Professional Documents
Culture Documents
Ep o Gilgamesu
Ep o Gilgamesu
Ep o Gilgamesu
DRUGA PLOA
Enkidu prekorai prag hrama
i stupi na ulicu.
Svjetina se zaudi
kad ugleda stepskog ovjeka.
Njegovo snano tijelo
nadvisuje sve silne u gradu.
Kao valovi sputa mu se duga brada i kosa.
"Junak iz Anuovih bregova
doao je u grad. "
Junaku iz Uruka prepreuje put u svijetu kuu.
Sva se vojska skupila
i nastupa protiv njega,
ali je odbija njegov prijetei pogled.
Pred udesnom pojavom klanja se narod,
pada mu pred noge i boji se kao dijete.
Kao bogu, Gilgameu je prostrta postelja
od ilima u hramu
da se kralj sjedini sa samom Itar,
boginjom plodnosti.
Gilgame izlazi iz svog dvora
i pribliuje se.
Enkidu stoji na dverima hrama
i prei mu da ue.
Kao dva hrvaa hvataju se u kotac
na ulazu svete kue,
i dalje se bore na ulici.
Kao vojska lei Enkidu
nad pastirom zemlje.
Tada ga ovaj stite kao enu
i prevrnu tako da je leao iznad njega.
Podie ga i baci majci pred noge.
Divi se narod Gilgameovoj snazi.
U oajnoj srdbi vie na njega Enkidu.
Zamrena je i uskovitlana kosa mone glave.
On je doao sa stepe,
pa nije poznavao ni kara ni brijaa.
Enkidu se uspravi i pogleda protivnika.
Mrano postade njegovo lice
i tmuran njegov izgled.
Ruke mu padoe na umorna bedra,
oi mu se napunie suzama.
Risati, gospodarica i majka,
uhvati ga za ruke:
"Ti si moj sin, danas sam te rodila.
Prijatelju,
mi neemo besposleno mirovati u Uruku,
neemo raati djecu u Itarin hramu,
poi emo za pustolovinama
i junakim djelima.
S tobom u opet loviti po stepi. "
Enkidu ree prijatelju Gilgameu:
"Mora da je straan Humbaba, kome idemo.
Kae da je silan i snaan.
I mi treba da krenemo da se borimo s njim? "
Gilgame ree njemu, Enkiduu:
"Prijatelju,
hajdemo zajedno do svetog cedra,
zajedno emo se boriti protiv Humbaba
i ubit emo neprijatelja bogova i ljudi! "
TREA PLOA
Enkidu ue u sjajnu kraljevu dvoranu.
Njegovo srce je tjeskobno
i lepra kao ptica nebeska.
On ezne za stepom
i poljskim ivotinjama.
Glasno jadikuje i ne da se zadrati,
opet se uri iz grada u divljinu.
Gilgame je alostan,
jer je otiao prijatelj.
i vie:
"amau, osudi prokleto lovevu djelo!
Uniti mu bogatstvo,
oduzmi mu muku snagu!
Neka ga mue svi demoni,
neka se pojave zmije,
pred njegovim plaljivim korakom. "
Tako on proklinje lovca,
rije mu izvire iz punog srca.
A onda ga neto nagna
da prokune i zavodljivu enu:
"elim ti odredim sudbinu, eno!
Ne bilo kraja danima tvoga ivota!
Neka moje kletve stoje nad tvojom glavom!
Neka ti ulica bude prebivalite,
a san kut kraj zida.
Neka ti noge uvijek budu umorne i ranjave.
Prosjaci, odbaeni, izopteni
udarat e te po obrazima.
Trpim glad i e me mui.
Zato to si u meni probudila udnju,
a ja htio je upoznati,
to si me s mog polja odvela u grad,
budi prokleta! "
Rijei njegovih usta uo je ama,
bog arkog podnevnog sunca.
"Enkidu, panteru stepe,
zato proklinje svijetu enu?
prijatelju moj.
Nebo je urlalo,
a zemlja mu odgovarala drhtanjem.
Sam sam se suprotstavio nekome jakom.
Lice mu je bilo mrano kao no.
Ukoeno je buljio oima.
Bio je slian stranom pustinjskom psu
koji krgue zubima.
Kao jastreb imao je snana krila i kande.
vrsto me zgrabio i bacio u ponor,
pustio me da zaronim u strahovitu dubinu.
Teinom brda lealo je neto na meni.
Kao ogromna stijena
uinio mi se teret vlastitog tijela.
Tada je transformirao moj lik,
a ruke mi pretvorio u ptija krila:
'Ljeti samo dublje, dublje u stan tame,
u Irkalino prebivalite.
Spusti se u stan iz kojeg nema izlaska onima
koji su jednom stupili u nj.
Dolje putem kojim nema povratka,
iji smjer ne skree ni lijevo ni desno!
Ulaz u kuu iji ljudi ne trebaju svjetla.
Prah im je hrana, a blato im je jelo.
Obueni su u perje,
s krilima kao imii i sove.
Ne vide svjetla, ive u tami. '
Tada sam stupio u prebivalite pod zemljom.
ETVRTA PLOA
A ama, bog sunca, ree Gilgameu:
"Spremi se
da se s prijateljem bori protiv Humbaba!
On je postavljen za uvara Kedrove ume.
Kroz Kedrovu umu vodi put na Breg bogova.
Humbaba me uvrijedio,
zato idite i ubijte ga! "
Gilgame je uo rije gospodnju
i pozvao sve knezove iz naroda.
S Enkiduom je uao u dvoranu.
I Gilgame otvori usta i ree:
"ama nas je pozvao
da se borimo protiv Humbaba.
Neka je mir s vama i cijelim narodom! "
Najstariji meu knezovima grada ustade
i ree:
"ama je uvijek titio svoga prijatelja,
sjajnog Gilgamea.
Neka njegova zatitnika ruka ne bude daleko!
Straan je srditi uvar Kedrove ume.
ama, koji ti je objavio poetak borbe,
vratio ti je prijatelja
da te nepovreenog sauva!
Neka stoji uza te kao zatitnik
i uva tvoj ivot, o kralju!
Ti, pastiru na, titi nas od neprijatelja! "
Oni napuste zborno mjesto,
a Gilgame ree Enkiduu:
"Prijatelju, sada moemo ii u hram Egalmah
svetoj sveenici.
Hajdemo risati, majci i gospodarici!
Ona je vidovita,
predvia budunost i sudbinu.
Neka blagoslovi nae korake.
Neka poloi nau sudbinu
u snanu ruku boga sunca. "
Oni odu u hram Egalmah
i sretnu svijetu svetenicu,
kraljevu majku.
Ona je razumjela sve rijei sina i ree:
"Neka ti ama bude milostiv!"
Zatim stupi u komoru sveanih odijela.
Vrati se u svetom nakitu
zavijena u bijelu haljinu,
sa zlatnim titovima na prsima,
s tijarom na glavi,
sa zdjelom vode u ruci.
Ona pokropi pod,
a onda se uspne stepenicama tornja.
PETA PLOA
uteci su stajali i gledali umu:
gledaju kedrove,
u udu posmatraju visinu stabala.
Gledaju umu i daleku istinu kuda se ulazi,
tu je iroki put kojim prolazi Humbaba
ponosnim i silovitim koracima.
Ureeni su putevi i puteljci,
nainjene su lepe staze.
Oni gledaju Breg kedrova, prebivalite bogova
i visoko gore sveti hram boginje Irnini.
Pred hramom stoje kedrovi u divnoj bujnosti.
Putnicima godi sena drveca,
kedrovi su puni kliktanja.
Pod njima puzi trnovita ikara,
a tamo se bunje zeleni meu mahovinom.
Mirisno cvece i povijue
skrivaju se pod kedrovima
u gustom grmlju.
Dvostruki sat su hodali, i drugi, i treci.
Muno je postalo putovanje,
ESTA PLOA
On opra svoje oruje
i osvetla kraljevske ukrase,
poelja kosu koja mu je padala na vrat,
zbaci sa sebe prljavo odijelo
i obue istu odjeu.
Zaogrnu se porubljeni ogrtaem
i opasa bedra.
Na glavu stavi tijaru.
vrsto stegne pojas.
Lijep je bio Gilgame.
Tada se rasplamsa pouda u boici ljubavi.
Sama Itar podie svoje oko ka Gilgameu:
"Doi, Gilgameu, budi moj ljubavnik!
Pokloni mi svoje sjeme, ah, pokloni mi ga!
Budi mi mu, ja u ti biti ena!
SEDMA PLOA
"Zato se savetovahu veliki bogovi?
Zato mi spremaju veliku pogibiju, prijatelju?
udan je bio moj san koji sam vidio,
njegov kraj nagovjetava nesreu.
Zgrabio me orao mjedenim kandama
i nosio etiri sata u visinu.
On mi ree:
'Pogledaj dolje na zemlju! Kako ona izgleda?
Pogledaj more! Kako ti se ono ini? '
A zemlja je bila kao brijeg,
a more kao mala voda.
I opet je letio etiri sata u visinu
i rekao:
'Pogledaj dolje na zemlju! Kako ona izgleda?
Pogledaj more! Kako ti se ono ini? '
A zemlja je bila kao vrt,
OSMA PLOA
im zasja prvi jutarnji zrak,
die se Gilgame
i pristupi prijateljevu leaju.
Mirno je leao Enkidu.
Tiho su se dizale grudi i opet sputale.
Tiho je isticao iz usta dah njegove due.
A Gilgame je plakao i govorio:
"Enkidu, mladi prijatelju,
gdje ti je ostala snaga,
gdje ti je ostao glas?
Gdje je moj Enkidu?
Jak si bio kao lav i divlji bik,
brz si bio kao gazela.
Kao brata sam te volio, tebe, tebe!
Velikim sam uinio meu svim knezovima
tebe, tebe!
Sve lijepe ene Uruka voljele su tebe,
tebe!
U Kedrovu umu iao sam s tobom,
danju i nou bio si sa mnom.
Sa mnom si donio glavu Humbaba
u utvreni Uruk,
a uznemiravani stanovnici bregova
osloboeni od nemani
neprestano su nas blagosiljali.
Mi smo ubili udesnog bika koji je dahtao.
Moda te je pogodio njegov otrovni dah?
Moda veliki bogovi ipak nisu odobrili
to smo USPLAMTELO srdbom na Igaru
i ubili bika koji je poslan s neba? "
utei je sjedio uz prijateljev krevet,
a pogled mu je lutao u daljinu.
Gilgame opet pogleda Enkidua.
Mirno je leao Enkidu i spavao.
"Enkidu, prijatelju mojih mladih godina!
Tu lei sada panter stepe koji je sve uinio
da se uspnemo na Breg bogova,
da oborimo i ubijemo nebeskog bika,
da savladao Humbabu,
koji je stanovao u Kedrovoj umi.
Kakav te je to duboki san sada uhvatio?
Tako si mraan i ne uje me vie! "
Ali ovaj ne podie svojih oiju.
DEVETA PLOA
Gorko oplakuje Gilgame Enkidua,
svoga prijatelja,
i juri preko polja:
"Zar neu i ja, i ja kao Enkidu umrijeti?
Dua mi je razrivena bolom.
Uplaio sam se smrti i zato jurim preko stepe.
Odlazim monom Utnapitimove,
koji je naao vjeni ivot,
urim da stignem k njemu.
Kada nou sam u stepi spazim lava,
postajem plaljiv.
Podiem glavu i usrdno se molim Sinu, mjesecu.
I Nin-Urumi, gospodarici Tvrave ivota,
sjajnoj meu bogovima,
upuene su moje molitve:
Spremite mi ivot! "
vidjeti Utnapitima,
da ga pitam za ivot koji je on naao.
Pusti me da proem i da naem ivot. "
Skorpion ovjek otvori usta, govori,
i ree Gilgameu:
"Hrabar si ti, Gilgameu,
ima silnu snagu.
Idi, Gilgameu, i pronai put!
Bregovi Mau vii su od svih bregova zemlje.
Duboko u ovoj planini
stijene stvaraju stravino mraan klanac.
Neka bi sretno stigao do klanca!
Neka ti je otvorena Suneva kapija,
koju mi ??uvamo. "
Gilgame je uo ove rijei i krenuo.
Poao je putem koji mu je oznaio div.
Putanjom sunca ide Gilgame.
Za dva sata stigao je do tamnog klanca.
Gusta je bila tama,
nije bilo ni traka svjetla.
Ne vidi on to lei pred njim,
ni to lei iza njega.
Tri je dvostruka sata iao.
Gusta je bila tama,
nije bilo ni traka svjetla.
Ne vidi on to lei pred njim,
ni to lei iza njega.
etiri je dvostruka sata iao.
Pognut mu je stas,
naprijed mu je okrenuto lice.
Gusta je bila tama,
nije bilo ni traka svjetla.
Deset je dvostrukih sati iao.
Tama poputa, svjetlost se blii!
Jedanaest je dvostrukih sati iao.
Klanac se iri i on ugleda prvi trak sunca.
Dvanaest je dvostrukih sati iao,
tada se rasvijetli.
Opet ga obasja svjetlost punog dana.
Pred njim je leao perivoj bogova,
on ga ugleda.
Silovitim koracima poe ka Vrtu bogova.
Rubini su mu plodovi,
tu vise spletovi loza arobnog izgleda.
Drugo drvo nosi lapislazuli.
I razne druge plodove,
vrijedne da se poele,
nosi drvee u vrtu.
U zrakama sunca privlano blista vrt.
I Gilgame podie ruke bogu sunca amau:
"Dugo je i muno bilo moje putovanje!
Morao sam ubijati ivotinje divljine,
u njihova sam krzna morao uvijati tijelo,
a njihovo meso bila mi je hrana.
Bilo mi je doputeno
proi kroz brdsku kapiju
DESETA PLOA
Presto boginje Siduri Sabitu stoji visoko
nad obalom mora.
Tu ona sjedi i uva ulaz u Vrt bogova.
Nosi pojas vrsto vezan oko bokova.
Njezino je tijelo obavijeno dugom haljinom.
moga prijatelja,
koji je sa mnom dijelio sve opasnosti i muke,
koga sam volio, tako jako volio njega je stigla ljudska sudbina.
Dan i no sam plakao za njim
i nisam ga poloio u grob.
ekao sam i vjerovao
da moj prijatelj mora oivjeti
od mog glasnog dozivanja.
Sedam dana i sedam noi leao je tu
kao zgaeni crv.
Traio sam ivot,
ali ga vie nisam naao.
Zato sam jurio stepom
slian ovjeku divljine.
Sudbina prijatelja tako teko lei na meni.
Kako samo da to preutim?
Kako se izjadam?
Moj prijatelj koga volim postao je prah.
Enkidu, moj prijatelj,
postao je kao blato zemlje!
Zar neu i ja morati da se smirim kao on
i da ne ustanem dovijeka?
Tebe sada gledam, Sabitu,
da ne bih gledao smrt, koje se bojim. "
Sabitu ree ovako Gilgameu:
"Gilgameu, kuda uri?
ivot koji trai nee nai.
moga prijatelja,
koji je sa mnom dijelio sve opasnosti i muke,
Enkidua, koga sam volio, tako jako volio njega je stigla ljudska sudbina.
est sam ga dana i est noi oplakivao
i nisam ga poloio u grob.
Upoznao sam strah od smrti
i zato sam jurio preko stepe.
Sudbina mog prijatelja tako teko lei na meni.
Zato dolazim iz daljine,
za sobom imam dug put.
Kako samo da to preutim?
Kako se izjadam?
Moj prijatelj, koga volim, postao je prah.
Enkidu, moj prijatelj,
postao je kao blato zemlje.
Zar neu i ja morati legnem kao on
i da se ne dignem dovijeka? "
I Gilgame ree Ur-Sanabe, laara:
"Pa sad, Ur-Sanabe,
kako u doi do Utnapitima?
Uputi me kako u dospjeti do njega!
Pokai mi tajni put!
Ako je mogue, Prebrodiete more,
ako nije, Juriu dalje obalom! "
Ur-Sanabe, laar, ree njemu:
"Tvoje su ruke, Gilgameu,
onemoguile sretan pristanak,
iz Podzemlja na svjetlo
i novoroene pozdravi sunce,
tada se odmah sakupljaju silni Anunaki,
veliki duhovi,
i Mametum, koja stvara sudbinu,
da zajedno odrede tijek ivota.
Oni odreuju dane ivota,
ali ne broje dane smrti. "
JEDANAESTA PLOA
Gilgame ree njemu, Utnapitimove, dalekom:
"Gledam te, Utnapitimove,
ti nisi ni vei ni iri od mene,
ti si mi slian kao otac sinu.
Ti nisi drukije graen nego ja,
i ti si ovjek kao i ja.
Ali ja sam nemiran
i stvoren sam se boriti.
A ti si se uklonio borbi,
lei mirno na svojim leima.
Kako si samo dospio u Skuptinu bogova,
kako si traio i naao ivot? "
Utnapitim mu ree:
"Hou, Gilgameu, da ti povjerim
jedan nepoznat dogaaj
i otkrijem jednu tajnu bogova.
nita dobro.
Za crva koji gmie u zemlji
dobro sam uinio!
Trava me vodila po moru.
Odsada emo izbjegavati more i rijeke,
a laa neka lei uz obalu. "
Dvadeset su dvostrukih sati putovali dalje
i ugledali toranj hrama.
Nakon trideset dvostrukih sati
zaustavie se da se odmore
i podigoe oi
prema gradu sa svetim hramom.
Tada dooe do Uruka
i uoe u grad s visokim zidovima.
Gilgame ree njemu, Ur-Sanabe, laara:
"Popni se na zid, Ur-Sanabe!
Idi po zidinama Uruka,
jako utvrenog grada!
Gledaj kako je snano utemeljen,
kako je visoko nasut breg hrama.
Pogledaj silne graevine,
sagraene su od opeke,
a sve su te opeke ispeene!
Sedam mudrih majstora, mojih savjetnika,
predloili su mi planove.
Neka ti pripadne zemljite na podruju grada,
i vrt i odaja za ene neka ti pripadnu!
U Uruku treba sagraditi svoju kuu! "
DVANAESTA PLOA
Gilgame vlada u Uruku,
u gradu s visokim zidinama.
On ne moe da se smiri.
Doziva sveenike, arobnjake i one to prizivaju mrtve:
"Dozovite mi Enkiduov duh!
Recite mi
kako mogu ugledam Enkiduovu sjenu?
Hou da ga pitam za sudbinu mrtvih? "
Najstariji meu sveenicima ree:
"Gilgameu,
ako hoe da sie u Podzemni svijet,
do prebivalita velikog boga mrtvih,
tada mora doi u prljavoj odjei.
Ne smije se namazati skupocjenim uljem,
jer e te, privueni njegovim mirisom,
opkoliti nepoeljni duhovi.
Ne smije luk poloiti na zemlju,
jer e te okruiti svi oni
koje si usmrtio.
Ne smije u ruci drati ezlo,
jer e rastjerati due mrtvih.
Ne smije imati cipele na nogama,
smije samo neujno hodati.
Ne smije poljubiti enu koju voli,
i skidao mu odjeu
da bi nag uao u kraljevstvo mrtvih.
On stupi pred veliku boginju Erekigal
i ree:
"Pusti Enkidua, moga prijatelja,
da doe k meni
da ga pitam za sudbinu mrtvih! "
Ali je straar i kljuar boginje
vrsto drao mrtvoga,
boginja ga nije putala.
Uzviena Erekigal ree ovako Gilgameu:
"Vrati se natrag!
Ti ne moe vidjeti mrtvoga.
Nitko te nije ovamo zvao. "
Oaloen, uspne se Gilgame, uze svoju odjeu
i proe kroz sedam kapija.
Doe do duboke vode
i zamoli Eu, mudrog boga dubine:
"Poalji mi ovamo Enkiduovu sjenu!
Podzemlje ga vrsto dri. "
Otac dubine u njegove rijei
i ree silnome Nergal, vladaru mrtvih:
"Otvoreno odmah rupu u zemlji!
Dovedi gore Enkiduov duh
da progovori svome bratu Gilgameu. "
Kad to u silni Nergal,
otvori odmah rupu u zemlji
i dovedi gore Enkiduovu sjenu.
Oni se prepoznae,
a ipak ostadoe jedan drugom daleko.
Razgovarali su.
Gilgame je vikao,
a sjena je drhtavim glasom odgovarala.
Gilgame otvori usta i ree:
"Govori, prijatelju moj,
govori, prijatelju moj!
Objavi mi sada zakon zemlje
koju si vidio! "
"Ja ti to ne mogu rei, prijatelju,
ja ti to ne mogu rei.
Ako bih ti otkrio zakon zemlje koju sam vidio,
ti bi seo i zaplakao. "
"Pa hou sjesti i plakati dovijeka!"
"Pogledaj, prijatelja kojega si prihvatio,
kojemu se srce tvoje obradovalo,
njega deru crvi kao staro odijelo.
Enkidu, prijatelj,
koga je tvoja ruka dodirivala,
postao je blato zemlje,
pun je praine,
potonuo je u prah,
prah je postao. "
Gilgame htjede jo da pita,
ali nestade sjene Enkiduove.
Gilgame se vrati u Uruk,
u grad s visokim zidinama.