WOYZECK

Georg Bchner
Kombinirana verzija Henrija Poschmanna

LIKOVI
FRANZ WOYZECK
MARIE
TAMBOURMAJOR
KAPETAN DOKTOR
PROFESOR
IZVIKIVA, pred jednom atrom
ANDRES, Woyzeckov drugar
BAKA
KARL, idiot
MARGRETH, Marieina susjeda
, djevojka na igranci
IDOV, staretinar
GOSTIONIAR
PODOFICIR
SUDSKI POSLUITELJ
PRVI KALFA
DRUGI KALFA
PRVI OVJEK
DRUGI OVJEK
PRVO DIJETE
DRUGO DIJETE
TREE DIJETE
STARAC
CHRISTIAN, sin Marie i Woyzecka
LIJENIK (SUDSKE MEDICINE)
SUDAC
VOJNICI, studenti, ljudi
VAARSKI KONJ

1. OTVORENO POLJE. GRAD U DALJINI

(Woyzeck i Andres sijeku tapove u grmlju.)
WOYZECK: Da, Andres, ovom prugom, tu iznad trave, tamo, tu se uveer kotrlja ta glava, neki ovjek ju je
jednom podigao mislei da je je. Tri dana i tri noi kasnije on je leao na piljevini. (tiho) Andres, to su bili
masoni, znam to, masoni, tiho!
ANDRES (pjeva):
Dva zeca tamo sjeahu
I travu, travu zelenu jeahu...
WOYZECK: Tiho! Kucka! ta?
ANDRES:
Popasoe travu, travu zelenu
Dok ne ogolie cijelu ledinu.
WOYZECK: Kucka iza mene, ispod mene (Udara nogom po zemlji.), uplje, uje li? Sve je dolje uplje.
Masoni!
ANDRES: Ja se bojim.
WOYZECK: Tako je udno tiho. Doe ti da ne die, Andres!
ANDRES: ta je?
WOYZECK: Govori togod! (Bulji u krajolik.) Andres! Kako je svijetlo! Plamen leti preko neba i tutanj se
obruava ovamo nadolje kao trublje. Kako se die! Bjeimo! Ne osvri se. (Vue ga u grm.)
ANDRES (nakon pauze): Woyzeck, uje li ih jo?
WOYZECK: Tiho, sve je tiho, kao da je svijet umro.
ANDRES: uje li? Bubnjaju unutra. Moramo ii.

2. GRAD
(Marie s djetetom na prozoru. Margreth. Prolazi povorka, tambourmajor naprijed.)
MARIE (njiui dijete u naruju): Ha, maleni! Sa ra ra ra! uje li? Dolaze.
MARGRETH: Kakav mukarac, kao stablo.
MARIE: Gazi onim svojim nogama ko lav.
(Tambourmajor pozdravlja.)
MARGRETH: Kako mio pogled, gospa susjeda! Nismo navikli kod vas.
MARIE (pjeva): Vojnici, vojnici, to su lijepi momci...
MARGRETH: Oi vam se i dalje sjaje.
MARIE: Pa neka! Odnes'te i vi svoje oi idovu, nek vam ih oisti, moda i uglanca, pa bi ih se onda
moglo prodati ko dva dugmeta.
MARGRETH: Ko mi to kae? Vi? Gospoo djevice, ja sam jedna pristojna persona, a vi, ma vi vidite kroz
sedmere kone hlae!
MARIE: Drolja! (Zalupi prozor.) Doi, maleni moj. ta e nama ljudi? Pa ti si samo jedan siroti kurvin sin i
raduje svoju mater svojim nezakonitim licem. Sa! Sa! (Pjeva):
ta ' sad, curo, od sebe,

Bez mua ima d'jete

ta imam tude pitati
Kad mogu svu no pjevati.
Hej, haj, ido moj! Juhaj, haj!
Niko mi nita ne moe tu.
Prei, Ivo, est b'jelaca tvoji'
Do sita ih iznova nahrani.
Al' ne deru oni zob,
I ne lou hladnu vodu,
Samo hladno vino. Juhu!
Hladno vino mora biti.
(Kucanje na prozoru.)
MARIE: Ko je? Jesi li ti, Franz? Ui!
WOYZECK: Ne mogu, moram na prozivku.
MARIE: ta ti je, Franz?
WOYZECK (tajnovito): Marie, opet je bilo neto, puno, zar nije zapisano: i pogledaj gdje se die jedan dim
od tala, kao dim od poreta.
MARIE: ovjee!
WOYZECK: To je ilo za mnom do pred grad. Na ta e to izai?
MARIE: Franz!
WOYZECK: Moram ii. (Odlazi.)
MARIE: Ovaj ovjek, tako je sluen. Svoje dijete nije ni pogledao. On uvijek odskae s mislima iznad. to
si to tako tih, maleni? Boji se? Postaje mrano, pomislio bi ovjek, slijep je. Inae svijetli kao da je unutra
fenjer. Ne mogu ovo izdrati. Hvata me jeza. (Odlazi.)

3. TRG. TEZGE. SVJETLA

STARAC (Pjeva, a jedno dijete plee.):
Na svijetu nema ostanka.
Svi moramo umrijeti,
To znamo od svog postanka!
WOYZECK: Hej! Hopsa! Siroti ovjek, stari ovjek! Siroto dijete, mlado dijete! Hej, Marie, hoe li da te
ponesem? ovjek mora... da bi mogao jesti. Ludi svijet! Lijepi svijet!
IZVIKIVA (pred jednom atrom): Dame i gospodo! Dame i gospodo! Ovdje, samo ovdje moete vidjeti
astronomskoga konja i male kanalske 'tice, koje su ljubimci svijeh vlastodraca Europe i lanovi svijeh
uenijeh drutava; prorie ljudima sve koliko su stari, koliko djece, koje bolesti. Ispaljuje pitolj, stoji na
jednoj nozi. Sve je to odgoj, ono ima svoj stoni razum ili, mnogo prije, svoju razumnu stonost. Nije ono
individuum glup ko stoka, ko mnoge osobe, ne raunajui potovani publikum. Uite! Ovo e biti jedna
prezentacija, priredba nad priredbama e ovog momenta poeti. Moja gospodo! Moja gospodo! Pogledajte
ovo stvorenje, onako kako ga je dragi Bog dao: nita, ama ba nita. A pogledajte sad umjetnosti: ide
uspravno, ima halju i hlae, ima sablju! Vidite napredak civilizacije. Sve napreduje, konj, majmun, kanalska
'tica. Majmun je ve pravi vojnik, to jo uvijek nije ba puno, najnii stupanj ljudskoga roda! Reprezentacija
poinje! Uiniti poetak poetka.
WOYZECK: Hoe li?

MARIE: to da ne. To mora biti lijepa stvar. Kakve rese ima onaj mukarac, a ona ena hlae.

4. PODOFICIR. TAMBOURMAJOR
PODOFICIR: Stani, sad. Vidi je! Kakva enska!
TAMBOURMAJOR: Vrag, za razmnoavanje konjanika i za uzgoj tambourmajora.
PODOFICIR: Kako ona nosi glavu! Misli da bi je ona crna kosa morala vui nadolje, kao uteg, a one oi,
crne...
TAMBOURMAJOR: Kao da gleda u bunar, ili u dimnjak nadolje. Naprijed, za njom!
MARIE: Kakvo svjetlo!
WOYZECK: Ja... velika crna maka s plamenim oima. Ah, kakva veer!

5. UNUTRANJOST KUICE
IZVIKIVA (s dresiranim konjem): Pokai svoj talent! Pokai svoju stonu razumnost! Postidi ljudsko
drutvo! Moja gospodo, ova ivotinja to je vi ovdje vidite, s repom na tijelu, sa svoja etiri kopita, lan je
svih uevnih drutava, profesor je na naem univerzitetu, na kojem studenti kod njega ue jahanje i ritanje.
To bi bio obini, jednostavni razum. (Konju.) A sada misli s duplim rezonom. ta radi kad misli s duplim
rezonom? Ima li tu, u uenome drutvu, jedan magarac? (Kljuse trese glavom.) Vidite sad dupli rezon! To je
stokognomija. Da, da, nije ovo hajvanska individua, ovo je osoba. ovjek, ivinski ovjek, a ipak stoka,
hajvan. (Konj se ponese nepristojno.) Tako, postidi drutvo! Vidite, ova stoka je jo priroda, neiskvarena
priroda! Uite od njega. Pitajte doktora, to je izrazito kodljivo. To je htjelo rei: ovjee, budi prirodan,
stvoren si kao praina, pijesak, govno. Ho' li biti vie od praine, pijeska, govna? Vidite koji razum! On
moe raunati, a ipak ne moe brojati na prste. Zato? Samo se ne moe izraziti, samo ne eksplicirati, on je
preobraeni ovjek! Kai gospodi koliko je sati. Ko od gospode i dama ima sat, jedan sat?
TAMBOURMAJOR: Sat! (Velianstveno i primjereno izvlai sat iz depa.) Evo ga, gospodine.
MARIE: Ovo moram vidjeti. (Penje se na prvo mjesto. Tambourmajor joj pomae.)

6. MARIE
MARIE: Onaj drugi mu je naredio i on je morao otii. Ha! Jedan mukarac pred drugim.

7. PROFESOROVO DVORITE
(Studenti dolje, profesor na krovnom prozoru.)
PROFESOR: Gospodo, ja sam na krovu, kao David kad je ugledao Bat-ebu; ali ja ne vidim nita osim
rublja to se sui u vrtu djevojakog pansiona. Mi smo, moja gospodo, kod vanog pitanja o odnosu subjekta
prema objektu. Ako uzmemo samo jednu od stvari u kojima se na jednome od visokih stajalita manifestira
organska samoafirmacija boanskoga, i ako istraimo njezine odnose prema prostoru, prema zemlji, prema
planetarnome, ako ja, moja gospodo, ovu maku izbacim kroz prozor, kako e se bitnost ovog bia ponijeti
spram centrum gravitationisa i spram vlastitoga instinkta? Hej, Woyzeck! (galami) Woyzeck!
WOYZECK: Gospodine profesore, ona ujeda.
PROFESOR: Mome, on hvata ovu betiju tako njeno kao da mu je to roena baka.
WOYZECK: Gospodine doktore, ja imam drhtavicu.
DOKTOR (sav radostan): O, lijepo, lijepo, Woyzeck. (Trlja ruke. Uzima maku.) ta to ja vidim, moja
gospodo, nova vrsta Zeja u, jedna lijepa species, bitno razliita, naprijed, gospon doktor. (Izvlai lupu.)
Ricinus, moja gospodo. (Maka pobjegne.) Gospodo, ova ivina nema znanstvenog instinkta.
PROFESOR: Ricinus, ovamo gore, najljepi primjerci, donesite svoje krznene kragne.

DOKTOR: Zato moete, gospodo, vidjeti neto drugo. Vidite ovog ovjeka, ve etvrt godine on ne jede
nita nego graak. Pazite na uinak, opipajte kako mu je puls neujednaen, tu, i oi.
WOYZECK: Gospodine doktore, meni se mrai. (Sjeda.)
DOKTOR: Hrabro, Woyzeck, jo par dana i onda je gotovo. Opipajte, moja gospodo, opipajte. (Pipaju mu
sljepoonice, puls i grudi.) A propos, Woyzeck, mrdaj malo uima za gospodu, to sam im ve htio pokazati.
Kod njega su dva miia djelatna. Idemo!
WOYZECK: Ah, gospodine doktore!
DOKTOR: Betijo, trebam li ti ja ui pokrenuti, hoe li postupiti kao maka!? Tako, moja gospodo, ovo je
prijelazni oblik prema magarcu, est i kao posljedica enskoga odgoja i maternjeg jezika. Koliko ti je dlaka
mater ve iupala iz njenosti za uspomenu? Kosa ti se prorijedila unazad par dana. Da, da, graak, moja
gospodo!

8. SOBA
(Marie, sjedi s djetetom u krilu i komadiem ogledala u ruci.)
MARIE (ogleda se): Kako se ovi kamenovi sijaju! Koji li su? ta je rekao? Spavaj, maleni! Zatvori oi
vrsto (dijete pokriva oi rukama), jo vre, i ostani tako, tiho, da te ne bi odnijelo. (Pjeva.):
Zatvori, curo, kapiju,
dolazi mome cigansko
da te vodi za ruicu
u daleku Ciganiju.
(Opet se ogleda.) Sigurno je zlato! Ovakvi kao ja imaju jedan kutak u svijetu i komadi ogledala, a ja, eto,
imam usta tako crvena kao i velike madame s njihovim velikim ogledalima odozgo do dolje i s njihovom
lijepom gospodom to im ljube ruke. A ja sam samo jedno siroto ensko. (Dijete se uspravlja.) Tiho, maleni,
zatvori oi da ne bi anelak sna, ovako jurei po zidu (Bljeska ogledalom po zidu.), zatvori oi, ili e ti on
pogledati unutra i oslijepiti te.
(Woyzeck ulazi iza nje. Ona kree rukama prema uima.)
WOYZECK: ta ti je to?
MARIE: Nita.
WOYZECK: Ali ti se sija pod prstima.
MARIE: Minduica, nala.
WOYZECK: Ja jo nikad nisam tako naao. Dvije odjednom.
MARIE: Jesam li ja ovjek?
WOYZECK: Dobro je, Marie. Kako mali spava. Uhvati ga pod ruicu, stolica ga ulja. Kapi mu svjetlucaju
na elu; sve je rad pod nebom, znoj ak i u snu. Mi siromasi! Evo opet malo novca, Marie, plaa i neto od
mog kapetana.
MARIE: Bog ti platio, Franz.
WOYZECK: Moram ii. Vidimo se veeras, Marie. Adies.
MARIE (sama, nakon pauze): Ipak sam ja lo ovjek. Mogla bih sama sebe zbosti. Ah! Kakav je svijet? Ma
nek sve ide k vragu, i muko i ensko.

9. KAPETAN. WOYZECK
(Kapetan sjedi na stolici, Woyzeck ga brije.)
KAPETAN: Polahko, Woyzeck, polahko; jedno po jedno; vrti mi se u glavi od njega. ta da radim s deset
minuta, za koliko e on danas ranije zavriti. Woyzeck, nek On samo zamisli da je pred njim jo lijepih
trideset godina ivota, trideset godina! To je 360 mjeseci, a onda dana, sati, minuta! Pa ta On misli s tim
strahovitim vremenom? Nek to lijepo rasporedi, Woyzeck.
WOYZECK: Razumijem, gospodine kapetane.
KAPETAN: Upravo se prestravim za svijet kad pomislim na vjenost. Zanimacija, Woyzeck, zanimacija!
Vjeno je vjeno, to je vjeno, to uvia; ali ono onda opet i nije vjeno, nego je jedan trenutak, da, trenutak.
Woyzeck, najeim se kad pomislim da se svijet okrene u jednom danu. Kakvo je to traenje vremena! Kamo
to vodi? Woyzeck, ne mogu vie pogledati ni mlinski toak, odmah postanem melanholian.
WOYZECK: Razumijem, gospodine kapetane.
KAPETAN: Woyzeck, On uvijek izgleda tako raspaljeno. Dobar ovjek to ne radi, dobar ovjek, koji ima
savjest. Ma neka kae neto, Woyzeck. Kakvo je vrijeme danas?
WOYZECK: Gadno, gospodine kapetane, gadno. Vjetar.
KAPETAN: Ve sam osjetio da vani ima neto brzo. Takav vjetar mi doe neto kao mi. (Lukavo.) Ja
mislim da bi to morala biti sjevero-jugovina.
WOYZECK: Tako je, gospodine kapetane.
KAPETAN: Ha-ha-ha! Sjevero-jugovina! Ha-ha-ha! O kako je On glup, odvratno glup. (Dirnuto.)
Woyzeck, On je dobar ovjek, dobar ovjek, ali (Dostojanstveno.), Woyzeck, On nema morala! Moral, to ti
je kad si moralan, razumije li On to. To je dobra rije. On ima dijete bez crkvenog blagoslova, kako kae na
veleasni gospodin garnizonski sveenik, bez blagoslova crkve, to nisam ja izmislio.
WOYZECK: Gospodine kapetane, dragi Bog nee sirotoga crva gledati prema tome je li izgovoren 'amin'
prije nego je on napravljen. Gospod je rekao: pustite male k meni.
KAPETAN: ta on to pria? Kakav je to udni odgovor? On mene sasvim zbunjuje svojim odgovorom. Kad
kaem On, mislim na Njega, Njega.
WOYZECK: Mi, sirotinja. Vidite, gospodine kapetane, novac, novac... Ko je bez novca. I da mi onda
neko takav doe voditi rauna o moralu u svijetu. Ali, ovjek je i od krvi i mesa. Ma niko od nas sirotinje
nije blaen ni na ovom ni na onom svijetu, ja mislim da bi mi, nek i na nebo dospijemo, morali pomagati
kod grmljavine.
KAPETAN: Woyzeck, On nema vrlina, On nije krepostan ovjek. Meso i krv? Kad ja tako stojim na
prozoru nakon kie i gledam za bijelim arapama kako skakuu po sokacima, dovraga, Woyzeck, tad i meni
nadoe ljubav! I ja sam od mesa i krvi. Ali vrlina, Woyzeck, vrlina! Kako bih tada traio vrijeme? Ja uvijek
sebi kaem: ti si krepostan ovjek (Tronuto.), i dobar ovjek, dobar.
WOYZECK: Da, gospodine kapetane, krepost, ja to jo nisam tako izvjetio. Vidite, mi obini ljudi, nema
to nikakve kreposti, nama samo tako nadoe priroda. Ali kad bih ja bio gospodin, pa kad bih imao eir i
sahat i anglez, pa kad bih mogao otmjeno govoriti, tada bih i ja htio biti krepostan. To mora da je neto
lijepo, to s vrlinama, gospodine kapetane. Ali ja sam siromah.
KAPETAN: Dobro, Woyzeck. Ti si dobar ovjek, dobar. Ali ti previe misli, a to razara, i uvijek izgleda
razdraljivo. Ovaj razgovor me je ve smorio. Idi sada, i ne juri tako; polahko, lijepo, polahko niz ulicu.

10. MARIE. TAMBOURMAJOR

TAMBOURMAJOR: Marie!
MARIE (zagledajui ga, naglaeno): Proetaj se malo preda mnom. Grudi ko u bika, a brada ko u lava.
Nema mu ravnog. Ponosim se ko nijedna druga.
TAMBOURMAJOR: A tek nedjeljom, kad stavim veliku perjanicu i bijele rukavice, ti groma! Marie, princ
uvijek kae: ovjee, ala je to momina.
MARIE (podrugljivo): Ma nemoj! (Stupi pred njega.) Ljudina!
TAMBOURMAJOR: A i ti si prava uzor-ena, vraga mu njegova, mi emo zaeti lozu tambourmajora. Ha?
(Zagrli je.)
MARIE (neraspoloeno): Pusti me!
TAMBOURMAJOR: Divljakuo.
MARIE (bijesno): Samo me dirni!
TAMBOURMAJOR: Zar ti ne viri avo iz oiju?
MARIE: Ma dobro... Ionako je sve svejedno.

11. WOYZECK. DOKTOR

DOKTOR: ta sam to doekao, Woyzeck? ovjek od rijei.
WOYZECK: ta to, gospodine doktore?
DOKTOR: Vidio sam Woyzecka, piao je na ulici, zapiavao je zid kao pas. A ipak dva groa dnevno. Loe
je to, Woyzeck. Svijet se kvari, naglo se kvari.
WOYZECK: Ali, gospodine doktore, ako ovjeku nadoe priroda.
DOKTOR: Nadoe priroda, nadoe priroda! Priroda! Nisam li ja dokazao da je musculus constrictor
vesicae podreen volji? Priroda! ovjek je slobodan, Woyzeck, u ovjeku se individualnost uzdie do
slobode. Mokrau ne moi zadrati! (Odmahuje glavom, stavlja ruke na leda i ide tamo-amo.) Je li on ve
pojeo svoj graak, Woyzeck? Doi e do revolucije u znanosti, ja u je dii u zrak. Urin, 0,10, solnokiseli
amonium, Hyperoxidul. Woyzeck, ne mora li on opet piati? Nek ide unutra i proba.
WOYZECK: Ne mogu, gospodine doktore.
DOKTOR (U afektu.): A na zid piati moe! Ja to imam napismeno, ugovor mi je u ruci. Ja sam vidio,
svojim sam oima vidio, upravo sam proturio nos kroz prozor i pustio da sunane zrake padnu na njega da
bih prouavao kihanje. (Nasrne na njega.) Ne, Woyzeck, ja se ne ljutim. Ljutnja je nezdrava, ona nije
znanstvena. Ja sam miran, sasvim miran, moj puls ima svojih uobiajenih 60 otkucaja i ja Mu ovo govorim
najhladnokrvnije. Zar ljutiti se na ovjeka, jednog ovjeka?! Hajde de, ljutiti se kad ti krepa pokusni
vodozemac. Ali, Woyzeck, On ipak nije trebao zapiavati zid.
WOYZECK: Vidite, gospodine doktore, ponekad ovjek ima takav karakter, takvu strukturu. Ali s prirodom
je to neto drugo. Vidite, s prirodom (pucketa prstima) je to neto takvo, ma kako bih se izrazio, naprimjer...
DOKTOR: On opet filozofira.
WOYZECK (povjerljivo): Gospodine doktore, jeste li vi ve vidjeli neto od dvostruke prirode? Kad sunce
stoji u podne i sve izgleda kao da e svijet planuti, uo sam kako mi govori jedan strani glas!
DOKTOR: Woyzeck, On ve ima aberaciju.

WOYZECK (stavlja prst na nos): Gljive, gospodine doktore. Tu, tu se to krije. Jeste li ve vidjeli u kojim
sve figurama gljive rastu iz zemlje? Kad bi se to moglo itati.
DOKTOR: Woyzeck, On ima najljepu aberratio mentalis partialis, druge vrste, jako lijepo izraenu.
Woyzeck, On e dobiti dodatak. Druga vrsta, fiksideja, s openito razumnim stanjem. Radi li On jo uvijek
sve kao inae, brije li svoga kapetana?
WOYZECK: Tako je.
DOKTOR: Jede li svoj graak?
WOYZECK: Sasvim redovno, gospodine doktore. Novac za menzu dobiva moja supruga.
DOKTOR: Vri slubu?
WOYZECK: Tako je.
DOKTOR: On je zanimljiv casus. Subjekt. Woyzeck e dobiti dodatak. On je uredu. Neka pokae svoj puls.

12. ULICA
(Kapetan. Doktor.)
KAPETAN: Gospodine doktore, strah me je za konje; kad samo pomislim da te sirote betije moraju ii
pjeice. Ne jurite tako. Ne kormilarite tako po zraku svojim tapom. Vi se utrkujete sa smru. Dobar ovjek,
koji ima istu savjest, ne ide tako brzo. Dobar ovjek. (Hvata doktora za haljetak.) Gospodine doktore,
dozvolite da spasim jedan ljudski ivot. Vi gaate... Gospodine doktore, ja sam tako alostan, ja imam neto
sanjarsko, ja moram plakati kad god vidim svoju halju kako visi na zidu. Tu visi ona.
DOKTOR: Hm, podbuho, mastan, debeo vrat, apoplektika konstitucija. Da, gospodine kapetane, mogli
biste dobiti apoplexiju cerebralis, ali biste je moda mogli dobiti i samo na jednoj strani i onda biti
paraliziran samo na toj strani. Ali biste, u najboljem sluaju, mogli i samo duhovno ostati paralizirani i tako
nadalje samo vegetirati. To su otprilike vai izgledi za naredne etiri hefte. Uostalom, mogu vas uvjeriti da
ste vi jedan od zanimljivih sluajeva i ako bi Bog dao da vam se jezik paralizira, mogli bismo izvesti sasvim
interesantne pokuse.
KAPETAN: Ne prepadajte me, gospodine doktore, ima sluajeva da ljudi umru od straha, od samog istog
straha. Ve vidim ljude s kapama u rukama, ali oni e rei: bio je dobar ovjek, dobar ovjek. Vi vrae po
imenu Ekser u Mrtvakom Sanduku.
DOKTOR (prua eir prema njemu): ta je ovo, gospodine kapetane? Ovo je jedan upljeglav!
KAPETAN (pravi nabor na eiru): ta je ovo, gospodine doktore? Ovo je jedan jednobor.
DOKTOR: Preporuam se, najtovaniji gospodine Egzercirklatno.
KAPETAN: Na isti nain, najodliniji gospodine Smrtnoplatno.
(Razilaze se. Woyzeck dolazi i nastoji brzo promaknuti.)
KAPETAN: Ha, Woyzeck, ta ga tjera ovako pored mene. Woyzeck, ma neka malo stane. On juri kroz svijet
ko otvorena britva, moglo bi se posjei na njega. On juri kao da mora obrijati cijelu regimentu kastrata i kao
da e ga za etvrt sata objesiti o posljednju dlaku ali o dugim bradama, ta ma ta sam htio rei?
Woyzeck duge brade...
DOKTOR (okree se nazad): Ve je Plinije govorio o tome da se vojnici moraju odviknuti od dugih brada.
KAPETAN (nastavlja): Ha? O dugim bradama? Kako, zar Woyzeck jo nije naao u svom tanjuru dlaku iz
jedne brade? He, ma On mene razumije, dlaku od jednog ovjeka, iz brade jednog ininjerca, podoficira,
jednog jednog tambourmajora? Ha, Woyzeck? Ali on ima estitu enu. Kod njega nije kao kod drugih.

WOYZECK: Razumijem! ta hoete rei, gospodine kapetane?

KAPETAN: Kakvu je facu momak sloio! Dobro, de, moda ne u juhi, ali ako bi On pourio, moda bi
mogao iza ugla nai jedan par usana na jednom drugom, jedan par usana, Woyzeck. I ja sam jednom osjeao
ljubav, Woyzeck. ovjee, On je bijel ko kreda.
WOYZECK: Gospodine kapetane, ja sam siromah ovjek i nemam nita na cijelom svijetu. Gospodine
kapetane, ako se alite...
KAPETAN: Ako se ja alim... Nek te ala nosi, mome.
DOKTOR: Puls, Woyzeck, puls, kratak, otar, skokovit, neujednaen.
WOYZECK: Gospodine kapetane, zemlja je pakleno vrela, a meni je hladno, kao led hladno, kladim se da
je pakao hladan. Nije mogue! ovjee! ovjee! Nije mogue!
KAPETAN: Mome, bi li On ubio, bi li On htio imati par kugla u glavi? On me probada oima, a ja mu
elim samo dobro, jer je On dobar ovjek. Woyzeck je dobar ovjek.
DOKTOR: Miii lica ukoeni, napeti, povremeno poskakuju, dranje uspravno, napeto.
WOYZECK: Idem. Svata je mogue. ovjek! Svata je mogue. Lijepo vrijeme, gospodine kapetane.
Pogledajte ovo lijepo, tvrdo, sivo nebo, ovjek poeli u njega zakucati kuku i objesiti se o nju, samo zbog
crtice izmeu da i ne da i ne. Da i ne, gospodine kapetane? Je li Da krivo za Ne ili Ne za Da? Moram o
tome razmisliti.
(Odlazi irokim koracima, najprije sporo, a onda sve bre.)
DOKTOR (pojuri za njim): Fenomen. Woyzeck, dodatak.
KAPETAN: Zavrti mi se u glavi od ovih ljudi. Kako je samo brz dugi klipan, kao da juri sjena paukove
noge. A kratki poskakuje. Dugi je munja, a kratki grom. Haha, u stopu. Ne volim ja ovo. Dobar ovjek je
zahvalan i voli svoj ivot, dobar ovjek nema hrabrosti, fukara je hrabra. Ja sam iao u rat samo da bih
uvrstio svoju ljubav prema ivotu... odatle do hrabrosti... Kako se doe do takvih misli? Groteskno,
groteskno!

13. NA ULICI
(Marie. Woyzeck.)
WOYZECK (zuri u nju, trese glavom): Hm, nita ne vidim, nita ne vidim. A moralo bi se vidjeti, to bi se
moralo moi uhvatiti rukama.
MARIE (uplaeno): ta ti je, Franz? Tebi mozak gori, Franz.
WOYZECK: Tako teak i golem grijeh. To smrdi toliko da bi se time moglo anelke istjerivati s neba, kao
dimom. Usta su ti crvena, Marie. Nema mjehura na njima? Adies, Marie, lijepa si kao grijeh. Moe li
smrtni grijeh biti tako lijep?
MARIE: Ti bunca, Franz.
WOYZECK: Vraga! Je li on ovdje stajao, ovako, ovako?
MARIE: Dan je dug i svijet star, mnogi ljudi mogu stajati na jednome mjestu, jedan za drugim.
WOYZECK: Vidio sam ga.
MARIE: Svata moe vidjeti ko ima dva oka i nije slijep, pa mu sunce sja.
WOYZECK: Vidjet e.
MARIE (drsko): Neka vala.

14. STRAARNICA
(Woyzeck i Andres.)
ANDRES (pjeva):
Krmarica ima dobru curu
Ona sjedi dan i no u vrtu
U svom vrtu ona sjedi...
WOYZECK: Andres!
ANDRES: Ha?
WOYZECK: Lijepo vrijeme.
ANDRES: Nedjelja i sunce sja, a muzika pred gradom. Maloprije su prole enske, za njima su zdimili
muki, sve to ide.
WOYZECK (uznemiren): Pleu, Andres, oni pleu.
ANDRES: Galopiraju i kolo igraju.
WOYZECK: Igranka, igranka.
ANDRES: Neka je.
U svom vrtu ona sjedi
Dok zvono dvanest ne izbije
I na vojnike milo gledi.
WOYZECK: Ne mogu se smiriti, Andres.
ANDRES: Budalo!
WOYZECK: Moram vani. Vrti mi se pred oima. Kako vrele ruke ona ima. K vragu, Andres!
ANDRES: ta hoe?
WOYZECK: Moram ii.
ANDRES: Ovaj ovjek...
WOYZECK: Moram vani, ovdje je nepodnoljivo vrue.

15. GOSTIONICA
(Otvoreni prozori. Ples. Klupe pred kuom. Momci.)
PRVI KALFA: Na meni je koulja Al' ni ona ni moja. I dua mi smrdi na lozu.
DRUGI KALFA: Buraz, trebam li ti iz prijateljstva napraviti rupu u naravi? K vragu! Ja hou napraviti rupu
u prirodi. Takav sam ja o'ek, zna ti mene. Ja u njemu pobiti sve buhe na tijelu.
PRVI KALFA: Dua moja, dua moja zaudara na lozu. ak i lova gnjije. Nezaboravak! Kako ovaj svijet
moe biti ovako lijep! Slinio bih ko kia, brate. Volio bih da su nai nosevi pletare pa da ih jedan drugome
izlijemo u grlo.
(Woyzeck staje u prozor. Marie i tambourmajor prolaze pleui pored njega i ne primjeuju ga.)
GOSTI (U horu.):
Jedan lovac iz zamka
Jahae kroz umu zelenu
Haj-haj veselo je loviti
Svud okolo kroz to zelenilo

Od lova se srce veselilo.

MARIE (prolazei u plesu): Udri, oei!
WOYZECK (guei se): Udri, oei! (Grevito se pokrene da ustane, pa onda klone nazad na klupu.) Udri,
oei! (Udara dlanom o dlan.) Vrtite se, okreite se. Zato Bog ne ugasi sunce? Tada bi se sve ivo valjalo
jedno preko drugoga u razvratu, muko i ensko, ovjek i stoka. Radite to u po bijela dana, radite to ovjeku
na dlanu, kao komarci. ensko. ensko je vrelo, uspaljeno je ono. Udri, oei! (Ustane) Kako je
momak samo pipa, kako se privezo uz njezino tijelo, on, on, sve onako kao ja onda, na poetku.
PRVI KALFA (pridikuje na stolu): Ako jedan prolaznik, uronjen u struju vremena, sebi ipak objasni Boiju
promisao i upita se zato je ovjek stvoren, emu ovjek...? Ali, zaista, zaista vam kaem, od ega bi ivio
ratar, drvodjelja, obuar, lijenik, od ega bi svi oni ivjeli da Bog nije stvorio ovjeka? Od ega bi kroja
ivio da Bog nije ovjeku usadio osjeanje stida, od ega vojnik da ovjek nema potrebu da ubija? Zato ne
sumnjajte, da, da, zgodno je to i fino, ali sve zemaljsko je tato, ak i novac gnjije. Na kraju, dragi moji
sluaoci, hajdemo piati na kri da bi jedan ifut umro.

16. OTVORENO POLJE

WOYZECK: Udri, oei! Tiho! Muzika. (Prui se po tlu.) ta je, ta kaete? Glasnije, glasnije. Zbodi,
zbodi kuku? Zbodi, zbodi kuku nasmrt! Trebam li? Moram li? ujem li ja to stvarno, govori li to i vjetar
isto? ujem li ja dobro, da li zaista stalno ujem, zbodi, zbodi.

17. NO
(Andres i Woyzeck u jednom krevetu.)
WOYZECK (drma Andresa): Andres, Andres, ne mogu spavati. Kako zatvorim oi, sve se uzme okretati i
ja ujem violine. Udri, oei! A onda ono govori iz zidova, zar ti ne uje?
ANDRES: Dobro, pusti ih nek pleu! Sauvaj ti, Boe, nas. Amin. (Ponovo zaspi.)
WOYZECK: Provlai mi se izmeu oiju kao no.
ANDRES: Ti bi trebao uzeti rakije s prakom, to presijeca temperatura.

18. DVORITE KASARNE

WOYZECK: Nisi nita uo?
ANDRES: On je proao ovuda s jednim drugarom.
WOYZECK: Je li ta rekao?
ANDRES: Otkud ti to zna? ta da ti kaem? Samo se smijao i rekao, sjajna enska. Takva vrsta bedra i
sve ostalo!
WOYZECK (sasvim hladno): Tako, to je rekao? Pa ta sam ja noas sanjao? Nisam li o nou? Kakve glupe
snove ovjek moe imati.
ANDRES: Kamo, drugar?
WOYZECK: Donijeti kapetanu vino. Ali, Andres, ona je bila jedina cura.
ANDRES: Ko je bio?
WOYZECK: Nita. Adies.

19. GOSTIONICA
(Tambourmajor. Woyzeck. Ljudi.)
TAMBOURMAJOR: Ja sam mukarac! (Udara se u grudi) Mukarac, kaem. Ima li ko ta protiv? Ko nije
pijani Gospod Bog, neka se odmakne od mene! Sabit u mu nos u prkno. Ja u (Woyzecku) loi, mome!
Mukarac mora lokati. Volio bih da je svijet rakija, sama rakija. (Woyzeck zvidi.) Hoe li, mome, da ti
iupam jezik iz grla i omotam ti ga oko tijela? (Hrvu se, Woyzeck gubi.) Hoe da ti ostavim daha koliko za
jedan bablji prde, hoe li? (Woyzeck sjeda iscrpljen, drhtei, na klupu.)
Neka momak tamnoplavo piti.
Ha, loza je moj ivot,
Loza daje hrabrost!
JEDNA ENA: Taj je dobio svoje.
DRUGA ENA: On krvari.
WOYZECK: Sve po redu.

20. DUANI
(Woyzeck. idov.)
WOYZECK: Pitolji je preskup.
IDOV: Dobro, kupujete ili ne kupujete, ta je sad?
WOYZECK: Koliko kota ovaj no?
lDOV: Taj je sasvim pravi. Hoete li si njime vrat rezati? Dakle, ta je? Dat u vam ga jeftino, ko i bilo
koji drugi, red je da svoju smrt dobijete jeftino, ali ipak ne daba. ta je? Treba imati ekonominu smrt.
WOYZECK: Ovo moe rezati vie od hljeba.
IDOV: Dva groa.
WOYZECK: Na! (Odlazi)
IDOV: Na! Ko da je to nita. A to je ipak novac. Pseto.

21. MARIE. DIJETE. IDIOT.

MARIE (Lista Bibliju.): 'I nijedna la ne izae iz usta njegovih...' Gospode Boe, Gospode Boe! Ne gledaj
na mene. (Lista dalje.) '...a onda Farizeji dovedoe k njemu jednu enu uhvaenu u preljubu i stavie je u
sredinu. A Isus ree: ni ja te ne osuujem. Idi i ne grijei vie.' (Sklapa ruke.) Gospode Boe! Ne, ne mogu.
Daj mi, Gospode, bar toliko milosti da mogu moliti. (Dijete se pripija uz nju.) Ovo dijete mi probada srce.
(Karlu, koji stoji do njezinih nogu.) Mii se! Ono se suna!
KARL (Lijee i pria si bajku pomou prstiju.): Ovaj ima zlatnu krunu, kralj gospodar. Ujutro donosim
gospi kraljici njezino dijete. Krvavica kae: jetrena pateto, doi. (Karl uzme dijete i zavlada tiina.)
MARIE: Franz nije doao juer, nije ni danas. Ovdje postaje vrue. (Otvara prozor.) 'I stupi naprijed do
njegovih nogu i plakae i noge njegove kvasijae suzama svojim i brisae ih kosom svojom i mazae ih
mastima mirisnim.' (Udara se u grudi.) Sve je mrtvo! Spasitelju, Spasitelju, elim ti mazati noge.

22. KASARNA
(Andres. Woyzeck prekopava po svojim stvarima.)
WOYZECK: Ova dolamica, Andres, nije od uniforme, mogla bi ti valjati, Andres. Kri je od moje sestre, i
ovaj prsten; imam jo i jednog sveca, dva srca, i ovo lijepo zlato, to je lealo u Bibliji moje majke i tu pie:

Patnja nek je sav moj ar

Patnja je molitve mi ar,
Kako tijelo tvoje bi svo u ranama
Uini i moje srce, Boe, u svim danima.
Moja majka osjea jo jedino kad joj sunce grije ruke. Nije vano.
ANDRES (sav ukoen, na sve to kae): Razumijem.
WOYZECK (izvlai papir): Friedrich Johann Franz Woyzeck, zakleti pjeadinac 2. regimente, 2. bataljona,
4. ete, roen o Blagovijesti, danas, 20. jula star sam 30 godina, 7 mjeseci i 12 dana.
ANDRES: Fanz, ti e dospjeti u bolnicu. Mora, jadnie, piti rakiju s prakom, to ubija vatru.
WOYZECK: Da, Andres, kad tesar sakuplja talaiku, niko ne zna ko e na nju glavu poloiti.

23. MARIE S DJEVOJKAMA PRED KUNIM VRATIMA

DJEVOJKE (pjevaju):
Kako sija sunce o svetoj Svijenici
I zrno cvjeta.
Oni odoe niz ulicu
Ili su dvoje po dvoje.
Zvidai su ili naprijed
Violinisti odmah za njima.
Ona imaae crvene...
PRVO DIJETE: Zar nije lijepo.
DRUGO DIJETE: ta god hoe.
PRVO DIJETE: ta si prvo poeo?
DRUGO DIJETE: Ne mogu.
TREE DIJETE: On mora pjevati.
DJECA: Marijice, pjevaj nam.
MARIE: Doite, mali gmizavci!
Pleti, pleti, ruin vijenac,
Kralju Herode.
Priaj, bako!
BAKA: Bilo jednom jedno siroto dijete koje nije imalo ni oca ni majke, jer je sve bilo mrtvo i nikog vie
nije bilo na svijetu. Sve mrtvo, a ono ide i luta dan i no. A kako na zemlji nikog vie nije bilo, ono je htjelo
ii na nebo, a i mjesec ga je gledao tako prijateljski. A kad je ono konano dolo na mjesec, to je bio komad
gnjilog drveta, pa je ono otilo na sunce, a kad je dolo na sunce, to je bio usahli suncokret, a kad je ono do
zvijezda dolo, to su bile male zlatne muice nanizane kako se trnjine niu, a kad je ono htjelo opet na
zemlju, zemlja je bila kao poharani hangar, i ono je bilo sasvim samo, i onda je ono tu sjelo i plakalo i jo
uvijek ono sjedi tamo sasvim samo.
WOYZECK: Marie!
MARIE (uplaeno): ta je?
WOYZECK: Idemo, Marie, vrijeme je.
MARIE: Kamo?

WOYZECK: Ko da ja znam.

24. MARIE I WOYZECK

MARIE: Pa tamo vani je grad. Mrano je.
WOYZECK: Ostani jo. Doi, sjedni.
MARIE: Ali, moram ii.
WOYZECK: Nee valjda sebi noge izranjaviti idui.
MARIE: Pa isto kao i ti!
WOYZECK: Zna li, Marie, koliko dugo smo ve zajedno?
MARIE: O Duhovima e biti dvije godine.
WOYZECK: A zna li koliko e jo trajati?
MARIE: Moram ii, ve pada nona rosa.
WOYZECK: Mrzne se, Marie, a ipak si vrela. Kako vrele usne ima! i vreli, vreli dah kurve, a ipak bih
se odrekao neba da ih jo jednom ljubim. Kad se jednom ohladi, ne moe ti vie biti hladno. Od jutarnje
rose nee ti biti studeno.
MARIE: ta si rekao?
WOYZECK: Nita.
(utnja.)
MARIE: Kako crven mjesec izlazi.
WOYZECK: Kao krvavo eljezo.
MARIE: ta si naumio? Franz, tako si blijed. (On zgrabi no.) Stani, Franz. Za ime Boga... Upo... upomo!
WOYZECK: Evo ti, evo! ta je, ne moe umrijeti? Jo uvijek? (Jo jednom ubada.) Jesi li mrtva? Mrtva!
(Dolaze ljudi. On isputa no i bjei.)

25. DOLAZE LJUDI

PRVI: Stoj!
DRUGI: uje li? Tiho! Tamo.
PRVI: Uhu! Tu! Kakav ton.
DRUGI: To je voda, ona zove, ve dugo se niko nije utopio. Idemo, ovo nije dobro sluati.
PRVI: Uhu, opet. Kao umirui ovjek.
DRUGI: Ovdje je jezivo: pada magla, sivo je, a zujanje kukaca, kao napukla zvona. Idemo!
PRVI: Ne, suvie je jasno, preglasno. Tu gore. Doi.

26. GOSTIONICA
WOYZECK: Svi pleite, samo udri, znojite se i smrdite, ionako e vas On jednom sve odnijeti. (Pjeva.):
Krmarica ima dobru curu
Ona sjedi dan i no u vrtu
Ona u svom vrtu sjedi
Dok zvono dvanest ne izbije

I na vojnike milo gledi.

(Plee.) Tako, Kathe! Sjedni! Vrue mi je, vrue! (Svlai halju.) Tako je to, avo odnese jedne, a druge pusti
da idu. Vrela si, Kathe! Pa zato, Kathe? I ti e se jo ohladiti. Budi razumna. Ne moe pjevati?
KATHE (pjeva):
U vabiju ne bih ila
Ni duge haljine nosila
Cipele uske s dugim haljinama
Ne prilie slukinjama.
WOYZECK: Ma ne, bez cipela, i bez cipela se moe otii u pakao.
KATHE:
O, fuj, moj dragi, zar te nije sram
Zadri svoj dukat i spavaj sam.
WOYZECK: Da, stvarno, ne elim se okrvaviti.
KATHE: Ali ta ti je to na rukama?
WOYZECK: Na mojim? Mojim?
KATHE: Crveno! Krv!
(Ljudi se okupljaju oko njih.)
WOYZECK: Krv? Krv?
GOSTIONIAR: Aha, krv.
WOYZECK: Ja mislim da sam se posjeko tu na desnoj ruci.
GOSTIONIAR: Ali kako onda doe tu na lakat?
WOYZECK: Nanio kad sam prao.
GOSTIONIAR: Kako, desnom rukom na desni lakat? Ma i ti si spretan!
KARL: I onda je div rekao: Ja njuim, njuim, ovdje mi mirie ljudsko meso. Puh! Ovaj ve smrdi.
WOYZECK: ta hoete vi, k vragu? ta se to vas tie? Mjesta! Ili prvi ode avlu! Mislite da sam nekog
ubio? Jesam li ja ubica? ta buljite? Ma pogledajte sebe! Mjesta! (Istrava.)

27. WOYZECK
WOYZECK: No? Gdje je no? Tu sam ga ostavio. On e me izdati! Blie, jo blie! Kakvo je ovo mjesto?
ta to ujem? Neto se mie. Tiho. Tu u blizini. Marie? Hej, Marie! Tiho. Sve je tiho! Ovdje lei neto
hladno, vlano, tiho. Bje' odavde. No, no, imam li ga? Tako! Ljudi. Tamo. (Bjei.)

28. WOYZECK NA RIBNJAKU

WOYZECK: Tako, dolje! (Baca no u vodu.) Tone u mutnu vodu, kao kamen. Mjesec je kao krvavo
gvoe! Ma hoe li to cijelom svijetu izbrbljati? Ne, on lei predaleko kad se oni kupaju (Ugazi u vodu i
baca jo dalje.), sad je dobro, ali na ljeto, kad rone za koljkama, ma nita, zahrat e! Ko e ga prepoznati?
Ali sam ga trebo izlomiti! Jesam li jo krvav? Moram se oprati. Evo jedne mrlje, evo jo jedne.

29. ULICA
(Djeca.)
PRVO DIJETE: Idemo! Marijice!

DRUGO DIJETE: ta je?

PRVO DIJETE: Zar ne zna? Svi su ve otili. Vani lei jedna!
DRUGO DIJETE: Gdje?
PRVO DIJETE: Lijevo preko prokopa, u umarku, na crvenome kriu.
DRUGO DIJETE: Idemo, da i mi neto stignemo vidjeti. Inae e je odnijeti.

30. IDIOT. DIJETE. WOYZECK

KARL (Dri dijete u krilu.): Ovaj je u vodu upao, ovaj je u vodu upao, ne, ovaj je u vodu upao.
WOYZECK: Maleni, Christiane.
KARL (Zuri u njega.): Ovaj je u vodu upao.
WOYZECK (eli pomaziti dijete, ali se ono odbije od njega i vriti.): Gospode Boe!
KARL: Ovaj je u vodu upao.
WOYZECK: Christianiu, dobit e lizalo. (Dijete se brani. Karlu.) Evo ti, kupi djetetu lizalo.
(Karl zuri u njega.)
WOYZECK: Hop! Hop! Konjo.
KARL (podvriskuje): Hop, hop! Konjo! Konjo!
(Otri s djetetom.)

31. SUDSKI POSLUITELJ. LIJENIK. SUDAC

POSLUITELJ: Dobro ubistvo, pravo ubistvo, lijepo ubistvo, lijepo kako se samo poeljeti moe, ve
dugo nismo takvo imali.