.
Svretak roka moe se oznaiti i izvjesnim kalendarskim datumom, ako rok odreuje slubeno lice.
Nedjeljni dani i dani dravnih praznika se uraunavaju u trajanje roka, odnosno u poetak i tok rokova.
Npr, ako je rjeenje dostavljeno u subotu, nedjelja je prvi dan roka koji se rauna. Meutim, ako
posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan dravnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod koga
se radnja postupka ima poduzeti ne radi, rok istie istekom prvog narednog radnog dana.
73

74
ODRAVANJE ROKOVA ZA PREDAJU PODNESAKA
Podnesak se smatra predatim u roku ako je prije isteka roka stigao organu kome je trebalo da se preda. To
znai da podnesak mora stii najkasnije do kraja radnog vremena posljednjeg dana roka. Pritom je
relevantno radno vrijeme odreeno opim propisom za rad dravnih organa, a ne vrijeme koje je sam
organ odredio za prijem stranaka i podnesaka.
Meutim, ako je stranka relativno daleko od organa kome je podnesak upuen, zakon predvia odreene
olakice. Naime, ako je podnesak upuen potom preporueno ili telegrafski, dan predaje poti smatra se
danom predaje organu kome je upuen. Izuzetak od ovog pravila je sluaj kad organ odredi datum
rasprave o podnesku i naredi stranci da podnesak preda do toga dana. U tom sluaju podnesak mora biti
primljen kod nadlenog organa do dana kad e se o njemu raspravljati, tj. nije dovoljno da do tog dana
bude samo upuen organu putem pote.
Za osobe koje se nalaze u VF, dan predaje podneska vojnoj jedinici, ustanovi ili tabu smatra se danom
predaje organu kome je upuen. Slino vai i za osobe liene slobode, koje podnesak predaju upravi
ustanove u kojoj se nalaze.
POSLJEDICE PROPUTANJA ROKOVA
Redovna posljedica proputanja izvrenja procesne radnje u odreenom roku jeste iskljuenje (prekluzija)
stranke od vrenja te radnje. Meutim, ima rokova koji su prekluzivni i za organ, npr. objektivni rok od 5
godina za obnovu postupka.
Najei sluajevi prekluzije su proputanje roka za povrat u preanje stanje, roka za albu i roka za
obnovu postupka.

POVRAT U PREANJE STANJE

POJAM I RAZLOZI POVRATA U PREANJE STANJE
Povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) je vanredno pravno sredstvo kojim se otklanjaju
nepovoljne posljedice nastale za stranku usljed proputanja radnje postupka bez njene krivice. Npr. ako
stranka nije u zakonskom roku uloila albu protiv prvostepenog rjeenja, pa zbog toga njen predmet ne
moe biti iznesen na rjeavanje drugostepenom organu.
Ope pretpostavke za povrat u preanje stanje su:
a) opravdano proputanje;
b) nemogunost da stranka drugim putem izvri procesnu radnju koju je propustila izvriti u roku;
c) da je prijedlog za povrat u preanje stanje stavljen u propisanom roku.
Stranci e se dozvoliti povrat u preanje stanje i ako je ona iz neznanja ili oiglednom omakom
podnesak pravovremeno poslala potom ili neposredno predala nenadlenom organu. Isto tako, povrat
e se dozvoliti i u sluaju kad je stranka oiglednom omakom prekoraila rok, ali je podnesak ipak
primljen od nadlenog organa najkasnije tri dana nakon isteka roka, ako bi stranka zbog zakanjenja
izgubila neko pravo.
ZUP ne propisuje kriterij za ocjenu opravdanosti razloga za povrat u preanje stanje, ve je to
preputeno ocjeni organa u svakom konkretnom sluaju. U svakom sluaju, stranka je u prijedlogu duna
predoiti okolnosti zbog kojih je dolo do proputanja radnje i te okolnosti uiniti barem vjerovatnim.
Dakle, razlozi proputanja se ne moraju dokazivati, ali se moraju uiniti bar vjerovatnim, odnosno ne
moe se prepustiti volji stranaka da bez opravdanog razloga nameu organu vrenje novih radnji u
postupku. Osim toga, izriito je propisano da se prijedlog za povrat u preanje stanje ne moe zasnivati
na okolnosti koju je organ ve ranije ocijenio nedovoljnom za produenje roka ili odgaanje rasprave.
74

75
Rok za podnoenje prijedloga je 8 dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao
proputanje. Ako je stranka tek kasnije saznala za proputanje, rok se rauna od dana kad je stranka to
saznala (subjektivni rok), ali se nakon isteka 3 mjeseca od dana proputanja povrat u preanje stanje
ne moe traiti (objektivni rok).
Takoer se ne moe traiti povrat zbog proputanja roka za traenje povrata, tj. nije dozvoljen povrat
povrata (restitutio restitutionis non datur).

POSTUPAK PO TRAENJU POVRATA U PREANJE STANJE

Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvriti proputenu radnju.
Ako stranka povrat trai zbog toga to je propustila da podnese neki podnesak, onda se taj podnesak
prilae prijedlogu. Stranka u prijedlogu predoava okolnosti zbog kojih je dolo do proputanja radnje i te
okolnosti je duna uiniti barem vjerovatnim.
Ako su injenice na kojima se prijedlog zasniva opepoznate, nadleni organ moe u dvostranakim
stvarima odluiti o prijedlogu i bez izjanjenja protivne stranke. Protiv zakljuka kojim se dozvoljava
povrat u preanje stanje nije doputena alba, osim ako je povrat dozvoljen po prijedlogu koji je
nepravovremeno podnesen ili je nedoputen. Protiv zakljuka kojim je odbijen prijedlog za povrat u
preanje stanje doputena je posebna alba samo ako je zakljuak donio prvostepeni organ.
DEJSTVO DOZVOLE POVRATA U PREANJE STANJE
Prijedlog za povrat u preanje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ nadlean za odluivanje o
prijedlogu moe privremeno prekinuti postupak do konanosti zakljuka kojim se rjeava o povratu u
preanje stanje. ZUP ne odreuje u kojim sluajevima e se postupak privremeno prekinuti, ali e se to
svakako desiti kad je dovoljno vjerovatno da e prijedlog za povrat uspjeti ili ako se prekidanjem
postupka ini manja teta suprotnoj stranci nego to bi se nastavkom postupka uinila teta predlagau
povrata.
Kad je povrat u preanje stanje dozvoljen, postupak se vraa u ono stanje u kome se nalazio prije
proputanja, a ponitavaju se sva rjeenja i zakljuci koje je organ donio u vezi sa proputanjem. Ukidaju
se i pravosnana rjeenja, koja su moda ak i izvrena. U zakljuku kojim se prijedlog uvaava mora se
navesti koje se sve radnje, zakljuci i rjeenja ukidaju.

ODRAVANJE REDA
MJERE OPOMINJANJA I UDALJENJA
Slubena osoba koja rukovodi radnjom postupka duna je da se stara o odravanju reda pri radu. Pod tim
se prvenstveno podrazumijeva odravanje uslova za nesmetan rad i odravanje ozbiljnosti u radu. S tim
ciljem slubena osoba je ovlatena da opominje osobe koje smetaju rad organa, udalji i novano kazni te
osobe. Osim toga, zakon izriito propisuje da osoba koja prisustvuje nekoj radnji postupka ne smije nositi
oruje ili opasno orue. Izuzetak su radnici policije ako su slubeno prisutni u cilju odravanja reda.
Voditelj postupka ovlaten je udaljiti osobu koja i pored opomene ometa rad ili uini nepristojnost pri
vrenju radnje postupka ili nee da odloi oruje odnosno orue. Ukoliko se radi o osobi koja uestvuje u
postupku, njeno udaljenje moe uslijediti tek nakon to je prethodno bila opomenuta da e biti udaljena i
poto su joj bile predoene pravne posljedice takve mjere. Ako u takvom sluaju bude udaljena stranka
koja nema punomonika, ili punomonik iji vlastodavac nije prisutan, voditelj postupka e pozvati
osobu koja se udaljava da postavi punomonika, a ako ona to ne uini, voditelj postupka moe odgoditi
radnju na njen troak ili joj sam postaviti punomonika. Ovakav punomonik moe zastupati samo u onoj
radnji postupka s koje je stranka udaljena.

75

76
O udaljenju se donosi zakljuak. Mjera udaljenja odmah je izvrna. Protiv zakljuka kojim se udaljava
stranka u postupku koja nema punomonika ili punomonik iji vlastodavac nije prisutan, moe se izjaviti
posebna alba. (l.108 st.3)
KANJAVANJE ZBOG NARUAVANJA REDA
Za tee naruavanje reda ili krupniju neprijatnost, pojedinac moe pored udaljenja biti kanjen i
novanom kaznom do 50KM. Ova kazna ne iskljuuje krivinu ili disciplinsku odgovornost, niti se od nje
izuzimaju radnici MUP-a ili vojna lica. Kaznu izrie slubena osoba koja rukovodi radnjom u postupku.
Novanom kaznom u istom iznosu moe se kazniti i osoba koja sadrajem svog podneska grubo povrijedi
obiaje ponaanja prema organu ili slubenoj osobi koja vodi postupak. Pod ovim se podrazumijevaju
uvredljivi izrazi, kao i potcjenjivanje organa odnosno slubenog lica koje vodi postupak. Kazna se moe
izrei samo prema potpisniku podneska. Izrie je organ koji vodi postupak.
Protiv zakljuka o kazni moe se izjaviti posebna alba, koja ne odlae izvrenje kazne.

TROKOVI UPRAVNOG POSTUPKA

POJAM I VRSTE TROKOVA
Trokovi u upravnom postupku su opi i posebni. Opi trokovi su izdaci koji su posljedica same
injenice postojanja i funkcionisanja organa. Prema tome, u ove trokove spadaju svi novani izdaci
nuni za smjetaj, inventar, osvjetljenje, grijanje, ienje, kancelarijski i drugi materijal, kao i lini izdaci
za slubenike organa. ZUP ne razmatra ove trokove, jer se oni finansiraju iz budeta, i samo djelomino
iz taksi koje stranke plaaju za odreene usluge.
Posebni trokovi su izdaci koji nastaju provoenjem upravnog postupka po odreenoj upravnoj stvari. Tu
spadaju takse na podneske, priloge, rjeenja itd, izdaci za svjedoke i vjetake, tumae, uviaj, oglasi u
slubenim listovima, trokovi pravnog zastupanja, putni trokovi slubenih lica te trokovi koje su imale
stranke ili punomonici zbog linog dolaska pred organ koji vodi postupak.
SNOENJE TROKOVA POSTUPKA
ZUP postavlja 3 kriterija u pogledu odluivanja o dunosti snoenja trokova u postupku. Ti kriteriji su:
1. Kriterij uspjeha u postupku;
2. Kriterij krivice;
3. Kriterij koristi od voenja postupka.
Po kriteriju uspjeha u postupku za trokove odgovara stranka na iju tetu je postupak okonan, ako je u
postupku uestvovalo 2 ili vie stranaka sa suprotnim zahtjevima (kontradiktorne upravne stvari). Ova
stranka duna je naknaditi samo tzv.opravdane trokove. O opravdanosti i visini trokova odluuje organ
koji rjeava upravnu stvar. Opravdan troak se u cjelosti naknauje samo ako je protivna stranka u cjelosti
uspjela sa svojim zahtjevom. Ako je suprotna stranka samo djelomino uspjela sa svojim zahtjevom,
trokovi se naknauju srazmjerno tom dijelu.
Trokovi za pravno zastupanje suprotnoj stranci se naknauju samo ako je to zastupanje bilo nuno i
opravdano. To e biti u sluaju kad bi se zbog sloenosti stvari, a s obzirom na svoje sposobnosti,
stranka teko mogla snalaziti sama, tj. bez punomonika.
Dunost naknade ne postoji za trokove izazvane obijeu suprotne stranke. Naprotiv, trokove izazvane
obijeu snosi stranka koja ih je na takav nain izazvala, bez obzira na iju tetu je postupak okonan.
Po kriteriju uspjeha u postupku rjeava se i pitanje naknade trokova u sluaju kad je postupak pokrenut
po slubenoj dunosti na inicijativu nekog lica, a postupak je okonan nepovoljno po njega. Ako je
76

77
ovakav postupak pokrenut po slubenoj dunosti ili u opem interesu, a nisu ga svojim ponaanjem
izazvali stranka ili neko drugo lice u postupku, trokove e snositi sam organ koji je pokrenuo postupak.
Po kriteriju krivice za nastanak trokova, svaki uesnik u postupku, neovisno od njegove uloge, duan je
snositi sve trokove koje u postupku uzrokuje svojom krivicom ili obijeu. Kao krivica bi se moglo uzeti
svako zakonom zabranjeno injenje ili proputanje koje je prouzrokovalo trokove. Pod obijeu se
podrazumijevaju sasvim neopravdani zahtjevi ili prijedlozi da se u postupku izvre takve radnje za koje
onaj ko ih predlae zna da ne mogu doprinijeti postupku, ve slue samo za ometanje i odugovlaenje.
S obzirom na navedeno, kao krivica bi se imao uzeti neopravdani izostanak pozvanog lica, odbijanje
svjedoka da svjedoi, izostanak vjetaka ili njegovo odbijanje da vjetai, odbijajne stranke udaljene zbog
naruavanja reda ili nepristojnosti da postavi svog punomonika, nedolazak stranke na usmenu raspravu
to je dovelo do odlaganja rasprave.
Po kriteriju koristi od voenja postupka sve trokove u jednostranakim stvarima snosi stranka na iji
zahtjev i u ijem interesu se postupak vodi.
Ako se stvar zavri poravnanjem, svaka stranka snosi svoje trokove postupka ukoliko se stranke
drugaije ne sporazumiju.
Trokove postupka koje prouzrokuje izvrenje rjeenja ili zakljuka snosi izvrenik, tj. osoba protiv koje
se izvrenje vri. Ako se ovi trokovi ne mogu naplatiti od izvrenika, snosie ih stranka po ijem
prijedlogu je sprovedeno izvrenje (tj. stranka u iju korist se postupak vodi).
Svjedoci, vjetaci, tumai i slubena lica kao uesnici u postupku imaju pravo naknade:
- trokova putovanja;
- izdataka izazvanih bavljenjem u mjestu;
- izgubljene zarade ukoliko bi im zarada za izgubljeno vrijeme bila uskraena.
Osim toga, vjetaci i tumai imaju pravo i na posebnu nagradu za svoj rad. Pravo na naknadu imaju ne
samo svjedoci koje je pozvao organ, ve i svjedoci koje je dovela stranka. Sve naknade i nagrade
svjedocima, vjetacima, tumaima i slubenim licima isplauje organ koji vodi postupak, a on vri
naplatu ovih izdataka od lica koje je duno da snosi trokove postupka.
OSIGURANJE NAPLATE TROKOVA
Ako se postupak pokree po zahtjevu stranke, a sa sigurnou se moe predviati da e nastati posebni
izdaci u gotovom novcu, moe se od stranke traiti da ona unaprijed poloi iznos koji je potreban za
pokrie trokova. O tome organ donosi formalan zakljuak. Ako stranka ne poloi naloeni iznos (u
blagajni), organ moe odustati od izvoenja dokaza koje je trebalo izvesti, ili moe obustaviti sam
postupak. Meutim, ako javni interes zahtijeva nastavak postupka, postupak e biti nastavljen bez obzira
da li je stranka poloila iznos ili ne.
POSTAVLJANJE ZAHTJEVA ZA NAKNADU TROKOVA I ZA NAGRADU
O naknadi trokova strankama, naknadama svjedocima, vjetacima i tumaima, kao i posebnim
nagradama vjetacima i tumaima, organ rjeava samo na zahtjev ovih lica, koji mora biti postavljen na
vrijeme. Zahtjev za naknadu trokova stranka mora staviti prije donoenja rjeenja kojim se rjeava
upravna stvar, tako da organ koji vodi postupak moe o tom zahtjevu odluiti u rjeenju. Svjedoci,
vjetaci i tumai su duni zahtjev za naknadu odnosno nagradu postaviti pri svom ueu u postupku
(sasluanju, tumaenju-prevoenju, vjetaenju). U protivnom gube to pravo. Slubena osoba koja vodi
postupak duna je na ovo upozoriti stranku, svjedoka, vjetaka ili tumaa (prevodioca).
ODREIVANJE TROKOVA POSTUPKA I UTVRIVANJE NAKNADE I NAGRADE
Naknade i nagrade isplauje organ koji vodi postupak. Svjedoci, vjetaci i tumai nemaju nikakvog
neposrednog odnosa prema strankama u pogledu naknade i nagrade. Obzirom da spadaju u posebne
trokove postupka, naknade i nagrade se snose po naprijed iznesenim kriterijima.
77

78
Iznos naknada i nagrada utvruje organ koji vodi postupak posebnim zakljukom. Zakljukom se
odreuje ko je duan da taj iznos plati i u kom roku, a plaanje se vri organu koji vodi postupak. Protiv
ovog zakljuka doputena je posebna alba, a zakljuak predstavlja osnov za izvrenje, po kome se moe
ostvariti prinudna naplata.
O tome ko e konano snositi trokove postupka odluuje organ koji donosi rjeenje o glavnoj upravnoj
stvari. Odluka se po pravilu ugrauje u dispozitiv rjeenja o glavnoj stvari, a moe se donijeti i u
posebnom zakljuku. Pritom se za trokove odreuje: ko plaa, koliko plaa, kome plaa i u kom roku.
Posebno se mora navesti da li e onaj ko snosi trokove morati naknaditi trokove drugoj stranci. Pritom
se trokovi mogu razdijeliti na jednake dijelove ili u odgovarajuoj srazmjeri.
OSLOBAANJE OD PLAANJA TROKOVA
Po prijedlogu stranke koja trokove ne moe podnijeti bez tete po nuno izdravanje sebe i svoje
porodice, organ koji vodi postupak moe tu stranku osloboditi snoenja trokova. Uslov je da stranka kao
dokaz podnese uvjerenje o imovnom stanju koje izdaje nadleni organ. Ovo uvjerenje nema za posljedicu
oslobaanje od plaanja u svakom sluaju, ve organ moe uzeti u obzir i druge podatke i cijeniti ih po
slobodnom uvjerenju. U zavisnosti od ishoda te ocjene, stranci e biti odobreno potpuno ili djelomino
oslobaanje od plaanja trokova. Oslobaanje ne utie na isplatu naknada i nagrada svjedocima,
vjetacima i tumaima. Njih isplauje organ koji vodi postupak. U trokove kojih stranka moe biti
osloboena ne ulaze i trokovi zastupanja. Osloboenje od plaanja trokova iskljuuje mogunost da se
od stranke zahtijeva obezbjeenje za pokrie trokova koji mogu nastati u upravnom postupku.
O osloboenju od plaanja trokova organ koji vodi postupak nikada ne rjeava po slubenoj dunosti,
ve iskljuivo po prijedlogu stranke. Zakon ne odreuje u kojem trenutku stranka treba podnijeti
prijedlog, ali je za stranku bolje da prijedlog podnese to prije jer joj se nee vratiti iznos koji je
eventualno platila prije donoenja zakljuka o osloboenju od plaanja trokova.
Strani dravljani oslobodit e se snoenja trokova samo pod uvjetom reciprociteta. U sluaju sumnje o
postojanju reciprociteta, objanjenje daje organ uprave nadlean za vanjske poslove BiH.
Ako utvrdi da vie ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila osloboena snoenja trokova, organ koji
vodi postupak moe u toku postupka ukinuti zakljuak o oslobaanju od snoenja daljih trokova. Ako bi
organ naknadno utvrdio da razlozi za oslobaanje od plaanja uope nisu ni postojali, stranka bi morala
snositi sve dotadanje, kao i sve budue trokove.
Protiv zakljuka kojim se odbija zahtjev stranke za oslobaanje snoenja trokova, kao i protiv zakljuka
kojim se dato oslobaanje ukida ili mijenja, stranka moe izjaviti posebnu albu.

DOKAZIVANJE
O DOKAZU I DOKAZIVANJU UOPE
Dokazivanje ili izvoenje dokaza je procesna radnja koja ima za cilj da se slubeno lice ubijedi u istinitost
injenice koja je navedena. Dokazivanje injenica na osnovu kojih se donosi rjeenje u upravnom
postupku vri se dokazima ili dokaznim sredstvima. Kao dokazno sredstvo smatra se sve to je podesno
za utvrivanje stanja stvari i to odgovara pojedinom sluaju, kao to su isprave, svjedoci, izjava stranke,
vjetaci, uviaj i sl.
Dokazna sredstva mogu se podijeliti na lina i stvarna. Lina sredstva su svjedoci i vjetaci, a stvarna su
obavjetajni predmeti i predmeti uviaja.
Dokazni osnov (dokazni razlog) je ono to je napisano u ispravi, nalaz i miljenje vjetaka, iskaz
svjedoka, vidljivo stanje predmeta uviaja i sl. Dakle, to su podaci odnosno injenice povaene iz
dokaznih sredstava koje objanjavaju predmet dokazivanja i stvaraju uvjerenje o njegovoj istinitosti.
Umjesto termina dokazni osnov i dokazni razlog esto se koristi i termin dokaz.
78

79
Rezultat dokaza je uvjerenje o istinitosti predmeta dokazivanja koje slubeno lice stie ocjenom
dokaznih osnova (razloga). Ako slubeno lice ne stekne nikakvo miljenje o istinitosti dokaznog
predmeta ili stvori uvjerenje proeto velikim sumnjama, smatra se da dokaz nije uspio. Uvjerenje je
sigurnije to je manje dokaznih sredstava izmeu slubenog lica i injenice koju treba dokazivati. U tom
smislu najsigurniji dokaz je uviaj, jer se njime slubeno lice lino uvjerava u postojanje injenice;
svjedok-oevidac je sigurniji od svjedoka koji je od nekoga uo injenicu koju treba dokazivati itd.
Pri rjeavanju glavne stvari u upravnom postupku, nadleni organ rjeenje donosi samo na osnovu
injenica utvrenih u postupku. Dakle, injenice moraju biti dokazane ili utvrene prije nego to organ
pristupi primjeni materijalnopravnih propisa. S druge strane, u sluaju vrenja odnosno doputanja
procesnih radnji, organ postupka nee traiti potpun dokaz, ve samo vjerovatnost da su istinite
injenice za koje procesna norma vee doputenost tih radnji. Izuzetno, kod primjene skraenog postupka
ZUP predvia 2 sluaja u kojima je rjeenje glavne stvari mogue i u sluaju vjerovatnosti (a ne samo
utvrenosti) injenica. To su sluajevi:
1. kad je propisom predvieno da se stvar moe rijeiti na osnovu injenica ili okolnosti koje nisu
potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvruju, a iz svih okolnosti proizilazi da se
zahtjevu stranke ima udovoljiti;
2. kad se radi o preduzimanju hitnih, neodlonih mjera u javnom interesu.
Bitni elementi svakog dokazivanja su:
1. lica koja treba da prue dokaz;
2. injenice koje treba dokazivati;
3. dokazna sredstva, tj. lica i stvari iz kojih se crpe saznanja i stiu uvjerenja o istinitosti ili neistinitosti
neke sporne i pravno relevantne injenice;
4. dokazni razlozi (izjave svjedoka, vjetaka, stranaka, sadraj isprava, izvjesna svojstva obavjetajnih
stvari ili predmeta uviaja) po kojima saznajemo sporne i pravno relevantne injenice;
5. dokazna snaga pojedinih dokaznih razloga, tj.njihova sposobnost da stvore uvjerenje o istinitosti ili
neistinitosti neke sporne i pravno relevantne injenice.
Faze dokazivanja u upravnom postupku su:
1. predlaganje ili ponuda dokaza;
2. doputanje ili odbacivanje ponuenih dokaza;
3. izvoenje ponuenih dokaza ili dokaza odreenih po slubenoj dunosti;
4. ocjena dokaza.
Izvoenje dokaza se sastoji u tome da se iz dokaznih sredstava povade dokazni razlozi (dokazni osnovi),
tj. podaci i injenice koje nam mogu dati potrebno saznanje, odnosno stvoriti uvjerenje o istinitosti ili
neistinitosti pravno relevantnih injenica.
PREDMET DOKAZIVANJA
Dokazi se po pravilu izvode poto se utvrdi ta je u injeninom pogledu sporno ili ta treba dokazivati.
Predmet dokazivanja su samo one sporne injenice koje su neposredno vane za rjeavanje nekog
upravnog predmeta, tj. pravno relevantne sporne injenice.
Ponekad se pri izvoenju dokaza moe konstatovati da nema dokaznih sredstava potrebnih za neposredno
utvrivanje postojanja ili nepostojanja materijalnopravnih injenica. U takvom sluaju dokazivanje se vri
posredno, pomou tzv. Indicija. Indicije su injenice koje su u kauzalnoj vezi sa materijalnopravnom
injenicom koju treba dokazati (kao uzrok ili posljedica). One ne daju potpun dokaz, ve samo izvjestan
stepen vjerovatnoe istinitosti ili neistinitosti sporne injenice.
Postojanje i sadraj pravnih propisa se ne dokazuje jer se pretpostavlja da ih zna organ koji vodi
postupak.
INJENICE KOJE NE TREBA DOKAZIVATI
79

80
injenice koje ne treba dokazivati su: opepoznate ili tzv. notorne injenice i injenice ije postojanje
zakon pretpostavlja, tj. zakonske pretpostavke o istinitosti injenica.
ZUP ne propisuje koje injenice su opepoznate, a pitanje notoriteta je u teoriji sporno. Moe se rei da je
notorno: ono to svaki odrastao razuman ovjek mora znati iz obinog iskustva, ono to svi stanovnici
jedne drave, oblasti ili mjesta moraju da znaju, te ono to slubeno lice zna po svom slubenom radu.
Notornost moe biti ira i ua. ira je u sluaju ako je nka injenica poznata svakom ovjeku, a ua ako je
poznata samo odreenom krugu ljudi koji se bave nekim zanimanjem ili ive na nekom podruju.
Npr.neto moe biti vrlo dobro poznato svakom stanovniku Sarajeva, a malo poznato stanovnicima
Banjaluke.
Za notornost je odluujue to da li su izvjesne injenice kao notorne poznate slubenom licu odnosno
organu koji rjeava u upravnom postupku. Ako neka injenica ima karakter notornosti, ali ona kao takva
nije poznata voditelju postupka, on moe traiti da se utvrdi njena notornost da bi tako i on sam mogao
doi do uvjerenja o karakteru notornosti odnosne injenice.
Notornost je najjai od svih razloga koji dokazivanje ine nepotrebnim. Stranka u upravnom postupku ne
treba da se posebno poziva na notornost, ve samo da istie injenice koje su optepoznate, a slubena
osoba notornost uzima u obzir po slubenoj dunosti. Meutim, dokazivanje e se dopustiti i protiv
notornosti ako stranka navede opravdane razloge zbog kojih se osnovanost notornosti dovodi u sumnju.
INJENICE IJE POSTOJANJE ZAKON PRETPOSTAVLJA (ZAKONSKE PRETPOSTAVKE O
ISTINITOSTI INJENICA ILI ZAKONSKE PREZUMPCIJE)
Zakonska pretpostavka (praesumptio iuris) je indicija kojoj materijalno pravo daje snagu potpunog
dokaza. Npr. po prezumpciji iz Zakona o dravljanstvu BiH, dijete nepoznatih roditelja naeno na
teritoriji BiH smatra se dravljaninom BiH. Kad postoji zakonska pretpostavka o istinitosti jedne
injenice, organ koji rjeava u upravnom postupku e tu injenicu smatrati istinitom.
Protiv istinitosti zakonskih prezumpcija redovno je dozvoljen dokaz, tj. zakonske prezumpcije su po
pravilu oborive (praesumptio iuris tantum). Ako zakon iskljuuje dokaz protiv zakonske prezumpcije,
govorimo o neoborivoj zakonskoj pretpostavci (praesumptio iuris et de iure).
DOKAZ ISPRAVAMA
Isprave su predmeti koji sadravaju pismom zabiljeene injenice ili dogaaje. Zavisno od kriterija koji se
uzimaju u razmatranje, isprave se dijele na: javne i privatne; dispozitivne ili konstitutivne i dokumentarne
ili isprave o svjedoenju, te originalne (izvornike) i prepise (kopije).
Isprave se na javne i i privatne dijele prema tome ko ih je izdao. Javna isprava je isprava koju je u
propisanom obliku i granicama svoje nadlenosti izdao organ ili institucija koja ima javna ovlatenja, a
koja moe biti prilagoena elektronskoj obradi podataka. Oblik (formu) isprave propisuju pojedini
zakoni, uredbe i drugi normativni akti (npr. ZUP propisuje oblik i sastavne dijelove rjeenja). Bitni
sastojci svake isprave su oznaka organa odnosno organizacije, broj djelovodnog protokola, potpis i
slubeni peat.
Isprave izdate od inostranih organa se izjednaavaju sa domaim javnim ispravama pod slijedeim
uslovima:
1. uzajamnost, tj. da drava naim ispravama priznaje istu dokaznu snagu;
2. da i u mjestu gdje su izdate vae kao javna isprava;
3. da su propisno ovjerene. Ovjeravanje se sastoji u ovjeri autentinosti potpisa i peata na ispravi
od strane naeg DKP ili organa uprave nadlenog za vanjske poslove BiH. Isprava e po potrebi
biti prevedena, a prijevod mora biti ovjeren od strane postavljenog tumaa.
ZUP ne govori posebno o privatnim ispravama, pa ne odreuje ni pojam privatne isprave. U pravnoj
nauci je pojam privatne isprave najee negativno definisan, pa se kae da su privatne isprave sve one
isprave koje nisu javne isprave. Shodno tome, isprave koje ne zadovoljavaju sve elemente naprijed
navedene definicije javne isprave.
80

81
Dispozitivne ili konstitutivne isprave (instrumenta) su pravni akti kojima se prava zasnivaju, ukidaju,
mijenjaju ili prenose. (npr.ugovori, hartije od vrijednosti, sudske presude, upravni akti itd).
Dokumentarne isprave ili isprave o posvjedoenju (dokazne isprave, documenta) svjedoe da se jedan
dogaaj desio. Stvaraju se radi toga da bi se imalo dokazno sredstvo o injenici iz prolosti (npr.
ljekarsko uvjerenje, priznanica, obveznica, dostavnica itd). ZUP posebnu panju posveuje ovoj vrsti
isprava, a pod nazivom uvjerenja.
Uvjerenja imaju poseban znaaj u upravnom postupku, a najee ih izdaju ba organi uprave. Po nainu
izdavanja i znaaju, odnosno dokaznoj snazi, ZUP razlikuje 2 vrste uvjerenja: uvjerenje o injenicama o
kojima organi koji izdaju uvjerenja vode slubenu evidenciju i uvjerenja o injenicama o kojima organi
ne vode slubenu evidenciju.
ZUP izriito propisuje da su organi duni izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i
dr.) o injenicama o kojima vode slubenu evidenciju, a u skladu sa podacima slubene evidencije i takva
uvjerenja, odnosno druge isprave imaju znaaj javne isprave. Pod slubenom evidencijom se
podrazumijevaju evidencije ustanovljene zakonom ili drugim propisom, ili opim aktom institucije koja
ima javna ovlatenja, odnosno drugog pravnog lica i institucije.
Uvjerenje i druge isprave o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija izdaju se stranci na
usmeni zahtjev po pravilu istog dana kada je zatraeno, a najkasnije u roku od 5 dana, ako propisom
kojim je ustanovljena slubena evidencija nije odreeno drugaije. O eventualnom odbijanju zahtjeva za
izdavanje uvjerenja donosi se posebno rjeenje. Ako se uvjerenje ne izda u roku od 5 dana ili ako se
stranci ne dostavi rjeenje o odbijanju zahtjeva, zahtjev se smatra odbijenim. Iste odredbe vae i za
eventualne izmjene sadraja uvjerenja, ako stranka na osnovu dokaza kojima raspolae smatra da izdato
uvjerenje nije u skladu sa podacima iz evidencije.
O injenicama o kojima ne vode slubenu evidenciju, organi i institucije duni su izdavati uvjerenja
samo ako je to zakonom odreeno. Uvjerenje se izdaje u roku od 8 dana od dana traenja. O odbijanju
zahtjeva donosi se posebno rjeenje ili se zahtjev odbija utnjom uprave. Ovakvo uvjerenje nema znaaj
javne isprave i ne obavezuje organ koji treba da rjeava o stvari. U sluaju da organ ne prihvati to
uvjerenje kao dokaz, on e sam pristupiti utvrivanju injenica navedenih u uvjerenju.
Osim naprijed navedenih, kao dokazno sredstvo se mogu pojavljivati i druga uvjerenja ije izdavanje nije
zakonska obaveza, niti se o njima vode slubene evidencije. Nadleni organi i institucije mogu ih izdati
kad ocijene da je zahtjev stranke opravdan i da izdano uvjerenje moe sluiti kao dokazno sredstvo za
ostvarivanje nekog prava ili utvrivanje neke obaveze u upravnom postupku. Naravno, ova uvjerenja se
mogu izdati samo kad je postojanje injenice navedene u uvjerenju organ koji ga izdaje utvrdio u
posebnom postupku ili na osnovu opepoznatih injenica.
Original ili izvornik isprave potie neposredno od izdavaoca isprave, tj. onoga ko je ispravu stvorio.
Prepisi su sastavljeni od bilo koga i oni samo reproduciraju sadraj isprave. Mogu biti ovjereni i prosti
prepisi. Dokaznim sredstvom smatraju se i original i prepis. Ako je stranka podnijela ovjeren prepis,
slubena osoba moe traiti na uvid originalnu ispravu, a ako je podnijela prosti prepis slubena osoba je
duna da trai na uvid originalnu ispravu. Slubena osoba e staviti zabiljeku na prepisu o tome da li je
prost prepis vjeran originalu, a original vratiti.
Dokazna snaga javnih isprava
Javna isprava je potpun dokaz. Dokaznu snagu privatne isprave, kao i svih drugih dokaznih sredstava
osim javne isprave, po svom slobodnom uvjerenju cijeni organ nadlean za rjeenje.
Protivdokaz protiv javne isprave. Zakonska prezumpcija istinitosti isprave ne spreava organ niti stranke
da dokazuju suprotno, tj. da dokazuju da su u takvoj ispravi injenice neistinito potvrene, ili da je sama
isprava neispravno sastavljena. Ako ima opravdanih razloga da sumnja u autentinost isprave, organ koji
vodi postupak moe po slubenoj dunosti zatraiti provjeru od organa ili institucije koja je oznaena kao
izdavalac isprave.
81

82
Vanjski nedostaci isprave
Vanjski nedostaci mogu u manjoj ili veoj mjeri uticati na dokaznu vrijednost isprave. Ako je na ispravi
neto precrtano, ostrugano, ili inae izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski
nedostaci, slubena osoba koja vodi postupak ocijenit e prema svim okolnostima da li je time i u kojoj
mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za
rjeavanje stvari o kojoj se vodi postupak. Dakle, slubeno lice po slobodnom uvjerenju odluuje kakav
uticaj vanjski nedostaci imaju na dokaznu snagu isprave. Zainteresirana osoba ima pravo dokazivati da
vanjski nedostaci na ispravi ne znae mnogo (ili nita) jer su npr. nastali djelovanjem dravnog organa ili
izdavaoca isprave, ili da su se desili sluajno.
Podnoenje isprave organu nadlenom za voenje postupka
Isprave koje slue kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja slubena osoba koja vodi postupak.
Slubena osoba koja vodi postupak moe pozvati stranku koja se poziva na kakvu ispravu da je podnese,
ako njome raspolae ili je moe pribaviti.
Ako se isprava nalazi kod protivne stranke koja nee dobrovoljno da je podnese ili pokae, slubena
osoba koja vodi postupak pozvat e tu stranku da podnese ili pokae ispravu na raspravi, da bi se druge
stranke mogle o njoj izjasniti. Ako pozvana stranka ne postupi po pozivu, voditelj postupka e s obzirom
na sve okolnosti sluaja ocijeniti od kakvog je to uticaja za rjeavanje stvari.
Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa ili institucije koja ima
javna ovlatenja, odnosno druge pravne osobe, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je
pribavi, organ koji vodi postupak pribavit e ovu ispravu po slubenoj dunosti.
Ako se isprava nalazi kod tree osobe, a ta osoba nee dobrovoljno da je pokae, organ koji vodi
postupak pozvat e zakljukom tu osobu da pokae ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj
izjasniti. Protiv tree osobe koja bez opravdanog razloga, odbije da pokae ispravu postupit e se kao
protiv onoga koji odbije da svjedoi. Protiv oba ova zakljuka trea osoba ima pravo albe, koja odlae
izvrenje zakljuka.
DOKAZ SVJEDOCIMA
Pojam svjedoka
Svjedoci su fizike osobe koje pred organom koji vodi postupak saoptavaju svoja zapaanja o
injenicama iz prolosti. Svjedok moe biti svaka osoba koja je bila sposobna da opazi injenicu o kojoj
ima da svjedoi i koja je u stanju da to svoje opaanje saopti.
Svjedok svjedoi o injenicama iz prolosti, jer se o injenicama iz sadanjosti vri uviaj ili vjetaenja.
Svjedoci ne daju zakljuke niti miljenja, ve samo interpretiraju ono to su svojim ulima opazili.
Shodno tome, svjedok ne moe biti samo osoba koja zbog svojih duevnih ili fizikih mana nije u stanju
zapaziti odreenu injenicu ili saoptiti svoje zapaanje. Osim toga, ZUP izriito navodi da svjedok ne
moe biti osoba koja u postupku uestvuje u svojstvu slubene osobe. U sluaju sticaja svojstva
slubenog lica i svjedoka u istoj upravnoj stvari, slubeno lice je duno da se izuzme od rada u tom
predmetu.
Dunost svjedoenja
Svjedoenje je dunost svih osoba koje ive na teritoriji BiH, ukoliko zakonom nije drugaije odreeno.
Dunost svjedoenja obuhvata:
1. Dunost da svjedok doe radi svjedoenja na poziv organa koji vodi postupak. Neopravdan izostanak
povlai sankciju.
2. Da svjedoi, tj. odgovara na postavljena pitanja, izuzev u sluajevima u kojima je osloboen te
dunosti, a koji su propisani zakonom.
82

83
Uskraivanje svjedoenja
U upravnom postupku ne postoji ope osloboenje od dunosti svjedoenja, ve samo osloboenje od
obaveze da svjedok odgovara na pojedina pitanja. Prema Zakonu, svjedok moe izjaviti da nee da
odgovara:
1.

na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom
gonjenju, njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobonoj liniji zakljuno sa treim
stepenom, njegovog branog druga ili srodnika po tazbini, zakljuno sa drugim stepenom i onda kad
je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika, usvojioca ili usvojenika;

2.

na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obavezu, da uva poslovnu,

profesionalnu, umjetniku ili naunu tajnu;

3.

o onome to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku;

4.

o onome o emu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku, kao vjerskom ispovjedniku.

Svjedok se moe osloboditi dunosti svjedoenja i o pojedinim drugim injenicama kad iznese vane
razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da uini vjerovatnim, a o vanosti razloga cijeni
voditelj postupka.
Poslovni svjedoci ne mogu uskratiti svjedoenje zbog opasnosti od imovinske tete. To su svjedoci koji
su bili kao svjedoci prisutni zakljuivanju pravnih poslova, koji su pri takvim poslovima uestvovali kao
pisari, posrednici ili zastupnici jedne od stranaka. Sva ova lica su dobrovoljnim ueem u pravnim
poslovima preuzeli rizik za eventualnu tetu koja bi za njih mogla uslijediti.
Svjedoenje zbog opasnosti od imovinske tete ne mogu uskratiti ni svjedoci o pitanjima o kojima je
svjedok duan po posebnim propisima podnijeti prijavu ili dati izjavu. Npr. carinski slubenici, radnici
MUP-a itd.
Sasluanje svjedoka
Sasluanje svjedoka se obavezno vri na usmenoj raspravi. Ono obuhvata prethodno ispitivanje i
sasluanje o samoj stvari.
Svjedok e se prethodno upozoriti da je duan da govori istinu, da ne smije nita preutjeti i da moe na
svoj iskaz biti zaklet, pa e mu se predoiti i posljedice davanja lanog iskaza.
Prethodno ispitivanje svjedoka obuhvata tzv.opa pitanja. Od svjedoka se uzimaju opi lini podaci i to
slijedeim redoslijedom: ime i prezime, zanimanje, boravite, mjesto roenja, godine ivota i brano
stanje.
Ako je po miljenju slubenog lica potrebno, svjedok e biti ispitan i o okolnostima koje se tiu njegove
vjerodostojnosti kao svjedoka u predmetu o kom je rije, a posebno o njegovim srodnikim odnosima
prema strankama.
Nakon prethodnog ispitivanja slubena osoba je duna svjedoku ukazati na koja pitanja moe uskratiti
svjedoenje. Nakon toga se prelazi na sasluanje o samoj stvari.
Sasluanje o samoj stvari vri se tako to voditelj postupka poziva svjedoka da iznese sve to mu je
poznato o predmetu. Nakon toga se svjedoku postavljaju pojedinana pitanja radi pojanjenja,
upotpunjavanja i provjere njegovog iskaza. Slubeno lice svjedoku ne smije postavljati tzv.sugestivna
pitanja, tj. pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti, niti kapciozna pitanja kojima je cilj da
se svjedok zbuni ili zatrai. Svjedoka uvijek treba pitati otkud mu je poznato ono to svjedoi.
Ako svjedok ne zna jezik na kom se vodi postupak, ispitat e se preko prevodioca. Ako je gluh pitanja e
mu se postavljati pismeno, a ako je nijem pozvat e se da pismeno odgovora. Ako se ispitivanje ne moe
izvriti na ovaj nain, pozvat e se kao tuma osoba koja se sa svjedokom moe sporazumjeti.
83

84
Pri sasluanju svjedoka slubena osoba duna je strankama dozvoliti da i one postavljaju svjedoku
pitanja. Stranke pitanja postavljaju preko slubene osobe koja vodi postupak, koja im moe dozvoliti i da
neposredno postavljaju pitanja svjedoku. Prisustvo stranaka sasluanju svjedoka nije nuno, ali im je
voditelj postupka duan pruiti tu mogunost.
Sasluani svjedok se ne smije udaljiti bez dozvole voditelja postupka, jer voditelj moe odluiti da se
svjedok saslua ponovo ili da izvri suoenje sasluanih svjedoka iji se iskazi ne slau.
Nakon sasluanja svjedoka, slubena osoba koja vodi postupak moe odluiti da svjedok poloi zakletvu
na svoj iskaz. Zakletva se polae usmeno. Pismen nijemi svjedok e zakletvu poloiti potpisivanjem
teksta zakletve, a gluhi e proitati tekst zakletve. Nepismeni gluhi ili nijemi svjedoci zaklinju se preko
tumaa.
Svjedok u upravnom postupku nikad ne polae zakletvu prije datog iskaza (promisorna zakletva) ve
samo poslije iskaza (asertorna zakletva). Da li e se svjedok zakleti ili ne zavisi od nahoenja slubene
osobe, ali prijedloge da se svjedoci zakunu mogu stavljati i stranke. Svaki svjedok je po pravilu duan da
se zakune na zahtjev slubenog lica, ali zakon ne predvia sankciju zbog neopravdanog uskraivanja
zakletve, kao to je to sluaj kod odbijanja svjedoenja.
Od obaveze zaklinjanja izuzeti su maloljetnik i svjedok koji zbog nedostatka razuma nije u stanju
dovoljno shvatiti znaaj zakletve. Slubena osoba o tome vodi rauna po slubenoj dunosti.
Ocjena dokazne snage iskaza svjedoka
Dokazna snaga svjedokovog iskaza ocjenjuje se po naelu slobodne ocjene dokaza. Ako su iskazi
svjedoka protivrjeni, a protivrjenost se ne moe otkloniti ni suoenjem, slubena osoba e uzimajui u
obzir sve okolnosti sluaja i rezultate postupka, pokloniti povjerenje jednom ili drugom iskazu. Ako
slubena osoba smatra da su iskazi svjedoka za i protiv priblino iste vrijednosti, uzee da dokaz
svjedokom nije uspio, te e biti potrebno provesti neko drugo dokazno sredstvo.
Posljedice nedolaska, odnosno odbijanja svjedoenja
Organ koji vodi postupak moe narediti da se prisilno dovede i snosi trokove dovoenja:
1. svjedok koji je uredno pozvan, a ne doe niti opravda izostanak;
2. svjedok koji se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba biti sasluan.
Osim toga, organ moe takvog svjedoka kazniti novano do 50 KM. Novano se moe kazniti i svjedok
koji doe, pa bez opravdanog razloga odbije da svjedoi, pod uslovom da je prethodno upozoren na
posljedice odbijanja. Ako i nakon kazne odbije svjedoiti, moe se jo jednom kazniti do 50KM.
Slubena osoba koja vodi postupak moe odluiti da svjedok naknadi trokove koje je prouzrokovao
svojim izostankom ili odbijanjem da svjedoi.
Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, slubena osoba koja vodi postupak e ponititi zakljuak
o kazni ili trokovima, a ako naknadno pristane da svjedoi, slubena osoba moe ponititi zakljuak o
kazni.
Protiv zakljuaka o trokovima ili novanoj kazni doputena je posebna alba.
DOKAZ VJETACIMA
Vjetaci su trea, u upravnom postupku nezainteresirana lica, koja imaju odreena struna znanja za
utvrivanje spornih pravno relevantnih injenica. Oni izvode dokaz kad je za utvrivanje ili ocjenu neke
bitne injenice potrebno struno znanje kojim ne raspolae slubena osoba koja vodi postupak. Dakle,
ukoliko slubena osoba i sama raspolae strunim znanjem o konkretnoj injenici, vjetaenje nije
potrebno.
84

85
Razlika izmeu vjetaka i svjedoka je u slijedeem:
1. Vjetacima je potrebno posebno struno znanje, a svjedocima po pravilu ne;
2. Svjedok saoptava svoje znanje o prolim injenicama ili dogaajima koje je on saznao sluajno ili iz
vlastite pobude. Vjetak saoptava svoje znanje o sadanjim injenicama, dogaajima ili stanjima koja
je on opaao, prouio i ispitao po nalogu slubene osobe;
3. Svjedok je po pravilu nezamjenjiv, te se ne moe izuzeti. Vjetak moe biti zamijenjen drugim
vjetakom.

Odreivanje vjetaenja i vjetaka

Slubeno lice moe odrediti vjetaenje kad god to smatra potrebnim. Po pravilu se odreuje samo jedan,
ali se zbog osobenosti sluaja mogu odrediti 2 ili vie vjetaka. Vjetak mora imati strunu spremu koja je
potrebna za konkretan sluaj.
Vjetaci se uzimaju prvenstveno izmeu lica koja imaju posebno ovlatenje za davanje miljenja o
pitanjima odgovarajue struke. To su po pravilu stalni sudski vjetaci. Osoba koja ne moe biti svjedok ne
moe se odrediti ni za vjetaka (slubena osoba u postupku i osoba koje bi iskazom povrijedila dunost
uvanja tajne). Svako ko ima potrebnu strunu spremu mora prihvatiti dunost vjetaka, osim ako ga
slubena osoba koja vodi postupak od toga oslobodi iz opravdanih razloga, kao to su preoptereenost
vjetaenjima, drugim poslovima i slino. Oslobaanje od dunosti vjetaenja iz opravdanih razloga
moe traiti i rukovodilac organa odnosno pravne osobe gdje je vjetak zaposlen.
Vjetak moe uskratiti vjetaenje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedoenje, a osobe zaposlene u
organu e biti osloboene dunosti vjetaenja kad je posebnim propisom predvieno njihovo
oslobaanje od te dunosti.
Izuzee vjetaka
Na izuzimanje vjetaka shodno se primjenjuju odredbe koje vae za izuzee slubenih osoba. Izuzee
vjetaka moe traiti i stranka, ako uini vjerovatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo struno
znanje. O izuzeu zakljukom odluuje slubena osoba koja vodi postupak.
Vrenje vjetaenja
Prije poetka vjetaenja, vjetaka treba upozoriti da je duan da predmet vjetaenja briljivo razmotri i
u svom nalazu tano navede to zapazi i nae, kao i da svoje obrazloeno struno miljenje iznese
nepristrasno i u skladu sa pravilima nauke i vjetine. Vjetaenje se po pravilu vri na usmenoj raspravi,
ali se predmeti mogu vjetaku pokazati i ranije, da ih razmotri i da svoj pismeni nalaz i miljenje saopti i
obrazloi usmeno na raspravi.
Kad vjetak izloi svoj nalaz i miljenje, slubena osoba i stranke mu mogu postavljati pitanja i traiti
objanjenja u pogledu datog nalaza i miljenja. Nalaz i miljenje daje se pismeno.
Vjetak se sasluava slino kao svjedok, s tim to vjetak ne polae zakletvu. Ako je postavljeno vie
vjetaka, oni mogu svoj nalaz i miljenje dati zajedniki. Pritom na raspravi moe prisustvovati samo
jedan od njih. Ako se ne slau, svaki e od njih odvojeno izloiti svoj nalaz i miljenje, pa svi moraju
prisustvovati raspravi, davati odgovore i objanjenja.
Ponovno sasluanje vjetaka e se izvriti u slijedeim sluajevima:
- ako nalaz i miljenje nisu jasni ili potpuni;
- ako se nalazi i miljenje vjetaka bitno razlikuju;
- ako miljenje nije dovoljno obrazloeno;
- ako se pojavi osnovana sumnja u tanost datog miljenja
Ako se ovi nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim sasluanjem, vjetaenje e se obnoviti sa istim ili
drugim vjetacima, a moe se zatraiti i miljenje od neke naune ili strune ustanove. Miljenje naune
85

86
ili strune ustanove traie se ako se zbog sloenosti sluaja ili zbog potrebe vrenja analize moe
opravdano pretpostaviti da e se na taj nain doi do tanijeg miljenja.
Sankcije zbog nedolaenja ili zbog odbijanja vjetaenja ili nepridravanja rokova
Vjetak se moe novano kazniti do 50 KM i odrediti da snosi trokove nastale izostankom vjetaenja u
slijedeim sluajevima:
- ako je uredno pozvan, pa izostane bez opravdanja;
- ako doe ali odbije da vjetai;
- ako u ostavljenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i miljenje
Naknadno opravdanje vjetaka za izostanak ili nepodnoenje nalaza u ostavljenom roku obavezuje
slubenu osobu da poniti zakljuak o novanoj kazni ili o trokovima. Ako vjetak naknadno pristane da
vjetai, slubena osoba moe ponititi zakljuak o novanoj kazni.
DOKAZ UVIAJEM
Uviaj se vri kad je za utvrivanje neke injenice ili za razjanjenje bitnih okolnosti potrebno
neposredno opaanje slubene osobe koja vodi postupak. Vri se na prijedlog stranke ili po inicijativi
same slubene osobe, a o vrenju ili nevrenju uviaja odluuje slubena osoba.
Stranke imaju pravo da prisustvuju uviaju, a o prisustvu ostalih osoba (vjetaka, svjedoka i sl) odluuje
voditelj postupka.
Mjesto vrenja uviaja zavisi od prirode stvari nad kojom se vri uviaj. Ako se stvar bez tekoe moe
donijeti na mjesto gdje se postupak vodi, izvrie se na tom mjestu. U suprotnom, uviaj se vri na mjestu
gdje se stvar nalazi.
Vlasnik ili dralac stvari, prostorija ili zemljita koja se imaju razgledati, ili gdje se nalaze stvari uviaja,
ili preko kojih je potrebno prei, duan je dopustiti da se uviaj izvri. Ako ne dopusti, prema njemu se
mogu primijeniti iste mjere koje se primjenjuju prema svjedoku koji odbije svjedoenje. S druge strane,
slubena osoba koja rukovodi uviajem obavezna je paziti da uviaj ne bude zloupotrijebljen i da ne bude
povrijeena niija poslovna, profesionalna, nauna ili umjetnika tajna.
teta koja je nanesena prilikom obavljanja uviaja spada u trokove postupka i naknauje se vlasniku ili
draocu. O tome donosi zakljuak slubena osoba koja vodi postupak, a protiv tog zakljuka doputena je
posebna alba.
DOKAZ USMENOM IZJAVOM STRANKE
Usmeni iskaz stranke dolazi u obzir kao supsidijarno dokazno sredstvo, koje se ne moe koristiti kad ima
drugih dokaznih sredstava. Prema ZUP-u, usmeno data izjava stranke se moe uzeti kao dokazno sredstvo
u slijedeim sluajevima:
- ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan dokaz
- ako se takva injenica ne moe utvrditi na podlozi drugih dokaznih sredstava;
- u stvarima malog znaaja ili ako bi pribavljanjem drugih dokaza bilo oteano ostvarivanje prava
stranke, posebno ako bi se odreena injenica imala utvrivati sasluanjem svjedoka koji ivi u
mjestu udaljenom od sjedita organa;
- u drugim sluajevima predvienim zakonom.
Prije uzimanja izjave stranke slubena osoba koja vodi postupak duna je upozoriti stranku na krivinu i
materijalnu odgovornost za davanje lane izjave. Izjava se unosi u zapisnik, a njena vjerodostojnost cijeni
se po naelu slobodne ocjene dokaza.
U upravnom postupku redovno postoji samo jedna stranka. Ako se radi o dvostranakim upravnim
stvarima, po pravilu treba pribaviti iskaz od obiju stranaka. Meutim, slubena osoba moe odrediti i da
se saslua samo jedna stranka ako druga ne moe biti sasluana o toj injenici jer o njoj nema saznanja,
kad je neopravdano izostala sa rasprave, ili kad uskrauje iskaz.
86

87
TUMAI I PREVODIOCI
Tuma je osoba koja se odreuje radi sporazumjevanja sa uesnikom u postupku koji je gluh ili nijem, a
ije se sasluanje ne moe izvriti pismenim putem. Ako u postupku uestvuje osoba koja ne poznaje
jezik na kojem se vodi postupak, odreuje joj se prevodilac. Na tumae i prevodioce shodno se
primjenjuju odredbe koje se odnose na vjetake.

OBEZBJEENJE DOKAZA
U procesnom smislu obezbjeenje dokaza predstavlja izvoenje dokaza prije vremena u kome bi se dokaz
inae izvodio u redovnom postupku dokazivanja, a zbog toga to postoji opravdana bojazan da se neki
dokaz nee moi kasnije izvesti ili da e njegovo izvoenje biti oteano. Npr. ako se svjedok priprema za
odlazak u inostranstvo na due vrijeme, zainteresirana osoba moe zatraiti sasluanje tog svjedoka bez
obzira na to da li je upravni postupak ve zapoet ili ne.
Obezbjeenje dokaza vri se po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima
pravni interes, a mora mu prethoditi zakljuak kojim se odobrava obezbjeenje dokaza. Ako je postupak
ve pokrenut, taj zakljuak donosi organ koji vodi postupak, a ako nije, nadlean je organ na ijem se
podruju nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na ijem podruju borave osobe koje treba sasluati.
Zahtjev za obezbjeenje dokaza treba biti obrazloen do izvjesnog stepena vjerovatnosti, a mora
sadravati i navode iz kojih e biti vidljiv opravdan interes osobe koja trai obezbjeenje dokaza. Iz
zahtjeva mora biti vidljivo i da e dokaz biti upotrijebljen u upravnom, a ne u sudskom postupku. Protiv
zakljuka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza doputena je alba, koja ne prekida tok
postupka.

PRVOSTEPENI POSTUPAK
POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA
Pokretanje postupka
Upravni postupak pokree nadleni organ po slubenoj dunosti ili povodom zahtjeva stranke. Dakle,
vai oficijelno i privatno naelo. Mogua je i kombinacija oficijelne i stranake maksime u sluaju kad je
postupak pokrenut po zahtjevu stranke, stranka u toku postupka odustane od zahtjeva, ali organ ocijeni da
je postupak potrebno nastaviti radi zatite javnog interesa. Nadleni organ e pokrenuti postupak po
slubenoj dunosti:
1. kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis;
2. kad utvrdi ili sazna da radi zatite javnog interesa treba pokrenuti upravni postupak.
U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i voenje upravnog postupka potreban
zahtjev stranke, nadleni organ moe pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev. Ako po
vaeim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka povodom zahtjeva stranke, nadleni organ e
donijeti zakljuak kojim e se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zakljuka doputena
je posebna alba.
Upravni postupak uvijek poinje radnjom organa. Eventualni zahtjev stranke samo predstavlja dunost za
organa da zapone postupak, ali ga sam zahtjev ne zapoinje. Postupak je pokrenut tek kad je nadleni
organ izvrio bilo koju radnju radi voenja postupka.
Spajanje stvari u jedan postupak
Spajanje stvari u jedan postupak zahtijeva naelo ekonominosti postupka. Uslovi pod kojima se moe
pokrenuti i voditi jedan postupak u sluaju kad se radi o pravima ili obavezama vie stranaka su:
1. da se prava ili obaveze svih stranaka zasnivaju na istom ili slinom injeninom stanju;
87

88
2. da se zasnivaju na istom pravnom osnovu;
3. da je organ koji vodi postupak stvarno nadlean u pogledu svih predmeta.
Pod istim uvjetima, jedna ili vie stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i vie razliitih zahtjeva.
O voenju jednog postupka u ovakvim sluajevima nadleni organ e donijeti poseban zakljuak, protiv
koga se moe izjaviti alba, osim ako je zakljuak donio drugostepeni organ.
Ako se radi o bitno istom zahtjevu prema veem broju lica koja organu nisu poznata ili se ne mogu
odrediti, a koja u postupku imaju poloaj stranaka, nadleni organ moe pokrenuti postupak putem
javnog saoptenja.
Ako se spajanjem stvari vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut javnim saoptenjem, svaka
stranka istupa u postupku samostalno. U zakljucima kojima se u takvom postupku poduzimaju izvjesne
mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka. Izuzetak postoji
ako je rije o strankama koje u postupku zajedniki uestvuju s istovjetnim zahtjevima, ili ako je
drugaije propisano zakonom.
Izmjena zahtjeva
Poto je postupak pokrenut, stranka moe do donoenja rjeenja u prvom stepenu svoj zahtjev proiriti ili
izmijeniti, bez obzira na to da li se proireni ili izmjenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu.
Uslov je da se takav zahtjev zasniva na bitno istom injeninom stanju. Ako organ koji vodi postupak ne
dozvoli proirenje ili izmjenu zahtjeva, o tome donosi zakljuak protiv kojeg je dozvoljena alba.
Odustanak od zahtjeva
Stranka moe odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. Ako je postupak bio pokrenut po
zahtjevu stranke, organ koji vodi postupak donijet e zakljuak o obustavi postupka. O tome se mora
obavijestiti protivna stranka, ako ona postoji. Organ je obavezan produiti voenje postupka ako to
zahtijeva protivna stranka, ili ako je dalje voenje postupka potrebno u javnom interesu.
Kad je postupak pokrenut po slubenoj dunosti, organ ga moe obustaviti. Meutim, ako bi postupak u
istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, organ je na zahtjev stranke duan nastaviti
postupak.
Stranka od zahtjeva odustaje podnoenjem pismene izjave ili davanjem izjave usmeno na zapisnik organu
koji vodi postupak. Odustanak se moe opozvati sve dok organ koji vodi postupak ne donese zakljuak o
obustavi postupka i ne dostavi ga stranci. Pojedina radnja ili proputanje stranke ne moe se smatrati
njenim odustajanjem od zahtjeva, osim u sluajevima ako je to zakonom izriito odreeno.
Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije donoenja prvostepenog rjeenja, a prije isteka roka za
albu, zakljukom o obustavi postupka ponitava se prvostepeno rjeenje, pod uslovom da je tim
rjeenjem bio pozitivno ili djelomino pozitivno rijeen zahtjev stranke. Ako je stranka odustala od svog
zahtjeva poslije izjavljene albe, a prije nego to joj je dostavljeno rjeenje povodom albe, zakljukom o
obustavi postupka ponitava se prvostepeno rjeenje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti
ili djelomino.
Ako posebnim propisom nije drugaije odreeno, stranka koja je odustala od zahtjeva duna je da snosi
sve trokove koji su nastali do obustavljanja postupka.
Poravnanje
Poravnanje dolazi u obzir samo ako u postupku uestvuju dvije ili vie stranka sa suprotnim zahtjevima.
Slubena osoba je duna tokom cijelog postupka nastojati da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u
pojedinim spornim takama. U sluaju djelominog poravnanja dalji postupak se ograniava samo na
preostali sporni dio.
88

89
Zakonski uslovi za poravnanje, na koje slubena osoba pazi po slubenoj dunosti su:
- mora biti uvijek jasno i odreeno;
- ne smije biti na tetu javnog interesa, javnog morala niti pravnog interesa treih osoba.
Poravnanje daje osnov za okonanje postupka. Obustava postupka na osnovu poravnanja se vri
formalnim zakljukom upravnog organa, koji se donosi nakon to je poravnanje meu strankama uneseno
u zapisnik i potpisano od strane stranaka. Ako taj zakljuak nije u skladu sa zakljuenim poravnanjem,
doputena je posebna alba.
ISPITNI POSTUPAK
Nakon pokretanja upravnog postupka slijedi ispitni postupak koji traje sve do donoenja rjeenja o
upravnoj stvari. Cilj ispitnog postupka je utvrivanje svih injenica i okolnosti koje su znaajne za
rjeavanje stvari. U ispitnom postupku se strankama omoguava da ostvare i zatite svoja prava i pravne
interese, a posebno da iznose i dokazuju injenice i okolnosti koje treba da slue kao podloga za rjeenje.
Slubena osoba koja vodi postupak moe u toku cijelog postupka upotpunjavati injenino stanje i
izvoditi dokaze i o onim injenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili jo nisu utvrene.
Zakon odreuje da se moraju utvrditi sve injenice i okolnosti koje su od znaaja za rjeenje. Slubena
osoba koja vodi postupak e po slubenoj dunosti narediti izvoenje svakog dokaza koji smatra
potrebnim radi razjanjenja stvari.
Meu naelima ispitnog postupka treba istai naelo arbitrarnosti koje znai da organ koji vodi ispitni
postupak po slubenoj dunosti odreuje tok i obim ispitnog postupka. On po svom slobodnom uvjerenju
odreuje ta e i kojim redom ispitivati. Arbitrarnost organa ograniena je pravilima postupka, a organ
mora stalno imati u vidu i da cio ispitni postupak bude to cjelishodniji, jednostavniji, jeftiniji i bri.
Slubena osoba duna je da po potrebi upozori stranku na njena prava u postupku i da joj ukazuje na
pravne posljedice njenih radnji ili proputanja u postupku.
injenino stanje na kom zasniva svoj zahtjev, stranka je duna da iznese tano, istinito i odreeno. Ako
se postupak pokree po zahtjevu stranke, ona e svoj zahtjev postaviti u podnesku.
Ako nije rije o opepoznatim injenicama, stranka je duna da za svoje navode ponudi dokaze i da ih po
mogunosti podnese. Ako stranka tako ne postupi slubena osoba ne moe odbaciti njen zahtjev, ve je
duna da je pozove da ponudi dokaze. Ako stranka to ne uini ni u naknadno odreenom roku, slubena
osoba je duna nastaviti postupak i rijeiti upravnu stvar prema materijalnom propisu. Od stranke se nee
traiti da pribavi i podnese dokaze koje bre i lake moe pribaviti organ koji vodi postupak.
Tokom postupka stranka izjavu po pravilu daje usmeno, a moe je dati i pismeno. Ako se radi o sloenoj
stvari ili kad su potrebna opirnija struna objanjenja, slubena osoba koja vodi postupak moe naloiti
stranci da podnese pismenu izjavu, odreujui joj dovoljan rok za to. U takvom sluaju i sama stranka
ima pravo da trai da joj se dopusti davanje pismene izjave. Ako je stranci naloeno ili doputeno da
podnese pismenu izjavu, ne moe joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno.
Ispitni postupak provodi se kao skraeni ispitni postupak ili kao posebni ispitni postupak.
Skraeni postupak
Sutina skraenog postupka je u tome to se o stvari rjeava bez obavljanja posebnih radnji postupka
(sasluanje stranaka, svjedoka, vjetaenja, usmene rasprave).
Po skraenom postupku se stvar moe rijeiti u slijedeim sluajevima:
1. ako je stranka u svom zahtjevu navela injenice ili podnijela dokaze na podlozi kojih se moe utvrditi
stanje stvari, ili ako se to stanje moe utvrditi na podlozi opepoznatih injenica ili injenica koje su
organu poznate;
89

90
2. ako se stanje stvari moe utvrditi na podlozi slubenih podataka kojima organ raspolae, a nije
potrebno posebno sasluanje stranke radi zatite njenih prava, odnosno pravnih interesa;
3. u sluaju kad je propisom predvieno da se stvar moe rijeiti na podlozi injenica ili okolnosti koje
nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvruju, ali su injenice ili okolnosti uinjene
vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti;
4. kad je rije o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odgaati, a injenice na
kojima rjeenje treba da bude zasnovano su utvrene ili bar uinjene vjerovatnim.
Poseban ispitni postupak
Provodi se kad je to potrebno radi utvrivanja injenica i okolnosti koje su znaajne za razjanjenje stvari
ili radi davanja strankama mogunosti da ostvare i zatite svoja prava i pravne interese.
Tok ispitnog postupka odreuje slubena osoba, pridravajui se odredaba ZUP i propisa koji se odnose
na stvar o kojoj se rjeava. Slubena osoba odreuje koje e se radnje u postupku izvriti i izdaje
nareenja za njihovo izvrenje; odreuje redoslijed i rokove vrenja pojedinih radnji, ako rokovi nisu
propisani zakonom; odreuje usmene rasprave i sasluanja, kao i sve to je potrebno za njihovo
odravanje; odluuje koji e se dokazi izvesti i kojim dokaznim sredstvima, te odluuje o svim
prijedlozima i izjavama.
Takoer, slubena osoba odluuje da li e se raspravljanje i dokazivanje vriti odvojeno o pojedinim
spornim pitanjima ili zajedno za cio predmet.
Stranka tokom postupka moe iznositi injenice koje mogu uticati na rjeenje stvari i pobijati tanost
navoda koji se ne slau s njenim navodima. Svoje tvrdnje moe dopunjavati i objanjavati sve do
donoenja rjeenja. Ako to uini nakon usmene rasprave, duna je navesti razloge zbog kojih to nije
uinila na raspravi.
Slubena osoba koja vodi postupak duna je da prui mogunost stranci:
-

da se izjasni o svim okolnostima i injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i

ponuenim dokazima;

da uestvuje u izvoenju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vjetacima

preko slubene osobe koja vodi postupak, a s njenom dozvolom neposredno;

da se upozna s rezultatom izvoenja dokaza i da se o tome izjasni.

Nadleni organ ne moe donijeti rjeenje prije nego to stranci prui mogunost da se izjasni o
injenicama okolnostima na kojima treba da se zasniva rjeenje.
Usmena rasprava
Usmenu raspravu slubena osoba moe odrediti u svakom sluaju kad je to korisno za razjanjenje stvari i
to na vlastitu inicijativu ili na prijedlog stranke. Usmena rasprava se obavezno odreuje u 2 sluaja:
1. u stvarima u kojima uestvuju dvije ili vie stranaka s protivnim interesima;
2. ako se ima izvriti uviaj ili sasluanje svjedoka ili vjetaka.
Usmena rasprava je javna, to znai da mogu prisustvovati lica koja ne uestvuju u postupku. Izuzetno,
slubena osoba moe iskljuiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio u slijedeim
sluajevima:
1. ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti,
2. ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave,
3. ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj porodici,
4. ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu, profesionalnu, naunu
ili umjetniku tajnu.

90

91
Prijedlog za iskljuenje javnosti moe staviti i zainteresirana osoba. O iskljuenju javnosti se donosi
zakljuak koji mora biti obrazloen i javno objavljen. Iskljuenje se ne odnosi na stranke, njihove
punomonike i strune pomagae. Osim toga, voditelj postupka moe dozvoliti da usmenoj raspravi sa
koje je iskljuena javnost prisustvuju pojedine slubene osobe, nauni i javni radnici, ako je to od interesa
za njihovu slubu odnosno nauni rad. Voditelj postupka ih je duan upozoriti na obavezu uvanja
tajnosti onoga to na raspravi budu saznale. Javnost se ne moe iskljuiti pri saoptavanju rjeenja.
Organ koji vodi postupak duan je poduzimati sve to je potrebno da se usmena rasprava obavi bez
odugovlaenja, a po mogunosti i bez prekidanja i odlaganja. Istovremeno, pozvanim osobama mora se
ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu. Po pravilu je rok 8 dana od dostavljanja poziva do
dana rasprave.
Ponekad se usmena rasprava mora i javno objaviti. Prema Zakonu, organ koji vodi postupak je duan da
javno objavi odreivanje usmene rasprave:
kad postoji opasnost da se pojedinani pozivi nee moi na vrijeme dostaviti;
kad postoji vjerovatnoa da ima zainteresiranih osoba koje se jo nisu pojavile kao stranke;
kad to nalau drugi slini razlozi.
Javna objava treba da sadri sve podatke iz pojedinanog poziva, kao i poziv da raspravu doe svako ko
smatra da se stvar tie njegovih pravno tienih interesa.
Po pravilu se usmena rasprava odrava u sjeditu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uviaj u
mjestu van sjedita organa, usmena rasprava se moe odrati na mjestu uviaja. Organ koji vodi postupak
moe za usmenu raspravu odrediti i drugo mjesto kad je to potrebno zbog znatnog smanjenja trokova,
temeljnijeg, breg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari.
Tok usmene rasprave. Na poetku usmene rasprave slubena osoba utvruje prisustvo pozvanih. Za
odsutna lica provjerava da li su im pozivi uredno dostavljeni. Ako neka od stranaka koja jo nije
sasluana nije dola na raspravu, a nije utvreno da joj je poziv pravilno dostavljen, slubena osoba koja
vodi postupak odgaa raspravu, osim u sluaju kad je rasprava na vrijeme javno objavljena.
Ako na usmenu raspravu ne doe uredno pozvana stranka po ijem je zahtjevu postupak pokrenut, a iz
cjelokupnog stanja stvari se moe pretpostaviti da je stranka povukla zahtjev, voditelj postupka e
postupak obustaviti zakljukom protiv kojeg je dozvoljena alba.
Ako se ne moe pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev ili ako bi se postupak u javnom interesu
morao nastaviti po slubenoj dunosti, slubena osoba e provesti raspravu bez te osobe ili e odgoditi
raspravu. Isti postupak je i u sluaju izostanka stranke protiv koje se vodi postupak.
Ako tokom rasprave prisutna stranka ne stavi primjedbu na rad i pored upozorenja na posljedice, smatrae
se da nema primjedbi. Eventualnu kasniju primjedbu organ koji rjeava o stvari e cijeniti, pod uslovom
da ona moe imati uticaja na rjeavanje stvari i da nije data sa ciljem odugovlaenja postupka. Isto vai i
za odsutnu stranku koja je pozvana javnim saoptenjem.
Za izvoenje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo odreivati usmena rasprava,
ali e se stranci dati mogunost da se o izvedenim dokazima izjasni.
Prethodno pitanje
Prethodno ili prejudiciono pitanje je pitanje koje ini samostalnu pravnu cjelinu, a od ijeg prethodnog
rjeenja zavisi i rjeenje glavnog pitanja o kome se vodi upravni postupak.
Prethodno pitanje spada u nadlenost suda ili nekog drugog organa. Ako organ koji vodi postupak naie
na prethodno pitanje on moe sam raspraviti to pitanje ili postupak prekinuti dok nadleni organ to pitanje
ne rijei. Neka pitanja organ koji vodi postupak ne smije rjeavati kao prethodna pitanja. To su sluajevi
kad se prethodno pitanje odnosi na: postojanje krivinog djela, postojanje braka, utvrivanje oinstva i u
91

92
drugim sluajevima kad je to zakonom odreeno. Meutim, ako se prethodno pitanje odnosi na
krivino djelo, a nema mogunosti za krivino gonjenje, organ koji vodi postupak e raspraviti i to
pitanje.
Prethodno pitanje rijeeno od strane organa koji vodi upravni postupak ima pravno djelovanje samo u
stvari u kojoj je to pitanje raspravljeno. Raspravljeno prethodno pitanje uzima se samo kao dio
injeninog stanja stvari, jer je ono raspravljeno a ne rijeeno. Zbog toga ono dobiva mjesto u
obrazloenju, a ne u dispozitivu glavnog rjeenja. Shodno tome, ako nadleni organ ovo pitanje kasnije
kao glavno rijei bitno drugaije, to e predstavljati razlog za obnovu upravnog postupka.
Ako voditelj postupka ne uzme u raspravu prethodno pitanje, a postupak za njegovo rjeenje se pokree
samo po slubenoj dunosti, voditelj e od nadlenog organa zatraiti da pokrene postupak po
prethodnom pitanju.
Ako se postupak za rjeenje prethodnog pitanja pokree povodom zahtjeva stranke, voditelj upravnog
postupka moe zakljukom naloiti stranci da zatrai od nadlenog organa pokretanje postupka. U
takvom sluaju stranka je to obavezna uiniti u datom roku i o podnesenom traenju podnijeti dokaz
voditelju upravnog postupka. Ako stranka taj dokaz ne podnese u odreenom roku, smatra se da je
odustala od svog zahtjeva i upravni postupak se obustavlja.
Ako je u dvostranakoj upravnoj stvari naloeno protivnoj stranci da pokrene prethodno pitanje, pa ona to
ne uini, organ e nastaviti postupak i sam e raspraviti prethodno pitanje. Oigledan je cilj da se u
takvom sluaju zatiti interes stranke koja je podnijela zahtjev.
Prekinuti postupak nastavlja se nakon to postane konano rjeenje koje nadleni organ donese u
postupku o prethodnom pitanju.

RJEENJE
Organ koji donosi rjeenje
Rjeenje donosi stvarno i mjesno nadlean organ, a na osnovu injenica utvrenih u postupku. Po pravilu
je to inokosni organ, a ako rjeava kolegijalni organ, mora biti prisutno vie od polovine lanova organa.
Rjeenje se donosi veinom glasova prisutnih lanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odreeno
da to bude naroita veina.
Ako u skladu sa propisima o istoj stvari rjeavaju dva ili vie organa, svaki od njih je duan da rijei o toj
stvari. Oni e se sporazumjeti ko e od izdati rjeenje stranci. U tom rjeenju mora biti naveden i akt
drugog organa, odnosno svih organa koji uestvuju u donoenju rjeenja.
Ako rjeenje donosi jedan organ u saglasnosti sa drugim organom, organ koji donosi rjeenje sastavlja
rjeenje i alje ga sa spisima predmeta na saglasnost drugom organu. Drugi organ moe saglasnost dati
potvrdom na samom rjeenju ili posebnim aktom. U takvom sluaju rjeenje je doneseno kad je drugi
organ dao saglasnost, a smatra se aktom organa koji ga je donio. Isto vai i za sluaj kad se rjeenje
donosi uz potvrdu ili odobrenje drugog organa.
Kad je zakonom ili drugim propisom odreeno da je nadleni organ duan da prije donoenja rjeenja
pribavi miljenje drugog organa, rjeenje se moe donijeti samo poslije pribavljenog miljenja.
Zakonski rok za davanje saglasnosti, miljenja, potvrde ili odobrenja drugog organa je 15 dana od dana
kada je zatraeno, ako posebnim propisima nije odreen drugi rok. Ako organ u tom roku ne izda svoj akt
i ne dostavi ga organu koji donosi rjeenje, smatra se da je dao saglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno
miljenje. Ako ne da nikakvo izjanjenje, nadleni organ moe donijeti rjeenje i bez pribavljene
saglasnosti ili miljenja, odnosno potvrde ili odobrenja, ako posebnim propisima nije drugaije odreeno.
Ako slubena osoba koja je vodila postupak nije ovlatena da donosi rjeenje, duna je da podnese nacrt
rjeenja organu koji rjeenje donosi. Nacrt sadri sve elemente rjeenja, a posebno injenino i pravno
92

93
obrazloenje. Slubena osoba ga sainjava na nain na koji ona smatra da treba rijeiti upravnu stvar i
potpisuje, primajui na taj nain odgovornost za tanost injenica navedenih u rjeenju
Potpisivanje rjeenja
Rjeenje potpisuje slubena osoba koja ga donosi. Rjeenje kolegijalnog organa potpisuje
predsjedavajui. Kad je kolegijalni organ donio potpuno rjeenje, strankama se izdaje ovjeren prepis
rjeenja. Ako je kolegijalni organ stvar rijeio zakljukom, u skladu sa tim zakljukom se izrauje
rjeenje. Ovjeren prepis takvog rjeenja izdaje se strankama.
Rok za izdavanje rjeenja
Kad se postupak pokree po zahtjevu stranke, odnosno po slubenoj dunosti u interesu stranke, a prije
rjeenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne moe
donijeti rjeenje bez odgode (rjeavanje prethodnog pitanja i dr), nadleni organ je duan rjeenje donijeti
i dostaviti stranci to prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana predaje zahtjeva, odnosno
pokretanja postupka po slubenoj dunosti. Krai rok moe se odrediti posebnim propisom.
U ostalim sluajevima kad se postupak pokree povodom zahtjeva stranke, odnosno po slubenoj
dunosti u interesu stranke, rok za donoenje rjeenja je 60 dana, ako posebnim propisom nije odreen
krai rok.
Kad se rjeenje donosi u skraenom postupku, rok za rjeavanje zahtjeva stranke je 15 dana.
Ako nadleni organ ne ispotuje rokove za dostavu rjeenja stranci, stranka ima pravo izjaviti albu
drugostepenom organu kao da je zahtjev odbijen.
Oblik i sastavni dijelovi rjeenja
Svako rjeenje doneseno u upravnom postupku se po pravilu mora kao takvo i oznaiti. Izuzetno se
posebnim propisima moe predvidjeti da se rjeenju moe dati i drugi naziv (npr.dozvola, ovlatenje,
nareenje i sl). Po pravilu se donosi pismeno. Usmeno rjeenje se moe izdati u zakonom predvienim
sluajevima, s tim to je organ obavezan u roku od 8 dana izdati i pismeno rjeenje3.
Pismeno rjeenje obavezno sadri: naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazloenje,
uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovlatene slubene osobe i peat organa. U sluajevima predvienim
zakonom ili na osnovu zakona donesenim propisom, rjeenje ne mora sadravati pojedine od ovih
dijelova. Ako se rjeenje obrauje mehanografski, umjesto potpisa, moe da sadri faksimil ovlatene
slubene osobe.
Uvod rjeenja sadri:
1. naziv organa koji donosi rjeenje;
2. propis o nadlenosti tog organa;
3. ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomonika ako ga ima;
4. kratko oznaenje predmeta postupka.
Osim toga, u uvodu se navodi ako su rjeenje donijela dva ili vie organa, ili je doneseno uz suglasnost,
potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom miljenju drugog organa. Ako je stvar rijeio kolegijalni organ, u
uvodu se oznaava dan sjednice kolegijalnog organa na kojoj je stvar rijeena. Ako se rjeenje donosi po
slubenoj dunosti, to se takoe navodi u uvodu rjeenja.
Dispozitivom se rjeava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku
postupka nije posebno rijeeno. On mora biti kratak i konkretan. Ako je potrebno moe se podijeliti u vie
taaka. U dispozitivu se navodi i iznos trokova postupka, ko ih je duan platiti, kome i u kojem roku.
Ako se u dispozitivu ne rjeava o trokovima, navest e se da e se o njima donijeti poseban zakljuak.

u ZUP-u se ne navodi da je za izdavanje pismenog rjeenja potreban zahtjev stranke, kako je navedeno u knjizi.

93

94
Ako se rjeenjem nalae izvrenje kakve radnje, u dispozitivu e se odrediti i rok za izvrenje te radnje.
Kad je potrebno, u dispozitivu se navodi i uslov. Ako je propisano da alba ne odgaa izvrenje rjeenja,
to takoer mora biti navedeno u dispozitivu.
Obrazloenje rjeenja sadri:
1. kratko izlaganje zahtjeva stranaka;
2. izvedene dokaze i utvreno injenino stanje;
3. razloge koji su bili odluujui pri ocjeni dokaza;
4. razloge zbog kojih nije uvaen neki od zahtjeva stranaka;
5. razloge koji s obzirom na utvreno injenino stanje upuuju na rjeenje kakvo je dato u
dispozitivu;
6. pravne propise na osnovu kojih je rijeena upravna stvar.
Ako alba ne odgaa izvrenje rjeenja, obrazloenje sadri i pozivanje na propis koji to predvia. U
obrazloenju rjeenja moraju biti obrazloeni i oni zakljuci protiv kojih nije doputena posebna alba.
Kad je nadleni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovlaten da rijei stvar po
slobodnoj ocjeni, duan je da u obrazloenju navede i propis u kojem je predvieno rjeavanje po
slobodnoj ocjeni i da izloi razloge kojima se pri donoenju rjeenja rukovodio. Ovi se razlozi ne moraju
navesti ako je to zakonom ili drugim propisom izriito predvieno, a radi zatite javnog interesa. U
takvom sluaju se u obrazloenju navodi propis po kome je organ ovlaten da ne navodi razloge kojima se
rukovodio pri donoenju rjeenja.
U nekim sluajevima obrazloenje rjeenja moe biti dato u vrlo skraenom vidu, ili ak izostati, a bez
opasnosti po interese stranke i naelo zakonitosti. To su slijedei sluajevi:
1. Rjeenje sa skraenim obrazloenjem mogue je donijeti u jednostavnim stvarima u kojima
uestvuje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku sudjeluju dvije
ili vie stranaka, ali ni jedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uvaava.
Obrazloenje takvog rjeenja moe sadravati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke i pozivanje
na pravne propise na temelju kojih je stvar rijeena. U ovakvim stvarima rjeenje se moe izdati i
na propisanom obrascu.
2. Rjeenje u obliku slubene zabiljeke u spisu. U stvarima manjeg znaaja u kojima se
udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rjeenje se moe
sastojati samo od dispozitiva u obliku slubene zabiljeke u spisu, ako su razlozi za takvo rjeenje
oigledni i ako nije drugaije propisano. Takvo rjeenje se po pravilu stranci saoptava usmeno.
Napismeno joj se mora izdati ako ona to trai. Ovo rjeenje ne sadri obrazloenje, osim ako je
ono po prirodi stvari potrebno, a moe se izdati i na propisanom obrascu.
Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavjetava da li protiv rjeenja moe izjaviti albu ili pokrenuti
upravni spor ili drugi postupak pred sudom.
Kad se protiv rjeenja moe izjaviti alba, u uputstvu se navodi naziv organa kome se alba izjavljuje,
naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom taksom alba predaje, s tim da se navede i da se alba
moe izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio rjeenje.
Kad se protiv rjeenja moe pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i sjedite suda kom se
tuba podnosi, u kom roku i s kolikom taksom, a kad se moe pokrenuti drugi postupak pred sudom,
navodi se sud kome se moe obratiti i u kom roku.
Ako je u rjeenju dato pogreno uputstvo, stranka moe postupiti po tom uputstvu ili po vaeim
propisima (ako ih poznaje). Ako postupi po pogrenom uputstvu, zbog toga ne moe imati tetnih
posljedica. Ako u rjeenju nije dato nikakvo, ili je dato nepotpuno uputstvo, stranka moe postupiti po
vaeim propisima, a moe u roku od 8 dana traiti dopunu rjeenja. U takvom sluaju rok za albu,
odnosno sudsku tubu tee od dana dostavljanja dopunjenog rjeenja.
94

95
Ako je stranka pogreno upuena da se protiv rjeenja ne moe uloiti alba ili da se protiv njega moe
odmah pokrenuti upravni spor, a protiv rjeenja je mogue izjaviti albu, rok za takvu albu tee od dana
dostavljanja rjeenja suda kojim je tuba odbaena kao nedoputena. Naravno, ovo vai ako stranka ve
prije toga nije podnijela albu nadlenom organu.
Ako je stranka pogreno upuena da se protiv rjeenja moe aliti, pa je albu izjavila i zbog toga
propustila rok za pokretanje upravnog spora, rok za pokretanje upravnog spora joj tee od dana
dostavljanja rjeenja kojim joj je alba odbaena kao nedoputena (ako stranka prije toga ve nije
pokrenula pravni spor).
Usmeno rjeenje. Kad je rije o poduzimanju iznimno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i
sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili imovine, nadleni organ,
odnosno ovlatena slubena osoba nadlenog organa moe donijeti rjeenje i usmeno i narediti njegovo
izvrenje bez odgaanja, s tim to je duan donijeti pismeno rjeenje najkasnije u roku od osam dana od
dana donoenja usmenog rjeenja. Sadraj pismenog rjeenja mora odgovarati sadraju usmenog rjeenja.
Zajedniko rjeenje. Ako se stvar tie veeg broja odreenih osoba, za sve njih se moe donijeti jedno
rjeenje. Sve osobe moraju biti imenovane u dispozitivu, u obrazloenju moraju biti izloeni razlozi koji
se odnose na svaku od njih, a rjeenje se mora dostaviti svakoj od tih osoba, osim ako u sluaju kad imaju
zajednikog punomonika.
Generalno rjeenje (generalni upravni akt) donosi se za vie osoba koje nisu poimenino odreene. Ovo
rjeenje mora sadravati podatke iz kojih se lako moe utvrditi na koje se osobe odnosi (npr. stanovnici ili
vlasnici imanja u odreenoj ulici ili stranci iz jedne zgrade i sl).
Djelimino, dopunsko i privremeno rjeenje
Djelimino rjeenje je rjeenje u samo nekim takama upravne stvari. Donosi se kad se takav nain
rjeavanja ocijeni svrsishodnim i kad su samo neke take dozrele za rjeavanje. U pogledu pravnih
lijekova i izvrenja, djelimino rjeenje ima isti status kao i samostalno, tj. potpuno rjeenje.
Organ je duan jednim rjeenjem odluiti o svim pitanjima koja su bila predmet upravnog postupka.
Meutim, kad propusti da rijei stvar u cjelini, stranka moe protiv takvog rjeenja izjaviti albu, odnosno
pokrenuti upravni spor. Meutim, jednostavnije rjeenje je da organ po prijedlogu stranke ili po slubenoj
dunosti donese dopunsko rjeenje kojim e rijeiti preostala pitanja. Dok je u sluaju djelominog
rjeenja organ namjerno odloio rjeavanje o nekim takama koje nisu dozrele za rjeavanje, dopunsko
rjeenje se donosi zbog nehotinog propusta organa da rijei sva pitanja. Donosei rjeenje organ je
mislio da donosi potpuno rjeenje, a u stvari je donio djelomino rjeenje.
Dopunsko rjeenje nee zahtijevati ponovno provoenje ispitnog postupka, ako su sve pravno relevantne
injenice ve razjanjene u ranijem postupku. U suprotnom sluaju ispitni postupak se mora provesti.
Zakon ne odreuje rok za traenje, odnosno donoenje dopunskog rjeenja, te u tom smislu nema
vremenskog ogranienja. Protiv zakljuka kojim se odbija prijedlog stranke za dopunskim rjeenjem
dozvoljena je posebna alba. Ako je predmet ve dovoljno raspravljen dopunsko rjeenje moe se donijeti
bez ponovnog provoenja ispitnog postupka. U pogledu pravnih lijekova i izvrenja dopunsko rjeenje se
smatra samostalnim rjeenjem.
Privremeno rjeenje je rjeenje kojim se privremeno ureuju sporna pitanja i odnosi kad se to ocijeni
potrebnim na osnovu okolnosti sluaja. Donosi se na osnovu podataka koji postoje u trenutku njegovog
donoenja, a u takvom rjeenju se mora izriito naznaiti da je privremeno. U pogledu izvrenja i pravnih
lijekova smatra se kao samostalno rjeenje. Privremeno rjeenje doneseno u toku postupka se ukida
rjeenjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okonanja postupka.
Donoenje privremenog rjeenja po prijedlogu stranke nadleni organ moe uvjetovati davanjem
osiguranja za tetu koja bi mogla nastati za protivnu stranku usljed izvrenja tog rjeenja, u sluaju da
osnovni zahtjev predlagaa ne bude uvaen.
95

96
Ispravljanje greaka u rjeenju
Organ koji je donio rjeenje, odnosno slubena osoba koja je potpisala ili izdala rjeenje, moe u svako
doba ispraviti faktike greke u rjeenju, tj. greke u imenima ili brojevima, pisanju ili raunanju, kao i
druge oigledne netanosti u rjeenju ili njegovim ovjerenim prepisima. Ispravka proizvodi pravno
dejstvo od dana od kad pravno dejstvo proizvodi rjeenje koje se ispravlja.
O ispravci se donosi poseban zakljuak koji se prilae izvorniku rjeenja i ini njegov sastavi dio.
Zakljuak potpisuje slubena osoba koja je potpisala rjeenje, a obavezno sadri broj i datum rjeenja
koje se ispravlja. Ovjeren prepis zakljuka dostavlja se strankama kojima je dostavljeno i rjeenje.
Protiv zakljuka kojim se ve doneseno rjeenje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje,
doputena je posebna alba.
ZAKLJUAK
Zakljukom se odluuje o pitanjima koja se tiu postupka. To su pitanja za koja je donoenje zakljuka
predvieno zakonom, kao i druga pitanja u vezi provoenja postupka koja se ne rjeavaju rjeenjem. Po
pravilu ga donosi slubena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je
predmet zakljuka.
Ako se zakljukom nalae izvrenje neke radnje, odredie se i rok u kome se ta radnja ima izvriti.
Zakljuak se sainjava u vidu slubene zabiljeke u spisu i priopava zainteresiranim osobama usmeno, a
napismeno se izdaje kada se protiv zakljuka moe izjaviti posebna alba, ili kad se moe odmah traiti
izvrenje zakljuka. Pismeni zakljuak sadri uvod, dispozitiv, obrazloenje i pouku o pravnom lijeku.
Protiv zakljuka moe se izjaviti posebna alba samo kad je to izriito predvieno zakonom. alba se
izjavljuje u istom roku, na isti nain i istom organu kao i alba protiv rjeenja. Zakljuke protiv kojih nije
doputena posebna alba mogu zainteresirane osobe pobijati albom protiv rjeenja, osim ako je alba
protiv zakljuka ovim zakonom iskljuena.
alba ne odgaa izvrenje zakljuka, osim ako je drugaije odreeno zakonom ili samim zakljukom.

ALBENI POSTUPAK
POJAM ALBE
U upravnom postupku alba je jedino redovno pravno sredstvo protiv nezakonitog i nepravilnog rjeenja
donesenog u prvom stepenu, kojim nezadovoljna stranka od organa uprave neposredno vieg stepena trai
da to rjeenje poniti ili izmijeni.
Za mogunost izjavljivanja albe u upravnom postupku postoje 3 uslova:
1. da postoji prvostepeno rjeenje izuzetak je utnja uprave, koja se izjednaava sa negativnim
rjeenjem;
2. da postoji drugostepeni organ;
3. da pravo albe nije zakonom izriito izuzeto.
alba je propisno izjavljena ako ispunjava ove uvjete: da je izjavljena od strane ovlatenog lica a protiv
prvostepenog rjeenja, da alba u konkretnom sluaju nije zakonom iskljuena, te da je blagovremena
DOPUTENOST ALBE
Ope pravilo je da stranka ima pravo albe protiv svakog prvostepenog rjeenja, a da alba protiv rjeenja
donesenog u drugom stepenu nije doputena. Izuzetno, alba nije doputena protiv rjeenja koja u prvom
stepenu donose domovi Parlamenta FBiH, kantonalne skuptine, gradska i opinska vijea, kao i Vlada
FBiH. Protiv takvih rjeenja se moe neposredno pokrenuti upravni spor. S druge strane, ZUP izriito
propisuje da alba mora biti dozvoljena protiv svih prvostepenih rjeenja u kojima je zakonom iskljuen
upravni spor.
96

97
Pravo na albu protiv rjeenja kojim je povrijeen zakon u korist pojedinaca ili pravne osobe, a na tetu
javnog interesa, imaju tuilac, pravobranilac i drugi organi, ako su zakonom ovlateni.
Pravo albe protiv prvostupanjskih rjeenja federalnih organa uprave i federalnih ustanova, ureuje se
federalnim zakonom iz odgovarajue upravne oblasti.

ROK ZA ALBU
Opi zakonski rok za albu je 15 dana od dana dostavljanja rjeenja. Zakonom se mogu propisati posebni
rokovi. Prvi dan roka je naredni dan nakon izvrenog dostavljanja, tj. sam dan dostavljanja se ne
uraunava u rok.
U sluaju utnje uprave, alba ne moe biti neblagovremena, odnosno preuranjena jer se rok za albu
uvijek rauna od dana dostavljanja. U sluaju utnje uprave, dostavljanja nije ni moglo biti jer rjeenje
uope nije doneseno, to znai da rok za albu nije ni mogao poeti da tee.
PREDAVANJE ALBE
alba se predaje izjavljuje drugostepenom, a predaje prvostepenom organu. Predaje se neposredno ili se
alje potom ili telegrafski. Telefonom se ne moe predati alba. Usmena predaja albe vri se na
zapisnik.
Ako je alba predana ili poslana direktno drugostepenom organu, on je duan da je odmah proslijedi
prvostepenom organu. Bitno je naglasiti da se alba direktno predata drugostepenom organu u pogledu
roka smatra kao da je predata prvostepenom organu.
ALILAC U UPRAVNOM POSTUPKU
albu moe izjaviti stranka, javni tuilac, pravobranilac i drugi zakonom ovlateni organ. Ako usljed
greke prvostepenog organa u postupku nije pruena mogunost da uestvuje neko pravno zainteresirano
lice, to lice moe izjaviti albu protiv donesenog rjeenja jer se ono po zakonu smatra strankom. Dakle,
odluna je zainteresiranost lica za uee u odreenoj upravnoj stvari, a ne njegovo faktiko uee u
prvostepenom postupku.
Lice koje je u postupku uestvovalo kao svjedok, vjetak ili tuma moe izjaviti albu na rjeenje, ali
samo u pogledu odluke o naknadi trokova, odnosno nagradi.
Tuilac, pravobranilac i drugi organi mogu izjavljivati albu kad su za to ovlateni zakonom i to protiv
rjeenja kojima je povrijeen zakon u korist stranke, a na tetu javnog interesa. Dakle, ZUP im ne daje
ope ovlatenje za izjavljivanje albe u upravnom postupku.
SADRAJ ALBE
U albi se mora navesti rjeenje koje se pobija, oznaavajui naziv organa koji ga je donio, broj i datum
rjeenja. alba se ne mora posebno obrazlagati, ve je dovoljno da alilac izloi u kojem pogledu je
nezadovoljan rjeenjem. Naravno, u interesu alioca je da albu i obrazloi, ali ako obrazloenja nema,
alba se ne moe smatrati neurednom. Podnesak koji sadri albu se ak ne mora ni oznaiti kao alba.
U albi se mogu iznositi nove injenice i novi dokazi, uz obrazloenje zato nisu izneseni u prvostepenom
postupku. Ako su iznesene nove injenice i dokazi, a u postupku uestvuju 2 ili vie stranaka sa
suprotnim interesima, alba se predaje u onoliko kopija koliko ima stranaka. U tom sluaju organ svakoj
od njih dostavlja kopiju albe i ostavlja rok za izjanjavanje o novim injenicama i dokazima. Rok ne
moe biti krai od 8, ni dui od 15 dana.

97

98
Ako stranka u albi postavi nov zahtjev, koji nije bio stavljen u prvostepenom postupku, drugostepeni
organ ne bi mogao o njemu rjeavati jer bi to predstavljalo povredu stvarne nadlenosti prvostepenog
organa.
NADLENOST ZA RJEAVANJE O ALBI
Nadlenost za rjeavanje o albi zavisi od toga ko je donio rjeenje u prvom stepenu i na osnovu kojeg
propisa. S tim u vezi, za albe po rjeenjima koja su u prvom stepenu donesena od strane opinskih
organa vae slijedea pravila:

Ako je u prvostepenom postupku rjeavano na osnovu statuta ili propisa opinskog vijea u okviru
iskljuivih prava i dunosti opine, o albi u drugom stepenu rjeava opinski organ odreen
statutom, odnosno propisom opinskog vijea. Ista pravila su i kad je u pitanju grad.

Ako je rjeavano na osnovu kantonalnog zakona ili drugog propisa, po albi rjeava nadleni
kantonalni organ iz odgovarajue upravne oblasti, ako kantonalnim zakonom nije utvrena nadlenost
drugog organa.

Ako je rjeavano na osnovu federalnog zakona ili drugog propisa, po albi rjeava nadleni federalni
organ iz odgovarajue upravne oblasti, ako Federalnim zakonom nije utvrena nadlenost drugog
organa.

Kad su u pitanju kantonalni organi uprave i kantonalne ustanove kao prvostepeni organi, vae slijedea
pravila:

O albi protiv rjeenja kantonalne uprave odnosno kantonalne ustanove u sastavu kantonalnog organa
uprave, rjeava kantonalni organ uprave u ijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova.

O albi protiv prvostupanjskih rjeenja organizacionih jedinica kantonalnih organa uprave i

kantonalnih ustanova koje su osnovane van sjedita organa i ustanove, rjeava kantonalni organ,
odnosno ustanova kojoj pripada ta organizacijska jedinica.

O albi protiv rjeenja koja su kantonalni organi odnosno ustanove donijeli na osnovu zakona i drugih
propisa kantona, rjeava nadleni organ odreen zakonom kantona.

O albi protiv rjeenja donesenih na osnovu federalnih zakona i drugih propisa, rjeava nadleni
federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovarajue upravne oblasti.

Pri odluivanju o albama protiv federalnih organa uprave, odnosno federalnih ustanova vae slijedea
pravila:

Ako je rjeenje u prvom stepenu donijela federalna uprava odnosno ustanova u sastavu federalnog
organa uprave, o albi rjeava federalni organ u ijem je sastavu ta uprava odnosno ustanova.
Analogno pravilo vai i za prvostepena rjeenja koja donose organizacijske jedinice organa i ustanova
koje su osnovane izvan sjedita organa odnosno ustanove.

O albi protiv prvostepenih rjeenja federalnih organa uprave i federalne ustanove, rjeava federalni
organ odreen federalnim zakonom.

O albi protiv prvostepenog rjeenja koje donosi institucija koja ima javna ovlatenja, preduzee
(drutvo), ustanova ili druga pravna osoba, rjeava organ odreen njihovim statutom odnosno drugim
opim aktom, ako zakonom nije drugaije propisano. Ako takav organ nije odreen, o albi rjeava organ
uprave nadlean za odgovarajuu upravnu oblast.
Nadlenost za rjeavanje o albi protiv kompleksnog rjeenja, tj. protiv rjeenja pri ijem su donoenju
saraivala 2 ili vie organa, zavisi od oblika saradnje i od toga koji organi su uestvovali pri donoenju
prvostepenog rjeenja. S obzirom na to, ZUP drugostepenu nadlenost odreuje na slijedei nain:
1. Ako su kompleksno rjeenje donijela zajedniki 2 ili vie organa, o albi protiv takvog rjeenja
rjeava organ neposredno vieg stepena od organa koji je izdao prvostepeno rjeenje.
2. Ako je kompleksno rjeenje donio jedan organ uz saglasnost, potvrdu ili odobrenje, ili po
obaveznom pribavljenom miljenju drugog organa, o albi e rjeavati organ koji inae rjeava po
98

99
albama protiv rjeenja organa koji je donio rjeenje. U navedena 2 sluaja drugostepeni organ ne
moe izmijeniti kompleksni akt, nego ga moe samo ponititi i vratiti stvar sa primjedbama organu
koji je izdao, odnosno donio poniteno rjeenje. U nedostatku ove norme drugostepeni organ bi se
naao u situaciji da rjeava o stvari za ije rjeenje je potrebna saradnja 2 ili vie organa, po pravilu iz
raznih resora.
3. U sluaju da bi, obzirom na redovnu nadlenost, o albi protiv kompleksnog rjeenja trebao rjeavati
organ koji je pri njegovom donoenju dao saglasnost, odobrenje ili potvrdu, taj organ nee rjeavati o
albi, ve ZUP navodi da po takvoj albi rjeava organ odreen zakonom. Ako takav organ nije
odreen, protiv ovakvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor.
DEJSTVO ALBE
Propisno izjavljena alba po pravilu ima dvostruko dejstvo: suspenzivno (odlono) i devolutivno dejstvo.
Suspenzivno ili odlono dejstvo albe
Ovo dejstvo sastoji se u tome to propisno izjavljena alba odlae izvrenje rjeenja. Suspenzivno dejstvo
nema samo izjavljena alba, ve i sam rok za albu jer Zakon propisuje da se rjeenje ne moe izvriti u
toku roka za albu. Kad je alba izjavljena, rjeenje se ne moe izvriti sve dok se rjeenje doneseno
po albi ne dostavi stranci. Izuzetno od ovog naela, rjeenje se moe izvriti:
ako je zakonom predvieno da alba ne odlae izvrenje rjeenja;
ako se radi o preduzimanju hitnih mjera u javnom interesu koje se ne mogu odlagati. U
ovakvom sluaju ne mora se provoditi poseban postupak, ve se rjeenje donosi u skraenom
postupku, na osnovu injenica koje su utvrene ili bar uinjene vjerovatnim. Ovdje ne dolazi u obzir
sluaj preduzimanja iznimno hitnih mjera iz l.212 ZUP-a4
ako bi usljed odgaanja izvrenja nekoj stranci bila nanesena teta koja se ne bi mogla
popraviti. O nepopravljivosti tete cijeni organ koji donosi rjeenje. U ovom sluaju se od stranke u
ijem se interesu provodi izvrenje moe traiti odgovarajue osiguranje i time usloviti izvrenje. Ako
bi prvostepeno rjeenje bilo poniteno na osnovu albe, dato osiguranje bilo bi upotrijebljeno za
odtetu izvrenika. U suprotnom se ono vraa stranci koja ga je dala.
Inae, uslov za suspenzivno dejstvo albe je da je alba propisno izjavljena, tj. da je blagovremena i
izjavljena od ovlatenog lica. Suspenzivno dejstvo albe dolazi u obzir ako je rjeenje mogue izvriti.
Ako se radi o negativnom rjeenju (kojim je odbijen neki zahtjev stranke), suspenzivno dejstvo albe ne
dolazi do primjene jer se u takvom sluaju nema ta izvravati.
Ako se rjeenje albom pobija samo djelomino, onda se suspenzivno dejstvo albe odraava samo u
pogledu tih dijelova koji se albom pobijaju. U ostalim dijelovima rjeenje moe da se izvri im istekne
rok za albu, jer alba prema tim dijelovima nema suspenzivno dejstvo.
alba protiv prvostepenog rjeenja moe biti iskljuena samo zakonom, to znai da se nikako ne moe
iskljuiti propisom nieg ranga od zakona. Ni zakon ne moe albu iskljuiti primjenom generalne
klauzule, ve pojedini zakoni enumerisanjem predviaju pojedine upravne stvari koje se iskljuuju iz
opeg reima albe.

Devolutivno dejstvo albe

Devolutivno dejstvo albe sastoji se u tome to o albi rjeava drugostepeni organ, a ne organ koji je
rjeenje donio u prvom stepenu. Meutim, od ovog dejstva postoje izuzeci, u sluajevima kad je
prvostepeni organ ovlaten da sam rjeava o albi, bez njenog dostavljanja drugostepenom organu. Ti
izuzeci su:
4

Mjere se preduzimaju u cilju osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi ili imovine,
kada organ donosi usmeno rjeenje i nareuje njegovo izvrenje bez odgaanja, s tim to je duan u roku od 8 dana donijeti pismeno rjeenje
koje e po sadraju odgovarati usmenom rjeenju.

99

1.
2.
3.
4.

100
odbacivanje neblagovremene, nedoputene i od neovlatenog lica podnesene albe;
zamjenjivanje prvostepenog rjeenja u sluaju pogrenog rjeenja pravnog pitanja;
zamjenjivanje rjeenja koje se albom pobija nakon dopune postupka;
uvaavanje albenog zahtjeva i donoenje novog rjeenja nakon provoenja ispitnog postupka,
odnosno nakon davanja mogunosti stranci da se izjasni o injenicama i okolnostima koje su od
znaaja za donoenje rjeenja;

RJEAVANJE PO ALBI
Rad prvostepenog organa po albi
Po prijemu albe prvostepeni organ najprije ispituje da li je alba doputena, blagovremena i izjavljena od
ovlatenog lica. Ako nije, albu e odbaciti svojim rjeenjem. Ovo rjeenje se smatra prvostepenim, pa
stranka protiv njega ima pravo albe u opem zakonskom roku od 15 dana. Ako drugostepeni organ nae
da je alba opravdana, on e rjeenje o njenom odbacivanju ponititi i ujedno rijeiti i o albi izjavljenoj
protiv rjeenja o glavnoj stvari.
Ako prvostepeni organ nae da je alba opravdana, a da nije potrebno provoditi novi ispitni postupak,
moe svoje pobijano rjeenje zamijeniti novim, protiv kojeg stranka ponovo ima pravo albe jer se radi o
prvostepenom rjeenju.
Ako prvostepeni organ nae daje postupak koji je prethodio njegovom rjeenju bio nepotpun, a da je to
moglo imati uticaja na rjeenje, on e postupak upotpuniti. To e npr. biti kad prvostepeni organ utvrdi da
neki svjedoci nisu sasluani, da nije izvreno vjetaenje i sl. Osim toga, prvostepeni organ je duan
upotpuniti i u slijedeim sluajevima:
1. ako su u albi iznesene injenice i dokazi koji bi mogli uticati na drugaije rjeenje stvari. U
ovom sluaju, ako se radi o dvostranakoj ili viestranakoj stvari organ e dati mogunost
protivnoj stranci da se u ostavljenom roku (8-15 dana) izjasni o navedenim novim injenicama i
dokazima.
2. ako je alilac imao pravo uestvovati uestvovati u prvostepenom postupku, ali nije uestvovao
jer mu takva mogunost nije bila data.
3. ako je aliocu data mogunost da uestvuje u postupku, a on je propustio iskoristiti tu
mogunost, ali je u albi opravdao to proputanje.
Protiv novog rjeenja stranka ima pravo albe.
Prvostepeni organ duan je po albi provesti posebni ispitni postupak ako to stranka trai i to ako je
rjeenje doneseno bez posebnog ispitnog postupka koji je bio obavezan, ili je doneseno po skraenom
postupku, a stranci nije bila data mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima relevantnim za
donoenje rjeenja. Nakon provoenja postupka prvostepeni organ moe (dakle ne mora) uvaiti zahtjev
iz albe i donijeti novo rjeenje.
Kad organ koji je donio rjeenje nae da je podnesena alba doputena, pravovremena i izjavljena od
ovlatene osobe, a nije pobijano rjeenje zamijenio novim, duan je albu zajedno sa spisima predmeta
proslijediti drugostepenom organu bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana prijema albe.
Rjeavanje drugostepenog organa o albi
Drugostepeni organ odbacie nedoputenu, neblagovremenu i albu izjavljenu od neovlatene osobe ako
je to prvostepeni organ propustio uiniti. U suprotnom, rjeavajui po predmetu drugostepeni organ moe:
odbiti albu, ponititi rjeenje u cjelosti ili djelimino, izmijeniti rjeenje ili oglasiti rjeenje nitavim.
Drugostepeni organ e odbiti albu u slijedeim sluajevima:
kad utvrdi da je prvostepeni postupak proveden pravilno, i da je rjeenje pravilno i zasnovano na
zakonu, a alba neosnovana. alba je neosnovana ako su u postupku prije rjeenja injenice potpuno i
tano utvrene, ako se vodilo rauna o postupku ija povreda bi mogla uticati na rjeenje stvari, ako
100

101
su pravilno ocijenjeni dokazi, ako je iz utvrenih injenica izveden pravilan zakljuak u pogledu
injeninog stanja, ako rjeenje ima propisane sastavne dijelove, ako je dispozitiv jasan i potpun, ako
ne postoji protivrjenost u spisima niti izmeu dispozitiva i obrazloenja rjeenja, ako je pravilno
primijenjen pravni propis na osnovu kojeg je stvar rijeena i ako je slobodna ocjena pravilno
iskoritena;
kad nae da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da oni nisu mogli uticati na rjeenje
stvari. Ako stranka takve nedostatke istie u albi, drugostepeni organ e ih navesti u rjeenju ali e
obrazloiti zato nisu mogli imati uticaja na rjeenje stvari;
kad drugostepeni organ nae da je prvostepeno rjeenje zasnovano na zakonu, ali ne iz razloga koji su
navedeni u prvostpeenom rjeenju, ve iz drugih razloga. Drugostepeni organ e u svom rjeenju
izloiti te razloge.
Drugostepeni organ moe povodom albe ponititi rjeenje iz formalnopravnih i materijalnopravnih
razloga. Razlozi za ponitavanje prvostepenog rjeenja su:
1. injenice u prvostepenom postupku nepotpuno ili pogreno utvrene;
2. povreda pravila postupka koja bi bila od uticaja na rjeenje stvari;
3. pogrena ocjena dokaza u prvostepenom rjeenju;
4. pogrean zakljuak izveden iz utvrenih injenica u pogledu injeninog stanja;
5. nejasnost dispozitiva pobijenog rjeenja;
6. protivrjenost dispozitiva sa obrazloenjem;
7. pogrena primjena pravnog propisa na osnovu kojeg se rjeava stvar;
8. nepravilno iskoritena slobodna ocjena.
Ako drugostepeni organ nae da e nedostatke prvostepenog postupka bre i ekonominije otkloniti
prvostepeni organ, on e ponititi prvostepeno rjeenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni
postupak. U tom sluaju drugostepeni organ e svojim rjeenjem ukazati prvostepenom organu u kom
pogledu treba upotpuniti postupak. Prvostepeni organ je duan u svemu da postupi po tom rjeenju i bez
odgaanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rjeenje. Protiv
novog rjeenja stranka ima pravo albe.
Drugostepeni organ e predmet rijeiti sam, tj.vlastitim rjeenjem u slijedeim sluajevima:
ako prvostepeni organ nije u svemu postupio po drugostepenom rjeenju ili ako nae da je na osnovu
slobodne ocjene trebalo donijeti drugaije rjeenje.
ako utvrdi da su u prvostepenom rjeenju pogreno ocijenjeni dokazi;
da je iz utvrenih injenica izveden pogrean zakljuak u pogledu injeninog stanja;
da je pogreno primijenjen pravni propis na osnovu kojeg se rjeava stvar ako propis koji je trebao
biti primijenjen uope nije primijenjen ili je primijenjen pogreno, te ako organ prekorai ovlatenje
za rjeavanje po slobodnoj ocjeni ili ne donese rjeenje u skladu sa ciljem u kome je ovlatenje dato.
da je u istoj upravnoj stvari ve jednom poniteno prvostepeno rjeenje,
Ako je rjeenje pravilno u pogledu utvrenih injenica i u pogledu primjene zakona, ali se cilj zbog kojeg
je rjeenje doneseno moe postii i drugim sredstvima koja su za stranku povoljnija, drugostepeni organ
e izmijeniti rjeenje u tom smislu.
Drugostepeni organ e povodom albe oglasiti rjeenje nitavim ako utvrdi da je u prvostepenom
postupku uinjena nepravilnost koja rjeenje ini nitavim. Oglaavajui nitavim rjeenje, drugostepeni
organ e nitavim oglasiti i onaj dio postupka koji je obavljen poslije nepravilnosti koja je uzrokovala
nitavost rjeenja.
Svaki organ po slubenoj dunosti pazi na svoju nadlenost stvarnu i mjesnu. U sluaju da utvrdi kako
je prvostepeno rjeenje donio nenadlean organ, drugostepeni organ e to rjeenje ponititi po slubenoj
dunosti, bez obzira to se u albi ne istie nenadlenost. Predmet e uputiti nadlenom organu na
rjeavanje.
101

102
Drugostepeni organ moe u postupku ii i preko zahtjeva alioca (reformatio in melius), a i na tetu
alioca (reformatio in peius).
Reformatio in melius se sastoji u tome to drugostepeni organ u cilju pravilnog rjeenja stvari moe
izmijeniti prvostepeno rjeenje u korist alioca i mimo zahtjeva postavljenog u albi, a u okviru zahtjeva
postavljenog u prvostepenom postupku, ako se time ne vrijea pravo druge osobe. Prema tome, kad
drugostepeni organ ocijeni da alilac ima pravo ne smo na ono to zahtijeva u albi, ve i na ono to ne
trai albom, on mu drugostepenim rjeenjem moe priznati i ono to ne trai. Dosljedno sproveden
institut reformatio in melius dovodi do toga da drugostepeni organ aliocu moe priznati ono na ta ima
pravo a to u albi nije traio, mada mu je odbio zahtjev iz albe na koji nema pravo. S druge strane,
drugostepeni organ ne moe priznati stranci ono to nije traila u prvostepenom postupku, bez obzira to
stranka ima to pravo.
Reformatio in peius se sastoji u tome da u cilju pravilnog rjeenja stvari drugostepeni organ povodom
albe moe izmijeniti prvostepeno rjeenje na tetu alioca, ali samo iz zakonom predvienih razloga.
Dakle, u upravnom postupku vrijedi naelo zabrane reformatio in peius. Sluajevi u kojima se izuzetno
moe primijeniti reformatio in peius su slijedei:
1. ako je prvostepeno rjeenje kojim se aliocu priznaje neko pravotako pogreno da bi se moglo
ponititi i ukinuti po pravu nadzora;
2. ako je izvrno rjeenje takvo da bi se moglo ukinuti u cilju zatite javnog interesa (vanredno
ukidanje);
3. ako je rjeenje takvo da sadri nepravilnost zbog koje se moe oglasiti nitavim.
Naelo zabrane reformatio in peius za cilj ima da obezbijedi strankama to ire pravo na albu, tj. da se
stranke ne boje da e podnosei albu pogorati svoj poloaj. Primjena naela zabrane reformatio in peius
ne dolazi u obzir ako alilac ospori prvostepeno rjeenje zbog pogreno utvrenog injeninog stanja ili
ako iznese nove injenice i dokaze. U takvom sluaju, na osnovu novoprovedenog postupka i novih
injenica i dokaza upravna stvar moe biti rijeena na tetu alioca. On se ne moe pozvati na naelo
zabrane reformatio in peius jer promjena u injeninom stanju po pravilu ima za posljedicu izmjenu
rjeenja pravnog pitanja.
ALBA KAD PRVOSTEPENO RJEENJE NIJE DONESENO U ZAKONSKOM ROKU I ROK
DONOENJA RJEENJA O ALBI
Ako je albu izjavila stranka po ijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rjeenje u zakonskom roku,
drugostepeni organ je duan odmah, a najkasnije u roku od 3 dana od prijema albe traiti da mu
prvostepeni organ odmah dostavi sve spise predmeta i pismeno obrazloi zato rjeenje nije doneseno u
roku. Prvostepeni organ mora postupiti po tom zahtjevu u roku koji mu odredi drugostepeni organ, a koji
ne moe biti dui od 5 dana.
Ako drugostepeni organ utvrdi da rjeenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga ili zbog krivice
stranke, odredie prvostepenom organu rok za donoenje rjeenja. Taj rok ne moe biti dui od 15 dana.
Ako drugostepeni organ nae da razlozi zbog kojih rjeenje nije doneseno u roku nisu opravdani, on e
sam rijeiti stvar u skladu sa zakonom. Izuzetno, ako utvrdi da e postupak bre i ekonominije provesti
prvostepeni organ, naloie mu da to uini i da mu prikupljene podatke dostavi u odreenom roku koji ne
moe biti dui od 8 dana. Nakon to prvostepeni organ to i uini, drugostepeni e rijeiti stvar. To rjeenje
je konano, tj. smatra se drugostepenim rjeenjem.
Rjeenje po albi mora se donijeti i dostaviti stranci to prije, a najkasnije u roku od 30 dana raunajui
od dana predaje albe, ako posebnim propisom nije odreen krai rok. Ako stranka odustane od albe,
postupak po albi obustavlja se zakljukom.
Svoje rjeenje drugostepeni organ po pravilu e sa spisima predmeta dostaviti prvostepenom organu.
Prvostepeni organ je duan da rjeenje dostavi strankama u roku od 5 dana od dana prijema spisa, a spise
zadrava kod sebe i uva ih. Izuzetno, drugostepeni organ moe svoje rjeenje dostaviti i neposredno
stranci, npr. kad se radi o vrlo hitnoj stvari, pa bi se redovnim nainom dostavljanja stranci mogla nanijeti
102

103
vea teta. U takvom sluaju drugostepeni organ e spise predmeta zajedno sa prepisom
drugostepenog rjeenja dostaviti prvostepenom organu.

PRIGOVOR KAO PRAVNO SREDSTVO

Prigovor u ZUP nije predvien kao redovno pravno sredstvo. Takav karakter ima samo alba.

VANREDNA PRAVNA SREDSTVA

UOPE O VANREDNIM PRAVNIM SREDSTVIMA
Vanredna pravna sredstva su: obnova postupka, mijenjanje i ponitavanje rjeenja u vezi sa upravnim
sporom, zahtjev za zatitu zakonitosti, ponitavanje i ukidanje po pravu nadzora, ukidanje i mijenjanje
pravosnanog rjeenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke, vanredno ukidanje i oglaavanje rjeenja
nitavim.
OBNOVA POSTUPKA
Obnova upravnog postupka je vanredno pravno sredstvo protiv konanih rjeenja, protiv kojih nema
redovnog pravnog sredstva u upravnom postupku. Prema tome, opi uvjet za obnovu postupka je da je u
upravnom postupku doneseno konano rjeenje, tj. rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba. To su
po pravilu drugostepena rjeenja, a izuzetno prvostepena rjeenja protiv kojih nije doputena alba.
Obnova postupka nije dozvoljena ako se protiv rjeenja moe izjaviti alba, jer se svi razlozi za obnovu
mogu navesti u albi.
Obnova se moe vriti samo ako je postupak okonan rjeenjem, a ne i ako je postupak okonan
zakljukom. Tako se postupak ne moe obnoviti ako je okonan zbog poravnanja stranaka ili ako je
obustavljen na osnovu odustanka od zahtjeva.
Razlozi za obnovu postupka
Zakonom su propisani alternativni razlozi za obnovu postupka. To su:
1. ako se sazna za nove injenice, ili dokaze koji bi sami ili u vezi s ranijim dokazima mogli dovesti do
drugaijeg rjeenja, da su bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Ovdje se radi o starim injenicama
koje ranije nisu bile poznate. Zbog novih injenica koje su se pojavile nakon donoenja rjeenja, zbog
njih se ne moe vriti obnova postupka, ve eventualno novi upravni postupak;
2. ako je rjeenje doneseno na osnovu lane isprave ili lanog iskaza svjedoka ili vjetaka, ili ako je
dolo kao posljedica kakvog djela kanjivog po krivinom zakonu. Lanost isprave ili lanost iskaza
po pravilu se utvruje pravosnanom sudskom presudom donesenom u krivinom postupku. Ako se u
odreenom predmetu vie ne bi mogao voditi krivini postupak zbog zastare ili smrti izvrioca
krivinog djela, postojanje lanosti isprave, iskaza ili nekog drugog KD moglo bi se utvrivati i u
upravnom postupku;
3. ako se rjeenje zasniva na presudi donesenoj u krivinom postupku ili u postupku o privrednom
prestupu, a ta presuda je pravosnano ukinuta;
4. ako je rjeenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ
doveden u zabludu. Potrebno je da je stranka svoje neistinite navode iznijela upravo zato da bi
nadleni organ dovela u zabludu i tako ishodila povoljno rjeenje. Obnova postupka logino dolazi u
obzir po slubenoj dunosti ili po prijedlogu tuioca;
5. ako se rjeenje organa koji je vodio postupak zasniva na prethodnom pitanju, koje je kasnije rijeeno
bitno drugaije. Drugaije rjeenje prethodnog pitanja mora u bitnim takama biti drugaije da bi
moglo biti razlogom obnove postupka;
103

104
6. ako je u donoenju rjeenja uestvovala slubena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta;
7. ako je rjeenje donijela neovlatena slubena osoba. U ovakvom sluaju organ je nadlean za
donoenje rjeenja, ali rjeenje nije donijelo ovlateno slubeno lice u okviru tog organa;
8. ako kolegijalni organ koji je donio rjeenje nije rjeavao u sastavu predvienom vaeim propisima ili
ako za rjeenje nije glasala propisana veina;
9. ako stranci nije bila data mogunost da uestvuje u postupku;
10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa radi se o
procesno nesposobnoj stranci;
11. ako osobi koja je uestvovala u postupku nije bila data mogunost da se pod zakonskim uslovima
slui svojim jezikom.
Obnovu upravnog postupka moe traiti stranka, a organ koji je donio rjeenje kojim je postupak
okonan, moe pokrenuti obnovu postupka po slubenoj dunosti. Tuilac moe traiti obnovu postupka
pod istim uvjetima kao i stranka.
Ako je rjeenje po kome se trai obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se ne
moe dozvoliti zbog injenica koje je u svom postupku utvrdio sud. Dakle, obnova se moe odobriti zbog
injenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku.
Stranka moe traiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za injenice ili okolnosti zbog
kojih se postupak moe obnoviti (subjektivni rok). Objektivni rok je 5 godina. Izuzetno se obnova moe
traiti i nakon isteka roka od 5 godina, ali samo iz razloga navedenih u takama 2, 3 i 5.
Stranka je duna u prijedlogu za obnovu postupka uiniti vjerovatnim okolnosti na kojima zasniva
prijedlog, kao i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku.
Rjeavanje o obnovi postupka
O prijedlogu za obnovu postupka rjeava organ koji je donio rjeenje kojim je postupak okonan. Ako
stranka podnese prijedlog za obnovu, u samom prijedlogu mora uiniti vjerovatnim okolnosti na
kojima zasniva prijedlog za obnovu.
Neblagovremen, neovlaten i nepotpun, tj.prijedlog u kome stranka ove okolnosti nije uinila vjerovatnim
odbacuje se zakljukom. Ako prijedlog ne bude odbaen, nadleni organ e ispitati da li bi okolnosti
odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu mogli dovesti do drugaijeg rjeenja. Ako utvrdi da
nisu, prijedlog e odbiti svojim rjeenjem. Bitno je uoiti razliku izmeu odbacivanja i odbijanja.
Ako nadleni organ ne odbaci niti odbije prijedlog, donijee zakljuak da se obnova postupka dozvoljava
i odrediti u kom obimu e se postupak obnoviti (iudicium rescindens). U interesu ubrzanja postupka,
donoenje ovog zakljuka moe se i izostaviti kad je to mogue prema okolnostima sluaja.
Kad o prijedlogu za obnovu odluuje drugostepeni organ, on e sam izvriti potrebne radnje u
obnovljenom postupku. Izuzetno, ako nae da e te radnje bre i ekonominije izvriti prvostepeni organ,
naloie mu da to uini i da mu materijal o tome dostavi u roku koji ne moe biti dui od 8 dana.
Na osnovu podataka pribavljenih u prijanjem i u obnovljenom upravnom postupku, nadleni organ
donosi rjeenje o stvari koja je bila predmet obnove postupka, i njime moe prijanje rjeenje koje je bilo
predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rjeenjem. U ovom drugom sluaju, a s obzirom
na sve okolnosti pojedinog sluaja, organ moe prijanje rjeenje ponititi ili ukinuti.
alba protiv zakljuka odnosno rjeenja u postupku obnove
Protiv zakljuka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, odnosno rjeenja donesenog u obnovljenom
postupku moe se izjaviti alba samo kad je taj zakljuak odnosno rjeenje donio prvostepeni organ. Ako
je to donio drugostepeni organ, moe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda.
104

105
Odlaganje izvrenja rjeenja u sluaju traenja, odnosno dozvole obnove
Prijedlog za obnovu postupka, po pravilu, ne odgaa izvrenje rjeenja po kome se obnova trai, ali
organ koji je nadlean za odluivanje o prijedlogu za obnovu postupka, ako smatra da e prijedlog za
obnovu biti uvaen, moe po slubenoj dunosti ili na zahtjev stranke rijeiti da se odgodi izvrenje dok
se ne odlui o pitanju obnove postupka.
Zakljuak kojim se doputa obnova postupka odgaa izvrenje rjeenja protiv koga je obnova
dozvoljena.
MIJENJANJE I PONITAVANJE RJEENJA U VEZI SA UPRAVNIM SPOROM
Ako je upravni spor blagovremeno pokrenut, organ protiv ijeg rjeenja se spor vodi moe sam ponititi
ili izmijeniti svoje rjeenje u smislu tube. Tueni organ to moe uiniti sve do okonanja upravnog spora
i to iz istih razloga iz kojih bi sud mogao ponititi takvo rjeenje.
Prema tome, da bi se rjeenje u vezi sa upravnim sporom moglo izmijeniti ili ponititi, treba da su
ispunjeni slijedei uvjeti:
1. da je predmet rjeenja upravna stvar o kojoj se moe voditi upravni spor i da je spor ve pokrenut
i to blagovremeno, tj. u roku od 30 dana od dana dostavljanja rjeenja;
2. da pokrenuti spor jo nije okonan;
3. da se rjeenje mijenja odnosno ponitava u smislu tube kojom se pokree upravni spor. Dakle,
izmjena odnosno ponitenje rjeenja moe se uiniti samo u pogledu onih taaka koje se
osporavaju tubom, i to u pogledu svih tih taaka. Ako bi se zahtjev uvaio samo djelomino, to
bi dovelo do nastavka pokrenutog upravnog spora ili do pokretanja novog upravnog spora protiv
novog rjeenja, to je protivno naelu ekonominosti postupka.
4. da se izmjena ili ponitavanje rjeenja ne protivi zakonu ili drugom propisu;
5. da se izmjenom ili ponitenjem rjeenja ne vrijea pravo drugih osoba;
6. da se rjeenje mijenja ili ponitava iz razloga iz kojih bi sud mogao ponititi takvo rjeenje. Sud
rjeenje moe ponititi samo zbog nezakonitosti, a ne i zbog nesvrsishodnosti.
Organ protiv ijeg je rjeenja pravovremeno pokrenut upravni spor moe do okonanja spora, ako
uvaava sve zahtjeve tube, ponititi ili izmijeniti svoje rjeenje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao
ponititi takvo rjeenje, ako se time ne vrijea pravo stranke u upravnom postupku ili tree osobe.
Novo rjeenje e tueni organ dostaviti i stranci. Ono ima dejstvo unazad (ex tunc), tj. od dana dejstva
ranijeg rjeenja, jer bi i sudska presuda u upravnom sporu djelovala ex tunc. Kad sud primi rjeenje, on
poziva tuioca da se u roku od 15 dana izjasni da li je zadovoljan naknadno donesenim rjeenjem,
odnosno da li ostaje pri tubi i u kojem obimu. Ako tuilac izjavi da je zadovoljan rjeenjem ili ako ne da
nikakvu izjavu u roku od 15 dana, sud e donijeti rjeenje o obustavi postupka.

ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI

Protiv pravosnanog rjeenja donesenog u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor, a sudska
zatita nije osigurana ni izvan upravnog spora, javni tuilac ima pravo da podigne zahtjev za zatitu
zakonitosti, ako smatra da je rjeenjem povrijeen zakon. Pritom povreda zakona ne mora biti u korist
stranke a na tetu javnog interesa, ve moe biti i na tetu stranke.
Zahtjev za zatitu zakonitosti moe se podii u roku od 30 dana od dana kad je rjeenje dostavljeno
tuiocu, a ako mu nije dostavljeno - u roku od 3 mjeseca od dana dostavljanja stranci. Zahtjev za zatitu
zakonitosti podie federalni tuilac kad o zahtjevu rjeava federalni organ, a kantonalni tuilac - kad o
zahtjevu rjeava kantonalni organ, odnosno gradska ili opinska sluba za upravu.

105

106
Drugostepeni federalni organ rjeava o zahtjevu protiv rjeenja koje je u upravnom postupku donio
federalni organ uprave ili federalna ustanova, a ako takvog organa uprave nema - Vlada Federacije.
Analogno vai za kantonalne organe.
Povodom zahtjeva za zatitu zakonitosti nadleni organ moe ukinuti pobijano rjeenje ili odbiti zahtjev.
Protiv rjeenja donesenog po zahtjevu za zatitu zakonitosti alba nije doputena.
Inicijativu nadlenom tuiocu za podnoenje zahtjeva za zatitu zakonitosti moe podnijeti i stranka i
druga zainteresirana osoba.
PONITAVANJE I UKIDANJE RJEENJA PO PRAVU NADZORA
Ponitavanje ili ukidanje rjeenja po pravu nadzora mogue je samo kad su u pitanju konana rjeenja i
samo u zakonom predvienim sluajevima. Zakonom je izriito predvieno ponitavanje rjeenja u
slijedeim sluajevima:
1. ako je rjeenje donio stvarno nenadleni organ. Izuzetak je u sluaju kad je za donoenje nadlean
organ uprave ili sluba za upravu, a rjeenje donese izvrni organ ili zakonodavno tijelo (skuptina,
gradsko ili opinsko vijee) u roku od 5 godina od dana konanosti rjeenja;
2. ako je u istoj stvari ranije doneseno pravosnano rjeenje kojim je ta upravna stvar drugaije rijeena
u roku od 5 godina od dana konanosti rjeenja;
3. ako je rjeenje donio jedan organ bez saglasnosti, potvrde, odobrenja ili miljenja drugog organa, koje
je bilo potrebno po zakonu ili drugom propisu u roku od 5 godina od dana konanosti rjeenja;
4. ako je rjeenje donio mjesno nenadlean organ u roku od 1 godine od dana konanosti rjeenja;
5. ako je rjeenje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedozvoljene radnje
vremenski rok nije ogranien.
Ukidanje rjeenja po pravu nadzora mogue je ako je njime oigledno povrijeen materijalni zakon.
Irelevantno je da li je usljed povrede zakona nekome nanesena teta ili pribavljena korist. U stvarima u
kojima uestvuju 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima, rjeenje se moe ukinuti samo po pristanku
zainteresiranih stranaka.
Nadlenost. Rjeenje po pravu nadzora moe ponititi ili ukinuti drugostepeni organ. Ako takvog organa
nema, rjeenje federalnog organa ili ustanove moe ponititi ili ukinuti Vlada FBiH, a rjeenje
kantonalnog organa ili ustanove, gradonaelnika i opinskog naelnika - vlada kantona. Rjeenje o
ponitenju se moe donijeti po slubenoj dunosti, na zahtjev stranke, tuioca ili ombudsmana, a rjeenje
o ukidanju po slubenoj dunosti ili na zahtjev tuioca ili ombudsmana. Protiv ovog rjeenja nije
dozvoljena alba, ve se moe direktno pokrenuti upravni spor.

UKIDANJE I MIJENJANJE PRAVOSNANOG RJEENJA UZ PRISTANAK ILI NA ZAHTJEV

STRANKE
Uslovi za primjenu ovog vanrednog pravnog sredstva su:
1. da se radi o pravosnanom rjeenju;
2. da je stranka rjeenjem stekla neko pravo, odnosno da joj je nametnuta neka obaveza;
3. da je u rjeenju nepravilno primijenjen materijalni zakon;
4. da stranka pristane na ukidanje ili izmjenu rjeenja;
5. da se time ne vrijea pravo treeg lica.
Pravosnano rjeenje koje je nepovoljno po stranku ukida se odnosno mijenja ne uz pristanak, nego na
zahtjev stranke. Ako organ nae da nema potrebe da se rjeenje ukine ili izmijeni, duan je da o tome
obavijesti stranku. Izmjena rjeenja po ovakvom osnovu djeluje samo ubudue.
106

107
Rjeenje o ukidanju, odnosno promjeni donosi organ koji je donio rjeenje koje se ukida, odnosno
mijenja. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti nadlean u stvari o kojoj se radi, rjeenje donosi organ
koji je za tu stvar nadlean u vrijeme donoenja rjeenja. alba protiv novog rjeenja dozvoljena je samo
ako je novo rjeenje donio prvostepeni organ. U suprotnom se moe pokrenuti upravni spor.
VANREDNO UKIDANJE RJEENJA
Vanredno ukidanje izvrenog rjeenja je sasvim izuzetan sluaj ukidanja ija je primjena uvjetovana
ispunjavanjem niza strogih zakonskih uvjeta. Ovaj nain ukidanja dolazi u obzir ako je to potrebno radi
otklanjanja teke i neposredne opasnosti po ivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili
javni moral, ili radi otklanjanja poremeaja u privredi, ako se to ne bi moglo uspjeno otkloniti drugim
sredstvima kojima bi se manje diralo u steena prava. Rjeenje se moe ukinuti i samo djelimino, u
obimu u kojem je to neophodno da se opasnost otkloni ili zatite navedeni javni interesi.
Ako je rjeenje donio prvostepeni organ, ukinuti ga moe drugostepeni organ, odnosno Vlada FBiH ili
Kantona, ako nema drugostepenog organa. Protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni
spor kod nadlenog suda.
Stranka koja usljed ukidanja rjeenja trpi tetu, ima pravo na naknadu samo stvarne tete. Za rjeavanje o
zahtjevu za naknadu tete nadlean je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio
nadlean za rjeavanje upravnog spora protiv rjeenja o vanrednom ukidanju.

OGLAAVANJE RJEENJA NITAVIM

Nitavim se oglaava rjeenje koje sadri teke povrede zakona. Nitavo rjeenje u pravnom smislu rijei
i ne postoji, tj. niko na osnovu nitavog rjeenja ne moe stei pravo, niti se ono moe izvriti. Nitavost
se moe oglasiti u svako doba, bez vremenskog ogranienja. Rjeenje o oglaavanju rjeenja nitavim ima
retroaktivno djelovanje (ex tunc), tj. njime se ponitavaju sve pravne posljedice koje je nitavo rjeenje
imalo. Nitav akt po pravilu ne moe konvalidirati.
Nitavo rjeenje ne bi smjelo ni postojati, pa se njegovo uklanjanje vri i u interesu stranke i u javnom
interesu. Zbog toga se na nitavost pazi po slubenoj dunosti. Zbog autoritativnosti i pretpostavke pravne
valjanosti svakog rjeenja, graani ne mogu nitav akt prosto ignorisati, ve se on treba proglasiti
nitavim.
Nitavim se oglaava rjeenje:
1. koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadlenosti ili u stvari o kojoj se uope
ne moe rjeavati u upravnom postupku;
2. koje bi svojim izvrenjem moglo prouzrokovati neko djelo kanjivo po kaznenom zakonu;
3. ije izvrenje uope nije mogue;
4. koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje rjeenje stranka nije naknadno
izriito ili preutno pristala ako stranka pristane na rjeenje ono e konvalidirati;
5. koje sadri nepravilnost koja je po nekoj izriitoj zakonskoj odredbi predviena kao razlog
nitavosti.
Rjeenje se moe u svako doba oglasiti nitavim po slubenoj dunosti ili po prijedlogu stranke ili tuioca
ili ombudsmana. Moe se oglasiti nitavim u cijelosti ili djelimino. Nitavim ga oglaava organ koji ga
je donio ili drugostepeni organ, odnosno Vlada FBiH ili kantona, ako nema drugostepenog organa.
Protiv rjeenja kojim se neko rjeenje oglaava nitavim ili se odbija prijedlog za oglaavanje rjeenja
nitavim, doputena je alba. Ako nema organa koji rjeava o albi, protiv takvog rjeenja moe se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadlenog suda.
PRAVNE POSLJEDICE PONITAVANJA I UKIDANJA
107

108
Ponitavanjem rjeenja i oglaavanjem rjeenja nitavim, ponitavaju se i pravne posljedice koje je
takvo rjeenje proizvelo. Ukidanjem se ne ponitavaju pravne posljedice koje je rjeenje ve proizvelo do
dana ukidanja, ali se onemoguava dalje proizvoenje pravnih posljedica ukinutog rjeenja.

IZVRENJE
POJAM IZVRENJA
Izvrenje je procesualna djelatnost upravnog organa kojoj je cilj da prinudnim putem dovede u saglasnost
injenino stanje sa dispozitivom rjeenja. Administrativno izvrenje provodi se samo protiv stranke koja
ne izvri dobrovoljno obavezu koja joj je naloena rjeenjem.
IZVRNOST RJEENJA
Rjeenje doneseno u upravnom postupku izvrava se poto postane izvrno. Izvrno rjeenje potrebno je
razlikovati od konanog i pravosnanog rjeenja. Konano rjeenje je ono protiv kojeg se alba (vie) ne
moe izjaviti. Pravosnano je rjeenje protiv kojeg se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor.
Dakle, svako pravosnano rjeenje je izvrno. Svako konano rjeenje je izvrno. Obrnuto, svako izvrno
rjeenje nije i konano jer izuzetno moe biti izvreno i ono rjeenje koje nije konano. Izuzetak od
pravila da su pravosnana i konana rjeenja izvrna, jeste u sluaju rjeenja donesenih pod uslovom ili
rokom.

Prvostepeno rjeenje postaje izvrno:

1.
2.
3.
4.

istekom roka za albu, ako alba nije izjavljena;

dostavom stranci, ako alba nije doputena;
dostavom stranci, ako alba ne odgaa izvrenje;
dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija.

Drugostepeno rjeenje postaje izvrno kad se dostavi stranci.

Ako je u rjeenju odreeno da se radnja koja je predmet izvrenja moe izvriti u ostavljenom roku,
rjeenje postaje izvrno istekom tog roka. Ako rok za izvrenje radnje nije odreen rjeenjem, rjeenje
postaje izvrno u roku od 15 dana od dana njegovog donoenja. Rok za izvrenje poinje da tee od dana
kad rjeenje postane izvrno. Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rjeenje postalo izvrno, ne
moe se traiti njegovo izvrenje.
IZVRENJE NA OSNOVU PORAVNANJA
Poto poravnanje ima snagu izvrnog rjeenja, izvrenje se moe provesti i na osnovu zakljuenog
poravnanja, ali samo protiv osobe koja je uestvovala u zakljuivanju poravnanja. Ako je poravnanje
samo djelomino, izvrenje se provodi u obimu u kome je dolo do poravnanja, bez obzira to upravni
postupak u pogledu preostalih taaka jo nije okonan.
IZVRENJE ZAKLJUAKA
Kao i rjeenje, zakljuak se moe izvriti nakon to postane izvran. Zakljuak protiv koga se alba ne
moe izjaviti ili ne odgaa njegovo izvrenj, postaje izvran saoptavanjem, odnosno dostavom stranci
(ako se radi o pismenom zakljuku). Posebna alba protiv zakljuka u naelu nije dozvoljena. Izuzeci su
izriito propisani u zakonu.
alba ne odlae izvrenje zakljuka, osim ako je drugaije predvieno zakonom ili samim zakljukom. U
takvom sluaju zakljuak postaje izvran istekom roka za albu, ako alba nije izjavljena, a ako je
izjavljena dostavljanjem stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija. U ostalim sluajevima
zakljuak postaje izvran pod zakonskim uvjetima za izvrnost rjeenja. Za izvrenje zakljuaka vae i
sve ostale odredbe o izvrenju rjeenja.

108

109

SVRHA IZVRENJA RJEENJA

Izvrenje rjeenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novanih potraivanja ili
nenovanih obaveza. Novana potraivanja su potraivanja izraena u novcu. Izvrenje u cilju
ostvarivanja novanih potraivanja po pravilu se sprovodi sudskim putem. Izvrenje administrativnim
putem radi ispunjenja novanih obaveza izuzetno se sprovodi iz primanja po osnovu radnog odnosa. Ovo
izvrenje administrativnim putem moe se sprovesti samo po pristanku izvrenika.
Izvrenje radi ispunjenja novanih obaveza izvrenika, tj. izvrenje njegove obaveze na davanje odreene
sume novca, moe se provoditi na novanim i drugim potraivanjima koja sam izvrenik ima prema
treim licima, zatim prema pokretnim fizikim stvarima, te na nekretninama izvrenika.
Nenovane obaveze su obaveze koje se sastoje u: izvrenju neke radnje, uzdravanju od neke radnje
odnosno trpljenju, te davanju neke stvari osim novca.
ZATITA IZVRENIKA
Izvrni organ je po zakonu duan da izvrenje provede na nain i uz primjenu onog sredstva koje je
najblae po izvrenika, ako kojim se ostvaruje cilj izvrenja. Koje je od raspoloivih sredstava najblae po
izvrenika odluuje po slobodnoj ocjeni organ nadlean za izvrenje. Uslov je samo da se tim sredstvom
ostvari cilj izvrenja.

VRIJEME PROVOENJA IZVRENJA

Radnje izvravanja se po pravilu provode radnim danom, i to danju a ne nou. Izuzeci od ovog pravila
mogui su samo ako postoji opasnost od nastanka znatne tete i ako je organ koji provodi izvrenje izdao
za to pismeni nalog. Meutim, ako bi radnje izvrenja bile izvrene i mimo zakonskih odredaba o
vremenu izvrenja, one e biti pravno valjane. Zakon ne predvia nikakvu posebnu sankciju za slubene
osobe koje bi sprovele ovo izvrenje, te bi te osobe mogle odgovarati samo po opim odredbama o
disciplinskoj odgovornosti radnika.
POKRETANJE POSTUPKA IZVRENJA
Postupak izvrenja pokree se po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke. Po slubenoj dunosti
izvrenje se provodi kad to nalae javni interes. Izvrenje koje je u interesu stranke provodi se na
prijedlog stranke (trailac izvrenja). Lice protiv kojeg se sprovodi izvrenje naziva se izvrenikom.
VRSTE IZVRENJA
ZUP razlikuje 2 vrste izvrenja: administrativno i sudsko izvrenje. Kriterij za podjelu je nain i propisi
po kojima se provodi izvrenje. Administrativno izvrenje provode organi uprave po odredbama ZUP-a ili
posebnog zakona. Sudsko izvrenje provode nadleni sudovi po propisima koji vae za sudsko izvrenje.
ADMINISTRATIVNO IZVRENJE
Ovo izvrenje provodi se: (1)radi ispunjenja nenovanih obaveza izvrenika i (2)radi ispunjenja novanih
obaveza iz primanja na osnovu radnog odnosa a uz pristanak izvrenika.
Izvrenje radi ispunjenja novanih potraivanja u ostalim sluajevima provodi se sudskim putem.
Organi administrativnog izvrenja
Administrativno izvrenje provodi organ uprave koji je o stvari rjeavao u prvom stepenu, ako posebnim
propisom nije za to odreen neki drugi organ.
109

110
Ako je propisano da administrativno izvrenje ne moe provoditi prvostepeni organ, a istovremeno
propisom nije odreen drugi organ za izvrenje, izvrenje provodi opinska odnosno gradska sluba za
upravu nadlena za poslove ope uprave na ijem se podruju nalazi prebivalite, odnosno boravite
izvrenika, ako federalnim odnosno kantonalnim zakonom nije odreena nadlenost drugog organa. Isto
pravilo vai i za administrativno izvrenje rjeenja koja donose institucije sa javnim ovlatenjima, a koje
nisu zakonom ovlatene da same izvruju svoja rjeenja
Na zahtjev organa nadlenog za izvrenje, pomo pri izvrenju su mu duni pruiti organi unutranjih
poslova.
Postupak sprovoenja administrativnog izvrenja Zakljuak o dozvoli izvrenja i potvrda izvrnosti
Da bi se moglo pristupiti izvrenju rjeenja potrebno je da organ nadlean za provoenje administrativnog
izvrenja donese zakljuak o dozvoli izvrenja. Zakljuak se donosi po slubenoj dunosti ili na zahtjev
traioca izvrenja, a njime se utvruje da je rjeenje koje se ima izvriti postalo izvrno i odreuje nain
izvrenja. Zakljuak se donosi najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je rjeenje postalo izvrno, ako
posebnim propisima nije drugaije odreeno. ZUP propisuje da se taj rok moe produiti jo do 30 dana.
Prvostepeni organ provodi administrativno izvrenje na osnovu rjeenja koje je postalo izvrno i
zakljuka o dozvoli izvrenja. Administrativno izvrenje koje provodi koji drugi organ, provodi se na
osnovu rjeenja na kom je stavljena potvrda izvrnosti i donesen zakljuak o dozvoli izvrenja.
Kad administrativno izvrenje ne provodi prvostepeni organ, ve drugi organ odreen posebnim
propisom, trailac izvrenja podnosi prijedlog za izvrenje organu ili instituciji koja je donijela rjeenje
koje treba izvriti. Ako je rjeenje postalo izvrno, ovaj organ odnosno institucija stavlja na rjeenje
potvrdu da je postalo izvrno (potvrda izvrnosti) i dostavlja ga radi izvrenja organu nadlenom za
izvrenje, s tim to obvezno istovremeno mora predloiti i nain izvrenja. Isti postupak je i u sluaju
izvrenja po slubenoj dunosti, s tim to izostaje prijedlog za izvrenje od strane traioca.
alba u postupku administrativnog izvrenja. Moe se izjaviti alba koja se odnosi samo na izvrenje, a
njome se ne moe pobijati pravilnost rjeenja koje se izvruje. alba se izjavljuje nadlenom
drugostepenom organu, a ne odlae zapoeto izvrenje. Dakle, alba se u administrativnom postupku
moe izjaviti:
1. ako nije donesen zakljuak o dozvoli izvrenja, a pristupi se izvrenju;
2. protiv zakljuka o dozvoli izvrenja, ako nareena ili primijenjena sredstva prinude nisu
zasnovana na zakonu ili nisu najblaa za izvrenika;
3. zbog trokova izvrenja.
Trokove postupka u vezi sa izvrenjem po pravilu snosi izvrenik. Ako se od njega ne mogu naplatiti,
snosi ih stranka po ijem je prijedlogu izvrenje provedeno. Trokovi se odreuju zakljukom organa koji
provodi administrativno izvrenje. Protiv tog zakljuka albu mogu izjaviti i izvrenik i trailac izvrenja.
Obustavljanje i odlaganje administrativnog izvrenja
Organ nadlean za administrativno izvrenje obvezan je po slubenoj dunosti obustaviti zapoeto
izvrenje i provedene radnje ponititi, ako se utvrdi:
- da je obaveza izvrena,
- da izvrenje nije bilo uope doputeno,
- da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obavezi,
- ako trailac izvrenja odustane od svog zahtjeva, odnosno ako je izvrno rjeenje poniteno ili
ukinuto.
Administrativno izvrenje e se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvrenja obaveze dozvoljen poek,
ili je umjesto privremenog rjeenja koje se izvrava doneseno rjeenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od
privremenog rjeenja. Odgaanje izvrenja odobrava organ koji je donio zakljuak o dozvoli izvrenja.

110

111
IZVRENJE NOVANE KAZNE PO ZUP-u
Novane kazne izreene po ovom zakonu izvravaju organi nadleni za izvrenje novanih kazni
izreenih za prekraje. Novana kazna se naplauje u korist Federacije, kantona ili opine odnosno grada,
zavisno od toga iji je organ izrekao kaznu.
SUDSKO IZVRENJE
Izvrenje se provodi sudskim putem radi ispunjenja izvrenikovih novanih obaveza i to kako na
njegovim fizikim stvarima i nekretninama, tako i na njegovim novanim ili drugim potraivanjima.
Trailac izvrenja se svojim prijedlogom za izvrenje obraa organu ije se rjeenje treba izvriti, a ne
neposredno sudu. Organ utvruje da je rjeenje postalo izvrno i na rjeenje stavlja potvrdu izvrnosti, a
zatim ga sa zahtjevom za izvrenje dostavlja sudu nadlenom za izvrenje. U zahtjevu se moe predloiti
nain izvrenja i oznaiti predmete na kojima bi trebalo provesti izvrenje.
Na osnovu rjeenja koje se treba izvriti i na kome je stavljena potvrda izvrnosti, sud donosi zakljuak o
dozvoli izvrenja. Izvrenje se obavlja po propisima koji vae za sudsko izvrenje, a ne po ZUP-u.
ADMINISTRATIVNO IZVRENJE NENOVANIH OBVEZA
Izvrenje radi ostvarenja nenovanih obveza izvrenika provodi se na 2 naina: preko drugih osoba ili
putem prinude, zavisno od toga da li su te obaveze zamjenjive ili nezamjenjive. Zamjenjiva je nenovana
obaveza koja se sastoji u izvrenju radnje koju moe izvriti druga osoba. Nezamjenjiva je obaveza koja
se sastoji u dunosti izvrenika da neto dopusti ili trpi, ili je predmet izvrenja izvrenikova radnja koju
umjesto njega ne moe izvriti druga osoba.
Izvrenje preko drugih osoba
Ako se izvrenikova obaveza sastoji u izvrenju radnje koju moe izvriti i drugo lice (zamjenjiva
obaveza), a izvrenik je ne izvri uope, ili je ne izvri u cjelosti, ova radnja e se izvriti preko drugog
lica na troak izvrenika. Kad je rok za radnju odreen, rjeenje e postati izvrno istekom tog roka. Ako
rok nije posebno odreen, rjeenje postaje izvrno istekom 15 dana od dana donoenja rjeenja.
Kad protekne rok za izvrenje, izvrenik se zakljukom opominje na dunost izvrenja radnje i ostavlja
mu se izvjesno vrijeme da sam izvri radnju pod prijetnjom prinudnog izvrenja. Izvrenju preko druge
osobe pristupie se i kad je stranka poela izvravati radnju, ali je tu radnju u roku izvrila samo
djelimino.
Organ koji provodi izvrenje neposredno isplauje naknadu licu kome je izvrenje povjereno, a konane
trokove snosi izvrenik putem regresa koji prema njemu ima organ administrativnog izvrenja. Trokovi
izvrenja preko drugog lica utvruju se posebnim zakljukom. Ako izvrenik ove trokove ne plati,
naplata se izvrava prinudnim putem, po propisima o izvrenju novanih potraivanja.
Organ koji provodi izvrenje moe zakljukom naloiti izvreniku da unaprijed poloi iznos koji je
potreban za podmirenje trokova izvrenja, a da se obraun naknadno izvri. Zakljuak o polaganju ovog
iznosa je izvran.
Izvrenje prisilom
Nezamjenjiva obaveza izvrava se prisiljavanjem izvrenika. Izvrenik se prisiljava na izvrenje obaveze
ako je duan da neto dopusti ili trpi, pa postupa protivno toj obavezi, ili ako je predmet izvrenja
izvrenikova radnja koju umjesto njega ne moe izvriti drugo lice. Organ koji provodi izvrenje e
izvrenika prisiliti na ispunjavanje obaveze izricanjem novanih kazni. Naime, organ koji provodi
izvrenje e najprije zaprijetiti izvreniku primjenom prisilnog sredstva, ako svoju obvezu ne izvri u
ostavljenom roku. Ako izvrenik u toku tog roka poduzme neku radnju protivno svojoj obavezi, ili ako
ostavljeni rok protekne bezuspjeno, zaprijeeno prisilno sredstvo e se odmah izvriti, istovremeno
111

112
odrediti novi rok za izvrenje radnje i zaprijetiti novom, stroijom prisilnom mjerom. Prisilna novana
kazna koja se po ovoj osnovi izrie ne moe biti vea od 50KM (prvi i svaki naredni put). Naplaena
novana kazna se ne vraa.
Izvrenje nenovane obaveze se prema prirodi obaveze moe provesti i neposrednom prisilom, ukoliko
se primjenom prethodno navedenih naina ne moe uope provesti, ili se ne moe provesti pravovremeno
(npr.privoenje u sluaju neodazivanja).
Kad je na osnovu rjeenja provedeno izvrenje, a to rjeenje se kasnije poniti ili izmijeni, izvrenik ima
pravo da trai da mu se vrati ono to mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizilazi iz novog
rjeenja. O ovom traenju rjeava organ koji je donio zakljuak o dozvoli izvrenja.
IZVRENJE RADI OSIGURANJA I PRIVREMENI ZAKLJUAK
Izvrenje radi osiguranja
Radi osiguranja izvrenja, zakljukom se moe dozvoliti izvrenje rjeenja i prije nego to je ono postalo
izvrno, ako bi bez toga moglo biti osujeeno ili znatno oteano izvrenje nakon to rjeenje postane
izvrno. Ako je rije o obavezama koje se prisilno izvravaju samo na prijedlog stranke, predlaga mora
opasnost od spreavanja ili oteavanja ispunjenja uiniti vjerovatnom, a organ moe izvrenje iz
uvjetovati davanjem osiguranja. Protiv ovog zakljuka je doputena posebna alba, koja ne odlae
provoenje izvrenja. Izvrenje se moe provoditi administrativnim ili sudskim putem.
Privremeni zakljuak o osiguranju
Ako postoji ili je uinjena bar vjerovatnom obaveza stranke, a postoji opasnost da e obavezana stranka
osujetiti ili znatno oteati izvrenje te obaveze, organ nadlean za donoenje rjeenja o obavezi stranke
moe prije donoenja rjeenja o toj obvezi donijeti privremeni zakljuak radi osiguranja izvrenja
obaveze. Ako je pravosnanim rjeenjem utvreno da pravno ne postoji obaveza za ije je osiguranje bio
donesen privremeni zakljuak, ili je na drugi nain utvreno da je zahtjev za donoenje privremenog
zakljuka bio neopravdan, tetu e oteenoj stranci naknaditi predlaga u iju je korist privremeni
zakljuak donesen. Ako je oito da je privremeni zakljuak bio isposlovan iz obijesti, predlaga e se
kazniti novanom kaznom do 50KM. Protiv zakljuka o kazni doputena je posebna alba koja odgaa
izvrenje zakljuka.
PETI DIO

UPRAVNI SPOR
OSNOVI UPRAVNOG SPORA
POJAM UPRAVNOG SPORA
Upravni spor se moe definisati kao spor koji za predmet ima upravni akt i u kome se odluuje o
zakonitosti upravnog akta.
UPRAVNI SPOR KAO OBLIK KONTROLE NAD UPRAVOM
Kontrola je drutveni odnos izmeu kontrolora i kontrolisanog u kome kontrolor uporeuje rad ili
rezultate rada kontrolisanog sa unaprijed postavljenim mjerilima, ocjenjuje postignuti uinak, i po potrebi
vri odgovarajuu intervenciju u vezi sa predmetom kontrole.
Kontrola se moe podijeliti na unutranju i vanjsku. Unutranja kontrola u upravi, tj. kontrola izmeu 2
organa uprave naziva se upravna kontrola. Nadleni organ je ostvaruje nad zakonitou i cjelishodnou
izdatog upravnog akta. Vanjska kontrola u odnosu na upravne akte vri se od strane sudova u vidu
upravnog spora.

112

113
VRSTE UPRAVNIH SPOROVA
Osnovne podjele upravnih sporova su:
1. sporovi o zakonitosti upravnih akata i sporovi pune jurisdikcije;
2. prethodni i naknadni upravni sporovi;
3. objektivni i subjektivni upravni sporovi.
Spor o zakonitosti upravnog akta je spor u kome sud samo ocjenjuje zakonitost osporenog upravnog
akta. Ako utvrdi da je nezakonit, akt e biti poniten u cjelini ili djelomino. Sud nije ovlaten presudom
rijeiti stvar koja je bila predmet upravnog postupka.
Spor pune jurisdikcije je spor u kome sud sam rjeava upravnu stvar. Presuda donesena u ovom sporu
ima 2 dijela: u prvom dijelu se upravni akt ponitava kao nezakonit, a u drugom se odluuje o pravu ili
obavezi tuioca.
Zakon o upravnim sporovima je ostavio sudu da cijeni da li e neki spor rijeiti kao spor o zakonitosti ili
spor pune jurisdikcije.
Prethodni upravni spor vodi se zbog neizdavanja traenog upravnog akta u upravnom postupku. Ovdje
se radi o tzv.utnji uprave, pa se spor vodi protiv nepostojeeg akta pretpostavljene negativne
sadrine. Cilj je da sud svojom odlukom naredi donoenje upravnog akta.
Naknadni upravni spor vodi se o zakonitosti donesenih upravnih akata.
Objektivni i subjektivni upravni sporovi se dijele po 2 kriterija: po kriteriju vrste akta koji moe biit
predmet spora i po kriteriju cilja spora. Po kriteriju vrste akta, subjektivnim se smatra upravni spor koji za
predmet ima upravni akt (pojedinani autoritativni akt), a objektivnim spor koji za predmet ima opi akt.
U naem pravnom sistemu spor se moe voditi samo protiv upravnog akta.
Po kriteriju cilja, objektivni spor je onaj koji za cilj ima zatitu objektivne zakonitosti, tj. pravnog poretka
kao takvog. Subjektivni je onaj koji za cilj ima zatitu subjektivnih prava pojedinaca.
Ostale vrste upravnih sporova. Primjenom razliitih kriterija, upravni sporovi se mogu podijeliti na:
- spor presuivanja i spor bez presuivanja prema tome da li se na kraju spora donosi presuda ili
rjeenje;
- opi i posebni upravni spor prema tome da li se upravni spor vodi kao pravilo ili kao izuzetak;
- jednostepeni i dvostepeni upravni spor prema tome da li postoji redovna pravna kontrola sudskih
odluka ili ne. U naem pravu dvostepenost upravnog spora je izuzetak.

PREDMET UPRAVNOG SPORA

Jedini predmet upravnog spora u naem pravu je upravni akt. Upravni akt u smislu Zakona o upravnim
sporovima je akt kojim dravni organ ili institucija koja vri javna ovlatenja rjeava o izvjesnom pravu
ili obavezi odreenog pojedinca ili organizacije u odreenoj upravnoj stvari. Dakle, upravni akt mora
ispunjavati uslove koji se odnose na donosioca, mora biti autoritativan, rjeavajui, pojedinaan
(konkretan) i donesen u upravnoj stvari. Da bi mogao biti predmet upravnog spora, upravni akt mora biti
konaan u upravnom postupku.
Postoje 3 naina odreivanja predmeta upravnog spora:
a) Sistem generalne klauzule. Po ovom sistemu upravni spor se moe voditi protiv svih upravnih akata.
b) Sistem enumeracije upravni akt se moe pokrenuti samo protiv akata onih organa, odnosno iz onih
upravnih materija koje su izriito predviene zakonom.
c) Sistem generalne klauzule kombinovan sa sistemom negativne enumeracije znai da se upravni spor
naelno moe voditi protiv svih upravnih akata, a zakonom se nabrajaju izuzeci. Ovaj sistem
prihvaen je i u naem pravu, a negativna enumeracija predviena je samo kad je sudska zatita
osigurana izvan upravnog spora. Ovim izuzetkom Zakon je nastojao izbjei dupliranje sudske zatite.

113

114
Upravni spor se moe voditi i u sluaju utnje uprave. Pretpostavka od koje zakon pritom polazi
jeste da je u tom sluaju odbijen zahtjev stranke, odnosno da joj je odbijena alba. Mada akta nema,
utnja se izjednaava sa negativnim rjeenjem jer su posljedice za stranku iste.
Razlozi za osporavanje upravnog akta su nezakonitosti koje mogu biti materijalno-pravne i formalnopravne prirode.
Materijalno-pravna nezakonitost ima 2 osnovna vida: neprimjenjivanje odgovarajueg propisa za
rjeavanje stvari u konkretnom sluaju i pogreno tumaenje sadrine odgovarajueg materijalnog
propisa. Formalno pravne nezakonitosti takoe imaju 2 osnovna vida: nenadlenost organa i povreda
pravila postupka. Pod nenadlenou se podrazumijeva stvarna i mjesna nenadlenost, kao i rjeavanje od
strane neovlatenog slubenog lica organa koji je inae nadlean. Povreda pravila upravnog postupka se
javlja u vidu: nedostataka u provoenju postupka, greaka prilikom utvrivanja injeninog stanja, te
izvoenja nepravilnog zakljuka iz pravilno utvrenih injenica.
Mogunost voenja upravnog spora protiv tzv. diskrecionih upravnih akata. Upravnosudskoj kontroli u
cjelini podlijeu vezani upravni akti, kao i pravno vezani dijelovi akata donesenih po slobodnoj ocjeni
(diskrecionih akata). ZUS je ideju o mogunosti osporavanja diskrecionih akata dao u formulaciji prema
kojoj nema nepravilne primjene propisa kad je nadleni organ rjeavao po slobodnoj ocjeni na osnovu i
u granicama ovlatenja koje mu je dato pravnim propisima, u skladu sa ciljem u kome je ovlatenje
dato.
SUBJEKTI UPRAVNOG SPORA
Sudovi
Sistem redovnih sudova (angloameriki sistem) nastao je u V.Britaniji, odakle se prenio u njene
nekadanje kolonije.
Sistem posebnih upravnih sudova (francuski sistem) nastao je u Francuskoj, a zatim primijenjen u
mnogim zemljama Evrope, pa i na drugim kontinentima u Njemakoj, Austriji, Belgiji, Holandiji,
Grkoj, Italiji, paniji, jedno vrijeme u Meksiku itd. U nastojanju da uprava ostane odvojena od sudske
vlasti, a da se istovremeno obezbijedi njena objektivna kontrola, izvrenja je podjela uprave na aktivnu i
savjetodavnu (Dravni savjet) koja vri kontrolu zakonitosti i cjelishodnosti rada uprave. Meutim, i jedni
i drugi organi su hijerarhijski podreeni efu upravne vlasti, ime dolazi u pitanje objektivnost suenja od
strane savjetodavne uprave.
U BiH su za rjeavanje upravnih sporova nadleni su redovni sudovi, tj. najvii sud kantona i Vrhovni
sud Federacije, zavisno od toga iji upravni akt je predmet spora. Vrhovni sud Federacije odluuje o
tubama protiv konanih upravnih akata federalnih organa uprave, ustanova, drugih federalnih institucija
i institucija koje imaju javne ovlasti, a koje su osnovane federalnim zakonom. Najvii sud kantona
odluuje o tubama protiv akata kantonalnih, gradskih i opinskih organa odnosno slubi, ustanova i
institucija. Sudovi odluuju u vijeu sastavljenom od trojice sudija.
Eventualni sukob nadlenosti kantonalnih sudova rjeava Vrhovni sud Federacije, ije rjeenje je konano
i obavezujue.
Stranke
U upravnom sporu postoje 2 suprotstavljene strane tuilac i tueni. ZUS poloaj stranke priznaje i osobi
na iju neposrednu tetu bi ilo ponitavanje osporenog akta (zainteresirano lice).
Tuilac. Upravni spor mogu pokrenuti samo ovlatena lica. To su:
1. pojedinac i pravno lice;
2. dravni organ, poslovna jedinica preduzea, naselje, grupa graana i sl (ako mogu biti nosioci
prava i obaveza o kojima se rjeava u upravnom postupku);
3. politiko-teritorijalna zajednica ili organizacija;
4. ovlateni dravni organi javni tuilac i javni pravobranilac, te ombudsman.
114

115
Navedeni subjekti se za konkretnu tubu mogu vezati po 2 osnova:
1. da im je upravnim aktom povrijeeno pravo ili neposredni lini interes zasnovan na zakonu
(subjektivni upravni spor). I kad se radi o povredi prava i povredi interesa, dovoljno je da tuilac
iznese u tubi kako on smatra da mu je u vezi sa konkretnim aktom povrijeeno pravo odnosno
interes, pa mu tuba ne smije biti odbaena odnosno mora biti uzeta u postupak;
2. radi zatite zakonitosti (objektivni upravni spor).
Tuena strana u upravnom sporu je organ iji se akt osporava. Po pravilu se kao tuena strana pojavljuje
drugostepeni organ, jer se spor vodi protiv konanog upravnog akta. U sporu povodom utnje uprave,
tuena strana je organ koji je bio duan da donese konani upravni akt. Ako se radi o zbirnom (sloenom)
upravnom aktu, tuena strana je organ koji je izdao, odnosno donio rjeenje.
Zainteresirano lice u upravnom sporu. Mada po ZUS-u ovo lice ima poloaj stranke, ono se po logici
stvari stavlja na stranu tuene strane u upravnom sporu, jer je to lice na iju bi neposrednu tetu ilo
ponitavanje upravnog akta. Dakle, tom licu je interes da se osporavani akt brani, tj. da ostane na snazi, a
ne da ga napada. Ovo lice se po pravilu javlja u viestranakim upravnim stvarima, a ujednostranakim
samo onda kad se upravni spor vodi po tubi ovlatenog dravnog organa koji rjeenje pobija sa
stanovita zakonitosti.

POSTUPAK U UPRAVNOM SPORU

POKRETANJE UPRAVNOG SPORA TUBA
U formalnopravnom smislu tuba je podnesak koji treba biti sastavljen na propisani nain i blagovremeno
upuen sudu od strane legitimiranog lica radi ostvarivanja pravne zatite u jednoj upravnoj stvari.
U materijalnopravnom smislu tuba je zahtjev za ponitavanjem odgovarajueg upravnog akta, ime se
raiava nastala sporna situacija u vezi sa tim aktom. Kad se upravni spor vodi zbog utnje uprave,
zahtjev tube je da sud naloi tuenom organu donoenje takvog akta.
Podjela tubi. Tuba za ponitenje upravnog akta je ustvari kondemnatorna tuba, jer se njome zahtijeva
ponitenje nezakonite aktivnosti (upravni akt) upravnog organa i da se naloi tuenom ponaanje po
zakonu (da donese zakonit akt ili da ne donese nikakav akt). Kad se tuba odnosi na to da sud treba i
odluiti o spornom pitanju, onda je tuba kumulativno: kondemnatorna i konstitutivna (sud sam
konstituira zakonit pravni odnos).
Rokovi za tubu. ZUS predvia 2 roka: 30 dana i 60 dana. Rok od 30 dana je pravilo, a rok od 60 dana je
izuzetak koji se odnosi samo na dravni organ kao tuioca, tj. kad se radi o objektivnom upravnom sporu.
Rok je prekluzivan, a tee od dana dostavljanja konanog upravnog akta stranci, s tim to dan kad je
dostavljanje izvreno ne ulazi u rok za tubu, ve on poinje tei prvog narednog dana. Za poetak roka
irelevantno je da li je radni ili neradni danu, a ako se rok okonava u neradni dan, onda on istie prvog
narednog radnog dana.
Sadraj tube. Elementi tube mogu se grupisati u 3 cjeline: u pogledu tuioca, u pogledu upravnog akta i
u pogledu zahtjeva tube.
U odnosu na tuioca navode se elementi koji su nuni za njegovu identifikaciju: ime, zanimanje i mjesto
stanovanja, odnosno naziv i sjedite ako je tuilac pravno lice ili dravni organ.
U pogledu upravnog akta protiv kojeg je tuba upravljena, treba navesti naziv organa koji je donio akt,
broj i datum donoenja akta. Osporeni akt treba priloiti uz tubu (u originalu ili prepisu).
U pogledu zahtjeva, tuilac je duan kratko navesti razloge zbog kojih je nezadovoljan upravnim aktom,
kao i u kom pravcu i obimu predlae ponitavanje upravnog akta. Takoe se mora navesti zahtjev za
povrat stvari ili naknadu tete, ako takav zahtjev postoji.
115

116
Predavanje tube. Tuba se moe predati neposredno ili poslati potom, s tim to se ako je predata
poti preporueno, dan predaje tube poti se smatra kao dan predaje sudu, bez obzira kad je ona prispjela
na sud. Tuba se moe izjaviti i na zapisnik kod nadlenog ili bilo kog drugog redovnog suda. Pritom se
kao dan podnoenja tube uzima dan kad je sainjen zapisnik. Vojna lica predaju tubu vojnoj jedinici,
ustanovi ili tabu, u mjestu gdje ne postoji redovna pota. Pritom se dan predaje njima smatra kao dan
predaje sudu. Ako u tim mjestima postoji redovna pota, ta lica tubu predaju na redovan nain, kao i svi
ostali.
Ako tuba ima nedostatke, predsjednik vijea e pozvati tuitelja da ih otkloni u odreenom roku (obino
8 ili 15 dana), pouiti ga ta i kako da uini i koje su mogue posljedice ako ne postupi po traenju suda.
Ako tuilac u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke, a oni su takvi da spreavaju rad suda, sud e tubu
odbaciti kao neurednu. Samo u sluaju ako je akt protiv kojeg je tuba podnesena nitav, sud e postupiti
i po neurednoj tubi, jer se na nitavost pazi po slubenoj dunosti.
Odustajanje od tube mogue je u svim fazama postupka, najdalje do donoenja odluke. U sluaju
odustanka od tube, sud postupak obustavlja rjeenjem. O odustanku se daje izjava koja mora biti jasna i
izriita, a ne moe se bilo ime uslovljavati. Od tube se moe odustati u cjelini ili samo od dijela
tubenog zahtjeva. Izjava o odustanku se predaje sudu kome je tuba i podnesena, na nain koji vai i za
predaju tube.
Tuba u sluaju utnje uprave. ZUS sa stanovita mogunosti pokretanja upravnog spora u sluaju
utnje uprave predvia 2 situacije: (1) kad ute i prvostepeni i drugostepeni organ; (2) kad je u
prvostepenom postupku rijeeno o zahtjevu, ali nije rijeeno o albi stranke.
Prva situacija ispoljava se kroz 2 modaliteta: ako se radi o dvostepenom rjeavanju i ako se radi o
jednostepenom rjeavanju.
Ako se radi o dvostepenom rjeavanju, pa prvostepeni organ nije donio rjeenje po zahtjevu stranke u
zakonskom roku (60 dana ili krae), stranka je duna izjaviti albu drugostepenom organu kao da je
zahtjev odbijen. Po toj albi drugostepeni organ je obavezan izdati rjeenje u roku od mjesec dana. Ako
taj rok protekne, a organ ne donese rjeenje, stranka je duna da ponovi svoje traenje da se po albi rijei
i da saeka protek roka od narednih 7 dana od tog ponovljenog traenja. Kad i taj rok protekne, stranka
moe podnijeti tubu sudu. Na isti nain moe postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom
postupku nije donio rjeenje prvostepeni organ protiv ijeg akta zakonom nije dozvoljena alba (rok
mjesec + 7 dana).

Dejstvo tube na izvrenje upravnog akta. Tuba u pravilu nema suspenzivno dejstvo, tj. ne spreava
izvrenje akta protiv kojeg je podnesena. Izuzetno, ZUS je predvidio mogunost odlaganja izvrenja
upravnog akta povodom tube i to u 2 vida: obligatorno i fakultativno odlaganje. Uslovi za obligatorno
su:
1. ako bi izvrenje nanijelo tuiocu tetu koja bi se teko mogla popraviti;
2. da odlaganje izvrenja nije protivno javnom interesu;
3. da se odlaganjem izvrenja ne nanosi vea nenadoknadiva teta protivnoj stranci ovaj uslov
dolazi do primjene samo u dvostranakim ili viestranakim stvarima.
Uslovi su kumulativni. Tuilac je u svom zahtjevu za odlaganje izvrenja duan pruiti odgovarajue
dokaze, ili barem uiniti vjerovatnim da su navedeni uslovi ispunjeni.
O fakultativnom odlaganju ZUS navodi da se moe i iz drugih razloga odloiti izvrenje osporenog akta
do konane sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava.
Odlaganje se vri samo po zahtjevu tuioca, o kome odluuje organ iji se akt izvrava u roku od 3 dana
od prijema zahtjeva. Po pravilu je to prvostepeni organ. Akt drugostepenog organa izvrava se ako je
drugostepeni organ rjeavajui po albi izmijenio prvostepeni akt.
TOK POSTUPKA U UPRAVNOM SPORU
116

117
Tok postupka po tubi ima 2 osnovne faze: prethodni (pripremni) postupak po tubi i redovni (glavni)
postupak po tubi. U prethodnom postupku sud ima 2 ovlatenja: odbacivanje tube i ponitavanje akta
zbog bitnih nedostataka koji onemoguavaju ocjenu njegove zakonitosti.
Odbacivanje tube je obavezno ako sud utvrdi:
1. da je tuba podnesena neblagovremeno ili prije vremena;
2. da akt koji se tubom osporava nije upravni akt;
3. da je oigledno da se osporavanim aktom ne dira u pravo tuioca ili neposredni lini interes
zasnovan na zakonu;
4. da protiv osporavanog akta nije izjavljivana alba, mada se ona mogla izjaviti tuba e biti
odbaena u sluaju kad alba uope nije izjavljivana, ali i u sluaju kad je izjavljena pa odbaena
kao neblagovremena;
5. da se radi o stvari o kojoj se po zakonu ne moe voditi upravni spor;
6. da ve postoji pravosnana sudska odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.
Ponitavanje upravnog akta zbog bitnih nedostataka. Nakon to prihvati tubu, sud e prvenstveno
ocijeniti upravni akt u smislu da li on ima bitne nedostatke koji spreavaju ocjenu njegove zakonitosti.
Ako utvrdi da akt ima takve nedostatke, sud e ga presudom ponititi bez dostavljanja tube tuenom
organu na odgovor. Zakon ne konkretizira nedostatke zbog kojih se akt ponitava na ovakav nain, ali se
u sudskoj praksi uzima da je to oblik i sastavni dijelovi rjeenja.
Upravni akt se ponitava presudom, a ne rjeenjem kao to je to sluaj kod odbacivanja tube. Nakon
ponitenog akta, bie potrebno donijeti novi upravni akt ako se radilo o rjeenju donesenom po zahtjevu
stranke. Ako je poniteno rjeenje bilo doneseno po slubenoj dunosti, u pravilu nee biti potrebno
donositi novo rjeenje osim kad pravni propis predvia da se rjeenje po slubenoj dunosti mora donijeti.

Redovni postupak
Procesne radnje suda u redovnom postupku mogu se grupisati u 3 osnovne cjeline:
-

dostavljanje tube na odgovor po jednu kopiju tube sa prilozima sud dostavlja tuenoj strani i
zainteresiranim licima. U odgovoru na tubu pobijaju se navodi tube i iznosi argumentacija u prilog
osporavanog upravnog akta;

obustavljanje postupka (okonanje upravnog spora bez donoenja presude) kad tuilac odustane od
tube ili kad tueni naknadno donesen upravni akt u sluaju utnje uprave;

rjeavanje spora (okonanje spora donoenjem presude).

a) Dostavljanje tube na odgovor.

Sud po jedan prepis tube sa prilozima dostavlja na odgovor tuenoj strani i zainteresiranim licima, ako ih
ima. U odgovoru na tubu se pobijaju navodi tube i iznosi argumentacija u prilog osporenog upravnog
akta. Ovaj odgovor znaajan je i za sud, jer mu omoguava da bolje i potpunije sagleda razloge obiju
strana u sporu.
Slanje tube na odgovor je dunost suda, a odgovor na tubu je pravo tuenog organa i
zainteresiranog lica. Oni na tubu mogu odgovoriti, ali nisu obavezni. Rok za odgovor odreuje sud, a
on ne moe biti krai od 10 niti dui od 20 dana. Po isteku roka sud uzima stvar u rjeavanje i bez
odgovora, ali ako odgovor stigne i poslije isteka roka a prije nego je sud uzeo stvar u rjeavanje, smatrae
se da je odgovor podnesen na vrijeme.
U navedenom roku tuena strana je duna da poalje sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako
tuena strana ne poalje spise u roku koji joj je odreen, sud e ih ponovo traiti i ponovo odrediti rok za
njihovo dostavljanje. Ako i poslije drugog traenja suda tuena strana ne poalje spise predmeta ili ako
117

118
izjavi da ih ne moe poslati, sud moe stvar rijeiti i bez spisa. Bez spisa sud e moi rijeiti spor ako
se zakonitost osporenog upravnog akta treba cijeniti samo u pogledu spornih pravnih pitanja. Meutim,
ako je sporno injenino stanje, onda e biti potrebno da se odri usmena rasprava radi utvrivanja
injenica.
b) Obustavljanje postupka (okonanje upravnog spora bez donoenja presude)
Postupak u upravnom sporu obustavlja se u 2 sluaja: (1) kad tuilac odustane od tube i (2) kad tueni
organ udovoljava zahtjevu tuioca donoenjem novog upravnog akta umjesto osporenog, odnosno
naknadnim donoenjem upravnog akta u sluaju utnje uprave.
1. Odustajanje od tube. U upravnom sporu dosljedno je primijenjeno stranako naelo. Tuilac moe
tokom cijelog postupka odustati od tube sve do dostavljanja odluke. Kad tuilac odustane od tube,
sud rjeenjem obustavlja postupak.
2. Novi ili naknadno doneseni upravni akt. Kad je tuba podnesena protiv upravnog akta, tueni organ
moe donijeti novi upravni akt kojim ponitava ili mijenja osporeni akt, uvaavajui sve zahtjeve iz
tube (mijenjanje i ponitavanje rjeenja u vei sa upravnim sporom). Ako se radilo o utnji uprave,
tueni organ moe donijeti upravni akt. U oba sluaja upravni organ duan je obavijestiti tuioca i sud
pred kojim je upravni spor pokrenut. Sud zatim rjeenjem nalae tuiocu da se u roku od 15 dana
izjasni da li je zadovoljan novim rjeenjem ili ostaje pri tubi i u kom obimu, odnosno da li tubu
proiruje i na novo rjeenje. Ako tuilac izjavi da je zadovoljan novim rjeenjem, ili ako ne da nikakav
odgovor u ostavljenom roku, sud e donijeti rjeenje o obustavi postupka.
U suprotnom, postupak se nastavlja, a tuilac proiruje tubu i na novi akt. Tada se pred sudom nalaze 2
akta: raniji akt (osporen tubom) i novi akt (na koji je tuba proirena). Sud prvo ispituje zakonitost
novog akta u granicama tubenog zahtjeva. Ako tuba bude odbijena, novi akt postaje pravosnaan i
potpuno je bespredmetno aktueliziranje spora protiv prvobitnog akta. Ako se novi akt poniti presudom,
cio predmet se vraa u stanje koje je prethodilo donoenju novog akta, pa se pred sudom ponovo nalazi
prvi akt.

c) Rjeavanje spora (okonavanje upravnog spora donoenjem presude)

Rjeavanje upravnog spora zaniva se na slijedeim principima:
1. Sud rjeava spor na podlozi injenica utvrenih u upravnom postupku. ;
2. Pri ispitivanju zakonitosti osporenog akta sud se dri granica zahtjeva postavljenog u tubi;
3. Sud rjeava u nejavnoj sjednici;
4. Upravni spor se rjeava presudom.
Sud rjeava spor na podlozi injenica utvrenih u upravnom postupku. Dakle, sud po pravilu ne
utvruje injenino stanje potrebno da se spor rijei, ve to ini organ koji je donio upravni akt, a sud na
osnovu tog injeninog stanja treba odluiti o zakonitosti upravnog akta. Zbog toga je sud ovlaten da
poniti upravni akt kad nae da se spor ne moe raspraviti na osnovu injenica utvrenih u upravnom
postupku zbog greaka u utvrivanju injeninog stanja ili zbog povrede pravila postupka koja su od
uticaja na rjeavanje stvari. Greke u utvrivanju injeninog stanja zbog kojih je sud duan da poniti
osporeni upravni akt su:
1. protivrjenost u spisima u pogledu utvrenih injenica;
2. to su injenice u bitnim takama nepotpuno utvrene;
3. to je iz utvrenih injenica izveden nepravilan zakljuak u pogledu injeninog stanja.
Presudom kojom se ponitava upravni akt u ovom sluaju sud ne rjeava spor meritorno, ve uz
ponitenje upravnog akta nalae organu kako da otkloni ustanovljene nedostatke.

118

119
ZUS je predvidio odreene izuzetke od pravila da sud rjeava upravni spor na podlozi injenica
utvrenih u upravnom postupku. Sud moe da utvrdi injenino stanje i da na osnovu tako utvrenog
injeninog stanja rijei spor ako utvrdi:
1. da bi ponitenje osporenog upravnog akta i ponovno voenje postupka kod nadlenog organa za
tuioca izazvalo tetu koja bi se teko mogla popraviti;
2. da je na osnovu javnih isprava i drugih dokaza u spisima predmeta oigledno da je injenino stanje
drugaije od onoga koje je utvreno u upravnom postupku;
3. da je u istom sporu ve jednom poniten upravni akt, a nadleni organ nije u potpunosti postupio po
presudi.
U ovom sluaju sud utvruje injenino stanje na raspravi ili preko jednog lana vijea, ili preko drugog
redovnog suda ili preko drugog organa.
Pri ispitivanju zakonitosti osporenog akta sud se dri granica zahtjeva postavljenog u tubi. Zakon
propisuje obavezu suda da zakonitost osporenog upravnog akta ispituje u granicama zahtjeva iz tube.
Mimo toga zakonitost upravnog akta se ne cijeni. Izuzetak postoji samo u pogledu nitavosti upravnog
akta. Sud moe ponititi akt i u dijelu koji tubom nije osporen, ako utvrdi da je nitav.
Sud nije duan da postupi po zahtjevu kojim tuilac trai da sud sam i rijei stvar, jer ga zakon ovlauje
da upravnu stvar rijei samo ako podaci postupka pruaju za to pouzdanu osnovu i ako to dozvoljava
priroda stvari.
Sud rjeava u nejavnoj sjednici. Sud rjeava bez prisustva tuilake i tuene strane, kao i zainiteresiranog
lica, ako ga ima. Sudski spor se rjeava po naelima pismenosti i posrednosti, a na osnovu spisa
predmeta.
Zakonom su predviena 2 izuzetka od pravila da sud rjeava na nejavnoj sjednici i da odri usmenu
raspravu. To e biti onda kad sud ocijeni da je to potrebno zbog sloenosti upravne stvari ili ako nae da
je to potrebno radi boljeg razjanjenja stanja stvari. Odravanje usmene rasprave moe predloiti i
stranka.
Dan rasprave odreuje predsjednik sudskog vijea i na raspravu poziva stranke i zainteresirane osobe.
Rasprava se moe odloiti samo iz vanih razloga, o emu rjeava sudsko vijee. Izostanak stranke s
rasprave ne zadrava rad suda. Zbog izostanka stranaka s rasprave ne moe se uzeti da su stranke odustale
od svojih zahtjeva, ve e se njihovi podnesci proitati. Ako na raspravu ne doe ni tuitelj ni tuena
strana, a rasprava se ne odloi, sud e raspraviti spor i bez prisustva stranaka. O raspravi se vodi zapisnik
koji potpisuju predsjednik sudskog vijea i zapisniar. U zapisnik se unose samo bitne injenice i
okolnosti, kao i dispozitiv odluke.
Upravni spor se rjeava presudom. Sud presudom moe odbiti tubu kao neosnovanu odnosno
neopravdanu ili uvaiti tubu i ponititi osporeni upravni akt u cjelini ili djelomino.
SUDSKE ODLUKE U UPRAVNOM SPORU
U upravnom sporu donose se 2 vrste odluka: rjeenje i presuda. Rjeenje se donosi kad se spor zavrava
bez odluke o zakonitosti upravnog akta, a presuda kad se spor zavrava odlukom o zakonitosti upravnog
akta.
Rjeenje
Sud rjeenje donosi u 2 sluaja:
1. Kad odbacuje tubu kao neurednu;
2. Kad obustavlja postupak

119

120
Presuda
Pojam. Presuda je sudska odluka kojom se upravni spor meritorno okonava. Presudom se izrie ocjena o
zakonitosti osporenog upravnog akta.
Vrste. Klasifikacija presuda vri se obzirom na uspjeh tuioca u sporu i obzirom na sadraj pravne zatite.
Prema uspjehu tuioca u sporu, presude se dijele na one kojima se tubeni zahtjev odbija i one kojima se
tubeni zahtjev usvaja.
Tuba se odbija:
- kad tubeni zahtjev nije zasnovan na zakonu (tj.kad je tuba neosnovana) ako je spor pokrenut
protiv upravnog akta;
- kad tubeni zahtjev nije opravdan (tj.kad je tuba neopravdana) ako je spor pokrenut protiv utnje
uprave.
Opravdanost se tie konanosti utnje, a zasnovanost na zakonu se tie toga da li je zahtjev u odnosu na
samo odluivanje u upravnom postupku zasnovan na zakonu. Mada se tuba odbija u oba sluaja, razliiti
su razlozi za to odbijanje jer je i predmet spora razliit u jednom i drugom sluaju.
Presude kojima se tuba usvaja mogu se podijeliti u 2 grupe, zavisno od daljih ovlatenja suda u odnosu
na rjeavanje same stvari. U odnosu na sam predmet mogue su 2 situacije: da je potrebno donijeti novi
akt, ili da akt uope nije potrebno donijeti. U prvom sluaju sud moe presudom sam rijeiti o stvari ili
dati nalog upravnom organu da donese novi akt odreujui mu primjedbe i pravna shvatanja po kojima je
duan da postupi. U prvom sluaju govori se o sporu pune jurisdikcije, a u drugom o sporu ograniene
jurisdikcije. Zakon o upravnim sporovima sudu daje ovlatenje da po vlastitoj ocjeni postupi na jedan ili
drugi nain, uz ogranienje da se kod spora pune jurisdikcije tako moe postupiti samo ako priroda stvari
i podaci postupka za to pruaju pouzdan osnov.
Ako u sluaju utnje uprave sud uvai tubu kao opravdanu, on moe naloiti organu da donese rjeenje
i u tom sluaju se radi o sporu ograniene jurisdikcije. Ako nakon ponitavanja utnje sud sam rijei o
predmetu, radi se o sporu pune jurisdikcije protiv utnje uprave. I ovdje vai ogranienje da to priroda
stvari dozvoljava i da podaci postupka pruaju dovoljan osnov za to.
Presude u sporu pune jurisdikcije donose se i onda kad je tuilac uz zahtjev za ponitavanje upravnog akta
podnio i zahtjev za povrat stvari, odnosno naknadu tete povodom izvrenja osporenog upravnog akta. To
e sud uiniti kad je ponitio osporeni akt i ako mu podaci postupka pruaju pouzdan osnov da o tome
odlui. U protivnom e uputiti tuioca da svoj zahtjev ostvaruje u parnici.
Obzirom na sadraj pravne zatite u parninom postupku se presude dijele na deklarativne,
kondemnatorne i konstitutivne. U upravnom sporu nije uobiajena ovakva klasifikacija presuda.
Meutim, kao i kod tubi to je u odreenoj mjeri mogue uiniti, s tim to se kod presude moe govoriti i
o deklarativnim presudama, odnosno o negativnim deklarativnim presudama (takvih tubi nema u
upravnom sporu). Negativnim deklarativnim presudama ustanovljava se da tuiocu ne pripada ono pravo
za koje je traio pravnu zatitu, pa se stoga negativne deklarativne presude donose povodom
kondemnatornih i kondemnatorno-konstitutivnih tubi, kad tim tubama nije udovoljeno.
Kondemnatorne presude e postojati kad se povodom kondemnatorne tube poniti upravni akt i organu
naloi odgovarajue ponaanje (spor ograniene jurisdikcije). Kondemnatorno-konstitutivne presude e
biti onda kad se akt ponitava kao nezakonit i sud sam rjeava upravnu stvar (spor pune jurisdikcije).
PRAVNA SREDSTVA U UPRAVNOM POSTUPKU
1. Redovna pravna sredstva ALBA
alba u naelu nije dozvoljena. Moe se izjaviti samo ako je u odreenim stvarima propisana zakonom.
Rok za albu i izjavljena alba odlau pravosnanost prvostepene odluke, a blagovremeno izjavljena
alba izaziva drugostepenu odluku. alba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja pobijane
odluke stranci koja izjavljuje albu. Predaje se sudu ija odluka se pobija. Sud ocjenjuje da li su ispunjeni
120

121
procesni uslovi za rjeavanje po albi da li je alba blagovremena, doputena i izjavljena od
ovlatenog lica. Ako postoji neki od ovih nedostataka, alba se odbacuje rjeenjem. Protiv tog rjeenja
doputena je posebna alba, koja se izjavljuje sudu koji je donio rjeenje o odbacivanju albe.
Protiv rjeenja, odnosno presude drugostepenog suda stranka nema pravo albe. Sud o albi odluuje u
vijeu sastavljenom od 5 sudija.
2. Vanredna pravna sredstva
Vanredna pravna sredstva u upravnom sporu su:
a) Ponavljanje postupka;
b) Zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnane sudske odluke;
c) Zahtjev za zatitu zakonitosti.
Ponavljanje postupka vri se iskljuivo po zahtjevu stranke. Razlozi za ponavljanje postupka su:
1. ako stranka sazna za nove injenice ili nae ili stekne mogunost da upotrijebi nove dokaze na
osnovu kojih bi spor bio povoljnije rijeen za nju da su te injenice, odnosno dokazi bili izneseni ili
upotrijebljeni u ranijem sudskom postupku;
2. ako je do odluke suda dolo usljed krivinog djela sudije ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana
prevarnom radnjom zastupnika ili punomonika stranke, njegovog protivnika ili protivnikovog
zastupnika ili punomonika, a takva radnja predstavlja krivino djelo;
3. ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u krivinoj ili graanskoj stvari, a ta presuda je kasnije
ukinuta drugom punomonom sudskom odlukom;
4. ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lana ili lano preinaena, ili ako je svjedok, vjetak
ili stranka, prilikom sasluanja pred sudom dao laan iskaz, a odluka suda se zasniva na tom iskazu;
5. ako stranka nae ili stekne mogunost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu u istom upravnom
sporu;
6. ako zainteresiranoj osobi nije bila data mogunost da uestvuje u upravnom sporu.
Zbog okolnosti iz ta. 1. i 5. ponavljanje e se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije bila u
stanju da te okolnosti iznese u ranijem postupku.
Stranka moe ponavljanje postupka traiti u prekluzivnom roku subjektivnom i objektivnom.
Objektivni rok je 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka za razlog
ponavljanja saznala prije nego to je postupak kod suda okonan, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u
toku postupka, ponavljanje se moe traiti u roku od 30 dana od dana dostavljanja sudske odluke.
Objektivni rok je 5 godina od pravosnanosti sudske odluke ponavljanje se ne moe traiti. Izuzetno, i
poslije roka od pet godina ponavljanje postupka se moe traiti zbog zakonskih osnova navedenih u
takama 2, 3. i 4.
Ponavljanje postupka pokree se tubom. O tubi za ponavljanje postupka rjeava sud koji je donio
odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka.
U tubi se mora naroito navesti:
1. presuda ili rjeenje doneseno u postupku ije se ponavljanje trai;
2. zakonski osnov ponavljanja (lan 52.ZUS) i dokazi, odnosno okolnosti koje ine vjerovatnim
postojanje tog osnova;
3. okolnosti iz kojih proizilazi da je tuba podnesena u zakonskom roku, i ime se to dokazuje;
4. u kom pravcu i u kom obimu se predlae izmjena presude, odnosno rjeenja donesenog u postupku
ije se ponavljanje trai.
O tubi za ponavljanje postupka nadleni sud rjeava u nejavnoj sjednici. Sud e rjeenjem odbaciti
neblagovremenu tubu ili tubu koju je podnijela neovlatena osoba ili ako stranka u tubi nije uinila bar
vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje.
121

122
Ako sud ne odbaci tubu, dostavie je protivnoj stranci i zainteresiranim osobama i pozvati ih da u
roku od 15 dana odgovore na tubu. Nakon isteka ovog roka sud presudom rjeava o tubi. Ako se
ponavljanje postupka dozvoli, stavit e se van snage ranija sudska odluka u cjelini ili djelimino. Ranije
procesne radnje na koje ne utiu razlozi ponavljanja postupka nee se ponavljati. Presudom kojom se
ponavljanje postupka dozvoljava rijeit e se i o glavnoj stvari. Protiv odluke suda dozvoljena su redovna
i vanredna pravna sredstva, koja su dozvoljena i u glavnoj stvari.
Zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnane sudske odluke. Ovo sredstvo koristi stranka protiv
pravosnane sudske odluke kantonalnog suda i protiv odluke vijea Vrhovnog suda FBiH donesene u
upravnom sporu. Razlozi zbog kojih se ovo vanredno pravno sredstvo moe uloiti su povreda
materijalnog prava i povreda bitnih pravila postupka koja su mogla biti od uticaja na rjeavanje stvari.
Rok za podnoenje zahtjeva je 30 dana od dana dostavljanja odluke protiv koje se podnosi zahtjev. O
zahtjevu odluuje Vrhovni sud Federacije. Ako se vanredno preispituje odluka vijea Vrhovnog suda
Federacije, onda o zahtjevu odluuje Vrhovni sud u opoj sjednici.
Zahtjev za zatitu zakonitosti moe izjaviti samo nadleni javni tuilac i to protiv pravosnane odluke
nadlenog suda (tj.protiv presude i protiv rjeenja). Uslov za podnoenje zahtjeva je povreda zakona,
drugog propisa ili opeg akta. Pod povredom zakona podrazumijeva se kako povreda materijalnog, tako i
povreda formalnog propisa. Nije bitno da li je propis povrijeen u korist ili na tetu stranke. Ovo
vanredno pravno sredstvo izjavljuje se Vrhovnom sudu Federacije. Rok za podnoenje je 30 dana od dana
kad je stranci dostavljena sudska odluka protiv koje se zahtjev podnosi.
OBAVEZNOST PRESUDA IZ UPRAVNIH SPOROVA
Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su. Imaju snagu zakonske istine u pogledu
spornog odnosa koji je raspravljen one su pravosnane.
Kad sud odbije tubu, pobijani akt stie pravosnanost i tueni organ ne smiije donositi drugi akt o istoj
stvari. Kad sud uvai tubu i samo poniti akt, mogue je dvostruko postupanje tuenog organa:
a) Da nije potrebno donositi novi akt tada presuda obavezuje tueni organ na neinjenje, tj. da ne
donosi novi akt;
b) Da je potrebno donijeti novi akt tueni organ duan je donijeti novi akt najkasnije u roku od 15
dana od dana dostavljanja presude i vezan je pravnim shvatanjima suda i primjedbama suda u
pogledu postupka.

U drugom sluaju, tueni organ se moe nai u 3 situacije:

1. Da u cjelini postupi po svojoj obavezi;
2. Da donese novi akt u zakonskom roku, ali protivno pravnim shvatanjima ili primjedbama suda. U
ovom sluaju zakon ovlauje tuioca da podnese novu tubu protiv novog upravnog akta. U
naknadnom upravnom sporu sud e ponititi novi osporeni akt i po pravilu presudom sam rijeiti
upravnu stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje akt tuenog organa, koji ne smije bilo ta
odluivati u upravnoj stvari.
3. Da tueni organ uope ne donese upravni akt, protivno svojoj zakonskoj obavezi. Dakle, tueni organ
uti o izvrenju sudske presude. U toj situaciji tuilac se najprije podneskom obraa organu (tj.
tuenoj strani) u kome e traiti donoenje akta. Ako organ ne izda akt u roku od 7 dana nakon
traenja, stranka je ovlatena da izdavanje tog akta trai od suda koji je donio presudu u upravnom
sporu. Ovo traenje ima karakter zahtjeva a ne tube. Sud e zatim od upravnog organa traiti
obavjetenje o razlozima nedonoenja upravnog akta. Nadleni organ je obavjetenje sudu duan dati
odmah, a najkasnije u roku od 7 dana. Ako ovo obavjetenje izostane ili ga sud ocijeni neopravdanim,
sud e meritorno odluiti o toj upravnoj stvari.

122

123

SUDSKA ZATITA USTAVOM ZAJAMENIH SLOBODA I PRAVA OD

POJEDINANIH AKATA I RADNJI
SUDSKA ZATITA OD POJEDINANIH AKATA
U sluaju da su ustavne slobode i prava povrijeene konanim pojedinanim aktom, a nije obezbijeena
druga sudska zatita, ZUS predvia sudsku zatitu odgovarajuom primjenom ovog zakona.
Sudska zatita postoji ako su kumulativno ispunjena 3 uslova:
1. da se radi o slobodama i pravima zajamenim Ustavom i instrumentima Aneksa Ustava FBiH;
2. da su slobode i prava povrijeeni konanim pojedinanim aktom;
3. da protiv takvog akta nije obezbijeena druga sudska zatita.
O zahtjevima za zatitu sloboda i prava graana zajamenih Ustavom, rjeava najvii sud kantona i
Vrhovni sud Federacije, u skladu sa nadlenou tih sudova utvrenom Zakonom o upravnim sporovima.
Nadleni sud o zahtjevu odluuje rjeenjem.
SUDSKA ZATITA U SLUAJU KAD SU USTAVNE SLOBODE I PRAVA POVRIJEENI
RADNJOM
Zatita sloboda i prava graana zajamenih Ustavom osigurava se i u sluaju ako su te slobode ili prava
povrijeeni radnjom slubene osobe u organu uprave odnosno odgovorne osobe u pravnom licu. U
pitanju je radnja kojom se protivno zakonu, neposredno sprijeava ili ograniava odreenom pojedincu
vrenje ustavne slobode ili prava.
Graanin ije je pravo i sloboda povrijeeno radnjom, podnosi zahtjev za zatitu nadlenom sudu. U
zahtjevu se navodi se radnja, mjesto i vrijeme kada je uinjena, podaci o slubenoj osobi odnosno
odgovornoj osobi koja je to uinila, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ogranienje za
vrenje slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom. Zahtjev se moe podnijeti sve dok
radnja traje.
Ako osoba prema kojoj je poduzeta nezakonita radnja nije u mogunosti da sama podnese zahtjev za
zatitu zbog nezakonite radnje, zahtjev moe podnijeti i njen brani drug, dijete, roditelj ili drugi bliski
srodnik.
Po zahtjevu odluuje kantonalni, odnosno Vrhovni sud FBiH. Sud odluku donosi najkasnije u roku od 15
dana od dana prijema zahtjeva.
Primljeni zahtjev sud e bez odlaganja dostaviti na odgovor organu, odnosno pravnom licu koje je
izvrilo radnju. Sud odreuje i rok za odgovor na taj zahtjev.
Prema okolnostima sluaja, sud moe po zahtjevu donijeti odluku odmah i bez prethodnog dostavljanja
zahtjeva na odgovor. Uslov je da podaci u zahtjevu pruaju za pouzdan osnov za takvu odluku.
Kad sud nae da je zahtjev osnovan, donijet e rjeenje kojim e zabraniti dalje vrenje nezakonite radnje.
U protivnom, zahtjev e odbiti rjeenjem.
Na rjeenje kantonalnog suda moe se izjaviti alba Vrhovnom sudu Federacije u roku od tri dana od
dana dostavljanja rjeenja stranci. alba ne odlae izvrenje rjeenja, ali sud moe na zahtjev stranke
odloiti izvrenje ako prema okolnostima sluaja nae da je to potrebno. Rjeenje Vrhovnog suda
Federacije doneseno po zahtjevu, odnosno albi je konano i obavezujue.

123

124
Uprava pitanja:
Pitanja iz prvog djela,tj.150 str.
Upr.pr.kao grana prava
Opsti akti predst.tjela
Opsti akti drz.i fed.organa uprave
Pojam upr.organizacije
Vrste upr.organizacija
Nacelo podjele i jedinstva vlasti
Opsti akti uprave
Materijalni akti uprave
Djelokrug i nadleznost org.uprave
Uprava u BIH
Uprava u FBIH
Organizacija uprave
Princip samoorganiziranosti i vert.povezanost organa
Princip lokalne samouprave
Odnos organa uprave iste ter.jedinice
Odnos organa uprave i sudova
Odnos org.upr.i nadl.tuzilastava
Nacela funkcionisanja org.uprave
Javne sluzbe u uporednom pravu
Javna preduzeca i ustanove
Javna ovlascenja u FBIH i BIH

Iz drugog djela,tj.do 240str.

Sve o drzavljanstvima i eksproprijaciji.
A sto se tice prvog dijela koliko znam najvise pita definiciju uprave,podjela upravnih akata,javne
organizacije,diskrecionu ocjenu obavezno i nekad historijat...

-PRVA PARCIJALA (do 150 str.) postavlja 2 pitanja

Pojam Upravnog prava (pozitivna i negativna definicija Upravnog prava);
Istorijski razvoj (patrimonijalizam);
Opsti akti i materijalni akti Uprave;
Organi Uprave u BiH I FBiH;
Arhiv BiH;
Diskreciona ocjena (naelo zakonitosti);
Institucije koje vre javna ovlatenja (Javne slube, Javna preduzea... sve to je vezano za ovu oblast);
Princip Lokalne samouprave;
Princip Federalizma;
Princip Samoupravnosti;
Odnos organa uprave i sudova;

-DRUGA PARCIJALA (od 150-240 str.) postavlja 2 pitanja

Pojam Upravnog akta;
Vrste Upravnih akata;
Sadrajni elementi Upravnog akta;
Pravno dejstvo Upravnog akta;
Pravosnanost Upravnih akata;
Pogreni Upravni akti (Neuredni, Nepravilni, a posebno obratiti panju na Nezakonite Upravne akte-esto pitanje);
Upravni ugovor (esto pitanje);
Dravljanstvo (posebno obratiti panju na sisteme sticanja drav., zatim sistemi prestanka dravljanstva, zaviajno
pravo),
Javno dobro (sve nauciti iz ove oblasti, jer esto pita);
Eksproprijacija (pojam, vrste...).

124

125
-TREA PARCIJALA (iz skripte) postavlja 2 pitanja
Naela Upravnog postupka (nauciti sva naela, jer sigurno pita jedno);
Nadlenost;
Dokazivanje (najvie pita Javne isprave iz Dokazivanja, ali nauiti sve);
Prvostepeni postupak (sve-Pokretanje postupka, Spajanje stvari u jedan postupak, Izmjena zahtjeva, Odustanak od
zahtjeva, Poravnjanje, Ispitni postupak, Usmena rasprava, Prethodno pitanje);

-ETVRTA PARCIJALA (iz skripte) -2 pitanja

Rjeenje (sve, ali najvie pita Rjeenje sa skraenim obrazloenjem i Rjeenje u obliku slubene zabiljeke u spisu);
albeni postupak (sve, ali najvie pita Suspenzivno i Devolutivno dejstvo albe);
Obnova postupka;
Mijenjanje i ponitavanje rjeenja u vezi sa Upravnim sporom;
Vanredno ukidanje rjeenja;
Oglaavanje rjeenja nitavim;
Izvrenje (sve, ali najvie pita Potvrda izvrnosti i Izvrenje preko drugih osoba).

-PETA PARCIJALA (skripta-postavlja 1 pitanje)

Upravni spor (najvie pita Pojam Upravnog spora u formalnom i materijalnom smislu, metodi upravnog spora...).
Ponosna sam na svoje kolege i kolegice, hvala velika na cestikama. Nemam rijeci.
A kolege i kolegice koje uprava zanima nema problema, obzirom da nemam nikakvih obaveza sad cu vam potanko sve
objasniti sta se uci a sta ne i kakav je ispit.
E ovako, ispit nije tezak, tezi je za naucit nego za polozit. Asistent izgleda zeznuta, al uopste nije. Super je, hoce i
pomoci i tako. Opustite se kod njega.
E ne uci se nikako prekrsajno pravo.

NE UI se:
- sistem up.prava
- opsti akti predsjednika BiH i predsjednika FBiH
- Opsti akti Vijeca Ministara i Vlade FBiH
- Opsti akti federalnih i drzavnih organa
- Provedbeni propisi
-5.6. u vezi sa pitanjem...
- Razvoj uprave u Jugoslaviji
- Jedinstvo vlasti u Jugoslaviji, sa podnaslovima naravno
- Sredstva za rad i radni odnosi (130 - 141)
- UPRAVNI ODNOS PITA ONE KOJI IMAJU VISOKE OCJENE
- Izuzece (290...)
- Stranka i njeno zastupanje (do 307)
- Pozivanje(sve)
- Zapisnik (sve)
- Dostavljanje (sve)
- rokovi
- Odrzavanje reda
- Troskovi
- POstupak u upravnom sporu(do 510)
- Redovni postupak(do 529, ali pta Zahtjev za zastitu zakonitosti)
- Sudska zastita ustavom zajamcenih sloboda i prava od pojedinacnih akata i radnji
Eh, kod upravnog spora najvise pita "Na cijoj strani stoji 3. zainteresovano lice u sporu?" odgovor je " na strani tuzenog",
Eto pa sretno !

125