No.

122
No. 120

OCON 2012
EUR
IN MEMORIAM
BORIS VEL
1971.-2013.

BORIS VEL, 1971.-2013.

Boris vel Dagi bio je pisac, veliki
ljubitelj i poznavatelj znanstvene fantastike, omiljeni predava na konvencijama i drugim dogaanjima posveenima
znanstvenoj fantastici, glavni urednik
SFerinog slubenog glasila Parsek,
lan urednitva knjievnog asopisa
Ubiq, voditelj Bokoteke, jedne od napopolarnijih toki programa SFeraKona, SFerine godinje konvencije.
Roen je 14. rujna 1971. godine u
Zagrebu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, a nakon
rada u Odvjetnikom drutvu krobot
i partneri, otvara vlastiti odvjetniki
ured. Osim znanstvene fantastike njegov drugi veliki interes su vojno-pomorska pitanja i vojna povijest, te pie
za niz publikacija iz tog podruja.
lanom SFere postaje sredinom
devedestih. Godine 2003. preuzima
ureivanje Parseka i to od 71. broja. Od
tada je uredio vie od 50 brojeva Parseka, ukljuujui i nekoliko na engleskom jeziku. Njegov uredniki rad dobio je i meunarodno priznanje 2011.
godine, kada je Europsko drutvo za
znanstvenu fantastiku Parsek proglasilo najboljim fanzinom.
Za svoj doprinos promociji znanstvene fantastike 2008. primio je Povelju Drutva SFera za multimedijski
projekt Heinlein, kojim je 2007. obi-

ljeio stogodinjicu roenja Roberta

Heinleina, jednog od najutjecajnijih
pisaca znanstvene-fantastike.
Autor je nekoliko desetaka znanstveno-fantastinih pria. Prva, Leonardova podvala, koju je napisao
zajedno s Branimirom Stipeviem,
objavljena je 2001. u zbirci Jutra boje
potopa. Priom Razvod pobjeuje
2009. godine na Istrakonskom natjeaju za najbolju kratku priu, dok je
priom Razgovor u birtiji 2006. na
istom natjeaju osvojio tree mjesto.
Preminuo je uslijed komplikacija
nakon operacije 20. rujna 2013., nekoliko dana nakon 42. roendana.
U ovom posebnom izdanju Parseka donosimo i Prirunik za pisanje
SF-a, objavljen u prvim brojevima
Parseka koje je uredio Boris vel (str.
6) i njegov tekst o Robertu Heinleinu
objavljen u asopisu Ubiq (str. 18)

3
Donosimo izbor citata iz nekoliko uvodnika Borisa vela kako bismo pokazali koliko
se radovao svakoj novoj inicijativi novim publikacijama posveenima spekulativnoj fikciji, novim konvencijama i mladim piscima. Bio je ponosan na Parsek, fanzin
koji se odrao vie od tri desetljea (prvi broj izaao je 1979.), izdavan volonterskim
radom, od fanova za fanove... Svaki uvodnik Boris vel zapoinjao je galantno-arhainim tovani tioe, a zavravao veselim A sad, na itanje!

IZBOR IZ UVODNIKA
76. broj, rujan 2004.
tovani tioe, moda se sjea
kako je u prolom broju bilo rijei o
okruglom stolu to se bio odrao u Pazinu na Istrakonu, a na temu stanja u hrvatskom SF-u. Svega mjesec dana kasnije odran je ovogodinji SFeraKon,
na kojemu se taj okrugli stol nastavio.
Jo dva mjeseca kasnije gradi Pazin i
selo Heki ugostili su trei Meunarodni festival fantastine knjievnosti. I
na Festivalu se - pogaate! - upriliio
okrugli stol.
Hm, ini se kako su se hrvatski
znanstvenofantastini profesionalci i
fanovi prederali arturijanskog mita,
pa - gdje god se nau - uprizore nekakvo vijeanje oko masivnog komada
hrastovine to su ga nakrcali peenom
volovinom, nadjevenim prepelicama i
medovinom. No, kako me bila zapala ast i dunost voditi okrugli stol na
ovogodinjem Sferakonu, a sudjelovao
sam i u Pazinu, ustajem u obranu oba

stola: donijeli su konkretne plodove, a

samo blagovanje za njima bilo je edno. ()
Sferakonska diskusija bila je zamiljena
dosta ambiciozno, dragi tioe, no to
neiskustvom Tvojeg urednika, to injenicom da se odigravao relativno kasno
naveer, ubrzo je degenerirao u dva i pol
sata naklapanja na jednu jedinu temu antologija hrvatskog SF-a. (...) Nakon
zavretka SFeraKona inilo se kako je
dva i pol sata bilo baeno u vjetar. No,
par tjedana kasnije, Darko Macan - koji
je prilino demonstrativno odignorirao
opisani okrugli stol - izbacuje bomastinu vijest: na SFeraKonu 2006. bit e
prikazana antologija hrvatske znanstvene fantastike, koju e sastaviti Aleksandar iljak i Tomislav aki.
78. broj, prosinac 2004.
Dragi tioe, mogao bi se upitati
- kao to urednika Parseka ponekad
salijeu - kako je papirnati fanzin za-

4
pravo zastario... Kako je dolo doba Interneta, web stranica, e-zina, blogova.
Kako je papir za dinosaure, romantiare, nostalgiare, djecu koja su odbila odrasti. Ne slaem se - i to iz vie
razloga!
Poinjem od prividno najbanalnijeg. Naime, papirnato izdanje sili na
odreeni ritam izlaenja, a za fanzin
- kao uostalom i za svaku periodinu
tiskovinu - upravo je periodinost najvanija. Tko ne vjeruje, neka se informira to se dogaa s Futurom, ali i s
asopisima poput Interzonea(...).
Nadalje, papir omoguava distribuciju i ondje gdje web ne dopire. S
obzirom da se Parsek za sada ionako
distribuira u ogranienim koliinama,
ovo i nije neki argument.
Na posljetku, dolazim do romantiarskog, nostalgiarskog, infantilnog
razloga: papir je onome na emu smo
odrasli i na to smo navikli.
I oe: Parsek ide i na web, pa
opet nitko nije zakinut!
90. broj, sijeanj 2007.
Od proljea 2003. godine, izilo
je dvadeset brojeva, a to je rezultat s
kojim moemo biti ak i poneto zadovoljni.
U dvadeset brojeva Parsek je
stekao koliko-toliko konzistentni profil:
domae prie i magazinski dio. Meu
priama, u pravilu ide red etabliranih
autora, red onih koji tek poinju. Mo-

ram rei kako je osobito zadovoljstvo

eprkati naokolo, traiti nove autore,
itati njihove uratke, stavljati ih u Parsek i time isfuravati. Sreom, poveanje broja stranica omoguava maknuti
se s Prokrustove postelje minijature
(izraz skovao A. iljak), prema ambicioznijim, zaokruenijim priama. (...)
Ne bismo, dakle, trebali biti nezadovoljni. Parsek se potvruje kao
najilaviji hrvatski SF fanzin, na alost i u ozbiljnoj konkurenciji za najbolji fanzin. Na alost? Da, na alost.
Naime, konkurencija u toj kategoriji je
praktiki - nikakva.
93. broj, srpanj 2007.
tovani tioe, dugo iekivani novi broj Tvojeg omiljenog fanzina
pojavljuje se u doba koje je vrlo dobro
za znanstvenu fantastiku. Naime, ovih
dana oekujemo jo jednu novu hrvatsku konvenciju, i to u Opatiji. Dok piem ove retke, priprema se Liburnicon.
Sjajno! Hrvatski ljubitelji znanstvene fantastike dobili su, dakle, i svoje esto godinje okupljanje. (...)
Kaimo par rijei i o sadraju ovog
broja Parseka, a koji je specifian na
svoj nain. Naime, u ovom broju susreu se ak tri generacije hrvatskog SFa. Veronika Santo poela je pisati pred
sam kraj prve generacije, one koja je
ponikla u i oko asopisa Sirius (...).
No, biljeimo i povratak Branka Pihaa, moda najizrazitijeg predstavnika

5
tog narataja. Generacija devedesetih,
stasala ponajprije oko SFerinih literarnih radionica i sferakonskih zbirki, ve
pomalo srednja, zastupljena je Aleksandrom iljakom(...). Na posljetku, tu
su i predstavnici nove generacije koja
jo stasava, Ivana Dela i Danijel Bogdanovi(...).
Po emu su ove tri generacije
sline, a po emu razliite? Generacija Siriusa, nastala krajem sedamdesetih, odnosno poetkom osamdesetih
godina, bila je okrenuta tehniciziranom
SF-u, esto hard tematike, poesto zasnovanom na vrstim znanstvenim premisama. Ono to je moda najznakovitije za taj narataj, jest skoro permsko
izumiranje to ga je zahvatilo, uzrokovano gaenjem samog asopisa oko kojeg su autori bili okupljeni. (...)
Generacija devedesetih naputa
IDEJU kao nositelja prie i definitivno se vie okree likovima, a prie su
sve ee stavljene u domae okruje.
Science komponenta vie se ne trai
nuno u prirodnim, odnosno tehnikim
znanostima, dok forma postaje eksperimentalnija, to esto potie usporedbu
s anglosaskim Novim valom.
Godina je 2007., pa se moemo
slobodno upitati postoji li nova, trea
generacija? Rekao bih, onako odokativno, da! Tko joj pripada i koje su joj
znaajke? Ne znam jo, ona jo nastaje.
Mogu samo rei kako mi se ini da je
odlikuje policentrinost, dakle neveza-

nost za jednu publikaciju, kao i sasvim

slobodan odnos prema anru, njegovim
postulatima i kliejima. Bilo kako bilo,
za ovaj narataj predlaem radni naziv:
Generacija 21! Meni zvui dobro, a
kako se ini Tebi, dragi tioe?
Sve u svemu, svjedoimo revivalu generacije Siriusa, aktivnostima
generacije devedesetih, kao i formiranju jednog novog narataja - znai li to
da je zlatno doba pred nama? Veselim
se tome, a sad na itanje!
98. broj, oujak 2008.
Zbrajajui prie eda bih popis
predao komisiji koja irira nagradu
SFERA, ustanovio sam kako je u protekloj godini u Parseku objavljeno
270 kartica domae prie, okruglo.
100. broj, travanj 2008.
tovani tioe, dogurali smo do
stotog broja Tvojeg omiljenog fanzina.
Lijepa brojka, velika i okrugla, k tome
ciljana na tridesete dane znanstvene
fantastike u Zagrebu, SFeraKon 2008.
No, osobno nisam ovjekom koji bi
pompozno obiljeavao godinjice, odnosno jubilarne prigode. Stvar je jednostavna: ljudi piu, sve vie, i - usuujem se rei! - sve bolje, pa se 100.
broj doimlje upravo prirodnim. Doli
smo do stotice, vozimo dalje bez puno
prie. Ipak, ne mogu ne osjetiti radost
zbog ovog broja, radost makar za nijansu jau od one koja prati svaki broj.

6
Prvi nastavak Prirunika za pisanje znanstvene fantastike objavljen je u 71. broju
Parseka, prvom pod urednikom palicom Borisa vela. Posljednji, peti nastavak
objavljen je u 77. broju.

Boris vel

PRIRUNIK ZA PISANJE ZNANSTVENE

FANTASTIKE
I. DIO
tovani tioe! Pred Tobom je
prvi hrvatski Prirunik za pisanje znanstvene fantastike. Suprotno veini prirunika koji opisuju kako neto TREBA raditi, ovaj Prirunik je kompilacija
tipinih grubih greaka u pisanju SF-a,
premda je primjenjiv i na fantasy te
nadnaravni horror. Intencija je ukazati
na najee greke, one koje se uporno ponavljaju, djelujui eliminatorno
kad treba odluiti je li autorski uradak
objavljiv.
Prirunik nije kuharica za instant
prie, nije ultimativni step-by step
manual, niti je monumentalno Moje
ivotno djelo. On je podsjetnik onima
koji imaju poriv literarno se izraavati, doslovce neto za imati pri ruci kad
se stvara ili procjenjuje knjievni SF
uradak. Korisnik Prirunika ne treba
rezonirati: Da vidim, jesam li napravio koju od greaka iz PRIRUNIKA?
Nisam... Moja pria je sigurno dobra...

Zasluila je Sferu! S druge strane,

izbjegavanje tipinih greaka bio bi
minimum u razvoju znanstvene fantastike, fantasyja, odnosno nadnaravnog
horrora.
Prirunik e se razvijati i dopunjavati, a sve u svrhu pomonog sredstva autorima, voditeljima literarnih
radionica, urednicima, lanovima irija
godinje nagrade, itateljima i uope
fanovima znanstvene fantastike. Navedene kategorije (poesto jedni te isti
osobe) pozvane su sudjelovati u sastavljanju Prirunika.
Slijede pogreke.
MUCAVAC JE PROGOVORIO
Ili moda bolje: mutavac je progovorio! - s usklinikom. Tendencija da se svaki hrvatski SF knjievni
uradak tretira s pretjeranim oduevljenjem, pod uvjetom da ima kolikotoliko suvislu radnju, imalo uvjerljive

7
likove te da je pismeno sastavljen. Pri
tome je vanije da je mucavac izgovorio tenu reenicu, negoli to je zapravo rekao.
PLIMAKI SINDROM
Prema knjievnom asopisu Plima koji na alost vie ne izlazi. Mladi
i neobjavljivani autor dobiva jedinstvenu prigodu objaviti napisano, pa u pet
do deset kartica teksta nastoji nagurati
svoj cjelokupni pogled na svijet, ivot,
smrt, svemir itd. Rezultat je redovito
neitljiv, dok autor odustaje od daljnjeg
pisanja.
EHOVLJEVA PUKA
Ukoliko ste u prvom inu objesili puku na klin, tada ona mora u
treem inu opaliti. Ili tako nekako.
Dobar primjer manjka tog naela nalazimo u Glembajevima: gospodin doktor su karama zaklali barunicu, a gdje
su uzeli kare? U jednoj od izvedbi
Rade erbedija kao Leone na poetku
zavrnog ina pere pokojnom Ignjatu Glembayu noge i ree mu pri tome
nokte. Ne samo to je tom improvizacijom naglaen Leoneov ambivalentni
odnos prema ocu, ve su u priu uvedene i kare.
BUENJE
Radnja poinje buenjem protagonista. Puppet masters Roberta
Heinleina poinje time to se glavni
lik budi kraj plavue s kojom je proveo

no i kojoj ne zna ime. Zatim se odijeva i odlazi na posao. Na stranu to se

plavua vie nigdje ne pojavljuje u romanu, Heinlein je prodao otrcani trik:
kad ne znam kako poeti, probudim
protagonista i pria krene.
MAMURNO BUENJE
Podvrsta Buenja (v.). Glavni lik
se budi mamuran, drogiran, pretuen
ili u turskom zatvoru. Prua originalne
mogunosti da se radnja zapone no
prije, ponajbolje ingenioznim flashbackom. U tom sluaju, zato ne zapoeti onim to je dovelo do Mamurnog
buenja? U najgoroj inaici, Mamurni
buditelj opipava svoje lice, promilja
smisao postojanja, dobiva genijalnu
zamisao i tome slino, a sve to umjesto
uobiajenih jutarnjih rituala: sklekova,
kave i cigarete, engleskog doruka,
masturbacije itd.
MOJA OMILJENA SCENA
Scena koja se autoru svia vie negoli ostatak uratka zajedno. Nema veze
s ostatkom prie, ali je ba zgodna.
A TO JE BILO PRIJE?
Protagonist ima motiv zbog kojeg
se ponaa tako kao to se ponaa. Motiv
je dobar, jak, uvjerljiv i bitan za priu.
Jedino to ga autori nisu opisali.
MOJE IVOTNO DJELO
Dobra kratka pria, napisana kao
ulomak romana, dio trilogije, tetralo-

8
gije ili pentalogije. Roman, trilogija,
tetralogija, odnosno pentalogija nikada
ne budu napisani.
MOJ OMILJENI LIK
Varijacija na temu Moje omiljene scene
(v.). Autor bi jednostavno svisnuo kad
ne bi ubacio lik koji nema veze s priom, no ba je dobar. Posebno tvrdokoran ukoliko je modeliran prema osobi
bliskoj autoru. Ponekad se opravdava
Mojim ivotnim djelom (v.).
OVO JE BA SMIJENO
tos razumljiv ekipi s treeg stola
lijevo igraonice Magic the Gatheringa na SFerakonu 1998. godine. Kad
ih ubacuju Velika Imena, postaju predmetom magisterija komparativne knjievnosti.
KUI SPIKU?
Autor se koristi atrovakim koji
je samo njemu razumljiv. Ukoliko ga
spiku kui samo autor, jo bolje.
OKRUTNI SVIJETE, IMAM RIJE!
Isto to i Plimaki sindrom (v.).
OGLEDALCE, OGLEDALCE...
Ako autor loe kavu na litre i pui
dvije i pol kutije na dan, onda se time
truje i protagonist. Ako autor ne skida
crne traperice, svi likovi nose crne traperice. Ukratko, projekcija autorovih
obiaja, navika itd. na likove. to bizarnijih, to bolje.

PLETI KOTEC KAKTI OTEC

Za tokavce i akavce: gradi svinjac kao (to ga je gradio) otac. Odnosno: ako su mogli Asimov, Tolkien,
Gibson, Bjai i Furtinger - mogu i ja!
To je tono, uz upozorenje: a) pisali su
prije dvadeset pet do pedeset godina; b)
bili su prvi u neemu; i c) najee su
znali to i zato rade.
BUDALA LETI SVEMIROM
Antiteza nekadanjeg recenzentskog naela iz Siriusa, koje je glasilo: budale ne lete svemirom. Autor
postavi priu u galaktiku imperiju
s pripadajuom flotom, uz flotu ide
i zvjezdana akademija s rigoroznim
programom nastave, no ba na naem
svemirskom brodu kapetan je evidentni idiot. Tko eli nauiti kako se takva pria zbilja dobro radi, neka proita Pobunu na Caineu od Hermana
Wouka (nije SF)!
ZEC JE SMEERP
Tako to zovu Anglosasi. Nazivanje flore i faune udnim imenima,
no iz konteksta je razumljivo kako
se radi o vrlo terestrijalnim biima.
Tada smeerp ispadne omanji skakutavi sisavac kratke smee dlake
i dugih uiju, brzo se mnoi, prodire salatu, umiljat je, voli djecu te
je idealni ljubimac, a moe ga se i
pripraviti na gula. Upozorenje onima koji smeerpovima ele pridodati
posebna svojstva: krvoedni zec koji

9
mlati oklopljene vitezove ve je vien u filmu Monty Python: potraga
za svetim Gralom.
SVEMIRSKI VESTERN
Usamljeni render je parkirao
svoj antigravitacijski skuter pred toionicom kod debelog Doa usred
pustinje na Alfi XXIII. Za koji sat
mjesto e biti puno gonia smeerpova (v.), danas im je dan isplate.
Popravio je pojas s blasterom kalibra 45 i ugegao se u toionicu. Inteligentni sloni je u kutu zadimljene
toionice na klaviru razvlaio neku
sentimentalnu melodiju. Render se
nalakti na ank i pljusne dva kredita
za viski. Prila mu je barska dama
u otrcanoj crvenoj haljini od plia i
mreastim arapama te mu ponudila

za pet kredita stisnuti galaktiki prstenac. SF?

SVEMIRSKI KRIMI
Jedan od oblika prenoenja bitnih
elemenata nekog drugog anra u SF,
ukljuujui i pripadajue klieje - kao
da ih SF sam po sebi ve nema dosta.
Tako dobijemo privatnog detektiva s
prvarnicom od ureda na etvrtom mjesecu Sola XVIII. kojemu jednu veer
ueta fatalna plavua i zatrai neka pronae platinski kipi Augrrebanxskog
sokola. Dodajmo odraz neonske reklame to se pali i gasi na zidu ureda, a
detektiv neka pui, pije whiskey, nosi
baloner i ceri se poput lea, pa jedino
fali Humphrey Bogart. Isto vrijedi za
ljubi, vestern (v.), ninda-romane i
ostalo.

II. DIO
Tekoa s pisanjem znanstvene fantastike - posebice hard SF-a
- je u tome to autor treba ispotovati i generalne zahtjeve suvisle (da
ne kaem dobre) knjievnosti, kao i
konstruirati uvjerljivi movens fabule. Primjerice, Mjesec izbaen iz orbite snanom eksplozijom koji onda
samostalno pii svemirom kako mu
se svidi nije dobar pokreta prie:
detonacija koja bi Zemljin satelit izbacila iz orbite bi ga usput i raznijela Osobno nisam radio proraun
kojim bih potkrijepio ovu tezu, ali

drugi jesu. ini mi se kako su dobro

raunali.
Temelj SF-a bi dakle bila neka
zamisao, bilo iz prirodnih, tehnikih
ili drutvenih znanosti, ije implikacije pokreu priu, ve kako to autor
razradi. No, ovo naelo izaziva nesuglasice ve od poetaka anra. Naime, komentirajui rad H. G. Wellsa,
Jules Verne je uskliknuo: Ali, on izmilja! Kao to znamo, Verne je uzimao suvremenu tehnologiju, vie ili
manje ju je doraivao, pa je pria
mogla potei. Tako smo dobili topo-

10
ve koji ispaljuju putnike na Mjesec,
podmornicu s pogonom neovisnim od
zraka, put oko svijeta u fantastinih
osamdeset dana Za dobru mjeru,
Verne je svoje romane napuio uvjerljivim likovima, prepoznatljivih vrlina i mana, s kojima i danas moemo
simpatizirati. Wells pak otiao korak
dalje, po cijenu izmiljanja. Poesto se tvrdi kako je on izumio veinu tema SF-a: invaziju Marsovaca,
put kroz vrijeme, modifikacije ivih
bia tovie, njegov SF su iste
ideje, kojima je podreeno sve drugo,
ukljuujui likove.
Dobro izmiljavanje zbilja jest u
temeljima znanstvene fantastike, podlono ogranienjima koje - kako je to
rekao John Campbell - ne mue autore
fantasyja, jer potonji imaju punu slobodu ubaciti (izmisliti) togod im se
svidi. Uistinu, ovaj Prirunik je i nastao radi koherentnosti razrade pria i
to izbjegavanjem tipinih pogreaka u
koje upadaju autori.
LUDI ZNANSTVENIK, SISATA
PLAVUA
Zlouporaba klieiziranih likova
veinom nastalih jo dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljea u amerikom pulp SF-u. Ukljuuje neustraive
zvjezdane kapetane, priglupe generale
svemirskih marinaca, starmalu genijalku od dvanaest godina koja pilotira do
Malog Magellanovog oblaka itd. Uz
malo truda i sree, hrvatski SF moe

razviti vlastite klieje. Predlaem svemirskog Dudeka, ukazivanje pokojnog

imperatora Alxdragona XLV. na zaputenoj svemirskoj stanici, fine galaktike djevojke, blagajnicu koja hoe na
Alfu Centauri i tome slino.
A KAKO TO RADI?
Potanko opisivanje neke spravice.
Anglosasi takve spravice zovu gadget,
a Bosanci hepek. Spravica postane sredinji dio minijature, prie, novele ili
romana. to je autor tehniki nepismeniji, opis je detaljniji.
OTKRIVANJE TOPLE VODE
Prevakavanje ideje, radnje, likova itd. za koje su se dodjeljivale SF
nagrade oko 1957. godine. Ukljuuje
galaktike imperije ili federacije, postapokaliptino low-tech drutvo koje
se bori s mutantima, lude znanstvenike
i sisate plavue (v.), totalitarnu hedonistiku dravu, kljuni ratni izum to ga
je izradio pacifist itd. Karakteristino
za mainstream autore koji rade izlet u
znanstvenu fantastiku, a da se prethodno nisu upoznali sa anrom (sve je to
ionako smee).
AUTOR U PENZIJI
Pisanje dobrog SF-a, vrlo modernog za 1968. ili 1971. godinu,
poetkom 21. stoljea. Osobito kod
zrelih ljudi ili penzionera koji se konano odluuju napisati ono to su
eljeli objaviti jo onda kad su bili

11
studenti. Ne mijeati s Otkrivanjem
tople vode (v.).
DRVENI DIJALOG
Oh, ree ona.
Zna, moja ljubav prema tebi je
neizmjerna, no ja stremim granicama
bezgraninog svemira. Zato moram
poi na ekspediciju na Proximu Centauri, ree on.
Shvaam tvoju elju. I kad poe, ja u te ekati, ree tuno ona.
Radije bih ostao na molekularnom mikroinstitutu Ujedinjenih naroda, ree sjetno on.
Tamo smo se upoznali. Pomogao
si mi s disertacijom, ree ona s toplinom u oima.
esto mislim na te dane, ree
on s uzdahom
I ja, ree ona.
No, ti zna da je na svijetu stalna
samo promjena, ree on odlunije.
Gledajui zvijezde, ponekad se
osjeam udno. Ne znam to je to,
ree ona.
enja za prostranstvima, ree on.
Hoe li se vrati kako bismo mogli temeljem pravomonog Rjeenja Podrunog ureda UN-a za Zagreb, Klasa:
UP/I-958-13/17-01/2922,
Urudbeni
broj: 438-17-02/07-2217-23 od 10. rujna
2217. godine zaeti dijete, upita ona.
Hou, ljubavi. Imat e tvoje oi,
ree on, istodobno vrsto i njeno.
Volim te, ree ona
Ljubim te, ree on.

PARTIJSKI REFERAT
Podulji ulomak ili dijalog koji
zvui kao izvadak iz referata s 14. svesovjetskog kongresa SKP(b). U potonjem sluaju ujedno podvrsta Drvenog
dijaloga (v.). Posebno zgodno kad treba
objasniti A kako to radi? (v.) ili pak kao
manifestacija Plimakog sindroma (v.).
PRITISNI RESET
Postupak kojim se likovi, odnosno
radnja vraaju u na poetak, po mogunosti u tzv. objektivnu stvarnost. U tipinom sluaju protagonist je zapravo
sanjao cijelu radnju ili tome slino.
DEUS EX MACHINA
Autor toliko zapetlja radnju, a sve
u svrhu dobre atmosfere ili slojevite
karakterizacije, da vie ne zna kako bi
je okonao. Uobiajeno je viak likova
matovito pobiti, a u krajnjoj nudi jo
i pritisnuti reset (v.).
SVETI JURA KOLJE ZMAJA
Autor marljivo pie, pie i pie,
no bez vrste koncepcije. Pria naraste, postane ivua, izmakne kontroli
i napadne svojeg tvorca. Autor uzme
ma i zatue je. U ekstremnim sluajevima obrie je s hard diska te isprazni
Recycle bin. Tako je umrlo puno potencijalno dobrih pria.
DON KIHOT KOLJE SOMA
Prema statui kraj zagrebakih
Kamenitih vrata. Isto to i Sveti Jura

12
kolje zmaja (v.).
NO LOGO
Natrpavanje prie markama, logotipima, tvrtkama i ostalim oznakama
raznih firmi. Osobito esto u cyberpunku. Poeljno ubaciti i nekoliko jumbo
LCD-ova na kojima Japanke reklamiraju Coca-colu.
MA, ZNATE TO HOU REI
Autor pokazuje kako suvereno
vlada nekom granom ljudskog zna-

nja, pa ne moe odoljeti da a da u

priu ne ubaci komade navarskih
madrigala iz razdoblja oko 1560.
godine, osnovni statiki proraun
Katedrale sv. Petra u Rimu, potanki
opis buraga pincgauerskog goveda,
kritiku vladavine Matijaa Korvina
uz osvrt na jedanaestu Feuerbachovu tezu, a u fusnoti je kratki program pisan u Fortranu 77. Ponekad
degenerira u Partijski referat (v.) ili
Meni je smijeno (v.). Publika koluta oima.

III. DIO
Moda je trei dio Prirunika
dobra zgoda za osvrnuti se na izvore
njegovog nastanka. Naime, zamisao o
tome kako NE pisati znanstvenu fantastiku izvedena je od Turkey City
Lexicon-a, o ijim poelima je Bruce
Sterling - inae urednik drugog izdanja
- napisao:
Prva inaica, poznata kao Turkey City lexicon prema spisateljskoj
radionici u Austinu, Texas, koja je bila
kolijevkom cyberpunka, pojavila se
1988. Na dolian ideoloki-korektan
cyberpunkerski nain, Turkey City
Lexicon se raspaavao bez zatite autorskih prava i besplatno: podrutvljeni, fotokopirani komadi besplatnog literarnog softwarea. Lewis Shiner (prvi
urednik Lexicona, op. ur.) jo uvijek misli kako je to bio najbolji prikaz napora
te vrsti, drei kako bih trebao prestati

budaliti s ovim svrenim inom. Na

posljetku, izvorni Lexicon ostaje nezatien autorskim pravima, plutajui
po fanzinima, prozinima i raunalnim
mreama tijekom sedam godina. No,
ja sam ideolog, s priroenom nesposobnou pustiti na miru ono to je napravljeno dovoljno-dobro. () Uvijek
sam otvoren poboljanjima i dodatcima
Lexicona. ini mi se da ukoliko dokument ove vrsti ne uspije rasti, onda e
sigurno postati literarnim spomenikom,
a onda, eh, ne-daj-Boe.
No, slijedi i ograda: ovaj Prirunik
nije prepisani Turkey City Lexicon. Tko
ne vjeruje, moe pogledati Lexicon na
adresi www.sfwa.org (slubena stranica
Science Fiction and Fantasy Writers of
America), pa neka se uvjerava koliko
god eli. Za poetak, prepisati ameriki
uzor nije ba ni posve mogue: niz je-

13
zinih bravura, ala i uope dosjetki jednostavno nije izravno prevodiv. S druge
strane, postoji niz stvari karakteristinih
upravo za hrvatsku znanstvenu fantastiku. Primjerice, hrvatskog SF-a ima
jednostavno toliko malo da se gotovo
svaki uradak s glavom i repom doekuje neoekivanim laskanjem. Anglosasi
nemaju tih problema. Nadalje, niz stvari
vuku izravno podrijetlo iz Lexicona, no
temeljito su prilagoene, kao Skupljanje
kupona (v.), to je zamisao Davida Langforda. Na posljetku, Lexicon je djelo
niza osoba (meu kojima James Blish,
Damon Knight i dr.), dok je ovaj Prirunik - jo uvijek - djelo jedne osobe.
Stoga se ovdje ponavlja poziv ljudima
(orcima, Klingoncima, itd.; ve kako
se tko trenutano osjea) neka predloe
nove natuknice.
U svakom sluaju, tovani tioe,
nakon ovog nastavka Prirunika moi
e odgovoriti na prastaro pitanje: riba
i po, dinar i po - poto kila ribe?

proglasi se svemirkom i nestane. Ukoliko enskica nije izvanzemaljka, dri

li pria vodu? Dri, jer je cura: svoju
mitomaniju mogla zadovoljiti nasljedstvom farme ovaca na Novom Zelandu.
Pria samim tim nije SF. Kriterij inae
primjenjiv i na prilino skupe hollywoodske produkcije. Disclaimer: niti jedna vjetica nije stradala pri sastavljanju
ovog Prirunika.

NIJE SF!
Ovdje smo na poneto klizavom
terenu. Naime, radi se o pomonom
eliminatornom kriteriju pri iriranju
za godinju nagradu Sfera. Ukratko,
ukoliko se prii oduzme SF element,
hoe li ona funkcionirati i dalje? Ukoliko hoe, onda nije SF. Pomalo podsjea
na bacanje vjetice u zdenac: ukoliko
ispliva, onda je coprnica. Ilustrirajmo
primjerom: u prii momak susretne
djevu bajnu. Djeva uskoro pobudali,

OTKRIVANJE TOPLE VODE

Prevakavanje ideje, radnje, likova itd. za koje su se dodjeljivale SF
nagrade oko 1957. godine. Ukljuuje
galaktike imperije ili federacije, postapokaliptino low-tech drutvo koje
se bori s mutantima, lude znanstvenike
i sisate plavue (v.), totalitarnu hedonistiku dravu, kljuni ratni izum to ga
je izradio pacifist itd. Karakteristino
za mainstream autore koji rade izlet u
znanstvenu fantastiku, a da se prethod-

SKUPLJANJE KUPONA
Nerijetko u fantasyju, ali nae se i
drugdje. Pria ide ovako: boanske sile
poalju protagonista u junaku potragu. Tijekom puta skupljaju se kuponi:
zmajev nakurnjak, trepavice od trola,
goblinski dildo, patuljake lisiine,
panjolske muhe, itd. Kad se nakupi dosta kupona, potraga je gotova, a
nagrada ovisi o skupljenim, hm, predmetima. Tko hoe u hrvatskom SF-u
vidjeti kako se to radi, a da je suvislo,
ima iljakove Slijepe ptice.

14
no nisu upoznali sa anrom (sve je to
ionako smee).
TANCANJE KUPONA
Varijacija Skupljanja kupona (v.),
samo to putem treba poiniti tono
odreeni niz junakih djela. Za brucoe: nauiti noni raspored javnog prijevoza, spavati s asistenticom (odnosno
asistentom, ve prema preferencijama)
i pasti ispit. Ili poloiti. Tako nekako.
FJAKA
Autoru se ne da opisivati togod,
pa lijepo onesvijesti junaka, odnosno
junakinju. emu se gnjaviti s opisom
meuplanetarnog putovanja, hibernirajmo putnike. Nema veze, i Bilbo je
promaio zavrnu bitku u Hobitu.
RIBA I PO, KILA I PO
Bez obzira radi li se o ljudima,
orcima, Klingoncima ili ostalima (v.
gore u tekstu), svi su prihvatili SI mjerni sustav jedinica. Svemirom se pii u
svjetlosnim godinama, pjeai se kilometrima (ukoliko smo inventivni,
miljama), a deblja se u kilogramima.
tovie, i raunanje vremena odvija se
prema Majci Zemlji. Progonstva traju
godinama, meditacije tjednima, a dosadni sastanci satima Bez sumnje,
mjerni sustavi su univerzalni (iznimno,
v. Vodnik ubi protiv demonskih liganja, Parsek br. 72), i ne samo mjerni
sustavi. ekam astroloki prirunik za
roene izvan Zemlje, barem za bliu

okolicu: vaa natalna Zemlja u sedmoj

kui oznaava duboke strasti, a sadanji tranzit Ioa preko Ganimeda donosi
nevolje na kratkim putovanjima. Oprezno u skafanderu!
RIBA I PO, DINAR I PO
Pare, pare pokreu svijet, politiku i nogomet (Zabranjeno puenje,
Dobri jarani). Za primijetiti je kako se
u svakom dobrom SF-u plaa valutom
poznatom kao kredit. Ovdje se dakako ne radi o potroakim, stambenim itd. kreditima za sazidati vikendicu ili se prezaduiti za bijesni auto.
Govorimo o novanoj jedinici koja je
zamijenila dolar, euro, jen, kunu, dinar, quetzal, kip, pjaster i ostalu hrpu
eljezarije i papira. Dodue, rijetko
koji autor se uope zamarao buduim
novcima: na Mjesecu u Heinleinovom
The Moon is a harsh Mistress cirkulira mali Babilon valuta, dok je Haldeman u Forever Peace likvidirao novac,
osim za zadovoljavanje hedonistikih
prohtjeva. I jo: koga zanima kako
funkcionira drutvo posve bez novca,
nek proita priu Jacka Vancea The
Moon Moth (Mjeseev moljac, objavljeno u Siriusu br. 111); ondje platena mo ovisi o drutvenom ugledu
- strakhu - pa stoga svatko itekako
pazi na svoj strakh.
RIBA I PO, DUKAT I PO
Varijacija na temu Riba i po, dinar i po (v.), no vezana na fantasy.

15
Naime, u svakom dobrom fantasyju
plaa se zlatnicima. Okej, historijska napomena, s obzirom da je veina fantasy svjetova konstruirana kao
idealizirani europski svijet. Zlato je
u Europi bilo teka rijetkost, i to duboko do razdoblja baroka, recimo do
prijelaza 16. na 17. stoljee. Dok nije
dolo do priljeva plemenitih kovina
opljakanih od pretkolumbovskih
junoamerikih civilizacija, ak je
i srednje rangirani plemi, viski duhovnik ili prosperitetni trgovac mogao proivjeti doslovce cijeli ivot a

da ne vidi zlatnik. Gotov novac bio je

uope rijedak, a bezgotovinska plaanja jedva poznata. Nije sluajno to
su dravniki pokloni ili u robovima, robinjicama, konjima, papru, svili itd., razna davanja bila su u hrani ili
u potplatima (!), dok su slobodnjake
povlastice bile nasjei drva za ogrjev,
loviti divlja i ribu i tome slino. Vinodolski zakonik dodue obraunava
kazne u novcu, no sve mi se ini da se
obino plaalo u naturi, kao u l. 52.:
Oe ako se ki naide fals svedok ostani knezu ednoga vola ili 8 libara

IV. DIO

Ovaj nastavak prirunika o

(ne)pisanju znanstvene fantastike namjerno je kratak, zbog potreba ostalih
materijala u ovom broju Parseka.
Zato emo se usredotoiti na svega jedno, no zato velevano pravilo...

ISPRIAJ, NE POKAZUJ
Radi se o doslovnom prijevodu anglosaske maksime Show, dont
tell. Premda je ona dobro poznata gotovo svakome tko se okuao u pisanju
proze, ini se kako ipak ima potrebe
uporno je ponavljati. Uzmimo primjer:
Marica je imala tuno djetinjstvo.
Recimo neka je Mariino tuno
djetinjstvo jako bitno za fabulu, jer Marica odraste u propisnog psihopatskog
ubojicu koja vabi rtve putem internetskog chata, a zatim ih utamani i ukiseli

za zimu (radnja nije osobito primjerena

znanstvenoj fantastici, ali nema veze).
Sve je to, naravno, posljedica njezinog
tunog djetinjstva. Eh, tada treba u flashbackovima pojasniti kako je Marica s
Ivicom odlutala u umu i onda zavrila
kod vjetice. Kad ve imamo vjeticu,
moemo perverznoj mati dati na volju,
pa podvrgnuti kako Ivicu, tako i Maricu
raznim vrstama zlostavljanja. Budui se
radi o malodobnicima, suzdravam se
potankog opisa kako policija ne bi zabranila Parsek, i to opravdano - tko
eli riskirati u svojoj prii, samo naprijed. Zlostavljanje Ivice i Marice kulminira time to se Ivica nae ukiseljen u
esnaest tegli za zimu, i eto krasnog razloga za Mariino kasnije asocijalno ponaanje! Pustimo alu na stranu, tko se
eli osvjedoiti kako se pojanjava raniji

16
ivot junakinje - drimo se istog primjera - moe to vidjeti u romanu Chaga Iana
McDonalda (u prijevodu Marka Fano-

via, Monolith br. 2), a ukoliko eli

neki domai primjer, moe pogledati
Ultramarin! Aleksandra iljaka.

V. DIO
GRADNJA SVIJETA
Kad govorimo o stvaranju novih
svjetova - to Anglosasi zovu world
building - naelno postoje dva ekstremna pristupa: gradi li autor prvo svijet,
pa ga zatim napuuje likovima, ili pisac
ima likove, pa za njih saini svijet.
U prvom sluaju dobijemo detaljno izmatane svjetove s puno fascinantnih pojedinosti, koje hoe biti uitak
zamiljati. Nevolja je u tome to se itatelj esto treba probijati kroz masivne info-dumpove (to je blaa verzija
Partijskog referata, v.) koji mogu ili ne
moraju biti zanimljivima. Dodatni rizik je ponavljanje stereotipija, osobito
u fantasyju. Lijepa vjeba u graenju
svijeta je Bereiev ulomak romana
Sunce (objavljen na stranici www.nosf.
net kao NOSF Special).
Drugi pristup hoe dati daleko
dinaminiji uradak. Autor krene od likova, konstruira radnju, a svijet opisuje
usput. pojedinosti svijeta su tu prisutne
kao najnormalnije stvari, pa hoe pri
povrnom itanju ak promaknuti. Primjerice, sveprisutna nanotehnologija u
iljakoj prii Veer u Gradskoj, s Lidijom u mislima. Kad sam iljaku prigovorio zato se u toj prii nije vie posvetio opisivanju same nanotehnologije,

dobio sam primjeren odgovor: uj, to

je kao da smjestim priu u dananjicu,
pa opisujem etverotaktni motor.
No, kad govorim o ekstremnim
pristupima, oni su u praksi - ukoliko je
autor dobar - nerazluivi. Pitanje je li
autor prvo postulirao svijet, pa ga napuivao likovima, odnosno je li prvo
kreirao protagoniste, pa ih smjestio u
plauzibilno SF/F okruenje - hoe nalikovati pitanju je li prije bilo koko
ili jaje?! Vrlo esto sami autori ne razluuju proces konstruiranja svijeta od
udahnjivanja ivota veselom opinstvu
koje u tom svijetu neto izvodi.
Krenimo redom.
Daleko najjednostavnije je smjestiti radnju u zbiljski svijet - absolutno
najmanje gnjavae, a usredotoenje je
na likovima i radnji. Sljedee najlake
je sainiti linearnu projekciju danjice
u razmjerno blisku budunost, premda
nosi sa sobom rizike brzog zastarijevanja. Varijacija na temu je nekakva distopina bliska budunost, to zna udaviti
itateljstvo prevakavanjem Orwella.
Tu spadaju i drutva izmijenjena globalnim zatopljenjem, postatomci itd. Prividno slina vjeba je konstruirati svijet
alternativne prolosti ili paralelne stvarnosti. Oprez: nacisti u interkontinental-

17
nim balistikim putnikim raketama ve
su davno vieni kod Dicka, a paralelni
Drugi svjetski rat opisivao je Farmer!
Fantasy svijet i nadnaravni horror.
Problem je ukoliko je autor ujedno i fan
raznih igara uloga, pa je svijet sastavio
prepisujui prirunike za D&D. Oh, davea li! S druge strane, Hrvatska i njezino ire okruje (da ne kaem Balkan,
mogao bi se tkogod uvrijediti!) obiluju
nadnaravnim pojavama. Vrhunska ironija je u tome to su ovdanje vampire,
vukodlake, vile itd. pokupili drugi, savakali ih, a zatim smo ih - osobito kroz
anglosasku literaturu i filmove - primili
natrag. Prirodno, uzimamo ih izopaenima, okljatrenima, naminkanima i friziranima kako si to zamiljaju Ameriani i
slini. Zaboga, Vlad Drakul je ordinirao
po Vlakoj, a ne Sedmogradskoj!
Na posljetku dolazim do moda
najzahtjevnijega, a to je konstruiranje
(uvjetno reeno) hard SF svijeta. Uzmimo daleki planet, divalj ili u stanovitoj fazi teraformiranja, s vlastitom ili
uvezenom florom i faunom, pa zabava
moe poeti! Zahtijeva potrivanje ili
svjesno nepotivanje odreenih postulata prirodnih znanosti, i njihovu primjenu u praksi. Dobar primjer je iljakov Ultramarin!, gdje autor konstatira
kako evolucija svuda prati sline puteve. Tako morskim svijetom Ultramarina! plivaju bjesnozupke, kraken i jo
hrpa riba i liganja...
Uzmimo kao ilustraciju svega nevedenoga primjer teraformiranja i kako

je mu je pristupilo dvoje autora.

Kim Stanley Robinson je na pothvatu teraformiranja Marsa sazdao
masivnu trilogiju (Crveni Mars, Zeleni
Mars, Plavi Mars). Odmah priznajem da
sam jedva savladao Crveni, jer me udavio to potankim opisima tehnologije
(ne bi me udilo da se ta knjiga jednom
pone rabiti kao udbenik!), to istananim i zamrenim odnosima izmeu
likova. Likova je cijela hrpa, a k tome
su svi odreda ivahni starii, po logici
da penzie nije teta potroiti u neizvjesnom projektu ozemljivanja Marsa
(hint, hint! ). Onda se ipak nae tu nekakva mlade, pa izbije revolucija itd.
Ukratko, sam pothvat je ono bitno, unato cijeloj galeriji znanstvenika te inih
koji su jednom i pol nogom u grobu.
Nasuprot tome, Lois McMaster Budjold uzima takve pothvate ili samo kao
kulisu - na vie mjesta se spominje kako
planet Barrayar nije do kraja teraformiran - ili pak kao movens radnje koja je u
sutini polu-krimi. U potonjem sluaju
mislim na roman Komarr, gdje nitko od
puanstva planeta Komarr i ne trza na
orbitalno solarno zrcalo dok ono izvanrednim dogaajem ne ispadne iz funkcije. Dodue, jedan od likova jest administrativac u pothvatu teraformiranja, no iz
romana je prilino jasno da u redovitim
okolnostima teraformiranje zanima samo
mjerodavne slube, a ni njih ne osobito
- do te mjere da postoje cijeli fantomski
projekti, s fantomskim osobljem, a novci
za njih netragom nestaju...

18
lanak o Robertu Heinleinu objavljen je u prvom broju knjievnog aopisa Ubiq
2007. godine u sklopu projekta Heinlein, kojim je Boris vel obiljeio stogodinjicu
njegova roenja, a za koji je dobio i Povelju Drutva SFera.

Boris vel

ROBERT HEINLEIN - OVJEK KOJI NAM

JE PRODAO MJESEC
I. Formiranje jednog pisca
Robert Anson Heinlein roen je
7. srpnja 1907. godine u mjestu Butler,
savezna drava Missouri, kao trei sin
Rexa Ivara Heinleina i Bam Lyle Heinlein1. Brojna obitelj imala je nakon
Roberta jo jednog sina i tri keri, a
ubrzo nakon njegova roenja preselila
se u Kansas City, takoer u saveznoj
dravi Missouri. Ondje je odrastao kao
neka vrst uda od djeteta, vrlo rano nauivi itati te pokazujui veliki interes
za astronomiju i matematiku; navodno je ve u treoj godini bio opinjen
Halleyevim kometom koji se pojavio
1910. godine. U Kansas Cityju je pohaao kole i jednu godinu mjesnog
koleda, od rane dobi zaraujui sam
svoj deparac. U to je doba pokazivao zanimanje za debatna i glumaka
drutva, a isticao se i meu kadetima
lokalne vojne institucije za kolovanje
priuvnih asnika.

Iz srednjokolskog razdoblja potjee i prvi Heinleinov dodir sa znanstvenom fantastikom, u dobi od esnaest godina. Naime, godine 1923. Hugo
Gernsback izdaje posebno izdanje asopisa Science and Invention posveeno znanstvenoj fantastici2; mladi je
Robert kupio primjerak novcem predvienim za hranu na jednom izletu. Od
tada, itao je svu znanstvenu fantastiku
do koje je mogao doi: prema svemu
sudei, formativni utjecaj imali su Jules
Verne, H. G. Wells, Edgar Rice Burroughs, kao i serijal o Tomu Swiftu3.
Kako se Heinleinovo kolovanje
godine 1924. primaklo kraju, postavilo se pitanje nastavka naobrazbe i
odabira zvanja. Stariji brat Rex ve je
bio primljen u Akademiju Amerike
ratne mornarice u Annapolisu, pa se i
mladi Robert odluio na karijeru vojnopomorskog asnika, marljivo priku-

19
pljajui pisma preporuke, potrebna za
prijam u instituciju koja je primala vrlo
ogranien broj polaznika. Pria se kako
je senator Missourija te godine primio
stotinu pisama preporuke za budue
kadete - pedeset za svakog mladia zasebno, pedeset za Heinleina.
Nakon godine dana provedene na
Kansas City Junior College, Heinlein
1925. upisuje Mornariku akademiju.
Prve je godine trpio hirovita maltretiranja kadeta starijih akademskih godina, no vrlo brzo istaknuo se izvrsnim
ocjenama, kao i vrhunskim sportskim
rezultatima u maevanju i gaanju. etiri godine kasnije, Heinlein postaje asnikom sa specijalizacijom u naoruanju i sustavima za upravljanje vatrom.
Mornariku akademiju zavrio je kao
dvadeseti u klasi od 243 polaznika, pri
emu bi bio jo vie pozicioniran, da
nije nakupio stegovnih ukora, ukljuujui i dva najtea.
Poetak slube na moru zatjee
ga na nosau aviona USS Lexington
(CV-2), najveem ratnom brodu te vrste u ono doba, a ini se kako ba iz
tog razdoblja potjee njegova veza sa
zrakoplovnom tehnikom. Meutim,
nakon vrlo dobrog starta, premjeten
je - protiv vlastite volje i mimo volje
svojeg zapovjednika4 - na razara USS
Roper (DD-147), malo plovilo iz Prvog
svjetskog rata, loih plovnih svojstava.
Stalno valjanje razaraa prouzroilo
je neprestanu morsku bolest, oslabivi

Heinleinovu tjelesnu otpornost, to je

na posljetku rezultiralo plunom tuberkulozom. Nakon lijeenja, otputen je
1934. iz Ratne mornarice kao trajno
onesposobljen, uz skromnu mirovinu
porunika fregate.
Heinlein se naao u civilu usred
Velike depresije koja je zahvatila Sjedinjene Drave, s malim prihodima i
mutnom perspektivom za budunost.
U to doba oenjen je s Leslyn MacDonald, o kojoj se malo zna; bila je neto
starija od Heinleina. No, ini se kako je
Heinlein ve prije nje imao jedan brak
o kojemu se ne zna doslovce nita, osim
to vjenani list s Leslyn spominje Roberta kao razvedenog.
Tijekom Depresije Heinlein je
svatario, boravei u Los Angelesu i
Colorado Springsu, a prie o njegovim
zanimanjima prilino su slikovite. Navodno se okanio suvlasnitva nad rudnikom srebra nakon to su mu partnera
gangsteri doslovce izreetali strojnicama, studirao je postdiplomski iz inenjerstva i matematike na UCLA, a
sluao je i arhitekturu. Vjerojatno je trgovao nekretninama, bavio se fotografiranjem i kiparstvom, no pojedinosti
su nepoznate. ini se kako je s Leslyn
MacDonald imao neku vrstu otvorenog braka. Tu moda lei razlog zato
je Heinlein kasnije nastojao sustavno
potisnuti spominjanje tog braka5.
Izmeu 1934. i 1938. Heinlein je
politiki aktivan, i to u Demokratskoj

20
stranci, tj. u njezinom pokretu EPIC
(End Poverty in California - Zaustavimo siromatvo u Kaliforniji) to ga je
vodio knjievnik Upton Sinclair. EPIC
se pomalo ugasio, pa se Heinlein 1938.
kandidirao za Skuptinu savezne drave Kalifornija kao izvanstranaki kandidat kojeg je podupirala Demokratska
stranka. No, tijesno je izgubio od repu-

blikanskog kandidata, i to zahvaljujui

finesama izbornog sustava, pa je napustio politiki ivot. U to doba nalazimo
ga bez novaca, s kuom koju je kupio
kako bi imao prebivalite u svojoj izbornoj jedinici - a na koju je odmah
dignuta hipoteka kako bi se financirala njegova kampanja - nezaposlenog,
samo s malom mirovinom.

II. Uspon
Krajem 1938. znanstvenofantastini asopis Thrilling Wonder Stories objavio je natjeaj za priu, nudei pola centa po rijei, do ukupnog
honorara u visini 50 dolara. Heinlein
je kasnije rado isticao kako su financijski motivi presudili da napie svoju
prvu kratku priu. No, u to doba ve
ima napisan roman For Us, The Living - A Comedy of Customs, koji je,
meutim, ostao u ladici do iza njegove smrti. Njegovom se, dakle, prvom
novelom smatra Life-Line, napisana u
etiri dana tijekom travnja 1939. godine, o znanstveniku koji izumljuje stroj
koji moe predvidjeti neiju smrt. Napisavi je, Heinlein zakljuuje kako je
zasluila najbolji asopis: Astounding
Science Fiction, to ga je ureivao
John W. Campbell. Pria je objavljena
u kolovokom broju Astoundinga, otkupljena za puni cent po rijei, odnosno za sedamdeset dolara, to je u ono
vrijeme mogla biti niska inovnika

mjesena plaa6.
Na ovom mjestu vrijedi na trenutak zastati i osvrnuti se na Heinleinov
prvi roman, koji je dugo ostao nepoznanicom, spomenuti For Us, The Living. Prema svemu sudei, roman je
napisan tijekom 1938. i 1939. godine.
Radi se o utopijskom romanu razmjerno jednostavne fabule - protagonist
gine u prometnoj nesrei, no budi se
u tuem tijelu nepunih 150 godina kasnije, u godini 2086. Kroz brojne dijaloge (i monologe!) slijede opisi daleke budunosti, kako tehnikih udesa,
tako i odnosa u naprednom drutvu. U
bitnome, radi se o didaktinoj utopiji,
ukljuujui i potanku raspravu o ekonomiji, oito pod utjecajem politikog
programa u kojem je Heinlein u to
doba sudjelovao i u koji je evidentno
vjerovao.
Zanemarivi zamorne ekskurse,
roman je pitko napisan, s nizom humoristinih epizoda, likovi nisu ba plo-

21
ni, dok se kroz mnoge motive - iskoritene u nizu kasnijih pria - nazire
budui punokrvni autor. Naime, u tom
romanu Heinlein ne zazire ni od golotinje, ni od eksperimentiranja s raznim
modalitetima muko-enskih odnosa.
Tu su kompetentni enski likovi, antirasizam i antiklerikalizam, sve to e
se pojaviti u kasnijim djelima, nakon
afirmacije i oslobaanja od urednike paske. Moglo bi se slobodno rei
kako je u For Us, The Living sadrana DNA pisca Heinleina kao pisca7.
Knjiga je, meutim, promptno zavrila u ladici na sljedeih ezdeset i pet
godina - za doba kad je nastala, bila je
moda prehrabra, a kasnije bi djelovala prilino amaterskim djelcem.
Unato romanu naputenom u
ladici - ili moda ba zbog toga! - Heinlein se vrlo brzo etablirao kao autor,
prodavi niz znanstvenofantastinih
pria to Campbellu, to drugim urednicima, piui ponekad pod pseudonimima, meu kojima su najpoznatiji
Anson MacDonald i Lyle Monroe. To
je razdoblje izrazito srdanih odnosa
izmeu Campbella i Heinleina, kad
su zajedniki razvili koncept Budue povijesti [The Future History],
svojevrsni konzistentni univerzum
budunosti, odnosno vremenski okvir
za prie koje su meusobno tek labavo
povezane8.
Povrh spisateljskog rada, Heinlein se rado i esto drui s drugim

piscima, kao i ljubiteljima znanstvene fantastike. U svojoj kalifornijskoj

kui svake subote ugouje kolege,
okupljene u neformalnu Maana Literary Society: Anthony Boucher,
Henry Kuttner, L. Ron Hubbard, Ray
Bradbury samo su neki od lanova
tog kruga koji su, ispijajui slatkasto
vino, uglavnom priali o pripovijetkama koje kane napisati9. Ovdje vrijedi
istaknuti jednu bitnu injenicu: Heinleinova spisateljska karijera poinje
kad je ve preao tridesetu. Mnogi
istiu upravo njegovu zrelost kao osobe koja ga je - meu ostalim - uinila jednim od zbiljskih rodonaelnika
anra znanstvene fantastike10 u Americi. Povezujui tehniku naobrazbu s
neprijepornim pripovjedakim darom,
bio je zbiljskim osvjeenjem meu autorima pulpa i potankim opisivaima
nevjerojatnih naprava. Upravo mu je
kombinacija vrste znanstvene podloge i glatko ispriane prie donijela izvanredno brz uspon. Naime, ve
godinu dana nakon prve pripovijetke
on je poasni gost na Treoj svjetskoj
konvenciji znanstvene fantastike11 u
Denveru godine 1941. (Denvention
I), s koje je sauvan njegov govor - s
jedne strane pun optimizma, osobito
glede uloge znanosti u razvoju ovjeanstva, no s druge predviajui skori
ulazak Amerike u rat.
Zbilja, nakon izbijanja Drugog
svjetskog rata, Heinlein se odmah pri-

22
javio u vojnu slubu, no biva odbijen
kao evidentno nesposoban ak i za
dunosti u stoeru, sve zbog oiljaka na pluima, kao i kratkovidnosti.
Umjesto toga, zaposlio se kao civilna
osoba u Ratnoj mornarici i radi u istraivakom odjelu Mornarike zrane
pokusne postaje Philadelphia [Philadelphia Naval Air Station]. Kao kvalificirani inenjer, radio je na razvoju
pilotskih odijela za velike visine, to
e kasnije nai odraza u njegovim
romanima. Istodobno, u istoj bazi su
radili Lyon Sprague de Camp, ve etablirani SF pisac te priuvni mornariki
asnik, kao i prirodnjaki wunderkind
Isaac Asimov, obojica na Heinleinov
poziv. Tijekom svoje slube u Mornarici, Heinlein je bio vrlo samozatajan glede svojeg posla, no esto je
bio sreditem okupljanja u kantini
ili nakon rada, u stanu u koji se preselio sa suprugom Leslyn. Sa svojim
kolegama ini neformalni trust mozgova, kojemu se potkraj rata pridruio i L. Ron Hubbard, koji je nakon
slube na Pacifiku premjeten u Washington D.C.; meutim, nema dokaza
da je ova ratnodobna koncentracija
autora znanstvene fantastike na bilo
koji nain povezana s Philadelphijskim eksperimentom. No, pred sam
kraj Drugog svjetskog rata, Heinlein
je sastavio dva elaborata u kojima se
zalae da Mornarica preuzme budua
svemirska istraivanja. Oba elabora-

ta slubeno su odbijena, a nositeljem

amerikog svemirskog programa postale su Zrane snage12. Bilo kako
bilo, unutar dva tjedna nakon zavretka rata, Heinlein daje otkaz i vraa se
sa suprugom u Kaliforniju. Opsjednut
znaenjem atomske energije, objavio
je pet znanstvenopopularnih lanaka
na tu temu, ali i jednu od svojih rijetkih knjiga koje nisu roman: How To
Be A Politician. U njoj promie potrebu za svjesnim pristupom politikim
izborima, ali knjiga nije naila na zanimanje publike.
Po zavretku rata Heinlein je
ugledan anrovski pisac, s brojnim
pripovijetkama iza sebe, spreman za
daljnje prodore, obradivi ve tada
teme u najirem rasponu. Komercijalno iskoritavanje svemira opisao je
u priama Requiem (1949) i The Man
Who Sold the Moon (1951), gdje privatni poduzetnik pokree svemirski
program13. Rizik industrijskih nesrea
uvjerljivo je opisao u The Roads Must
Roll (1940) i Blowups Happen (takoer
1940), strahotu nuklearnog holokausta
u prii Solution Unsatisfactory (1941),
dok je posvemanji ljudski solipsizam
obradio u prii They (1940). Paradokse vremenskog putovanja razradio je
u priama By His Bootstraps (1941),
Elsewhen (1953) te All You Zombies
(1958), od kojih valja posebno istaknuti potonju. U toj prii protagonist postaje, putujui kroz vrijeme te promije-

23
nivi spol, i otac i majka samome sebi,
ime je pojam vremenskog putovanja
Heinlein na svoj nain reducirao do
apsurda. Dobar dio ovih pripovijedaka
obuhvaen je u spomenutoj The Future History, kao i neke druge, primjerice provokativna kritika religijskog
fanatizma If This Goes On - (1939)
u kojoj je Heinlein opisao i masonske
rituale, premda nema dokaza da je sam
bio slobodnim zidarom.
Razdoblje neposredno nakon rata
prijelomno je za Heinleina: ne samo
to je polako izlazio ispod Campbellove paske, ve otpoinje seriju svojih
romana za mlade, glasovitih juveniles, koji su mu donijeli iroku popularnost, i za koje su mnogi kasniji pisci
SF-a rado priznavali kako su ih uope
uveli u znanstvenu fantastiku. Naime,
neidentificirani philadelphijski nakladnik naruio je od Heinleina roman za
djeake14. Rukopis romana Rocket
Ship Galileo (pod radnim naslovom
Young Atomic Engineers) dovren je
1946, ali je bio odbijen. Umjesto toga,
nakladnika kua Scribners preuzela
je rukopis (putem Heinleinova novog
agenta, Lurtona Blassingamea), na
preporuku urednice Alice Dalgliesh.
Ugovor za Scribners sadravao je i
opciju za drugu knjigu, to se obnavljalo iz godine u godinu, rezultirajui
iznimno popularnim serijalom.
Usporedno s time, Heinlein je
objavio i niz kriminalistikih pripovi-

jedaka, zatim pripovijedaka za djecu,

a na posljetku, piui za asopis Saturday Evening Post, poeo je izvoditi
anrovske prie iz dotadanjeg geta.
Sve to izveo je, meutim, u okolnostima dosta tekog privatnog ivota.
Naime, Heinlein se razveo od Leslyn MacDonald godine 1947, emu je
vjerojatno pridonio njezin teki alkoholizam, no moda i zasienost razmjerno burnim brakom. Godinu dana
kasnije, sklapa brak s osobom koju je
bio upoznao dok su zajedno radili u
Philadelphiji, biokemiarkom Virginiom Doris Gerstenfeld zvanom Ginny,
roenom 22. travnja 1916, porunicom bojnog broda. Ginny se zatekla
na postdiplomskom studiju na UCLA,
to je plaala od vojnike stipendije i
povremenih poslova. No, malo se viala s Heinleinom, sve dok mu nije
dola pomoi da se iseli od bive supruge. Vjenali su se u listopadu 1948,
i ona mu je ostala vjernom druicom i
najboljom prijateljicom sve do njegove smrti. Svoj ivot s njom poinje na
Srednjem Zapadu, u futuristikoj kui
koju je sam projektirao.
Koncem 1940-ih Heinlein poduzima i svoj jedini izlet u Hollywood.
Naime, susrevi scenarista Alforda Van
Ronkela, Heinlein se prihvatio skiciranja i ureivanja zajednikog scenarija
za znanstvenofantastini film. Podnijevi scenarij producentu Georgeu Palu,
koji se zagrijao za pothvat, Heinlein

24
biva glavnim tehnikim savjetnikom
filma koji dobiva naslov Destination
Moon. Taj film iz 1950. godine, u reiji
Irvinga Pichela, postavio je standarde
specijalnih efekata za let u svemir, za
to je uostalom i dobio Oskara, koji je

dodijeljen majstoru specijalnih efekata

Leeju Zawitzu. Heinlein je opisao ovo
svoje iskustvo u lanku Shooting Destination Moon, a objavio je i novelu
istog naslova kao i film. No, radu na
filmu nije se vie nikada posvetio.

III. Zrele godine

Pedesete godine dvadesetog stoljea su bile razdoblje uspona znanstvene fantastike i Heinleinove karijere.
Brani par Ginny i Robert puno putuju,
rado ugouju prijatelje, pohode konvencijska okupljanja i poznati su kao
skladan par. Usporedo s time, Heinlein
naputa utopijski socijalizam koji ga
je fascinirao jo tijekom njegove neuspjele politike karijere. I dalje je rado
vien gost i sugovornik, znan po tome
to je rado pomagao - bilo savjetom,
bilo novcem - mlade kolege pisce.
To je Heinleinovo najplodnije
razdoblje: izmeu 1948. i 1962. napisao je etrnaest romana za mlade,
tempiranih da iziu za Boi. Prvi u
ciklusu bio je spomenuti Rocket Ship
Galileo (1946) kojeg moemo slobodno okarakterizirati poneto naivnim, a
svake godine uslijedio bi po jedan svjei: od glasovitog Space Cadeta (1948)
u kojemu opisuje akademiju za asnike
Svemirske patrole, preko djela u kojima se dotaknuo i pitanja ustroja drutva, kao to su Starman Jones (1953)
ili Citizen of the Galaxy (1957), sve

do draesnog i duboko humanistikog

Have Space Suit - Will Travel (1958).
Ti romani imaju zajednike znaajke:
pomalo ploni junaci su adolescenti
- bilo muki, bilo enski, ali u pravilu bistri - pria je jasna i razumljiva s
dostatnim obratima da dre pozornost
itatelja do kraja knjige, uz uvjerljive
tehnike opise i opi optimistini ton
naracije. Opisivanje nasilja svedeno
je na minimum, a odnosi izmeu junaka smjeli su ukljuivati adolescentske
naklonosti. Posljednji juvenile15 bio je
roman Podkayne of Mars (1963), iji
je zavretak, u kojemu junakinja gine,
nakladnik cenzurirao, izmijenivi ga u
happy end, a - za dobru mjeru - ubaena je i prodika kako bi se junakinjina
majka trebala okaniti svojeg posla i posvetiti se odgajanju djece! Ovaj potonji
potez urednika (istini za volju, kue
Putnams, a ne Scribners) nagnao je
Heinleina da se okani omladinskih romana, a vjerojatno je ionako bio njima
zasien.
U svojim pripovijetkama Heinlein tada ipak ne zazire ni od seksa, ni

25
od nasilja, ni od kritike drutva, uz povremene provale pesimizma koji granii s mranjatvom, kao u The Year
of the Jackpot (1954). Jednako tako,
nastaju i romani namijenjeni odraslijoj
publici, primjerice The Puppet Masters
iz 1951. godine. Ovaj roman odlikuje
se mranom atmosferom invazije bia
koja preuzimaju kontrolu nad ljudima,
prianjajui im uz kimu, to je nesumnjiva alegorija na komunistiku opasnost. Podsjetimo se, to je period kad
je Amerika u gospodarskom usponu,
ali drutvo proimaju latentna paranoja
i dvojbeni rezultat rata u Koreji. Sam
Heinlein kao da politiki pri tome klizi
udesno; koliko je to bio utjecaj supruge
Ginny, a koliko je Heinlein ostao dosljedan sebi (dok je amerika ljevica
otila jo dalje ulijevo), ostaje otvorenim pitanjem. Bilo kako bilo, godine 1958. pojavljuje se film The Brain
Eaters, na to je Heinlein ustao tubom zbog plagijata. Parnica je zavrila
izvansudskom nagodbom, pri emu su
dijelovi filma izrezani, dok je Heinlein
primio novanu odtetu, no pojedinosti
nagodbe nisu poznate16. Roman dodue
jest ekraniziran puno godina kasnije,
kao Robert A. Heinleins Puppet Masters17.
Heinlein, dakle, usporedno pie
i romane za odraslu publiku, a jedan
od njih - Double Star - donosi mu nagradu Hugo 1956. godine18. Radi se o
space operi u kojoj minorni glumac po

narudbi glumi dvojnika vanog politiara. Roman je jasno isprian, brze

radnje, no jo uvijek u okviru ondanjih anrovskih konvencija - ponajprije
odsutnosi erotike, za koju bi pria inae mogla dati povoda.
Heinlein se dugo bavio milju
uvesti seks na velika vrata u znanstvenu fantastiku, sastavljajui najmanje
od 1949. sinopsis romana The Heretic,
koji e kasnije postati glasoviti Stranger in a Strange Land. No, rad na tom
romanu bio je prekinut pisanjem kontroverznog djela Starship Troopers.
Ishodite Zvjezdanih jurinika19
bilo je u plaenom oglasu to ga je u
travnju 1958. Heinlein proitao u lokalnim novinama. Oglas je sponzorirao
Nacionalni komitet za razumnu nuklearnu politiku, a radilo se o pozivu neka
SAD jednostrano obustave nuklearne
pokuse. Brani par Heinlein bio je time
zgroen. Drali su to tekom glupou
u doba kad je Hladni rat pri vrhuncu,
pa su odgovorili takoer plaenim
protuoglasom. Kad je predsjednik Eisenhower zbilja jednostrano prekinuo
atomske probe, Heinlein je ispao ultrakonzervativcem. Na to je na brzinu
napisao i objavio Zvjezdane jurinike,
iji je ogoreni ton donekle naknadno
opravdan time to je Sovjetski Savez
ipak jednostrano nastavio nuklearne
pokuse.
Starship Troopers strukturirani su
kao jo jedan roman za mlade: en-

26
ski su likovi negdje daleko, dok protagonist proivljava odrastanje kroz
brutalnu vojnu obuku i rat s odurnim
kukcolikim izvanzemaljcima. S druge
strane, nasilje je bitno eksplicitnije, a
roman proimaju predavanja o meritokratskom politikom sustavu u kojem
demokratsko pravo glasa treba zasluiti. O ovoj svekolikoj kontroverzi bit e
jo rijei u tekstu.
Starship Troopers osvajaju Huga
1960, dok je Stranger in a Strange
Land osvojio Huga 1962. godine - pri
emu je zapravo teko povjerovati
kako je te knjige napisala ista osoba.
Gotovo je nemogue zamisliti veu
opreku izmeu militantnog istunstva
u Starship Troopers i poligamne, odnosno poligamno-poliandrijske komunalne zajednice u Stranger in a Strange Land, romanu inae vrlo bitnom za
hipi subkulturu. Dan-danas krui pria
kako su pripadnici amerikog fandoma
- rascijepljenog ratom u Vijetnamu - temeljili svoje zagovore bilo Troopersima, bilo Strangerom, ve prema svojim
politikim stavovima.
Stranger in a Strange Land bio
je u duhu ezdesetih godina u Americi, ak mu pridonijevi. Protagonist se
vraa s Marsa gdje su ga odgojila uroenika bia, obdaren parapsiholokim
sposobnostima i hiperinteligencijom.
Zaplet romana vrti se oko njegove prilagodbe drutvu na Zemlji i otkrivanju
vlastitih sposobnosti, sve kroz interak-

ciju s cijelom galerijom likova. Knjiga

obiluje satirinim elementima, osobito
na raun organizirane religije, ali i povremenim propovijedima. Niz erotskih
prizora, ukljuujui rituale dijeljenja
vode, bili su naznakom kako se znanstvena fantastika mijenja i postaje jo
provokativnijom nego do tada20. Na
posljetku, radi se o fiziki vrlo opsenom djelu: dok su dotadanji znanstvenofantastini romani rijetko prelazili
dvjestotinjak kartica teksta, Strangerov
opseg je preko sedam stotina kartica.
Hipi subkultura prihvatila je roman u
roku od nekoliko godina, ukljuujui i
argon iz knjige (primjerice, rije grok
u znaenju shvaati) pa je knjiga ak
dosegla kultni status; bilo je to razdoblje slobodne ljubavi, revolta protiv
establishmenta, dok rocknroll postaje
glazbenom normom.
Na prijelomu pedesetih i ezdesetih Heinlein se vraa u Kaliforniju,
gdje branom paru klima bolje pogoduje, i ondje nastavlja ivot, takoer
u stanitu izgraenom prema njegovu
vlastitom projektu. Bavi se klizanjem
(u to ga je uvela Ginny), maevanjem,
streljatvom i drugim sportovima, a suprunici i dalje dosta putuju, ukljuujui i u SSSR. Iskustva s putovanja oko
svijeta Heinlein je saeo u putopisnoj
knjizi Tramp Royale (objavljenoj posthumno, 1992. godine), dok je kasniji
izlet u Sovjetski Savez opisao u dosta
jetkim esejima Pravda Means Tru-

27
th i Inside Intourist. Heinlein je tada u
zenitu, dre ga ponajveim majstorom
znanstvene fantastike. Jedino iz ega
se dade naslutiti kako mu je srea pomuena, jest injenica da nema djece,
pogotovo to sam potjee iz brojne (i
dugovjene!) obitelji.
Politiki, Heinlein tih godina daje
obilnog povoda da bude okarakteriziran
desniarom. Na Worldconu 1961. godine u Seattleu (Seacon) odrao je dugi
govor, koji je bitno drukijeg tona od
onog odranog dvadeset godina ranije:
dosta pesimistian, pod svjeim dojmom putovanja po Sovjetskom Savezu,
pun osvrta na opasnost od komunizma zbilja, itajui transkript21, upravo osjeamo atmosferu koja je godinu dana
kasnije dovela do Kubanske krize!
Premda je Heinlein predstavnik
gotovo istog hard SF-a, utemeljenog
ponajprije na vrstim tehnikim premisama, okuao se i u fantasyju, u romanu Glory Road, objavljenom 1963.
godine. Taj roman - inae vrlo rijedak
Heinleinov izlet u magijske teme, uz
priu Magic, Inc. (objavljena i kao Devil Makes the Law) - pun je diskretnog
humora kojim parodira (ve onda uspostavljene!) klieje avanturistikog
anra maa i magije, uz znanstvenofantastini obrat na kraju.
etvrti i posljednji Hugo dodijeljen mu je 1967. godine za The Moon
is a Harsh Mistress. Luna je okrutna
ljubavnica22 je roman koji kroz osamo-

staljivanje Mjeseca od matice Zemlje

samo prividno prepriava Ameriku revoluciju, razraujui teme umjetne inteligencije, gospodarstva u Mjeseevoj
koloniji, ali i niz modela odnosa ena
i mukaraca: od poliandrijskih zajednica (ene su na Mjesecu rijetkost, jer
napuivanje Zemljina satelita poinje
slanjem kanjenika, to je stanje kojim roman i poinje), preko serijskih
brakova, do jednostavne slobodne
ljubavi. Luna je okrutna ljubavnica je
jedno od najzrelijih Heinleinovih djela,
vrlo pitkog stila i vrlo uravnoteeno u
pristupu. Ovdje Heinlein ne propovijeda, nego opisuje zajednicu jakih ena
i mukaraca na Mjesecu koja se odlikuje odgovornou i individualizmom,
znaajkama uoblienima u paroli TANSTAAFL (There Aint No Such Thing
As A Free Lunch - besplatan objed ne
postoji), koja se takoer rairila u amerikoj popularnoj kulturi.
Osim to je rado opisivao vrste
junakinje, Heinlein je rado nastupao i
kao izraziti antirasist. Satirini roman
Farnhams Freehold (1965) opisuje
postapokaliptini svijet, kojim vladaju
crnci-ljudoderi koji uzgajaju bijelce
za hranu i kao ljubimce; ovaj mrani
sarkazam nastao je ba u doba rasnih
nemira u SAD-u. U ovom istom kontekstu vrijedi spomenuti kako je 1969,
kad je zajedno s Arthurom C. Clarkeom
gostovao na televiziji kao posebni komentator NASA-e pri prvom sputanju

28
ovjeka na Mjesec, razljutio TV voditelja Waltera Cronkitea prijedlogom
da se ene-astronauti ukljue u misiju
Apollo 11.
Krajem ezdesetih Heinlein postaje i predmetom jednog od prvih monografskih kritikih radova znanstvene
fantastike. Alexei Panshin, i sam pisac

SF-a, sustavno je obradio Heinleinovo

djelo u polemikoj knjizi Heinlein in
Dimension 1968. godine. Heinleinovi
ljubitelji sasjekli su Panshinove teze,
no ostaje injenicom kako se radi o
vjerojatno prvoj knjizi u kojoj je neki
autor znanstvene fantastike sustavno
obraen.

IV. Jesen
Poetkom sedamdesetih, ivotna
dob pomalo sustie Heinleina. Godine
1970, kad je dovravao roman I Will
Fear No Evil, trpi teku upalu slijepog
crijeva, a ubrzo zatim podvrgava se vaenju bubrenog kamenca. Oporavak
je trajao oko dvije godine, no zatim se
nesmanjenom energijom bacio natrag na
rad. Sljedeih petnaestak godina objavljuje svoja moda najambicioznija djela, poput Time Enough for Love (1973),
Number of The Beast (1980; spomenimo
kako je za nj dobio rekordni predujam
od pola milijuna dolara), odnosno To
Sail Beyond the Sunset (1987), vezana
uz njegov raniji opus Future History,
ulazei i u isto religiozne teme, primjerice romanom Job: A Comedy of Justice
(1984). Ta su kasnija djela sve ee i
ee nailazila na kritike: sklonost moraliziranju, zapletene radnje, kao i nizovi
likova s referencama na zbiljske osobe
mnogima su se inili neprobavljivima.
inilo se kako Heinlein zastarijeva. No,
pojavilo bi se i pokoje djelo koje bi izne-

nadilo svjeinom i gipkou uma, poput

Friday, napisane 1982. godine; istoimena junakinja umjetno je uzgojena (artificial person), zaraujui za ivot kao brzi
kurir. U tom romanu nailazimo na niz
elemenata cyberpunka: od balkanizacije
Amerike, preko raunalne mree analogne Internetu, do motiva ljudskog kurira
kao najpouzdanijeg naina prijenosa povjerljivih podataka. Friday se odlikuje
brzom akcijom i kritikom drutva koje
zazire od umjetnih osoba.
Bilo kako bilo, Heinlein je vrlo
potovan, esto s ljubavlju i tek malo
ironije nazivan dekanom SF-a (The
Dean; rije znai i propovjednik). Trpi
niz stanja koja prethode sranim i modanim udarima, no i dalje dri prigodne govore, a pasionirano se zalae i za
dobrovoljno davanje krvi. No, njegovi
nastupi su kratki, a izriaj fragmentaran, poput treeg govora koji je odrao
kao poasni gost Worldcona u Kansas
Cityju (MidiCon) 1976. godine. Na
posljetku, istaknimo kako Robert A.

29
Heinlein nikada nije dobio nagradu
Nebula23 ni za jedno pojedinano djelo,
no dodijeljena mu je prva uope Grand
Master Nebula Award 1974. godine.
Heinlein je umro mirno, tijekom
jutarnjeg drijemea, dana 8. svibnja
1988. godine, od tekoa vezanih uz emfizem plua. Nakon kremacije, njegovi
posmrtni ostaci sputeni su u more s ratnog broda pred obalama Kalifornije, u
blizini njegova posljednjeg prebivalita.
Ne postoji nikakav zemaljski nadgrobni
spomenik Robertu Ansonu Heinleinu.
Heinlein je napisao preko trideset romana, niz pria, kao i manji broj
faktografskih djela. Koncipirao je niz
tehnikih dosjetki, od raznih daljinskih
upravljaa nazvanih skupno waldo (iz
istoimene prie; to je jo jedna rije
koja je ula u ameriku popularnu kulturu) do uporabe linearnih akceleratora
za lansiranje svemirskih letjelica (pria
The Man Who Sold the Moon) odnosno
kao oruja u knjizi Luna je okrutna
ljubavnica. Meu Heinleinovim izumima najspektakularniji je svakako
oklop sa servo-ureajima i naoruanjem
(tzv. powerarmor) to ga nose vojnici u
Zvjezdanim jurinicima. Na posljetku,
pripisuje mu se izum vodenog kreveta,
to ga je osmislio izmeu 1930. i 1934.
godine te opisao u ak tri romana, to
je sprijeilo ostale izumitelje da vodeni
krevet zatite patentom.
Virginia Heinlein nadivjela je svojeg ivotnog suputnika skoro petnaest go-

dina, sreujui grau koja je preostala te

promiui aktivnosti koje je Heinlein zapoeo. Skupljeni materijali, ponajprije pisma, objavljeni su u zbirci Grumbles From
the Grave 1989. godine, dok su politiki
pamflet Take Back Your Government, kao
i spomenuti putopis Tramp Royale, priekali do 1992. godine. Njezinim zalaganjem, Heinleinova djela su pretisnuta
u izvornoj formi, odnosno vraeni su im
izvorni dijelovi, ukoliko su ih nakladnici bili cenzurirali pri ranijim izdanjima.
Sudjelovala je u utemeljenju udruge The
Heinlein Society 2001. godine, kao i u
doniranju 2,6 milijuna dolara za postdiplomski studij Akademiji u Annapolisu24.
Umrla je 18. sijenja 2003.
Heinleinu je posmrtno dodijeljeno
najvie civilno odlije to ga dodjeljuje
NASA, NASA Medal for Distinguished
Public Service. Prema junaku jedne od
Heinleinovih pria, slijepom pjesniku
Rhyslingu, nazvana je nagrada za SF
poeziju, kao i krater na Mjesecu, a tijekom kolovoza 1994. jedan krater na
Marsu nazvan je Heinleinovim imenom. Na posljetku, udruga The Heinlein Society dodjeljuje godinju Heinlein
Award za hard SF, dok Heinleinova
zaklada dodjeljuje nagradu za komercijalno iskoritavanje svemira. Dodajmo kako je posmrtno objavljen i roman
Variable Star, to ga je prema Heinleinovim biljekama dovrio Spider Robinson godine 2006, uz puno odobrenje
Heinleinove zaklade.

30

V. Proturjenosti i kritika
Kontroverze vezane uz Heinleinov opus traju i dan-danas; ponimo
od one najneugodnije. Naime, godine
1970. otpoelo je suenje masovnom
ubojici Charlesu Mansonu, a zbog viestrukog ubojstva, ukljuujui i Sharon Tate, suprugu Romana Polanskog.
Tijekom suenja pojavili su se napisi
kako je Mansonova Obitelj, koja je
ivjela u nekoj vrsti komune, bila nadahnuta na zloin itanjem romana
Stranger in a Strange Land. Premda
se ispostavilo kako neki Mansonovi
suuesnici zbilja jesu prakticirali ritual dijeljenja vode i tome slino, nije
dokazano da je Heinleinov roman imao
ikakve veze s pokoljem. tovie, sam
Manson nikad nije proitao tu knjigu.
Heinlein je meutim tvrdokorno utio
o cijeloj stvari, to je donekle pripomoglo da se nepotvrena (da ne kaemo
izmiljena) pria odri.
No, svakako najea rasprava
vodi se oko romana Starship Troopers.
Ne ulazei u literarnu vrijednost djela,
moramo ipak konstatirati kako se radi o
romanu koji smiljeno provocira itatelja na razmiljanje o nekim temeljnim
postavkama politike i uope drutvene kulture u kojoj ivi. No, upravo je
taj roman donio Heinleinu nelijepe etikete, od ultrakonzervativca - kao jedne od blaih - do faista. Vodu je po-

neto zamutio i sam Heinlein, tvrdei

kako sluba opisana u romanu - a koja
je, ponovimo, preduvjet punopravnog
graanstva i stjecanja prava glasa - ne
mora nuno biti vojna25. Kontroverzu
je dodatno potencirao film Starship
Troopers iz 1997. godine, nizozemskoamerikog redatelja Paula Verhoevena,
a koji se tek marginalno dri literarnog
predloka. Diskusija o tom filmu - koji
je dobio i nastavak26 - prela bi okvire
ovog teksta, pa kaimo samo kako je
dodatno iskrivio izvorni kontekst karikaturalnom vizijom kriptofaistikog
drutva budunosti.
Potpunosti radi, spomenimo i prilino zaboravljeni prijepor s Arthurom
C. Clarkeom, povodom tzv. Strateke
obrambene inicijative27, za koju se Heinlein svesrdno zalagao, dok je Clarke
zagovarao oprezniji pristup. Dugogodinji prijatelji su nakratko zamrznuli
komunikaciju, no obnovili su korespondenciju posredstvom Ginny Heinlein. Clarke je do kraja osjeao duboku
odanost prema Heinleinu, kao i zahvalnost za utjecaje na Clarkeov rad28.
S druge strane, ve je i prva kritika Heinleina - spomenuta Panshinova
Heinlein in Dimension - dala povoda
brojnim odgovorima i sueljavanjima.
Uope, Heinlein je bio predmetom kritikog osvrta niza autora: istaknimo

31
imena kao Damon Knight, James Blish
i Brian Aldiss. Na posljetku, pojavile
su se i apologetike koje su nastojale biti
odgovorom svim kritiarima - osobito
povrnima te onima koji su vie ciljali
na autorovu osobu, nego na djelo - primjerice, esej Rah, Rah, R.A.H.! spomenutog Spidera Robinsona.
Tijekom vremena akumuliralo se
podosta teorijskog rada na temu Roberta Ansona Heinleina; uistinu, samo
bi ralanjivanje tih kritika - i njihovo
koreliranje s konkretnim Heinleinovim opusom - moglo komotno poprimiti oblik knjige, a takve knjige su i
skupljene29. Ono to nas ovdje zanima
jest, meutim, recepcija Heinleina na
podruju bive Jugoslavije, to je u velikoj mjeri utjecalo i na itanost Heinleina u Hrvatskoj.
Najraniju ocjenu Heinleinova rada
na podruju nekadanje drave nalazimo
u predgovoru prijevoda romana Space
Cadet koji se pojavio 1952. godine kao
Patrola svemira u prijevodu Viktora
Dimitrijeva30. Heinleinovo djelo okarakterizirano je u predgovoru prijevodu
kao slobodarsko i antirasistiko.
Meutim, nekadanja jugoslavenska
kritika je ve u sljedeoj iteraciji - i to iz
pera Darka Suvina - naznaila kako bi
Heinlein mogao, pokraj pohvala, zadobiti i negativne bodove. U svojem djelu
Od Lukijana do Lunjika - povijesni pregled i antologija naunofantastike literature (Zagreb: Epoha, 1965), u lan-

ku Druga treina 20. stoljea - SF kao

ispitivanje moguih sutranjica, Suvin
istie Heinleina dijelom danas srednje
i starije generacije autora, apostrofirajui ga zatim u kontekstu (amerike)
znanstvene fantastike kao glas otpora
protiv tjeskobnog okruenja hladnog
rata, kao i kontroverznih odnosa u samim Sjedinjenim Dravama:
No najznaajnija je upotreba spoznajnog i kritikog vida SF za
borbeno oruje protiv konformizma,
opomenu protiv A-bombe i afirmiranje
povjerenja u humanistike mogunosti
nauke. Glavna se struja tog razdoblja
moe nazvati strujom otrog demokratskog otpora. Ona je znala, i jo zna
izravno protestirati protiv rasizma (...) i
faistike desnice (tako Heinleinov ciklus o diktatoru - proroku Scudderu).
Veliki broj najboljih pisaca predviao
je za iduih sto godina u SAD sve mogue Gvozdene pete, od tehnokracije
do teokracije, te je prikazivanje revolucionarnog podzemlja protiv nje postalo samo po sebi razumljivo, ak (ili
ba) u najcrnjim danima progona vjetica. Takva SF, to je jednako vano,
prikazuje nove svjetove kao temeljito
drugaije, a napore prodora u vasionu
kao problem drutvene upotrebe nove
tehnologije i drutvenih posljedica ivota u novom mikrokosmu (klasian
Heinleinov Universe).
Prenesimo u cijelosti i Suvinovu
biljeku uz priu Neprilagoen [Mis-

32
fit], kojom je otvorio pregled SF-a druge treine 20. stoljea:
Robert Heinlein je pod raznim
pseudonimima vie od dva desetljea
jedan od vodeih pisaca amerike SF.
Okuao se u mnogim tematskim podrujima, gdje je stvorio i djela vrlo razliite vrijednosti, sve do vrlo visokih.
Kao bivi profesionalni oficir ima posebnu sklonost za prikazivanje ivota u
kolektivu paravojnikog tipa i sukoba
pojedinca s kolektivom, to ga ponekad
dovodi i do neprihvatljivih stavova. No
ova je jasna i obrazloena pripovijetka
- s uzbudljivim zbivanjima odreenima novim tehnikama i okolnostima, s
majstorskom novelistikom vjetinom,
te sa sredinjom ulogom glavnog junaka koji je takoer nosilac novoga i na
svoj nain subverzivno neprilagoen
- dobar pristup njegovim kvalitetama.
One velikim dijelom odgovaraju kvalitetama sredinje struje SF.
Nije jasno to je Suvin mislio pod
neprihvatljivim stavovima, odnosno
u kojem kontekstu bi ti stavovi bili neprihvatljivima. Bilo kako bilo, Suvinov
izbor rijei ne ostavlja nam puno dvojbe: Heinlein je ocijenjen vrlo visoko, i
to prema svim mjerilima.
No, ini se kako je nedoitanost
Heinleinovog opusa utjecala na jedini
kasniji kritiki osvrt nastao na podruju
bive Jugoslavije, onaj iz pera srpskog
teoretiara i urednika Zorana ivkovia: ivkovi je, ini se, iskazivao pri-

linu nesklonost prema Heinleinu, kao

to je vidljivo iz njegovog monografskog eseja, objavljenog u zagrebakom
znanstvenofantastinom mjeseniku
Sirius31:
(...) Heinleinu nikada nije polo
za rukom da dobije nagradu koju dodjeljuju njegove kolege SF pisci - Nebulu - i koja je po logici stvari anrovski
relevantnija, budui da pretpostavlja
postojanje strunijih i pozvanijih kriterija. (Istini za volju, treba rei da je Heinlein ipak dobio jednu Nebulu, 1974.
godine, ali ona mu nije bila dodijeljena
za neko pojedinano djelo, ve za opus
u cjelini - posrijedi je zapravo svojevrsna utjena nagrada, koja se dodjeljuje autorima ija je prisutnost na SF
polju dugotrajna, ali koji se nikako nisu
uspjeli uzdii iznad prosjene produkcije.) (...) Gdje su korijeni tog raskola
izmeu Heinleina koji dobiva priznanja od tinejderskih italaca i Heinleina kome jedno anrovsko priznanje stie kao utjena nagrada? Po svoj prilici,
ti korijeni seu sve do samih poetaka
njegova bavljenja naunofantastinim
anrom - odnosno do njegova vezivanja za Astounding i Johna Campbella.
Malo je sprega u historiji SF anra iji
su sastavni inioci bili toliko podudarni
kao to je to u sprezi Campbell - Heinlein. (...) Od trenutka dolaska na kormilo Astoundinga, Campbell se dao u
potragu za autorom koji bi u najveoj
mjeri ostvarivao ideale njegova vie-

33
nja naune fantastike. Morao je to da
bude prije svega pisac izrazito desnih
uvjerenja - najblae reeno - ija bi nauna fantastika po svaku cijenu titila
konzervativne, srednjezapadne vrline
pionira Novog svijeta. A evo koje su
to vrline: glavni lik valjalo je da bude
svakako bijelac, po mogunosti aristokrat, roeni voa, beskompromisni
rasist (Crnce i Indijance su u SF dekoru zamjenjivali mali zeleni, ali ne oni
iz romana Svijet se kae uma), ideal
ispravne omladine, ovjek u koga se
sve ene odreda zaljubljuju, a on ih
ravnoduno ubire kao zrelo voe koje
mu se nudi - i tako dalje i tako dalje...
(...) Gotovo dvije decenije intenzivne
suradnje izmeu Campbella i Heinleina obogatilo je naunu fantastiku
za velik broj djela potpuno ogrezlih u
donvejnovsku ideologiju. Proitajte
nasumce bilo koji Heinleinov roman
ili bilo koju priu i imat ete prilike
da se u to uvjerite. SF ostvarenja tog
amerikog fantasta temelje se na stereotipnom obrascu, za koji je Campbell
vrsto drao da predstavlja savrenu
shemu naunofantastinih djela. Postoji, prije svega, opozicija izmeu glavnih junaka i bezimene i bezline mase,
koja je tu samo da upotpuni dekor. U
jo teem poloaju od te mase nalaze
se sva razliita stvorenja, koja se upravo zbog te razliitosti proglaavaju
stvorenjima nieg reda. Tu je, zatim,
strogo potovanje naela socijalnog

darvinizma, ija je glavna pretpostavka da i razvojem drutva upravlja isti

mehanizam koji regulira bioloku evoluciju: prirodna selekcija. Razumije se,
odavde je samo korak do ortodoksnih
faistikih koncepcija o superiornoj
rasi i izabranim pojedincima - i odista,
mnoga se Heinleinova djela temelje na
takvim zamislima, koje se ili implicite
podrazumijevaju, ili su ak sasvim jasno izloene. Dobar je primjer u ovom
posljednjem smislu roman Vojnici svemirskog broda, za koji je ve reeno da
je ak dogurao do Hugove nagrade.
ivkovi nije tedio Heinleina ni
u svojoj Enciklopediji naune fantastike (Beograd, 1990):
(Heinleinov) ugled temeljio se
na umenom sprovoenju u delo Kembelovog shvatanja naune fantastike
kao anra koji puku oaranost naukom
iz gernsbekovske ere treba da zameni
ljudskom dramom koja prati nauni
napredak. I odista, protagonisti Hajnlajnovih dela postaju ivi ljudi, koji,
dodue, koriste nauni inventar, ali
i niz drugih ljudskih osobina kojima
se veto snalaze u promenjenom svetu budunosti. Bio je to nesumnjivo
knjievni korak napred u odnosu na
stereotipne junake kojima je baratala
nauna fantastika iz razdoblja preanje spejs-opere. Naalost, Hajnlajn
od Kembela nije preuzeo samo ovo
znaajno literarno poboljanje u odnosu na tradiciju, ve i onu negativnu

34
tekovinu kembelovskog vienja naune fantastike - ideoloko desniarstvo
koje e upravo kod ovog autora dosei svoj moda najekstremniji vid. Oba
ova momenta mogu se razabrati ve u
ranim Hajnlajnovim delima (...) Period
koji sledi - prva polovina ezdesetih
godina - predstavlja najmraniju fazu
u Hajnlajnovom SF stvaralatvu. Gotovo svi romani koji tada izlaze mogu
se shvatiti kao paraliterarni komentari
socijalnog darvinizma. To pre svega
vai za omladinski roman Vojnici zvezdanog broda [Starship Troopers, op.a.],
ali i za Stranca u stranoj zemlji [Stranger in a Strange Land, op.a.], koji je doiveo neoekivanu popularnost meu
subkulturom hipija (verovatno zbog
pogrenog itanja), odnosno za Mesec
je zao gospodar [The Moon is a Harsh
Mistress, op.a]. Hajnlajn je malo publikovao tokom sedamdesetih godina,
a pokuaj njegovog povratka u osamdesetim konano je, na fonu moderne
naune fantastike, belodano razobliio
sve nedostatke SF prosedea ovog autora: uz desniarsku ideologizaciju, tu je
stereotipna karakterizacija likova (naroito enskih), uproeno korienje
jezika, robovanje siejnim ablonima i
tako dalje. No, konaan sud o Hajnlajnu ne bi trebalo donositi samo na osnovu ovih poznijih dela. On je odigrao i
te kako znaajnu ulogu u istoriji naune fantastike - o emu, pored ostalog,
svedoe mnogobrojne nagrade koje je

dobio: uz etiri Hjuga (1956, 1960,

1962. i 1967. - premda u drugom i treem sluaju za sasvim minorna dela)
osvojio je i Specijalnu nagradu Nebjula (1974). Njegovo glavno stvaralako razdoblje praktino se okonalo sa
pedesetim godinama, a okolnost da je
nauna fantastika potom krenula putem
na kome on vie nije mogao uspeno
da je prati nipoto ne umanjuje njegov
prethodni doprinos anru. (...)
Teko se sloiti sa ivkovievim
stavovima. Naime, radi se o kritici koja
polazi od niza faktinih greaka. Ponimo od odabira narodnosti i boje koe
protagonista: Heinleinovi glavni likovi
vrlo esto su ne-bijelci, poput Filipinca
Juana Rica u romanu Starship Troopers,
iju nacionalnost itatelj saznaje tek na
kraju romana. Naime, u meuratnoj
amerikoj ratnoj mornarici Filipinci su
bili zapoljavani kao posluga visokim
asnicima. Teko da bi jedan umirovljeni ameriki vojnopomorski asnik
sluajno odabrao takvo podrijetlo
svojeg glavnog lika. tovie, Heinlein
nerijetko otvoreno pohvalno govori o
drugim rasama; primjerice, o crncima u
prii Magic Inc, ili jo ire, kao u romanu Luna je okrutna ljubavnica. K tome,
Heinleinovi likovi poesto pripadaju
niem srednjem sloju ili su izrazito siromani, a ako su i po emu superiorni
svojoj okolini, onda je to redovito intelekt. to se tie konfrontacija meu
likovima, skoro je pravilo - osobito u

35
seriji romana za mlade - da se liberalni protagonist suprotstavlja likovima
koji su uskih pogleda, bigotni, ili jednostavno zalupani. Moda je najljepi primjer upravo roman Space Cadet
(za koji je teko vjerovati da je ivkoviu bio nedostupan!) u kojemu glavni
lik odlazi na dopust kui i oajava nad
nerazumijevanjem koje njegovi ukuani pokazuju za instituciju Svemirske
patrole koja je pod kontrolom svjetske
vlade, ali se kasnije i aktivno konfrontira s kolegom koji naputa akademiju
eda bi se prihvatio poslovnog pothvata
koji se svodi na eksploataciju stanovnika Venere, koji su - uzgred budi reeno
- iznenaujue sofisticirani.
Osvrnimo se ovdje i na odnos
Campbella i Heinleina. ivkovi je svakako u pravu kad opisuje njihov skladan
odnos, no proputa naglasiti kako je to
razdoblje trajalo svega etiri godine, a
ne dvadeset. Tono je kako se Campbell,
meu svojom ergelom pisaca (stable),
osobito ponosio Heinleinom, no razdoblje njihove intenzivne suradnje trajalo
je od 1939. do 1942. godine. Tada je
Heinlein prema Campbellovu sinopsisu
napisao i znanstvenofantastini roman
The Sixth Column (1941, ponekad pod
naslovom The Day After Tomorrow), o
otporu to ga pokoreni Amerikanci pruaju nedefiniranim orijentalnim zavojevaima, a u kojem bismo zbilja mogli
iitati natruhe rasizma. to je Heinlein
mislio o tome svemu, govori i injeni-

ca da je roman izvorno serijaliziran u

Astoundingu pod pseudonimom, a sam
Heinlein praktiki se ogradio od njega.
Srdanost je meutim okopnjela tijekom Drugog svjetskog rata, kad Heinlein neko vrijeme jednostavno ne pie,
a zatim se okree drugim medijima. Heinleinu je oito pogodovalo maknuti se
od tijesne paske - pri emu nije bio jedinim Campbellovim otkriem koje ga
je napustilo. Radilo se o sukobu dviju
jakih osobnosti, koji Heinlein nije komentirao, dok je Campbell hinio uvrijeenost, kao u pismu Isaacu Asimovu
1956. godine: Bob moe napisati bolju priu s jednom rukom zavezanom
na leima, nego to veina ljudi u poslu moe s obje ruke. Ali, Isuse, elim
da taj kurvin sin izvadi tu drugu ruku
iz depa. Moemo samo konstatirati
kako su i Campbell i Heinlein postali
predmetima kontroverza - svaki svojih
- pri emu su kritiari poesto bivali
jednostranima.
Unato gotovo beskrajnoj Heinleinovoj popularnosti u SAD, Europi
i uope gdje god se ita SF, taj kljuni pisac ostao je, dakle, slabo poznat
u Hrvatskoj. Jedan od razloga zacijelo jest i ivkovieva antipatija prema
ovom piscu. Naime, polovinom sedamdesetih - kad se u onodobnom jugoslavenskom drutvu znanstvena fantastika
poela probijati kao anr - ivkovi
je bio neke vrsti opinion maker jugoslavenske znanstvene fantastike, kao

36
urednik beogradske edicije Kentaur,
budui da su se znanstvenofantastini
romani uglavnom, s rijetkim iznimkama, tiskali praktiki iskljuivo u Srbiji
za cijelo srpskohrvatsko govorno podruje. ivkovi je u Kentauru ignorirao Heinleina32, pa je veliki majstor
ostao razmjerno nepoznat itateljima,
osobito ljudima koji iz raznih razloga
nisu imali pristupa stranim knjigama.
No, Heinlein je pomalo dobio svoje
mjesto u hrvatskim prijevodima - u
mjeseniku Sirius objavljena je veina
njegovih kljunih pria.
to se tie objavljivanja drugdje
po nekadanjoj Jugoslaviji, osim Pa-

trole svemira, u novosadskom asopisu

Alef (brojevi 1 do 4) objavljen je roman
za mlade Citizen of the Galaxy kao
Graanin galaksije, a dodajmo kao zanimljivost kako je tijekom 1990-ih sam
Zoran ivkovi objavljivao Heinleinova djela u nakladi svoje kue Polaris!
Tijekom 1990-ih u Hrvatskoj je
mjesenik Futura takoer objavio niz
Heinleinovih pria, ukljuujui fantastinu novelu The Unpleasant Profession of Jonathan Hoag, a povrh spomenutih Zvjezdanih jurinika i Luna je
okrutna ljubavnica, u knjinom izdanju pojavila su se i Vrata u ljeto33 [The
Door into Summer].

VI. Utjecaji
Heinleinovu vanost teko je precijeniti. Pod njegovim izravnim vrstim utjecajem bio je niz autora, to su
mnogi od njih spremno priznavali, ak
rado isticali. Jedan od onih koji su se
vrlo rano susreli s Heinleinovim djelima, ve u dobi od etrnaest godina,
bio je Poul Anderson, eda bi se kasnije
susreo s uzorom i osobno.
Teko je zamisliti pojavu opreniju Heinleinu od Philipa K. Dicka. Kao
pisac, Dick je pripadao jednoj novijoj
generaciji, sklonijoj eksperimentu; kao
osoba, esto je ivio neuredno (blago reeno), pa evo to je zapisao o Heinleinu:
Drim Heinleina svojim duhovnim ocem, premda se nae poli-

tike ideologije posve razlikuju. Prije

nekoliko godina, kad sam bio bolestan, Heinlein se ponudio pomoi,
bilo to u njegovoj moi, a nismo se
nikad sreli; nazvao bi me da me razveseli i da uje kako mi je. Htio mi
je kupiti elektrini pisai stroj, Bog
ga blagoslovio - jedan od nekoliko
pravih dentlmena na ovom svijetu. Ne slaem se s ni jednom idejom
koju promie u svojem pisanju, ali ne
radi se o tome. Kad sam jednom dugovao puno novaca Poreznoj upravi
i nisam ga mogao prikupiti, Heinlein
mi je posudio novce. (...) On zna da
sam prolupali luak, no pomogao je
meni i mojoj eni kad smo bili u ne-

37
volji. To je ono najbolje u ljudskosti,
to je ono koga i to volim.34
U jo kasnijem narataju, vrijedi
citirati Joea Haldemana, inae autora
romana The Forever War koji se ita
kao skoro ista antiteza Zvjezdanih jurinika. Unovaen kao roni vojnik u
inenjeriju amerike kopnene vojske,
jedna od dvije knjige koje je ponio na
temeljnu obuku bila je Glory Road, dok
je odlazei u Vijetnam ponio zbirku
Heinleinovih pria Green Hills of Earth. O Heinleinu je zapisao:
Prvi put sam ga susreo na banketu povodom Nebule, kad je imenovan prvim Velikim majstorom.
Bio sam previe srameljiv da bih
otiao do njegova stola i predstavio se. Nevjerojatno, on je priao
meni; doetao se i stisnuo mi ruku
te kazao: Sviaju mi se vae stvari.
Moja supruga kae kako je prolo
tjedan dana dok se nisam spustio na
zemlju. Kad sam idue godine osvojio Nebulu, za The Forever War,
njegovo pismo estitke znailo mi je
vie od same nagrade.35
Na posljetku, Heinleinov je
doseg moda najbolje saeo Robert
Silverberg:
Rije koja pada na pamet u svezi s njime jest esencijalan. Kao pisac
- elokventan, strastven, tehniki inovativan - izmijenio je oblik znanstvene
fantastike na nain koji ju je definirao
za svakog pisca koji ga je slijedio. Kao

mislilac - hrabar, optimistian, pragmatian - postavio je obrazac vjerovanja

za cijeli narataj mladei koja je rasla
da bi ostvarila moderan tehnoloki svijet. Kao ovjek - civiliziran, armantan,
vrst pred nedaama - bio je uzor moralne snage i moni stup potpore mnogima koji moda nisu bili ni svjesni
njegovih tihih dobroinstava.36
Nema, dakle, sumnje, kako je
Heinleinov utjecaj bio formativan za
niz angloamerikih autora SF-a, kao
i srodnih anrova, poput techno-thrillera. Pisac Larry Niven posvetio mu
je priu u podanru alternativne povijesti, pod naslovom The Return of
William Proxmire. U njoj putnik kroz
vrijeme izlijei Heinleina od suice,
nehotice bitno ubrzavi - u alternativnoj grani zbivanja - svemirska istraivanja koja vodi admiral Heinlein.
Damon Knight je na slian nain zapoeo predgovor Heinleinovoj zbirci
pria The Past Through Tomorrow:
Godina je 1967, a u Carmelu, Kalifornija, umirovljeni admiral imenom Robert A. Heinlein njeguje svoj
vrt... Heinleinov utjecaj rado istiu
i mnogi drugi autori, poput Grega
Beara, Jerryja Pournellea, Gordona
R. Dicksona, Davida Drakea, Toma
Clancyja, Harryja Turtledovea i drugih. K tome, Heinleinov utjecaj bio
je - i jest! - snaan i u drugim zemljama, poput Velike Britanije, Japana ili
Njemake, kao i drugih.

38

VII. Umjesto zakljuka

Robert Anson Heinlein ostaje nezaobilaznim autorom znanstvene fantastike, iji je utjecaj teko precijeniti.
Moda bi ga bilo teko proglasiti najboljim, ali zato bez sumnje spada u najvanije autore znanstvene fantastike.
Uvijek je rado isticao kako se pisanjem
poeo baviti radi novca - navodno je
nakon isplate prvog honorara izjavio:
Koliko dugo traje ova prijevara? - no
nesumnjivo je kako je bio do sri predan svojem pozivu pisca.
Ne ulazei u literarnu vrijednost i
politike poruke njegovih djela, moemo stoga utvrditi kako se radi o piscu

koji je imao izraziti utjecaj na generacije ljubitelja i autora i iji utjecaj traje i danas. Zavrimo, dakle, umjesto
zakljuka, Heinleinovim pravilima
za pisanje znanstvene fantastike, kao
moda najarmantnijim - i svako najsaetijim! - savjetom te vrste.

1 Veina biografskih podataka preuzeta je

iz biografskog teksta Williama H. Pattersona,
Jr. na web-adresi: http://www.heinleinsociety.
org/rah/biographies.html
2 Scientific fiction, kako je to Gernsback
prvobitno nazvao.
3 Tom Swift, serijal za mlade (1910.
- 1941.) o avanturama istoimenog mladog
protagonista, temeljen na brojnim naprednim
izumima. Pisali su ga anonimni autori pod
zajednikim pseudonimom Victor Appleton.
Kasnije je dopisano jo nekoliko serijala, a
najnoviji traje i danas.
4 Zapovjednik USS Lexingtona bio je izmeu 1930. i 1932. godine kapetan bojnog broda
Ernest Joseph King, kasniji zapovjednik amerike Flote u Drugom svjetskom ratu, s inom
admirala flote. Bilo bi zanimljivo spekulirati
kako se Heinleinova vojnopomorska karijera
mogla razvijati pod pokroviteljstvom ovakvog
visokog asnika.

5 Robert James, u pogovoru za For Us,

The Living, izdanje Pocket Books, Simons &
Schuster 2004.
6 Natjeaj u Thrilling Wonder Stories, kao i
punu nagradu, osvojio je pisac Alfred Bester.
7 Spider Robinson, u predgovoru za For Us,
The Living, ibid.
8 Mnogi dogaaji, kao i zametak same
koncepcije Budue povijesti vuku podrijetlo
iz For Us, The Living, nasuprot povremenim
tezama kako je ideju osmislio Campbell.
9 Ovi pisci uobiajeno se nazivaju krugom sa
Zapadne obale, a za razliku od istodobnih tzv.
Futurijanaca s Istone obale SAD - a. U potonje se ubrajaju Isaac Asimov, Damon Knight,
Cyril Kornbluth, Frederick Pohl i drugi.
10 Patterson, ibid.
11 Radilo se o treoj amerikoj konvenciji
znanstvene fantastike uope. Prva je odrana
1939. u gradu New Yorku, kao piknik pisaca
i ponekog ljubitelja anra, tijekom njujorke

1. Morate pisati.
2. Morate dovriti to to piete.
3. Morate se suzdrati od prerade, osim
po urednikovu nalogu.
4. Morate djelo staviti na trite.
5. Morate drati djelo na tritu dok se
ne proda.

39
Svjetske izlobe. Naziv World Science Fiction
Convention - kasniji Worldcon - vue podrijetlo
iz te injenice.
12 Amerika ratna Mornarica (Navy) i
kopnena vojska (Army) spadaju pod zasebna
ministarstva do 1947. godine, kad je ustrojeno zajedniko Ministarstvo obrane te Zrane
snage (Air Force) kao samostalna grana. Ovu
injenicu - sa svim kulturolokim implikacijama - valja imati na umu kad se promatra
formiranje Heinleina kao mornarikog asnika.
13 Kod tonog datiranja Heinleinovih pripovijedaka treba biti oprezan, jer su objavljivane
u periodici pod punim imenom ili pseudonimom, odnosno kasnije u zbirkama. Isto vrijedi
i za rane romane, jer su se prvi put pojavljivali
kao serijali u asopisima.
14 Patterson, ibid.
15 U uem smislu, ciklus Heinleinovih
omladinskih romana za Scribners zavrio je
spomenutim Have Space Suit - Will Travel
1958. godine.
16 The Brain Eaters, 1958, reija Bruno
VeSota. The Brain Eaters ne treba mijeati s
filmom Invasion of the Body Snatchers, 1956,
reija Don Siegel, prema romanu Body Snatchers pisca Jacka Finneya iz 1955. godine, kao
i s kasnijim remakeovima tog filma.
17 1994, reija Stuart Orme.
18 Nagrada Hugo dodjeljuje se glasovanjem
publike na Worldconima od 1953. godine.
19 Hrvatsko izdanje 1998, Zagrebaka naklada, prijevod Marko Fanovi.
20 No, spomenimo potpunosti radi kako je
Philip Jos Farmer osvojio nagradu Hugo jo
1953. za svoju provokativnu priu The Lovers,
koja se kao roman pojavljuje 1961, dok je Theodore Sturgeon objavio 1960. roman Venus Plus
X; oba ova djela takoer su kljuna za uvoenje
spolnosti kao teme u znanstvenu fantastiku.
21 Zbornik Requiem, 1992.; uredio Yoji
Kondo.
22 Hrvatsko izdanje Zagrebaka naklada,
2002, prijevod Davor Banovi.
23 Nagradu Nebula dodjeljuje amerika
strukovna udruga pisaca Science Fiction and

Fantasy Writers of America (prijanji naziv

udruge je Science Fiction Writers of America,
kratica je i dalje ostala SFWA).
24 Robert Anson Heinlein Chair in Aerospace Engineering.
25 U pogovoru eseju Who are the Heirs
of Patrick Henry, u sklopu zbirke Expanded
Universe, 1980.
26 Starship Troopers 2: Hero of the Federation, 2004, reija Phil Tippett, djelo raeno
izravno za videotrite. U trenutku pisanja
ovih redaka, navodno je u pripremi i Starship
Troopers: Marauder, koji bi takoer trebao biti
nastavkom Verhoevenova filma.
27 Strategic Defense Initiative (SDI), poznata
i kao Star Wars, pokrenuta 1983. na poticaj
amerikog predsjednika Reagana; radilo se
o amerikom programu razvoja naoruanja
za obranu od interkontinentalnih balistikih
projektila, ukljuujui postavljanje naoruanih
satelita u orbitu. Nikad do kraja dovren.
28 Esej Robert Heinlein u zborniku Requiem.
29 Primjerice, zbirka eseja Robert A. Heinlein, 1978, urednici Joseph Olander i Harry
Martin Greenberg.
30 Novi Sad, 1952, Izdavako preduzee
Bratstvo-jedinstvo; irilica.
31 Sirius br. 60, lipanj 1981; spomenimo
kako se radilo o seriji Dvanaest velianstvenih,
to ju je ivkovi pisao u Siriusu - i to drugoj
istoimenoj seriji! K tome, oko polovice lanka
o Heinleinu posveeno je kratkom romanu
Ursule Le Guin Svijet se kae uma (The Word
for World is Forest).
32 U Kentauru je objavljen samo roman
Methuselahs Children (vrlo rani odvjetak spomenute Future History), koji inae konkurira
za najslabije Heinleinovo djelo, a ni njega nije
uredio ivkovi!
33 Zagrebaka naklada, 1995, prijevod Igor
Zaborski.
34 Cit. prema eseju Rah, Rah, R.A.H. Spidera
Robinsona.
35 Esej Robert A. Heinlein and Us u zborniku Requiem.
36 Esej Heinlein u zborniku Requiem.

PARSEK je paradoksalno-sekularno glasilo SFere, Drutva za znanstvenu fantastiku, IV.

Podbreje 5, 10000 Zagreb. Izlazi. Svi prilozi vlasnitvo i copyright autora. PARSEK je
glasovanjem European Science Fiction Society na Euroconu 2011. u Stockholmu proglaen
najboljim europskim SF fanzinom 2011. godine. Ovo posebno izdanje priredila je i prelomila
Petra Buli. Autor fotografije na naslovnici: Mario Topi.