KARL MARX - FRIEDRICH ENGELS

RANI RADOVI
Deveto izdanje

Preveo STANKO BONJAK

naprijed

Zagreb 1989

filozofska

biblioteka

Urednici biblioteke

BRANKO BONJAK, MILAN KANGRGA, GAJO

PETROVI, PREDRAG VRANICKI

Izdaje ITRO Naprijed

Generalni direktor GOJKO STEKOVI
Glavni urednik MILAN MIRI

PREDGOVOR PRVOM IZDANJU

Radovi ranog perioda Marxa i Engelsa, koji su sakupljeni u
ovoj knjizi, oznauju najinteresantniju i najbogatiju fazu
njihova misaonog razvitka. Iza sebe su ve imali preenu
idealistiku prolost, period unutranjih borbi, sumnji,
traenja izlaza iz sloenih drutvenih situacija i golemog broja
razliitih filozofskih i sociolokih teorija, period samokritikog
i samoprijegornog rada na rjeavanju onih problema, na
kojima su radili tadanji najvei umovi. Potrebno je da se radi
razumijevanja toga perioda osvrnemo ukratko na ono, to je
ovome prethodilo.
Razvijajui se u tridesetim i etrdesetim godinama prolog
stoljea Njemake i Evrope, Marx i Engels nuno su
doivljavali one utjecaje, koji su u to vrijeme bili najizrazitiji,
nuno su nastavljali na svu dotadanju kulturnu batinu
ovjeanstva, kao to su i rjeavali one drutvene i teorijske
probleme, koji su bili osnovna pitanja vremena.
Njemaka, a naroito Pruska, preivljavala je duboku
unutranju krizu. Napoleonski ratovi dali su joj veoma itljivu
svjedodbu njezine trulosti i zaostalosti. Graanska Engleska
i Francuska stajale su s one strane Evrope kao njezin
historijski memento. Ako se eli- lo stajati u redovima prvih
nacija, moralo se ii i njihovim putem.
Specifinost procesa u Njemakoj bila je prvenstveno u
tome, to njezina graanska klasa nije tada bila kadra da
izvri socijalni prevrat, a apsolutistiko-jun- kerska monarhija
nije takav eljela. Meutim, porazi u ratu protiv
revolucionarne i kasnije carskonapoleonske

Francuske (koja je i tada u mnogoemu raznosila revolucionarni plamen i sijala sjeme revolucije), prisilili su
monarhiju na polovine reforme, koje su vremenom izmijenile
proizvodne odnose na selu, kao i odnose u gradovima, a prisilili
su takoer i samog kralja da obea donoenje ustava nakon
uspjenog oslobodilakog rata protiv Napoleona.
Graanska klasa bila je isto tako zainteresirana za
ukidanje kmetstva, kao to je teila za donoenjem ustava.
Svaka je buroazija u prvim poecima svoga revolucionarnog
buenja kompromisno raspoloena. Samo odreena stihija
dogaaja dovodi je do takvih revolucionarnih akata kao to je
bio sluaj s Karlom u Engleskoj i Louisom u Francuskoj, koji
joj akti ipak, kad se tie vladara, ostaju u dui nesimpatini.
Bolje reeno, revolucionarni ar masa i jednog dijela sitnoga
graanstva ne samo da je buroaziju dovodio do vlasti, nego ju
je i prisilio da pokatkad zamiri na takve historijske opaine.
Tamo gdje nije postojalo takvo stanje i takva otrina
drutvenih suprotnosti, revolucionarnost graanske klase
ispoljavala se u liberalnim i demokratskim zahtjevima,
plaljivim ali bunim rodoljubivim tiradama, po kojim
mitinzima i peticijama. Ali je zato njezina inteligencija znala
da na svom podruju daleko otrije i uspjenije provodi ono, to
graanska klasa u praksi nije mogla.
Njemaka je tih godina imala ve iza sebe svoju klasinu
filozofiju i literaturu, u kojima se vrio ne samo izvjestan oblik
teorijske revolucije, nego se katkad anticipirala i pokoja misao
ovjekove dalje budunosti. Kozmopolitizam i humanizam tih
velikih filozofa i literata bio je s jedne strane izraz njihove
praktike ne- moi, ali s druge strane i uoavanje onog duboko
ljudskog, koje se, kad je ve spoznato, nuno kao takvo mora
jednom ostvariti. Meutim, nova poslijeratna situacija, kao i
jaanje graanske klase, zahtijevala je odlunije i otrije
zakljuke i teorije. Hegelova filozofija doivjela je u ljevici
svoje radikaliziranje. Strauss je svojim zakljucima iz
Hegelove filozofije religije polovinom tridesetih godina izazvao
itavu buru negodovanja, napada i ifeaniranja. Ali, upravo se
tim putem njemaka graanska misao razvijala prema
materijalizmu. Od kritike biblije, religioznih predrasuda i
Baue- rove filozofije samosvijesti, u kojoj je Bauer s mladim
Marxom proklamirao ak ateizam, nije bio veliM ikoraik do tog
temeljitog prevrata u njemakoj filozofiji, koja je sve dotada
ak i svoje revolucionarne napore vrila samo na staroj
posveenoj
liniji idealizma.
6
Nema sumnje da je ovo posljednje bilo jedan od glavnih
razloga, to su se Feuerbachove materijalistike teze doekale

s takvim oduevljenjem i osjeajem unutranjeg osloboenja. A

dinaminost historijskog procesa nuno je zahtijevala
odbacivanje idealistikih ukoenih ablona i shema, traei
konkretno prilaenje samom historijskom materijalu.
Isto takvo revolucioniranje doivljava i njemaka
literatura. Ono za im su teili veliki predstavnici njemake
literature, Lessing, Herder, Schiller, Goethe i drugi, a to su
morali izraziti na drugom planu ljudskog umjetnikog izraza,
a ne na literarno-politikom, Borne i Heine su sa svojim
sljedbenicima Mlado-Nijemcima pokuali da izvre svom
otrinom i talentom svoga pera.
Cjelokupno ovo duhovno previranje dobilo je snaan impuls
julskom revolucijom u Francuskoj, tako da se, uz sve snaniji
ekonomski razvitak njemakog graanstva, glavni prodor u
vladajuu ideologiju, glavna borba protiv crkvene ortodoksije,
njemake romantike u umjetnosti i pravnoj filozofiji vri u
tridesetim i etrdesetim godinama, upravo u onim godinama,
kada Marx i Engels provode i zavravaju svoje rano
mladenatvo.
Marx kao student prava u Bonnu i Berlinu i kao lan
mladohegelovskoga doktorkluba, koji se okupio oko Bruna
Bauera, stajao je u to vrijeme, tj. krajem tridesetih godina, pod
utjecajem mladohegelovske struje, tako zvane filozofije
samosvijesti.
Radikalni predstavnici graanstva i njezinih liberalnih
ideja nisu se vie zadovoljavali totalitarnom He- gelovom
koncepcijom, u kojoj je i sam ovjek bio samo izraz svjetskog
apsoluta, koji se nunou svoje imanentne dijalektike
razvijao i podvrgavao svom stvaralatvu sve ostalo.
Nadolazilo je doba revolucionarnih priprema u Njemakoj,
te su mnogi poeli uviati, da je ovjek aktivniji lan u
historijskom razvitku nego to se mislilo. Pomjeranje
centralnog problema filozofije logino se vrilo u smjeru
problematike ovjeka i njegova odnosa prema drutvu kao
cjelini, pa je filozofija samosvijesti, proklamirana od itavog
spomenutog kruga, tada najjasnije i najsnanije izraavala
zahtjeve za individualnom slobodom, neprikosnovenou i
stvaralatvom. Ne apsolut, kojega je samosvijest samo jedna
etapa razvitka, nego samosvijest kao osnova i tvorac itave
historije to je bila deviza toga kruga mladih filozofa.
Iz Marxove doktorske disertacije (Razlika izmeu
Demokritove i Epikurove filozofije prirode), koju je zavrio
1841. god., vidi se jasno, da je i Marxovo stanovite tada bilo
isto. Dapae, Marx kao istinski mladi revolucionar nije prezao

da povue logike konzekven- cije iz toga. Ako je samosvijest

emiurg svega, onda nisu potrebna nikakva boanstva niti
druge transcen- dencije. Tako je on proklamirao jedan
svojevrstan ateizam na idealistikoj osnovi.
Cjelokupna je disertacija takoer koncipirana na toj osnovi.
Marx prihvaa mnoge Hegelove kategorije i metodu
interpretiranja historijko-filozofskih injenica, ali se u
osnovnoj interpretaciji Demokrita i Epikura ne slae s njim.
Dok su za Hegela Leukip i Demokrit veliki filozofi, koji
oznauju stupanj bia-za-sebe u razvitku filozofske misli, a
Epikur filozof, koji nije gotovo ni spomena vrijedan, dotle su
Marxove simpatije na Epikurovoj strani. U Epikurovoj tezi o
deklinaciji atoma otkriva Marx dublji sadraj, tj. izraz
Epikurova opeg stava o slobodi i sluajnosti kao protuteu
onoj slijepoj i nepodno-

sivoj nunosti, koja ne dozvoljava slobodno ovjekovo

stvaralatvo. To je osnova neslaganja Marxa s Hegelom u
interpretaciji i ocjeni tih filozofa. Iz tih stavova ve je probijao
novi duh vremena, sve vee i slobodnije tenje za
preobraajem drutvenog ivota. Konkretno politiki odvijalo
se sve to u granicama graanskog demokratizma, onih ideala
koji su od dotadanjih bur- oaskih revolucija bili istaknuti
kao osnova osloboenja ovjeka. I ti ideali, u svom
apstraktnom teorijskom obliku, izraavali su sveopu pobunu
protiv zaostalosti i neovjenosti feudalnih odnosa, a kao takvi
u sebi su sadravali tenju k sveopem i definitivnom rjeenju
problema ovjeka.
Taj opi univerzalni karakter tenje za drutvenim
preobraajem postojao je kod mladog Marxa jo vie u njegovoj
idealistikoj koncepciji samosvijesti i zahtjevima, koji su iz
toga slijedili. ovjekova sloboda, u prvom redu duhovna
sloboda, bio je ugaoni kamen te koncepcije. Ah u tom
opefilozofskom izrazu ta sloboda nije bila shvaena
ogranieno i klasno kao buroaska, nego kao sloboda uope.
Radilo se, jednom rijei, o ovjekovu osloboenju, premda jo u
potpuno apstraktnom obliku.
Treba imati na umu ovaj momenat u razvitku Marxa (a i
Engelsa), ovaj integralni humanizam, kojim je ve u svojoj
mladosti bio proet, ne vezujui se ni uz kakve ograniene,
parcijalne i uskoklasne ciljeve, da bi se razumio kasniji tako
logian i brz prijelaz na komunizam, onaj prijelaz, koji nije
uspio izvriti, osim donekle M. Hessa, niti jedan iz njihova
dotadanjeg kruga.
Poetak etrdesetih godina pri dolasku Friedricha
Wilhelma IV na prijesto, a reakcionarnog Eichorna za ministra
prosvjete, nije obeavao nita utjeno. Uvidjevi da mu je
univerzitetska karijera, kao i njegovom prijatelju Baueru,
zatvorena, odlazi Marx u svoj rodni kraj da bi se posvetio
publicistici. Koliko su godine provedene u Berlinu bile za
Marxa plodne u jednom smislu, toliko je bio dragocjen i njegov
povratak u Rajnsku provinciju. Umala berlinska sredina, bez
jake graanske klase, zasiena jo smrdeom pruskih izama i
napudranih feudalnih perika nije mogla pruati i stvarati vee
revolucionarne perspektive. Meutim je Rajnska oblast postala
najrazvijeniji dio Njemake, u kojoj je uz sve to i Francuska
revolucija ostavila najdublje tragove, gdje je seljak ve
zaboravljao na sve one crkveno-feudalne blagodati, kojima su
ga obasipali njegovi boanski pomazanici.
Marx je, povrativi se u rodni kraj, naiao na organiziranje

jednog dnevnog lista, koji je pokretala rajnska buroazija. Ne

nalazei u svojim redovima dovoljno sposoban kadar, obratila
se prvenstveno na mla- dohegelovce. Uz Rutenberga, Junga,
Oppenheima, koji su radili u samoj redakciji, obeali su i ostali
svoju saradnju. List je poeo izlaziti poetkom januara 1842.
god., i Marx postaje reVan saradnik, da kasnije, krajem iste
godine, preuzme i funkciju glavnog urednika. M. Hess je
takoer veoma aktivno suraivao.
Marx je prvenstveno pisao priloge o zasjedanju pruskog
landtaga za Rajnsku provinciju. Tako se nuno, uz pitanje
slobode tampe, morao pozabaviti i nekim ekonomskim
problemima (pitanje krae drveta od strane siromanih
seljaka, pitanjem bijede mozelskih seljaka itd.) tj. onim
problemima koji su prelazili krug bavljenja ne samo
mladohegelovaca, nego i samog Hegela.
A zahvativi temeljito i ozbiljno u ta pitanja, kako je to
Marxu bilo svojstveno, otkrivao je mnoge injenice, koje su se
kosile s njegovim dotadanjim shvaanjem.
Ono to su svi mladohegelovci upravo prezirali, ovdje je
izbijalo u prvi plan a to je bio ekonomski ivot ovjeka. Ono
to su mladohegelovci mislili postii apstraktnom spekulacijom
tj. ovjekovo osloboenje i dignitet, ovdje se pokazalo, da o
tom ne moe biti govora, dok je pojedinac ekonomski
obespravljen. Ono to ih je Hegel uio tj. da je pravo izraz
razvitka objektivnog duha, ovdje je logino proizlazilo iz karaktera ekonomskih odnosa.
Sve je to duboko djelovalo na mladog Marxa, tako da je
krajem 1842. god. i doao zbog svega toga u sukob sa svojim
dotadanjim istomiljenicima, koji se nisu htjeli odrei svoje
apstraktne, idealistike spekulacije. Mladohegelovci iz Berlina
su povodom toga otkazali svoju saradnju.
Istovremeno je i Marx, sukobivi se sa svim tim injenicama, a i sa problemima komunizma, koji su sve vie i u
Njemakoj dolazili na dnevni red, odluio da se im prije rijei
lista, koji je i tako pod tadanjom otrom cenzurom jedva
izlazio, i da se baci na uenje i dalji studij svih tih pitanja.
Odlukom pruske vlade, kojom se zabranjuju Rajnske
novine, pruila mu se povoljna prilika da to uini. Polovinom
marta 1843. god. naputa redakciju. U to vrijeme dobiva od
Rugea zbornik filozofskih radova, u kojima su bile tampane
Feuerbachove teze (Prethodne teze za reformu filozofije).
10 Marxov je idealizam bio ve ozbiljno poljuljan injenicama,
na koje je sam nailazio. Hegelov je sistem bio ne samo
naputen, nego je i njegova politika koncepcija staleko-

ustavne monarhije bila tada za Marxa anahronizam. U toj se

situaciji pojavljuju Feuerbachove teze, u kojima njihov autor
odsjeno, odluno i jasno prekida s dotadanjim idealizmom i
postavlja teze materijalizma. Filozofski nije to bilo nita novo.
Ali ipak je to bilo znaajno za specifine prilike u Njemakoj,
naroito zbog toga, to je Feuerbachova filozofija toga vremena
odigrala vanu ulogu u razvitku Marxa i En- gelsa, tj. onih
mislilaca, koji su na tom, kao i na nekim drugim podrujima
izvrili pravu teorijsku revoluciju.
Marx je oduevljeno prihvatio Feuerbachov materijalizam,
ali je isto tako kritiki ocijenio jedan vaan nedostatak
Feuerbachove filozofije, sudbonosan za cjelokupni njegov dalji
razvitak. Feuerbachu je nedostajala konkretnost i historinost.
Cjelokupna njegova filozofija religije bila je zasnovana usko
psiholoki i antropoloki; socijalni momenat kao da nije
egzistirao.
Njemu je bila tua socijalno-politika problematika i akcija,
smatrajui da je dovoljan teorijski rad na savlaivanju svih tih
drutvenih problema.
Tu je Hegel stajao daleko iznad Feuerbacha. Zato je bilo
sasvim logino i opravdano da se izvri i dalja kritika onog
dijela Hegelove filozofije, koji je neposredno zadirao u
drutvenu problematiku, to jest njegove filozofije prava. Marx
se latio tog posla. Tokom 1843. god., dogovarajui se uz to s
Rugeom o izdavanju jednog novog filozofskog asopisa, kritiki
studira He- gelovo shvaanje o dravi, tj. trei dio spomenutog
djela, pravei biljeke i kritike opaske, tako rei od paragrafa
do paragrafa.
Taj nam rad (Kritika Hegelove filozofije drave
izdan tek u ovom stoljeu) otkriva Mare a materija- listu.
Feuerbachov je utjecaj oigledan. Feuerbachove aforizme o
potrebi preokretanja subjekta u objekt i obratno nalazimo i tu,
ali primijenjene na socijalnu tematiku. Feuerbach je
jednostavno odbacio sve bogatstvo Hegelove misli, svu onu
duboku dijalektiku, koja je bila svojstvena njegovom tretiranju
bilo koje problematike. Hegel je takoer otkrivao i dijalektiku
drutvenog ivota, odnos graanskog drutva i drave, morala
itd., ali u obrnutom vidu.
Marx je problem rjeavao materijalistiki. Drutvene ideje,
dravu, pokuavao je protumaiti drutvenim sadrajem, tj.
samom drutvenom sredinom, graanskim drutvom.
Hegelov monarhizam i staleko-ustavni sinkretizam Marx
je pretvarao u demokratizam, nejasan jo po svojim oblicima i
putovima ostvarenja, ali jasan po svom unutranjem, duboko
ljudskom, humanom sadraju. Takav demokratizam nije se

11

mogao izgraditi na dotadanjem graanskom drutvu to je

ve tada bilo Marxu jasno. Jer, to je bilo drutvo
antagonistikih
interesa,
meusobne
konkurencije,
atomizirano drutvo, u kojem je svak slijedio svoj posebni
individualni interes, ne vodei brigu o svojoj drutvenoj sutini
i realiziranju te drutvenosti.
Praktiki je to postalo Marxu u potpunosti jasno dolaskom
u Pariz, krajem 1843. god., gdje je s Rugeom namjeravao
izdavati teorijski asopis. Ono to je u Njemakoj bilo tek
historijska budunost, u Francuskoj je bila kruta sadanjost.
Buroasko drutvo je ve imalo vremena da pokae svoje lice i
nalije. A to nalije nije imalo s istinskim humanizmom mnogo
veze. Bijeda i obespravljenost masa bili su i suvie oit dokaz
tome, a teorijski se ve pokualo nai izlaz iz toga u brojnim
socijalistikim koncepcijama. Svim je tim koncepcijama ipak
jo nedostajala u prvom redu historijska konkretnost i
konzekventna dijalektinost u rjeavanju drutvenog
problema. Drutvo je proces, i za svaki dalji stupanj njegova
razvoja mora se nuno pronai odgovarajua karika. Ali ona
karika, koja e biti sastavni dio i jedan od elemenata samog
procesa. Socijalisti utopisti, kao i svi ostali, preskakali su
preko svih tih meustup- njeva i zasnivali svoje drutvo isto
tako apstraktno, kao i putove njegova ostvarenja.
ovjekovo osloboenje ostalo je i dalje otvoren i nerijeen
problem. Nijedan od dotadanjih mislilaca nije do kraja rijeio
pitanje osnove ovjekove neslobode, ovjekova samootuenji, a
tako i putova njegova osloboenja. Radilo se kod toga o
dokidanju otuenosti ovjeka. Pojam otuenja, prenijet iz
idealistike filozofije (naroito Hegelove gdje je osnovni
proces ideje u stvari otuenje nje same od sebe saune u
razliitim svojim oblicima prirodi, drutvu itd.) naroito je
podcrtao Feuerbach. On je ispravno shvatio sutinu
religioznog fenomena kao otuenje ovjekovih sutinskih
svojstava, ali je bio daleko od toga da shvati su- sutinu
samog_ ovjeka. ovjek je *za Feuerbacha ostao uvijek
apstraktno bie, on je otuenje shvatio uvijek samo kao
teorijski fenomen, te mu je cjelokupna problematika
drutvenih osnova toga otuenja ostala zatvorena i nepoznata.
Ve smo vidjeli, da je mladi Marx taj nedostatak odmah
kritiki uoio. Zato je njegov interes bio usmjeren na
istraivanje drutvenih osnova tih fenomena, na istraivanje
12
samoga
graanskog drutva.
Prije riego to je doao u Francusku, on je ve zauzeo

kritiki stav i prema utopijskom socijalizmu. Mara je bio i

ostao dijalektiar, pa zato nije mogao biti suglasan s
tendencijama da se bez obzira na konkretne uslove i snage
drutvenog ivota, propovijedaju ideje neeg gotovog,
zavrenog, idealnog dakle nestvarnog. A to je bio sluaj s
utopijskim socijalizmom, koji je bio i najraireniji.
U prvom redu kritika svega dotadanjeg, svih konkretnih
drutvenih odnosa i na temelju toga iznalaenja putova borbe i
razvitka to je bio osnovni Marx- 0v stav i zadatak. (Vidi
pisma iz 1843. god.) A kada se u Francuskoj detaljnije upoznao
s problemima ve razvijenog graanskog drutva, i to
buroaskog, kada je poeo uoavati sutinu klasnih odnosa,
potinjenosti i neravnopravnosti, neslobode i nehumanosti,
koje iz klasne strukture drutva proizlaze, uvidio je da je socijalizam, kao jedina teorija dokidanja klasnih odnosa, jedina
teorija koja znai ostvarenje humanistike filozofske misli.
Meutim, Marx dijalektiar i materija- list otkrivao je
ujedno u suprotnostima buroazije i proletarijata dinaminu
snagu kretanja savremenog drutva, a u proletarijatu stvarnu
drutvenu snagu, koja taj proces moe ostvariti. Uvidio je
dakle, kako je on izrazio u svom malom ali genijalnom spisu
Prilog k'ritici Hegelove filozofije prava, da je ostvarenje filozofije mogue samo dokidanjem proletarijata, kao to je i
osloboenje proletarijata mogue samo ostvarenjem onih
humanistikih misli, koje je filozofija ii svom apstraktnom
izrazu proklamirala. (K tom rezultatu tendira u sutini i spis
K jevrejskom pitanju, premda u njemu Marx jo ne dolazi do
ovakvih zavrnih konstatacija).
Pisma iz 1843., spis K jevrejskom pitanju i Prilog kritici
Hegelove filozofije prava, bili su tampani u prvom i jedinom
broju Njemako-francuskih godinja

13

ka, poetkom 1844. god. U istom broju tampana su i dva

rada mladog Engelsa, takoer dotadanjeg mlado- hegelovca.
Jedan je Nacrt za kritiku nacionalne ekonomije, a drugi
Poloaj Engleske (vidi u knjizi) koji su jasno pokazivali da
se i kod Engelsa izvrio korjeniti preokret u njegovim
nazorima i da je Marxovo i njegovo stajalite opet gotovo
identino. Njihovi dotadanji putovi razvoja bili su i identini i
razliiti, pa su tako i rezultati, do kojih su doli, izvreni na
razliitom materijalu i razliitim nainom.
Kako nam je od Engelsa ostalo vie pisanog materijala iz
njegove rane mladosti, to je rekonstrukcija njegova
dotadanjeg razvitka neto jednostavnija.
Roen dvije godine kasnije od Marxa, u bogatoj buroaskoj i pietistikoj porodici, dijete Rajnske oblasti, vedar,
duhovit i inteligentan, mladi je Engels zavrio gimnaziju i
otiao u Bremen da izui trgovaki zanat.
Prijemljiv za drutvene i kulturne probleme, odgajao se na
velikim i znaajnim tradicijama svjetske i njemake kulture.
Pratei svojim izvanrednim darom zapaanja duhovna i
politika previranja svoga vremena, mladi je Engels rano
poeo i sam saraivati u naprednoj tampi. Proet
humanizmom i oduevljavajui se slobodarskim idejama, nije
izbjegao utjecaju tadanje napredne literarne kole, a naroito
se oduevljavao Borneom. Mlado-Nijemci su takoer djelovali
u pozitivnom smislu na Engelsa, premda je i te kako otkrivao
nedostatke i mane Mundta, Laubea i ostalih.
Njegove poglede na kulturno-politika pitanja toga
vremena moemo naroito lijepo da vidimo iz korespondencije
sa braom Graeberima, kao i iz pisama iz Wup- pertala
(njegova rodnog kraja), koja je tampao u Te- legraphu, to
ga je izdavao Gutzkow.
Rairenost misticizma, toga najglupljeg oblika religioznosti, koji je u stvari bio popratna pojava tekog
ekonomskog stanja niih slojeva, Engelsa je naroito odbijala.
Premda religiozno odgojen, Engels je ve bio proet
stremljenjima svoga vremena, a ona su spadala prvenstveno u
domenu racionalnog. Politika borba protiv reakcionarnog
feudalizma i njegovih ideolokih osnova, tenja za
osloboenjem ovjeka od svih tih ponienja i bespravljenosti,
nisu s misticizmom, jednim oblikom duhovnog opijuma, mogM
imati veze.
U pismima iz Wuppertala razotkriva Engels ve i socijalnu
sutinu te drutvene pojave. Nehigijenski uvjeti rada,
prekomjerni rad tamonjih tkaa, pisao je Engels, dovode 14
do
fizikog degeneriranja. to preostaje tim ljudima nego da jedni

zapadaju u pijanstvo, a drugi u misticizam? Njegova realna i

otroumna zapaanja i slikanja toga stanja (1839. god.)
otkrivaju nam ve budueg pisca poloaja engleske radnike
klase.
Nakon denuncijantskog napada Menzela na Gutzko- wa,
vodeu linost Mlade Njemake, i na itavu kolu, Engels
staje uz njih. U pismu Friedrichu Graeberu od 8. i 9. aprila
1839., oduevljavajui se uz put julskom revolucijom kao i
graanskim konstitucionalizmom i liberalizmom (konstitucija,
emancipacija Jevreja, dokinue svake religiozne prisile kao i
plemike aristokracije), pie svome prijatelju, da je duom i
tijelom postao mladi Nijemac (tj. pripadnik Mlade
Njemake). Nou ne mogu da spavam od samih ideja stoljea,
pie Engels otprilike u tom pismu, a kada vidim pruski grb,
obuzima me duh slobode. Ali od njihovih floskula: svjetska bol,
svjetskohistorijsko, bol idovstva itd. drim se daleko.
Kod toga upozorava svoga prijatelja, ako sluajno postane
pastor, neka se uva njega, ako bi psovao Mladu Njemaku.
Ja sam, iznosi dalje u pismu, bio nekad mistik, ali pietist
nikada. Sada sam poteni liberalni supranaturalist, naginjem
sad vie, sad manje racionalizmu. Kako dugo u to ostati, to ni
sam ne znam.
Kako emo odmah vidjeti, kolebanja prema racionalizmu
poinju bivati sve vea, utjecaj hegelovstva takoer.
Ve mjesec dana kasnije upustio se Engels u filozofsku i
kritiko-teoloku literaturu. Pri itanju Strau- ssa sumnje i
kolebanja bivaju sve vea. U pismu istom prijatelju, od 15.
juna 1839. god., Engels ve navodi, da

smatra samo ono uenje boanskim, koje se pred umom moe

odrati. Tko nam daje pravo da vjerujemo naslijepo bibliji?
Samo autoritet onih koji su to prije nas inili. Zar da im
vjerujemo usprkos svakom razumu, samo zato to su nam to
roditelji kazali? Biblija ui vjeno prokletstvo racionalista,
nastavlja Engels u istom pismu. Moe li zamisliti da takvi
ljudi kao Borne, Spinoza, Kant, Gutzkow, koji su uvijek teili
da nau jedinstvo religioznog i svjetskog, da takvi ljudi trebaju
nakon svoje smrti biti vjeno udaljeni od boga i podnositi
njegov bijes tjelesno i duevno?
Mladenaka Engelsova slobodoljubivost, iskren odnos
prema svim problemima i potovanje veliine ovjekova
nastojanja da sazna i protumai svoje postojanje i svoj cilj
nisu se .mogli pomiriti s religioznom dogmatikom i
netrpeljivou. Mladi genij je brzo savladao sve te prepreke, ali
uz snane unutranje borbe, koje su ga dovodile i do uzbuenih
emocionalnih stanja. Najnovija kritika istraivanja biblije
odvodila su Engelsa sve vie u racionalizam i kritiko gledanje
na te spise; ali'je, s druge strane, jo postojala kod njega tenja
da ne porui sve mostove iza sebe, koji su ga vezivali s onim
naivnim i idealnim religioznim shvatanjima njegova
mladenatva.
Njegov razvitak tee brzo. Ve u pismu od 8. oktobra 1839.
god. pie Wilhelmu Graeberu, da je postao oduevljeni
trausovac. On je taj genij, po rijeima Engelsa, koji je kao
mladi bog iznio kaos evanelja na danje svjetlo.
Preko Straussa Engels je naravno morao da se nuno
sukobi sa samim izvorom Hegelom. Iz pisma od 15.
novembra iste godine Engels ve saopava prijatelju, da se
nalazi na tom stupnju razvoja, da postane he- gelovac. Da li e
postati jo ne zna sigurno, ali mu je Hegelova filozofija
historije kao iz due napisana.
A iz pisma od 21. decembra 1839. god. doznajemo da su taj
prijelaz i razvoj zavreni. Ja sam sada, saopava EngeLs F.
Graeberu, preko Straussa doao na striktni put k hegelovstvu.
Tako zatucan hegelovac kao Hin2 Rani radovi

16

1
7

richs i drugi ne u biti, ali iz toga kolosalnog sistema moram

preuzeti ve znaajne stvari.
Hegelova ideja boga, iznosi dalje, postala je ve moja, i
tako stajem u red modernih panteista, znajui da ve sama
ta rije izaziva takvu kolosalnu odvratnost kod popova koji ne
misle.
Takav je jasan razvojni put mladoga Engelsa do 1840. god.
U isto vrijeme, radei u Bremenu, itajui mnogo i
izobraavajui se, zapoinje svoju literarnu djelatnost. Pie
mnoge lanke u naprednom asopisu Te- legraph, koji je
vodio Gutzkow, a kasnije u Rajnskim novinama. Engels pie
o narodnim knjigama (Faustu, Genovevi, Siegfriedu itd.), o
Beku, Platenu, J. Ja- cobyju, E. M. Arndtu, Immermannu,
pie rekvijem za njemake plemike novine, pjesme Jedno
vee i St. Helena, o Friedrichu Wilhelmu IV., kralju
Pruske, o A. Jungu itd. sve u razdoblju od 1839.1842.
god. U svim tim lancima Engels nastupa kao mladohegelovac, politiki demokrat, liberalac i revolucionar. Njegova
mrnja prema svemu feudalnom, napudranim pe- rikama i
rokokoovskim salonima izbija na svakom koraku. Engels
pokazuje ve tada veliki historijski i politiki smisao za ocjenu
pojedinih zbivanja. U lanku
o E. M. Arndtu (januara 1841.) on tano ocjenjuje znaenje
1813. godine i oslobodilaki rat, ali ne odobrava mrnju
prema Francuzima. Slae se sa vraanjem El- sassa
Njemakoj, ali samo pod tim uvjetom, da se El- zaanima
dade ono, to pod Francuzima imaju, tj. slobodu, javni ivot u
velikoj dravi. Engelsova literarna saradnja nije bila vezana
samo za Telegraph nego je saraivao i u drugim naprednim
publikacijama.
Oktobra 1841. god. odlazi Engels u Berlin na odsluenje
vojnog roka. Njegov dotadanji misaoni razvitak logino ga je
pribliio krugu oko Bauera, koji je, kako smo to ve vidjeli,
zastupao takoer jedan oblik hege- lovstva. Engels nije vie
sreo Marxa u tom krugu, jer se ovaj ve bio vratio u Rajnsku
oblast.
Engels je, naravno, postao oduevljeni pristaa toga kruga
i tih ideja, jer je i sam doao u svom razvitku do

mladohegelovskih pozicija. Prihvatiti stanovite samosvijesti Engelsu je izgledalo sasvim logino i u skladu s
njegovim borbenim tenjama za preporodom ovjeka i
ostvarenjem slobode. U isto to vrijeme pruska je reakcija,
zabrinuta irenjem Hegelovih ideja, pozvala ostarjelog
Schellinga, da zatre to zmajevo sjeme.
Meutim, nije to bio onaj stani Schelling perioda filozofije
prirode i transcendentalnog idealizma (koji su ve bili u
Hegelovoj filozofiji prevladani) nego Schelling minhenske faze
romantinog misticizma i reakcije, Schelling tzv. pozitivne
filozofije.
Schelling je pokuao da omalovai Hegela kao svog
uenika, koji je toboe shvatio samo jednu stranu njegove
filozofske zamisli, tako da je filozofija identiteta bila samo
jedna, i to negativna strana cjelokupne te filozofije. Hegel je,
prema njemu, zapao u jednostranost, to je tu negativnu
filozofiju proglasio apsolutnom. Meutim, Hegel je, kako je to
tvrdio Schelling, u nastojanju da prijee granice filozofije
identiteta, da prijee potenciju bia podredio njima i
egzistenciju. Ali, filozofija identiteta nije sistem egzistencije;
egzistencija nije Hegelom uope dokazana; dokaz egzistencije
ne spada u domen racionalnog, nego iracionalnog.
Engels, koji je odmah otiao da uje Schellinga, bio je sav
ogoren Schellingovim omalovaavanjem Hegela i njegovom
mistikom. Odmah alje jedan lanak u Te- legraph,
decembra 1841. Schelling o Hegelu, a kasnije izdaje i
brouru Schelling i objava; kritika najnovijeg reakcionarnog
pokuaja protiv slobodne filozofije (april 1842.) i brouru
Schelling, filozof u Kristu.
Engels tano uvia da je Schellingova borba protiv
Hegelova racionalizma pokuaj da se u filozofiji prokrijumari religiozna i filozofska mistika. Kant je, pisao je
Engels u lanku Schelling o Hegelu, oslobodio um- stveno
miljenje od vremena i prostora, a Schelling jo i od
egzistencije. Ali, kako je mogue da jedna potencija, koja
sama nema bie, proizvede to bie? Nikako drugaije nego
iracionalno, te je nuno da Schelling posee za filozofijom
objave, koja treba da spasava egzistenciju.
Nasuprot toj pozitivnoj filozofiji, Engels sa svom svojom
mladenakom estinom i oduevljenjem ustaje u obranu
Hegelove misli. Naa stvar je, pisao je u istom lanku, da
slijedimo tok njegove misli, da branimo grob velikog uitelja.
Sto je pravo, ostaje u vatri sauvano, i protivnik nam mora
da nikada nije mladost tako mnogobrojno jurila
2priznati,
*
18
naim zastavama, nikad nisu bili plodna misao, sranost,

osjeanje, talent na naoj strani kao danas. Ma oduevljenja

isto je tako dobar kao i ma genija.
Jo znaajniji je za nas rad Schelling i objava. Ne samo
da je u njemu Engels dao kratak i jasan pregled^ razvoja
Hegelove filozofije od njegove smrti kao i ocjenu te filozofije,
nego nam prua i najbogatiji materijal za analizu Engelsova
tadanjeg stajalita.
^ Iz toga je rada oigledno, da je Engels potpuno priao
mladohegelovcima.
Svaka filozofija, pisao je u tom radu, stavila je sebi do
danas u zadatak da shvati svijet kao neto razumno. Sve sto
je razumno, naravno je i nuno, a sve to je nuno, treba da
bude ili postane stvarnim. To je most k velikim praktikim
rezultatima najnovije filozofije. Ako Schelling te rezultate ne
priznaje, onda bi s njegove strane bilo dosljedno da odree
svijetu razumnost. No on nije imao mukosti da to uini i
zato je pretpostavio da odrie razumnost filozofiji.
Najrazliitijim okolianjem nastoji da razlikuje razumno od
nerazumnog, odnosei prvo k spekulativnoj filozofiji, a drugo
pozitivnoj filozofiji, koju bi tek trebalo izraditi.
Engels u Schellingovim tezama razotkriva pokuaj da se
uvede vjera u autoritet, mistika uvstava, fantazije i
dualizam u filozofiju i protiv toga protestira. Engels uz put
analizira
osnovne
Schellingove
stavove,
razotkriva
skolastike momente u njegovoj pozitivnoj filozofiji, koja je
konano, satanologijom i ostalim mi- stikama, napustila u
potpunosti tlo razumnosti. Schel- lingova filozofija nije dakle
pridonijela nikakvom raz- bistrivanju, ona je samo obnovila
kransku mistiku u filozofskom ruhu.
Hegelovom filozofijom, kao i njegovim radikalnim
sljedbenicima, nastala je, po Engelsu, nova zora i nova epoha.
ovjeanstvo je ekalo svjetlo izalo je sunce. Svijet, koji je
bio tu, rastvorio je avoje bogatstvo; priroda se sve vie
raskriva, disharmonija i strah su iezli.
A ono najvie, najsvjetlije jest samosvijest ovjeanstva,
to je novi Gral, kako je oduevljeno pisao Engels, oko ijeg se
trona t okupljaju ljudi i narodi sluei mu.
Vjera u svemogunost ideje, u pobjedu vjeite istine jest
uvjerenje mladog Engelsa. A ideja samosvijesti ovjeanstva
jest onaj udesni feniks, koji stvara sebi lomau iz
najdragocjenijeg, to u svijetu postoji, i iznova se pomladivi,
opet ustaje iz plamena, koji je unitio starinu. Mi emo se
boriti za tu istinu. Dan velike odluke, dan bitke naroda
pribliava se, i pobjeda e biti iza nas tako je doslovno
izraavao mladi Engels svoje oduevljenje, svoju borbenost,

19

duboki humanizam mladia, koji je vrsto odluio da itavog

sebe dade i rtvuje u toj borbi za osloboenje ovjeka.
Veoma je kratko vrijeme proteklo od tih dana, i Engels je
ve uspio da prevlada mladohegelovsku apstrakt- nost i
idealizam, zasnovavi revolucionarnu misao, svoj humanizam
na vrstim materijalistikim temeljima. Taj preokret je
uvjetovalo nekoliko momenata.
S jedne strane, ideje socijalizma i komunizma su tih godina
ve prodirale u zaostalu Njemaku. Za vrijeme njegova
vojnikovanja izala je knjiga Lorenza Steina
0 socijalizmu i komunizmu u tadanjoj Francuskoj; u to
vrijeme ve imamo Borneov prijevod Lammenaisa, Rochausov
kritiki prikaz Fourierove teorije o drutvu, a i glavno
Weitlingovo djelo, tako da su neki, npr. Moses Hess, ve
prilazili socijalizmu, stavljajui Saint- -Simona uz bok Hegelu.
Oktobra mjeseca 1842. god. odlazi Engels iz Berlina
1 na putu za Barmen (svoje rodno mjesto) zaustavlja se u
Kolnu da posjeti redakciju Rajnskih novina. Tu upoznaje M.
Hessa, i razgovori s njim, ini se, ostavili su duboki utisak na
Engelsa. Kada je novembra 1842. odlazio u Manchester da radi
kao inovnik tvrtke Er- ment et Engels, navratio je ponovo u
Koln i prvi se put susreo s Marxom, tada glavnim urednikom
spomenutog lista, koji se upravo nalazio u raspri i raskidu s
berlinskim krugom. Taj prvi susret dvaju buduih velikana i
nerazdvojnih drugova proao je dosta hladno.
Ono to je s druge strane naroito djelovalo da Engels
izvri radikalni preokret u svojim koncepcijama o drutvu i
filozofiji, jest njegov odlazak u Englesku.
Sto je za Marxa bila Francuska, to je za Engelsa bila
Engleska. Odjednom se naao licem u lice s jednom novom
drutvenom stvarnou. U usporedbi s Njema* kom,
Engleska je bila ve razvijena industrijska zemlja, s jasnom
klasnom diferencijacijom, veim drutvenim slobodama,
radnikim pokretom (artizam), koji je imao i svoje novine i
tampu. Jednom rijei, Engleska je pruala sliku industrijskog
kapitalizma, sa svim nunim i popratnim pojavama.
Engels je odmah poeo slati dopise u Rajnske novine i u
Svajcarskog republikanca. Osnovno to ga interesira, jest
borba partija i pitanje revolucije. On odmah uvia da u borbi
izmeu vigovaca i torijevaca nisu bitni nikakvi principi, nego
da se tu radi samo o konfliktu materijalnih interesa. On
uvia, da industrija obogauje jednu zemlju, ali stvara i klasu,
koja nita ne posjeduje, apsolutno siromane, koji ive od ake
u ustima. Toj klasi ve pripada trei dio, pa ak i polovica svih
Engleza.
20
Engels je nevjerojatno brzo uao u sutinu pitanja. On je
uvidio, da svaki ekonomski poremeaj baca dotinu klasu u

stanje gladi i potpune bijede i da je nuna posljedica takova

stanja revolt masa.
On prati akcije artista i kritiki se odnosi prema njihovu
pokuaju da trajkom realiziraju svoju artu. Revolucija
mirnim putem je nemogua, pisao je y.ngPlg u dopisu
Rajnskim novinama. Samo nasilni preokret postojeih
neprirodnih odnosa, radikalno obaranje plemike i
industrijske aristokracije moe poboljati materijalni poloaj
proletarijata. Engleze jo zadrava, mislio je Engels,
svojstveno potovanje zakona, ali je revolucija za njih
neizbjena. I kao u svemu, to se provodi u Engleskoj, i tu e
revoluciju zapoeti i proizvesti interesi, a ne principi, tj.
revolucija e biti socijalna, a ne politika.
To je Engels pisao ve krajem 1842. god., neposredno
1
nakon dolaska u Englesku.
U dopisima Svajcarskom republikancu iz 1843. godine
Engels nastavlja s izuavanjem tih problema i konstatira, da
su u Engleskoj partije identine sa socijalnim stupnjevima i
klasama, da su torijevci identini s plemstvom i bigotnom,
strogo ortodoksnom frakcijom visoke crkve, da se vigovci
sastoje od fabrikanata i trgovaca, a da artizam ima svoju
jakost u radnicima.
Ne samo to, nego je njemu tada ve jasno, da, to dublje
stoji jedna klasa u drutvu, to je neobrazova- nija u obinom
smislu rijei, to blie ona stoji napretku, to vie ima ona od
budunosti.
Otkrie svih tih injenica bilo je Engelsu sasvim dovoljno
da napusti svoj dotadanji apstraktni idealizam i da princip
humanizma, princip i zahtjev osloboenja ovjeka zastmje
konkretno historijski, tj. materijalistiki. Zakljuci su bili
jasni: osnovu politikih partija treba traiti u klasnim
odnosima, ekonomski interesi su primarni u klasnoj borbi, a ne
nekakvi principi van tih interesa, protivrjenost i neovjenost
kapitalizma moe rijeiti samo ona klasa, koja je utjelovljenje
te degradacije, a to je proletarijat.
Sutinu protivrjenosti kapitalizma treba dakle traiti u
protivrjenostima kapitalistike ekonomike. Tako Engels,
postavi tada ve materijalist i socijalist, zapoinje studij
buroaske politike ekonomije i samog drutva, da u svom
radu Nacrt za kritiku nacionalne ekonomije, (vidi tekst)
pokua dati prvu skicu takve jedne kritike, koju je kasnije
Marx s pravom nazvao genijalnom.
Taj spis i Poloaj Engleske, u kojem se osvre na
Carlylea, poslao je redakciji Njemako-francuskih godinjaka, tako da izlazi u prvom broju toga asopisa zajedno

21

sa spomenutim Marxovim radovima.

Ovaj datum oznaava bitni, sadrajni, premda samo
duhovni, idejni susret Marxa s Engelsom.
Dva biva mladohegelovca su sa zadovoljstvom mogli
konstatirati, da se nalaze na istom putu razvitka, da su
dapae ve doli, svaki na svom materijalu i svaki na svoj
izrazito specifian nain, do istih i slinih rezultata.
Marx je u Jevrejskom pitanju i Kritici Hegelove
filozofije prava doao do zakljuka, da e se ljudska
emancipacija tek onda provesti, kada ovjek organizira svoje
snage kao drutvene snage i tako realizira svoje generiko
bie; da je proletarijat klasa, koja treba da ostvari tu misao
filozofije o osloboenju ovjeka, tj. socijalizam.
Engels dolazi do istog rezultata. On je sve protiv- rjenosti
kapitalizma izveo iz jedne jedine i osnovne kategorije:
privatnog vlasnitva. Karakter trgovine kao legalne prijevare,
konkurenciju, hiperprodukciju, krize, centralizaciju kapitala,
poraznu kritiku Malthusove teorije, kritiku osnovnih
kategorija buroaske politike^ ekonomije sve je to Engels
genijalno izveo iz sutine graanskih odnosa, tj. buroaskog
privatnog vlasnitva.
Konstatirajui da takvo stanje neminovno dovodi do
nenormalnih drutvenih odnosa, do rastue bijede i nezaposlenosti, zakljuuje, da sve to nuno mora prouzroiti
socijalnu revoluciju o kakvoj kolska uenost ekonoma niti ne
sanja (vidi tekst).
Jedini izlaz iz takvog stanja za Engelsa je prijelaz u
socijalizam, dokidanjem privatnog vlasnitva. Producirajte sa
svijeu, dovikuje Engels, kao ljudi, ne kao raspreni atomi
bez generike svijesti, i vi ste van svih tih umjetnih i
neodrivih suprotnosti.
Ono to, dakle, karakterizira Engelsa u tom periodu jest:
definitivni prijelaz na materijalizam (premda jo neizgraen i
pod
utjecajem
Feuerbachfi),
definitivno
prihvaanje
komunizma kao i sagledavanje nasuprot utopistima i
sitnoburoaskim socijalistima, da se socijalizam kao teorija
mora sjediniti s borbom radnike klase.
Ti stavovi su oigledni kako iz spomenutih lanaka iz
Njemako-francuskih godinjaka, tako i iz jednog lanka o
poloaju Engleske, koji je tampao u parikom Vorwartsu.
U lanku Poloaj Engleske (vidi tekst) on izriito
naglaava, otkrivajui svoj stav, da su u Engleskoj samo
radnici, parije stvarno respectabel, uprkos njihove surovosti i
demoralizacije.
Spas Engleske dolazi samo od njih i jedino oni
22
imaju budunost.
Engels je, poput Marxa, prilazio svim tim pitanjima s

jednog razvijenijeg stajalita, igraenog na velikoj batini

njemake klasine filozofije. Zato, kao i Marx nasuprot
Francuzima, i Engels se kritiki odnosi prema engleskim
socijalistima. On priznaje njima historijsku opravdanost, ali
ne opravdava njihovu skuenost, jednostranost, ostajanje na
uskom prakticizmu. Njegova kritika je usmjerena protiv takve
socijalne filozofije, koja postavlja nekoliko stavova kao svoj
konani rezultat i misli da je time stvar zavrena. Naprotiv,
naglaava Engels, nisu nam potrebni toliko goli rezultati
koliko studije, saznanje razvitka, kojim se do njih dolo.
Jednom rijei, engleskim socijalistima nedostaje dijalektika,
kako bi pomou nje shvatili sve one razvojne momente, koji su
neophodno potrebni za stvaranje i realizaciju postavljenih
zakljuaka, kao i to, da bi i same zakljuke shvatili kao
premise daljega razvitka.
Tako je, u osnovnim linijama, izgledao misaoni i politiki
razvitak mladoga Marxa i Engelsa do 1844. godine, tj. do onog
razdoblja, u kojem oni ve stvaraju kao materijalisti i
socijalisti, od kada zapoinje ve neposredno izgraivanje
dijalektikog i historijskog materijalizma. Radovi tampani u
ovoj knjizi oznauju taj osnovni put.
Prikazana prolost, period mladenatva, unutarnjih borbi, !
traenja ve se nalazio iza njih, premda jo nije bio
definitivno zavren. Ono to je toliko karakteristino za
obojicu, jest ona duboka Ijubav za ovjeka, kojom su bili
proeti, kao i odlunost i samoprijegor da se itavi posvete
borbi za ovjeka i njegovo osloboenje.
Nisu se oni samozadovoljno uspavljivali apstraktnim
humanizmom mladohegelovaca i Feuerbacha, nego su bili
stvarno zainteresirani da dou do konkretnih rezultata. Pa
kada su se sukobili s takvim injenicama stvarnosti, ije bi
nepriznavanje ukazivalo na druge neke posebne interese, koji
prevladavaju nad formalnim izjavama i stavovima (to je
tako est sluaj u historiji)
oni su odluno odbacili gole apstrakcije, da bi se ravnali
prema konkretnoj stvarnosti. Ako su bili zainteresirani za
konkretno ostvarenje humanizma, a to su oni .i , onda su 1
konkretnu historiju, konkretne historijske cmjemce
pretpostavili spekulativnim dedukcijama i apriorizmu.
Samo taj duboki humanizam i potpuna rijeenost da ga se
u historiji ostvari, bez obzira na line tekoe poraze i
odricanja, bez obzira na potrebu radikalnog razraunavanjas dotadanjom svojom filozofskom sa- vjesti, kao i genijalnost
da se sve to izvri jest onaj bitan subjektivni moment, koji
nam uza sve postojee objektivne momente tumai Mancovo i

23

Engelsovo usvajanje komunizma. Mnogi su njihovi drugovi i

kolege jednostavno prihvatili postojee stanje i organizirali
svoj udoban porodini ivot, blagoslovljen naunom ili
politikom karijerom i zvaninim poastima. Sve je to bilo
mogue i njima, pa i vie, s obzirom na njihove sposobnosti.
Ali, oni su pretpostavili tegoban i veliki rad na utiranju
putova ovjekova osloboenja svim tim pogodnostima, koje su
uvijek rezultat spremnosti, da se ovjek odree mnogo ega
ljudskog.
Da bi se sve to izvrilo, nedostajale su jo mnoge teorijske
jasnoe. Obadva mlada mislioca spoznali su, da je ekonomski
moment bitan u historijskom zbivanju. Engels je konkretnije
nastavio da istrauje, na osnovi spoznatih injenica,
prvenstveno situaciju u Engleskoj, njezinu industrijsku
revoluciju i poloaj radnike klase. Rad, koji je bio objavljen u
ljetu 1845. god. (Poloaj radnike klase u Engleskoj)
pokazuje
da
je
Engels
materijalistiki
pristupao
objanjavanju historijskog razvitka, u ovom sluaju na
materijalu Engleske. On^ je, konzekventno tome, objasnio
proletarijat kao nunu dijalektiku antitezu buroazije i
pretpostavio ostvarenje socijalizma samo u borbi radnike
klase. Socijalizam je za Engelsa samo nudan rezultat
najnovijeg historijskog razvitka, a klasa, koja ga moe ostvariti, jest proletarijat.
Ta knjiga bila je u ono vrijeme epohalna ne samo po
golemom i briljivo sakupljenom materijalu, koji je pokazivao
drugu, munu stranu kapitalizma, nego i po tome to je na
jednom konkretnom zadatku primijenio jedan nov nain
tumaenja historijskog razvitka, to je proletarijatu otvarao
stvarne i nove perspektive.
Marx je nastavio da teorijski izgrauje novi pogled na
svijet. U centru panje mu je bio jo problem otuenja i
nunost prevladavanja Feuerbachova antropo- logizma.
Otkriti stvarnu osnovu ovjekova otuenja kao i zakone te
osnove bio je prvenstveni zadatak, koji je Marx postavio.
Spoznavi da je ekonomsko podruje osnova i ovjekova
otuenja i ostalih historijskih fenomena, naumio je da to
pitanje detaljno analizira i napie nekoliko radova, u kojima
e osvijetliti probleme piava, filozofije, morala itd. Rad, koji je
ostao samo u rukopisu i koji je prvi put tampan tek u ovom
stoljeu (Ekonomsko-filozofski manuskripti, 1844. god.
vidi tekst) ostao je kao nedovreni dokumenat Marx- ova
24
naina istraivanja i miljenja, hvatanja u kotac s pitanjima,
koja su ga muila i koja su bila presudna za definitivno

oblikovanje novog nazora na svijet.

Shvativi ovjeka konkretno historijski, Marx je u tom
djelu na mnogim mjestima dao napomene, koje nam govore,
kako treba pristupati prouavanju ovjekove kako
materijalne, tako i duhovne historije. I sama

25

bioloka struktura ovjeka doivljava promjene (da ne

govorimo o psihikoj), prvenstveno zahvaljujui ovjekovu
socijalnom karakteru (posebnom generikom biu ovjeka).
Specifinost generikog bia ovjeka ogleda se u prvom redu u
njegovoj svjesnoj i radnoj, praktikoj djelatnosti kao osnovi
ovjekove egzistencije i ovjekova razvoja. S druge strane,
nezamisliv je ov*eov drutveni razvoj bez odgovarajueg misaonog, teorijskog razvitka. Ali, razvitak spoznaje, a to je ono epohalno
u tom spisu, nije nikakav izolirani, apstraktni rezultat
ljudske svijesti, nego dijalektiko jedinstvo prakse i teorije, u
kojem konkretna, ulna praksa ima prioritet.
Ovi momenti, obraeni mjestimino u tom spisu, a godinu
dana kasnije pregnantno izraeni u poznatim tezama o
Feuerbachu, oznauju stvarni prelomni momenat u razvitku
filozofije. Apstraktivizam i kontem- plativnost kako
dotadanjeg materijalizma, tako i idealizma ovim su
stavovima bili prevladani. Marx je dao teorijsku osnovu, da
se konano skine tajna s toga izvora duhovnih i materijalnih
profita svih vrsta idea- lizama i religija. Ako se ovjekovo
miljenje razvija u suglasnosti s njegovim praktikim
preobraavanjem prirodne i drutvene stvarnosti, onda je
ovjek sam i stvaralac sama sebe. Najvii oblik postojanja
prirode ima konkretno objanjenje u ljudskoj praksi.
To su osnovni problemi, kojima se Marx bavi u tom spisu,
dotiui i osvrui se uz put i na mnoge druge a prvenstveno
na
probleme
Hegelove
filozofije
i
na
njegovu
Fenomenologiju, koja je za pitanje otuenja Hegelovo
fundamentalno djelo.
Meutim, time socijalizam jo nije dobio konanu
teorijsku zasnovanost. Postojao je jo krupan posao
otkrivanje zakona historijskog razvitka.
Dalja etapa u tom misaonom razvitku Marxa i Engelsa
ini djelo Sveta porodica (1844/45).
Njihovi nekadanji bliski prijatelji i sumiljenici, braca
Bauer i krug oko njih, nisu dalje otili od filozofije
samosvijesti, pretvorivi tu samosvijest u kritiku kritiku,
koja je toboe uzviena nad profanom masom i kao takva
osnovni faktor historijskog razvitka. Pokuavajui ujedno da
kritiziraju Marxov i En- gelsov tadanji stav, oni su
negativno djelovali naroito na intelektualne krugove u
Njemakoj. Marx se sloio s Engelsom, koji je bio krajem
augusta 1844. na propu- tovanju kroz Pariz za Njemaku, da
26
im odgovore.
Glavni dio djela napisao je Marx. Premda je pisao n

polemikom duhu, Marx je na mnogim stranicama pokazao,

da je koncipiranje materijalistikog shvaanja historije ulo u
zavrnu fazu.
Marx ve naglaava, da su zakoni ekonomskog razvitka
osnovni zakoni razvitka drutva, ne potcjenjujui idejne
faktore i potkrepljujui to primjerima. U tom djelu daje
izvanredno jasnu materijalistiko-dijalek- tiku analizu
suprotnosti buroaskog drutva, ukazujui da pitanje
socijalizma nije stvar dobre volje, nego historijske nunosti
rjeenja protivrjenosti kapitalistikog naina proizvodnje.
Radilo se o tome, da se sve te misli jo nadopune novim
stavovima, tano diferenciraju i sintetiziraju u jednom
sistematskom djelu.
^ Engels se nalazio u Njemakoj, a Marx je morao poetkom
1845. god. da seli u Belgiju zbog izgona, to ga je dobio od
francuske vlade. Ta godina je i godina definitivnog
sazrijevanja onog tumaenja historijskog razvitka, kojim je
Marx toliko zaduio ovjeanstvo.
Kada je Engels uskoro otputovao k Marxu, naiao je na
svren posao. U to razdoblje padaju poznate teze
o Feuerbachu i pripreme da definitivno raiste, kako su
sami govorili, sa svojom filozofskom savjeu.
Djelo, koje su tada zapoeli, a zavrili u jesen 1846. god.
jest poznata Njemaka ideologija. Prvi dio tog djela (vidi
tekst) je najvaniji, te ujedno oznauje zavrne momente
izgradnje materijalistikog shvaanja historije. Ve je tu
postavljena i osnovna terminologija, a i sam rad ide, premda
nedovren, u najljepe Marx- ove i Engelsove radove. Time je
u osnovnim linijama bio zavren onaj pogled na prirodu i
drtvo, koji e im kasnije tako plodno posluiti u njihovoj
naunoj i drutvenoj djelatnosti uope, a koji je nedugo iza
ovih djela bio primijenjen u Marxovoj Bijedi filozofije
(1847), Engelsovim Principima komunizma (1847) i remekdjelu naune proze Manifestu komunistike partije
(1848).
Tako je izgledala, u najkraim crtama, geneza dijalektikog i historijskog materijalizma, dana u djelima
tampanim u ovoj knjizi, kao i prethodni razvitak, koji su
Marx i Engels preli prije toga.
Svijetao je to i velik put, koji svojim primjerom i
rezultatima nadahnjuje i nadahnjivat e sve one, kojima
interes'i uzvieni ciljevi ovjeka lee na srcu. A takvih je
svakim danom sve vie.
Svaki uspjean korak na tom putu, pa tako i ova naa
dananja velianstvena borba, besprimjerna u analima
historije, oznauje doprinos realiziranju tih velikih i humanih

27

misli, kojima su Marx i Engels rtvovali sav svoj um i sve

svoje snage.
Historija se i ne stvara drugaije nego u etapama,
naporom i rtvama. Ali, ono to nam Marxova i Engel- sova
misao omoguuje da kategoriki ustvrdimo, a to ovjeku daje
samopouzdanje i zadovoljtinu jest spoznaja, da je svaki
uinjeni progresivni napor korak dalje ovjekovoj slobodi i
neizbrisivo djelo ovjekove veliine.
Januar 1953.

Dr Predrag Vranicki

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Prvo izdanje ovih radova izalo je 1953. god, u jeku napora

jugoslavenskih marksista i svih naih naroda da naem
socijalistikom kretanju dadu odgovarajui humanistiki
sadraj i time prevladaju poetne faze socijalistikog razvoja,
kao i birokratsko-etatistike koncepcije socijalizma, do danas
veoma rasprostranjene u svijetu. Socijalizam je u biti proces
oslobaanja od raznih oblika ljudske alijeniranosti, pa i one
koja ima oblik dravno-najamnog odnosa, bez obzira o kakvoj
se dravi radi.
Upravo zato su i ovi Marxovi i Engelsovi spisi toliko
znaajni za razumijevanje tih problema i ujedno tako
pozitivno primljeni od svih onih, koji se kod nas intenzivnije i
dublje interesiraju ne samo za ekonomske i politike, nego i
filozofske pretpostavke i smisao borbe za socijalizam i novog
ovjeka.
U ovim svojim ranim radovima, naroito od 1844. do 1846.
god. Marx i Engels su svojom koncepcijom prakse, alijenacije,
revolucije i socijalizma izvrili najradikalniji preokret u
interpretaciji i razumijevanju historije i ovjeka. Zato je i taj
novi aspekt na probleme humanizma jedna od centralnih
tema, pa nam zbog toga i moe biti jasno zato je otkrivanje
tih spisa (naroito Manuskripata iz 1844. god.) poetkom
tridesetih godina ovog stoljea izazvalo oduevljenje kod onih
marksista koji su u socijalizmu vidjeli radikalnu
humanizaciju ljudskih odnosa i zato su, naprotiv, staljinski
ideolozi etatizma ili preuivali ili proglaavali mnoge od ovih
spisa nezrelim produktima i apstraktnim hegelijans- tvom

Nastala je i bogata literatura i kod marksista i kod

graanskih filozofa o pitanju gdje treba traiti pravog Marxa.
Dok su oni, koji su stavljali naroiti akcent na humanistiku
problematiku vidjeli u mladom Marxu pravog Marxa, drugi
su u starom Marxu vidjeli pravog Marxa.
I jedni i drugi su stvar rjeavali jednostrano. Mar- xov i
Engelsov razvitak, naroito od onog perioda kada su postali
materijalisti i komunisti, sainjava jedinstvenu cjelinu unutar
koje .su jedni momenti pretpostavke, a drugi razraenije
konsekvencije, i gdje su jedna te ista pitanja sa jednih te istih
stajalita rjeavana na raznim znanstvenim i problematskim
planovima. U mladom periodu vie na filozofskom, a kasnije
vie na ekonomskom i politikom. A ono to je kod toga
najhitnije
njihovi osnovni pogledi na historiju, na ovjeka, na smisao
i karakter njegova oslobaanja isti su u cjelokupnom tom
razdoblju njihova ivota, bez obzira da li ga rjeavaju u smislu
da je dokidanje proletarijata nemogue bez ostvarenja
filozofije (1844), da je dokidanje ekonomske alijenacije
pretpostavka oslobaanja ovjeka i na drugih podrujima
njegova ivota (1844) ili u smislu dokidanja fetiizma robe,
dakle i novca (1867) ili odumiranje drave i asocijacije
slobodnih proizvoaa (70-e godine).
Humanistika crta Marxova i Engelsova misaonog i
praktikog djela je crvena nit njihovih napora. Tom stranom
svoje linosti prevladavali su ogranieni, apstraktni
humanizam graanskog demokratizma koji im je postao
nedostatan za rjeavanje novih pitanja, u prvom redu
egzistencije i perspektive proletarijata, onih pitanja koja su na
popritu historije postajala sve akutnija. Svojim misaonim
dostignuima dali su ne samo nove temelje za shvaanje
ovjeka, nego i novu koncepciju humanizma, koja je ve od
tada bila i ostala nerazdvojno vezana s praktikom,
revolucionarnom borbom radnike klase i ostalih socijalistikih
.snaga. Prema tome, Marx i Engels ve u tom periodu nisu zastupnici nekog sitrioburoaskog i apstraktnog humanizma,
nego revolucionarnog, socijalistikog. Revolucionarnog po tome
to za njegovo ostvarivanje radikalno trae i promjenu
drutvenih odnosa, svih onih odnosa u kojima je ovjek
ponieno, ugnjeteno, naputeno, prezreno bie (1844).
. ^ to nai i u samom razvoju socijalizma mijenjanje i
odumiranje
29 svih onih ekonomskih, politikih, pravnih i
ideolokih instancija u kojima na bilo koji nain i u bilo
kojem obliku i intenzitetu perzistiraju takvi dehumanizirani

odnosi.
Marx komunizam, materijalizam, dijalektike, humanizma, samo je jedan, naravno, u raznim svojim razvojnim
etapama oa kojih ni jedna ne negira drugu, nego je samo
prevazilazi s obzirom na dubinu i irinu zahvata pojedinih
tema i pojedinih znanstvenih i historijskih podruja. U tom
smislu ovi rani radovi, koje datiramo od kraja 1843. do kraja
1846. god. neophodni su ne samo za razumijevanje geneze
marksizma, nego i nekih bitnih filozofskih i sociolokih
strana kojima su se u kasnijem razvoju Marx i Engels manje
bavili.
Drugo izdanje ovih radova razlikuje se od prvog po tome
to smo uvrstili neke nove manje radove, a En- gelsov spis
Principa komunizma izostavili, jer ulazi u jednu novu
posebnu ediciju.
Marxova polemika Kritike primjedbe uz lanak Pruski
kralj i socijalna reforma. Od jednog Prusa izaao je u
njemakom emigrantskom listu Vorwarts, 7. i 10. augusta
1844, a napisan je kao kritiki osvrt na jedan lanak A.
Rugea, Marxova biveg suradnika i suizdavaa Njemakofrancuskih godinjaka. Marx je tada ve bio prekinuo s
Rugeom, koji nije mogaio da misaono i politiki prevlada
svoje graanske horizonte. Povod ovim kritikim
primjedbama bio je Rugeov lanak i potpis koji je ukazivao da
ga je pisao jedan Prus. Od vienijih emigranata samo je
Marx bio pruski graanin, pa nije imao volje da natovari sebi
na lea neto to nije bilo njegovo, niti se s tim slagao. Treba
imati u vidu da je pruska vlada traila od francuske vlade
hapenje Marxa, to je nakon nekoliko mjeseci od ovog
dogaaja zavrilo Marxovim izgonom iz Francuske. lanak je
ujedno interesantan, jer je pisan upravo u vrijeme kada je
Marx studirao i pisao o znaajnoj i poznatoj problematici koja
je postala pristupana tek u kasnije izdanim Manuskriptima
iz 1844, tako da se i u lanku reflektiraju neki problemi i
stavovi iz tih Marxovih preokupacija.
Nadalje, smatrali smo neophodnim da uvrstimo, u novoj
redakciji, i znamenite Marxove Teze o Feuerbachu, iako su
one ve esto kod nas publicirane, jer predstavljaju najvaniji
teoretski dokumenat ne samo iz tog perioda, nego i u
cjelokupnoj suvremenoj filozofijskoj literaturi uope. U njima
je, na nenadmaivo pregnantan i dubok nain, dana, kako je s
pravom Engels naveo povodom njihova objavljivanja (1888),
genijalna klica novog pogleda na svijet.
30
Uz Teze uvrstili smo i nekoliko kratkih skica i planova
Marxovih i Engelsovih, koji nam daju uvid u tadanje njihove

preokupacije, namjere i stavove, koje su veim dijelom i

razradili u kasnijim djelima.
U prvom redu se radi o Marxovoj skici Hegelove
konstrukcije Fenomenologije ija je razrada dola do
izraaja u Svetoj porodici i Njemakoj ideologiji. Nadalje o
jednoj Marxovoj skici pod naslovom Graansko drutvo i
komunistika revolucija, koju Marx nije razradio u posebno
djelo. Trea Marxova skica Iz L. Feuerbacha u izvjesnom
smislu je plan Marxova djela Njemake ideologije, i,
konano, etvrti dodatak predstavljaju Engelsove kritike
primjedbe na Feuerbachovu filozofiju.
Na kraju smo uvrstili Marxovo pismo P. V. Annen- kovu
od 28. decembra 1846. god. koje, zajedno s Njemakom
ideologijom, koja je zavrena u istoj godini, pokazuje da su
Marxove i Engelsove ^osnovne koncepcije o historiji i ovjeku
bile ve tada zavrene. Materijalistiko shvaanje historije je
u njima izraeno ve na veoma jasan i eksplicitan nain, pa
bismo mogli upravo konac 1846. i smatrati kao zavretak
onog

31

perioda koji je uSao u literaturu kao rani period i r prema

tome, kraj perioda ranih radova.
'
Svi ovi rani radovi su ponovo redigirani prema poslijeratnim njemakim izdanjima: Die heilige Familie und
andere philosophische Friihschriften Berlin 1953, Die
deutsche Ideologie, Berlin 1953. i Kleine okono- mische
Schriften, Berlin 1955.
..Napominjemo da je u kolacionlranju s ovim najnovijim
izdanjima uinjeno i nekoliko ispravaka koje mijenjaju i
smisao pojedinih reenica, jer smo smatrali, naroito kod
Manuskripata, da je deifriranje u ovim novijim izdanjima
na nekim mjestima bilo uspjenije.

Novembar 1960.
Dr Predrag Vranicki

PREDGOVOR TREEM IZDANJU

Pojava ranih radova Marxa i Engelsa pred vie od jednog

decenija bio je svakako znaajan datum u razvoju nae
kulture. Moe se, mislim, sa sigurnou rei da je ova edicija
jedna od najznaajnih u naoj prevodilakoj literaturi. Ona je,
kako sam to spomenuo i u prva dva predgovora, koincidirala
sa historijskim naporima jugoslavenskih komunista i naroda
da se vrati socijalizmu njegov duboki humani sadraj i da se
ujedno otkriju sve one znaajne dimenzije Marxove i
Engelsove misli koje u staljinizmu uope nisu dole do
izraaja.
Kad se jednom bude pisalo o sudbini ovih rukopisa, bit e
to osvjetljavanje jednog interesantnog kulturno- -historijskog
fenomena. Vidjet e se da odreene znaajne, pa ak i
epohalne misli, mogu plodno i historijski djelovati samo onda
kad je i to historijsko tlo plodno. Vidjet e se da pojedine
misli, djela i cjelokupne koncepcije cirkuliraju u odreenim
historijskim ambijentima koji su za te koncepcije u
potpunosti neosjetljivi, iako se one tiu upravo tog drutva i
tog historijskog momenta.
U staljinskom periodu, kao i dananjem kineskom, ljudi
su imali u rukama i Marxa i Engelsa i Lenjina i mnoge druge
znaajne marksiste, ali je intelektualna rezonancija postojala
samo za odreene stavove i koncepcije, nikad za njihovu
misao u cjelini, a prvenstveno nikad za njihov duboki i realni
3*
humanizam
koji je sr i okosnica njihove misli i djela.
Svi ovi rani radovi bili su tako faktiki prezentni, ali ne

misaono i doivljajno, sovjetskoj javnosti ve krajem

dvadesetih godina i u tridesetim godinama kada se
objavljivalo cjelokupno izdanje Marxovih i Engel- sovih djela
na ruskom i njemakom jeziku. I dok su pojedini marksisti i
nemarksisti, ali humanistiki orijentirani mislioci, tridesetih
godina oduevljeno prihvatili ove radove, naroito
manuskripte iz 1844. god. (jer su drugi radovi bili uglavnom i
poznati) sovjetska marksistika misao prolazila je pored njih
kao pored nekih mladenakih grijeha, prisiljena i napokon
saivljena sa sedam crta marksistike filozofije. Kada se
filozofija svede na nekoliko crta, onda ona postaje suvina.
Ali i stvarnost koja ne treba filozofiju, misao o svom smislu, i
sama pokazuje da je liena dubljeg historijskog smisla.
Posljedice ovakvog odnosa prema ovim rukopisima
ogledaju se i u novom, drugom izdanju sabranih djela Marxa
i Engelsa na ruskom i njemakom jeziku, gdje su upravo ovi
rukopisi (ba manuskripti iz 1844 god. kao i neki drugi
radovi) izostavljeni i izdani kao suplement. (zasad samo na
ruskom jeziku, a na njemakom je u pripremi). Samo jo
jedan dokaz, kao to se vidi i iz pokuaja interpretacije ovih
spisa, da se ni danas ne sagledava sav izvanredan domaaj
ovih misli, bez kojih zapravo nema ni potpunog
razumijevanja ne samo geneze Marxovih i Engelsovih
koncepcija, nego ni njihovih kasnijih djela.
Ako izuzmemo znaajne pojedince marksiste, pa ak i
neke nemarksiste, koji su ve tridesetih godina odmah
sagledali izvanredno znaenje ovih radova, maeovnije
dosizanje Marxove i Engelsove integralne misli najdublje i
najsvestranije se odvijalo u redovima jugoslavenskih
marksista i u teoriji i u praksi. Revolucija i etrdesetiosma
svakako su kod toga bili prijelomni dogaaji. A od tada, naa
drutvena praksa, s jasnom orijentacijom na strukturiranje
drutva na osnovi samoupravljanja radnog ovjeka, politikosocioloka misao u kritikom odnosu prema etatizihu i
birokratizmu, te filozofska u kritikoj analizi fenomena
alijenacije i problematike historije i ovjeka da spomenem
na svim

37

ovim podrujima samo najvanije i najhitnije probleme

oznaavaju produavanje i realiziranje najizvornije
Marxove i Engelsove misli, historijski fenomen od prvorazrednog znaenja. Upravo je zato i tolika historijska
odgovornost jugoslavenskih marksista
Ovo tree izdanje uglavnom se ne razlikuje od drugog.
Jedino smo dodali Marxovim tezama o Feuerbachu i
Engelsovu redakciju ovih teza, koja se esto objavljuje
samostalno, pa e tako itaoci moi da usporede obadvije
verzije.
Osim toga, svi radovi su ponovno kolacionirani prema
originalima navedenim u prethodnom predgovoru kao i
prema najnovijem Dietzovom izdanju sabranih djela. Kako
jo nije objavljen prije spomenuti suplement na njemakom
jeziku, manuskripte smo kolaoionirali prema Dietzovom
izdanju iz 1953. i 1955. god. i izvrili odreena poboljanja.
Septembar 1966.

Dr Predrag Vranicki

KARL MARX
FRIEDRICH ENGEL S

RANI RADOVI

. Njemako-francuski godinjaci ine jednu svesku od 236 strana. Spisi

Marxa i Engelsa (Marjova pisma, Prilog jevrejskom pitanju, Prilog kritici
Hegelove filozofije prava, Nacrt za kritiku nacionalne ekonomije, Poloaj
Engleske) iznose neto oko polovine tih stranica, a ostalo otpada na radove
drugih suradnika toga asopisa. Priloge su jo dali: H. Heine, G. Herwegh, M.
Hess i F C. Bernays. Navedeni spisi Marxa i Engelsa prevedeni su po knjizi:
Aus dem literarischen Nachlass ,von Karl Marx. Frie- drich Engels und
Ferdinand Lassalle, herausgegeben von Franz Mehring, Band I, Stuttgart
1913.

MARXOVA PISMA RUGEU IZ 1843. GODINE

Na lai za D., marta 1843

Sada putujem po Holandiji. Koliko vidim iz ovda' njih i

francuskih novina, Njemaka je duboko zapala u blato i sve e
vie zapadati. Ja vas uvjeravam, ak ovjek i ne osjea
nacionalni ponos, ipak osjea nacio* nalni stid ak u Holandiji.
Najneznatniji Holananii* jo je graanin spram najveeg
Nijemca. A sudovi stranaca o pruskoj vladi! O tom sistemu i
njegovoj jedno' stavnoj prirodi vlada zapanjujua suglasnost, i
nitko se vie o njemu ne vara. Nova kola je dakle ipak neemu
koristila. Pao je raskoan ogrta liberalizma * najodvratniji
despotizam stoji u svojoj potpunoj golo' tinji pred oima cijeloga
svijeta.
To je takoer otkrivenje, iako obrnuto. To je istina koja nas
barem pouava da upoznamo ispraznost na' ega patriotizma,
neprirodnost naeg dravnog ureenja i da sakrijemo' svoje lice
od stida. Vi me gledate smi' jeei se i pitate, to je s tim
postignuto? Iz stida se ne stvara revolucija. A ja odgovaram: stid
je ve revo' lucija; on je stvarno pobjeda francuske revolucije nad
njemakim patriotizmom koji ju je pobijedio 1813. Stid je neka
vrsta gnjeva koji je okrenut u sebe. I kad bi se cijela nacija zaista
stidjela, onda bi ona bila laV koji se povlai prije skoka.
Priznajem, u Njemakoj ne postoji ak ni stid; naprotiv ovi
bijednici su joi patrioti. A koji bi im sistem istjerao patriotizam
ako ne ovaj smijeni sistem novoga viteza? Komedija kojiJ
despotizam izvodi s nama, opasna je isto tako i za njega.

45

kao to je tragedija bila Stuartima i Bourbonima. I ak ako dugo

vremena ne bismo ovu komediju smatrali onim to ona jest, ona
bi ipak ve bila revolucija. Drava je suvie ozbiljna stvar da bi
se iz nje mogla praviti lakrdija. Moda bi brod pun luaka
mogao dosta dugo ploviti po volji vjetra; no on bi plovio ususret
svojoj sudbini upravo zato, jer luaci to ne bi vjerovali. Ova
sudbina koja je pred nama jest revolucija.
Koln, maja 1843.

Vae je pismo, dragi moj prijatelju, dobra elegija, pogrebna

pjesma koja para duu, ali politiko ono nipoto nije. Nijedan
narod ne oajava, i ako se dugo vremena nada samo iz gluposti,
on e sebi ipak jednom nakon mnogo godina sve svoje pobone
elje ostvariti u momentu nenadane mudrosti.
Ipak, Vi ste me potakli, Vaa tema jo nije iscrpljena, elim
da dodam finale, i kad sve bude zavreno, tada mi pruite ruku
da opet ponemo od poetka. Neka mrtvi sahranjuju i oplakuju
svoje mrtve. Nasuprot tome, zavidno je biti prvi meu onima
koji ivi ulaze u nov ivot; to treba da bude naa sudbina.
Istina je, stari svijet pripada filistru. Ali mi ne smijemo
postupati s njim kao s baukom od koga se uplaeno okreemo.
Naprotiv, mi moramo na njega tano paziti. Isplati se studirati
ovoga gospodara svijeta.
On je gospodar svijeta, naravno, samo utoliko, ukoliko^ ga
ispunjava svojim drutvom kao crvi leinu. Drutvo ovih
gospodara ne treba zato da bude nita drugo do stanoviti broj
robova, a vlasnici robova ne moraju biti slobodni. Ako se zbog
svoga posjeda zemlje i ljudi nazivaju gospodarima u
eminentnom smislu, zar su oni zato manje filistri nego njihovi
ljudi?
Ljudi, to bi bila duhovna bia, slobodni ljudi ___________
republikanci. Malograani nee da budu ni jedno ni drugo. Sto
im preostaje da budu i da ele.
Ono to oni ele, ivjeti i razmnoavati se (a dalje nitko ne
dospijeva, kae Goethe), to hoe i ivotinja.
a njemaki politiar mogao bi najvie jo dodati da ovjek,
meutim, zna da to eli, a Nijemac je toliko razborit da nita vie
ne eli.
U grudima ovih ljudi trebalo bi tek ponovo probuditi
ovjekovo osjeanje vlastite vrijednosti, slobodu. Samo ovo
osjeanje koje je s Grcima nestalo iz svijeta, a s kranstvom se
izgubilo u nebeskom plavetnilu, moe iz drutva opet stvoriti
zajednicu ljudi za ostvarenje njihovih najviih ciljeva, tj.
demokratske drave.
Suprotno tome, ljudi koji se ne osjeaju ljudima privreni su
44
svojim
gospodarima kao soj robova ili konja. Nasljedni gospodari
su svrha cijelog ovog drutva. Ovaj svijet pripada njima. Oni ga
prihvaaju onakvim kakav on jest i kakvim se osjea. Oni smatraju sami sebe onakvima kakvi se zatiu i postavljaju se tamo

gdje su izrasle njihove noge, na iji ovih politikih ivotinja koje

ne znaju za drugo odreenje, nego da im budu pokorni, privreni
i usluni.
Filistarski svijet je politiki svijet ivotinja, i ako moramo
priznati njegovu egzistenciju, onda nam ne preostaje nita drugo
nego da status quo-u jednostavno dademo pravo. Proizvela su ga
i usavrila barbarska stoljea i sad stoji ovdje kao konzekventan
sistem iji je princip oneovjeeni svijet. Naa Njemaka, najsavreniji filistarski svijet, morala je dakle prirodno daleko zaostati
za francuskom revolucijom koja je ponovo uspostavjla ovjeka; a
njemaki Aristotel koji bi svoju Politiku pisao iz naih prilika,
napisao bi na njenom poevku: ovjek je drutvena, ali sasvim
nepolitika ivotinja, a dravu ne bi mogao pravilnije objasniti,
nego to je to ve uinio gospodin Zopfl, pisac Konstitucionalnog
dravnog prava u Njemakoj. Ona je, po njemu, udruenje
porodica, koje, nastavljamo mi, nasljedno -i stvarno pripadaju
najvioj porodici koja se naziva dinastijom. Ukoliko se porodice
pokau plodnijima, utoliko su ljudi sretniji, drava vea,
dinastija monija, zbog ega se onda i u normalno-despotskoj
Pruskoj na sedmog djeaka daje premija od pedeset talira.
?emcf su. tolilco razboriti realisti da sve njihove zelje i
najuzvienije misli ne prelaze goli ivot. A ovu stvarnost, nita
vie, akceptiraju oni koji njome vladaju. I ovi ljudi su realisti,
oni su vrlo daleko od sko miljenja i od svake ljudske
veliine, oni su obini oficiri i plemii, ali oni se ne varaju, oni
imaju Pravo, om, takvi kakvi su, dovoljni su da iskoritavaju
ovo zivotinjsko carstvo i da njime vladaju, jer vladanje i
iskoritavanje jest jedan pojam, ovdje kao i svagdje.
. prlmaJu znake pokornosti i kad pogledaju iznad gmiuih
glava ovih bia bez mozga, to im je blie od Napoleonove misli
na Berezini? Govori se o njemu da je, pokazujui svome
pratiocu na komeanje onih koji se utapljaju, uzviknuo: Voyez
ces crapauds!1 Ovo je govorkanje vjerojatno la, ali zato nije
nita manje istinito. Jedina misao despotizma jest preziranje
ljudi, oneovjeeni ovjek, i ova misao ima prednost pred
mnogim drugima utoliko, to je istovremeno i injenica. Despot
uvijek vidi ljude liene dostojanstva. Oni se utapljaju pred
njegovim oima i za njega, u blatu obina ivota, iz kojega
uvijek nanovo proizlaze slino abama. Ako se takvo gledite
namee i ljudima koji su bili sposobni i za velike ciljeve, kao to
je bio Napoleon prije svoga dinastikog ludila, kako bi sasvim
obian kralj mogao u takvoj realnosti biti idealist?
Prjncip je monarhije uope prezirani, prezreni, one- covjeeni
ovjek, a Montesquieu nema uope pravo kad odaje poast tome
principu. On pomae sebi razlikovanjem monarhije, despotizma
i tiranije. No to su imena jednog pojma, u krajnjem sluaju
razliitost obiaja kod istog principa. Gdje je monarhijski
45ne
princip u veini, tamo su ljudi u manjini, gdje se taj princip
osporava, tamo uope nema ljudi. Zato sada ne bi ovjek, kao
pruski kralj, koji nema razloga da se smatra problematinim,

zato ne bi slijedio svome hiru? I to slijedi iz toga ako on to

ini? Protivrjene namjere? Dobro, tada iz toga nema nita.
Nemone tendencije? One su jo uvijek jedina politika
stvarnost. Blamae
Pogledajte ove abe i zbunjenosti? Postoji samo jedna blamaa i
samo jedna zbunjenost: silaenje s prijestolja. Sve dotle dok hir
ostaje na svome mjestu, on ima pravo. Tamo on moe da bude
toliko nestalan, toliko bezglav, toliko prezriv, koliko god hoe; on
je jo uvijek dovoljno dobar da upravlja jednim narodom koji
nikad nije poznavao drugog zakona osim samovolje svojih
kraljeva. Ne kaem da e bezglavi sistem i gubitak .potovanja
unutar i izvan drave ostati bez posljedica, ne preuzimam na
sebe osiguranje broda luaka; ali tvrdim da e pruski kralj tako
dugo biti ovjek svoga vremena, dok izopaeni svijet bude
stvarni svijet.
Vi znate da se mnogo bavim tim ovjekom. Ve tada, kad je
njegov organ bio samo Berliner politischer Wochenblatt, uvidio
sam njegovu vrijednost i njegovo odreenje. On je opravdao moje
nasluivanje ve kod polaganja zakletve u Konigsbergu, da bi
pitanje sada moglo postati isto lino. Svoje srce i svoju duu proglasio je buduim osnovnim dravnim zakonom pruskog
podruja, svoje drave; i stvarno, kralj je u Pruskoj sistem. On je
jedina politika linost. Njegova osoba odreuje sistem ovako ili
onako. Sto on ini ili to mu se omoguava da ini, to misli ili to
mu se stavi u usta to je ono to u Pruskoj misli ili ini drava.
Dakle, stvarno je zasluga to je sadanji kralj to objavio tako
neuvijeno.
Neko se vrijeme grijeilo samo u tome, to se smatralo
vanim kakve je elje i misli iznosio kralj. To nita nije moglo
promijeniti u samoj stvari, jer filistar je materijal monarhije, a
monarh je uvijek samo kralj filistara; on ne moe ni sebe ni svoje
ljude uiniti slobodnim, stvarnim ljudima, ako oba dijela ostaju
ono to jesu.
Pruski kralj je pokuao da izmijeni sistem pomou teorije
koju zaista nije imao njegov otac. Sudbina toga pokuaja poznata
je. On je potpuno propao. Sasvim prirodno. Ako se jednom
dospije do politikog svijeta ivotinja, onda nema daljnjeg
nazadovanja nego do nje

46

ga i nema drugog napredovanja do naputanja njegove baze i

prijelaza u ljudski svijet demokracije.
Stari kralj nije htio nita ekstravagantna, on je bio filistar i
nije svojatao pravo na duh. On je znao da drava slugu i
posjedovanje te drave treba samo prozainu, mirnu
egzistenciju. Mladi kralj bio je ivahniji i okretniji i imao je
mnogo vie miljenje o svemoi monarha koji je ogranien samo
svojim srcem i razumom. Gadila mu se stara okotala drava
slugu i robova. On ju je htio oivjeti i sasvim proeti svojim
eljama, osjeanjima i mislima; a on je to mogao zahtijevati, on
u svojoj dravi, samo ako je to htio postii. Odatle njegovi
liberalni govori i izlivi srca. Njegovim bi podanicima trebalo
vladati puno, ivo kraljevo srce, a ne mrtvi zakon. Sva srca i sve
duhove htio je pokrenuti za elje svoga srca i za davno
zamiljene planove. Pokret je uslijedio; ali ostala srca nisu
kucala kao njegovo, i podreeni nisu mogli otvoriti usta a da ne
govore o ukidanju stare vlasti. Bestidni idealisti koji ovjeka ele
uiniti ovjekom, domogli su se rijei i dok je kralj fantazirao na
staronjemaki nain, oni su mislili da smiju filozofirati na
novonjemaki nain. To je u Pruskoj svakako bilo neuveno.
Jedan se trenutak inilo da je stari poredak stvari postavljen na
glavu, tovie, stvari su poele da se pretvaraju u ljude, bilo je
ak ljudi s imenom, iako nazivanje po imenu nije dozvoljeno na
skuptinama; meutim, sluge staroga despotizma uinili su
uskoro kraj toj nenjemakoj djelatnosti. Nije bilo teko dovesti u
opipljiv sukob elje kralja koji je sanjario o velikoj prolosti
punoj popova, vitezova i kmetova i namjere idealista koji ele
samo posljedice francuske revolucije, dakle, na kraju uvijek
republiku i poredak slobodnog ovjeanstva umjesto poretka
mrtvih stvari. Kad je taj sukob postao dovoljno otar i neugodan,
a estoki kralj dovoljno uzbuen, tada su k njemu pristupili
sluge koji su prije tako lako rukovodili tokom stvari i objasnili
mu: da kralj ne ini dobro to svoje podanike navodi na
beskorisne govore i da oni ne bi mogli vladati pokoljenjem ljudi
koji

govore. I gospodar svih stranjih Rusa postao je nemiran zbog

kretanja u glavama prednjih Rusa, i zahtijevao je ponovno
uspostavljanje starog, mirnog stanja. I uslijedilo je novo izdanje
starog progonstva svih ovjekovih elja i misli o ovjekovim
pravima i dunostima, tj. povratak staroj okotaloj dravi slugu,
u kojoj rob slui utei, a posjednik zemlje i ljudi vlada to je
mogue vie utljivo, samo pomou dobro odgojene
i poslune posluge. Nijedan ne moe rei ono to eli, niti prv<
mogu rei da ele postati ljudi, niti drugi mioe rei da u svojoj
zemlji ljude ne treba. utnja je stpga jedini put. Muta pecora,
prona et ventri obo- edientia.1
To je neuspjeli pokuaj da se ukine filistarska drava na
njenoj vlastitoj osnovi; on je zavrio tako da je cijelom svijetu
oigledno pokazao nunost brutalnosti i nemogunost
humanizma u despotizmu. Brutalan odnos moe se odrati samo
pomou brutalnosti.
I ovdje sam sada gotov s naim zajednikim zadatkom da
analiziram filistra i njegovu dravu. Vi neete rei da o
suvremenosti imam suvie visoko miljenje, pa ipak kad nad
njom ne oajavam, onda je to samo njen vlastiti oajan poloaj
koji me ispunjava nadom. Ja uope ne govorim o nesposobnosti
gospodara i o nemarnosti slugu i podanika koji sve preputaju
volji bojoj, a ipak je ve oboje bilo dovoljno da dovede do
katastrofe. Upozoravam vas samo na to, da su se neprijatelji
filistarstva, jednom rijei, svi ljudi koji misle
i pate, sporazumjeli, a zato su im prije potpuno nedostajala
sredstva, i da sam pasivni sistem razmnoavanja starih
podanika svakim danom dostavlja regrute za slubu novom
ovjeanstvu. A sistem zarade i trgovine, posjeda i pljakanja
ovjeka vodi jo mnogo bre nego umnoavanje stanovnitva, do
sloma unutar sadanjeg drutva to ga stari sistem ne moe
izlijeiti, jer ovaj uope ne lijei i ne stvara nego samo egzistira i
uiva. Ali egzistencija napaenog ovjeanstva koje misli, i
egzistencija misleeg ovjeanstva koje je ugnjeteno,
1

Nijeme pognute ovce koje se pokoravaju trbuhu

4 Rani radovi

48

4
9

mora nuno postati bljutava i neprobavljiva pasivnom

ivotinjskom svijetu filistarstva koje tupo uiva.
Sa svoje strane mi moramo stari svijet potpuno iznijeti na
vidjelo i pozitivno izgraditi novi. Ukoliko dogaaji misleeg
ovjeanstva vremenski due dopuste da se ono osvijesti, a
dogaaji napaenog ovjeanstva da ono skupi snage, utoliko e
savreniji biti proizvod koji sadanjost nosi u svom krilu.
Kreuznach, septembra 1843.

Radujem se to ste odluni i to svoje misli od

retrospektivnih pogleda na prolost okreete naprijed prema
novom pothvatu. Dakle, u Pariz, staru visoku kolu filozofije
absit omen!1 i novi glavni grad novoga svijeta. to je nuno, to
se dogaa. Stoga ne Sumnjam da se mogu ukloniti sve zapreke,
iju Vanost priznajem.
Uostalom, pothvat moe uspjeti ili ne; u svakom sluaju ja u
krajem ovoga mjeseca biti u Parizu, jer ovdanji zrak ovjeka
zasunjuje, pa u Njemakoj ne vidim nikakva prostora za
slobodnu djelatnost.
U Njemakoj se sve nasilno ugnjetava, nastala je prava
anarhija duha i reim same gluposti, a Ziirich se pokorava
zapovijedima iz Berlina; stoga postaje sve jasnije da stvarno
misaone i nezavisne glave moraju traiti novo mjesto skupljanja.
Uvjeren sam da e na plan odgovarati stvarnoj potrebi, a
stvarne potrebe moraju se ipak stvarno i ispuniti. Ja, dakle, ne
sumnjam u pothvat, ukoliko ga se samo ozbiljno shvati.
Cini se da su unutranje tekoe gotovo vee nego vanjske
zapreke. Jer ako i ne postoji sumnja o polaznoj taki, utoliko
vlada vea zbrka u pogledu cilja. Ne samo da je izbila opa
anarhija meu reformatorima, nego e svaki sam sebi morati
priznati, da nema nikakva tana uvida u to, to u sebi krije
budunost. Meutim, to je upravo prednost novoga pravca da mi
ne antici

Daleko bilo svako zlo

piramo svijet dogmatski nego novi svijet elimo nai tek

pomou kritike staroga. Dosad su filozofi imali rjeenje svih
zagonetki u svojim tezgama, a glupi egzo- teriki svijet trebalo je
samo da otvori gubicu, pa da mu u nju ulete peeni golubovi
apsolutne nauke. Filozofija je postala svjetovnom, a
najuvjerljiviji dokaz za to jest taj, to je sama filozofska svijest
uvuena u vrtlog borbe ne samo izvanjski, nego i iznutra. Ako
konstruiranje budunosti i zavravanje za sva vremena nije
naa stvar, onda je utoliko sigurnije to treba da izvrimo u
sadanjosti, mislim na bezobzirnu kritiku svega postojeeg,
dakakox bezobzirnu kako u tom smislu da se kritika ne boji
svojih rezultata, a isto tako ni sukoba s postojeim silama.
Stoga ja nisam za to da zasadimo dogmatsku zastavu,
naprotiv, mi moramo pomoi dogmatiarima da sebi objasne
svoje stavove. Tako je osobito komunizam jedna dogmatska
apstrakcija, pri emu nemam u vidu jedan zamiljeni i mogui
komunizam, nego stvarno postojei komunizam kako ga
propovijedaju Gabet, De- zamy, Weitling itd. Ovaj komunizam je
samo posebna pojava humanistikog principa koja je inficirana
svojom suprotnou, privatnim vlasnitvom. Ukidanje privatnog
vlasnitva i komunizam nisu stoga ni u kom sluaju identini i s
komunizmom nisu sluajno, nego nuno nastala druga
socijalistika uenja, kao Fourie- rovo, Proudhonovo itd., jer je
sam komunizam samo posebno, jednostrano ostvarenje
socijalistikog principa.
A cjelokupni socijalistiki princip samo je opet jedna strana
koja pogaa realnost prave ovjekove sutine. Mi se isto tako
moramo brinuti i za drugu stranu, za teorijsku egzistenciju
ovjeka, dakle, da religiju, nauku itd. uinimo predmetom nae
kritike. Osim toga, mi elimo djelovati na svoje suvremenike i to
na nae njemake suvremenike. Pitanje je kako to uiniti? Dvije
vrste injenica ne mogu se porei. Predmeti koji ine glavni
interes sadanje Njemake jesu prvo religija, a zatim politika.
Na te predmete, kakvi god oni bili, treba nadovezati, a ne
suprotstavljati im neki gotovi sistem kao Voyage en Icari.
Um je uvijek egzistirao, samo ne uvijek u umnom obliku.
Kritiar moe, dakle, nadovezati na svaki oblik teorijske i
praktike svijesti, te iz vlastitih oblika postojee stvarnosti
razviti pravu stvarnost kao njeno trebanje (Sollen) i krajnji cilj.
to se tie stvarnoga ivota, to upravo politika drava, i tamo
gdje jo nije svjesno ispunjena socijalistikim zahtjevima, sadri
zahtjeve uma u svim svojim modernim oblicima. Ona ne ostaje pri
tame. Ona svagdje pretpostavlja um kao ostvaren. Ali isto tako
svagdje upada u protivrjenost izmeu svog idealnog odreenja i
svojih realnih pretpostavki.
Iz ovog sukoba politike drave sa samom sobom dade se,
stoga,
svagdje razviti socijalna istina. Kao to je religija sadraj
4*
50
teorijskih borbi ovjeanstva, tako je politika, drava sadraj
njegovih praktikih borbi. Politika drava izraava, dakle,

unutar svoga oblika sub specie rei publicae2 sve socijalne borbe,
potrebe, istine. Uiniti predmetom kritike najspecijalnije politiko pitanje, kao to je razlika izmeu stalekog i
predstavnikog sistema, ne znai sputanje ispod hau- teur des
principes.3 Jer ovo pitanje izraava samo na politiki nain
razliku izmeu vladavine ovjeka i vladavine privatnog
vlasnitva. Kritiar, dakle, ne samo da moe nego i mora ulaziti
u ova politika pitanja (koja su prema' shvaanju tvrdoglavih
socijalista ispod svkog dostojanstva). Ukoliko kritiar razvija
prednost predstavnikog sistema pred stalekim, za nj se praktiki interesira jedna velika partija. Ukoliko on predstavniki
sistem uzdie iz njegova politikog oblika do opeg oblika i istie
pravo znaenje koje mu lei u osnovi, istovremeno prisiljava tu
partiju da prevazie samu sebe, jer je njena pobjeda istovremeno
i njen gubitak.
Nita nas, dakle, ne spreava da nau kritiku nado- veemo
na kritiku politike, na uee u politici, dakle, na stvarne borbe, i
da je identificiramo s njima. Mi onda ne istupamo nasuprot
svijetu doktrinarski s novim principom: ovdje je istina, pred
njom na koljena! Mi svijetu razvijamo nove principe iz principa
svijeta. Mi mu ne kaemo: prestani sa svojim borbama, to su gluposti; mi ti elimo doviknuti istinsku parolu borbe. Mi svijetu
samo pokazujemo zato se on zapravo bori, a svijest je takva
stvar koju on mora prisvojiti, makar to i ne htio.
Reforma svijesti sastoji se samo u tome da dopustimo svijetu
da upozna svoju svijest, da ga probudimo iz sna o samome sebi,
da mu objasnimo njegovo vlastito djelovanje. Sav na zadatak
moe se sastojati samo u tome da se religijska i politika pitanja
donesu u samosvjesnom ljudskom obliku, kao to je to sluaj i
kod Feuerbachove kritike religije.
Dakle, nae geslo mora biti: reforma svijesti ne pomou
dogmi, nego pomou analize- mistine, samoj sebi nejasne
svijesti, pojavljivala se ona religiozno ili politiki. Tada e se
pokazati da svijet ve odavno sanja o predmetu kojega sam treba
biti svjestan da bi ga stvarno posjedovao. Tada e se pokazati da
se ne radi
o velikoj misaonoj crti izmeu prolosti i budunosti, nego o
izvravanju misli prolosti. Napokon e se pokazati da
ovjeanstvo ne zapoinje nikakav nov posao, nego svjesno
izvrava stari posao.
Tendenciju naega lista moemo, dakle, obuhvatiti jednom
rijei: rad vremena na razumijevanju smisla (kritika filozofija)
svojih borbi i elja. To je posao za svijet i za nas. On moe biti
djelo samo ujedinjenih snaga. Radi se o ispovijedi, ni o emu
drugome. Da bi se oistilo od svojih grijeha, ovjeanstvo treba
samo da ih proglasi onim to jesu.
51
2
1

Pod vidom drave

Visine principa

Karl Marx
PRILOG JEVREJSKO M PITANJU

1. Bruno Bauer: Die Judenfrage, Braunschweig 1843.

2. Bruno Bauer: Die Fhigkeit der heutigen Juden und
Christen frei zu werden.
Einundzwanzig Bogen aus der Schweiz, herausgegeben von Georg
Herwegh. Zrich und Winterthur 1843, pp. 56-71

I
Bruno Bauer: Jevrejsko pitanje, Braunschweig 1843.
Njemaki Jevreji ele emancipaciju. Kakvu emancipaciju oni
ele? Kao dravljani, politiku emancipaciju?
Bruno Bauer im odgovara: U Njemakoj nije nitko politiki
emancipiran. Mi smo sami neslobodni. Kako da vas oslobodimo?
Vi Jevreji ste egoisti ako zahtijevate posebnu emancipaciju za
sebe kao Jevreje. Vi biste kao Nijemci morali raditi na politikoj
emancipaciji Njemake, kao ljudi na ljudskoj emancipaciji, a poseban nain vaega ugnjetavanja i ponienja morali biste osjetiti
ne kao izuzetak od pravila, nego naprotiv, kao potvrdu pravila.
Ili Jevreji zahtijevaju izjednaenje s kranskim podanicima?
Tada priznaju kransku dravu pravednom, tada priznaju
vladavinu opeg podjarmljivanja. Zato im se ne dopada njihov
posebni jaram ako im se dopada opi jaram? Zato Nijemac treba
da se interesira za osloboenje Jevreja, ako se Jevrej ne
interesira za osloboenje Nijemca?
Kranska drava zna samo za privilegije. Jevrej posjeduje u
njoj privilegij da je Jevrej. On kao Jevrej ima prava koja krani
nemaju. Zato zahtijeva prava koja on nema a koja uivaju
krani?
Ako Jevrej eli da bude emancipiran od kranske drave,
tada on zahtijeva da kranska drava napusti svoju religiisku
predrasudu. Da li on, Jevrej, naputa svoju religijsku
52
predrasudu? Ima li on, dakle, pravo da od drugog zahtijeva
odricanje od religije?
Kranska drava ne moe po svojoj sutini emancipirati
Jevreja; ali, dodaje Bauer, Jevrej po svojoj sutini ne moe biti
emancipiran. Sve dotle dok je drava kranska a Jevrej
jevrejski, oboje su jednako tako nesposobni bilo da emancipaciju
dadu, bilo da je prime.
Kranska drava moe se prema Jevreju odnositi samo na
nain kranske drave, tj. na privilegirajui nain,
dozvoljavajui izdvajanje Jevreja od ostalih podanika, ali i
omoguavajui mu da osjeti pritisak drugih, izdvojenih sfera, da
ga osjeti utoliko snanije, kad se nalazi u religijskoj suprotnosti
prema vladajuoj religiji. Ali i Jevrej se prema dravi moe
odnositi samo jevrejski, tj. prema dravi kao prema strancu,

suprotstavljajui zbiljskoj nacionalnosti svoju himerinu nacionalnost, zbiljskom zakonu svoj iluzorni zakon, smatrajui da
je ovlaten izdvajati se od ovjeanstva na taj nain to
principijelno ne uestvuje u historijskom pokretu, iekujui
budunost koja s opom ovjekovom budunosti nema niega
zajednikog, smatrajui sebe lanom jevrejskog naroda, a
jevrejski narod izabranim narodom.
Na kojoj osnovi, dakle, zahtijevate vi Jevreji emancipaciju?
Zbog vae religije? Ona je smrtni neprijatelj dravne religije.
Kao dravljani? U Njemakoj nema dravljana. Kao ljudi? Vi
niste ljudi kao to nisu ljudi ni oni na koje vi apelirate.
Bauer je na nov nain postavio pitanje o emancipaciji
Jevreja, poto je kritizirao dosadanja postavljanja i rjeenja
pitanja. Kakve osobine imaju, pita on,
Jevrej koji treba biti emancipiran i kranska drava koja treba
da emancipira? On odgovara kritikom jevrej ske religije, on
analizira religijsku suprotnost izmeu jevrejstva i kranstva, on
objanjava sutinu kranske drave, i to sve sa smjelou,
otrinom, duhom, temeljitou i nainom pisanja koliko
preciznim toliko jezgrovitim i punim energije.
Kako dakle Bauer rjeava jevrejsko pitanje? Kakav je
rezultat? Formuliranje pitanja njegovo je rjeenje. Kritika
jevrejskog pitanja jest odgovor na jevrejsko pitanje. Resume je
dakle slijedei:
Moramo emancipirati sami sebe, prije nego to bismo mogli
emancipirati druge.
Najotriji oblik suprotnosti izmeu Jevreja i kranina jest
religijska suprotnost. Kako se rjeava neka suprotnost? Na taj
nain da se onemogui. Kako se onemoguava neka religijska
suprotnost? Na taj nain da se ukine (aufhebt) religija. im Jevrej
i kranin priznaju obostrano svoje religije samo razliitim stupnjevima razvitka ljudskog duha, kao razliite zmijske koe koje je
ostavila historija, a ovjeka kao zmiju koja se u njih obukla, tada
se nee vie nalaziti u religijskom, nego jo samo u kritikom,
naunom, u ljudskom odnosu. Nauka je tada njihovo jedinstvo. A
suprotnosti u nauci rjeavaju se samo naukom.
Osobito njemaki Jevrej nailazi na pomanjkanje politike
emancipacije uope i na jako izraeni karakter kranske
drave. U Bauerovu smislu jevrejsko pitanje ima ipak ope
znaenje, nezavisno od specifinih njemakih odnosa. Ono je
pitanje o odnosu religije prema dravi, o protivrjenosti religijske
ogranienosti i politike emancipacije. Emancipacija od religije
postavlja se kao uvjet kako za Jevreja koji eli da bude politiki
emancipiran, tako i za dravu koja treba da emancipira i sama
da bude emancipirana.
Dobro, kae se, a i sam Jevrej to kae, Jevrej i ne treba da
bude emancipiran kao Jevrej, ne zato to je Jevrej, ne zato to
ima tako izvrstan opi ljudski princip udorednosti; Jevrej e se,
naprotiv, sam povui iza dravljanina i biti dravljanin, usprkos
53
tome to je Jevrej i to treba da ostane Jevrej; to znai, on jest i

ostaje Jevrej usprkos tome to je dravljanin i to ivi u opim

ljudskim odnosima: njegova jevrejska i ograniena sutina na
kraju uvijek pobjeuje njegove ljudske i politike obaveze.
Predrasuda ostaje i pored toga to su je nadmaila opa naela.
Ako pak ona ostane, onda ona naprotiv nadmauje sve drugo.
Jevrej bi mogao ostati Jevrej u ivotu drave samo sofistiki,
prividno; dakle, ako bi on elio ostati Jevrej, isti privid bilo bi
ono bitno i pobijedilo bi, to znai njegov ivot u dravi bio bi samo
privid ili momentalna iznimka nasuprot sutini i pravilu.
(Sposobnost dananjih Jevreja i krana da postanu slobodni
Einundzwanzig Bogen, p. 57).
ujmo kako Bauer, s druge strane, postavlja zadatak drave:
Francuska nam je nedavno dala, kae on (rasprave u
skuptini od 26. decembra 1840) u vezi s jevrejskim pitanjem
kao i uvijek u svim politikim pitanjima
prizor slobodnog ivota, ali koji svoju slobodu opoziva
zakonom, dakle proglaava je prividom, a na drugoj strani svoj
slobodni zakon opovrgava djelom. (Jevrejsko pitanje, str. 64).
Opa sloboda u Francuskoj jo nije postala zakonom, a
jevrejsko pitanje takoer jo nije rijeeno, jer se zakonska sloboda
da su svi graani jednaki
ograniava u ivotu kojim jo vladaju i koji su podijelile
religijske privilegije, a ova nesloboda ivota djeluje uzvratno na
zakon i prisiljava ga da sankcionira razlikovanje graana
slobodnih po sebi na ugnje- tene i ugnjetae. (Str. 65).
Kada bi dakle jevrejsko pitanje bilo rijeeno za Francusku?
Jevrej bi, na primjer, morao prestati da bude Je- vrej kad ne
bi dozvolio da ga njegov zakon spreava da ispuni svoje dunosti
prema dravi i svojim sugraanima, tako npr. kad bi u subotu
iao u skuptinu i sudjelovao na javnim zasjedanjima. Svaka
religijska privilegija uope, dakle i monopol povlatene crkve,
morali bi da budu ukinuti, i ako bi nekolicina ili vie njih, ili ak
pretena veina, vjerovala da jo mora ispunjavati religijske
dunosti, onda bi to ispunjenje moralo biti preputeno njima
samima kao isto privatna stvar*. (Str. 65). Nema vie religije,
ako ne postoji privilegirana religija. Oduzmite religiji njenu
snagu iskljuivosti i ona nee vie postojati. (Str. 66.) Isto tako
kao to je gosp. Martin du Nord u.prijedlogu da se u zakonu
izostavi spominjanje nedjelje vidio prijedlog za proglaenje
prestanka egzistencije kranstva, istim bi pravom (a ovo pravo
je potpuno osnovano) objanjenje da zakon o suboti za Jevreje
vie nije obavezan, bilo proklamacija raspadanja jevrejstva.
(Str.
S jedne strane, dakle, Bauer zahtijeva da Jevrej napusti
jevrejstvo, i uope da ovjek napusti religiju, da bi se
emancipirao kao dravljanin. S druge strane, politiko
prevladavanje
religije njemu je, konzekventnim nainom,
54
prevladavanje religije uope. Drava koja pretpostavlja religiju

jo nije prava, nije zbiljska drava.

Religijska predodba daje, svakako, dravi garancije. Ali
kakvoj dravi? Kojoj vrsti drave? (Str. 97)
Na ovoj se taki oituje jednostrano shvaanje je- vrejskog
pitanja.
Nikako nije dovoljno istraivati: tko treba emancipirati?
Roga treba emancipirati? Kritika je trebala da ini neto tree.
Ona je morala pitati: o kakvoj se vrsti emancipacije radi? Koji su
uvjeti postavljeni u sutini zahtijevane emancipacije? Kritika
same politike emancipacije bila je tek zavrena kritika
jevrejskog pitanja i njeno pravo pretvaranje u ope pitanje
vremena.
S obzirom da Bauer ne podie pitanje na tu visinu, on
zapada u protivrjenosti. On postavlja uvjete koji nemaju
osnovu u sutini same politike emancipacije. On nabacuje
pitanja koja ne sadri njegov zadatak i rjeava zadatke koji
njegova pitanja ostavljaju nerijeenima. Kada Bauer kae o
protivnicima emancipacije Jevreja: Nijhova greka bila je samo
u tome to su pretpostavljali kransku dravu kao jedinu
pravu dravu i to je nisu podvrgli istoj kritici s kojom su
razmatrali jevrejstvo (str. 3.), onda Bauerovu greku nalazimo
u tome, to on kritizira samo kransku dravu a ne dravu
uope, to ne istrauje odnos politike emancipacije prema
ljudskoj emancipaciji i to stoga postavlja uvjete koji su
objanjivi samo iz nekritikog zamjenjivanja politike
emancipacije s opom ljudskom emancipacijom. Kad Bauer pita
Jevreje: Da li vi s vaega stajalita imate pravo da zahtijevate
politiku emancipaciju?, onda mi pitamo obrnuto: da li stajalite
politike emancipacije ima pravo da od Jevreja zahtijeva
ukidanje jevrejstva, a od ovjeka ukidanje religije uope?
Jevrejsko pitanje poprima drugaiji oblik ve prema tome u
kojoj se dravi Jevrej nalazi. U Njemakoj, gdje ne postoji
politika drava, drava kao drava, jevrejsko pitanje je isto
teoloko pitanje. Jevrej se nalazi u religijskoj suprotnosti prema
dravi koja priznaje kranstvo kao svoju osnovu. Ova drava je
teolog ex professo. Kritika je ovdje kritika teologije, dvosjekla
kritika, kritika kranske i kritika jevrejske teologije. Ali na taj
se nain jo uvijek kreemo u teologiji, kolikogod se u njoj kretali
i kritiki.
U Francuskoj, u konstitucionalnoj dravi, jevrejsko pitanje jest
pitanje konstitucionalizma, pitanje o polovinosti politike
emancipacije. S obzirom da je ovdje zadran privid dravne
religije, iako u takvom obliku koji nita ne kae i koji protivrijei
samome sebi, u obliku religije veine, odnos Jevreja prema dravi
ipak zadrava privid religijske, teoloke suprotnosti.
Jevrejsko pitanje gubi svoje teoloko znaenje tek u sjevernoamerikim slobodnim dravama barem u jednom njihovu
dijelu i postaje zaista svjetovno pitanje. Odnos Jevreja, uope
55
religiozna ovjeka prema politikoj dravi, dakle odnos religije
prema dravi, moe se pojaviti u svojoj osobitosti, u svojoj istoi

samo tamo, gdje egzistira politika drava u svojoj potpunoj

izgraenosti. Kritika ovoga odnosa prestaje biti teoloka kritika,
im drava prestane da se prema religiji odnosi na teoloki nain,
im se ona prema religiji odnosi kao drava, tj. politiki. Kritika
postaje tada kritikom politike drave. Na ovoj taki gdje pitanje
prestaje da bude teoloko, Bauerova kritika prestaje da bude
kritika.
11 n existe aux Etas-Unis ni religion de V Etat, ni religion
diclaree celle de la majoriti, ni preeminence dun culte sur un autre.
LEtat est etranger d tous les cultes. (Marie ou lesclavage aux
Etats-Unis etc., par G. de Beaumont, Pari 1835, p. 214)4. tovie,
postoje neke sjevernoamerike drave u kojima la constitu- tion
nimpose pas les croyance religieuses et la prati- que dun culte
comme condition des priviliges politi- ques {1. c. p. 225). Ipak, on
ne crott pas aux Etats- Unis quun homme sans religion puisse etre
un hon- nete homme (1. c. p. 224).5
Ipak je Sjeverna Amerika prvenstveno zemlja religioznosti,
kako to Beaumont, Tocqueville i Englez Ha- milton jednoglasno
tvrde. Meutim, sjevemo-amerike drave slue nam samo kao
primjer. Pitanje glasi: kako se dovrena politika emancipacija
odnosi prema religiji? Naemo li ak i u zemlji sa dovrenom
politikom emancipacijom ne samo egzistenciju, nego svjeu i
krepku egzistenciju religije, onda je dokazano da postojanje
religije ne protivrijei potpunoj oformljenosti drave. No s
obzirom na to da postojanje religije znai postojanje nedostatka,
tada se izvor ovoga nedostatka moe traiti samo jo u sutini
same drave. Religija ne znai za nas vie osnovu, nego samo jo
fenomen svjetovne ogranienosti. Stoga mi objanjavamo
religioznu ogranienost slobodnih dravljana iz njihove
svjetovne ogranienosti. Mi ne tvrdimo da oni moraju prevladati
svoju religioznu ogranienost da bi prevladali svoju svjetovnu
ogranienost. Mi tvrdimo da e prevladati svoju religioznu
ogranienost im prevladaju svoju svjetovnu ogranienost. Mi ne
pretvaramo svjetovna pitanja u teoloka. Mi pretvaramo
teoloka pitanju u svjetovna. Poto je nistorija dosta dugo bila
rastvarana u praznovjerja, mi praznovjerje rastvaramo u
historiji. Pitanje o odnosu politike emancipacije prema religiji
postaje za nas pitanje o odnosu politike emancipacije prema
ljudskoj emancipaciji. Mi kritiziramo religijsku slabost politike
drave kritizirajui politiku dravu, bez obzira na religijske
slabosti, u njenoj svjetovnoj konstrukciji. Protivrjenost izmeu
drave i jedne odreene religije, npr. jevrejstva, mi oovjeujemo
4
Nema u Sjedinjenim dravama ni dravne religije ni javne religije koja
bi bila priznata religijom veine, ni prednosti jednog kulta pred drugim.
Dravi su strani svi kultovi. (Marle Ili ropstvo u Sjedinjenim dravama
Amerike itd., od g. de Beaumonta, Pariz, 1835, str. 214.)
* Ustav ne namee religijska vjerovanja i praksu jednog kulta koji bi bio
uvjet
56politikim privilegij ama (1. c. str. 225).
U Sjedinjenim se Dravama ne misli da bi ovjek bez religije mogao biti
poten ovjek (1. c. str. 224). Francuske tekstove preveo je dr Vojmir Vinja.

u protivrjenosti izmeu drave i religije uope, u protivrjenost

izmeu drave i njenih pretpostavki uope.
Politika emancipacija Jevreja, kranina, uope religioznog
ovjeka jest emancipacija drave od jevrejstva, od kranstva, od
religije uope. U svom obliku, na nain koji je svojstven njenoj
sutini, drava se emancipira od religije kao drava kada se
emancipira od dravne religije, tj. kada drava kao drava ne priznaje nikakvu religiju, nego naprotiv, kada drava priznaje sebe
kao dravu. Politika emancipacija od religije nije provedena,
neprotivrjena emancipacija od religije, jer politika
emancipacije nije provedeni, ne- protivrjeni nain ljudske
emancipacije.
Granica politike emancipacije pojavljuje se odmah u tome,
to se drava moe osloboditi jedne ogranienosti, a da ovjek ne
bude od nje zbiljski slobodan, to drava moe biti slobodna
drava, a da ovjek ne bude slobodan ovjek. Sam Bauer to
preutno priznaje kad postavlja slijedei uvjet politikoj
emancipaciji:
Svaka religijska privilegija uope, dakle i monopol
povlatene crkve, morali bi biti ukinuti, i ako bi nekolicina ili
vie njih, ili ak pretena veina vjerovala da jo mora ispunjavati
religijske dunosti, onda bi to ispunjavanje moralo biti
preputeno njima samima kao isto privatna stvar. Dakle,
drava se moe emancipirati od religije ak ako je pretena
veina jo religiozna. A pretena veina ne prestaje biti
religiozna time to je privatim6 religiozna.
Ali odnos drave prema religiji, osobito slobodne drave, ipak
je samo odnos ljudi koji sainjavaju dravu prema religiji. Odatle
slijedi da se ovjek posredstvom drave politiki oslobaa jedne
ogranienosti, kad se, u protivrjenosti sa samim sobom, uzdie
iznad te ogranienosti na apstraktan, ogranien, parcijalan nain.
Dalje slijedi da se ovjek, oslobaajui se politiki, oslobaa
zaobilaznim putem, pomou medijuma, iako pomou nunog
medijuma. Napokon slijedi da ovjek, ak i kad se posredstvom
drave proglaava ateistom, tj. kada dravu proglaava
ateistom, jo uvijek ostaje religiozno ogranien, upravo zbog toga
to ama sebe priznaje samo zaobilaznim putem, pomou
medijuma. Religija je upravo priznavanje ovjeka zaobilaznim
putem, pomou posrednika. Drava je posrednik izmeu ovjeka i
ovjekove slobode. Kao to je Krist posrednik kome je ovjek
natovario svu svoju boanstve- nost, svoju cjelokupnu religioznu
ogranienost, tako je drava posrednik na kojega on prenosi svoju
cjelokupnu neboanstvenost, svoju cjelokupnu ljudsku neogranienost.
Politiko uzdizanje ovjeka iznad religije dijeli sve nedostatke
i prednosti politikog uzdizanja uope. Drava kao drava
anulira npr. privatno vlasnitvo, ovjek na politiki nain
57
6

pojedinano, za sebe

proglaava privatno vlasnitvo ukinutim, im ukine cenzus za

aktivnu i pasivnu izbornost, kao to se to dogodilo u mnogim
sjevernoame- rikim dravama. S politikog stajalita Hamilton
interpretira ovu injenicu sasvim pravilno u ovome smislu:
Velika gomila odnijela je pobjedu nad vlasnicima i nad novanim
bogatstvom. Nije li privatno vlasnitvo idealno ukinuto, ako je
neposjednik postao za-

58

konodavac posjedniku? Cenzus je posljednji politiki oblik

priznavanja privatnog vlasnitva.
^ Pa ipak, s politikim anuliranjem privatnog vlasnitva,
privatno vlasnitvo ne samo da nije ukinuto, nego se, tovie,
pretpostavlja. Drava ukida na svoj nain razliku po roenju,
staleu, obrazovanju, zanimanju, kad roenje, stale,
obrazovanje, zanimanje, proglasi nepolitikim razlikama, kad
bez obzira na te razlike svakog lana naroda proglaava
ravnopravnim uesnikom narodnog suvereniteta, kad sve
elemente zbiljskog narodnog ivota razmatra sa stajalita
drave. Uza sve to drava doputa privatnom vlasnitvu,
obrazovanju, zanimanju da djeluju na svoj nain, tj. kao
privatno vlasnitvo, kao obrazovanje, kao zanimanje i da
istiu svoju posebnu sutinu. Daleko od toga da prevlada ove
zbiljske razlike, ona naprotiv egzistira samo pod njihovom
pretpostavkom, osjea se kao politika drava i istie svoju
openitost samo u suprotnosti prema ovim svojim
elementima. Stoga Hegel odreuje sasvim pravilno odnos
politike drave prema religiji, kad kae:
Da bi- drava kao udoredna zbiljnost duha koja sebe zna,
dola do opstanka, nuno je razlikovati je od oblika autoriteta
i vjere; ali ova razlika javlja se samo onda, ukoliko se
crkvena strana dijeli u samoj sebi: samo tako, nad posebnim
crkvama dobila je drava opost misli, princip svoga oblika i
dovodi ga do egzistencije (Hegelova Filozofija prava, prvo
izdanje, str. 346.)
Svakako! Samo tako, iznad posebnih elemenata drava se
konstituira kao opost.
Dovrena politika drava po svojoj je sutini rodni ivot
ovjeka u suprotnosti prema njegovu materijalnom ivotu.
Sve pretpostavke ovog egoistinog ivota ostaju izvan
dravne sfere u graanskom drutvu, ali kao svojstva
graanskog drutva. Gdje je politika drava dostigla svoju
pravu izgraenost, tamo ovjek vodi dvostruki ivot
nebeski i zemaljski, ali ne samo u mislima, u svijesti, nego i
u zbiljnosti, u ivotu ivot u politikoj zajednici, u kojoj se on
javlja kao
bie zajednice, i ivot u graanskom, drutvu u kojemu djeluje kao
privatan ovjek, u kojemu druge ljude smatra sredstvom, samoga
sebe poniava do sredstva i postaje igraka tuili sila. Politika
drava odnosi se prema graanskom drutvu upravo tako
spiritualisti- ki kao nebo prema zemlji. Ono se prema njoj nalazi
u istoj suprotnosti, ono je prevladava na isti nain kao to
religija prevladava ogranienost profanog svijeta, tj. na taj nain
da ga opet mora priznati, uspostaviti i dozvoliti mu da njim
vlada. U svojoj neposrednoj zbilj- nosti, u graanskom drutvu,
ovjek je profano bie. Ovdje, gdje on drugima i sebi vai kao
zbiljski individuum, on je neistinita pojava. Naprotiv, u dravi, u
kojoj ovjek vai kao rodno bie, on je imaginaran lan jednog
59
zamiljenog suvereniteta, lien svog zbiljskog individualnog

ivota i ispunjen nezbiljskom ope- nitou.

Konflikt u kojemu se ovjek, kao sljedbenik posebne religije,
nalazi sa sobom kao dravljaninom, s drugim ljudima kao
lanovima zajednice, svodi se na svjetovni rascjep izmeu
politike drave i graanskog drutva. Za ovjeka kao bourgeois
ivot u dravi samo je privid ili momentani izuzetak nasuprot
sutini i pravilu. Svakako, bourgeois kao i Jevrej samo sofistiki ostaje u dravnom ivotu, kao to citoyen samo sofistiki
ostaje Jevrej ili bourgeois, ali ova sofi- stika nije lina. Ona je
sofistika same politike drave. Razlika izmeu religiozna ovjeka
i dravljanina jest razlika izmeu trgovca i dravljanina, izmeu
nadniara i dravljanina, izmeu zemljoposjednika i
dravljanina, izmeu ivog individuuma i dravljanina,
Protivrjenost u kojoj se nalazi religiozan ovjek s politikim
ovjekom ista je protivrjenost u kojoj se nalazi bourgeois sa
citoyenom, u kojoj se nalazi lan graanskog drutva sa svojom
politikom lavljom koom.
U taj svjetovni sukob na koji se konano svodi jevrejsko
pitanje, u odnos politike drave prema njenim pretpostavkama,
makar to bili materijalni elementi, kao privatno vlasnitvo itd.,
ili duhovni, kao obrazova

60

nje, religija, u taj sukob izmeu opeg i privatnog interesa, u

rascjep izmeu politike drave i graanskog drutva, u ove
svjetovne suprotnosti Bauer ne dira dok polemizira s njihovim
religijskim izrazom.
Upravo njegova osnova, potreba koja graanskom drutvu
osigurava njegovo postojanje i garantira njegovu nunost, izlae
njegovo postojanje stalnim opasnostima, podrava u njemu
nesiguran element i proizvodi neprestano promjenljivu
mjeavinu siromatva i bogatstva, nude i napretka, izmjenu
uope. (Str. 8.) ^ Neka se Uporedi cijeli odjeljak Graansko
drutvo (str. 89), koji je sastavljen prema osnovama Hegelove
filozofije prava. Graansko je drutvo, u svojoj suprotnosti prema
politikoj dravi, priznato kao nuno, jer je politika drava
priznata kao nuna.
Politika je emancipacija svakako .veliki napredak, ona nije
dodue posljednji oblik ovjekove emancipacije uope, ali je
posljednji oblik ovjekove emancipacije unutar dosadanjeg
svjetskog poretka. Razumije se: mi ovdje govorimo o zbiljskoj,
praktikoj emancipaciji.
ovjek se politiki emancipira od religije na taj nain to je iz
javnog prava protjeruje u privatno pravo. Ona nije vie duh
drave, gdje se ovjek iako na ogranien nain, pod posebnim
oblikom i u posebnoj sferi ponaa kao rodno bie u zajednici s
drugim ljudima, ona je postala duh graanskog drutva, sfere
egoizma, bellum omnium contra omnesK Ona nije vie sutina
zajednice, nego sutina razlike. Ona je postala izraz odvajanja
ovjeka od njegove zajednice, od samoga sebe i od bstalih ljudi
to je prvobitno i bila. Ona je samo jo apstraktno ispovijedanje
posebne izo- paenosti, privatne muiavosti, samovolje.
Beskonana rascjepkanost religije, u Sjevernoj Americi npr., daje
joj ve izvana oblik sasvim individualne stvari. Ona je potisnuta
u sferu privatnih interesa i prognana iz zajednice kao zajednice.
Ali ne treba se zavaravati o granici politike emancipacije.
Razdvajanje ovjeka na
1

. .. rata svih protiv sviju

5 Rani radovi

6
5

javna i privatna ovjeka, premjetanje religije iz drave u

graansko drutvo, to nije stupanj, nego dovrenje politike
emancipacije, koja zbiljsku religioznost ovjeka isto tako ne
ukida, kao to niti ne tei da je ukine.
Razdvajanje ovjeka na Jevreja i graanina drave, na
protestanta i graanina drave, na religiozna ovjeka i graanina
drave, ovo razdvajanje nije la protiv dravno graanskog
ivota, ono nije obilaenje politike emancipacije, ono je sama
politika emancipacija ono je politiki nain emancipiranja od
religije. Svakako: u vrijeme kada se iz graanskog drutva
nasilno raa politika drava kao politika drava, kada ovjekovo samoosloboenje tei da se izvri u obliku politikog
samoosloboenja, drava moe i mora ii do ukidanja religije, do
unitenja religije, ali samo tako kao to ide ukidanje privatnog
vlasnitva, do kraja, do konfiskacije, do progresivnog poreza, kao
to ide do ukidanja ivota, do giljotine. U momentima osjeanja
svoje posebne vrijednosti, politiki ivot tei tome da zagui svoju
pretpostavku, graansko drutvo i njegove elemente i da se
konstituira kao zbiljski neprotivrjean rodni ivot ovjeka.
Meutim, on to moe postii samo nasilnom protivrjenou
prema svojim vlastitim ivotnim uvjetima, samo proglaavajui
revoluciju permanentnom, a politika drama zavrava stoga
upravo tako nuno ponovnim uspostavljanjem religije, privatnog
vlasnitva, svih elemenata graanskog drutva, kao to rat
zavrava mirom.
*
tovie, tzv. kranska drava koja priznaje kranstvo
svojom osnovom, dravnom religijom, i koja stoga iskljuuje
druge religije, ona nije dovrena kranska drava, nego je to
naprotiv ateistika drava, demokratska drava, drava koja
religiju stavlja meu ostale elemente graanskog drutva. Dravi
koja je jo teolog, koja jo slubeno ispovijeda kranstvo, koja se
jo ne usuuje da se proglasi dravom, takvoj dravi jo nije
uspjelo da u svjetovnom, ljudskom obliku, u svojoj zbiljnosti kao
drava izrazi ljudsku osnovu, iji
je pretjerani izraz kranstvo. Tzv. kranska drava naprosto
je samo ne-drava, jer se samo ljudska pozadina kranske
religije moe izvesti u zbiljskim ljudskim tvorevinama, a ne
kranstvo kao religija.
Tzv. kranska drava jest kransko porican je drave, a
nikako dravno ostvarenje kranstva. Drava koja jo
priznaje kranstvo u obliku religije, ne priznaje ga jo u
obliku drave, jer se prema religiji jo odnosi religiozno, tj.
ona nije zbiljsko izvoenje ljudske osnove religije, jer se jo
poziva na nestvarnost, na imaginaran oblik ove ovjekove sri.
Tzv. kranska drava je nesavrena drava, a kranska
religija je njena dopuna i posveenje njene nesavrenosti. Stoga
joj religija nuno postaje sredstvom a ona je drava licemjerja.
Velika je razlika da li razvijena drava ubraja religiju meu
svoje
62pretpostavke uslijed nedostatka koji lei u opoj sutini
drave, ili nerazvijena drava proglaava religiju svojom

osnovom uslijed nedostatka koji lei u njenoj posebnoj

egzistenciji kao nesavrene drave. U posljednjem sluaju
religija postaje nesavrena politika. U prvom sluaju u religiji
se pokazuje nesavrenost ak savrene politike. Tzv.
kranska drava treba kransku religiju da bi se upotpunila
kao drava. Demokratska drava, zbiljska drava, ne treba
religiju kao svoje politiko upotpunjavanje. Naprotiv, ona
moe apstrahirati od religije, jer jc u njoj, na svjetovan nain,
izvedena ljudska osnova religije. Tzv. kranska drava
6dnosi se, naprotiv, politiki prema religiji i religiozno prema
politici. Kad oblike drave ponizuje do privida, onda upravo
tako ponizuje do privida i religiju.
Da bismo objasnili ovu suprotnost, razmotrimo Bauerovu
konstrukciju kranske drave, konstrukciju koja je proizala
iz promatranja kransko germanske drave.
Da bi se dokazala nemogunost ili nepostojanje kranske
drave kae Bauer nedavno se ee ukazivalo na one
izreke u evanelju koje [sadanja] drava ne samo da ne slijedi,
nego koje ona i ne moe da slijedi, ako ne eli da se potpuno
raspadne. No tako se lako stvar ne rjeava. Sto zahtijevaju
one
evaneoske izreke? Natprirodno samoodricanje,
podvrgavanje autoritetu objavljenja, odvraanje od drave,
ukidanje svjetovnih odnosa. Sve to sada kranska drava
zahtijeva i ini. Ona je prisvojila duh evanelja, a ako ga ne
reproducira doslovno kako ga izraava evanelje, to onda
dolazi samo zbog toga, to ona taj dub izraava u oblicima
drave, tj. u oblicima koji su dodue posueni od drave u
ovome svijetu, ali koji e se u religioznom preporodu, koji oni
moraju doivjeti, svesti na privid. To je odvraanje od drave
koje se za svoje izvoenje slui oblicima drave. (Str. 55)
Sada Bauer dalje izlae kako je narod kranske drave
samo ne-narod, kako nema vie vlastite volje, kako svoje
pravo postojanje posjeduje u poglavaru kojemu je podreen,
koji mu je prvobitno i po njegovoj prirodi ipak stran, tj. dan od
boga i koji je njemu doao bez njegova vlastita sudjelovanja,
kako zakoni ovoga naroda nisu njegovo djelo, nego pozitivno
objavljenje, kako njegov poglavar treba privilegirane posrednike s vlastitim narodom, s masom, kako se samo ta
masa raspada u mnotvo posebnih krugova koje stvara i
odreuje sluaj, a koji se razlikuju svojim interesima,
posebnim strastima i predrasudama i kao privilegij dobivaju
odobrenje da se meusobno odvoje, itd. (str. 56).
Sam Bauer kae: Ako politika treba da bude samo
religija, ona tada ne smije biti politika, kao to se i ienje
63
lonaca ne smije smatrati privrednom stvari u tom sluaju,
ako bi se smatralo kao stvar religije. (str. 108).

U kransko-germanskoj dravi religija je privredna

stvar kao to je i privredna stvar religija. U kranskogermanskoj dravi vlast religije jest religija vlasti.
Odvajanje duha evanelja od slova evanelja jest
ireligiozan akt. Drava koja doputa da evanelje govori
slovima politike, drugim slovima nego sto su slova svetoga
duha, ini svetogre, ako ne u ovjekovim oima, onda ipak u
svojim vlastitim religioznim oima. Dravi koja priznaje
kranstvo kao svoju najviu normu, bibliju kao svoju povelju,
moraju se suprotstaviti rijei svetoga pisma, jer je to pismo
sveto do posljednje rijei. Ova drava kao i ljudsko smetlite na
kojemu ona poiva, dospijeva u munu, sa stanovita
religiozne svijesti nesavladivu protivrjenost, kada se upuuje
na one izreke evanelja koje ona ne samo da ne slijedi, nego i
ne moe da slijedi, ako ne eli da se kao drava potpuno
raspadne. A zato ona ne eli da se potpuno raspadne? Na to
ona ne moe odgovoriti ni sebi ni drugima. Pred njenom je
vlastitom svijeu oficijelna kranska drava trebanje (Sollen),
ije je ostvarenje nedostiivo, a koja zbiljnost svoje egzistencije
umije pred sobom konstatirati samo pomou laij i stoga
sama sebi ostaje stalno predmet sumnje, nepouzdan,
problematian predmet. Kritika ima, dakle, potpuno pravo
kada dravu, koja se poziva na bibliju, dovodi do pomraenja
svijesti, kad drava sama vie ne zna da li je uobraenje ili
zbiljnost, kad infamija njenih svjetovnih ciljeva, kojima religija
slui kao izgovor, zapada u nerazrjeiv konflikt s estitou
njene religiozne svijesti kojoj religija predstavlja cilj svijeta.
Ova se drava moe osloboditi svoje unutranje patnje samo
ako postane pandur katolike crkve. Nasuprot toj crkvi, koja
svjetovnu silu proglaava sebi podlonim tijelom, drava je
nemona, nemona je svjetovna vlast koja tvrdi da je
vladavina religioznog duha.
U tzv. kranskoj dravi vrijedi dodue otuenje, ali ne
vrijedi ovjek. Jedini ovjek koji vrijedi, kralj, jest bie
specifino razliito od drugih, k tome jo samo religiozno, koje
je neposredno povezano s nebom, s bogom. Odnosi koji ovdje
vladaju jo su vjerniki odnosi. Religiozni duh, dakle, jo nije
zbiljski posvje- tovljen.
No religiozni duh ni ne moe biti zbiljski posvjetov- ljen, jer
to je on sam nego nesvjetovni oblik jednog stupnja razvitka
ovjekova duha? Religiozni duh moe biti ostvaren samo
utoliko, ukoliko se stupanj razvitka ovjekova duha, iji je on
religiozni izraz, javlja i konstituira u svome svjetovnom
obliku.
64 To se dogaa u demokratskoj dravi. Osnova ove
drave nije kranstvo, nego ljudska osnova kranstva.
Religija ostaje idealna nesvjetovna svijest njenih lanova, jer

je ona idealan oblik stupnja ovjekova razvitka koji se u toj

svijesti provodi.
lanovi politike drave religiozni su uslijed dualizma
izmeu individualnog i rodnog ivota, izmeu ivota
graanskog drutva i politikog ivota, oni su religiozni zato,
jer se ovjek odnosi prema ivotu drave, koji je onostran
njegovoj zbiljskoj individualnosti, kao prema svome istinskom
ivotu, religiozni su, ukoliko je Teligija ovdje duh graanskog
drutva, izraz odvajanja i udaljavanja ovjeka od ovjeka.
Politika demokracija je kranska utoliko, ukoliko u njoj
ovjek, ali ne samo jedan ovjek, nego svaki ovjek, vai kao
suveren, kao najvie bie, ali ovjek u svojoj nekulti- viranoj,
nesocijalnoj pojavi, ovjek u svojoj sluajnoj egzistenciji,
ovjek kakav jest, ovjek iskvaren cijelom organizacijom
naega drutva, koji je sebe izgubio i sebi postao tu, koji je
pod vlau neljudskih odnosa i elemenata, jednom rijei,
ovjek koji jo nije zbiljsko rodno bie. Tvorevina mate, san,
postulat kranstva, suverenitet ovjeka, ali kao tueg bia,
koje se razlikuje od zbiljskog ovjeka, jest u demokraciji
osjetilna zbiljnost, sadanjost, svjetovna maksima.
Religiozna i teoloka svijest sama je sebi u dovrenoj
demokraciji utoliko religioznija, teologinija, ukoliko je
prividno bez politikog znaenja, bez zemaljskih ciljeva, stvar
due koja se boji svijeta, izraz ogranienosti razuma, proizvod
samovolje i mate, zbiljski onostrani ivot. Kranstvo postie
ovdje praktian izraz svoga univerzalno-religioznog znaenja
na taj nain, to u obliku kranstva grupira jedan pored drugoga najrazliitije poglede na svijet, a jo vie na taj nain, to
na druge ne postavlja ak ni zahtjev da budu krani, nego
samo da pripadaju religiji i uope, bilo kojoj religiji (Uporedi
navedeni spis od Beaumon- ta). Religiozna svijest naslauje se
bogatstvom religiozne suprotnosti i religiozne raznovrsnosti.
Mi smo dakle pokazali: politika emancipacija od religije
poteuje religiju, iako ne i privilegiranu religiju.
Protivrjenost u kojoj se nalazi pripadnik jedne posebne
religije sa sobom kao dravljaninom samo je dio ope svjetske
protivrjenosti izmeu politike drave i graanskog drutva.
Dovrenje kranske drave jest drava koja se priznaje
dravom i koja apstrahira od religije svojih lanova.
Emancipacija drave od religije nije emancipacija zbiljskog
ovjeka od religije.
Dakle, mi ne kaemo Jevrejima kao Bauer: Vi ne moete
biti politiki emancipirani, a da se radikalno ne emancipirate
od jevrejstva. Naprotiv, mi im kaemo: budui da moete biti65
politiki emancipirani a da se ne odreknete jevrejstva potpuno
i bez pogovora, zato sama politika emancipacija nije ljudska

emancipacija. Ako vi Jevreji elite biti emancipirani, a da se

sami ne emancipirate ljudski, onda polovinost i protivrjenost ne lei samo u vama, nego u sutini i kategoriji
politike emancipacije. Ako ste vi obuzeti tom kategorijom,
onda dijelite opu predrasudu. Kao to drava propovijeda
evanelje, kad se, premda drava, prema Jevrejima odnosi
kranski, tako Jevrej politizira kad zahtijeva, iako Jevrej,
prava dravljanina.
Ali, ako ovjek, iako Jevrej, moe biti politiki
emancipiran, dobiti prava dravljanina, moe li on traiti i
dobiti tzv. ljudska prava? Bauer to porie.
Pitanje je da li Jevrej kao takav, tj. Jevrej koji sam
priznaje da ga njegova prava sutina primorava da ivi u
vjenoj izdvojenosti od drugih, da li je sposoban da dobije opa
ovjekova prava i da ih prizna drugima.
Misao o ovjekovim pravima otkrivena je kranskom
svijetu tek u prolom stoljeu. Ona ovjeku nije uroena,
naprotiv, ona je upravo samo osvojena u borbi protiv
historijskih tradicija u kojima je ovjek bio do sada odgajan.
Tako ljudska prava nisu poklon prirode, nisu miraz
dosadanje hirtorije, nego cijena borbe protiv sluaja roenja i
protiv privilegija koje je historija dosad od generacije u
generaciju ostavljala u nasljedstvo. Ta prava su rezultat
obrazovanja i samo ih onaj moe posjedovati koji ih je zaradio
i zasluio.
Da li ih Jevrej moe stvarno prisvojiti? Dok je on Jevrej,
mora ograniena sutina koja ga ini Jevrej em pobijediti
ljudsku sutinu koja bi ga trebala kao ovjeka povezivati s
drugim ljudima i izdvojiti ga od ne- -Jevreja. Ovim
izdvajanjem on objanjava da je posebna sutina koja ga ini
Jevrej em njegova istinska najvia sutina, pred kojom
sutina ovjeka mora da odstupi.
Na isti nain kranin kao kranin ne moe dati nikakva
ljudska prava. (Str. 19, 20.)
Prema Baueru, ovjek mora rtvovati privilegij vjerovanja
da bi mogao dobiti opa ljudska prava. Promatrajmo jedan
trenutak tzv. ljudska prava, i to ljudska prava u njihovu
autentinom obliku, u obliku koji imaju kod svojih
pronalazaa, Sjevernih Amerikanaca i Francuza. Ta ljudska
prava su djelomino politika prava, prava koja se ostvaruju
samo u zajednici s drugima. Sudjelovanje u zajednici i to u
politikoj zajednici, u dravi, ini njihov sadraj. Ta prava potpadaju pod kategoriju politike slobode, pod kategoriju prava
dravljana,
koja, kako smo vidjeli, nipoto ne pretpostavljaju
66
neprotivrjeno i pozitivno prevladavanje religije, pa prema
tome ni jevrejstva. Ostaje da se razmotri drugi dio ovjekovih

prava, droits de lhomme1 ukoliko se razlikuju od droits du

citoyen.2
U nizu tih prava nalazi se sloboda savjesti, pravo vrenja
bilo kojega kulta. Privilegij vjere izriito se priznaje bilo kao
ovjekovo pravo, bilo kao posljedica jednog ovjekovog prava,
slobode.
Declaration des droits de lhomme et du citoyen 1791, article
10: Nul ne doit etre inquiete pour ses opinions
Prava ovjeka .............
' prava graanina

mme religieuses.7 U odjeljku J Ustava iz 1791. garantira se

kao ovjekovo pravo: La libert tout homme dexercer le
culte religieux auquel il est attach.8
Dclaration des droits de lhomme, etc. 1793. ubraja meu
ljudska prava, article 7: Le libre exercice des cultes.9
tovie, u odnosu na pravo objavljivanja svojih misli i
mnijenja, sastajanja, vrenja svoga kulta, kae se: La
ncessit dnoncer ces droits suposse ou la prsence ou le
souvenir rcent du despotisme. Uporedi Ustav iz 1795,
odjeljak XIV, l. 354.10
Constitution de Pennsylvanie,11 article 9, 3: Tous les
hommes on reu de la nature le droit imprescriptible dadorer
le Tout-Puissant selon les inspirations de leur conscience, et
nul ne peut lgalement tre contraint de suivre, instituer ou
soutenir contre son gr aucun culte ou ministre religieux.
Nulle autorit humaine ne peut, dans aucun cas, intervenir
dans les questions de conscience et contrler les pouvoir de
lme.
Constitution de New Hampshire,12 article 5 et 6: Au
nombre des droits naturels, quelques-uns sont inaline- bles
de leur nature, parce que rien nen peut tre lequivalent. De
7 Povelja o pravima ovjeka i graanina, 1791, l. 10: Nikoga se ne
smijje uznemiravati 2^bog njegovih miljenja, pa ni religioznih.
* Sloboda svakome ovjeku da vri religiozni kult kojemu pripada.
* Povelja o pravima ovjeka, itd. iz 1793., l. 7: Slobodu vrenja
kulta.
10
Potreba izraavanja ovih prava pretpostavlja ili postojanje
despotizma ili svjeu uspomenu na njega.
11 Ustav drave Pensilvanije, l. 9. 3: Svi ljudi su primili od prirode
neponitivo pravo da potuju svemoguega prema nadahnuu svoje
savjesti i nitko zakonski ne moe biti prisiljen da slijedi, uvodi ili podrava
protiv svoje volje bilo kakav kult ili religioznu slubu. Nikakva se ljudska
vlast ne moe ni u kom sluaju uplitati u pitanja savjesti i kontrolirati
duhovne moi.*
* Ustav drave New Hampshire, l. 5. i 6.: Meu prirodnim pravima 67
neka su neotuiva po svojoj prirodi, jer im nita ne moe biti
ekvivalentno. Meu ova spadaju prava savjesti. (Beaumont, 1. c. p. 213.,
214.)

ce nombre sont les droits de conscience. (Beaumont, 1. c. p.

213., 214.)
Nespojivost religije s pravima ovjeka tako je malo
sadrana u pojmu ovjekovih prava, da se pravo: biti religiozan
na bilo koji nain, biti religiozan, vriti kult svoje posebne
religije, izrazito broji meu ovjekova prava. Privilegij
vjerovanja jest ope ovjekovo pravo.
Droits de lhomme, prava ovjeka, razlikuju se kao takva od
droits du citoyen, od graanskih prava. Tko je taj homme koji je
razliit od citoyena? Nitko drugi do lan graanskog drutva.
Zato se lan graanskog drutva naziva ovjekom,
ovjekom uope, zato se njegova prava nazivaju ovjekovim
pravima? Iz ega objanjavamo ovu injenicu? Iz odnosa
politike drave prema graanskom drutvu, iz sutine
politike emancipacije.
Prije svega konstatirajmo injenicu da tzv. prava ovjeka,
droits de lhomme za razliku od droits du ci- toyen nisu nita
drugo do prava lana graanskog drutva, tj. egoistina
ovjeka, ovjeka koji je odijeljen od ovjeka i zajednice. Neka
govori najradikalnija konstitucija, konstitucija iz 1793:
Declaration des droits de lhomme et du citoyen, x article 2.:
Ces droits etc. (les droits naturels et im- prescriptibles) sont:
legalite, la liberte, la surete, la propriete.
U emu se sastoji liberte? Article 6.: La liberte est le
pouvoir qui appartient a lhomme de faire tout ce que ne nuit
pas aux droits dautrui, ili prema povelji
o pravima ovjeka iz 1791.: La liberte consiste a pouvoir
faire tout ce qui ne nuit pas a autri.13
Sloboda je dakle pravo initi sve to drugome ne kodi.
Granica u kojoj se svatko moe kretati bez tete po drugoga
odreena je zakonom, kao to je granica dvaju polja odreena
meaem. Radi se o slobodi ovjeka kao izolirane, u sebe
povuene monade. Zato je Jevrej prema Baueru nesposoban
da primi prava ovjeka?
Dok je on Jevrej, mora ograniena sutina koja ga ini
Jevrej em pobijediti ljudsku sutinu koja bi ga kao ovjeka
povezivala s drugim ljudima, i odvojiti ga od ne-Jevrej a. Ali
ovjekovo pravo na slobodu ne bazira se na vezi ovjeka s
ovjekom, nego naprotiv na odvajanju ovjeka od ovjeka.. To
je pravo toga odvajanja, pravo ograniena, na sebe ograniena
individuuma. Praktina primjena prava ovjeka na slobodu
jest ovjekovo pravo na privatno vlasnitvo.
U emu se sastoji ovjekovo pravo na privatno vlasnitvo?
68
* Cl. 6.: Sloboda je pravo koje pripada ovjeku da ini sve to ne kodi
pravima drugih.
Sloboda se sastoji u moi da se ini sve ono to ne kodi drugome.

Article 16.: (Constitution de 1793.): Le droit de propriete est

celui qui appartient a tout citoyen de jouir et de disposer a son
gre de ses biens, de ses revenus, du fruit de son travaile et de
son industrie.14
Dakle, ovjekovo pravo na privatno vlasnitvo jest pravo,
samovoljno (a son gre), bez obzira na druge ljude, nezavisno od
drutva, uivati svoju imovinu i s njom raspolagati, jest pravo
sebinosti. Ta individualna sloboda kao i njena primjena ine
osnovu graanskog drutva. Ona stavlja svakog oyjeka u
takvu situaciju da u drugom ovjeku ne nalazi ostvarenje svoje
slobode, nego naprotiv njenu zapreku. No prije svega ona
proglaava ovjekovo pravo de jouir et de disposer a son gre
de ses biens, de ses revenus, du fruit de son travail et de son
industrie.
Jo ostaju druga prava ovjeka: egalite i surete.15
figalite u svom nepolitikom znaenju nije nita drugo do
jednakost gore opisane liberte, naime: da se svaki ovjek
podjednako smatra takvom monadom koja poiva na sebi.
Konstitucija iz 1795 odreuje pojam ove jednakosti suglasno
njenom znaenju u ovom smislu:
Article 3. (Constitution de 1795.): Liegalite consiste en ce
que la loi est la meme pour tous, soit quelle protege, soit
quelle punisse.16 ' A surete?
Article 8. (Constitution de 1793.): La surete consiste
dans la protection accordee par la societe a chaqun de ses
membres pour la conservation de sa personne. de ses droits
et de ses proprietes.17
Sigurnost je najvii socijalni pojam graanskog drutva,
pojam policije, da itavo drutvo postoji samo zato da svakom
svom lanu garantira odranje njegove linosti, njegovih
prava i njegova vlasnitva. U tom smislu naziva Hegel
graansko drutvo dravom nude i razuma.
Pojam sigurnosti graansko drutvo ne uzdie iznad svog
egoizma. Sigurnost je naprotiv osiguranje njegova egoizma.
Dakle, nijedno od tzv. ovjekovih prava ne prelazi
egoistina ovjeka, ovjeka kao lana graanskog drutva,
naime kao individuuma koji je izoliran od zajednice, povuen
u sebe, u svoj privatni interes i privatnu samovolju. Daleko

14
lan 16. (Ustav iz 1793.): Pravo vlasnitva je pravo koje pripada
svakom graaninu da po svojoj volji uiva i raspolae svojim dobrima,
svojim prihodima, plodom svoga rada i svoje radinosti.
1
Jednakost i sigurnost
16
lan 5. (Ustav iz 1795): Jednakost se sastoji u tome da je zakon
69
jednak za sve, bilo da titi, bilo da kanjava.
1
A sigurnost? lan 8. (Ustav iz 1793): Sigurnost se sastoji ti zatiti
koju drutvo prua svakome svome lanu da bi zatitio svoju linost, svoja
prava i svoje vlasnitvo.

od toga da je ovjek bio u njima shvaen kao rodno bie,

naprotiv, sam rodni ivot, drutvo, pojavljuje se kao vanjski
okvir individuuma, kao ogranienje njihove prvobitne
samostalnosti. Jedina veza koja ih ujedinjuje jest prirodna
nunost, potreba i privatni interes, uvanje njihova
vlasnitva i njihove egoistine linosti.
Zagonetno je ve to, to jedan narod koji se upravo poinje
oslobaati i obarati sve barijere izmeu razliitih lanova
naroda, koji poinje osnivati politiku zajednicu, to takav
narod sveano proklamira prava egoistina ovjeka, izdvojena
od svojih -blinjih i zajednice (Declaration de 1791.), tovie,
tu proklamaciju ponavlja u trenutku, kada samo
najherojskija portvovanost moe spasiti naciju i koje se
stoga imperativno zahtijeva, u trenutku, kad rtvovanje svih
interesa graanskog drutva mora biti postavljeno na dnevni
red i kad egoizam mora da bude kanjen kao zloin (Declaration des droits de lhomme etc. de 1793). Jo zagonetnijom postaje ta injenica kad vidimo da su politiki
emancipatori degradirali dravno-graanski ivot, politiku
zajednicu ak do obinog sredstva za ouvanje ovih. tzv.
ovjekovih prava, dakle, da je citoyen proglaen slugom
egoistinog homme-a, da je sfera u kojoj se ovjek ponaa kao
drutveno bie degradirana ispod sfere u kojoj se on ponaa
kao djelomino bie, napokon, gdje se ovjek kao citoyen ne
smatra pravim i istinskim ovjekom, nego ovjek kao
bourgeois.
Le but de toute association politique est la conser- vation
des droits naturels et imprescriptibles de lhom- me.
(Declaration des droits etc. 1791., article 2.). Le
gouvernement est institue pour garantir a lhomme la
juissance de ses droits naturels et imprescriptibles.
Declaration etc. de 1793., article l.).18
Dakle, ak i u momentima njegova jo mladenaki svjea i
silom prilika do krajnosti dotjerana entuzijazma, politiki
ivot se proglaava prostim sredstvom, iji je cilj ivot
graanskog drutva. Njegova je revolucionarna praksa,
dodue, u flagrantnoj protivrje- nosti s njegovom teorijom.
Dok se npr. sigurnost proglaava ovjekovim pravom, dotle se
povreda listovne tajne javno postavlja na dnevni red. Dok se
liberte indefini de la presse19 (Constitution de 1793., article
18
Svrha je svakom politikom udruivanju uvanje prirodnih i
neponitivih prava ovjeka. (Povelja o pravima ovjeka itd., iz 1791., l.
2.).
70
Vlada
je ustanovljena da bi ovjeku garantirala uivanje njegovih
prirodnih i neponitivih prava. (Povelja o pravima ovjeka itd., iz 1793.,
l. 1.).
1
. . . neograniena sloboda tampe (Ustav iz 1793., l. 122.).

122.) garantira kao posljedica ovjekova prava, individualne

slobode, dotle se sloboda tampe potpuno unitava jer la
liberte de la presse ne doit pas etre permise lorsqu elle
compromet la liberte publique (Robespierre jeune, Histoire
parlamentaire de la revolution franca- ise, par Buchez et
Roux, t. 28., p. 159.),1 dakle, to znai: ovjekovo pravo na
slobodu prestaje biti pravo, im doe u sukob s politikim
ivotom, dok je, prema teoriji, politiki ivot samo garancija
ovjekovih prava, prava individualna ovjeka, te dakle mora
biti naputen im protivrjei svome cilju, ovim ovjekovim
pravima. Ali praksa je samo izuzetak, a teorija pravilo. No
ako samu revolucionarnu praksu elimo promatrati kao
pravilno postavljanje odnosa, onda jo uvijek ostaje da se
rijei zagonetka, zato je u svijesti politikih emancipatora
odnos postavljen na glavu, te se cilj pojavljuje kao sredstvo, a
sredstvo kao cilj. Ova optika varka njihove svijesti bila bi jo
uvijek ista zagonetka, iako tada psiholoka, teorijska
zagonetka.
Zagonetka se rjeava jednostavno.
Politika emancipacija je istovremeno raspad staroga
drutva na kojem se zasniva narodu otuena drava i
vladarska mo. Politika revolucija je revolucija graanskog
drutva. Kakav je bio karakter staroga drutva? Jedna rije
ga karakterizira. Feudalizam. Staro graansko drutvo imalo
je neposredno politiki karakter, tj. elementi graanskog
ivota, kao npr. posjed ili porodica ili nain rada, bili su
uzdignuti do elemenata dravnog ivota u obliku
vlastelinstva, stalea i korporacije. U tom obliku oni su
odreivali odnos pojedinog individuuma prema dravnoj
cjelini, tj, njegov politiki odnos, tj. odnos odvajanja i
iskljuenja od ostalih sastavnih dijelova drutva. Jer ona
organizacija narodnog ivota nije uzdigla posjed ili rad do
socijalnih elemenata, nego je naprotiv dovrila njihovo
razdvajanje od dravne cjeline i konstituirala ih u posebna
drutva u drutvu. Meutim, ivotne funkcije

Sloboda tampe ne smije biti dozvoljena kad izlae opasnosti

javnu slobodu. (Mladi Robespierre, Parlamentarna historiji francuske
revolucije, od Bucheza i Rouxa, knj. 28., str. 135.).

i ivotni uvjeti graanskog drutva bili su onda jo uvijek

politiki, iako politiki u smislu feudalizma, tj. oni su izdvojili
individuum iz dravne cjeline, oni su pretvorili posebni odnos
njegove korporacije prema dravnoj cjelini u njegov vlastiti
opi odnos prema narodnom ivotu, kao i njegovu odreenu
graansku djelatnost i poloaj u njegovu opu odreenu 71
djelatnost i poloaj. Kao posljedica te organizacije pojavljuje
se nuno dravno jedinstvo, kao to se svijest, volja i dje-

latnost dravnog jedinstva, opa dravna sila, takoer javlja

kao posebna funkcija jednog od naroda odvojena vladara i
njegovih slugu.
Politika revolucija koja je sruila ovu mo vladara i
dravne poslove uzdigla do narodnih poslova, koja je
konstituirala politiku dravu kao ope djelo, tj. kao zbiljsku
dravu, nuno je razbila sve stalee, korporacije, cehove,
privilegije koji su bili upravo mnogobrojni izrazi odvajanja
naroda od njegove zajednice. Politika revolucija je time
ukinula politiki karakter graanskog drutva. Ona je razbila
graansko drutvo na njegove jednostavne sastavne dijelove,
s jedne strane na individuume, a s druge na materijalne i
duhovne elemente koji sainjavaju ivotni sadraj, graanski
poloaj ovih individuuma. Ona je oslobodila okova politiki
duh koji je istovremeno bio podijeljen, razdrobljen, raspren u
razliitim. or-sokacima feudalnog drutva; ona ga je sabrala
iz te rasprenosti, ona ga je oslobodila od njegova mijeanja s
graanskim ivotom i konstituirala kao sferu zajednice, opeg
narodnog djela u idealnoj nezavisnosti od onih posebnih
elemenata graanskog ivota. Odreena ivotna djelatnost i
odreeni ivotni poloaj zadobili su samo individualno
znaenje. Oni nisu vie sainjavali opi odnos individuuma
prema ivotnoj cjelini. Javni posao kao takav postao je naprotiv opim poslom svakog individuuma, a politika funkcija
njegovom opom funkcijom.
Samo dovrenje idealizma drave bilo je istovremeno
dovrenje materijalizma graanskog drutva. Zbacivanje
politikog jarma bilo je istovremeno zbacivanje spona koje su
drale okovanim egoistini duh graanskog drutva. Politika
emancipacija bila je u isti as emancipacija graanskog
drutva od politike, od samog privida opeg sadraja.
Feudalno se drutvo bilo raspalo u svojoj osnovi, u
ovjeku. Ali u ovjeku koji je zaista bio njegova osnova, u
egoistinom ovjeku.
Taj ovjek, lan graanskog drutva, sada je baza,
pretpostavka politike drave. Ona ga je priznala takvom
pretpostavkom u ovjekovim pravima.
Sloboda egoistikog ovjeka i priznanje te slobode jest,
naprotiv, priznanje neobuzdanog kretanja duhovnih i
materijalnih elemenata koji sainjavaju njegov ivotni
sadraj.
Stoga ovjek nije bio osloboen od religije, on je dobio
slobodu religije. On nije bio osloboen od vlasnitva. On je
dobio
72 slobodu vlasnitva. On nije bio osloboen od egoizma
obrta, on je dobio slobodu obrta.
Konstituiranje politike drave i raspadanje graanskog

drutva na nezavisne individuume iji je odnos pravo, kao

to je odnos stalekog i cehovskog ovjeka bio privilegij
izvrava se u jednom te istom aktu. Ali ovjek, lan
graanskog drutva, nepolitiki ovjek, nuno se javlja kao
prirodan ovjek. Droits de lhomme pojavljuje se kao droits
naturels, jer se samosvjesna djelatnost koncentrira na
politiki akt. Egoistian ovjek je pasivan, on je samo zateen
rezultat
raspadnutog drutva, predmet neposredne
izvjesnosti, dakle prirodan predmet. Politika revolucija
rastvara graanski ivot na njegove sastavne dijelove, a da ne
revolucionira same te sastavne dijelove i da ih ne podvrgava
kritici. Ona se odnosi prema graanskom drutvu, prema
svijetu potreba, rada, privatnih interesa, privatnog prava, kao
prema osnovi svoga postojanja, kao prema pretpostavci koja
ne podlijee daljnjem obrazlaganju, i stoga kao prema svojoj
prirodnoj bazi. Napokon, ovjek kao lan graanskog drutva
vai kao pravi ovjek, kao homme za razliku od citoyena, jer
je on ovjek u svojoj neposrednoj osjetilnoj individualnoj
egzistenciji, dok je politiki ovjek samo apstrahiran, umjetan
ovjek, ovjek kao a l e g o r i j s k a , m o r a l n a osoba.
Zbiljski

73

ovjek je priznat tek u obliku egoistinog individuuma, istinski

ovjek tek u obliku apstraktnog citoyena.
Apstrakciju politikog ovjeka Rousseau pravilno crta
ovako: .
Celui qui ose enterprendre dinstituer un peuple doit se
sentir en tat de c h a n g e r , pour ainsi dire la n a t u r e
h u m a i n e , d e t r a n s f o r m e r chaque individue, qui par
lui-mme est un tout parfait et solitaire en partie dun plus
grand tout, dont cet individu reoive en quelque sorte sa vie et
son tre, de substituer une eonstence partielle et morale
l'existence physique et indpendante. Il faut quil te
l h o m m e s e s f o r c e r p r o p r e s pour lui en donner qui
lui soient trangres et dont il ne puisse faire usage sans le
secours dautrui. (Contrat social, livre II, Londre, 1782, p.

67.).20

Svaka emancipacija je svoenje ovjekova svijeta,

ovjekovih odnosa, na samog ovjeka.
Politika emancipacija je, s jedne strane, redukcija ovjeka
na lana graanskog drutva, na egoistinog nezavisnog
individuuma, a s druge na dravljanina, na moralnu osobu.
Tek kad zbiljski, individualan ovjek vrati u sebe
apstraktnog dravljanina i kao individualan ovjek postane
rodno bie u svom empirijskom ivotu, u svome individualnom
radu, u svojim individualnim odnosima, tek kada ovjek
spozna i organizira svoje forces propres2 kao drutvene
snage i stoga vie ne bude od sebe dijelio drutvenu snagu u
obliku politike snage, tek tada e ovjekova emancipacija biti
dovrena.
1 Onaj koji se usuuje da postavlja zakone jednome narodu, mora se
osjeati sposobnim da mijenja tako rei ljudsku prirodu, da svakog
pojedinca koji je sam sebi savrena i osamljena cjelina, transformira u dio
jedne vee cjeline, od koje bi taj pojedinac u neku ruku primio ivot i svoje
bie, da fiziku i samostalnu egzistenciju zamijeni djelomiinom i moralnom.
On treba da ovjeku oduzme njegove vlastite snage, da bi mu dao takve koje
e mu biti strane, i kojima se nee moi sluiti bez pomoi drugoga.

27 Rani radovi

20

Vlastite snage

74

Bruno Bauer: Sposobnost dananjih Jevreja i krana, da

postanu II
slobodni(Einunzwanzig Bogen, str. 5671.)
U ovom obliku tretira Bauer odnos kranske i je- vrejske
religije kao i njihov odnos prema kritici. Njihov odnos prema
kritici jest njihov odnos prema sposobnosti da postanu
slobodne.
Iz toga proizlazi: Kranin treba da prijee samo jedan
stupanj, naime svoju religiju, da bi prevladao religiju uope,
dakle, da bi postao slobodan, Jevrej, naprotiv, nema samo da
prekida sa svojom jevrejskom sutinom, nego i s razvitkom
dovrenja svoje religije, s razvitkom koji mu je ostao stran.
(Str. 71.).
Dakle, Bauer pretvara ovdje pitanje emancipacije Jevreja
u isto religijsko pitanje. Teoloka sumnja, tko ima izgleda da
prije postane blaen, Jevrej ili kranin, ponavlja se u
prosvijeenom obliku: tko je od obojice sposobniji za
emancipaciju? Dodue, ne pita se vie: da li jevrejstvo ili
kranstvo oslobaa, nego naprotiv, obrnuto: to ini ovjeka
slobodnijim, negacija jevrejstva ili negacija kranstva?
Ako Jevreji ele postati slobodni, oni ne smiju
ispovijedati kranstvo, nego uniteno kranstvo, unitenu
religiju uope, tj. prosvjeenost, kritiku i njen rezultat
slobodnu ovjenost. (Str. 70.).
Za Jevreja se jo uvijek radi o ispovijedanju, ali ne vie o
ispovijedanju kranstva, nego unitenog kranstva.
Bauer zahtijeva od Jevreja da prekine sa sutinom
kranske religije, to je zahtjev, koji, kako on sam kae, ne
proizlazi iz razvitka jevrejske sutine.
Poto je Bauer na kraju Jevrejskog pitanja pokazao da
jevrejstvo shvaa samo kao grubu religioznu kritiku
kranstva i pridao mu samo religiozno zna

75

enje, moglo se predvidjeti da e se i emancipacija Jevreja

pretvoriti u filozofsko-teoloki akt.
Bauer shvaa idealnu, apstraktnu -sutinu Jevreja,
njegovu religiju, kao cijelu njegovu sutinu. Stoga on s pravom
zakljuuje: Jevrej ne daje nita ovjeanstvu kada
zanemaruje svoj ogranieni zakon, kada raskida sa cijelim
svojim jevrejstvom. (Str. 65.).
Odnos Jevreja i kranina postaje prema tome slijedei:
jedini interes kranina u emancipaciji Jevreja jest
opeljudski, teorijski interes. Jevrejstvo je za religiozno oko
kranina uvredljiva injenica. im njegovo oko prestane da
bude religiozno, prestaje ta injenica da bude uvredljiva.
Emancipacija Jevreja sama po sebi nije posao za kranina..
Jevrej, naprotiv, da bi se oslobodio, ne treba da obavi
samo svoj posao, nego istovremeno i posao kranina, da
proe Kritiku Sinoptika i ivot Isusa.
Neka se sami brinu: oni e sami odrediti svoju sudbinu;
ali historija ne dozvoljava da joj se netko ruga. (Str. 71.).
Mi pokuavamo da razbijemo teoloku formulaciju
pitanja. Pitanje o sposobnosti Jevreja za emancipaciju
pretvara se za nas u pitanje: Koji posebni drutveni element
treba savladati da bi se ukinulo jevrejstvo? Jer sposobnost za
emancipaciju dananjeg Jevreja jest odnos jevrejstva prema
emancipaciji dananjeg svijeta. Taj odnos nuno proizlazi iz
posebnog poloaja jevrejstva u dananjem porobljenom
svijetu.
Promatrajmo zbiljskog svjetovnog Jevreja, ne Jevreja
subotara, kao to to ini Bauer, nego svakodnevnog Jevreja.
Ne traimo tajnu Jevreja u njegovoj religiji, nego traimo
tajnu religije u zbiljskome Jevreju.
Koja je svjetovna osnova jevrejstva. Praktika potreba,
sebinost.
Koji je svjetovni kult Jevreja? Trgovanje. Tko je njegov
svjetovni bog? Novac.
Pa dobro! Emancipacija od trgovanja i novca, dakle <ul
praktikog, zbiljskog jevrejstva, bila bi samoeman- cipacija
naega vremena.
83
(I1

Organizacija drutva koja bi ukinula pretpostavke

torbarenja, dakle, mogunost torbarenja, onemoguila bi
Jevreja. Njegova religiozna svijest bi se, kao neprijatna para
rastvorila u zbiljskom ivotnom zraku drutva. S druge
strane: kada Jevrej bude priznao nitavnom svoju praktiku
sutinu, i kad bude radio na njenom prevladavanju, on e se
izvui iz svoga dosadanjeg razvitka radei na ovjekovoj
emancipaciji uope, okreui se protiv najvieg praktikog
izraza ovjekova samootuenja.
Mi u jevrejstvu spoznajemo, dakle, opi savremeni
antisocijalni element koji je historijskim razvitkom, u kojem
su Jevreji u ovom loem smislu revnosno sara- ivali, dotjeran
do svoje sadanje krajnosti, do krajnosti na kojoj se nuno
mora raspasti.
Emancipacija Jevreja jest u svom krajnjem znaenju
emancipacija ovjeanstva od jevrejstva.
Jevrej se ve emancipirao na jevrejski nain.
Npr. Jevrej, kojega u Beu samo trpe, odreuje svojom
novanom moi sudbinu cijele drave. Jevrej koji u najmanjoj
njemakoj dravi moe biti bespravan, odluuje o sudbini
Evrope. Dok se korporacije i cehovi zatvaraju pred Jevrejem
ili mu jo nisu naklonjeni, odvanost industrije prkosi
tvrdoglavosti srednjovjekovnih ustanova. (B. Bauer,
Jevrejsko pitanje, str. 114.).
Ovo nije osamljena injenica. Jevrej se emancipirao na
jevrejski nain, ne samo tako to je prisvojio novanu mo,
nego to je pomou njega i bez njega novac postao svjetska
sila, a praktiki jevrejski duh praktikim duhom kranskih
naroda. Jevreji su se toliko emancipirali koliko su krani
postali Jevreji.
Poboan i politiki slobodan stanovnik Nove Engleske
saopava npr. pukovnik Hamilton jest neka vrsta Laokona
koji ne ini ni najmanji napor da se oslobodi zmija koje ga
steu. Mamon je njihov idol, oni ga ne mole samo usnama,
nego sa svim snagama svoga tijela i due. U njihovim oima
zemlja nije nita drugo do burza i oni su uvjereni da na ovome
svijetu nemaju nikakvo drugo odreenje nego da postanu bogatiji od svojih susjeda. Torbarenje je ovladalo svim njihovim
mislima, izmjena predmeta sainjava jedinu njihovu
razonodu. Kada putuju oni takorei nose naokolo svoju
77

trgovinu i kancelariju na leima i ne govore ni o emu

drugome osim o kamati i zaradi. Ako na momente i izgube iz
vida svoje poslove, onda se to dogaa samo zato da bi onjuili
poslove drugih.
tovie, praktika vlast jevrejstva nad kranskim
svijetom postigla je u Sjevernoj Americi nesumnjiv, normalan
izraz, tako da je sama propovijed evanelja, kranska
nastavnika sluba postala trgovaki artikl, a propali trgovac
ini u evanelju ono isto to obogaeni evangelist ini u
trgovini.
Tel que vous le voyez a la tete dune congregation
respectable a commence- par etre marchand; son co- merce
etant tombe, ii sest fait ministre; cet autre a debute par le
sacerdoce, mais des quil a eu quelque somme dargent a la
disposition, ii a laisse la chaire pour le negoce. Aux yeux dun
grand nombre, le mini- stere religieux est une veritable
carriere industrielle. (Beaumont, 1. c., str. 185., 186.).21
Lano je stanje, prema Baueru, ako se Jevreju u teoriji
uskrauju politika prava, dok on u praksi posjeduje ogromnu
silu, a svoj politiki utjecaj provodi en gros, kad mu je
uskraen en detail. (Jevrejsko pitanje, str. 14.).
Protivrjenost u kojoj se nalaze praktika politika mo
Jevreja i njegova politika prava, to je protivrjenost izmeu
politike i novane moi uope. Dok prva stoji iznad druge
idealno, dotle je na djelu postala njezin rob.
Jevrejstvo se odralo pored kranstva ne samo kao
religiozna kritika kranstva, ne samo kao utjelovljena
sumnja u religiozno porijeklo kranstva, nego upravo isto
toliko zbog toga, to su se praktiki jevrejski duh, jevrejstvo
odrali u samom kranskom drutvu i ak postigli svoje
najvie usavrenje. Jevrej koji u graanskom drutvu stoji
kao poseban lan, samo je posebna pojava graanskog
drutva.
Jevrejstvo fe nije odralo historiji uprkos, nego pomou
21
ovjek koga vidite na elu uvaene kongregacije poeo je kao trgovac;
kad mu je trgovina propala postao je sveenik; drugi neki poeo je sa
sveenikim pozivom, ali im se dokopao stanovite svote novaca, napustio
je propovjedaonicu i dao se na, trgovinu. U oima velikog broja ljudi
vjerski poziv je prava industrijska karijera. (Beaumont, 1. c. str. 185,
186>.

78

historije.
Iz svoje vlastite utrobe graansko drutvo neprestano
proizvodi Jevreja.
to je bila, sama po sebi, osnova jevrejske religije?
Praktika potreba, egoizam.
Stoga je monoteizam Jevreja u zbiljnosti politeizam
mnogih potreba, politeizam koji i zahod ini predmetom
boanskog zakona. Princip graanskog drutva je praktika
potreba, egoizam, i javlja se u istom obliku im je graansko
drutvo iz sebe sasvim porodilo politiku dravu. Bog
praktike potrebe i sebinosti jest novac
Novac je revnostan bog Izraela, pred kojim ne smije
postojati nijedan drugi bog. Novac poniava sve ovjekove
bogove i pretvara ih u robu. Novac je opa, za samu sebe
konstituirana vrijednost svih stvari. Stoga je cijeli svijet,
ovjekov svijet, kao i prirodu liio njihove osebujne
vrijednosti. Novac, to je ovjeku otueno bie njegova rada i
njegova postojanja, i to tue bie njime vlada, a on mu se
moli.
Bog Jevreja se posvjetovio, on je postao svjetovni bog.
Zbiljski bog Jevreja jest mjenica. Njegov bog samo je iluzorna
mjenica.
Shvaanje o prirodi koje se formira pod vlau privatnog
vlasnitva i novca jest zbiljsko preziranje, prak- tiko
poniavan je prirode koja u jevrejskoj religiji dodue postoji,
ali samo u mati.
U tome smislu Thomas Miinzer proglaava nesnosnim
to su sva stvorenja pretvorena u vlasnitvo, ribe u vodi,
ptice u zraku, biljke na zemlji jer i stvorenja bi morala
postati slobodna.
to je u jevrejskoj religiji apstraktno, kao to su preziranje
teorije, umjetnosti, historije, ovjeka kao samosvrhe, to je
zbiljsko svjesno stajalite, vrlina vla

79

snika novca (Geldmensch). Sam rodni odnos, odnos izmeu ovjeka i ene itd. postaje predmet trgovine! enu
izlau prodaji.
Himerina nacionalnost Jevreja je nacionalnost trgovca,
finansijera uope.
Neosnovan zakon Jevreja samo je religiozna karikatura
neosnovane moralnosti i prava uope, karikatura samo
formalnih rituala kojima se okruuje svijet sebinosti.
I ovdje je najvii odnos ovjeka zakonski odnos, odnos
prema zakonima koji za njega vae, ne zato to su zakoni
njegove vlastite volje i bia, nego zato to vladaj u i to se
odstupanje od njih osveuje.
Jevrejski jezuitizam, isti onaj praktiki jezuitizam koji
Bauer pokazuje u talmudu, odnos je svijeta sebinosti prema
zakonima koji njime vladaju, a lukavo izigravanje ovih
zakona sainjava glavnu vjetinu ovoga svijeta.
tovie, kretanje ovoga svijeta unutar njegovih zakona
nuno znai neprestano ukidanje zakona.
Jevrejstvo se kao religija nije moglo dalje teorijski razvijati
zato, to je pogled na svijet praktike potrebe po svojoj
prirodi ogranien i iscrpljuje se u nekoliko poteza.
Religija praktike potrebe mogla je, prema svojoj sutini,
nai svoje dovrenje samo u praksi, a ne u teoriji, jer je
upravo praksa njena istina.
Jevrejstvo nije moglo stvoriti novi svijet; ono je moglo
samo uvui u krug svoje djelatnosti nove svjetske tvorevine i
nove svjetske odnose, zato to se praktika potreba, iji je
razum sebinost, pasivno odnosi, i ne proiruje se proizvoljno,
nego se nalazi proirena s daljnjim razvitkom drutvenih
prilika.
Jevrejstvo postie svoj vrhunac dovrenjem graanskog
drutva, ali graansko drutvo se dovrava tek u kranskom
svijetu. Samo pod vladavinom kranstva koje sve nacionalne,
prirodne, moralne, teorijske odnose ini ovjeku vanjskim
odnosima, moglo se graansko drutvo potpuno odvojiti od
dravnog ivota, potrgati .sve rodne veze ovjeka, postaviti
egoizam, sebinu potrebu na mjesto ovih rodnih veza,
rastvoriti ovjekov svijet u svijet atomistikih, neprijateljski
suprotstav- ljenih individuuma.
Kranstvo je proizalo iz jevrejstva. Ono se opet
80

rastvorilo u jevrejstvu.
Kranin je od samog poetka bio teoretizirajui Jevrej, a
Jevrej je prema tome, praktian kranin; a praktian
kranin je opet postao Jevrej.
Kranstvo je samo prividno prevladalo realno jevrejstvo.
Ono je bilo suvie uzvieno, suvie spiritua- listiko, da bi
grubost praktine upotrebe uklonilo na drugi nain do
uzdizanjem u plavetnilo neba.
! Kranstvo je sublimna misao jevrejstva, jevrejstvo je prosta
primjena kranstva, ali je ta primjena mogla postati opom,
tek poto je kranstvo, kao gotova religija, teoretski dovrilo
samootuenje ovjeka od sebe i od prirode.
Jevrejstvo je tek tada moglo postii opu vlast i ospoljenog ovjeka, ospoljenu prirodu uiniti otuivom,
prodajnim predmetima, koji su pali u ropstvo egoistine
potrebe, torbarenja.
Ospoljavanje je praksa ospoljenja. Kao to ovjek, dok je
religiozan, znade samo opredmetiti svoje bie na taj nain, to
ga ini tuim, fantastinim biem, tako se on pod vlau
egoistine potrebe moe ispoljavati samo praktiki,
proizvoditi predmete samo praktiki, podreujui svoje
proizvode kao i svoju djelatnost vlasti tueg bia i pridajui
im znaenje tueg bia novca.
Kranski egoizam blaenstva nuno se mijenja u svojoj
dovrenoj praksi u tjelesni egoizam Jevreja, nebeska potreba
u zemaljsku, subjektivizam u sebinost. Mi ne objanjavamo
ilavost Jevreja iz njegove religije, nego, naprotiv, iz ljudske
osnove njegove religije, iz pratkike potrebe, iz egoizma.
Budui da se realna sutina Jevreja na opi nain
ostvarila, posvjetovila u graanskom drutvu, zato graansko
drutvo nije moglo uvjeriti Jevreja u nestvar- nost njegove
religiozne sutine, koja je upravo samo idealno gledite
praktike potrebe. Sutinu dananjeg
Jevreja ne nalazimo, dakle, samo u pet knjiga Mojsije- vih ili
u talmudu, nego u suvremenom drutvu, ne kao apstraktnu,
nego u najviem stupnju empirijsku sutinu, ne samo kao
ogranienost Jevreja, nego kao ogranienje drutva.
Cim drutvo uspije da ukine empirijsku sutinu jevrejstva,
torbarenje i njegove pretpotsavke, Jevrej e biti onemoguen,
jer njegova svijest nee vie imati predmeta, jer e

subjektivna baza jevrejstva, praktika potreba, biti

oovjeena, jer e sukob ovjekove indi- vidualno-osjetilne
egzistencije s generikom egzistencijom biti ukinut.
Drutvena emancipacija Jevreja jest emancipacija, drutva
od jevrejstva.

Karl Marx

PRILOG KRITICI HEGELOVE FILOZOFIJE

PRAVA
UVOD

Za Njemaku je kritika religije u sutini zavrena, a kritika

religije je pretpostavka svake kritike.
Profana egzistencija zablude kompromitirana je poto je
opovrgnuta njena nebeska oratio pro aris et focis.22 ovjek koji je
u fantastinoj zbiljnosti neba, gdje je traio nadovjeka, naao
samo odraz samoga sebe, nee vie biti sklon da nalazi samo
privid samoga sebe, samo neovjeka tamo gdje trai i mora
traiti svoju istinsku zbiljnost.
Temelj ireligiozne kritike jest: ovjek stvara religiju, religija
ne stvara ovjeka. Religija je, dodue, samosvijest i
samoosjeanje ovjeka koji sebe ili jo nijcj stekao ili je sebe ve
ponovo izgubio. Ali ovjek nije apstraktno bie koje se nalazi
izvan svijeta. ovjek, to je ovjekov svijet, drava, drutvo. Ova
drava, ovo drutvo proizvodi religiju, iskrivljenu svijest o
svijetu, jer je ono izopaeni svijet. Religija je opa teorija ovoga
svijeta, njegov enciklopedijski kompendijum, njegova logika u
popularnom obliku, njegov spiritualistiki point-dhonneur,23
njegov entuzijazam, njegova moralna sankcija, njegova
sveana dopuna, njegov opi razlog utjehe i opravdanja. Ona je
fantastino ostvarenje ovjekova bia, jer ovjekovo bie ne
posjeduje istinsku zbiljnost. Borba protiv religije je, dakle;
posredno borba protiv onoga svijeta, iji je duhovna aroma
religija.
Religijska bijeda je jednim dijelom izraz zbiljske bijede, a
jednim dijelom protest protiv zbiljske bijede. Religija je uzdah
22
23

Molitva za dom i ognjite

Pitanje asti

82

potlaenog stvorenja, dua svijeta bez srca, kao to je i duh

bezdunih prilika. Ona je opijum naroda.
Prevladavanje religije kao iluzorne sree naroda zahtjev je
njegove zbiljske sree. Zahtjev da napusti iluzije o svome stanju
jest zahtjev da napusti stanje u kome su iluzije potrebne. Dakle,
kritika je religije u klici kritika doline suza iji je oreol religija.
Kritika je potrgala imaginarno cvijee s lanca ne zato da bi
ovjek nosio lanac bez fantazije, bez radosti, nego da bi lanac
odbacio i brao ivi cvijet. Kritika religije razoarava ovjeka da
bi mislio, radio, oblikovao svoju zbiljnost kao razoaran ovjek,
kao ovjek koji je doao do razuma, da bi se kretao oko samoga
sebe i time oko svog zbiljskog sunca. Religija je samo iluzorno
sunce koje se okree oko ovjeka sve dotle dok se on ne bude
kretao oko samoga sebe.
Dakle, zadatak je historije, poto je iezao ono- strani svijet
istine, da uspostavi istinu ovoga svijeta. Prije svega zadatak je
filozofije koja se nalazi u slubi historije, poto je demaskiran
sveti oblik ovjekova samootuenja, da demaskira otuenje u
njegovim nesvetim oblicima. Kritika neba pretvara se time u
kritiku zemlje, kritika religije u kritiku prava, kritika teologije u
kritiku politike.
Ovo izlaganje jedan prilog tome radu nado- vezuje se
prije svega ne na original, nego na kopiju, na njemaku
filozofiju drave i prava, jedino iz razloga to se ona nadovezuje
na Njemaku.
Ako bi se htjelo nadovezati na sam njemaki status quo,
iako na jedino pogodan nain, tj. negativno, rezultat bi uvijek
ostao anakronizam. ak i porica- nje nae politike sadanjosti
nalazi se kao zaprae- na injenica u historijskoj ropotarnici
modernih naroda. Ako poriem napudrane perine, jo uvijek
imam nenapudrane perine. Ako poriem njemake prilike iz
1843. godine, nalazim se po francuskom raunanju vremena
jedva u 1789. godini, a jo manje u aritu sadanjice.
Njemaka historija se hvalie jednim pokretom koji nijedan
narod na historijskom nebu nije sproveo prije nje, niti e uiniti
kasnije. Mi smo naime uestvovali u restauracijama modernih
naroda, a da nismo uestvovali u njihovim revolucijama. Mi
smo bili restaurirani, prvo, jer su se drugi narodi usudili da
dignu revoluciju i drugo, to su drugi narodi trpjeli
kontrarevoluciju, jedanput zato to su se nai gospodari Jjojali,
a drugi put zato to se nai gospodari nisu bojali. Sa svojim
pastirima na elu mi smo se samo jednom nalazili u drutvu
slobode, na dan njena pogreba.
83

kola, koja podlost dananjice opravdava podlou

jueranjice, kola koja proglaava buntovnikim svaki krik
kmeta protiv knute, samo ako je knuta stara, postala
nasljednom, historijskom knutom, kola kojoj historija, kao bog
Izraela svome sluzi Mojsiju, pokazuje samo svoj a posteriori, ta
historijska pravna kola izmislila bi zbog toga njemaku
historiju, kad sama ne bi bila pronalazak njemake historije.
Ona, Shylock ali Shylock-lakej, zaklinje se na svaku funtu
mesa ko- koja je izrezana iz narodnog srca, na svoju
priznanicu, svoju historijsku priznanicu, svoju kranskogerman- sku priznanicu.
Nasuprot tome, dobroduni entuzijasti, oboavaoci svega
njemakoga po krvi i slobodoumni po refleksiji, trae nau
historiju slobode s one strane nae historije, u teutonskim
praumama. Ali ime se naa historija slobode razlikuje od
historije slobode divljeg vepra, ako se ona moe nai samo u
umama? Osim toga poznato je: kako viemo u umu, tako
odjekuje iz ume. Dakle, mir teutonskim praumama!
Rat njemakim prilikama! Svakako! One su ispod nivoa
historije, one su ispod svake kritike, ali one ostaju predmet
kritike, kao to zloinac koji je ispod nivoa ovjenosti, ostaje
predmet krvnika. U borbi s njima kritika nije .strast glave, ona
je glava strasti. Ona nije anatomski no, ona je oruje. Njen
predmet je njen neprijatelj kojega ona ne eli opovri, nego
unititi. Jer je duh tih prilika opovrgnut. Same po sebi one nisu
objekti vrijedni panje, nego su egzistencije koliko prezrive
toliko i prezrene. Kritici nije potrebno samospo- razumijevanje
s tim predmetom, jer je ona s njim naisto. Ona se ne prikazuje
vie kao samosvrha, nego jo samo kao sredstvo. Njezin glavni
patos je indignacija, njen glavni posao je denuncijacija.
Treba da se opie uzajamni potmuli pritisak svih
drutvenih sfera jedne na drugu, ope i pasivno nezadovoljstvo,
ogranienost koja se upravo toliko priznaje koliko i ne priznaje,
a sve to obuhvaeno u okvirima jednoga sistema vladavine,
koji, ivei od odranja svih bijeda, sam nije nita drugo do
bijeda na vlasti.
Kakav prizor! Podjela drutva, koja se nastavlja u
beskonanost, na najrazliitije rase koje se suprotstavljaju
jedna drugoj s malim antipatijama, neistim sa- vjestima i
grubom prosjenou, s kojima, ba zbog njihova uzajamnog
dvosmislenog i sumnjiavog stava, sa svima bez razlike, mada
s razliitim formalnostima, njihovi gospodari postupaju kao s
egzistencijama koje su im date u koncesiju. I samu tu injenicu
84

da se nad njima gospodari, vlada, da ih se posjeduje, one moraju

da priznaju i ispovijedaju kao koncesiju neba. A na drugoj
strani sami ti gospodari ija je veliina u obrnutom razmjeru s
njihovim brojem!
Kritika koja se bavi tim sadrajem jest kritika u borbi, a u
borbi se ne radi o tome da li je protivnik plemenit, dostojan,
zanimljiv protivnik, nego se radi o tome da ga se pogodi. Radi se
o tome da se Nijemcima ne dozvoli nijedan momenat
samoobmane i rezignacije. Stvarni pritisak mora se uiniti jo
nesnosnijim na taj nain to e mu se dodati svijest o pritisku,
sramota jo sramotnijom tako to e se objelodaniti. Svaka
sfera njemakog drutva mora se opisati kao partie honteuse24
njemakog drutva, ti okamenjeni odnosi moraju se prisiliti na
igranje na taj nain to e im se otpjevati njihova vlastita
melodija! Narod se mora uiti da se uplai samoga sebe, da bi
mu se ulila hrabrost. Time se ispunjava neotklonjiva potreba
njemakog naroda, a potrebe naroda su u sutini krajnji razlozi
njihova zadovoljenja.
Cak i za savremene narode ne moe ova borba protiv
ogranienosti sadraja njemakog status quoa biti bez
interesa, jer je njemaki status quo oito dovrenje ancien
regimea,25 a ancien regime je skriveni nedostatak moderne
drave. Borba protiv njemake politike sadanjosti jest borba
protiv prolosti savremenih naroda, a uspomene na tu prolost
jo uvijek ih optereuju. Pouno je za njih da vide kako ancien
regime, koji je kod njih doivio svoju tragediju, igra svoju komediju kao njemaki fantom. Tragina je bila historija ancien
regimea tako dugo, dok je bio preegzistirajua sila svijeta, a
sloboda, naprotiv, bila pomisao pojedinca, jednom rijei tako
dugo, dok je on sam vjerovao i morao vjerovati u svoju
opravdanost. Sve dotle dok se ancien regime kao postojei
svjetski poredak borio s jednim svijetom koji je tek nastajao,
na njegovoj strani je bila svjetsko historijska zabluda, ali
nikakva lina zabluda. Zato je njegova propast bila tragina.
Nasuprot tome, sadanji njemaki poredak, anahro- nizam,
flagrantna protivrjenost ope priznatim aksiomima, cijelom
svijetu izloena nitavnost ancien regimea, samo jo uobraava
da vjeruje u samoga sebe i zahtijeva od svijeta da to isto
uobraava. Kad bi on vjerovao u svoje vlastito bie, zar bi ga
skrivao pod prividom jednog tueg bia i traio svoj spas u lice24
25

sramni dio
Stari poredak, tj. prije 1789. godine

85

mjerstvu i sofizmu? Moderni ancien regime samo je jo

komedijant jednoga svjetskog poretka iji su zbiljski heroji
umrli. Historija je temeljita i prolazi mnoge faze kad
sahranjuje jedan stari oblik. Posljednja faza jednog svjetsko
historijskog oblika jest njegova komedija. Grki bogovi koji su
jednom ve tragino bili smrtno ranjeni u Eshilovu Okovanom
Prometeju, morali su jo jednom komino umrijeti u
Lukijanovim Dijalozima. Zato ovakav tok historije? Da bi se
ovjeanstvo veselo rastalo od svoje prolosti. Ovo veselo
historijsko odreenje traimo za politike sile Njemake.
Meutim, im se sama moderna politiko socijalna zbiljnost
podvrgne kritici, im se, dakle, kritika uzdigne do istinskih
ljudskih problema, nalazi se izvan njemakog status quoa, ili bi
inae svoj predmet razmatrala ispod nivoa toga predmeta.
Jedan primjer! Odnos industrije, uope odnos svijeta bogatstva
prema politikom svijetu, glavni je problem savremenog doba.
U kom obliku poinje ovaj problem zanimati Nijemce? U obliku
zatitnih carina, sistema prohibicije, nacionalne ekonomije.
Oboavanje svega njemakoga prelo je iz ovjeka u materiju, i
tako su se jednoga jutra nai vitezovi pamuka i heroji eljeza
pretvorili u patriote. U Njemakoj se dakle poinje priznavati
suverenost monopola u unutranjosti na taj nain to mu se
daje suverenost prema van. Dakle, u Njemakoj se sada poinje
s onim to se u Francuskoj i Engleskoj poelo zavravati. Stari
truli poredak protiv koga su te -zemlje teoretski u pobuni, i
koji one jo samo podnose kao to se podnose lanci,
pozdravljaju u Njemakoj kao svitanje zore jedne lijepe
budunosti koja se jedva jo usuuje da iz lukave26 teorije
prijee u naj3 nepotedniju praksu. Dok u Francuskoj i
Engleskoj problem glasi: politika ekonomija ili vladavina drutva nad bogatstvom, dotle u Njemakoj glasi: nacionalna
ekonomija ili vladavina privatnog vlasnitva nad nacionalnou. U
Francuskoj i Engleskoj treba dakle ukinuti monopol koji se
razvio do svojih krajnjih kon- zekvencija; u Njemakoj treba ii
do krajnjih konze- kovencija monopola. Tamo se radi o
rjeenju, a ovdje tek o sukobu. To je dovoljan primjer za
njemaki oblik savremenih problema, primjer kako je naa
historija, slino nevjestom regrutu, imala dosad samo zadatak
da ponavlja otrcane prie.

26
Igra rijei: listige Theorie (lufcaua teorija) aluzija na njemakog
ekonomista Friedricha Lista, propovjednika krajnjeg protekcionizma.

86

Dakle, ako cjelokupni njemaki razvoj ne bi iziao izvan

njemakog politikog razvoja, Nijemac bi mogao uestvovati u
problemima sadanjice najvie onoliko, koliko u njima moe
uestvovati jedan Rus. Samo ako pojedinac nije vezan
granicama nacije, cijela nacija jo je manje osloboena
osloboenjem jedne individue. Skiti se nisu ni koraka primakli
grkoj kulturi zato to je Grka meu svoje filozofe ubrajala i
jednog Skita.
Na sreu, mi Nijemci nismo Skiti.
Kao to su stari narodi doivljavali svoju prethistoriju u
imaginaciji, u mitologiji, tako smo mi Nijemci doivljavali svoju
kasniju historiju u mislima, u filozofiji. Mi smo filozofski
savremenici sadanjice, a da nismo njeni historijski
savremenici. Njemaka je filozofija idealno produenje
njemake historije. Ako mi dakle umjesto oeuvres
incompletes27 nae realne historije kritiziramo oeuvres
posthumes28 nae idealne historije, filozofiju, onda je-naa
kritika u sreditu pitanja o kojima sadanjica veli: that is the
question.3 Ono to je kod naprednih naroda praktino
razilaenje s modernim dravnim prilikama, to je u Njemakoj,
gdje to stanje jo niti ne postoji, najprije kritiko razilaenje s
filozofskim odrazom toga stanja.
Njemaka filozofija prava i drave jedina je njemaka
historija koja stoji al pari sa slubenom modernom
sadanjicom. Stoga njemaki narod mora ovu historiju snova
povezati sa svojim postojeim prilikama i podvri kritici ne
samo ovo postojee stanje, nego istovremeno i njegov apstraktni
nastavak. Njegova budunost ne moe se ograniiti ni na
neposrednu negaciju njegova realnog, niti na neposredno
izvrenje njegova idealnog dravnog i pravnog stanja, jer se
nepo-

Nedovreno djelo
To je pitanje

27
1

87

redna negacija njegova realnog stanja sadri u njegovu

misaonu stanju, a neposredno izvrenje njegova Idealnog
stanja ve se gotovo preivjelo u shvaanju susjednih naroda.
Stoga praktika politika partija u Njemakoj s pravom
zahtijeva negaciju filozofije. Njena se greka ne sastoji u tome
zahtjevu, nego u ostajanju kod toga zahtjeva koji ona niti
ozbiljno provodi, niti ga moe provesti. Ona vjeruje da ovu
negaciju moe izvriti na taj nain to filozofiji okree lea i
okrenute glave mrmlja o njoj nekoliko srditih i banalnih fraza.
Uslijed svog ogranienog horizonta ona ne ubraja filozofiju u
krug njemake zbiljnosti, ili uobraava da je ona ak ispod
njemake prakse i ispod teorija koje joj slue. Vi zahtijevate da
treba nadovezati na zbiljske klice ivota, ali zaboravljate da je
zbiljska klica ivota njemakog naroda bujala dosad samo u
njegovoj lubanji. Jednom rijei: vi ne moete filozofiju ukinuti a
da je ne ostvarite.
Istu greku, samo s obrnutim faktorima, poinila je
teoretska politika partija koja vodi porijeklo od filozofije.
Ona je uoila u sadanjoj borbi samo kritiku borbu filozofije
s njemakim svijetom, a nije pomislila da i sama dosadanja
filozofija pripada ovome svijetu i da je njegova, iako idealna,
dopuna. Kritika prema svome protivniku, ona se drala
nekritiki prema samoj sebi, jer je polazila od pretpostavki
filozofije i ostajala kod njenih datih rezultata, ili je s druge
strane donijete zahtjeve i rezultate izdavala za neposredne
zahtjeve i rezultate filozofije, iako ove pretpostavljajui
njihovo opravdanje moemo naprotiv dobiti samo negacijom
dosadanje filozofije, filozofije kao filozofije. Zadravamo sebi
pravo da dademo detaljniji opis ove partije. Njen osnovni
nedostatak moe se svesti na ovo: ona je mislila da moe
ostvariti filozofiju a da je ne ukine.
Kritika njemake filozofije drave i prava, kojoj je Hegel dao
najdosljedniji, najbogatiji i posljednji oblik, jest oboje: kako
kritika analiza savremene drave i s njom povezane zbiljnosti,
tako i odluna negacija cjelokupnog dosadanjeg naina
njemake politike i pravne svijesti, iji je najugledniji,
najuniverzalniji, na rang nauke uzdignuti izraz upravo sama
spekulativna filozofija prava. Ako je samo u Njemakoj bila
mogua spekulativna filozofija prava, to apstraktno, nadosjetilno miljenje o modernoj dravi, ija zbiljnost ostaje onaj
svijet, makar taj svijet leao samo s onu strane Rajne: to
je, obrnuto, upravo tako bila mogua njemaka misaona
9
slika o modernoj dravi, koja apstrahira od zbiljskog 7

ovjeka, samo zato to i ukoliko sama savremena drava

apstrahira od zbiljskog ovjeka, ili zadovoljava cijelog ovjeka
samo na imaginaran nain. Nijemci su u politici mislili ono, to
su drugi narodi inili. Njemaka je bila njihova teorijska savjest.
Apstraktnost i oholost njenog miljenja ila je u korak s
jednostranou i nezgrapnou njene zbiljnosti. Dakle, ako
status quo njemakog dravnog ureenja izraava dovrenje
ancien regimea, tog koloa u tijelu modeme drave, onda status
quo njemake nauke o dravi izraava nesavrenost savremene
drave, tronost samog njenog tijela.

89

Ve kao odluni protivnik dosadanjeg naina njemake

politike svijesti, kritika spekulativne filozofije prava ne nalazi
svoj cilj u samoj sebi, ve u zadacima, za ije rjeenje postoji
samo jedno sredstvo: praksa.
Postavlja se pitanje: moe li Njemaka doi do prakse la
hauteur des principes29, tj. do revolucije koja e je podii ne samo
na slubeni nivo savremenih naroda, nego na ljudsku visinu koja
e biti neposredna budunost ovih naroda?
Oruje kritike svakako ne moe zamijeniti kritiku oruja,
materijalna sila mora biti oborena materijalnom silom, ali i
sama teorija postaje materijalna sila kad zahvati mase. Teorija
je sposobna da zahvati mase im ukazuje ad hominem30, a ona
ukazuje ad hominem im postane radikalna. Biti radikalan
znai zahvatiti stvar u korijenu. A korijen ovjeka jest ovjek
sam. Oigledan dokaz za radikalizam njemake teorije, dakle
za njenu praktiku energiju, jest njeno polaenje od odlunog,
pozitivnog prevladavanja religije. Kritika religije zavrava
uenjem da je ovjek najvie bia za ovjeka, dakle, kategorikim
imperativom: da sc srue svi odnosi u kojima je ovjek ponieno,
ugnjeteno, naputeno, prezreno bie, odnosi, koji se ne mogu
bolje opisati nego uzviko.m jednog Francuza prilikom
projektiranja poreza na pse: jadni psi! S vama ele postupati
kao s ljudima!
ak i historijski, teorijska emancipacija ima za Njemaku
specifino praktiko znaenje. Naime, revolucionarna prolost
Njemake je teorijska, to je reformari ja. Kao to je onda
revolucija poela u glavi kaluera tako danas poinje u glavi
filozofa.
Luther je svakako pobijedio ropstvo iz pobonosti. jer je na
njegovo mjesto stavio ropstvo iz uvjerenja. On je slomio vjeru u
autoritet, jer je restaurirao autoritet vjere. On je popove
pretvorio u laike, jer je laike pretvorio u popove. On je ovjeka
oslobodio vanjske religioznosti, jer je religioznost uinio
njegovom unutranjou. On je tijelo oslobodio lanaca, jer je
lancima okovao srce.
Ali, ako protestantizam nije bio pravo rjeenje, on jo bio
pravo postavljanje zadatka. Laik se sada nije morao boriti s
popom izvan sebe, on se morao boriti sa svojim vlastitim
unutranjim popom, sa svojom popovskom prirodgm. I ako je
protestantsko pretvaranje njemakih laika u popove
Na visini principa
*90
Na ovjeka
29

emancipiralo laike pape kneeve s njihovim klerom,

privilegirane i filistre, onda e filozofsko pretvaranje popovskih
Nijemaca u ljude emancipirati narod. Ali kao to emancipacija
nije zastala kod kneeva, tako ni sekularizacija dobara nee
zastati kod pljake crkava, to je osobito provela u djelo
licemjerna Pruska. Tada se seljaki rat, najradikalnija
injenica njemake historije, razbio na teologiji. Danas, kad je
razbijena sama teologija, na status quo, najneslobodnija
injenica njemake historije, razbit e se na filozofiji. Uoi
reformacije slubena Njemaka bila je najpokorniji sluga
Rimu. Uoi svoje revolucije

91

ona je pokorni sluga onih koji su manji od Rima, Prusa i

Austrije, junkera i filistara.
Meutim, ini se da radikalnoj njemakoj revoluciji stoji
nasuprot glavna tekoa.
Revolucijama je, naime, potreban pasivan elemenat,
materijalna osnova. Teorija se u jednom narodu uvijek samo
utoliko ozbiljuje, ukoliko je ozbiljenje njegovih potreba. Da li e
sada ogromnom razdoru izmeu zahtjeva njemakih misli i
odgovora njemake zbiljnosti odgovarati isti razdor graanskog
drutva s dravom i sa samim sobom? Da li e teorijske potrebe
biti neposredno praktike potrebe? Nije dovoljno da misao
stremi ozbiljenju, sama zbiljnost mora stremiti prema misli.
Ali Njemaka nije istovremeno sa savremenim narodima
dostigla srednje stupnjeve politike emancipacije. ak ni
stupnjeve koje je teorijski prevladala, praktiki jo nije
postigla. Kako bi ona trebala jednim salto mortale da preskoi
ne samo svoje vlastite prepreke, nego istovremeno i prepreke
savremenih naroda, prepreke koje mora u zbiljnosti osjetiti kao
osloboenje od svojih zbiljskih prepreka i cilj kome mora da
tei? Radikalna revolucija moe biti samo revolucija radikalnih
potreba, ije pretpostavke i mjesta roenja, ini se, ba
nedostaju.
Ali, ako je Njemaka pratila razvoj savremenih naroda
samo apstraktnom djelatnou miljenja, ne uestvujui
aktivno u zbiljskim borbama toga razvoja, ona je s druge
strane dijelila patnje toga razvoja, ne dijelei njegove uitke,
niti njegova djelomina zadovoljstva. Apstraktnoj djelatnosti
na jednoj strani odgovara apstraktna patnja na drugoj. Stoga
e se Njemaka prije nego to je ikada stajala na nivou evropske emancipacije nai jednoga dana na nivou evropskog rasula.
Ona e se moi uporediti s fetiistom koji vene od bolesti
kranstva.
Ako najprije promatramo njemake vlade, onda nalazimo da
uslijed vremenskih odnosa, uslijed poloaja Njemake, uslijed
stanovita njemakog obrazovanja, napokon, gonjene svojim
vlastitim sretnim instinktom, one kombiniraju civilizirane
nedostatke modernog svijeta drava, ije prednosti nemamo, s
barbarskim nedostacima ancien rigimea kojih imamo u izobilju
tako da Njemaka mora sve vie participirati, ako ne u razumu, a ono barem u nerazumnosti dravnih oblika koji su
izvan podruja njenog status quoa. Postoji li npr. na svijetu
zemlja koja kao tzv. konstitucionalna Njemaka tako naivno
dijeli sve iluzije konstitucional- nog dravnog ureenja, ne
92

dijelei njegove realnosti. Ili, nije li to nuno bila domiljatost

njemake vlade da spoji patnje cenzure s patnjama francuskih
septembarskih zakona koji pretpostavljaju slobodu tampe!
Kao to su se u rimskom Panteonu nali bogovi svih nacija,
tako e se u svetom rimskom njemakom carstvu nai grijesi
svih oblika drave. Da li e ovaj eklekticizam dosei dosad
nesluenu visinu, zato jami osobito politiko-estetska
prodrljivost jednog njemakog kralja, koji namjerava da igra
sve uloge kraljevstva, kako feudalnoga tako i birokratskoga,
kako
apsolutnoga
tako
i
konstitucionalnoga,
kako
autokratskoga tako i demokratskoga, ako ne u osobi naroda,
onda barem u vlastitoj osobi, ako ne za narod, onda barem za
samoga sebe. Njemaka, kao nedostatak politike savremenosti
koji se konstituirao u svoj posebni svijet, nee moi poruiti
specifino njemake prepreke, a da ne porui ope prepreke
politike sadanjice.
Za Njemaku nije utopijski san radikalna revolucija,
opeovjeanska emancipacija, nego naprotiv, djelomina, samo
politika revolucija, revolucija koja ostavlja stupove kue. Na
emu se zasniva djelomina Nnmo politika revolucija? Na tome,
to se jedan dio graanskog drutva emancipira i dospijeva do
ope vlasti, na tome, to jedna odreena klasa poduzima opu
emancipaciju drutva iz svoga posebnog poloaja. Ova klusa
oslobaa cijelo drutvo, ali samo pod pretpostavkom da se
cijelo drutvo nalazi u poloaju ove klase, npr. da ima ili da po
volji moe stei novac i obrazovanje.
Nijedna klasa graanskog drutva ne moe igrati ovu
ulogu, a da ne izazove u sebi i u masi trenutak entuzijazma,
trenutak kad se bratimi i stapa s drutvom uope, kad se
zamjenjuje s njim i kada je drutvo osjea i priznaje kao svoga
opeg predstavnika, trenutak kad su njeni zahtjevi i prava
uistinu prava i zahtjevi samoga drutva, kad je ona zaista
glava i srce drutva. Samo u ime opih prava drutva moe
jedna posebna klasa polagati pravo na opu vlast. Za osvajanje
ovog emancipatorskog poloaja, a time i za politiko
iskoritavanje svih sfera drutva u interesu vlastite sfere, nisu
dovoljni samo revolucionarna energija i duhovno osjeanje
svoje vrijednosti. Da bi se revolucija jednog naroda i
emancipacija jedne posebne klase graanskog drutva
poklapala, da bi jedan stale vaio kao stale cijeloga dutva,
zato se moraju, obrnuto, svi nedostaci drutva koncentrirati u
jednoj drugoj klasi, zato mora jedan odreeni stale biti stale
ope smetnje, otjelovljenje opih prepreka, zato mora jedna
93

posebna socijalna sfera vaiti kao notorni zloin cijeloga

drutva, tako da se osloboenje od te sfere pojavljuje kao ope
samoosloboenje. Da bi jedan stale bio par excellencel stale
osloboenja, zato mora, obrnuto, jedan drugi stale oigledno
biti stale podjarmljivanja. Ope negativno znaenje
francuskog plemstva i francuskog klera uvjetovalo je ope
pozitivno znaenje buroazije, klase koja je s njima neposredno
graniila i koja im se suprotstavljala.
Ali svakoj posebnoj klasi u Njemakoj manjka ne samo
dosljednost, otrina, hrabrost, bezobzirnost, to bi je oznailo
kao negativnog predstavnika -drutva. Upravo isto tako
nedostaje svakom staleu ona irina due, koja se, makar samo
trenutno, indentificira s narodnom duom, ona genijalnost koja
materijalnu silu oduevljava za osvajanje politike vlasti, ona
revolucionarna smjelost koja protivniku dobacuje prkosnu
parolu: ja sam nita, a morao bih biti sve. Glavnu osnovu njemakog morala i potenja, ne samo individue, nego i klasa, ini
naprotiv onaj suzdrani egoizam koji istie svoju ogranienost i
doputa da se ona istie protiv njega.
1

U pravom smislu rijei 102

Stoga odnos razliitih sfera njemakog drutva nije dramski

nego epski. Svaka od njih poinje postajati svjesna sebe i
smjetati se pored drugih sa svojim posebnim zahtjevima, ne
onda kada je ugnjetavaju, nego im bez njenog sudjelovanja
uvjeti vremena stvore drutvenu podlogu, na koju ona sa svoje
strane moe vriti pritisak. ak moralni ponos njemake srednje
klase zasniva se samo na svijesti da je ona opi predstavnik
filistarske prosjenosti svih ostalih klasa. Stoga nisu samo
njemaki kraljevi ti koji mal-a-propos31 dospijevaju na
prijestolje, nego svaka sfera graanskog drutva doivljava
poraz prije nego Sto je slavila pobjedu, razviju svoju vlastitu
prepreku prije nego to je savladala prepreku koja joj se
suprotstavlja, istie svoju uskogrudnost prije nego to je mogla
istai svoju ve- likodunost, tako da ak i prilika za veliku
ulogu uvijek prije proe nego to je postojala, tako da se svaka
klasa, im pone borbu s klasom koja se nalazi iznad nje,
zaplie u borbu koja je ispod nje. Stoga se kneevstvo nalazi u
borbi s kraljevstvom, birokrat u borbi s plemstvom, bourgeois u
borbi sa svima njima, dok proleter ve poinje da ulazi u borbu
protiv bourgeoisa. Srednja klasa jedva se usuuje da sa svoga
31

u nezgodan as

stanovita prihvati misao o emancipaciji, a razvoj drutvenih

prilika, kao
i napredak politike teorije uikazuju ve da je samo ovo
stanovite zastarjelo, ili je bar problematino.
U Francuskoj je dovoljno da ovjek neto jest, pa da eli da
bude sve. U Njemakoj ovjek ne smije biti nita, ako ne eli da
se odrekne svega. U Francuskoj je djelomina emancipacija
osnova univerzalne emancipacije. U Njemakoj je univerzalna
emancipacija con- ditio sine qua non32 stavke djelomine. U
Francuskoj mora zbiljnost roditi putpunu slobodu, a u
Njemakoj slobodu mora roditi nemogunost postepenog
oslobaanja. U Francuskoj je svaka klasa naroda politiki idealist i ne osjea se najprije kao posebna klasa, nego kao
predstavnik socijalnih potreba uope. Dakle, uloga

neophodan uvjet

95

emandpatora prelazi redom u dramatskom kretanju na

razliite klase francuskog naroda, dok napokon ne stigne do
klase koja vie ne ozbiljuje drutvenu slobodu pod
pretpostavkom izvjesnih uvjeta koji lee izvan ovjeka, a koje
je ipak stvorilo ljudsko drutvo, nego naprotiv, organizira sve
uvjete ljudske egzistencije pod pretpostavkom drutvene
slobode. U Njemakoj naprotiv, gdje je praktiki ivot jednako
tako bez duha, kao to je duhovni ivot nepraktian, nijedna
klasa graanskog drutva nema ni potrebu ni sposobnost za
opu emancipaciju, dok na to ne bude prisiljena svojim
neposrednim poloajem, materijalnom nunou, samim svojim
lancima.
Gdje je dakle pozitivna mogunost njemake emancipacije?
Odgovor: U formiranju jedne klase vezane radikalnim
lancima, klase graanskog drutva koja nije klasa graanskog
drutva, stalea koji je raspad svih stalea, sfere koja
posjeduje univerzalni karakter svojim univerzalnim patnjama
i koja ne trai nikakvo posebno pravo, jer joj nije uinjena
nikakva posebna nepravda, nego nepravda uope, koja se vie
ne moe pozivati na historijsko, nego samo na ovjeansko
pravo, koja se ne nalazi u jednostranoj suprotnosti prema
posljedicama njemakog dravnog ureenja, nego u svestranoj
suprotnosti prema pretpostavkama toga ureenja, napokon,
jedna sfera koja se ne moe emancipirati a da se ne
emancipira od svih ostalih sfera drutva i da time ne
emancipira sve ostale sfere drutva, koja je jednom rijei
potpuni gubitak ovjeka, koja dakle moe sebe zadobiti samo
potpunim ponovnim zadobivanjem ovjeka. Ovo raspadanje
drutva u obliku posebnog stalea jest proletarijat.
Proletarijat poinje nastajati u Njemakoj tek uslijed
prodiranja industrijskog pokreta, jer se proletarijat ne stvara
prirodno nastalim, nego vjetaki proizvedenim siromatvom,
ne od ljudske mase koja je pritisnuta mehaniki, teinom
drutva, nego od ljudske mase koja je proizala iz njegova
akutnog raspadanja, prvenstveno
iz raspadanja srednjeg stalea, iako u njegove redove, kao
to se po sebi razumije, postepeno ulaze i prirodno nastala
sirotinja i kransko-germanski kmetski stale.
Kad proletarijat objavljuje raspadanje dosadanjeg
svjetskog poretka, onda on izraava samo tajnu svoga
vlastitog postojanja, jer on je faktiko raspadanje ovog
svjetskog poretka. Kad proletarijat zahtijeva negaciju
privatnog vlasnitva, tada on uzdie samo kao princip
96

drutva ono, to je drutvo uzdiglo kao njegov princip, to je

u njemu ve utjelovljeno kao negativni rezultat drutva, bez
njegova sudjelovanja. U odnosu na svijet koji nastaje
proleter se tada nalazi u istom pravu u kojem se nalazi
njemaki kralj u odnosu na nastali svijet, kad narod naziva
svojim narodom, a konja svojim konjem. Proglaavajui
narod svojom privatnom svojinom, kralj samo izraava da
je privatni posjednik kralj.
Kao to filozofija u proletarijatu nalazi svoje materijalno
oruje, tako proletarijat nalazi u filozofiji svoje duhovno
oruje, i im iskra misli bude temeljito udarila u ovo naivno
narodno tlo, izvrit e se emancipacija Nijemaca u ljude.
Rezimirajmo rezultat: Jedino praktiki mogue osloboenje Njemake jest osloboenje na stanovitu one
teorije koja ovjeka proglauje najviim biem ovjeka.
Emancipacija od srednjeg vijeka mogua je u Njemakoj
samo kao istovremena emancipacija od djelominih
prevladavanja srednjega vijeka. U Njemakoj ne moe biti
unitena nijedna vrsta ropstva, a da se ne uniti svako
ropstvo. Temeljita Njemaka ne moe se revo- lucionirati, a
da se ne revolucionira iz osnove. Emancipacija Nijemaca je
emancipacija ovjeka. Glava te emancipacije jest filozofija, a
njeno srce proletarijat. Filozofija se ne moe ostvariti bez
ukidanja proletarijata, proletarijat se ne moe ukinuti bez
ozbiljenja filozofije.
Kad budu ispunjeni svi unutranji uvjeti, njemako
uskrsnue bit e objavljeno snanom pjesmom galskog
pijetla.

Friedrich Engels

NACRT ZA KRITIKU NACIONALNE

EKONOMIJE
(Deutsch-franzosische Jahrbiicher, Pari 1844)

Nacionalna ekonomija nastala je kao prirodna posljedica proirenja trgovine, i s njom je, na mjesto
jednostavnog, nenaunog trgovanja stupio izgraen sistem
dozvoljene prevare, kompletna nauka o bogaenju.
Ova nacionalna ekonomija, ili nauka o bogaenju, koja
je nastala iz meusobne zavisti i lakomosti trgovaca, nosi
na elu peat najodvratnije sebinosti. ivjelo se jo u
naivnom shvaanju da su zlato i srebro bogatstvo i nije bilo

97

niega hitnijeg da se uini nego da se svagdje zabrani izvoz

plemenitih metala. Nacije su se suprotstavljale jedna
drugoj kao tvrdice, od kojih svaka objema rukama obuhvaa
svoju dragocjenu novanu kesu i gleda^sa zaviu i
sumnjienjem na svoga susjeda. Sva su sredstva bila
upotrebljavana da se izmami to je mogue vie gotova
novca od naroda s kojim se trgovalo i da se sretno unesen
novac lijepo zadri unutar carinske linije.
Najkonzekventnije provoenje ovog principa ubilo bi
trgovinu. Poeo se, dakle, prelaziti taj prvi stupanj; uvidjelo
se da kapital u sanduku lei mrtav, dok se u cirkulaciji
stalno umnoava. Odnos je postao ovje- niji, svoje dukate
slalo se kao mamce da bi ovi doveli sa sobom i druge i
spoznalo se da nita ne kodi ako se nekom A suvie plati
za njegovu robu sve dotle dok se nekom B moe prodati za
viu cijenu.

98

Na toj se osnovi izgradio merkantilni sistem. Pohlepni

karakter trgovine bio je ve neto skriven; nacije su se neto
pribliile, sklopile su trgovinske ugovore i ugovore o
prijateljstvu, meusobno su trgovalo, i radi veeg dobitka
ukazivale jedna drugoj svu moguu Ijubav i dobrotu. Ali u
osnovi je to bila stara lakomost za novcem i sebinost, i ta je s
vremena na vrijeme izbijala u ratovima koji su se u onom
periodu osnivali na trgovakoj zavisti. U tim ratovima se
takoer pokazalo da se trgovina, kao i pljaka osnivaju na
pravu jaega; bez ikakve grinje savjesti iznuivani su pomou
lukavstva ili nasilja takvi ugovori kakvi su smatrani
najpogodnijima.
Glavna taka u cijelom merkantilnom sistemu je teorija o
trgovinskoj bilansi. Pridravajui se, naime, jo uvijek stava da
zlato i srebro predstavljaju bogatstvo, unosnim poslovima su
smatrani samo oni koji bi na kraju u zemlju donijeli gotov
novac. Da bi se to pronalo, uporeivan je uvoz i izvoz. Ako se
vie izvezlo nego uvezlo, vjerovalo se da je diferencija u gotovu
novcu dola u zemlju i za tu diferenciju su se smatrali
bogatijima. Umjetnost ekonomista sastojala se, dakle, u tome
da se brinu za to kako bi krajem svake godino izvoz davao
povoljnu bilansu prema uvozu; i zbog te smijene iluzije
ubijeno je na hiljade ljudi! Trgovina treba takoer da pokae
svoje kriarske ratove i svoju inkviziciju.
Osamnaesti vijek, vijek revolucije, revolucinirao je i
ekonomiju; ali kao to su sve revolucije toga stoljea bile
jednostrane i zapele u suprotnosti, kao to je apstraktnom
spiritualizmu bio suprotstavljen apstraktni materijalizam,
monarhiji republika, boanskom pravu drutveni ugovor, tako
ni ekonomska revolucija nije prela preko te suprotnosti.
Pretpostavke su posvuda ostale; materijalizam nije napao
kransko preziranje i ponienje ovjeka, te je samo umjesto
kranskog boga ovjeku suprotstavio prirodu kao apsolut;
politika nije mislila na to da ispita pretpostavke drave po sebi
i za sebe; ekonomiji nije palo na pamet da pita za opravdanje
privatnog vlasnitva. Zato je nova ekonomija bila samo

polovian napredak; ona je bila primorana da izda i

porekne svoje vlastite pretpostavke, da pozove u pomo
sofistiku i licemjerstvo kako bi prikrila protivrjenosti u
koje se zaplela, kako bi dola do zakljuaka do kojih je nisu
tjerale njene pretpostavke, nego humani duh stoljea. Tako
je ekonomija usvojila ovjekoljubiv karakter; ona je
proizvoaima uskratila svoju naklonost i poklonila je
99

potroaima; ona je izigravala sveto gnuanje nad krvavim

strahotama merkantilnog sistema i proglasila trgovinu
vezom prijateljstva i ujedinjenja meu nacijama i individuumima. Sve je bilo sama rasko i krasota samo su uskoro
opet iskrsle pretpostavke i proizvele, nasuprot toj blistavoj
filantropiji, Malthusovu teoriju o stanovnitvu, najgrublji
barbarski sistem koji je ikada egzistirao, sistem oajanja
koji je oborio sva ona lijepa prianja o ljubavi prema
ovjeku i svjetskom graanstvu; one su proizvele i uzdigle
tvorniki sistem i moderno ropstvo, koje po neovjenosti i
okrutnosti nije nimalo zaostajalo za starim. Nova
ekonomija, sistem slobode trgovine zasnovan na Wealth of
Nations33 Ada- na Smitha, pokazuje se kao isto licemjerje,
nekon- zekventnost i nemoralnost koja se sada na svim podrujima suprotstavlja slobodnoj ovjenosti.
Ali zar Smithov sistem nije bio nikakav napredak?
Naravno da je bio i k tome jo nudan napredak. Bilo je
nuno da merkantilni sistem sa svojim monopolima i
saobraajnim smetnjama bude sruen, da bi prave
posljedice privatnog vlasnitva mogle doi na vidjelo; bilo je
nuno to su odstupili svi ti mali lokalni i nacionalni obziri
da bi borba naeg vremena mogla postati opa, ljudska
borba; bilo je nuno to je teorija privatnog vlasnitva
napustila isto empirijski, samo objektivni put istraivanja
i poprimila nauniji karakter koji ju je uinio odgovornom i
za posljedice i to je time prenijela stvar na ope ljudsko
podruje; bilo je nuno to je nemoralnost, sadrana u
staroj ekonomiji, dovedena do krajnosti s pokuajem da se
ona porekne i s licemjerjem koje je u nju ulo, a koje je bilo
nuna posljedica ovog pokuaja. Sve je to lealo u prirodi
stvari. Rado priznajemo da smo tek osnivanjem i razvijanjem
slobode trgovine mogli prevladati ekonomiju privatnog
vlasnitva, ali istovremeno moramo imati i pravo da tu
slobodu trgovine prikaemo u itavoj njenoj teoretskoj i
praktikoj nitavnosti.
Na e sud morati da bude utoliko stroi ukoliko
ekonomisti, koje treba da prosudimo, padaju u nae vrijeme.
Jer, dok su Smith i. Malthus zatekli u gotovu obliku samo
pojedine odlomke, dotle su noviji ekonomisti imali pred sobom
cijeli zavren sistem; sve kon- zekvencije su bile povuene,
protivrjenosti su dovoljno jasno izbile na vidjelo, a oni ipak
Bogatstvo naroda.
100

33

nisu pristupili ispitivanju premisa i jo uvijek su preuzimali

na sebe odgovornost za itav sistem. Ukoliko se ekonomisti
vie pribliuju sadanjici, utoliko se vie udaljuju od potenja.
Sa svakim napretkom vremena nuno se poveava namjerno
izopaavanje da bi ekonomiju odralo na visini vremena. Zato
je, npr., Ricardo krivlji od Adama Smitha, a Mac Culloch i Mili
od Ricarda.
Novija ekonomija ne moe pravilno ocijeniti ni merkantilni sistem, jer je sama jo jednostrana i obuzeta njegovim
pretpostavkama. Tek e stanovite koje se uzdie iznad
suprotnosti oba sistema, koje kritizira njihove zajednike
pretpostavke i polazi od isto ljudske, ope baze, tek e ono
moi naznaiti objema sistemima njihovo pravo mjesto.
Pokazat e se da su branioci slobode trgovine gori monopolisti
nego sami stari merkantilisti. Pokazat e se da se iza blistave
humanosti novijih ekonomista skriva barbarstvo o kome stari
ekonomisti nisu nita znali; da je zbrka pojmova kod starih jo
jednostavna i konzekventna prema neiskrenoj logici njihovih
napadaa i da nijedna od obiju partija ne moe drugoj
predbaciti neto to ne bi palo na nju samu. Stoga novfja
liberalna ekonomija i ne moe shvatiti obnavljanje
merkantilizma od strane Lista, dok je za nas stvar sasvim
jednostavna. Nekonzekventnost i dvostranost liberalne
ekonomije mora se nuno ponovo raspasti na svoje osnovne
sastavne dijelove. Kao to teologija mora ii ili natrag slijepom
vjerovanju ili naprijed slobodnoj filozofiji, tako sloboda
trgovine mora na jednoj strani proizvoditi obnavljanje
monopola, a na drugoj ukidanje privatnog vlasnitva.
Jedini pozitivni napredak koji je uinila liberalna
ekonomija jest razrada zakona privatnog vlasnitva. Ovi su
svakako u njoj sadrani, iako jo nisu razvijeni do krajnjih
konzekvencija i nisu jasno izraeni. Odatle slijedi da u svim
takama koje se tiu odluke o najkraem postupku za
bogaenje, dakle u svim strogo ekonomskim sporovima, pravo
je na strani branioca slobode trgovine. Razumije se u
sporovima s monopolistima, a ne s protivnicima privatnog
vlasnitva, jer da ovi mogu i ekonomski pravilnije odluivati u
ekonomskim pitanjima, to su engleski socijalisti davno dokazali praktiki i teoretski.
Kritizirajui nacionalnu ekonomiju mi emo, dakle,
istraivati osnovne kategorije, otkrivati protivrjenost koja je
unesena sistemom slobode trgovine i povui konzekvenciju
obiju strana protivrjenosti.
101

Izraz: nacionalno bogatstvo pojavilo se tek sa strau

liberalnih ekonoma za uopavanjem. Sve dotle dok postoji
privatno vlasnitvo, ovaj izraz nema nikakva smisla.
Nacionalno bogatstvo Engleza vrlo je veliko, pa ipak su oni
najsiromaniji narod pod suncem. Izraz treba ili sasvim
napustiti ili primiti pretpostavke koje mu daju smisao. Isto se
odnosi na izraze nacionalna ekonomija, politika, javna
ekonomija. Pri sadanjim odnosima, trebalo bi da se nauka
zove privatna ekonomija, jer njeni javni odnosi postoje ovdje
samo radi privatnog vlasnitva.

Neposredna posljedica privatnog vlasnitva jc trgovina,

razmjena meusobnih potreba, kupovina i prodaja. Ova
trgovina, kao i svaka djelatnost, mora trgovcu

102

postati, pod vladavinom privatnog vlasnitva, neposredan izvor zarade, to znai svaki mora traiti da proda to
je mogue skuplje i da kupi to je mogue jeftinije. Prilikom
svake kupovine i prodaje nalaze se, dakle, dva ovjeka
jedan nasuprot drugom, s apsolutno suprotnim interesima;
sukob je odluno neprijateljski, jer svaki pozna intencije
drugoga i zna da su one suprotstavljene njegovima. Prva je
posljedica, dakle, na jednoj strani meusobno nepovjerenje,
a na drugoj opravdanje toga nepovjerenja, primjena
nemoralnih sredstava za provoenje nemoralnog cilja. Tako
je, npr., prvo naelo u trgovini utljivost, prikrivanje svega
onoga to bi moglo sniziti vrijednost traenih artikala.
Odatle posljedica: u trgovini je dozvoljeno izvui to je
mogue veu korist iz neznanja i povjerenja protivne strane,
a isto je tako dozvoljeno hvaliti na svojoj robi svojstva kojih
ona nema. Jednom rijei, trgovina je legalna prevara. Da se
praksa poklapa s tom teorijom, moe mi posvjedoiti svaki
trgovac ako eli ostati vjeran istini.
Merkantilni je sistem imao jo stanovitu prostoduni
katoliku estitost i nije ni najmanje skrivao nemoralnu
sutinu trgovine. Vidjeli smo kako je otvoreno iznosio na
vidjelo njenu prostaku lakomost. Meusobno neprijateljski
poloaj nacija u osamnaestom vijeku, odvratna zavist i
trgovaka ljubomora bili su konzekventne posljedice
trgovine uope. Javno mnijenje nije jo bilo humanizirano,
zato bi, dakle, trebalo skrivati stvari koje su slijedile iz
neljudske, neprijateljske sutine same trgovine.
Ali kad je Luther ekonomije, Adam Smith, kritizirao
dosadanju ekonomiju, stvari su se jako izmijenile. Stoljee
je bilo humanizirano, um je doao do izraaja, udorednost
se poela pozivati na svoje vjeno pravo. Iznueni trgovaki
ugovori, trgovaki ratovi, kruta izolacija nacija suvie su
nasrtali protiv napredne svijesti. Namjesto katolike
estitosti stupila je protestantska licemjernost. Smith je
dokazao da i humanost ima osnovu u sutini trgovine i da
bi trgovina, umjesto to je najplodniji izvor nesloge i
neprijateljstva, morala postati veza sjedinjavanja i
prijateljstva kako meu nacijama, tako i meu
individuama (Uporedi Wealth of Nation T. IV, gl. 3, 2);
tavie, u prirodi je stvari da je trgovina u cjelini korisna
svim uesnicima.
Smith je imao pravo kad je trgovinu hvalio kao humanu.
Na svijetu nema nieg apsolutno nemoralnog; i trgovina
103

ima jednu stranu kojom iskazuje potovanje moralnosti i

ovjenosti. Ali kakvo potovanje! Pravo jaega, prosto
srednjovjekovno drumsko razbojnitvo bilo je humanizirano
kad je prelo u trgovinu, a trgovina je humanizirana kad je
prvi njen stupanj, koji karakterizira zabranu izvoza novca,
preao u merkan- tilni sistem. Sad je i sam taj sistem bio
humaniziran. Naravno, u interesu je trgovca da se dobro
sporazumijeva kako s jednim, od koga jeftino kupuje, tako i
s drugim, kojemu skupo prodaje. Dakle, vrlo nepromiljeno
postupa nacija kad kod svojih nabavljaa i kupaca podrava
neprijateljsko raspoloenje. Ukoliko prijateljskije, utoliko
korisnije. To je humanizam trgovine, a taj licemjeran nain
da se moral zloupotrebi za nemoralne ciljeve ponos je
sistema slobode trgovine. Nismo li mi sruili barbarstvo
monopola, uzikuju dvolinjaci, nismo li mi pronijeli
civilizaciju u daleke dijelove svijeta, nismo li mi zbratimili
narode i smanjili ratove? Da, sve ste vi to uinili, ali
kako ste to uinili? Vi ste unitili male monopole da bi
slobodnije i neo- granienije djelovao jedan veliki osnovni
monopol, vlasnitvo; vi ste civilizirali krajeve svijeta da
biste dobili nov teren za razvijanje svoje niske lakomosti; vi
ste zbratimili narode, ali u bratstvo lopova, i obustavili ratove da to vie zaradite u miru, da do krajnosti dotjerate
neprijateljstvo pojedinaca, neasni rat konkurencije!
Gdje ste vi neto uinili iz istog humanizma, iz svijesti o
nitavnosti suprotnosti izmeu opeg i individualnog
interesa? Gdje ste bili moralni, a da niste bili
zainteresirani, da potajno niste gajili nemoralne, egoistine
motive?
Poto je liberalna ekonomija uinila svoje najbolje, da
unitenjem nacionalnosti uopi neprijateljstvo, da
ovjeanstvo pretvori u opor krvolonih ivotinja a ta
su konkurenti drugo? koji se meusobno deru ba zbog
toga jer svaki sa svima drugima ima isti interes, poslije te
predradnje jo joj je preostao samo jedan korak do cilja
unitenje porodice. Da bi to provela, pomagao joj je njen
vlastiti lijepi pronalazak, tvorniki sistem. Posljednji trag
zajednikih interesa, porodina zajednica dobara, potkopan
je tvornikim sistemom, i barem ovdje u Engleskoj ve
se nalazi u raspadanju. Svakodnevna je pojava da djeca,
im postanu sposobna za rad, tj. im navre devet godina,
troe svoju plau na sebe, roditeljsku kuu smatraju samo
kuom za prehranu i plaaju roditeljima stanovitu sumu za
104

hranu i stan. Kako moe biti drugaije? to moe drugo

slijediti iz izoliranja interesa koje lei u osnovi slobode
trgovine? Kad je jedan princip jednom stavljen u pokret, on
se onda sam probija kroz sve svoje posljedice, dopadalo se
to ekonomistima ili ne.
Ali sam ekonomist ne zna kakvoj stvari slui. On ne zna
da sa svojim cjelokupnim egoistikim rezoni- ranjem ini
ipak samo kariku u lancu napretka ovjeanstva. On ne
zna da sa svojim ukidanjem svih posebnih interesa samo
probija put velikom preokretu kojem stoljee ide u susret,
pomirenju ovjeanstva s prirodom i sa samim sobom.

Slijedea kategorija uvjetovana trgovinom jest vrijednost. O toj, kao i o svim drugim kategorijama, ne postoji
nikakva prepirka izmeu starijih i novijih ekonomista, jer
monopolisti nisu imali vremena da se u svom neposrednom
bjesnilu obogaivanja bave kategorijama. Sva sporna
pitanja o takvim takama potjeu od novijih ekonomista.
Ekonomist koji ivi od suprotnosti ima, naravno, i
dvostruku vrijednost; apstraktnu ili realnu vrijednost i
razmjensku vrijednost. O sutini realne vrijednosti
postojala je duga prepirka izmeu Engleza, koji su proizvodne trokove odreivali kao izraz realne vrijednosti, i
Francuza Saya, koji je davao prvenstvo mjerenju ove
vrijednosti prema upotrebljivosti stvari. Prepirka se vukla
od poetka ovog stoljea i zamrla je bez odluke. Ekonomisti
ne mogu nita odluiti.
Englezi osobito Mac Culloch i Ricardo tvrde, dakle,
da se apstraktna vrijednost jedne stvari odreuje
proizvodnim trokovima. Razumije se, apstraktna vrijednost, ne razmjenska vrijednost, exchangeable value34,
vrijednost u trgovini to je neto sasvim drugo. Zato su
proizvodni trokovi mjera vrijednosti? Jer sluajte,
sluajte! jer nitko pod obinim uvjetima, i ako se izostavi
odnos konkurencije, ne bi stvar prodavao jeftinije nego to
ga stoji njena proizvodnja ne bi prodavao? Kakva posla
imamo ovdje s prodajom kad se ne radi o trgovinskoj
vrijednosti? Ovdje odmah imamo ponovo posla s trgovinom
koju je upravo trebalo ispustiti i to s kakvom trgovinom!
34

razmjenska vrijednost

 s trgovinom, pri emu ne treba da se uzima u obzir

glavna stvar, odnos konkurencije! Najprije apstraktna
vrijednost, sada i apstraktna trgovina, trgovina bez
konkurencije, tj. ovjek bez tijela, misao bez mozga, da bi
proizvodio misli. A zar ekonomist uope ne pomilja da,
ukoliko se konkurencija izostavlja, ne postoji nikakva
garancija da e proizvoa prodati svoju robu upravo po
proizvodnim trokovima? Kakva zbrka!
Dalje! Priznajmo za trenutak da je sve to tako kako kae
ekonomiit. Pretpostavimo da je netko s golemom mukom i
ogromnim trokovima nainio neto sasvim nekorisno,
neto to nitko ne trai, da li je i to vrijedno trokova
proizvodnje? Nikako, kae ekonomist, tko e to htjeti
kupiti? Dakle, tu imamo najednom ne samo Sayovu
izvikanu upotrebljivost nego pored kupovine i odnos
konkurencije. Nemogue je, ekonomist svoju apstrakciju ne
moe zadrati ni jednog trenutka. Ne samo da mu se meu
prstima svakog trenutka zaplee konkurencija, koju on s
mukom eli ukloniti, nego i upotrebljivost koju on napada.
Apstrak

106

tnu vrijednost i njeno odreenje proizvodnim trokovima

samo su apstrakcije, besmislice.
Ali dajmo ekonomisti jo jednom za' trenutak pravo
- kako e nam tada odrediti proizvodne trokove ako nr uzme
u obzir i konkurenciju? Prilikom istraivanja proizvodnih
trokova vidjet emo da je i ta kategorija osnovana na
konkurenciji, i ovdje se ponovo pokazuje kako ekonomist ne
moe provesti svoje tvrdnje.
Ako prijeemo na Saya, nai emo istu apstrakciju.
Upotrebljivost jedne stvari je neto isto subjektivno, ticSto to
se nikako apsolutno ne moe odrediti sigurno se ne moe
odrediti bar tako dugo dok se vrtimo u suprotnostima. Po toj
teoriji morale bi nune potrebe imati veu vrijednost nego
luksuzni artikli. Jedino mogui put da se pod vladavinom
privatnog vlasnitva doe donekle do objektivne, prividno
openite odluke i) veoj ili manjoj upotrebljivosti jedne stvari
jest odnos konkurencije, i upravo to treba ostaviti po strani.
Meutim, ako je odnos konkurencije doputen, tada ulaze i
proizvodni trokovi; jer nitko nee prodavati jeftinije od onoga
to je sam uloio u proizvodnju. I ovdje, dakle, jedna strana
suprotnosti protiv volje prelazi u drugu.
Pokuajmo unijeti jasnou u tu zbrku. Vrijednost jedne
stvari ukljuuje oba faktora koje zaraene strane, kuko smo
vidjeli, silom dijele bez uspjeha. Vrijednost Je odnos
proizvodnih trokova prema upotrebljivosti. Neposredna
primjena vrijednosti jest odluka o tome da li neku stvar treba
uope proizvoditi, tj. da li je upo- Irobljivost vea od
proizvodnih trokova. Tek tada moe biti govora o primjeni
vrijednosti za razmjenu. Ako sa proizvodni trokovi dviju
stvari jednaki, odluujui momenat pri odreivanju njihove
uporedne vrijednosti 1)11 e upotrebljivost.
Ova je baza jedina pravedna baza razmjene. No, ako hi*
poe od nje, tko treba da odlui o upotrebljivosti Htvuri? Samo
miljenje uesnika? Tada e jedan sva- kitko biti prevaren. Ili,
njima nejasno odreenje stvari koje je osnovano na inherentnoj
upotrebljivosti, nezavisno od zainteresiranih stranaka? Tada
se razmjena moe provesti samo prisilno i svaki se smatra

prevarenim. Ova suprotnost izmeu stvarne inherentne

upotrebljivosti stvari i odreenja ove upotrebljivosti, izmeu odreenja upotrebljivosti i slobode razmjenjivaa, ne
moe se ukinuti, a da se ne ukine privatno vlasnitvo; i im
ono bude ukinuto, ne moe vie biti govora
o razmjeni kakva je sada. Praktika primjena pojma
H*

107

vrijednosti sve vie e se tada ograniavati na odluku

o proizvodnji, a tu je i njegova prava sfera.
Meutim, kako stvari stoje sada? Vidjeli smo kako je
pojam vrijednosti nasilno rastrgan, a pojedine se strane
proglaavaju za cjelinu. Proizvodni trokovi, koji su od
samog poetka izopaeni konkurencijom, treba da vae kao
sama vrijednost; isto vrijedi za isto subjektivnu
upotrebljivost jer druga sada ne moe ni postojati. Da bi
se pomoglo ovim sakatim definicijama, mora se u oba
sluaja uzeti u obzir konkurencija; a najbolje je to to kod
Engleza konkurencija, nasuprot proizvodnim trokovima,
zastupa upotrebljivost, dok ona kod Saya, obratno, nasuprot
upotrebljivosti, unosi proizvodne trokove. Ali kakvu
upotrebljivost ona unosi, kakve proizvodne trokove! Njena
upotrebljivost zavisi od sluaja, od mode, od raspoloenja
bogataa, njeni proizvodni trokovi rastu i opadaju sa
sluajnim odnosom potranje i ponude.
U osnovi razlike izmeu realne vrijednosti i razmjenske vrijednosti lei jedna injenica, naime, da je
vrijednost stvari razliita od tzv. ekvivalenta koji je za nju
dat trgovini, to znai da taj ekvivalent nije nikakav
ekvivalent. Ovaj tzv. ekvivalent je cijena stvari, i kad bi
ekonomist bio poten, on bi upotrebljavao tu rije umjesto
trgovinska vrijednost. Ali on ipak mora jo uvijek zadrati
trag privida da je cijena nekako povezana s vrijednou,
kako time nemoralnost trgovine ne bi suvie izala na
vidjelo. Da se meutim cijena odreuje uzajamnim
djelovanjem proizvodnih trokova i konkurencije, to je
potpuno pravilno, to je glavni zakon privatnog vlasnitva.
Taj isti empirijski zakon, to je bilo prvo to je naao ekonomist; odavde je onda apstrahirao njegovu realnu vriJednost, tj. cijenu, u vrijeme kad je odnos konkurencije
uravnoteen, kad se potranja i ponuda poklapaju tada,
naravno, preostaju proizvodni trokovi, a ekonomist to onda
naziva realnom vrijednou, dok je to samo odreenje
cijene. U ekonomiji je tako sve postavljeno na glavu;
vrijednost, koja je ono prvobitno, izvor cijene, stavljena je u
njenu zavisnost, u zavisnost svoga vlastitog proizvoda. Kao
to je poznato, ovo izopaavanje je sutina apstrakcije, u
emu treba uporediti Feuerbacha.
Prema ekonomisti, proizvodni trokovi, koji su potrebni
108

za proizvodnju i preradu neke robe, sastoje se od tri

elementa: zemljine najamnine za komad zemlje koji je
neophodan za proizvodnju sirovina, kapitala s dobitkom i
plae za rad. Meutim, odmah se pokazuje da su kapital i
rad identini, jer ekonomisti sami priznaju da je kapital
nagomilani rad. Tako nam, dakle, preostaju samo dvije
strane, prirodna, objektivna, zemlja, i ljudska, subjektivna,
rad, koji ukljuuje kapital
a osim kapitala jo neto tree, na to ekonomist ne
misli, podrazumijevam duhovni elemenat pronalaska, misli
pored fizikog elementa samog rada. Sto ekonomist treba da
radi s pronalazakim duhom? Nisu li mu svi pronalasci
doletjeli bez njegova sudjelovanja? Da li ga je jedan od njih
togod stajao? to on treba, dakle, da se zato brine prilikom
proraunavanja svojih proizvodnih trokova? Njemu su
uvjeti bogatstva zemlja, kapital, rad i dalje on ne treba
nita. Nauka ga se nita ne tie. to mu je stalo do toga da
li mu je ona davala poklone preko Bertholleta, Davya,
Liebiga, Watta, Cartwrighta itd., koji su beskrajno uzdigli
njega i njegovu proizvodnju? Tako to on ne zna izraunati;
uspjesi nauke prelaze njegove brojeve. Ali u jednom
razumnom stanju koje je izvan podjele interesa, kakva se
nalazi kod ekonomista, elementima proizvodnje pripada
svakako i duhovni elemenat, i on e nai svoje mjesto meu
proizvodnim trokovima i u ekonomiji.
Svakako je ugodno pri tome kada se zna kako se njegovanje
nauke isplati i materijalno, kada se zna da je jedan jedini plod
nauke, kao to je James Wattsova parna maina, vie
pridonijela svijetu za prvih pedeset godina svog postojanja
nego to je svijet od poetka izdao na njegovanje nauke.
Imamo, dakle, dva elementa proizvodnje, prirodu i ovjeka,
a posljednjeg opet i fiziki i duhovno, u djelatnosti; sada se
moemo vratiti ekonomisti i njegovim proizvodnim
trokovima.

Ekonomist kae da sve ono to se ne moe monopolizirati

nema vrijednosti to je stav koji emo kasnije poblie
istraiti. Ako kaemo nema cijene, onda je taj stav pravilan
za stanje koje se osniva na privatnom vlasnitvu. Kada bismo
zemlju mogli imati tako lako kao zrak, onda nijedan ovjek ne
bi plaao zemljinu najamninu. Budui da to nije tako, nego je
109

povrina zemlje koja se u odreenom sluaju uzima u obradu

ograniena, to se plaa zemljina najamnina za kapa- risanu,
tj. monopoliziranu zemlju, ili se za nju plaa prodajna cijena.
Vrlo je udno kad se poslije ovog obavjetenja o nastanku
zemljine vrijednosti mora sluati od ekonomiste da je
zemljina najamnina razlika izmeu prihoda od komada
zemlje koji donosi kamatu i najgoreg komada zemlje koji se
isplati obraivati. Kao to je poznato, ovu definiciju zemljine
najamnine najprije je potpuno razvio Ricardo. Ova definicija
je, dodue, praktiki pravilna ako se pretpostavi da sluaj
potranje trenutno reagira na zemljinu najamninu i odmah
stavlja izvan obrade odgovarajuu koliinu najgoreg obradivog
zemljita. Samo to nije sluaj i definicija je stoga nepotpuna;
osim toga, ona ne ukljuuje uzrok porijekla zemljine
najamnine i ve stoga mora otpasti. Pukovnik T. P. Thompson,
lan Lige protiv itnih zakona, obnovio je, nasuprot toj
definiciji, definiciju Adama Smitha i obrazloio je. Po njemu je
zemljina najamnina odnos izmeu konkurencije onoga koji
trai zemljite za upotrebu i ogranienog kvantiteta raspo-

loive zemlje. Ovdje postoji barem vraanje k nastajanju

zemljine najamnine; ali ovo objanjenje iskljuuje razliitu
plodnost zemljita, kao to gornje objanjenje isputa
konkurenciju.
Dakle, opet imamo dvije jednostrane i stoga polovine
definicije o jednom predmetu. Mi emo ta dva odreenja
opet morati saeti, kao kod pojma vrijednosti, da bismo
nali pravo odreenje koje slijedi iz razvitka stvari i koje
stoga obuhvaa itavu praksu. Zemljina najamnina je
odnos izmeu plodnosti zemljita, prirodne strane (koja se
opet sastoji od prirodnog svojstva i ovjekove obrade, za
poboljanje primijenjenog rada) i ljudske strane,
konkurencije. Neka ekonomisti vrte glavama nad tom
definicijom; na svoje za- prepaenje oni e vidjeti da ona
ukljuuje sve to se odnosi na stvar.
Zemljoposjednik nema nita da predbacuje trgovcu.
On pljaka na taj nain to monopolizira zemlju. On
pljaka tako to za sebe iskoritava poveanje stanovnitva,
koje poveava konkurenciju, a time i vrijednost svoga
komada zemlje na taj nain to pravi izvorom svoga linog
dohotka ono to nije proizalo iz njegova linog djelovanja,
to mu je pripalo sasvim sluajno. On pljaka kad daje
zemlju u arendu na taj nain to prisvaja napokon sva
poboljanja koja su izvrili njegovi zakupci. T|o je tajna
110

stalno rastueg bogatstva velikih posjednika.

Aksiomi koji nain zarade zemljoposjednika kvalificiraju
kao pljaku, naime, da svatko ima pravo na proizvod svoga
rada, ili da nitko ne treba njeti tamo gdje nije sijao, nisu
naa tvrdnja. Prvi iskljuuje dunost prehrane djece, drugi
iskljuuju svaku generaciju od prava na egzistenciju, jer
svaka generacija nasljeuje prethodnu generaciju. Ovi
aksiomi su, naprotiv, konzekvencije privatnog vlasnitva.
Ili treba izvesti sve njegove konzekvencije ili ga napustiti
kao premisu.
Prvobitno prisvajanje opravdava se tvrdnjom da je jo
ranije postojalo zajedniko pravo posjeda. Dakle.
kud god se okrenemo, privatno vlasnitvo nas dovodi do
protivrjenosti.
Prodavati zemlju koja nam je sve i sva i prvi uvjet nae
egzistencije, bio je posljednji korak k samopro- daji; to je
bilo i jest do dananjeg dana nemoralnost koju premauje
samo
nemoralnost
samoprodavanja.
A
prvobitno
prisvajanje, monopoliziranje zemlje od strane malog broja,
iskljuenje ostalih od uvjeta njihova ivota, ni u emu ne
zaostaje u nemoralnosti za kasnijim prodavanjem zemlje.
Ako ovdje opet uklonimo privatno vlasnitvo, onda se
zemljina najamnina svodi na svoju istinu, na razumno
gledite koje joj sutinski lei u osnovi. Vrijednost odvojena
od zemlje kao zemljina najamnina vraa se onda ponovo
zemlji. Ova vrijednost, koju treba mjeriti proizvodnom
sposobnou jednakih povrina pri jednakom, na njih
primijenjenom radu, dolazi svakako u proraun prilikom
odreivanja vrijednosti proizvoda kao dio proizvodnih
trokova, i ta vrijednost je, kao i zemljina najamnina,
odnos proizvodne sposobnosti prema konkurenciji, ali
prema pravoj konkurenciji, koja e se razviti u svoje
vrijeme.

Vidjeli smo kako su kapital i rad prvobitno identini;

dalje vidimo, iz izvoenja samog ekonomiste, kako kapital,
rezultat rada, u procesu proizvodnje odmah ponovo postaje
supstrat, materijal rada, kako se, da- dakle, trenutno
proizvedeno odvajanje kapitala od rada odmah ponovo
ukida u njihovu jedinstvu; a ekonomist ipak odvaja kapital
od rada, on se ipak vrsto dri toga razdvajanja, a jedinstvo
111

priznaje samo pomou definicije kapitala: nagomilani

rad. Rascjep izmeu kapitala i rada, koji proizlazi iz
privatnog vlasnitva, samo je razdvajanje rada unutar
sama sebe koje odgovara tom razdvojenom stanju i koje iz
njega proizlazi. I poto je to odvajanje ostvareno, kapital se
jo jednom dijeli u prvobitni kapital i dobitak, u prirast
kapitala koji on dobiva u procesu proizvodnje, iako sama
praksa tu zaradu odmah ponovo dodaje kapitalu i zajedno s
njim stavlja u obrtanje. tavie, sama zarada se ponovo
dijeli na kamatu i pravu zaradu. Nerazum- nost ovih
odvajanja dotjerana je u kamati do krajnosti. Iako se
nemoralnost posuivanja novca na kamatu, nemoralnost
primanja kamate bez rada, za obino pozajmljivanje, ve
zasniva u privatnom vlasnitvu, ipak je suvie oigledna i
davno spoznata od strane prosto- dune narodne svijesti,
koja u tim stvarima veinom ima pravo. Sva ta fina
razdvajanja i dijeljenja nastaju iz prvobitnog razdvajanja
kapitala i rada i dovrenja toga razdvajanja u rascjepu
ovjeanstva na kapitaliste i radnike, u rascjepu koji
postaje svakim danom sve otriji i otriji, i koji se, kako
emo vidjeti, mora stalno poveavati. Ovo je razdvajanje,
kao i ve razmotreno razdvajanje zemljita od kapitala i
rada, u krajnjoj instanci nemogue. Nikako se ne moe
odrediti koliko na odreenom proizvodu iznosi udio zemlje,
kapitala i rada. Te tri veliine su nesamjerljive. Zemlja
stvara sirovine, ali ne bez kapitala i rada, kapital pretpostavlja zemljite i rad, a rad pretpostavlja barem.
zemljite, a u veini sluajeva i kapital. Djelovanie tih triju
veliina sasvim je razliito i ne moe se n meriti etvrtom
zajednikom mjerom. Ako, dakle, pri sadanjim odnosima
doe do podjele zarade meu tri elementa, tada ne postoji
neka njima inherentna mjera, nego odluuje sasvim strana,
njima sluajna mjera: konkurencija ili rafinirano pravo
jaega. Zemljina najamnina implicira konkurenciju,
dobitak na kapital odreuje se jedino pomou konkurencije,
a kako stoji s nadnicom, vidjet emo odmah.
Ako izostavimo privatno vlasnitvo, tada otpadaju sva ta
neprirodna razdvajanja. Otpada razlika izmeu kamate i
zarade; kapital nije nita bez rada, bez kretanja. Zarada
svodi svoje znaenje na uteg koji kapital stavlja na vagu
prilikom odreivanja proizvodnih stro- kova i ostaje tako
inherentna kapitalu kao to se ovaj sam ponovo vraa u
svoje prvobitno jedinstvo s radom.
112

Rad, glavni faktor u proizvodnji, izvor bogatstva,

slobodna ljudska djelatnost, loe prolazi kod ekonomiste.
Kao to je ve kapital bio odvojen od rada, tako se sad opet
rad razdvaja po drugi put; proizvod rada suprotstavlja mu
se sada kao plaa, odvojen je od njega i ponovo se, kao i
obino, odreuje konkurencijom, jer za udio rada u
proizvodnji kao to smo vidjeli, nema vrste mjere. Ako
ukinemo privatno vlasnitvo, tada otpada i to neprirodno
odvajanje, rad je njegova vlastita plaa, a pravo znaenje
prije ispoljene najamnine dolazi na vidjelo: znaenje rada
za odreivanje proizvodnih trokova jedne stvari.
^ Vidjeli smo da se na kraju sve svodi na konkurenciju sve
dotle dok postoji privatno vlasnitvo. Ona je glavna
kategorija ekonomiste, njegova najmilija kerka, koju on
neprestano mazi i miluje i pazite, -kakvo e meduzino
lice odatle proizai.
Neposredna posljedica privatnog vlasnitva bilo je
dijeljenje proizvodnje na dvije suprotstavljene strane,
prirodnu i ljudsku; na zemljite, koje je bez oploa- vanja
od strane ovjeka mrtvo i neplodno, i na ljudsku djelatnost,
kojoj je prvi uvjet upravo zemljite. Mi smo dalje vidjeli
kako se ljudska djelatnost opet raspala na rad i kapital i
kako su se te strane opet neprijateljski suprotstavile jedna
drugoj. Mi smo, dakle, ve imali meusobnu borbu triju
elemenata umjesto njihova meusobnog pomaganja; sada k
tome jo pridolazi da privatno vlasnitvo nosi sa sobom
cjepkanje svakog od ova tri elementa. Jedan komad zemlje
suprotstavlja se drugome, jedan kapital drugome, jedna
radna snaga drugoj. Drugim rijeima: budui da privatno
vlasnitvo izolira svakoga na njegovu vlastitu grubu
pojedinanost i budui da svaki ipak ima iste interese kao i
njegov susjed, to se jedan zemljoposjednik neprijateljski
suprotstavlja drugome, kapitalist drugome, radnik drugome. Nemoralnost dosadanjeg stanja ovjeanstva zavrena je u toj zavadi istih interesa ba zbog njihove
jednakosti, a ova zavrenost jest konkurencija.

Suprotnost konkurenciji jest monopol. Monopol je lozinka

merkantilista, a konkurencija bojni pokli liberalnih
ekonomista. Lako je uvidjeti da je ova suprotnost opet potpuno
uplja. Svaki konkurent mora eljeti da ima monopol, bio on
radnik, kapitalist ili zemljoposjednik. Svaka manja skupina
113

konkurenata mora eljeti da posjeduje monopol za sebe

nasuprot svima drugima. Konkurencija poiva na interesu, a
interes opet proizvodi monopol; ukratko, konkurencija prelazi
u monopol. Na drugoj strani, ne moe monopol zaustaviti
bujicu konkurencije, tavie, on sam proizvodi konkurenciju,
kao to npr. zabrana uvoza ili visoke carine proizvode
konkurenciju krijumarenja. Protivrje- nost konkurencije
potpuno je ista kao i protivrjenost samog privatnog
vlasnitva. U interesu je svakog pojedinca da sve posjeduje, ali
je u interesu cjeline da svaki jednako posjeduje. Tako su,
dakle, opi i individualni interes dijametralno suprotstavljeni.
Protivrjenost je konkurencije: da svaki mora eljeti monopol,
dok zajednica kao takva monopolom mora gubiti i mora ga,
dakle, odstraniti. tavie, konkurencija ve pretpostavlja
monopol, naime monopol vlasnitva ovdje ponovo izlazi na
vidjelo licemjerstvo liberala i sve dotle dok postoji monopol
vlasnitva, tako dugo je opravdano i vlasnitvo monopola; jer i
jednom dati monopol je vlasnitvo. Kakva je, dakle, jadna
polovinost napadati male monopole, a ostaviti osnovni
monopol! I ako ovdje jo pridodamo prije spomenutu reenicu
ekonomiste da nita to se ne moe monopolizirati nema
vrijednosti, dakle, da nita ne moe stupiti u tu konkurentsku
borbu to ne doputa to monopoliziranje onda je potpuno
opravdana naa tvrdnja da konkurencija pretpostavlja
monopol.
Zakon je konkurencije da se potranja i ponuda stalno i
upravo zato nikada ne dopunjuju. Obje su strane ponovo
razdvojene i pretvorene u otru suprotnost. Ponuda je uvijek
iza potranje, ali nikada ne doe do toga da je potpuno pokrije;
ona je ili prevelika ili pre- mala i nikada ne odgovara

potranji, jer u ovom nesvjesnom stanju ovjeanstva nitko

ne zna kolika je potranja a kolika ponuda. Ako je
potranja vea od ponude, onda cijena raste i time se
ponuda, tako rei podrauje; im se ona pojavi na tritu,
cijene padaju, i ako ona postane vea nego potranja, onda
pad cijena postane tako znaajan da se potranja opet
podstie. Tako se to neprestano nastavlja, nikada nema
zdravog stanja, nego neprestana izmjena podstreka i
uspavlji- vanja, izmjena koja iskljuuje svaki napredak,
vjeno kolebanje, koje nikad ne dolazi do cilja. Ekonomist
smatra da je ovaj zakon prekrasan sa svojim stalnim
114

izjednaavanjem to ovdje izgubi, to se tamo opet zaradi.

On je njegova glavna slava, on ga se ne moe dosta
nagledati i promatra ga pod svim moguim i nemoguim
odnosima. A ipak je potpuno jasno da je taj zakon isti
prirodni zakon, a ne zakon duha. Zakon, koji proizvodi
revoluciju. Ekonomist dolazi sa svojom lijepom teorijom
potranje i ponude, dokazuje vam da se nikad ne moe
proizvesti suvie, a praksa odgovara s trgovinskim
krizama koje se vraaju tako redovito kao kometi, a koje
sada imamo prosjeno svakih pet do sedam godina.
Trgovinske krize su dolazile ve prije osamdeset godina, i to
tako redovito kao ranije velike epidemije a sa sobom su
donijele vie bijede, vie nemorala nego one (Uporedi Wade,
Hist. of the Middle and Working Classes, London, 1835, p.
211).35 Naravno da te trgovinske revolucije potvruju
zakon, one ga potvruju u punoj mjeri, ali na drugi nain
nego to nas ekonomisti ele uvjeriti. to da mislimo o zakonu koji se moe probiti samo pomou periodinih revolucija? To ba i jest zakon prirode koji se osniva na
nesvjesnosti uesnika. Kad bi proizvoai kao takvi znali
koliko potroaima treba, kada bi organizirali proizvodnju i
meusobno je podijelili, onda bi bilo nemogue kolebanje
konkurencije i njena sklonost krizi Proizvodite svjesno, kao
ljudi, ne kao raspreni atomi i neodrivih suprotnosti.
Meutim, sve dotle dok vi nastavite da proizvodite na
dosadanji nesvjestan, nepromiljen nain, koji je
preputen vladavini sluaja, sve dotle e ostati i krize; a
svaka slijedea mora postati jo univerzalnija, dakle, gora
nego prethodna, mora osiromaiti vei broj kapitalista i u
poveanoj proporciji umnoiti broj klase koja ivi od samog
rada dakle, mora oigledno poveati masu radnika koje
treba uposliti, taj glavni problem naih ekonomista, i
napokon izazvati socijalnu revoluciju, o kakvoj kolska
mudrost ekonomista ne moe ni da sanja.
Vjeno kolebanje cijena, koje se stvara uslijed konkurentskog odnosa, potpuno oduzima trgovini posljednji
trag moralnosti. O vrijednosti nema vie ni govora; isti
sistem koji na izgled pridaje toliku Vanost vrijednosti, koji
apstrakciji vrijednosti daje ast posebne egzistencije u
obliku novca taj isti sistem razara konkurencijom svaku
inherentnu vrijednost i svakodnevno i svakog sata mijenja
35

Wade: Historija srednje i radnike klase, London 1835 str. 211.

115

meusobni odnos vrijednosti svih stvari. Gdje je u tom

vrtlogu mogua razmjena na moralnoj osnovi? U tom
neprestanom gore-dolje svaki mora traiti da pogodi
najpovoljniji trenutak za kupnju i prodaju, svaki mora
postati pekulant, tj. njeti tamo gdje nije sijao, bogatiti se
gubitkom drugoga, raunati s nesreom drugoga ili se
posluiti sluajem. pekulant uvijek rauna na nesretne
sluajeve, osobito na nero- dicu, on iskoritava sve, kao,
npr., svojevremeno poar New-Yorka, a kulminacija
nemorala jest burzovna pekulacija s vrijednosnim
papirima, koja historiju, a u njoj i ovjeanstvo, sniava do
sredstva da bi se zadovoljila lakomost pekulanata koji
kalkuliraju ili hazar- diraju. I neka se poteni, solidni
trgovac ne uzdie farizejski iznad burzanske igre hvala
ti, gospode, itd. On je isto tako lo kao i pekulanti s
vrijednosnim papirima, on isto tako pekulira kao i oni, on
to mora, na to ga prisiljava konkurencija i njegova trgovina
implicira, dakle, isti nemoral kao i njihova. Istina konkurentskog odnosa jest odnos potrone sile prema proizvodnoj
sili. U jednom stanju dostojnom ovjeanstva nee biti
nikakve druge konkurencije osim te. Zajedni- bez rodne

svijesti, i vi ete biti iznad svih tih umjetnih ca e trebati da

izrauna to moe proizvoditi sa sredstvima koja joj stoje na
raspolaganju, i iz odnosa te proizvodne snage prema masi
potroaa trebat e odrediti koliko treba da se povea ili snizi
proizvodnja, koliko treba da popusti luksuzu ili koliko da ga
ogranii. Ali, da bi se pravilno sudilo o tom odnosu i o
poveanju proizvodne snage koje se moe oekivati od jedne
razumne zajednice, neka moji itaoci uporede spise engleskih
socijalista, a djelomino i Fouriera.
Subjektivna konkurencija, borba kapitala s kapitalom,
rada s radom, td., reducirat e se pod tim okolnostima na
natjecanje koje je osnovano u ljudskoj prirodi, a koje je dosad
prilino razvio samo Fourier, natjecanje koje e se poslije
ukidanja suprotstavljanih, interesa ograniiti na pravu i
razumnu sferu.

Borba kapitala s kapitalom, rada s radom, zemljita sa

zemljitem tjera proizvodnju u groznicu, u kojoj sve prirodne i
razumne odnose postavlja na glavu. Nijedan kapital ne moe
izdrati konkurenciju drugoga ako se ne dovede na najvii
116

stupanj djelatnosti. Nijedan komad zemljita ne moe se

obraivati s koriu ako stalno ne poveava svoju proizvodnu
snagu. Nijedan radnik ne moe se odrati protiv svojih
konkurenata ako sve svoje snage ne posveti radu. Uope,
nitko tko se uputa u konkurentsku borbu ne moe u toj borbi
izdrati bez najveeg naprezanja svojih snaga, bez naputanja
svih istinskih ljudskih ciljeva. Zbog takvog naprezanja na
jednoj strani, na drugoj strani je nuna posljedica
malaksalost. Ako je kolebanje konkurencije neznatno, ako su
potranja i ponuda, potronja i proizvodnja gotovo jednaki,
tada u razvitku proizvodnje mora nastupiti period na kojem e
postojati tako mnogo prekobrojne proizvodne snage da velika
masa nacije nee imati nita za ivot, da e ljudi umirati od
gladi od samog izobilja. U tom bezumnom poloaju, u tom
ivom apsurdu nalazi se Engleska ve odavno. Ako

117

se proizvodnja jae koleba, to ona nuno ini uslijed

takvog stanja, onda nastupa smjenjivanje procvata i krize,
prekomjerne proizvodnje i zastoja. Ekonomist nije nikada
mogao sebi objasniti taj glupi poloaj; da bi ga objasnio,
pronaao je teoriju o stanovnitvu, koja je isto tako
besmislena, ak i besmislenija od te protiv- rjenosti
istovremenog bogatstva i bijede. Ekonomist nije smio
vidjeti istinu; on nije smio uvidjeti da je ta protivrjenost
jednostavna posljedica konkurencije, jer bi se inae sruio
itav njegov sistem.
Nama je lako da tu stvar objasnimo. Proizvodna snaga
koja ovjeanstvu stoji na raspolaganju neizmjerna je.
Plodnost zemljita moe se beskonano poveati primjenom
kapitala, rada i nauke. Prenaseljena Velika Britanija
moe u toku deset godina biti dovedena do toga, po
proraunu najsposobnijih ekonomista i statistiara
(Uporedi Alison Principle of population, knj, 1, pogl. 1 i 2)36
da proizvodi dosta penice za est puta brojnije
stanovnitvo od dosadanjega. Kapital se poveava svakog
dana; radna snaga raste sa stanovnitvom, a nauka svakog
dana sve vie i vie podreuje ljudima prirodnu snagu. Ova
neizmjerna proizvodna sposobnost, rukovoena svijeu i u
interesu sviju, smanjila bi uskoro na minimum rad koji je
pao u dio- ovjeanstvu; preputena konkurenciji ini isto,
ali unutar suprotnosti. Jedan dio zemljita kultivira se na
najbolji nain, dok drugi u Velikoj Britaniji i Irskoj 30
milijuna jutara dobre zemlje lei neobraen. Jedan dio
kapitala cirkulira ogromnom brzinom, drugi lei mrtav u
sanduku. Jedan dio radnika radi etrnaest, esnaest sati na
dan, dok drugi stoji tu lijeno i nezaposleno i umire od gladi.
Ili raspodjela naputa tu isto- vremenost: danas trgovina
ide dobro, potranja je vrlo znaajna, tada sve radi, kapital
se obre udesnom brzinom, zemljoradnja cvjeta, radnici
rade do iznemoglosti sutra nastupa zastoj, zemljoradnja
nije vrijedna truda, itavi komadi zemlje ostaju neobraeni,
kapital se ukoi usred kretanja, radnici nemaju zaposlenja i
cijela zemlja pati od suvina bogatstva i od suvina stanovnitva.
Ovaj razvitak stvari ekonomist ne smije priznati pravilnim; inae bi morao, kao to je reeno, napustiti itav
svoj sistem konkurencije; on bi morao uvidjeti ispraznost
36

Alison: principi stanovnitva, knj. l., pogl. 1 1 2 .

118

svoje suprotnosti izmeu proizvodnje i potronje, izmeu

suvina stanovnitva i suvina bogatstva. Da bi se,
meutim, ta injenica dovela u suglasnost s teorijom, jer
se ta injenica nije mogla poricati, pronaena je teorija o
stanovnitvu.
Malthus, zaetnik te teorije, tvrdi da stanovnitvo
stalno vri pritisak na sredstva za izdravanje, tako da se
stanovnitvo u istom razmjeru poveava u kojem je
produkcija porasla i da je uzrok sve bijede, svih poroka,
stanovnitvu inherentna tendencija, da se uvea iznad
raspoloivih sredstava za izdravanje. Jer, ako ima
previe, ljudi, onda oni na ovaj ili onaj nain moraju biti
uklonjeni ili nasilno ubijeni, ili moraju umrijeti od gladi.
Ali ako se to dogodi onda tu postoji opet praznina koju
odmah ispunjavaju drugi stanovnici koji se razmnoavaju
i tako ponovo poinje stara bijeda. tavie, to je tako u
svim odnosima, ne samo u civiliziranom nego i u
prirodnoiri stanju; divljaci s Nove Holandija od kojih na
kvadratnu milju dolazi jedan, pate isto tako jako od
prenaseljenosti kao i Engleska. Ukratko, ako elimo biti
konzekventni, onda moramo priznati da je zemlja bila
prenaseljena ve onda kad je postojao samo jedan ovjek.
Posljedice su toga izvoenja slijedee: budui da su
upravo siromasi ti prekobrojni, za n] j,nf treba nita initi
osim da im se olaka smrt od gladi, koliko je to mogue da
ih se uvjeri kako se nita ne moe promijeniti i da za
itavu njihovu klasu nema nikakva spasa osim da se to
je mogue manje razmnoavaju, ili, ako to ne ide, onda je
jo uvijek bolje da se osnuje jedna dravna ustanova za
bezbolno ubijanje djece siromaha, kao to je predloio
Marcus, naime da na svaku radniku porodicu smiju
doi dva i po djeteta; a to bude vie da se bezbolno ubije.
Davati milostinju bio bi zloin, jer potpomae prirast
prekobrojnog stanovnitva; no bit e vrlo korisno ako se
siro

matvo uini zloinom, a sirotita kaznenim zavodima,

kao to se to ve dogodilo u Engleskoj pomou novog
liberalnog zakona o sirotinji. Istina je, dodue, da se ta
teorija veoma loe podudara s uenjem biblije o savrenstvu boga i njegova stvaranja, no slabo je to pobijanje ako se biblija upotrebljava kao argumenat protiv
injenica.
Treba li jo dalje da izvodimo tu gnusnu, podlu
doktrinu, tu odvratnu blasfemiju protiv prirode i ovjeanstva, treba li jo dalje da slijedim njene konzekvencije? Ovdje smo, konano, doveli nemoralnost ekonomista do njena vrhunca. to su svi ratovi i uasi
monopolskog sistema prema toj teoriji? I upravo je ona
zavrni kamen liberalnog sistema slobode trgovine, iji pad
povlai za sobom cijelu zgradu. Jer, ako je konkurencija
ovdje dokazana kao uzrok bijede, siromatva, zloina, tko e
se odvaiti rei jo koju rije u njenu zatitu?
Alison je u svom gore citiranom djelu poljuljao
Malthusovu teoriju, apelirajui na proizvodnu snagu zemlje
i suprotstavljajui Malthusovom principu injenicu da
svaki odrastao ovjek moe vie proizvoditi nego to sam
potroi, injenicu bez koje se ovjeanstvo ne bi moglo
umnoavati, tavie, ne bi moglo ni postojati; od ega bi
inae ivjeli oni koji tek rastu? Ali Alison ne ide do korijena
stvari i zato, napokon, dolazi opet na isti rezultat kao i
Malthus. On, dodue, dokazuje da je Malthusov princip
netaan, ali ne moe porei injenice koje su ovoga dovele
do njegova principa.
Da Malthus nije promatrao stvar tako jednostrano,
onda bi morao vidjeti da je prekomjerno stanovnitvo ili
radna snaga stalno povezana s prekomjernim bogatstvom, s
prekomjernim kapitalom i prekomjernim zem- Ijoposjedom.
Stanovnitvo je preveliko samo tamo gdje je prevelika
proizvodna snaga uope. To najjasnije pokazuje stanje
svake prenaseljene zemlje, osobito Engleske, od vremena
kada je pisao Malthus. To su bile injenice koje je Malthus
trebalo da promatra u njihovoj sveukupnosti, to bi ga moralo
dovesti do pravilnih rezultata; umjesto toga on je
izdvojio jednu injenicu, ostale nije uzeo u obzir i stoga 12
je doao do svoga bezumnog rezultata. Druga pogreka 9
koju je poinio bilo je zamjenjivanje sredstava za izdravanje i
zaposlenja. Da stanovnitvo stalno vri pritisak na sredstva za
120

zaposlenje, da se toliko ljudi moe zaposliti koliko se rodi,

ukratko, da je proizvodnju radne snage dosad regulirao zakon
konkurencije i da je, stoga, bila izloena periodinim krizama i
kolebanjima, to je injenica, utvrivanje koje predstavlja
Malthusovu zaslugu. Ali sf-edstva za zaposlenje nisu sredstva
za izdravanje. Sredstva za zaposlenje umnoavaju se pomou
umnoavanja mainske snage i kapitala samo u svom konanom rezultatu; sredstva za izdravanje umnoavaju se im se
proizvodna snaga neto povea. Ovdje dolazi na vidjelo nova
protivrjenost ekonomije. Potranja ekonomiste nije stvarna
potranja, njegova potronja je umjetna. Za ekonomistu je
stvarni potraiva, stvarni potroa samo onaj koji moe dati
ekvivalent za ono to dobije. Meutim, ako je injenica da
svaki odrastao ovjek proizvodi vie nego to sam moe
potroiti, da su djeca kao i drvee koje, opet, obilno vraa
izdatke koji su za njega'utroeni a to su ipak injenice?
moglo bi se misliti da bi svaki radnik morao proizvoditi mnogo
vie nego to treba, a zajednica bi ga, stoga, morala rado
opskrbiti svim to mu je potrebno, onda bi se moglo misliti da
bi jedna velika porodica morala biti zajednici vrlo poeljan
poklon. Ali u grubosti svoga stanovita ekonomist ne zna
nikakav drugi ekvivalent, nego da mu se isplati u opipljivu
gotovu novcu. On sjedi tako vrsto u svojim suprotnostima da
ga najuvjerljivije injenice zabrinjuju isto tako malo kao i
nauni principi.

Protivrjenost unitavamo jednostavno na taj nain da je

ukinemo. Stapanjem sadanjih suprotnih interesa nestaje
suprotnosti izmeu prenaseljenja na jednom i prekomjernog
bogatstva na drugom mjestu, nestaje udesna injenica,
udesnija od svih uda svih religija zajedno, da nacija mora
umrijeti od gladi od

122

pustog bogatstva i izobilja; nestaje bezumna tvrdnja da

zemlja nema snage da prehrani ljude. Ova tvrdnja je vrhunac
kranske ekonomije a da je naa ekonomija u sutini
kranska, mogao bih dokazati na svakoj reenici, na svakoj
kategoriji, a u svoje vrijeme to u i uiniti; Malthusova teorija
je samo ekonomski izraz za religijsku dogmu o protivrjenosti
duha i prirode i pokvarenosti obih, koja odatle slijedi. Nadam
se da sam i na ekonomskom podruju pokazo ovu protivrjenost u njenoj nitavosti, protivrjenost koja je za religiju i s
religijom davno rijeena; uostalom, ja neu prihvatiti kao
kompetentnu nijednu obranu Malthusove teorije koja mi
najprije ne objasni iz njena vlastita principa kako jedan narod
moe umrijeti od gladi od samog izobilja i koja to ne dovede u
suglasnost s razumom i injenicama.
Malthusova teorija bila je, uostalom, sasvim nuna
prolazna taka koja nas je dovela beskrajno dalje. Mi smo
pomou nje i uope pomou ekonomije poeli obraati panju na
proizvodnu snagu zemlje i ovjeanstva, i poslije prevladavanja
ovog ekonomskog oajavanja mi smo zauvjek osigurani od
straha od prenaseljenosti. Iz nje mi izvlaimo najjae
ekonomske argumente za socijalni preobraaj; jer, ak, kad bi
Malthus i imao potpuno pravo, onda bi se taj preobraaj morao
poduzeti smjesta, jer samo on, samo njime dato obrazovanje
masu omoguuje to moralno ogranienje nagona za razmnoavanjem, koje i sam Malthus prikazuje kao najuspjenije
i najlake sredstvo protiv prenaseljenosti. Pomou te teorije
upoznali smo najdublje ponienje ovjeanstva, njegovu
zavisnost od odnosa konkurencije; ona nam je pokazala kako je
privatno vlasnitvo u krajnjoj liniji napravilo od ovjeka robu,
ija proizvodnja I unitenje zavisi samo od potranje; kako je
sistem konkurencije time ubio i svakog dana ubija milijune
ljudi; sve smo to vidjeli i sve nas to tjera na ukidanje ovog
ponienja ovjeanstva ukidanjem privatnog vlasnitva,
konkurencije i suprotnih interesa.
Vratimo se, meutim, jo jednom na odnos izmeu
proizvodne snage i stanovnitva, da bismo oduzeli svaku bazu
opem strahu od prenaseljenosti. Malthus postavlja jedan
proraun na kojem bazira cijeli svoj sistem. Stanovnitvo se
umnoava u geometrijskoj progresiji 1+2+4 + 8 + 16+32 itd.,
a proizvodna snaga zemljita u aritmetikoj 1+2+3+4+5 + 6.
Razlika je oigledna, zastraujua; a da li je ona tana? Gdje je
dokazano da se plodnost zemljita umnoava aritmetikom
progresijom? Veliina zemljita je ograniena, u redu. Radna
#*

123

snaga koja se upotrebljava na toj povrini raste sa

stanovnitvom; pretpostavimo ak da poveanje prinosa uslijed
poveanja rada ne raste uvijek razmjerno prema radu; tada
ostaje jo trei elemenat, nauka, koja ekonomisti, naravno,
nikad nita ne znai, a njezin napredak tako je beskrajan i
barem isto tako brz kao porast stanovnitva. Kakav napredak
zahvaljuje agrikultura ovog stoljea samo kemiji, tavie samo
dvojici ljudi Sir Humphreyu Davyu i Justusu Liebigu? A
nauka raste barem kao i stanovnitvo; ono se umnoava u
odnosu na broj posljednje generacije; nauka napreduje u
odnosu na masu spoznaje, koja joj je ostala od prethodne
generacije, dakle, pod najobinijim uvjetima i u geometrijskoj
progresiji a to je nauci nemogue? Smijeno je, meutim,
govoriti o prenaseljenosti sve dotle dok dolina rijeke
Mississippi ima dosta neobraene zemlje da bi se tamo moglo
prenijeti cjelokupno stanovnitvo Evrope, sve dok se, uope,
tek treina zemlje moe smatrati obraenom i dok se
proizvodnja samo ove treine moe poveati za est puta
primjenom sada ve poznatih poboljanja.

Konkurencija suprotstavlja, dakle, kapital kapitalu, rad

radu, zemljoposjed zemljoposjedu, a isto tako svaki od tih
elemenata suprotstavlja drugima. U borbi pobjeuje jai, a da
bi prorekli rezultat te borbe, morat emo ispitati snagu boraca.
Prije svega zemljoposjed i kapital su, svaki posebno, jai od
rada, jer radnik mora raditi da bi ivio, dok zemljoposjednik
moe ivjeti od svoje rente, a kapitalist od svojih kamata, u
sluaju nude od svog kapitala ili kapitaliziranog

zemljoposjeda. Posljedica je toga da radu pripadaju samo

najnunija, gola sredstva za uzdravanje, dok se najvei dio
proizvoda dijeli izmeu kapitala i zemljoposjeda. Nadalje,
jai radnik tjera s trita slabijeg, vei kapital manji, ve
zemljoposjed manji. Praksa potvruje ovaj zakljuak.
Poznate su prednosti koje ima vei tvomiar i trgovac nad
manjim, veliki zemljoposjednik nad posjednikom jednog
jedinog jutra zemlje. Posljedica je toga da ve pod obinim
odnosima veliki kapital i veliki zemljoposjed gutaju mali
kapital i mali zemljoposjed po pravu jaega
centralizacija posjeda. Za vrijeme trgovinskih i agrarnih
kriza ova centralizacija se odvija jo bre. Uope veliki
posjed umnoava se bre nego mali, jer se od prinosa mnogo
124

manji dio odbija kao izdatak na posjed. Ova centralizacija

posjeda je privatnu vlasnitvu isto tako imanentan zakon
kao i svi drugi; srednje klase moraju sve vie nestajati, dok
se svijet ne podijeli na milijunare, i siromahe, na velike
zemljoposjednike i siromane nadniare. Svi zakoni, sve podjele zemljoposjeda, sva eventualna cjepkanja kapitala
nita ne pomau taj rezultat mora doi i doi e ako ga
ne pretekne totalan preobraaj socijalnih odnosa, stapanje
suprotnih interesa, ukidanje privatnog vlasnitva.
Slobodna konkurencija, glavna parola ekonomista naih
dana, jest nemogunost. Monopol je barem imao namjeru,
iako je i nije mogao provesti, da potroaa titi od prevare.
Ukidanje monopola otvara prevari sva vrata. Vi kaete,
konkurencija ima sama u sebi sredstvo protiv prevare,
nitko nee kupiti loe stvari to znai, svatko mora biti
poznavalac svakog artikla, a to je nemogue odatle
nunost monopola koja se pokazuje i u mnogim artiklima.
Apoteke itd. moraju imati monopol. Kad je sredstvo
cirkulacije prestalo biti dravni monopol, ono je svaki put
proizvelo trgovinsku krizu, a engleski ekonomisti, meu
ostalima dr Wade, priznaju i ovdje nunost monopola. Ali
monopol ne titi ni o lanog novca. Postavili se mi na bilo
koju stranu pitanja, jedna je isto tako teka kao i druga,
monopol proizvodi slobodnu konkurenciju, a ova opet monopol;
stoga oboje moraju pasti, a te tekoe moraju biti uklonjene
ukidanjem principa koji ih proizvodi.

Konkurencija je proela sve nae ivotne odnose i zavrila

meusobno ropstvo u kojem se ljudi sada nalaze. Konkurencija
je velika pokretaka sila koja neprestano ponovo potie na
djelatnost na ostarjeli i omlitavjeli socijalni poredak, ili,
naprotiv, socijalni nered, ali pri svakom novom naprezanju
guta i jedan dio klonulih snaga. Konkurencija vlada brojanim
napretkom ovjeanstva, ona vlada njegovim moralnim
progresom. Tko se donekle upoznao sa statistikom zloinstva,
tome je morala upasti u oi svojevrsna pravilnost kojom
zloinstva svake godine napreduju, kojom stanoviti uzroci
proizvode stanovita zloinstva. Proirenje tvornikog sistema
ima svuda za posljedicu umnoavanje zloinstva. Za veliki
grad ili okrug moe se svake godine, svaki put s dovoljnom
tanou unaprijed odrediti broj hapenja, kriminalnih
125

sluajeva, tavie, broj ubistava, provala, malih kraa itd., kao

to se to dosta esto dogaalo u Engleskoj. Ova pravilnost dokazuje da konkurencija upravlja i zloinstvom, da drutvo
proizvodi potranju za zloinstvom, kojoj se odgovara s
primjerenom ponudom., da se praznina koja nastaje
hapenjem, transportiranjem ili pogubljenjem stanovitog broja
odmah ispuni drugima, upravo kao to se svaka praznina u
stanovnitvu odmah ponovo ispunjava novim pridolicama,
drugim rijeima, da zloinstvo isto tako vri pritisak na
sredstva za kanjavanje kao narodi na sredstva za zaposlenje.
Koliko je pravedno da se pod tim okolnostima, bez obzira na
sve ostalo, kanjava zloinac, to preputam sudu svojih italaca. Meni je ovdje stalo samo do toga da dokaem proirenje
konkurencije i na moralno podruje i da pokaem do kakve je
duboke degradacije dovelo ovjeka privatno vlasnitvo.
U borbi kapitala i zemljita protiv rada imaju oba prva
elementa jo jednu posebnu prednost pred radom
pomo nauke, jer je i ta pod sadanjim odnosima
upravljena protiv rada. Gotovo svi mehaniki pronalasci, na
primjer, izazvani su nedostatkom radne snage, tako osobito
Hargreaveova, Cromptonova i Arkwrighto- va predilica za
pamuk. Nikada nije bilo velike potranje za radom, a da odatle
nije proizaao neki pronalazak koji je radnu snagu znatno
umnoio, dakle otklonio potranju za ljudskim radom. Historija
Engleske od 1770. do sada stalan je dokaz za to. Posljednji
veliki pronalazak u predenju pamuka Selfacting Mule37
izazvan je iskljuivo potranjom za radom i rastom nadnice
on je udvostruio mainski rad, a time ograniio runi rad na
polovicu, izbacio polovicu radnika s posla i time snizio nadnicu
druge polovice; on je unitio zavjeru radnika protiv tvorniara i
razorio posljednji ostatak snage kojim je rad izdravao neravnu
borbu s kapitalom (Uporedi dr Ure, Philosophy of
manufactures, knj. 2.)38 Ekonomist sada dodue kae da je u
konanom rezultatu mainerija povoljna za radnike, jer
proizvodnju ini jeftinijom i time stvara novo, vee trite za
svoje proizvode i tako, napokon, ponovo zapoljava radnike koji
su ostali bez posla. Sasvim tano; ali zaboravlja li ekonomist da
konkurencija regulira proizvodnju radne snage, da radna
snaga stalno vri pritisak na sredstva za zaposlenje, da tada,
dakle, kad bi trebale nastati te prednosti, ve prekomjeran broj
Selfacting mule automatska predilica.
' 126
Dr Ure, Filozofija manufakture, knj. 2.
37

konkurenata za rad ponovo na njih eka i time ini iluzornom

tu prednost, dok negativna strana, iznenadno oduzimanje
sredstava za izdravanje za jednu polovicu i pad nadnice za
drugu polovicu radnika, nije iluzorno? Zaboravlja li ekonomist
da napredak pronalaska nikada ne zastaje, da se, dakle, ta
teta ovjekovjeuje? Zaboravlja li on da prilikom podjele rada,
tako beskrajno poviene naom civilizacijom, radnik moe
ivjeti samo onda ako se moe upotrijebiti na tom odreenom
stroju, za taj

127

odreeni mali posao? da je prijelaz od jednog zaposlenja

drugome, novome, za odraslog radnika gotovo uvijek
odluna nemogunost?
Time to promatram djelovanje mainerije, dolazim na
drugu, udaljenu {temu, na tvorniki sistem, a da to ovdje
obraujem, nemam ni elje ni vremena. Nadam se,
uostalom, da u uskoro imati prilike da iscrpno razradim
odvratnu nemoralnost toga sistema i da nepo- tedno
razotkrijem licemjerstvo ekonomiste koje se ovdje pojavljuje
u svom punom sjaju.

Friedrich Engels

P OL O AJ E N GL E S KE
Past and prezent by Thomas Carlyle, London 1843.1 (Deutschfranzosische Jahrbiicher, Pari 1844)
Meu svim debelim knjigama i tankim brourama, koje su
prole godine izale u Engleskoj za uveseljavanje ili duhovno
okrepljenje obrazovanog svijeta, gornji je spis jedini koji je
vrijedan itanja. Sve romane u mnogo svezaka s njihovim
alosnim i veselim zapletima, sve te poune i kontemplativne,
uene i neuene komentare biblije a romani i pobone knjige
dva su stalna artikla engleske literature sve to moete mirno
ostaviti neproitano. Moda ete nai nekoliko geolokih ili
ekonomskih, historijskih ili matematskih knjiga koje sadre zrnce
novoga ali to su stvari za studiranje, a ne za itanje, to je suha
struna nauka, suhi herbarijum, biljke ije je korijenje odavno
iupano iz opeg ljudskog zemljita iz kojeg su vukle svoju
hranu. Moete traiti koliko hoete, Carlyleova je knjiga jedina
koja dira ljudske ice, koja prikazuje ljudske odnose i razvija trag
ljudskog naina shvaanja.
Znaajno je kako su u Engleskoj vie klase drutva, koje
Englezi zovu respectable poeple, the better sort oj poeple 2 itd.,
duhovno jako propale i omlitavjele. Iezla je sva energija, sva
djelatnost, sva sadrina; seosko plemstvo ide u lov, novana
aristokracija bavi
Prolost 1 sadanjost od Thomasa Carlylea, London 1843.
* S uvaenim slojem, boljom vrstom naroda.

se knjigovodstvom i u najboljem sluaju vrti se u isto tako

praznoj i mlitavoj literaturi. Politike i religiozne predrasude
nasljeuju se od generacije na generaciju; sada se sve lako

dobiva nainjeno i vie se uope ne treba muiti oko principa kao

u ranija vremena; oni sada pojedincu dolijeu ve u kolijevku u
gotovu obliku, a da se ne zna odakle. Sto je jo potrebno? Svaki
je dobro odgojen, tj. u koli je bezuspjeno muen s Rimljanima i
Grcima, u ostalome je respectable, tj. posjeduje toliko i toliko
hiljada funti i ne treba se, dakle, dalje ni oko ega truditi, osim
oko ene ako je jo nema.
I sad jo to strailo koje ljudi nazivaju duhom! Odakle da se
u takvom ivotu pojavi duh, odnosno, kad bi se pojavio, gdje bi
kod njih naao sklonite? Sve je tu utvreno i odmjereno kineski
teko onome tko prekorai uske granice, teko onome, tri puta
teko onome tko pregazi preasnu predrasudu, devet puta teko
njemu ako je ta predrasuda religiozna. Na sva pitanja postoje
ovdje samo dva odgovora, vigovski i torijevski; a te su odgovore
ve odavno propisali mudri veliki majstori ceremonija obiju
partija, nije potrebno da razmiljate niti da se gubite u
opirnosti, sve je gotovo, to je rekao Dicky Cobden ili lord John
Russell i Bobby Peel ili vojvoda par excellence, naime, vojvoda
od Welliflgtona je tako rekao i pri tom se ostaje.
Vi dobri Nijemci, morate svake godine sluati od liberalnih
novinara i narodnih zastupnika kako su Englezi divni i
nezavisni ljudi, i sve to zbog svojih slobodnih institucija, a to iz
udaljenosti izgleda sasvim dobro. Debate u parlamentu,
slobodna tampa, burni narodni zborovi, izbori, porote, postiu
svoj efekat kod plaljive Michelove due i u svom uenju prima
on sav taj lijepi privid za gotov gro. Meutim, na kraju,
stanovite liberalnog novinara i narodnog zastupnika ipak ni
izdaleka nije jo dovoljno visoko da bi osiguralo obuhvatan
pogled, bilo o razvitku ovjeanstva, bilo, pak o jednoj jedinoj
naciji. Engleski ustav je u svoje vrijeme bio sasvim dobar i uinio
poneto dobra, tavie, od 1828. poeo je raditi na svom
najboljem djelu, naime, na svom vlastitom razaranju ali to to
mu pripisuje liberal, to on nije uinio. On nije uinio Engleze
nezavisnim ljudima. Englezi, tj. obrazovani Englezi, po kojima se
na kontinentu ocjenjuje nacionalni karakter, ti Englezi su
najprezreniji robovi pod suncem. Stvarno je respectable, usprkos
svoj svojoj grubosti i svoj svojoj demoralizaciji, samo onaj dio
engleske nacije koji je nepoznat na kontinentu, samo radnici,
parije Engleske, siromasi. Od njih e doi spas Engleske, u njima
jo ima tvari koja se dade obraditi; oni nisu obrazovani, ali
nemaju ni predrasuda, oni jo imaju snage da je utroe u jedno
veliko nacionalno djelo oni jo imaju budunost. Aristokracija
129

 a ta ukljuuje danas i srednju klasu iscrpla se; to je imala

da utroi od misaonog sadraja, to je preraeno do posljednjih
konzekvencija i praktiki ostvareno, a njeno carstvo ide velikim
koracima u susret svome kraju. Konstitucija je njeno djelo, a
neposredna posljedica toga djela bila je ta da je sve tvorce
okruila mreom institucija u kojoj je onemogueno svako
slobodno duhovno kretanje. Vladavina javne predrasude svagdje
je prva posljedica tzv. slobodnih politikih institucija, a ta vladavina je u politiki najslobodnijoj zemlji Evrope, u Engleskoj,
jaa nego bilo gdje drugdje izuzevi Sjevernu Ameriku, gdje je
zakonom o linu javna predrasuda zakonski priznata kao sila u
dravi. Englez gmie pred javnom predrasudom, svakog dana joj
se rtvuje i ukoliko je liberalniji, utoliko poniznije pada u
prainu pred tim svojim idolom. Meutim, javna je predrasuda u
obrazovanim krugovima ili torijevska ili vigovska, u krajnjem
sluaju radikalna a to ve ne mirii vie tako fino. Idite
jednom meu obrazovane Engleze i recite da ste artisti ili
demokrati i sumnjat e u va zdrav razum i izbjegavati vae
drutvo. Ili izjavite da ne vjerujete u Kristovo boanstvo i bit
ete izdani i prodani; priznajte uz to da ste ateist, i slijedeeg
dana e se praviti kao da vas ne poznaju. A nezavisni Englez,
ako jednom i pone stvarno misliti, to se deava dosta rijetko, i
strese okove predrasude koju je upio s majinim mlijekom, ak i
tada nema hrabrosti da svoje uvjerenje slobodno iskae, ak i

tadt javnosti licemjerno iskazuje mnijenje koje se barem,

tolerira i zadovoljan je ako katkada u etiri oka moe
otvoreno govoriti s istomiljenikom.
Tako su obrazovane klase u Engleskoj gluhe na svaki
progres, a u pokretu ih jo donekle dri samo navala radnike
klase. Ne moe se oekivati da svakodnevni literarni kruh
toga starakog obrazovanja bude drugaije nainjen nego oni
sami. Sva se fashionable39 literatura okree u vjenom krugu
i dosadna je i neplodna upravo kao blazirano i ispijeno
fashionable drutvo.
Kad su Straussov ivot Isusa i njegova slava preli
Kanal, nijedan pristojan ovjek nije se usudio da knjigu
prevede, nijedan ugledniji knjiar da je tampa. Napokon ju
je preveo socijalistiki Lecturer (za taj agi- tatorski umjetni
izraz nema njemake rijei) dakle, ovjek u jednom od
najneuglednijih ivotnih poloaja u svijetu beznaajan
socijalistiki tampar tampao ju je u svescima, svaki po
130
39

pomodan, moderan.

jedan penny, a radnici Manchestera, Birminghama i Londona

sainjavali su jedinu Straussovu publiku u Engleskoj.
Uostalom, ako jedna od obje partije u koje se razdvaja
obrazovani dio Engleske, zasluuje prednost, to su onda
torijevci. Pri socijalnom poloaju Engleske vigovac je suvie
sam partija da bi mogao imati kakav sud; industrija, taj
centar engleskog drutva, u njegovim je rukama i obogauje
ga; on je smatra besprijekornom, a njeno proirenje smatra
jedinom svrhom cjelokupnog zakonodavstva, jer mu je ona
dala njegovo bogatstvo i mo. Torijevac, naprotiv, ija je mo i
samovlast slomljena industrijom, ije je principe ona
uzdrmala, mrzi je i vidi u njoj u najboljem sluaju nuno zlo.
Stoga je stvorena ona sekcija filantropskih torijeVaca, ije su
glavne voe lord Ashley, Ferrand, Walter, Oastler itd., koji su
sebi stavili u dunost da zastupaju tvornike radnike protiv
tvorniara. I Thomas Carlyle je prvobitno bio torijevac i jo je
uvijek blii toj partiji nego -vigovcima. Jedno je sigurno, nijedan

vigovac ne bi nikad mogao napisati knjigu koja bi bila upola tako

ljudska kao Past and Present.
Thomas Carlyle je postao poznat u Njemakoj svojim
nastojanjima da Englezima uini pristupanom njemaku
literaturu. Unazad vie godina on se uglavnom "bavi socijalnim
poloajem Engleske on, jedini meu obrazovanima svoje
zemlje, koji to ini! i ve 1838. napisao jedno manj| djelo:
Chartism.40 Tada su na vlasti bili vigovci i s mnogo pompe su
proklamirali da je unitena sablast artizma, koja je nastala
oko 1835. godine. artizam je bio prirodni nastavak starog
Tadikalizma koji je za nekoliko godina bio uutkan zakonskim
prijedlogom o reformi, a od 1835/36. pojavio se opet s novom
snagom i u zbijenijim masama nego ikad prije. Vigovci su
vjerovali da su taj artizam uguili, a Thomas Carlyle je u tome
naao povoda da pokae stvarne uzroke artizma i nemogunost
da se on uniti prije nego to se unite ti uzroci. Stanovite je u
toj knjizi" u cjelini, dodue, isto kao i u Past <md Present, ali
neto jae torijevski obojeno, koja je, meutim, moda imala
osnovu samo u toj okolnosti to su vigovci, kao vladajua partija,
najvie bili izloeni kritici. U svakom sluaju Past and Present
sadri sve to se nalazi u manjoj knjizi, jasnije, razvijenije i s
izriitim ocrtavanjem konzekvencija i oslobaa. nas, dakle,
kritike artizma.
131
40

artizam

Past and Present je paralela izmeu Engleske 12. i 19.

stoljea, a sastoji se od etiri odjeljka, s naslovima: Uvod,
Monah pradavnog doba, Radnik novog vremena, Horoskop
Proimo iredom tim odjeljcima; ne mogu se oduprijeti
iskuenju da prevedem najljepa od esto prekrasnih mjesta
knjige. Kritika e se ve brinuti sama za sebe.
Prvo poglavlje uvoda zove se Midas.
Poloaj Engleske... s pravom vrijedi kao jedan od najopasnijih i
uope najneobinijih poloaja koji su ikada vieni u svijetu. Engleska
je puna bogatstva svake vrste, a ipak Engleska umire od gladi. S
vjeno istim izobiljem cvjeta zemljite Engleske, ustalasano zlatnim
etvama, gusto ispunjeno radionicama, alatom svake vrste," s
petnaest milijuna radnika, koje smatraju najjaim, najmudrijim i
naj- marljivijim koje je naa zemlja ikada imala; ti ljudi su ovdje;
rada koji su izvrili, ploda koji su stvorili ovdje ima na pretek,
svagdje u najbogatijem izobilju i gle, kakva je kobna zapovijed
dola, kao od nekog arobnjaka, koja kae: ,Ne dirajte ga, vi radnici,
vi gospodo koja radite, vi dokona gospodo; da ga nitko od vas nije
dodirnuo, da ga nitko od vas nije uivao to je zaarani plod!

Ta zapovijed pada najprije na radnike. U Engleskoj i

Walesu bilo je 1842. godine 1,430.000 siromaha, od kojih
222.000 sjedi zatvoreno u radnim domovima narod ih zove
bastiljama zakona o sirotinji. Zahvaljujui humanizmu
vigovaca! kotska nema zakona o sirotinji, ali sirotinje ima
u masama. Uz put reeno, Irska se moe pohvaliti ogromnim
brojem 2,300.000 siromaha.
Pred porotom u Stockportu (Cheshire) optueni su f pronaeni
krivima za trovanje svoje troje djece otac i majka da bi time prevarili
pogrebno drutvo za tri funte i osam ilinga koje se dobiju za smrt
svakog djeteta, a slubeni autoriteti, kae se, nagovjetavaju da
sluaj nije jedinstven, da bi moda bilo bolje da se to ne istrauje
tanije. Takvi primjeri su jednaki najviem vrhu brda koji
izronjava na horizontu a ispod toga lei itav brdski predio i zemlja
koja jo nije izronila. Majka i otac, ljudski stvorovi, rekli su jedan
drugome: to da inimo da bismo umakli smrti od gladi? Mi smo
duboko potonuli ovdje u naem mranom podrumu, a pomo je
daleko. O, u Ugolinovoj kuli gladi deavaju se ozbiljne stvari,
predragi mali Gaddo pao je mrtav na oeva koljena!
Roditelji u Stockportu misle i kau: Na siromani mali gladni
Tom, koji cijelog dana vie za kruhom, koji e u tom svijetu vidjeti
samo zlo, a nita dobra kad bi se on odjednom izbavio iz nevolje, i
mi bismo se drugi moda odrali? Smiljeno, reeno, napokon
132 I Tom je sada mrtav, i sve je izdato i potroeno, sada dolazi
uinjeno.

na red jadni, mali gladni Jack, ili jadni mali gladni Will?
O, kakvog li razmiljanja o putovima i sredstvima? U
opsjednutim gradovima, u posljednjoj razvalini Jeru- salema, koji je
pao od gnjeva bojeg, proreknuto je: ruke jadnih ena pripravit e
sebi za jelo svoju vlastitu djecu. Mrana fantazija Hebrejaca nije sebi
mogla predstaviti crnji bezdan bijede, to je bio svretak ponienja
bogom prokleta ovjeka a mi ovdje, u modernoj Engleskoj, u obilju
bogatstva da li emo mi doi dotle? Kako se to deava? Odakle to
dolazi, zato to mora biti tako?

To se dogodilo 1841. Mogao bih dodati da je prije pet mjeseci u

Liverpoolu objeena Betty Eules iz Bol- tona, koja je iz istoga
razloga otrovala troje djece i dva pastoreta.
Toliko o siromasima. Kako izgleda s bogataima?
Ta uspjena industrija sa svojim obilnim bogatstvom nije dosada
jo nikog obogatila, to je opinjeno bogatstvo i ne pripada nikome. Mi
moemo izdati hiljade gdje smo inae uloiti stotine ali zato ne
moemo kupiti nita korisno. Netko jede finije poslastice, pije skuplja
vina a kakva je vea srea u tome? Da li su oni ljepi, bolji, jai,
valjaniji? Da li su oni ti koje nazivaju ,sretniji?

Gospodin koji radi nije sretniji, gospodin koji ljenari, tj.

plemeniti zemljoposjednik, nije sretniji
>'za koga je onda to bogatstvo, bogatstvo Engleske? Koga ono
blagosilja, ini sretnijim, ljepim, mudrijim, boljim? Dosad nikoga.
Naa uspjena industrija nema dosad nikakva uspjeha; usred
raskona izobilja narod umire od gladi; meu zlatnim zidovima i
punim itnicama nitko se ne osjea siguran i zadovoljan. Midas je
eznuo za zlatom i grdio Olimp. Dobio je zlato, tako da je sve postalo
zlato ega se on dotakao a to mu je s njegovim dugirrf uima malo
pomoglo. Midas je loe ocijenio nebesku muziku. Midas je grdio
Apolona i bogove, a bogovi su mu ispunili njegovu elju i dali tome
par dugih uiju to je takoer dobar dodatak kakve li istine u tim
starim priama!
Kako je istinita nastavlja on u drugom poglavlju

druga stara pria o sfingi; priroda je sfinga, boginja, ne jo

sasvim osloboena, nalazi se napola jo u ivo-

133

tinjstvu, u neduhovnosti na jednoj strani red, mudrost, ali i mrak,

divljatvo, nunost sudbine.

Priroda-sfinga kad itaju ovo poglavlje, Englezi kau:

njemaki misticizam ima pitanja za svakog ovjeka i svako
vrijeme sretan onaj koji na to pitanje pravilno odgovori; tko
na nj ne odgovori ili odgovori pogreno, taj pripada
ivotinjsko-divljem dijelu sfinge; umjesto lijepe nevjeste on
nalazi krvolonu lavicu. A tako je to i s nacijama: moete li
rijeiti zagonetku sudbine? A svi nesretni narodi, kao i svi nesretni individuumi, odgovorili su pogreno na pitanje, primili
su privid za istinu, napustili vjene unutranje injenice
univerzuma za vanjske prolazne pojavne oblike; a to je uinila
i Engleska. Engleska se, kako se on kasnije izraava, predala
ateizmu, a njen sadanji poloaj nuna je posljedica toga. Mi
emo o tome govoriti kasnije, zasad treba samo primijetiti da
je Carlyle mogao jo neto dalje izvesti usporedbu sa sfingom
ako je treba prihvatiti u gornjem, panteistiko-staro-schellingovskom smislu rjeenje zagonetke danas je, kao i u
prii, ovjek, i to rjeenje u najirem smislu. I to e se izvriti.
Slijedee poglavlje daje nam ovakav opis Manches- terske
pobune augusta 1842:
Milijun gladnih radnika je ustalo, svi su izali na ulice i tamo
stajali. to je inae trebalo da uine? Njihove nevolje i albe bilu se
gorke, nepodnoljive, njihov gnjev je zato bio opravdan; tko je uzrok
ovim albama, tko e pomoi? Nai neprijatelji su, mi ne znamo tko ili
to, i nai prijatelji su, mi ne znamo gdje? Kako da nekoga
napadnemo, da nekoga strijeljamo ili da dopustimo da nas netko
strijelja? O, kada bi taj prokleti zao duh koji nevidljivo cijedi na ivot
i ivot naih blinjih, kada bi htio poprimiti samo jedan oblik i
suprotstaviti nam se kao sirkanski tigar, kao behemot41 kaosa, kao
sam neastivi, u nekakvom obliku koji bismo mogli vidjeti, za koji
bismo ga mogli uhvatiti!

134
41

Velika ivotinja

A nesrea radnika u ljetnoj pobuni 1842. bila je upravo u

tome to nisu znali protiv koga da se bore. Njihova je nevolja bila
socijalna a socijalne nevolje ne mogu se ukloniti kao to se
uklanja kraljevstvo ili privilegije. Socijalne nevolje ne mogu se
lijeiti narodnim poveljama, a to je narod osjetio inae bi
narodna povelja bila danas osnovni zakon Engleske. Socijalne
nevolje treba studirati i upoznati, a to masa radnika dosad nije
jo inila. Veliki plod ustanka bio je taj, da je ivotno pitanje
Engleske, pitanje o definitivnoj sudbini radnike klase
postavljeno na nain, kako kae Carlyle, da ga je ulo svako
misaono uho u Engleskoj. Pitanje se sada vie ne moe obii,
Engleska mora na nj odgovoriti ili propasti.
Prijeimo zavrno poglavlje toga odjeljka, prijeimo
privremeno i cijeli slijedei odjeljak i pristupimo odmah treem,
koji raspravlja o Radnicima novog vremena, di bismo dobili
potpuni opis Engleske koji je zapoet u uvodu.
Mi smo, nastavlja Carlyle, odbacili religioznost srednjeg
vijeka, a za to nismo dobili nita; mi smo
zaboravili boga, mi smo zatvorili svoje oi za vjenu sutinu
stvari, a drali smo ih otvorene samo za varljivi privid stvari; mi se
pri tome tjeimo da je taj univerzum iznutra veliko, neshvatljivo
,moda, a izvana oito veliki obor i radnionica s velikim kuhinjama i
stolovima za jelo, gdje nalazi mjesta onaj koji je mudar; sva istina
toga univerzuma je nesigurna, praktinom ovjeku jesu i ostaju jasni
samo zarada i gubitak, samo hrana i uspjeh. Za nas vie ne postoji
nikakav bog; boji zakoni postali su princip .najvie mogue sree,
parlamentarna smicalica; nebo je postalo astronomski sat, lovite za
Herschelove teleskope, gdje se love nauni rezultati i
sentimentalnost; na naem jeziku i jeziku starog Ben Jonsona to bi
znailo: ovjek je izgubio svoju duu i poinje zamjeivati njen
nedostatak. To je uistinu bolno mjesto, centar opeg socijalnog raka.
Nema religije, nema boga, ovjek je izgubio svoju duu i uzalud trai
sol protiv truljenja. Uzalud, u pogubljenju kraljeva, u francuskim
revolucijama, u zakonskim prijedlozima za reformu, u
Manchesterskoj pobuni,
10 Rani radovi

14
5

u svemu tome nema lijeka. Trula guba, umirena na jedan sat, vraa
se u slijedeem jae i oajnije.

No, kako mjesto religije nije moglo ostati sasvim

neposjednuto, to smo umjesto nje dobili novo evanelje koje
odgovara ispraznosti i besarajnosti vremena evanelje
mamona. Kransko nebo i kranski pakao su naputeni, ono
kao sumnjivo, a ovaj kao besmislen no vi ste dobili novi
pakao; pakao moderne Engleske je svijest o tome da se ne moe
uspjeti ni zaraditi novaca!
Uistinu, s naim mamonovim evaneljem mi smo samo doli do
udnovatih zakljuaka! Mi to nazivamo drutvom, a ipak svagdje
uspostavljamo totalno razdvajanje i izoliranje. Na ivot nije
meusobno pomaganje, nego meusobno neprijateljstvo po
stanovitim ratnim zakonima, razumna konkurencija itd. Mi smo
potpuno zaboravili da plaanje u gotovu nije jedina veza izmeu
ovjeka i ovjeka. ,Moji gladni radnici? kae bogati tvoniar.
Nisam li ih poteno iznajmio na tritu? Nisam li im do posljednje
pare isplatio ugovorenu obavezu? Kakva jo posla imam s njima?
Uistinu, kult mamona je alosna vjera.
Jedna siromana irska udovica u Edinburgu molila je pomo
kod dobrotvorne ustanove za sebe i za svoje troje djece. Sve ustanove
su je odbile; izdala ju je snaga i odvanost; zapala je u tifusnu
groznicu, umrla je i inficirala boleu cijelu svoju ulicu, tako da je
uslijed toga umrlo sedamnaestero drugih. Humani lijenik koji tu
historiju pria dr W. P. Alison pita pri tome: zar ne bi bilo
ekonominije da se toj eni pomoglo? Ona je dobila groznicu i ubila
naih sedamnaest! Vrlo udnovato. Naputena irska udovica obraa
se svojoj sabrai: Vidite, ja bespomono pogibam, vi mi morate
pomoi, ja sam vaa sestra; tijelo vaeg tijela, stvorio nas je jedan
bog! A oni odgovaraju: Ne, nemogue; ti nisi naa sestra. Ali
ona dokazuje svoje sestrinstvo; njena groznica je ubija; oni su bili
njena braa iako su to poricali. Kad se taj dokaz morao traiti jo
podlije?

Uzgred reeno, Cairlyle je ovdje u zabludi isto kao i Alison.

Bogatai nemaju uope saaljenja, nemaju uope interesa za
smrt sedamnaestorice. Nije li javna srea to je prekobrojno

stanovnitvo umanjeno za sedamnaest ljudi? Kad bi barem

bilo nekoliko milijuna umjesto sedamnaest dronjavih ljudi,
bilo bi utoliko bolje. To je razmiljanje bogatih engleskih
maltuzijanaca.
_
A onda drugo, jo gore evanelje diletantizma, koje je
stvorilo
vladu koja nita ne radi, koje je ljudima oduzelo svu
136
ozbiljnost i natjeruje ih da se prikazuju onim to nisu to je

tenja za sreom, to jest za dobrim jelom i piem koje je

uzdiglo na prijestolje grubu materiju i unitilo svaki duhovni
sadraj; to e proizai iz svega toga?
A to da kaemo vladi, kao to je naa, koja svoje radnike
optuuje za prekomjernu proizvodnju? Prekomjerna proizvodnja,
nije li to glavna stvar? Vi, sa svih strana dotepeni individuumi koji
proizvodite, vi ste suvie proizveli! Mi vas optuujemo da ste
napravili vie od dvjesta hiljada koulja za golotinju ovjeanstva. A
hlae koje izraujete od pamunog baruna, kamira, kotskog
pleda, od nankinga i vunene oje, nisu li one raznovrsne? Vi
proizvodite eire i cipele, stolice za sjedenje i lice za jelo
tavie, vi proizvodite i zlatne satove, dragu- Ijarske stvari, srebrne
viljuke, ormare, ormarie i postavljene sofe o nebesa, vae
proizvode ne mogu smjestiti ni svi trgovaki bazari i Howel i James;
vi ste proizvodili, proizvodili, proizvodili tko vas eli optuiti
neka samo pogleda oko sebe; milijuni koulja i praznih hlaa vise
ovdje kao svjedoanstvo protiv vas. Mi vas optuujemo zbog
prekomjerne proizvodnje; vi ste krivi za teko zloinstvo to ste
proizvodili koulje, hlae, eire i cipele itd. u groznom obilju. Zbog
toga je sada zastoj i vai radnici moraju umrijeti od gladi.
My lords i gentlemen, zbog ega vi optuujete one siromane
radnike? Vi ste, my lords and gentlemen, bili imenovani da se
brinete kako ne bi nastupili zastoji; vi Hte trebali gledati da se
uredno odvija podjela plaa za uinjeni rad, da nijedan radnik ne
ostane bez svoje plae, bilo to u novanicama, bilo u kudeljnim
uetima za vjeala; to je bila vaa sluba od pamtivijeka. Ovi su
siromani prelci zaboravili mnogo toga to bi trebalo da imaju^ na
pameti po unutranjem, nepisanom zakonu svoga poloaja
ali koji su pisani zakon svoga poloaja zaboravili? Oni

su bili namjeteni da prave koulje. Zajednica im je zapovjedila:

pravite koulje i koulje su tu. Previe koulja? To je, uistinu,
novo na ovom ludom svijetu s njegovih devetsto milijuna golih tijela!
A vama je, my lords i gentlemen, zajednica zapovjedila: gledajte da
se te koulje dobro podijele a gdje je ta podjela? Dva milijuna
radnika bez koulja ili s ravim kouljama sjede u bastiljama zakona
o sirotinji, drugih pet milijuna u Ugolinovim podrumima gladi; i
umjesto da tome pomognete, vi govorite: povisite nae rente! Vi
kaete trijumfirajui: Vi elite skrpati optube, vi nam elite
predbaciti suvinu proizvodnju. Mi pozivamo za svjedoke nebo i
zemlju da uope nita nismo proizvodili. U prostranim carstvima
svijeta nema nijedne koulje koju smo mi napravili. Mi smo neduni
za proizvodnju; naprotiv, vi nezahvalnici, kakva brda stvari nismo
morali konzumirati! Nisu li ta brda pred nama iezla kao da
imamo nojeve eluce i neku vrstu boanske sposobnosti za
potronju? Vi nezahvalnici; niste li vi rasli pod sjenom naih krila?
Ne stoje li vae prljave tvornice na naoj zemlji? A mi da vam ne
prodajemo ito po cijeni koja nam se dopada? Sto mislite da bi bilo od
vas kada bismo mi, posjednici zemlje u Engleskoj, odluili da uope
vise ne proizvodimo ito?

Ovo shvaanje aristokracije, ovo barbarsko pitanje: Sto bi od

vas bilo kad mi ne bismo bili tako milostivi i dozvolili da raste
ito proizvelo je bezumne i jadne zakone o itu; zakoni o itu
koji su tako bezumni da se protiv njih ne mogu iznijeti uope
nikakvi argumenti, osim takvi koji moraju natjerati na pla
anele na nebu i magarce na zemlji. Zakoni o itu dokazuju da
aristokracija jo nije nauila da ne ini zla, da mirno s^ec^v .^a
U0Pe nita ne ini, a da ne govorimo o tome da uini neto
dobro, a to bi, ipak, po Carlyleu, bila njena dunost;
svojim poloajem ona je obavezna da Englesku vodi i da njome
vlada, i svaki radnik u radnom domu ima pravo da je pita prije
svega: zato sam ja ovdje? Njegovo pitanje se uje na nebu, a ut e
se i na zemlji ako se
o njemu vodi rauna. Njegova optuba je upravljena protiv vas, my
lords and gentlemen; vi stojite u prvom redu optuenih, vi treba da
mu najprije odgovorite, zahvaljujui poloaju koji zauzimate!
Sudbina aristokracije koja ljenari, koliko se moe proitati njen
horoskop u zakonima
o itu itd., jest propast koja nekog ispunjava oajanjem! Da, moja
rumena brao, lovci na lisice, kroz vaa svjea, dotjerana lica, kroz
vau veinu u itnim zakonima, sliding- -scales42, zatitne carine,

138
42
Sliding-scale poseban sistem utvrivanja carina na ito. Kada se
poveava cijena itu carina pada, a kod padanja cijena curina raste.

potkupljene izbore i kentske pobjednike vatre otkriva misaono oko

jezivu sliku pada, suvie jezivu za rijei, otkriva natpis Mene,
Mene* dobri boe, nije li francuska besposliarska aristokracija,
jedva prije pola vijeka, isto tako izjavljivala: mi ne moemo
egzistirati, ne moemo nastaviti da se oblaimo i kooperimo
primjerno naem staleu; zemljina renta s naih posjeda nije nam
dovoljna, mi moramo imati vie nego to. Mi moramo biti osloboeni
obaveza, moramo imati zakon o itu da povisimo svoju zemljinu
rentu. To je bilo 1789, etiri godine kasnije uli stfe o radionici za
tavljenje koe u Meudonu, gdje su goli (Nackten) pravili sebi hlae
od ljudske koe? Neka milostivo nebo otkloni taj zlokobni znak;
budimo mudriji da bismo bili manje bijedni!

A radna se aristokracija zaplee u ptijim mreama

aristokracije koja ljenari, i sa svojim mamonizmom dolazi,
napokon, takoer u slab poloaj;
ini se da ljudi na kontinentu izvoze nae strojeve, predu pamuk
i proizvode samo za sebe, tjeraju nas s ovog, a kasnije s onog trita.
alosne vijesti, ali jo uvijek ne najalosnije. Najalosnije je to da
naa nacionalna egzistencija, kako sam uo, treba da zavisi od nae
sposobnosti da pamuno sukno prodajemo jedan heler po arinu jeftinije od svih drugih naroda. To je vrlo usko mjesto za veliku naciju.
Mjesto, koji mi, kako mi se ini usprkos svim moguim ukidanjima
zakona o itu, neemo moi trajno zadrati. Nijedna velika nacija
ne moe stajati na takvom vrhu piramide, podiui se sve vie,
balansirajui na nonom palcu. Ukratko, to mamonovo evanelje sa
svojim paklom nezaraivanja, potranje i ponude, konkurencije,
slobode trgovine, laissez faire, i avo neka nosi ostalo, poinje
postepeno postajati najjadnije evanelje koje se ikad propovijedalo na
zemlji. Da, kad bi zakoni o itu bili sutra ukinuti, time se jo ne bi
nita postiglo, samo bi bio stvoren prostor za poduzimljivost razliite
vrste. Uklonite zakone o itu, uinite trgovinu slobodnom, onda je
sigurno da e nestati sadanja paraliziranost industrije. Ponovo emo
imati period trgovakih pothvata, pobjede i procvata, popustiti e
okovi gladi koji nas gue oko vrata, imat emo prostora za disanje i
vremena za razmiljanje i kajanje trostruko skupocjeno vrijeme da
bismo se borili za na ivot, za reformu naih zlih puteva, da olakamo teret naem narodu, da ga pouimo i sredimo, da mu dademo
neto duhovne hrane, stvarno rukovodstvo i vladu to e biti
To su rijei iz starozavjetnog biblijskog teksta, u kojem e govori kako je
Baltazar, sin kralja Nabukodonozora, priredio veliku gozbu na kojoj je
upotrijebio sve zlatno posue koje je pljakao njegov otac iz jevrejskog hrama
u Jeruzalemu. Za vri- li-mc gozbe kralj je na zidu vidio ispisane rijei: Mene,
139
Mene, Tckel, Feres. Prve dvie rijei znaile su a je carstvu ve kraj, *1H
su
mu godine ve odbrojene i da e uskoro propasti. _______________ Prev.

necjenjivo vrijeme! Jer, po staroj metodi konkurencije i svega

drugoga, avo neka ga nosi, na e se novi period procvata napokon
pokazati i mora se pokazati opet samo kao paroksizam, i vjerojatno
kao na posljednji. Jer, ako se u dvadeset godina udvostrui naa
industrija, to se za dvadeset godina udvostrui i nae stanovnitvo;
mi emo onda biti tamo gdje smo i bili, samo e nas biti dvostruko
vie i bit emo dvostruko, tavie deset puta toliko neobuzdani. Jao,
u kakve smo predjele dospjeli na ovom naem putovanju kroz daljinu
vjekova, gdje se ljudi kreu kao galvanizirane leine, s praznim
ukoenim oima, bez due, samo s grozniavom industrijskom
sposobnou i elucem za probavu! Bolno je gledati u ovim danima
klonulo oajanje tvornica pamuka, rudnika uglja i seoskih nadniara
u Chandosu, ali jo uvijek nije tako bolno za onoga koji misli, kao ta
brutalna, bezbona filozofija zarade i gubitka i ivotna mudrost koju
svagdje ujemo kako je izvikuju: na sjednicama senata, u diskusionim klubovima, uvodnim lancima, sa crkvenih propovjedaonica i
govornikih tribina, kao posljednje, isto englesko evanelje ljudskog
ivota.
Ja imam smjelosti da vjerujem da nikada, od prvih poetaka
drutva, sudbina njenih izmuenih milijuna nije bila tako strano
nepodnoljiva kao sada. ovjeka ne ini bijednim smrt, ak ni smrt
od gladi; svi mi moramo umrijeti, posljednji je izlaz svih nas u
vatrenim kolima bola;
ali biti bijedan i ne znati zato, do iznemoglosti raditi ni za ta i opet
ni za ta, biti izmuena i umorna srca, a ipak biti izoliran, naputen,
zahvaen hladnim, univerzalnim laissez-faire, tokom cijelog naeg
ivota polako umirati, u?idan u gluhu, mrtvu beskrajnu
nepravednost, kao u prokletom trbuhu falarskog bika to jest i
vjeno ostaje nepodnoljivo svim bogom stvorenim ljudima. I mi se
udimo francuskoj revoluciji, velikoj nedjelji, engleskom artizmu?
Ako pravo razmislimo, vremena su uistinu besprimjerna.

Ako se u takvim besprimjernim vremenima aristokracija

pokae nesposobnom da upravlja opim stanjem, onda je nuno
treba istjerati. Odatle demokracija.
Kakvo je rasprostranjen je dostigla demokracija ve sada, s
kakvom zlokobnom, stalno rastuom urbom ona koraa naprijed,
moze vidjeti svatko tko svoje oe eli otvoriti za bilo koje podruje
ljudskih odnosa. Od grmljavine napoleonskih bitaka do dernjave oko
otvorene opinske skuptine u St. Mary Axe, sve proglaava
demokraciju.

Ali, to je napokon demokracija?

Nita drugo do nedostatak gospodara koji koji bi vama mogli
140
upravljati i odanost tom neizbjenom nedostatku, pokuaj da se bez

njih izae na kraj. Nitko ne ugnjetava tebe, ti slobodni i nezavisni

birau, a ne ugnjetava li te ta glupa boca portera. Nikakav Adamov
sin ti ne zapovijeda da doe ili da ide ali ta apsurdna boca, ta
teka tekuina (Heavy-wet) moe ti zapovijedati i ona ti zapovijeda!
Ti nisi rob Cerdika saksonskog, nego svojih vlastitih ivotinjskih
pouda, i ti govori o slobodi? Ti, totalna budalo! Predodba da se
neija sloboda sastoji u tome da svoj glas dade na izborima i da kae:
vidi, i ja imam svoju dvadesettisuinku jednog govornika u naoj
nacionalnoj brbljaonici, zar mi nee biti naklonjeni svi bogovi? Ta
predodba je jedna od najaljivijih na svijetu. Uz to sloboda koja se
iskupljuje na taj nain da se meusobno izolirate, da meusobno
nemate nita zajednikog, osim gotova novca i glavnih blagajnikih
knjiga ova sloboda e se napokon pokazati kao sloboda umiranja
od gladi za radne milijune, kao sloboda gnjiljenja za lijene, za tisue i
jedinke koji besposliare; brao, poslije vijekova konstitucionalne
vlade mi jo malo znamo to je sloboda, a to ropstvo. Ali demokracija
e imati svoj slobodan tok, radni milijuni u svojoj ivotnoj potrebi, u
svom instinktivnom strastvenom zahtjevu za rukovodstvom odbacit
e lano rukovodstvo i ponadat e se za jedan trenutak da e moi
upravljati bez rukovodstva, ali samo za trenutak. Odbacite tlaenje
svojih lanih starjeina; ali poslije toga veliki problem ostaje jo
nerijeen; problem da pronaete svoje istinske starjeine za
rukovodstvo.
Rukovodstvo kakvo sada postoji, ono je, naravno, dosta alosno.
U nedavnom parlamentarnom komitetu za ispitivanje podmiivanja
izgledalo je da je miljenje najzdravijih praktinih glava da se
podmiivanje ne moe izbjei
i da bismo, bez obzira da li dobro ili loe, morali pokuati da se
probijemo bez istih izbora. Kakvo zakonodavstvo moe doi od
parlamenta koji objavi da je izabran i da se moe izabrati
podmiivanjem. Podmiivanje ne znai samo kupljivost, nego
nepotenje, besramnu prevaru, tvrdu bezosjeajnost za la i
nagovaranje na lai. Budite ipak poteni, otvorite u Downing Streetu
izborni ured s gradskom tarifom: toliko stanovnitva plaa toliko
poreza na prihod, vrijednost kua toliko, birate li dva poslanika ili
birate jednog poslanika, treba imati toliko gotova novca: Ipswich
toliko hiljada funti, Nottingham toliko tako ete ih lijepo dobiti
poteno, pomou kupnje, bez nepotenja, bez bestidnosti, bez lai!
Na parlament proglaava se da je izabran i da se moe izabrati
podmiivanjem. to moe postati iz takvog parlamenta? Gdje ovim
svijetom ne vladaju Belial i Beelzebub, tamo se takav parlament
priprema za nove zakonske prijedloge o reformi. Mi emo radije
probati artizam ili svaki drugi sistem nego da 3 tim budemo
zadovoljni! Parlament koji poinje s laganjem, morat e se sam
odstraniti. Svakog dana i svakog sata probija se kakav artist, kakav
naoruani Cromwell da takvom parlamentu objavi: vi niste
141
parlament. U ime Svevinjega pakujte se!

To je poloaj Engleske po Carlyleu. Lijena zemljoposjednika aristokracija, koja jo nije nauila da mora mimo
sjediti i barem da se ne ini nikakvo zlo, radna aristokracija,
koja je ogrezla u mamonizmu, koja, tamo gdje bi trebalo da
bude skuptina rukovodilaca rada, vojskovoa industrije,
predstavlja
gomilu industrijskih razbojnika i gusara,
podmiivanjem- izabrani parlament, ivotna filozofija obinog
promatranja, nerada, laissez-faire, otrcana i trona religija,
totalno raspadanje svih opeljudskih interesa, univerzalno
sumnjanje u istinu i ovjeanstvo i zbog toga univerzalna izolacija
ljudi na njihovu grubu pojedinanost, kaotina, pusta zbrka svih
ivotnih odnosa, rat sviju protiv svih, opa duhovna smrt,
pomanjkanje due, tj. istinske ljudske svijesti; nerazmjerno
jaka radnika klasa u nepodnoljivom ugnjetavanju u bijedi, u
gnjevnom nezadovoljstvu
i pobuni protiv starog drutvenog poretka i odatle prijetea
demokracija koja nezadrivo nadire svagdje kaos, nered,
anarhija, raspadanje starih veza drutva, posvuda duhovna
praznina, nemisaonost i mlitavost.
To je poloaj Engleske. Ako ne uzmemo u obzir neke izraze
koji su uli putem Carlyleovog partikulamog stanovita, onda
emo mu morati dati potpuno pravo. On je jedini iz respectabel
klase drao svoje oi otvorene makar za injenice, on je barem
pravilno shvatio neposrednu sadanjost, a to je za jednog
obrazovanog Engleza uistinu beskrajno mnogo.
Kako stoji s budunou? Tako kao to je sada nee
i ne moe ostati. Vidjeli smo da Carlyle nema, kao to sam
priznaje, nikakve Morissonove pilule, nikakvo univerzalno
sredstvo za lijeenje socijalnog zla. I u tome ima pravo. Svaka
socijalna filozofija jo je potpuno nesavrena sve dotle dok
nekoliko stavova postavlja kao svoj konani rezultat, sve dotle
dok jo daje Morissonove pilule; nama nisu toliko potrebni goli
rezultati koliko prouavanje; rezultati nisu nita bez izvoenja
koje je k njima vodilo, to znamo ve od Hegela, i rezultati su vie
nego beskorisni ako su fiksirani za sebe, ako opet ne postanu
premise za daljnji razvitak. Ali rezultati moraju i vremenski
poprimiti neki odreeni oblik, moraju se oblikovati kroz
izvoenje iz maglovite neodreenosti u jasne masli, a u takvoj
isto empirijskoj naciji, kao to su Englezi, ne mogu onda
svakako izbjei oblik Morissonovih pilula. Sam Car- lyle, iako
je u sebi primio mnogo njemakog i prilino je daleko od grube
142
empirije, vjerojatno bi pri ruci imao nekoliko pilula kada bi o

budunosti bio manje neodreen i nejasan.

Zasad on objanjava da je sve nekorisno i besplodno sve dotle
dok ovjeanstvo ustrajava u ateizmu, sve dotle dok ono jo nije
sebi ponovo pribavilo svoju duu. Ne radi se o tome da bi
trebalo ponovo uspostaviti stari katolicizam u njegovoj energiji i
ivotnoj snazi ili samo odrati sadanju religiju on zna vrlo
dobro da ne mogu pomoi obredi, dogme, litanije i gromovi na
Sinaju, da svi sinajski gromovi ne mogu istinu uiniti istinitijom i
razumna ovjeka plaljivim, da je odavno prevladana religija
straha, ali sama religija mora biti ponovo uspostavljena, mi sami
vidimo kuda su nas dovela dva vijeka ateistikog vladanja
od blagoslovene restauracije Kairla II i mi emo
postepeno morati uvidjeti da taj ateizam postaje iznoen
i otrcan. Meutim, mi smo vidjeli to Carlyle naziva ateizmom,
ne toliko nevjerovanje u linog boga, nego nevjerovanje u
unutarnju sutinu, u beskonanost univerzuma, nevjerovanje u
razum, sumnju u duh i istinu; njegova borba nije upravljena
protiv nevjerovanja u biblijsko objavljenje, nego protiv
najstranijeg nevjerovanja, nevjerovanja u bibliju svjetske
historije. Ona je vjena knjiga boja u kojoj svaki ovjek, sve
dotle dok mu ne ugasnu dua i oni vid, moe vidjeti prst boji
kako pie. Rugati se njoj jest nevjerovanje koje ne slii nijednom
drugom, nevjerovanje koje bi vi kaznili, ne vatrom i lomaom,
nego najodlunijom za- povijeu da se uuti dok se ne bude imalo
rei neto bolje. Zbog ega bukom prekidati sretnu utnju da bi se
deranjem izrekla takva budalatina? Ako prolost nema u sebi
nikakav boanski um, nego samo avolsku bezumnost, onda ona
prolazi zauvijek, ne govorite vie
o njoj; nama, kojima su oevi objeeni, ne prilii da brbljamo o
konopcima! Moderna Engleska, meutim, ne moe vjerovati u
historiju. Oko vidi od svih stvari samo toliko koliko moe vidjeti
po svojoj inherentnoj sposobnosti. Bezboni vijek ne moe shvatiti
bogoboja- ljivu epohu. On vidi u prolosti (srednjem vijeku) samo
praznu neslogu, opu vladavinu grube sile, on ne vidi da se mo i
pravo konano poklapaju, on vidi samo glupost, divlju bezumnost,
to vie odgovara domu umobolnih nego ljudskom svijetu. Odakle
onda, naravno, slijedi da bi ista svojstva u nae vrijeme trebalo
da nastave vladati. Milijuni okovani u bastiljama; irske udovice
koje svoju ljudskost dokazuju tifusnom groznicom; uvijek je bilo
tako ili gore; to zahtijevate drugo? Sto je historija bila drugo do
isisavanje zatucane gluposti uspjenim nadriljekarstvom?
Nikakvog boga nije bilo u prolosti, nita osim mehanizma i 143
kao-

tino-ivotinjskog idola; kako jadni filozof-historiograf moe

vidjeti boga u prolosti kad je njegov vlastiti vijek tako
bezboan?
Meutim nae vrijeme ipak nije tako sasvim naputeno.
tovie, nisu li se u samoj naoj jadnoj rasparanoj Evropi u ovo
najnovije vrijeme podigli religiozni glasovi s novom, a istovremeno
najstarijom religijom, neospornom za srca svih ljudi? Poznam neke
koji se nisu zvali niti smatrali prorocima, a koji su uistinu opet
jednom bili zvonki glasovi iz vjenog srca prirode, due koje potuju
svi koji imaju duu. Francuska revolucija je fenomen; kao njena
dopuna i duhovni eksponent pjesnik Goethe i njemaka literatura za
mene su takoer fenomen. Ako je stari svjetovni ili praktiki svijet
nestao u vatri, ne ispunjava li se onda ovdje proroanstvo i zora
novog duhovnog svijeta, majke mnogo plemenitijih, daljih, novih,
praktinih svjetova? ivot antikog samoodricanja, antike istine i
antikog herojskog duha postao je opet mogu, on je ovdje stvarno
vidljiv najmodernijem ovjeku, fenomen u svom njegovom miru
neuporediv ni s jednim drugim! To su akordi nove melodije sfera
koji se iznova mogu uti kroz te beskrajne argone i disonancije
stvari to se naziva literatura.

Goethe, prorok religije budunosti i njen kult rad.

Jer u radu lei vjeno plemstvo, tovie, svetost. I kad bi ovjek

bio jo toliko pomraen, kad bi zaboravio svoj visoki poziv, to ipak
jo uvijek postoji nada za ovjeka koji stvarno i ozbiljno radi; samo

je u lijenosti vjeno oajanje. Kakogod je rad mamoniziran,

unien, ipak ostaje veza s prirodom; pokretaka elja da se
dobiju plodovi svoga rada sve e vie i vie dovoditi istini i
odreenjima i zakonima prirode. U radu lei beskonano
znaenje; ovjek se njim usavrava. Nezdrave movare se
uklanjaju; na njihovu mjestu nastaju lijepa posijana polja i
velianstveni gradovi, a prije svega sam ovjek prestaje biti nezdrava movara i pustara puna zaraze. Pomislite, kako se cijela
ovjekova dua ispunjava nekom harmonijom ak i pri najnioj
vrsti rada onda kad se dade na posao r Duu jednog nadniara,
kao i svakog drugog, salijeu kao pakleni psi sumnja, pouda,
briga, nemir, negodovanje, pa i oajanje, ali on se laa svoga
dnevnog rada sa slobodnom sranou, i svi oni reei uzmiu u
svoje daleke peine. ovjek je sada ovjek; sveti ar rada u
njemu je kao vatra koja isti i u kojoj svijetlim, svetim
plamenom izgara sav otrov, pa ak i najkunija zaguljiva para.
Blagosloven je tko je naao svoj rad; neka ne zahtijeva
nijedan drugi blagoslov. On ima rad, ivotni cilj; on ga je naao,
on ide za njim i sada njegov ivot tee kao kanal, koji bez hrane,
iskopan
144 kroz ustajalu barutinu egzistencije, odvodei ustajalu
vodu od najudaljenijeg rogoza, pretvara okuenu barutinu u

zelenu plodnu livadu. Rad je ivot, u osnovi ti nema drugog

znanja osim onoga koje si stekao radom, sve drugo je hipoteza,
materijal za skolastiku raspravu koja lebdi u oblacima, koja
raste u beskrajni logiki vrtlog, dok je ne ispitamo i fiksiramo.
Sumnje svih vrsta mogu se rijeiti samo djelatnou.
Prekrasna je bila izreka starih monaha: laborare est orare,
rad je molitva. Starije od svakog propovijedanog evanelja bilo
je to nepropovijedano, neizreeno, ali neugasivo, vjeno
evanelje; radi i nai zadovoljenje u radu.
0 ovjee, ne lei li u najveoj dubini tvog srca dub djelatnog
sreivanja, snaga rada: gorei kao vatra koja bolno tinja, vatra
koja ti ne daje mira dok je ne rasplamsa, dok je ne upie
naokolo u injenice? Sve nesreeno, divlje, treba ti da sredi, da
uredi, da obradi, da sebi pokori
1 uini plodnim. Gdje nae nered, tu je tvoj vjeni neprijatelj;
brzo ga napadni, pokori ga; otrgni ga iz vlasti kaosa, privredi ga
pod svoju vlast, vlast inteligencije i boanstva! Ali, prije svega,
tamo gdje nae neznanje, glupost, podivljalost, napadaj ih,
kaem ti, tuci ih mudro, neumorno, ne miruj sve dotle dok ivi ti i

dok ivi ona, tuci, tuci u ime boga, tuci! Ti treba da djeluje sve dotle
dok je dan; dolazi no kad nitko ne moe djelovati. Svaki istinski
rad je svet; znoj lica, znoj mozga i srca, ukljuujui i Keplerova
raunanja, Newtonove meditacije; sve nauke, sve izgovorene junake
pjesme, sva uinjena herojstva, mucenitva, do one samrtne borbe
krvavog znoja koju su svi ljudi nazvali boanskom. Ako to nije kult
onda do vraga svaki kult. Tko si ti koji se ali na svoj ivot gorkoga
rada? Ne ali se, tebi je nebo strogo, ali nije neprijazno, ono ti je
plemenita majka, kao ona spartanska majka koja je svom sinu dala
tit: s njim ili na njemu1 Ne ali se; ni Spartanci se nisu alili. U
svijetu je jedno udovite ljenivac. Sto je drugo njegova religija
nego to da je priroda fantom, da je bog la, i da je la ovjek i njegov
ivot.

.Ali 1r.a?, Je uvuen u divlji vrtlog nereda i kaosa, princip oienja,

prosvjeivanja, razvitka zapao je u zamrenost, nered i mrak. To
vodi na pravo, glavno pitanje, na budunost rada.
Kakav e to biti rad koji nai prijatelji na kontinentu, ve
prilino dugo i neto apsurdno oko toga tapkajui, nazivaju
organizacijom raa. Ona se mora uzeti iz ruku apsurdnih
vjetrogonja i predavati valjanim, pametnim, marljivim ljudima, da
bi je odmah zapoeli izvoditi i provoditi, ako Evropa ako barem
Engleska eli jo dugo ostati naseljena. Ako pogledamo nae visokoplemenite vojvode itmh zakona ili nae duhovne vojvode i duhovne
pastire, s godinjim minumumom od etiri hiljade pet stotina
funti, onda e nae nade, naravno, neto oslabiti. Samo hrabrosti!
145
Postoji jo koji valjan ovjek u Engleskoj. Ti neukrotljivi tvorniki

lorde, ne postoji li i u tebi jo kakva nada? Ti si dosad bio gusar; ali

u tom ozbiljnom elu, u tom neukrotljivom srcu koje moe pobijediti
pamuk, ne lee li tu moda jo druge, deset puta plemenitije pobjede? Obazrite se, vaa svjetska vojska je sva u pobuni,
pometnji, rasputenosti; u predveerju propasti u plamenu, u
predveerju ludila! Oni nee dalje marirati po principu od est
pensa dnevno, potranje i ponude; oni nee, a na to imaju pravo. Oni
su gotovo ulovljeni u pande ludila; budite razumniji! Ovi ljudi nee
due marirati kao smetena i zbunjena svjetina, nego kao zbijena,
sreena masa sa stvarnim voama na elu. Svi ljudski i ateresi,

svi drutveni pothvati morali su se organizirati na stanovitom

stupnju razvitka, a sada organizaciju zahtijeva rad, najvei od
svih ljudskih interesa.

Da bi se ta organizacija provela, da bi se umjesto lanog

rukovodstva stavilo pravo rukovodstvo i prava vlada, Carlyle
zahtijeva istinsku aristokraciju, kult heroja i postavlja to kao
drugi veliki problem, pronai te apiptoi , najbolje, pod ijim bi
rukovodstvom bilo mogue povezati neizbjenu demokraciju s
nunim suverenitetom.
Iz ovih izvoda Carlyleovo je stanovite prilino jasno. Cijelo je
njegovo shvatanje u sutini panteistiko, i to njemakipanteistiko. Englezi nemaju nikakvog panteizma, nego samo
skepticizam; rezultat cjelokupnog engleskog filozofiranja je
sumnja u um, priznata nesposobnosti da s rijee protivrjeniosti
do kojih se u krajnjoj instanciji dolo, i uslijed toga s jedne strane
vraanje vjeri, a s druge strane predanost istoj praksi, bez dalje
brige za metafiziku itd. Carlyle je stoga svojim panteizmom, koji
potjee iz njemake literature, takoer fenomen u Engleskoj, i
to fenomen prilino neshvatljiv za praktine i skeptine Engleze.
Ljudi bulje u njega, govore o njemakom misticizmu, o iskvarenom engleskom jeziku; drugi tvrde da, na kraju, iza toga ipak
neto postoji, da je njegov engleski jezik, dodue, neobian, ali
ipak lijep, da je on prorok itd.
ali nitko ne zna tano to da ini s cjelinom.
Nama Nijemcima, koji poznamo pretpostavke Carly- leova
stanovita, stvar je dovoljno jasna. Ostaci tori- jevske romantike i
ovjena shvaanja uzeta od Goetha na jednoj strani, a na drugoj
skeptino-emipirijska Engleska, ti faktori su dovoljni da se iz
njih izvede cjelokupni Carlyleov pogled na svijet. Carlyle, kao ni
svi panteisti, jo nije prevladao protivrjenost, i dualizam je kod
Carlylea utoliko gori to on pozna, dodue, njemaku literaturu,
ali146
ne pozna njenu nunu dopunu, njemaku filozofiju, i stoga su

sva njegova shvaanja takoer neposredna, intuitivna, vie

elingovska nego hegelovska. Sa Schellingom tj. sa starim, ne
sa Schellingom objavljenja, Carlyle stvarno ima masu dodirnih
taaka; sa Straussom, ija su shvaanja takoer panteistika, on
se podudara u kultu heroja ili kultu genija.
Kritika panteizma izvrena je u posljednje vrijeme u
Njemakoj tako iscrpno da je ostalo malo to da se kae.
Feuerbachove teze u Anekdota i B. Bauerovi spisi sadre sve
to ovamo pripada. Mi emo se, dakle, moi ograniiti na to da
jednostavno povuemo kon- zekvenciju iz Carlyleova stanovita i
da pokaemo da je on u osnovi samo predstupanj za stanovite
ovog asopisa.
Carlyle se ali na ispraznost vijeka, na unutranju gnjilost
svih socijalnih institucija. alba je opravdana; ali s jednostavnim
albama nije nita uinjeno; da bi se zlo otklonilo, mora se
potraiti njegov uzrok; a da je Carlyule to uinio, onda bi naao
da ta rasplinutost i ispraznost, ta bezunost, ta nereligioznost
i taj ateizam imaju svoju osnovu u samoj religiji. Religija je po
svojoj sutini ispranjenje ovjeka i prirode od svakog sadraja,
prenoenje toga sadraja na fantom ono- stranog boga, koji onda
opet ovjeku i prirodi iz milosti neto daje od svog izobilja. Sve
dotle dok je vjera u taj onostrani fantom snana i iva, tako dugo
dolazi ovjek tim okolnim putem barem do neto sadraja.
Snana vjera srednjeg vijeka dala je na taj nain itavoj epohi
svakako znaajnu energiju, ali energiju koja nije dola izvana,
nego koja je ve leala u ljudskoj prirodi, iako jo nesvjesno, jo
nerazvijeno. Vjera je postepeno slabila, religija se mrvila pred
rastuom kulturom, ali ovjek jo uvijek nije uvidio da je
oboavao i obogotvorio svoje vlastito bie kao tue bie. U tom
nesvjesnom, a istovremeno nereligioznom stanju ne moe ovjek
imati nikakva sadraja, mora sumnjati u istinu, u razum i
prirodu, a ta upljost i besadrajnost, ta sumnja u vjene
injenice univerzuma trajat e tako dugo dok ovjeanstvo ne
uvidi da je bie koje su oni
potivali kao boga bilo njihovo vlastito, njima dosad nepoznato
bie, dok uostalom, zato da prepisujemo Feuerbacha?
Ispraznost je odavna postojala, jer je religija akt
iamoispranjenja ovjeka; i vi se udite da ona sada, poto je
izblijedio purpur koji ju je pokrivao, poto se rasprila para
koja ju je obavijala, da ona sada, na vae zaprepatenje, izlazi
147
na vidjelo?

Carlyle nadalje optuuje vijek licemjerstva i lai, to je

neposredna posljedica iz prethodnoga. Naravno ispraznost i
iscrpljenost moraju se ipak pristojno sakriti i podravati
opremom, ispunjenom odjeom i steznicima od kitove kosti! I
mi napadamo licemjerstvo sadanjeg kranskog svijeta; borba
protiv njega, nae osloboenje od njega i osloboenje svijeta od
njega jest na dnevni posao; no, budui da smo razvitkom
filozofije doli do spoznaje toga licemjerstva i jer borbu vodimo
nauno, nije nam vie tako tua i nerazumljiva sutina toga
licemjerstva, kao to je to svakako jo Carlyleu. To
licemjerstvo svodimo takoer na religiju, ija je prva rije la
ili zar ne poinje religija time da nam pokazuje neto
ljudsko, a tvrdi da je neto nadljudsko, boansko? Ali budui
da mi znamo da sva ta la i nemoralnost potjee iz religije, da
je religiozno licemjerstvo, teologija, pratip svake druge lai i
licemjerstva,
* onda imamo pravo da ime teologije proirimo na cjelokupnu
neistinu i licemjerstvo, kao to su to najprije uinili Feuerbach
i B. Bauer. Neka Carlyle ita njihove spise ako eli znati
odakle dolazi nemoral koji oku- uje sve nae odnose.
Treba zasnovati ili oekivati novu religiju, panteisti- ki
kult heroja, kult rada; nemogue; sve mogunosti religije su
iscrpene; poslije kranstva, poslije apsolutne, tj. apstraktne
religije, poslije religije kao takve ne moe se vie pojaviti
nikakav oblik religije. Carlyle sam uvia da katoliko,
protestantsko ili bilo koje drugo kranstvo nezadrivo ide u
susret propasti; da je poznavao prirodu kranstva, onda bi
uvidio da poslije njega nije vie mogua nijedna religija.
Takoer ni

148

panteizam! Panteizam je samo jo od svojih premisa neodvojiva

konzekvencija kranstva, barem modemi panteizam Spinoze,
Schellinga, Hegela, a takoer i Carlylea. Feuerbach me ponovo
oslobaa truda da to dokazujem.
Kao to je reeno, i nama je stalo do toga da pobijamo
neodrivost, unutranju prazninu, duhovnu smrt, neistinitost
vijeka; sa svim tim stvarima vodimo borbu na ivot i smrt isto
tako kao i Carlyle, a imamo daleko vie izgleda na uspjeh nego
ori, jer znamo to hoemo. Mi elimo prevladati ateizam kakvim
ga prikazuje Carlyle, vraajui ovjeku sadraj koji je izgubio
preko religije; ne kao boanski, nego kao ljudski sadraj, a itav
povratak ograniava se jednostavno na buenje samosvijesti. Mi
elimo da odstranimo s puta sve to se proglaava natprirodnim i
nadljudskim i time da udaljimo neistinitost, jer pretenzija
ljudskog i prirodnoga da bude nadljudsko i natprirodno jest
korijen svake neistinitosti i lai. Stoga smo takoer i religiji i
religioznim predodbama jednom zauvijek objavili rat i malo se
brinemo o tome hoe li nas nazivati ateistima ili nekako
drugaije. Ako bi, meutim, Carlyleova panteistika definicija
ateizma bila pravilna, onda ne bismo mi bili pravi ateisti, nego
nai kranski protivnici. Nama ne pada na pamet da napadamo
vjene unutranje injenice univerzuma; naprotiv, mi smo ih uistinu tek zasnovali, dokazavi njihovu vjenost i zatitivi ih od
svemone samovolje boga koji je protivrje- an sam u sebi. Nama
ne pada na pamet da proglasimo svijest, ovjeka i njegov ivot za
la; naprotiv, tu nemoralnost ine nai kranski protivnici,
kada svijet i ovjeka stavljaju u zavisnost od milosti nekoga boga,
koji je u stvarnosti stvoren samo odravanjem ovjeka u pustoj
materiji njegove vlastite nerazvijene svi- jesti. Nama ne pada na
pamet da sumnjamo u objavljenje historije ili da ga preziremo,
historija je nama sve i sva, i mi je cijenimo vie nego to je cijeni
bilo koji drugi raniji filozofski pravac, vie nego sam Hegel, kome
je ona konano sluila samo kao proba za njegov logiki
raunski zadatak.
U Rani radovi

161

Prezir prema historiji, nepotivanje razvitka ovjeanstva

sasvim je na drugoj strani; to su opet krani koji, postavljajui
zasebnu historiju carstva bojeg, odriu svaku unutranju
sutinu stvarnoj historiji i tu sutinu pripisuju samo svojoj
onostranoj apstraktnoj i jo k tome izmiljenoj historiji, koji,
dajui ljudskom rodu zavretak u njihovom Kristu, stavljaju pred
historiju imaginarni cilj, prekidaju je usred njezina toka, zatim,
ve radi dosljednosti, narednih osamnaest stoljea prikazuju kao
pusti besmisao i istu besadrajnost. Mi traimo sadraj historije;
no mi u historiji ne vidimo objavljenje boga, nego ovjeka i samo
ovjeka. Da bismo vidjeli krasotu ovjejeg bia, da bismo
spoznali razvitak roda u historiji, njegov nezadrivi napredak,
njegovu uvijek sigurnu pobjedu nad bezumljem (neumom), nerazumnou pojedinca, njegovo prevladavanje svega prividno
nadljudskoga, njegovu surovu ali uspjenu borbu s prirodom do
konanog postizanja slobodne, ljudske samosvijesti, do uvianja
jedinstva ovjeka i prirode i slobodnog samodjelatnog stvaranja
novog svijeta, osnovanog na isto ljudskim, moralnim ivotnim
odnosima
da bismo sve to spoznali u njegovoj veliini, nije nam
potrebno da najprije prizivamo apstrakciju nekog boga i da joj
pripiemo sve lijepo, veliko, uzvieno i uistinu ovjeno; nama nije
potreban taj zaobilazni put, nije nam potrebno da istinski
ljudskome utisnemo najprije peat boanskoga da bismo biji
sigurni u njegovu veliinu i krasotu. Naprotiv, ukoliko je neto
boanstvenije, tj. neljudskije, utoliko emo se moi manje tome
diviti. Samo ljudsko porijeklo sadraja svih religija spasava im tu
i tamo jo neto prava na potovanje; samo svijest da ak i
najlue praznovjerje u osnovi ipak sadri vjena odreenja
ljudskog bia, iako jo u tako izoblienom i unakaenom obliku,
samo ta svijest spasava historiju religije, a osobito historiju srednjega vijeka, od totalnog odbacivanja i vjenog zaborava, to bi
inae svakako bila sudbina tih boanskih historija. Ukoliko
boanstvenija, utoliko neljudskija, utoliko ivotinjskija, a
boanski srednji vijek usavr

150

io je svakako ljudsku bestijalnost, kmetstvo, ius pri- mae notis

itd. Bezbotvo naeg vremena, na koje se Carlyle toliko tui,
upravo je njegova boanstvenost.1 Odavde postaje takoer jasno
zato sam ovjeka prije oznaio kao rjeenje sfingine zagonetke.
Pitanje je dosad uvijek bilo; to je bog?, i njemaka filozofija je
rijeila to pitanje ovako; bog je ovjek. ovjek treba da upozna
samo sebe, da sve ivotne odnose mjeri prema sebi, da sudi prema
svojoj sutini, da svijet uredi uistinu ljudski prema zahtjevima
svoje prirode i onda je rijeio zagonetku naeg vremena. Istina
se ne moe nai u onostranim nepostojeim regionima, ne izvan
vremena i prostora, ne u bogu koji se nalazi u svijetu ili kojemu
je suprotstavljen, nego mnogo blie, u vlastitim ovjekovim
grudima. ovjekovo vlastito bie mnogo je divnije i uzvienije
nego imaginarno bie svih moguih bogova koji su samo vie ili
manje nejasni i iskrivljeni odraz samoga ovjeka. Ako, dakle,
Carlyle kae, prema Ben Jonsonu, da je ovjek izgubio svoju duu
i da sada zapoinje primjeivati njen manjak, onda bi pravi izraz
za to bio; ovjek je izgubio u religiji svoje vlastito bie, otuio se
od svoje ovjenosti i sada primjeuje, poto je religija pokolebana
razvitkom historije, svoju prazninu i neosnovanost. Za njega
nema drugog spasa, on moe osvojiti svoju ovjenost, svoju
sutinu samo temeljitim prevladavanjem svih religioznih
predodbi i odlunim, iskrenim povratkom ne bogu, nego
samom sebi.
Sve se to nalazi i kod Goethea, proroka, i tko ima otvorene
oi, taj to moe proitati. Geothe se nije rado bavio bogom; od te
rijei bilo mu je nelagodno, on se osjeao ugodno samo u
ljudskome, a ta ovjenost, ta emancipacija umjetnosti od okova
religije, sainjava upravo Goetheoveu veliinu. U tom pogledu s
njim se nn mogu mjeriti ni stari, ni Shakespeare. Ali tu potpunu
ovjenost, to prevladavanje religioznog dualizma u rijt^ovu
cjelokupnom historijskom znaenju moe shva U tekstu Gottlosigkeit i Gotterfulltheit.

titi samo onaj kome nije tua druga strana njemakog

nacionalnog razvitka, filozofija. to je Goethe mogao izrei tek
neposredno, dakle, u stanovitom smislu, svakako, proroki, to je
u najnovijoj njemakoj filozofiji razvijeno i dokazano. I Carlyle
nosi u sebi pretpostavke koje bi konzekventnim nainom morale
dovesti do prije izloenog stanovita. Sam panteizam je samo
posljednja priprema za slobodno ljudsko shvaanje. Historija,
koju Carlyle prikazuje kao pravo objavljenje, sadri zapravo
U*

151

samo ljudsko, a njen sadraj moe se oduzeti i prenijeti na boji

raun samo pomou sile. Rad, slobodna djelatnost, u kojem
Carlyle takoer vidi kult, opet je isto ljudska stvar, te se u
vezu s bogom moe dovesti takoer samo nasilnim putem.
emu neprestano gurati naprijed rije koja u najboljem, sluaju
izraava beskonanost neodreenosti, a jo k tome podrava
privid dualizma?, rije koja je sama u sebi proglaavanje
nitavnosti prirode i ovjeanstva?
Toliko o unutranjoj, religioznoj strani Carlyleova stanovita.
Prosuivanje vanjske, politiko-socijalne strane nadovezuje se
neposredno na ovo; Carlyle je jo dosta religiozan da bi ostao u
stanju neslobode; panteizam priznaje jo uvijek neto to je vie
od ovjeka kao takvog. Odatle njegov zahtjev za pravom
aristokracijom, za herojima, kao da bi ti heroji u najboljem
sluaju mogli biti neto vie nego ljudi. Da je ovjeka shvatio kao
ovjeka u njegovoj cjelokupnoj beskonanosti, onda ne bi doao na
misao da ovjeanstvo opet dijeli na dvije hrpe ovce i jarce, one
koji vladaju i one kojima se vlada, aristokrate i svjetinu, gospodu
i budale, onda pravi socijalni poziv talenta ne bi naao u nasilnom
upravljanju, nego u poticanju i prednjae- nju. Talenat treba da
uvjeri masu u istinitost svojih ideja, pa se nee morati dalje
muiti oko njihova uinka koji slijedi sam po sebi. ovjeanstvo
prolazi kroz demokraciju ne zato da bi, napokon, opet dolo na
mjesto odakle je polo. Uostalom, ono to Carlyle kae
o demokraciji, ne dozvoljava da se poeli neto vie ako
iskljuimo upravo naznaeno, nejasnost cilja i svrhu moderne
demokracije. Demokracija je, razumije se,
samo prolazna taka, ali ne za novu, poboljanu aristokraciju,
nego za stvarnu, ljudsku slobodu; isto tako kao to e
jiereligioznost vijeka dovesti napokon do potpune emancipacije
od svega religioznog, nadljudskog i natprirodnog, a ne do
njihova ponovnog uspostavljanja.
Carlyle priznaje nedovoljnost konkurencije, ponude i
potranje, mamonizma itd., i daleko je od toga da prizna
apsolutno opravdanje zemljinog posjeda. Zato sada nije
povukao jednostavan zakljuak iz svih tih pretpostavki i
odbacio vlasnitvo uope? Kako e uni- .titi konkurenciju,
potranju i ponudu, mamoni- zam itd. dok postoji korijen
svega toga, privatno vlasnitvo? Organizacija rada ovdje
nita ne pomae, ona se uope ne moe sprovesti bez izvjesnog
indentiteta interesa. Zato nije bio konzekventan, zato nije
152
proklamirao
identitet interesa, jedino ovjeno stanje, i time

uinio kraj svim tekoama, svim neodreenostima i

nejasnoama?
U svim svojim rapsodijama Carlyle ne spominje engleske
socijaliste niti jednim slovom. Sve dotle dok on ostaje na svom
sadanjem stajalitu, koje je, svakako, beskrajno daleko
preteklo masu obrazovanih u Engleskoj, ali je jo uvijek
apstraktno-teoretsko, sve dotle on se naravno nee moi
osobito sprijateljiti s njihovim stremljenjima. Engleski
socijalisti su potpuno praktini i stoga predlau mjere,
kolonizaciju domovine itd., u obliku koji odgovara
Morissonovim pilulama; njihova filozofija je prava engleska,
skeptika, tj. oni sumnjaju u teoriju i u praksi se dre
materijalizma na kojem je baziran cjelokupni njihov socijalni
sistem; Carlyleu sve to malo odgovara, ali on je isto tako
jednostran kao i oni. I oni i on prevladali su protivrjenost
samo unutar protivrjenosti; socijalisti unutar prakse, Carlyle
unutar teorije, a i tu samo neposredno, dok su se socijalisti pomou miljenja odluno izbavili iz praktike protivrjenosti.
Socijalisti su jo Englezi upravo tamo gdje bi trebalo da budu
samo ljudi; od filozofskog razvoja kontinenta oni poznaju samo
materijalizam, ali ne poznaju njemaku filozofiju, to je sav
njihov nedostatak, i oni
direktno rade na odstranjivanju te praznine radei na
prevladavanju nacionalnih razlika. Ne moramo biti tako brzopleti
da im nameemo njemaku filozofiju do koje e oni doi sami po
sebi i koja bi im sada mogla malo koristiti. U svakom sluaju oni
su jedina pratija u Engleskoj koja ima budunost, koliko god bili
razmjerno i slabi. Demokracija, artizam mora se uskoro probiti,
a masa engleskih radnika imat e tada samo izbor izmeu smrti
od gladi i socijalizma.
Nepoznavanje njemake filozofije nije za Carlylea i njegovo
stajalite tako nevano. On je za sebe njemaki teoretiar, a pri
tome je ipak uslijed svoje nacionalnosti upuen na empiriju; on se
nalazi u vapijuoj protivrjenosti koja se moe rijeiti samo tako,
da njemako-teoretsko stajalite razvije do njegovih posljednjih
konzekvencija, do totalnog izmirenja s empirijom. Da bi se
oslobodio protivrjenosti u kojoj se kree, Carlyle treba da uini
jo jedan korak, ali kako je pokazalo cjelokupno iskustvo u
Njemakoj teak korak. Poeljno je da ga on uini, pa iako nije
vie mlad, on e ga ipak moi uiniti, jer napredak koji pokazuje
njegova posljednja knjiga dokazuje da se jo nije prestao razvijati.
153
Poslije svega ovoga Carlyleova knjiga je deset hiljada puta

vrednija da se prevede na njemaki nego sve legije engleskih

romana koji se svakog dana i svakog sata uvoze u Njemaku, i ja
takav prijevod mogu samo savjetovati. Samo nai brzopleti
prevodioci treba da odri- tle uklone svoje prste! Carlyle pie
naroitim engleskim jezikom i prevodilac koji ne razumije odlino
engleski i aluzije na engleske odnose nainio bi najsmjenije pogreke.
Poslije ovog neto opeg uvoda ja u se u slijedeim sveskama
ovoga asopisa detaljnije upustiti u razmatranje poloaja
Engleske i njezine sri, poloaja radnike klase. Poloaj Engleske
od neizmjernog je znaenja za historiju i za sve druge zemlje, jer
u socijalnom pogledu Engleska je, svakako, daleko ispred svih
zemalja.

Karl Marx

KRITIKE PRIMJEDBE UZ LANAK PRUSKI

KRALJ I SOCIJALNA REFORMA. OD JEDNOG
PRUSA
(Vorvoartst br. 60)1

U broju 60 lista Vorwarts nalazi se lanak pod naslovom:

Pruski kralj i socijalna reforma, potpisan: Jedan Prus.
Tobonji Prus najprije referira o sadraju kraljevske pruske
vladine naredbe o ustanku leskih radnika i miljenju francuskog
lista La Reforme o naredbi pruske vlade. Reforme smatra da
je strah i religiozni osjeaj kralja izvor vladine naredbe. Taj list
nalazi u tom dokumentu ak predosjeaj velikih reformi koje
predstoje graanskom drutvu. Prus pouava Reforme ovako:
Kralj i njemako drutvo jo nije dolo do 'predosjeaj a
njihove reforme,2 ak ni leski ni eki ustanci nisu proizveli taj
osjeaj. Nemogue je djelominu nevolju tvornikih okruga
prikazati kao opu stvar jednoj nepolitikoj zemlji kao to je
Njemaka, da ne govorimo, da se ne moe prikazati kao zlo za
cijeli civilizirani Mvljet. Taj dogaaj ima za Nijemce isti karakter
kao i
' Specijalni razlozi potiu me da izjavim, da je ovo prvi lanak kuji nam
poslao listu VorwSrts.

Zamijetite stilistiku i gramatiku besmislicu: pruski kralj 1

ilruAtvo
154 nije jo dospjelo do predosjeaja njihove reforme (na Uto ne odnosi
ono njihove*?)

kao na jedino sredstvo da taj smisao jaa. Kransko osjeanje

je prema Prusu cilj vladine naredbe. Religiozni osjeaj, razumije
se, kad je zanesen, kad nije trezven, smatra sebe jedinim dobrom.
Gdje vidi zlo pripisuje ga svojoj odsutnosti, jer ako je on jedino
dobro, onda takoer jedino on moe proizvoditi dobro. Dakle,
vladina naredba koja je diktirana religioznim osjeajem, diktira
konzekventno religiozni osjeaj. Jedan politiar trezvenog
religioznog osjeaja ne bi u svojoj bespomonosti traio pomo u
opomeni pobonog propovjednika na jaanju kranskog
uvjerenja.
Kako, dakle, tobonji Prus dokazuje listu Reforme, da
vladina naredba nije posljedica religioznog osjeaja? Na taj nain,
to vladinu naredbu stalno prikazuje kao posljedicu religioznog
osjeaja. Moe li se od tako nelogine glave oekivati
razumijevanje socijalnih gibanja? ujmo to on brblja o odnosu
njemakog drutva prema radnikom pokretu i prema socijalnoj
reformi uope.
Razlikujmo ono to Prus zanemaruje, razlikujmo razliite
kategorije koje su saete u izrazu njemako drutvo: vlada,
buroazija, tampa, napokon sami radnici. To su razliite mase o
kojima se ovdje radi. Prus spaja te mase i sve zajedno ih
osuuje sa svog uzvienog stanovita. Njemako drutvo, prema
njemu, jo nije ni dolo do predosjeaju o svojoj 'reformi.
Zato mu nedostaje taj instinkt?
U jednoj nepolitikoj zemlji kao to je Njemaka odgovara
Prus, nemogue je djelominu nevolju tvornikih okruga
prikazati kao opu stvar, da ne govorimo da je nemogue
prikazati je kao zlo cijelog civiliziranog svijeta. Dogaaj ima za
Nijemce isti karakter kao neka lokalna poplava ili glad. Stoga to
kralj smatra nedostatkom upravljanja i milosra.
Dakle, Prus objanjava to izopaeno shvaanje o radnikim
nevoljama pomou svojevrsnosti jedne nepolitike zemlje.
Netko e dodati: Engleska je politika zemlja. Dalje e dodati:
Engleska je zemlja pauperizma, tovie, ta rije je engleskog
porijekla. Promatranje Engleske je
najsigurniji eksperiment da bi se upoznao odnos jedne
politike zemlje prema pauperizmu. U Engleskoj nevo- volja
radnika nije parcijalna, nego univerzalna; ona nije ograniena
na tvornike distrikte, nego je proirena na pokrajine.
Pokreti nisu ovdje u nastajanju, oni se periodiki vraaju
gotovo jedno stoljee.
Kako pauperizam shvaa engleska buroazija i s njome
povezana vlada i tampa?
Ukoliko engleska buroazija priznaje pauperizam kao
170
krivicu politike, onda vigovac smatra torijevca, a torijevac

vigovca uzrokom pauperizma. Prema vigovcima, monopol

velikog zemljoposjeda i prohibiciono zakonodavstvo protiv
uvoza penice glavni su uzrok pauperizma. Prerha
torijevcima, cijelo je zlo u liberalizmu, u konkurenciji, u
tvornikom sistemu koji je daleko dotjerao. Nijedna partija
ne nalazi razlog u politici uope, nego svaka naprotiv samo u
politici svoje suprotne partije; o nekoj reformi drutva
nijedna partija uope ne sanja.
Najjasniji izraz engleskog razumijevanja pauperizma
mi govorimo uvijek o razumijevanju engleske buroazije i
vlade jest engleska nacionalna ekonomija, tj. nauno
odraavanje engleskih nacionalno-eko- nomskih prilika.
Jedan od najboljih i najslavnijih engleskih nacionalnih
ekonomista, koji poznaje savremene odnose i koji mora imati
cjelokupan pregled kretanja graanskog drutva, uenik
cinikog Rikarda, Mac Culloch, usuuje se jo u javnom
predavanju i to uz odobravanje, da na nacionalnu ekonomiju
primijeni ono, to Bacon kae o > filozofiji:
ovjek koji s istinskom i neumornom mudrou odlae
svoj sud, stupnjevito ide naprijed, jednu za drugom prelazi
zapreke koje kao brda zadravaju hod naunog istraivanja,
s vremenom e dostii vrhunac nauke, gdje se uiva u miru i
svjeem zraku, gdje se priroda nudi oku u cijeloj svojoj ljepoti
i odakle pomou ugodno prokrene staze moemo sii do
posljednjih detalja prakse!
Dobar isti zrak kune atmosfere engleskih podrumskih
stanova! Velika prirodna ljepota fantastine odrpane odjee
engleske sirotinje i uvelo, smeurano tijelo ena, koje su od rada
i bijede istroene; djeca koja lee na smeu; nakaze koje
proizvodi iscrpljujui jednolini mehaniki tvorniki rad!
Najdrai posljednji detalj prakse: prostitucija, smrt i vjeala!
ak i onaj dio engleske buroazije koji je proet strahom od
pauperizma, shvaa tu opasnost, kao i sredstvo za pomo, ne
samo na partikularan nain, nego, da kaemo bez okolianja, na
djetinjast i budalast nain.
Tako npr. dr Kay u svojoj brouri Recent measu- res for the
promotion of education in England1 sve reducira na zaputeni
odgoj. Pogodite, iz kojeg razloga! Naime, zbog nedostatka
obrazovanja radnik ne shvaa prirodne zakone trgovine, zakone
koji ga nuno dovode do pauperizma. S toga se on. buni protiv
njih. To bi moglo smetati prosperitetu engleske manufakture i
171
trgovine, uzdrmati uzajamno povjerenje poslovnih ljudi, umanjiti

stabilnost politikih i socijalnih institucija*.

Tolika je misaona ogranienost engleske buroazije i njene
tampe o pauperizmu, o toj nacionalnoj epidemiji Engleske.
Pretpostavimo, dakle, da su opravdani prigovori koje na
Prus upuuje njemakom drutvu. Da li je razlog u nepoltikim
prilikama Njemake? Ali, ako buroazija nepolitike Njemake
ne zna sebi predoiti ope znaenje parcijalne nevolje, buroazija
politike Engleske pravi se, naprotiv, da ne vidi ope znaenje
univerzalne nevolje koja je svoje ope znaenje pokazala
djelomino periodikim vraanjem u vremenu, djelomino rairenou u prostoru, a djelomino osujeivanjem svih pokuaja da
se nevolja ukloni.
Prus nadalje upisuje u grijeh nepolitikoj Njemakoj, to
pruski kralj nalazi razlog pauperizma u nedo> Najnovije mjere za unapreenje odgoja u Engleskoj stacima
upravljanja i pomanjkanju dobroinstva, te stoga u upravnim
mjerama i dobroinstvu trai sredstvo protiv pauperizma.
Da li je takvo shvaanje svojstveno pruskom kralju? Bacimo
jedan brz pogled na Englesku, na zemlju u kojoj se moe govoriti
o velikoj politikoj akciji protiv pauperizma.
Sadanje englesko zakonodavstvo o sirotinji datira od zakona
u 43. godini vladavine kraljice Elizabete.43 U emu se sastoje
sredstva tog zakonodavstva? U obavezi upa da pomau svoje
siromane radnike, u porezu u korist sirotinje, u legalnom
dobroinstvu. Taj zakon trajao je dva stoljea to dobroinstvo
preko uprave. Nakon dugog i bolnog iskustva, na kojem
stanovitu nalazimo parlament u njegovu Amendment Bill-u iz
1843?
Prije svega on objanjava strahoviti porast pauperizma
nedostacima upravljanja.
Stoga se reformira administracija koja upravlja porezom u
korist sirotinje; ta administracija sastojala se od inovnika
dotinih upa. Stvaraju se savezi od otprilike dvadeset upa koje
su ujedinjene u jednu jedinu administraciju. Jedan odbor
inovnika Board of Guardians- inovnika koje biraju
poreski obveznici, okupi se odreenog dana u rezidenciji saveza i
odluuje
o davanju potpore. Ovim odborima upravljaju i nadziru ih

43 Za nau svrhu nije neophodno da se vraamo do radnikog Miituta pod

172
Eduardom m.

predstavnici vlade, centralne komisije Somerset House-a, tog

ministarstva pauperizma, kako ga je tano nazvao jedan
Francuz.44 Kapital koji ta administracija nadzire gotovo je
jednak sumi koja se troi na ratnu administraciju u Francuskoj.
Broj lokalnih administracija koje ona upoljava iznosi oko 500, a
svaka od tih lokalnih administracija zapoljava opet najmanje
dvanaest inovnika.
Engleski parlament nije ostao kod formalne reforme
administracije.
Glavni izvor akutnog stanja engleskog pauperizma on je
naao u samom zakonu o sirotinji. Legalno sredstvo protiv
socijalnog zla, dobroinstvo, pomae socijalno zlo. to se tie
pauperizma openito, on je prema Malthuso- voj teoriji vjeni
zakon prirode:
Budui da stanovnitvo neprestano tei da nadmai sredstva
za izdravanje, onda je dobroinstvo glupost, javno ohrabrivanje
bijede. Stoga drava ne moe uiniti nita, nego bijedu prepustiti
svojoj sudbini, a najvie to moe uiniti je to, da olaka smrt
bijednika!
S tom ovjekoljubivom teorijom engleski parlament povezuje
shvaanje, da je pauperizam bijeda radnika za koju su oni sami
krivi, da ga stoga ne treba smatrati nesreom nego ga naprotiv
treba suzbijati, kanjavati kao zloin.
Tako je nastao reim Workhouses, tj. domova za sirotinju ija
unutranjost zastrauje bijednike, da bi u njima traili pribjeite
pred smru od gladi. U sirotinjskim domovima je dobroinstvo
otroumno isprepleteno s osvetom buroazije sirotinji, koja apelira
na njeno dobroinstvo.
Dakle, Engleska je najprije pokuala unititi pauperizam
pomou dobroinstva i administrativnim mjerama. Ona nije vidjela
u progresivnom rastu pauperizma nunu konzekvenciju moderne
industrije, nego, naprotiv, konzekvenciju engleskog poreza za
sirotinju. Opu nevolju shvatila je samo kao partikularnost
engleskog zakonodavstva. to je raniie obianjavano iz
nedostataka dobroinstva, sada je objanjeno iz pretjeranoa dobroinstva. Na kraju, bijeda je bila smatrana krivicom bijednika za
koju su oni bili kanjavani.
Ope znaenje koje je politika Engleska dala pau- perizmu
ograniava se na to, da se u toku razvitka,-i pored upravnih
mjera, pauperizam formirao u nacionalnu ustanovu i stoga
173
Kugene Buret.

neminovno postao predmet razgranate i veoma razvijene

administracije, koja meutim nema vie zadatak da ga ugui,
nego da ga disciplinira, ovjekovjei. Ta administracija je odustala
od toga da pozitivnim sredstvima zatvori izvor pauperizma; ona se
zadovoljava time, kad god se on pojavi na povrini oficijelne
zemlje, da mu s policijskom blagou iskopa grob. Engleska
drava, daleko od toga da prevazie administrativne i
dobroinstvene mjere, pala je daleko ispod njih. Ona se samo jo
brine za onaj pauperizam koji je pao u oajanje i dozvolio da ga se
uhvati i zatvori.
Do sada, dakle, Prus nije dokazao nita svojevrsnoga u
postupku pruskoga kralja. Zato meutim uzvikuje taj veliki
ovjek s rijetkom naivnou; Zato pruski kralj odmah ne naredi
hitan odgoj sve zaputene djece? Zato se on najprije obraa
organima vlasti i oekuje njihove planove i prijedloge?
Premudri Prus e se umiriti kad sazna, da je pruski kralj u
ovome isto tako malo originalan kao i u svojim ostalim
postupcima; da je ak krenuo jedinim putem kojim moe krenuti
ef jedne drave.
Napoleon je htio unititi prosjaenje jednim udarcem. On je
naredio svojim organima vlasti da pripreme plan za
iskorjenjivanje prosjaenja u cijeloj Francuskoj. Na projekt se
moralo ekati; Napoleon je izgubio strpljenje, te je pisao svom
ministru unutranjih poslova Cretetu; zapovjedio mu je da uniti
prosjaenje u roku od jednog mjeseca; Napoleon je rekao:
Ne smijemo koraati po ovoj zemlji, a da ne ostavimo trag
koji e uspomenu na nas predati kasnijim pokoljenjima. Ne
zahtjevajte od mene jo tri ili etiri mjt-seca da biste dobili
obavijesti: imate mlade vojne suce, mudre prefekte, dobro
obrazovane inenjere za gradnju mostova i cesta, pokrenite sve
to, ne uspavljujte se u obinom kancelarijskom radu.
Za nekoliko mjeseci sve se dogodilo. 5. jula 1808. izdan je
zakon koji suzbija prosjaenje. ime? Pomou depots45 koji su se
tako brzo pretvorili u kaznene zavode, tako da su siromani
dospijevali u te ustanove samo putem policije za uvanje morala.
Pa ipak je M. Noailles du Gard, lan zakonodavnog tijela, tada
uzviknuo:
Vjeno priznanje heroju koji siromanima osigurava
utoite, a gladnima ishranu. Djeca nee vie biti preputena
sudbini, siromane porodice nee vie biti bez pomoi, niti e
174
45

Ustanove za davanje utoita sirotinji

radnicima nedostajati ohrabrenja i zaposlenja. Nos pas ne seront

plus arretes par limage degoutante des infirmites et de la
honteuse misere.46
Posljednji ciniki pasus jedina je istina u ovom hvalospjevu.
Kad se Napoleon obraao razumijevanju svojih vojnih sudaca,
prefekata, inenjera, zato se pruski kralj ne bi obraao svojim
organima vlasti.
Zato Napoleon nije odmah naredio ukidanje pro- sjaenja?
Iste je vrijednosti pitanje Prusa: Zato pruski kralj odmah ne
naredi odgoj zaputene djece? Da li Prus znade, to bi kralj
morao narediti? Nita drugo nego unitenje proletarijata. Da bismo
odgajali djecu, moramo ih hraniti i osloboditi zaraivanja.
Ishranjiva- nje i odgajanje zaputene djece, tj. ishranjivanje i odgoj cijelog odraslog proletarijata, bilo bi unitenje proletarijata i
pauperizma.
Konvent je u jednom momentu imao hrabrosti da naredi
ukidanje pauperizma, dodue ne odmah, kao to to zahtijeva
Prus od svoga kralja, nego poto je zaduio Comite du salut
public47 da razradi nune planove i prijedloge i poto je Komitet
koristio opirna istraivanja Assemble constituante48 o stanju
francuske bijede, i preko Barera predloio osnivanje Livre de la
bienfaisance nationale.49 Kakva je bila posljedica nareenja
Konventa? Da je na svijetu bila jedna naredba vie i da su godinu
dana iza toga izgladnjele ene opsjedale Konvent.
A Konvent je predstavljao maksimum politike energije,
politike moi i politikog razuma.
Odmah, bez sporazumijevanja s organima vlasti, nijedna vlada
na svijetu nije izdala naredbu o pauperiz- mu. Engleski parlament
je ak poslao komesare u sve zemlje Evrope da bi upoznali
razliite administrativne lijekove protiv pauperizma. Meutim,
ukoliko su se drave pozabavile pauperizmom, one su ostale kod
up- 1 avnih i karitativnih mjera ili su ile natrag odustajui i od tih
mjera.
Da li drava moe drugaije postupiti?
Drava nikada nee nai uzrok socijalnih bolesti u dravi i
ureenju drutva, kao to zahtijeva Prus od svoga kralja. Tamo
gdje postoje politike partije, svaka od njih nalazi uzrok svake
nevolje u tome, to se na dravnom kormilu nalazi njen protivnik,
Neemo se vie susretati s neukusnom slikom bolesti i sramotne bijede
Komitet javnog blagostanja.
1
175
Ustavotvorna skuptina.
Knjiga nacionalnog dobroinstva.
*
46

s
49

a ne ona. ak radikalni i revolucionarni politiari nalaze uzrok

nevolje ne u sustini same drave, nego u odreenom obliku
drave, na ije mjesto ele postaviti neki drugi oblik drave.
Drava i ureenje drutva s politikog stanovita nisu dvije
razliite stvari. Drava je ureenje drutva. Ukoliko drava
priznaje socijalne bolesti, ona ih trai ili u prirodnim zakonima,
kojima ne moe zapovijedati nikakva ljudska sila, ili u privatnom
ivotu koji je od nje nezavisan, ili u nesvrsishodnosti administracije
koja od nje zavisi. Tako Engleska nalazi da je bijeda zasnovana u
prirodnom zakonu, prema kojemu stanovnitvo stalno mora
prevazii sredstva za izdravanje. S druge strane ona objanjava
pauperizam zlom voljom siromanih, kao to ga pruski kralj
objanjava nekr- anskim osjeanjem bogatih, a Konvent
sumnjivom kontrarevolucionarnom nastrojenou vlasnika. Stoga
Engleska kanjava siromane, pruski kralj opominje bogate, a
Konvent odrubljuje glavu vlasnicima.
Napokon, sve drave trae uzroke u sluajnim ili namjernim
nedostacima administracije, pa zato u mjerama administracije
trae i pomo protiv svojih nedostataka. Zato? Upravo zato, to
je administracija organizirana djelatnost drave.
Protivrjenost izmeu odreenja i dobre volje administracije s
jedne strane, i njenih sredstava te njenih mogunosti s dryge,
drava ne moe ukinuti, a da ne ukine samu sebe, jer se ona
zasniva na toj protivrje- nosti. Ona se zasniva na protivrjenosti
izmeu javnog i privatnog ivota, na protivrjenosti izmeu opih
inteI
I resa i posebnih interesa. Administracija se stoga mora
ograniiti na formalnu i negativnu djelatnost, jer, gdje poinje
graanski ivot i njegov rad, upravo tamo je prestala njena mo.
Nasuprot tim konzekvencijama koje proizlaze iz nesocijalne
prirode tog graanskog ivota, tog privatnog vlasnitva, te
trgovine, te industrije, tog uzajamnog pljakanja razliitih
graanskih krugova, tim konzekvencijama nasuprot nemo je
prirodni zakon administracije. Jer ta rastrganost, ta podlost, to
ropstvo graanskog drutva prirodni je fundament na kojemu se
zasniva moderna drava, kao to je graansko drutvo ropstva
bilo prirodni fundament, na kojemu je bazirala antika drava.
Egzistencija drave i egzistencija ropstva su nerazdvojni. Antika
drava i antiko ropstvo
otvorene klasine suprotnosti nisu bili tjenje povezani od
moderne drave i modernog iftinskog svijeta
licemjerne kranske suprotnosti. Kad bi moderna drava
176ukinuti nemo svoje administracije, onda bi morala ukinuti
htjela
12 Muni

IHI

OV

sadanji privatni ivot. Kad bi htjela ukinuti privatni ivot, onda

bi morala ukinuti samu sebe, jer ona ivi samo u suprotnosti
prema njemu. Meutim, nitko iv ne vjeruje da su nedostaci
njegova opstanka zasnovani u principu njegova ivota, u sutini
njegova ivota, nego u okolnostima izvan njegova ivota.
Samoubistvo je protuprirodno. Dakle, drava ne moe vjerovati u
unutranju nemo svoje administracije, to znai same sebe. Ona
moe uvidjeti samo formalne, sluajne nedostatke i pokuati da ih
otkloni. Ako su te modifikacije neplodne, onda su socijalni nedostaci prirodna nesavrenost nezavisna od ljudi, boji zakon, ili
je volja privatnih ljudi suvie iskvarena da bi prihvatila dobre
ciljeve administracije. Kakvi pokvareni privatni ljudi? Oni
gunaju protiv vlade kadgod ona ograniava slobodu, a
zahtijevaju od vlade da sprijei nune posljedice te slobode!
Ukoliko je monija drava, ukoliko je stoga vie politika
zemlja, utoliko je manje prikladno traiti razlog socijalnim
nedostacima i shvatiti njihov opi princip u principu drave,
dakle u sadanjem ureenju drutva, iji je djelatni, samosvijesni
i oficijelni izraz drava. Politiki razum ba je politiki razum, jer
misli unutar okvira politike. Ukoliko je otroumniji, ukoliko je
ivlji, utoliko je nesposobniji za shvaanje socijalnih nedostataka.
Klasini period politikog razuma je francuska revolucija. Daleko
od toga da bi u principu drave sagledali izvor socjalnih
nedostataka, heroji francuske revolucije sagledavaju, naprotiv, u
socijalnim nedostacima izvor politikih neprilika. Tako
Roberspierre u velikom siromatvu i velikom bogatstvu vidi samo
zapreku za istu demokraciju. Zato on eli uspostaviti opu
spartansku umjerenost. Princip politike je volja. Ukoliko je
jednostraniji, to dakle znai, ukoliko je savreniji politiki razum,
utoliko vie vjeruje u svemo volje, ukoliko je vie slijep za
prirodna i duhovna ogranienja volje, utoliko je dakle nesposobniji
da otkrije izvor socijalnih nedostataka. Nisu potrebna daljnja
izvoenja protiv budalaste nade Prusa, prema kojoj je politiki
razum pozvan da otkrije korijen drutvenih nevolja u Njemakoj.
Bilo je budalastvo oekivati od pruskog kralja ne samo mo
kakvu Konvent i Napoleon zajedno nisu posjedovali; bilo je
budalastvo oekivati od njega nain shvaanja koji prelazi granice
cjelokupne politike, nain shvaanja, kojemu .mudri Prus sam
ne stoji blie od svoga kralja. Ta cijela deklaracija bila je utoliko
budalastija, kad nam Prus priznaje: ,
Dobre rijei i dobro uvjerenje su jeftini, shvaanje i uspjena
177
djela su skupi; ona su u ovom sluaju vie nego skupa, njih se uope

ne moe imati.
Ako ih uope ne moemo imati, onda priznajmo svakoga, tko
sa svog stanovita pokuava ono to je mogue. Uostalom,
preputam taktu itaoca, da li pri tome merkantilistiki ciganski
jezik kao jeftin, skup,

vie nego skup, jo se uope ne moe imati treba

ubrojiti u kategoriju dobrih rijei i dobrih uvjerenja.
Pretpostavimo, dakle, da su primjedbe Prusa o njemakoj
vladi i njemakoj buroaziji posljednja Jc* Nvakuko
obuhvaena u niemakom drutvu potpuno osnovane. Da li je
taj dio drutva bespomoniji u Njemakoj nego u Engleskoj i
Francuskoj? Moe li se biti bespomoniji nego u Engleskoj, gdje je
bespomonost oformljena u sistemu? Kad danas u cijeloj
Engleskoj izbijaju ustanci radnika, onda su tamonja buroazija i
vlada jednako bespomoni kao i u posljednjoj treini osamnaestog
stoljea. Njezin jedini izlaz je materijalna sila, a kako materijalna
sila opada u istom stupnju u kojem se poveavaju rairenost
pauperizma i spoznaja proletarijata, to engleska bespomonost
raste nuno u geometrijskoj proporciji.
Napokon, neistinito je, stvarno neistinito, da njemaka
buroazija sasvim krivo shvaa ope znaenje leskog ustanka. U
vie gradova pokuavaju majstori da se ujedine s kalfama. Svi
liberalni njemaki listovi, organi liberalne buroazije, prepuni su
organizacije rada, reforme drutva, kritike monopola,
konkurencije itd. Sve zbog radnikih pokreta. Listovi u Trieru,
Aachenu, Kolnu, Weselu, Mannheimu, Breslau, ak i u Berlinu,
esto donose sasvim razumne socijalne lanke iz kojih Prus
uvijek moe neto nauiti. U pismima iz Njemake stalno se
izraava uenje zbog neznatnog otpora buroazije socijalnim
tendencijama i idejama.
Prus da je bio bolje upoznat sa historijom socijalnog
pokreta, postavio bi svoje pitanje obrnuto. Zato ak njemaka
buroazija parcijalnu nevolju tumai srazmjemo tako
univerzalno? Odakle animozitet i cinizam politike buroazije,
odakle pomanjkanje otpora i simaptije nepolitike buroazije
prema proletarijatu?
[Vorwarts br. 64 od 10. augusta 1844]

A sada prijeimo na proricanje Prusa o njemakim

radnicima. Njemaki siromasi, pokuava biti duhovit, nisu
mudriji od siromanih Nijemaca, to znai, oni nigdje ne vide
178 svog ognjita, svoje tvornice, svog distrikta: cijelo pitanje
preko

dosad je jo zanemarila politika dua koja sve proima.

Da bi mogao uporediti prilike njemakih radnika s prilikama

francuskih i engleskih radnika, Prus je
morao uporediti prvi oblik, poetak engleskog i francuskog
pokreta, s njemakim pokretom koji upravo poinje. On je to
propustio. Stoga se njegovo rezoniranje svodi na trivijalnost, npr.
na to, da industrija u Njemakoj nije tako razvijena kao u
Engleskoj, ili da neki pokret izgleda drugaije u svom poetku
nego kasnije. On je htio da govori o svojevrsnosti njemakog
radnikog pokreta. On ne kae ni rijei o toj svojoj temi.
Neka se Prus stavi na ispravno stanovite. On e
konstatirati da nijedan francuski i engleski radniki ustanak nije
imao takav teorijski i svjesni karakter, kao ustanak leskih tkaa.
Prije svega podsjetimo se na pjesmu tkaa, na tu hrabru
parolu borbe, u kojoj se uope ne spominje ognjite, tvornica,
distrikt, nego proletarijat odmah istie svoju suprotnost protiv
drutva privatnog vlasnitva, na uvjerljiv, otar, bezobziran,
nasilan nain. leski ustanak poinje upravo onim, ime
zavravaju francuski i engleski radniki ustanci, sa svijeu o
sutini proletarijata. Sama akcija nosi taj nadmoni karakter. Ne
samo da se razbijaju strojevi, ti rivali radnika, nego i trgovake
knjige, povelje vlasnitva, i dok su se svi ostali pokreti najprije
okrenuli samo protiv industrijalaca, vidljivog neprijatelja, ovaj
pokret se okree istovremeno protiv bankara, skrivenog
neprijatelja. Napokon, nijedan engleski radniki ustanak nije bio
voen s takvom hrabrou, promiljenou i ustrajnou.
Sto se tie obrazovanosti ili sposobnosti za obrazovanje
njemakih radnika uope, podsjeam na Weit- lingove genijalne
spise, koji u teorijskom pogledu esto prelaze samoga Proudhona,
ma koliko da zaostaju u izvoenju. Gdje bi buroazija mogla
pokazati uraunavajui njene filozofe i poznavaoce svetoga
pisma
slino djelo o emancipaciji buroazije o politikoj
emancipaciji kao Weitlingovo Garancije harmonije i lobode. Ako
Uporedimo bezbojnu, plaljivu osrednjost njemuke politike
literature s tim gigantskim i bri- Ijnntnim debut-em njemakih
radnika; ako Uporedimo tu divovsku djeju cipelu proletarijata s
patuljastom clpolom njemake buroazije, onda njemakoj
pepelju- zi moramo proreci atletski stas. Treba priznati da je
njemaki proletarijat teoretiar evropskog proletarijata, kao to
je engleski proletarijat njegov nacionalni ekonom, a francuski
179
proletarijat njegov politiar. Moramo priznati da Njemaka

posjeduje isto tako klasinu sklonost za socijalnu revoluciju, kao

to je nesposobna za politiku. Jer kao to je nemo njemake
buroazije politika nemo Njemake, tako je sposobnost njemakog proletarijata ak apstrahirajui od njemake teorije
socijalna sposobnost Njemake. Nesrazmjer izmeu filozofijskog i
politikog razvitka u Njemakoj nije nenormalnost. To je
neophodan nesrazmjer. Tek u socijalizmu moe jedan filozofski
narod nai svoju odgovarajuu praksu, dakle, tek u proletarijatu
moe nai djelatni element svog osloboenja.
Meutim u ovom trenutku nemam ni vremena ni volje da
Prusu objanjavam odnos njemakog drutva prema
socijalnom prevratu, te iz tog odnosa s jedne strane slabu
reakciju njemake buroazije protiv socijalizma, a s druge strane
osobite sklonosti njema- kod proletarijata prema socijalizmu.
Prve elemente za razumijevanje tog fenomena on e nai u mom
Uvodu kritici Hegelove filozofije prava (Deutsch-Franzosische
Jahrbiicher),
Dakle, mudrost njemakih siromaha u obrnutom je odnosu
prema mudrosti siromanih Nijemaca. Meutim, ljudi kojima
svaki predmet mora sluiti za javne stilistike vjebe, dospijevaju
tom formalnom djelatnou do izopaenog sadraja, dok izopaeni
sadraj sa svoje strane opet udara formi peat prostote. Tako je
pokuaj Prusa da svoja razmiljanja o leskim radnikim
nemirima izvede u obliku antiteze, zaveo njega na najveu
antitezu protiv istine. Jedini zadatak misaona i istinoljubiva
ovjeka prilikom prvog izbijanja leskog radnikog ustanka, nije
se sastojao u tome da glumi uitelja toga dogaaja, nego,
naprotiv, da studira njegov svojevrsni karakter. Za to je svakako
potrebno izvjesno nauno shvaanje i izvjesna Ijubav prema
ljudima, dok je za drugu operaciju sasvim dovoljna gotova
frazeologija, natopljena upljim samoljubljem.
Zato Prus tako prezrivo prosuuje njemakog radnika? Jer
cijelo pitanje naime pitanje nevolje radnika do sada jo
nije dotakla politika dua koja sve proima. Svoju platonsku
Ijubav prema politikoj dui on izraava poblie ovako:
U krvi i bezumlju bit e ugueni svi ustanci koji izbiju u toj
beznadnoj izoliranosti ljudi od zajednice i njihovih misli od
socijalnih principa; meutim, ako nevolja tek raa razum, i ako
politiki razum Nijemaca otkrije korijen drutvene nevolje, tada
e i u Njemakoj te dogaaje osjetiti kao simptome velikog
prevrata.
180
Prije svega, neka nam Prus dozvoli jednu stilistiku

primjedbu. Njegova antiteza je nepotpuna. U prvoj polovini kae

se: Ako nevolja proizvede razum, a u drugoj polovini: ako politiki
razum otkrije korijen drutvene nevolje. Jednostavan razum u prvoj
polovini antiteze postaje u drugoj polovini politiki razum, kao to
i jednostavna nevolja prve polovine antiteze u drugoj polovini
postaje drutvena nevolja. Zato je majstor stila tako nejednako
obdario obje polovine antiteze? Ne vjerujem da je on sebi polagao
rauna o tome. Ja u mu protumaiti njegov pravi instinkt. Da je
Prus napisao: Ako drutvena nevolja proizvodi politiki razum i
ako politiki razum otkriva korijen drutvene nevolje, onda
nijednom objektivnom itaocu ne bi promakao besmisao te
antiteze. Prije svega, svatko bi se pitao, zato anonimni pisac ne
stavlja drutveni razum uz drutvenu nevolju, a politiki razum
uz politiku nevolju, kao to to nalae najjednostavnija logika? A
sada na stvar!
Toliko je pogrena misao da drutvena nevolja proizvodi
politiki razum, da upravo sasvim obrnuto, drutveno blagostanje
proizvodi politiki razum. Politiki razum je spiritualnost i dat e
onome koji ve ima, tko ve ugodno ivi. Neka na Prus uje o
tome Jednog francuskog nacionalnog ekonomista, gospodina
Michela Chevaliera:
1789. godine, kad se buroazija uzdigla, njoj je nedostajalo
samo uestvovanje u upravljanju zemljom d bi bila slobodna.
Osloboenje se za nju sastojalo u tome, da voenje javnih poslova,
visokih graanskih, vojnih i religioznih funkcija oduzme iz ruku
privilegiranih koji su posjedovali monopol tih funkcija. Bogata i
prosvijeena, u stanju da bude dovoljna sama sebi i da sama
sobom upravlja, ona se htjela osloboditi reima du bon plaisir.50
Koliko je politiki razum nesposoban da otkrije izvor
drutvene nevolje, to smo Prusu ve dokazali. Jo jednu rije o
tome njegovu shvaanju. Ukoliko je obrazovaniji i openitiji
politiki razum jednog naroda, utoliko vie proletarijat rasipa
svoje snage barem u poetku pokreta na nerazumne,
nekorisne i u krvi uguene pobune. Budui da misli u obliku
politike, on sagledava razlog svih nevoija u volji, a sva sredstva
za pomaganje u sili i obaranju odreenog oblika drave. Dokaz:
prvi ustanci francuskog proletarijata. Radnici u Lyonu vjerovali
su da slijede samo politike ciljeve, da su samo vojnici republike,
dok su uistinu bili vojnici socijalizma. Tako im je njihov politiki
razum zamaglio korijen drutvene nevolje, tako je iskrivio nji181
50

vladavina samovolje.

hovo shvaanje njihova stvarnog cilja, tako je njihov politiki

razum prevario njihov socijalni instinkt.
Meutim, ako Prus oekuje da e nevolja stvoriti razum,
zato stavlja jedno uz drugo uguenje u krvi i uguenje u
nerazumnosti? Ako je nevolja uope sredstvo, onda je krvava
nevolja ak vrlo akutno sredstvo za stvaranje razuma. Prus je
dakle morao rei: Uguenje u krvi uguit e nerazumnost i
pribaviti razumu potrebnu promaju.
Prus prorie uguenje ustanaka koji izbijaju u beznadnoj
izoliranosti ljudi od zajednice i u odvajanju njihovih misli od
socijalnih principa!
Mi smo pokazali da se leski ustanak ni u kom sluaju nije
dogodio u odvajanju misli od socijalnih principa. Jo imamo posla
samo s beznadnim izoliranjem ljudi od zajednice. Pod zajednicom
ovdje se razumije politika zajednica, drava. To je stara pjesma
o nepolitikoj Njemakoj.
Meutim, ne izbijaju li svi ustanci bez izuzetka u beznadnoj
izoliranosti ljudi od zajednice? Ne pretpostavlja li svaki ustanak
nuno izolaciju? Da li bi se revolucija 1789. dogodila bez
beznadnog izoliranja francuskih graana od zajednice? Ona je
upravo bila odreena da ukine to izoliranje.
Meutim, zajednica od koje je radnik izoliran, to je zajednica
sasvim drugaije realnosti i drugaijeg opsega nego to je politika
zajednica. Ta zajednica, od koje ga dijeli njegov vlastiti rad, to je
sam ivot, fiziki i duhovni svijet, ljudska udorednost, ljudska
djelatnost, ljudski uitak, ljudsko bie. Ljudsko bie je prava zajednica ljudi. Koliko je beznadna izolacija od tog bia
nesrazmjerno svestranija, nesnosnija, uasnija, protiv- rjenija
nego izolacija od politike zajednice, toliko je i ukidanje te
izolacije, pa ak i parcijalna reakcija, ustanak protiv nje, utoliko
mnogo beskonaniji, koliko je ovjek beskonaniji od graanina, a
ovjekov ivot od politikog ivota. Ma kako industrijski ustanak bio
parcijalan, on u sebi ukljuuje univerzalnu duu: ma kako politiki
ustanak bio univerzalan, on pod najkolo- salnijim oblikom sakriva
uskogrudni duh.
Prus zavrava svoj sastav dostojanstveno slijedeom frazom:
,Socijalna revolucija bez politike due (tj. bez organiziranog
shvaanja sa stanovita cjeline) je nemogua.
Vidjeli smo da se socijalna revolucija nalazi stoga na
stanovitu cjeline, jer je ona makar se dogodila samo u jednom
tvornikom distriktu protest ovjeka protiv oneovjeena
182 jer polazi sa stanovita pojedinog, stvarnog individuuma, jer
ivota,

je zajednica, protiv ijeg odvajanja reagira individuum, istinska

zajednica ovjeka, ovjekovo bie. Politika dua revolucije sastoji
se naprotiv u tendenciji politiki neutjecajne klase da ukine svoju
izolaciju od drave i vladavine. Njeno stanovite je stanovite
drave, apstraktne cjeline, koja postoji samo odvajanjem od
stvarnog ivota, koji je nezamisliv bez organizirane suprotnosti
izmeu ope ideje i individualne egzistencije ovjeka. Stoga revolucija politike due organizira takoer, u skladu s ogranienom i
dvostrukom prirodom te due, vladajui krug u drutvu, na raun
drutva.
elimo povjeriti Prusu, to je socijalna revolucija s
politikom duom; time mu istovremeno povjeravamo tajnu, da
se ak ni u nainu govora ne zna uzdii iznad ogranienog
politikog stanovita.
Socijalna revolucija s politikom duom ili je sloena
besmislica,
ako
Prus
pod
socijalnom
revolucijom
podrazumijeva socijalnu revoluciju kao suprotnost politikoj, i
pored svega toga socijalnoj revoluciji umjesto socijalne dodjeljuje
politiku duu. Ili, socijalna revolucija s politikom duom nije
nita drugo do parafraza onoga, to se inae nazivalo politikom
revolucijom ili naprosto revolucijom. Svaka revolucija rastvara
staro drutvo; utoliko je ona socijalna. Svaka revolucija rui staru
vlast; utoliko je ona politika.
Neka Prus bira izmeu parafraze i besmisla! Meutim,
koliko je parafrastina ili besmislena socijalna revolucija s
politikom duom, toliko je razumna politika revolucija sa
socijalnom duom. Revolucija uope
ruenje postojee vlasti i razaranje starih odnosa
politiki je. akt. Meutim, socijalizam se ne moe izvesti bez
revolucije. Njemu je potreban taj politiki akt, ukoliko mu je
potrebno razaranje i raspadanje. Meutim, gdje poinje njegova
organizirana djelatnost, gdje se javlja njegova samosvrha, njegova
dua, tamo socijalizam odbacuje politiki plat.
Bila je potrebna tolika opirnost da bi se rastrgao splet
zabluda koje su se skrivale u jednom jedinom novinskom stupcu.
Ne mogu svi itaoci biti obrazovani i imati vremena da sebi
objasne takvo literarno arlatan- stvo. Nema li dakle anomimni
Prus obavezu prema italakoj publici, da se privremeno
odrekne svakog piskaranja o politikim i socijalnim pitanjima,
kao i deklamacija o njemakim prilikama i nasuprot tome da
pone sa savjesnim samoispitivanjem svog vlastitog poloaja.
183

Pariz, 31. jula 1844.

EKONOMSKO - FILOZOFSKI RUKOPISI IZ

1844. GODINE

Ovi su rukopisi prevedeni po knjizi: Karl Mara, Friedrich Engels,

historisch-kritische Gesamtausgabe, erste Abteilung, Band 3, Marx-Engels
Verlag, Berlin 1932.

Karl Marx

PRILOG KRITICI NACIONALNE EKONOMIJE

sa zavrnim poglavljem o Hegelovoj filozofiji

. . . Ovdje se nalaze i fragmenti rukopisa onih studija, o kojima Marx

najopirnije govori u jednom tekstu, kojemu je on sam dao naslov Predgovor.
Sto se ovdje nalazi to su sigurno samo odlomci obuhvatnijih studija o nacionalnoj
ekonomiji, pravu, moralu, politici itd., koje je Mara u Parizu skicirao, a onda
djelomino primijenio u Svetoj porodici. Vanjski izgled postojeih rukopisa
potvruje njihov fragmentarni karakter. . . Kod uspostavljanja redoslijeda bilo je
mjerodavno pretpostavljeno vrijeme nastanka pojedinih rukopisa. S izuzetkom
smo tretirali Predgovor, koji sigurno nije napisan prije augusta 1844. god.,
dakle kasnije od rukopisa br. I i II i najveeg dijela treeg rukopisa, ali smo ga iz
sadrajnih razloga stavili ispred ove cjeline. Nadalje, kritiki exkurs o Hegelovoj
filozofiji, koji je u III rukopisu umetnut u tri dijela i koji je sigurno nastao
istovremeno s ekonomskim izvodima koji se nalaze u toj tcci, stavili smo na kraj,
jer ?z Predgovora proizlazi da ga je Marx planirao kao zavrno poglavlje.
U korespondenciji izmeu Marxa i C. W. Leskea, izdavaa iz Darmstadta,
sauvan je jedan ugovor koji su potpisali obojica (februara 1845), a koji predvia
izdavanje jednog spisa pod naslovom Kritika politike i nacionalne ekonomije.
Meutim, sadrani rukopisi prikazuju gotovo iskljuivo pokuaje za kritiku
nacionalne ekonomije. I Predgovor se oito odnosi na kritiku nacionalne
ekonomije i to, kako izgleda, upravo na te studije, iji se odlomci nalaze u ovim
objavljenim rukopisima.
Naslovi i dopune koje smo mi stavili, nalaze se u uglatim zagradama . . .
(Primjedba njemakog izdavaa).

PREDGOVOR

Ja sam ve u Deutsch-Franzosische Jahrbiicher najavio

kritiku nauke o pravu i dravi u obliku kritike Hegelove
filozofije"prava. Pri izradi materijala za tampu pokazalo se da je
mijeanje kritike koja je upravljena samo protiv spekulacije, s
kritikom razliitih materija, sasvim neprikladno mijeanje koje
ometa izlaganje i oteava razumijevanje. Osim toga, bogatstvo i
raznolikost predmeta koje treba obraditi dozvolili bi zbijanje toga
materijala u jedan spis samo na potpuno aforistian nain, a tako
aforistiki prikaz, sa svoje strane, stvorio bi privid proizvoljnog
sistematiziranja. Ja u stoga u razliitim samostalnim brourama
obraditi jednu za drugom kritiku prava, morala, politike itd. i
konano u pokuati da u posebnom radu dadem opet vezu cjeline,
odnos pojedinih dijelova, i napokon kritiku spekulativne obrade
toga materijala. Iz toga je razloga veza nacionalne ekonomije s
dravom, pravom, moralom, graanskim ivotom itd. dodirnuta u
ovom spisu samo toliko, koliko sama nacionalna ekonomija ex
professo51 dodiruje te predmete.
itaoca koji je upoznat s nacionalnom ekonomijom ne moram
uvjeravati da su moji rezultati dobiveni potpuno empirijskom
analizom koja se osniva na savjesnom, kritikom studiranju
nacionalne ekonomije.
'-[Nasuprot tome, recenzent neznalica koji svoje potpuno
neznanje i siromatvo misli pokuava sakriti na taj nain da
pozitivnog kritiara zaglui takvim frazama kao utopijska fraza
ili takvima-kao to su sasvim ista, sasvim odluna, sasvim kritika
kritika ili ne samo pravno, nego drutveno, sasvim drutveno
drutvo, kompaktna, masovna masa, govorniki govornici masovne
mase taj recenzent treba jo da prui najprije dokaz da osim o
svojim teolokim, porodinim stvarima, moe rei koju rije i o
svjetovnim stvarima.]
Razumije se samo po sebi da sam se osim radova francuskih i
engleskih socijalista koristio i radovima njemakih socijalista.
Sadrajni i originalni njemaki radovi u -oblasti te nauke svode se
meutim osim Weitlingovih spisa na rasprave Hessa u
Einundz- wanzig Bogen i na Engelsov Nacrt za kritiku nacionalne ekonomije u Deutsch-Franzosische Jahrbiicher, gdje sam
i ja, u sasvim opim crtama, naznaio prve elemente ovoga rada.
[Osim tih pisaca koji su se kritiki bavili nacionalnom
ekonomijom, pozitivna kritika uope, pa dakle i njemaka pozitivna
kritika nacionalne ekonomije zahvaljuje svoje pravo osnivanje
Feuerbachovim otkriima, protiv ije su Filozofije budunosti i

185
Ktruno, specijalno.
Odlomci koji su ovdje stavljeni u uglate zagrade precrtani tu u rukopisu.
51

Teza za reformu filozofije u Anekdota kolikogod su obilno

iskoritavani-sitriiava zavist jednih i stvarni bijes drugih, izgleda,
stvorili pravu zavjeru utnje.] ^ ^
Pozitivna humanistika i naturajistika kritika poinje tek s
Feuerbachom. Djelovanje Feuerbachovih spisa utoliko je sigurnije,
dublje, obuhvatnije i trajnije, ukoliko je neujnije; poslije Hegelove
Fenomenologije i Logike to su jedini spisi u kojima je sadrana
zbiljska teorijska revolucija.
Zavrno poglavlje ovoga spisa, kritiko razraunavanje s
Hegelovom dijalektikom i filozofijom uope, smatrao sam potpuno
nunim nasuprot kritikim teolozima naega vremena, zato to
takav rad nije dosad izvren nuna netemeljitost, jer ak i kritiki
teolog ostaje teolog, dakle mora poi ili od odreenih filozofskih
pretpostavki kao autoriteta, ili, ako su mu se u procesu kritike i
uslijed tuih otkria pojavile sumnje u filozofske pretpostavke,
naputa ih plaljivo i neo

186

pravdano, od njih apstrahira i samo sada negativnim,

nesvjesnim i sofistikim nainom otkriva svoje robovanje njima i
srdbu na to robovanje.
[ . . . samo negativno i nesvjesno ispoljava na taj nain da
djelomino neprestano ponavlja uvjeravanje o istoi svoje vlastite
kritike, a djelomino da bi udaljio panju promatraa kao i svoju
vlastitu panju od nunog razraunavanja kritike s njenim rodnim
mjestom
Hegelovom dijalektikom i njemakom filozofijom uope da bi
udaljio panju od toga nunog uzdizanja moderne kritike iznad
njene vlastite ogranienosti i sirovosti, pokuava naprotiv da
proizvede utisak kao da kritika ima posla jo samo s ogranienim
oblikom kritike izvan nje moda onom iz XVIII stoljea i s
ogranienou mase. Napokon, kad se otkrije sutina njegovih
filozofskih pretpostavki kao to je to uinio Feuerbach onda se
kritiki teolog pretvara kao da je on to sam izvrio; on se pretvara
na taj nain to rezultate onih otkria, budui da ih sam ne moe
razraditi, baca kao parole protiv pisaca koji su jo obuzeti
filozofijom; s druge strane on uobraava da je ak uzvien nad tim
otkriima, operirajui potajno, podmuklo i skeptino protiv
Feuerbachove kritike Hege- love dijalektike onim elementima te
dijalektike koje jo ne nalazi u toj kritici i koje mu jo ne podnose
na koritenje u kritiki razreenom obliku; sam on nije ni pokuao
niti moe dovesti te elemente u pravi odnos prema kritici, nego s
njima naprosto operira u tom obliku koji je svojstven Hegelovoj
dijalektici. Tako on npr. istie kategoriju posrednog dokaza protiv
kategorije pozitivne istine koja poinje od sebe same. Naime,
teoloki kritiar smatra sasvim prirodnim da s filozofske strane
treba initi sve da bi on mogao brbljati
o istoi, odlunosti, sasvim kritikoj kritici i zamilja sebe da je
pravi pobjednik nad filozofijom kad moe osjetiti da jedan Hegelov
moment nedostaje u Feuer- bacha, jer se teoloki kritiar ne moe
dovinuti preko osjeta do svijesti, koliko god se bavio
spiritualistikim idolopoklonstvom samosvijesti i
duhu.]
23 Rani radovi

19
3

Ako se tanije pogleda, teoloka kritika koliko god je ona u

poetku kretanja bila stvarni moment napretka u krajnjoj
instanciji nije nita drugo do krajnost i konzekvencija stare
filozofske, osobito Hegelove transcendencije izopaene u teoloku
karikaturu. Ova interesantna pravednost historije, koja teologiju,
oduvijek trulo mjesto filozofije, odreuje sada i za to da prikazuje
negativno raspadanje filozofije tj. njen proces raspadanja ovu
historijsku nemesis1 prikazat u opirno drugom prilikom.
[Koliko su naprotiv Feuerbachova otkria o sutini filozofije
barem za njen dokaz jo uvijek inila nunim kritiko
razraunavanje s filozofskom dijalektikom, to e se vidjeti iz
samoga moga izlaganja.]

osvetu.

Prvi rukopis*

NADNICA

Nadnica se odreuje neprijateljskom borbom izmeu kapitalista

i radnika. Nuno pobjeuje kapitalist. Kapitalist moe ivjeti due
bez radnika, nego radnik bez kapitalista. Povezivanje meu
kapitalistima uobiajeno je i djelotvorno, dok je radnicima
zabranjeno i ima za njih loe posljedice. Osim toga, zemljoposjednik
i kapitalist mogu svojim prihodima dodavati i industrijsku dobit,
dok radnik svom industrijskom prihodu ne moe dodavati ni
zemljinu rentu ni kamatu od kapitala. Zato je konkurencija meu
radnicima tako velika. Dakle, razdvajanje kapitala, zemljinog
vlasnitva
i rada samo je za radnika neizbjeno, sutinsko i tetno
razdvajanje. Kapital i zemljino vlasnitvo ne moraju ostati u toj
apstrakciji, ali radnikov rad mora.
Dakle, razdvajanje kapitala, zemljine rente i rada za radnika
je smrtonosno.

Rukopis br. I sastoji se iz jednog svenja od 9 folio-araka (18 listova, 36

stranica), koje je Marx sastavio u jednu teku. Sve stranice su joS prije pisan*a
teksta podijeljene pomou dvije vertikalne linije na tri stupca, koji po pravilu
imaju slijedee natpise (s lijeva na desno): Nadnica, Profit od kapitala. Zemljina
renta. Ovi natpisi pisani su takoer prije teksta i veinom su na svim
stranicama isti, zbog ega se moe pretpostaviti da je Marx namjeravao da
svakoj temi posveti priblino jednako prostora. Ali izgleda da je planirani
paralelizam kasnije u mnogome ometan i prekidan. Poevi od XXII stranice, ta
podjela na tri (tupca 1 natpisi potpuno gube svako znaenje, tekst je pisan
kontinuirano preko sva tri stupca i dali smo mu, prema njegovu adraju,
naslov: Otueni rad. Rukopis je prekinut na XXVII tranlcl. (Primjedba
njemakog izdavaa.)

Najnii i jedino neophodan iznos za nadnicu jest izdravanje

radnika za vrijeme rada, i to toliko da moe prehraniti svoju
porodicu i da ne izumre radnika rasa. Prema Smithu, najnia je
obina nadnica koja odgovara simple humanite52, naime
ivotinjskoj egzistenciji.
I Potranja za ljudima nuno regulira proizvodnju ljudi kao i svake
druge robe. Ako je ponuda mnogo vea od potranje, onda jedan dio
radnika postaju prosjaci ili umiru od gladi. Egzistencija radnika
svedena je, dakle, na uvjet egzistencije svake druge robe. Radnik
je postao roba i za njeg je srea ako nae kupca. A potranja, od
koje zavisi radnikov ivot, zavisi od raspoloenja bogataa i
kapitalista. Ako kvantitet ponude nafdmai]1 potranju, onda je
jedan dio dijelova, koji konstituiraju] cijenu, profit, zemljina
13*
52
obinim ljudima

189

Dopunjeno prema smislu; u rukopisu mrlja od crnila (primjedba njemakog

izdavaa).
1

renta, nadnica, plaen ispod cijene, dakle, [jedan dio] ovih

odreenja izmie toj primjeni, i tako trina cijena gravitira [prema] prirodnoj cijeni kao centralnoj taki.
Ali 1. ako je radniku najtee da pri velikoj podjeli rada svome
radu dade drugi pravac, 2. pri svome pot- injenom poloaju u
odnosu na kapitalistu tetu trpi prije svega radnik.
Dakle, kod gfavitiranja trine cijene prema prirod- inoj cijeni
radnik gubi najvie i bezuvjetno. I upravo sposobnost kapitalista da
svome kapitalu dade drugi pravac, ostavlja bez kruha radnika koji
je ogranien na odreenu granu rada, ili ga prisiljava da se pokori
svim zahtjevima toga kapitalista.
Sluajna i iznenadna kolebanja trine cijene manje pogaaju
zemljinu rentu nego dio cijene koji se razdvaja na profit i
nadnicu, ali manje profit nego nadnicu. Na jednu nadnicu koja se
poveava, dolazi obino jedna koja ostaje stalna i jedna koja pada.
Radnik ne mora nuno zaraditi sa zaradom kapitalista, ali nuno s
njim gubi. Tako radnik ne zarauje kad kapitalist tvornikom ili
trgovakom tajnom, monopolom ili povoljnim poloajem svoga komada zemlje dri
trinu cijenu iznad prirodne cijene.
Nadalje: cijene rada mnogo su konstantnije od ci-f jena
sredstava za ivot. One su esto u suprotnom odnosu. U godini
skupoe nadnica se smanjuje zbog smanjenja potranje za
radom, a povisuje zbog povienja cijene sredstava za ivot.
Dakle balansira. U svakom sluaju jedan dio radnika ostaje
bez kruha. U godinama jeftinoe nadnica se poveava zbog
poveanja potranje, a smanjuje se zbog cijena sredstava za
ivot. Dakle balansira.
Druga teta za radnika:

^ Cijene rada razliitih vrsta radnika mnogo su razli- itije

od zarade razliitih grana u kojima je uloen kapital. U radu

se ispoljava cjelokupna prirodna, duhovna

i socijalna razliitost individualne djelatnosti i razliito se
plaa, dok mrtvi kapital ostaje uvijek isti i ravnoduan je
prema zbiljskoj individualnoj djelatnosti.
Uope se moe primijetiti da tamo gdje radnik i kapitalist
jednako trpe, radnik trpi na svojoj egzistenciji, a kapitalist na
zaradi svog mrtvog mamona.
Radnik ne mora da se bori samo za svoja fizika sredstva
za ivot, on se mora boriti za sticanje rada, tj. za mogunost,
za sredstva, da bi mogao ostvariti svoju djelatnost.
Uzmimo tri glavna stanja u kojima se drutvo moe
nalaziti i promatrajmo u njima poloaj radnika.
1. Ako je bogatstvo drutva u propadanju, onda najvie
trpi radnik, jer: iako radnika klasa ne moe zaraditi toliko
kao190
klasa vlasnika u sretnom stanju dru- itva, aucune ne

souffre aussi cruellement de son declin que la classe des

ouvriers1.

2. Uzmimo sada jedno drutvo u kojem bogatstvo raste.

Ovo je stanje radniku jedino povoljno. Ovdje na- tJe
konkurencija meu kapitalistima. Potranja za radnicima
nadmauje njihovu ponudu. Ali:
' . . . nijedna klasa ne trpi tako surovo od njegova opadanja kao
radnltka klasa.

Prvo: poveanje nadnice dovodi meu radnicima do iscrpljenosti.

Ukoliko ele vie zasluiti, utoliko moraju vie rtvovati svoga
vremena i, potpuno se odriui svake slobode, izvravati robovski
rad u slubi lakomosti. Pri tome skrauju na taj nain svoj ivot.
To skraivanje trajanja njihova ivota povoljna je okolnost za
radniku klasu u cjelini, jer na taj nain postaje nuna uvijek nova
ponuda. Ta klasa mora uvijek rtvovati dio sebe da ne bi sasvim
propala.
Dalje: Kad se jedno drutvo nalazi u stalnom bogaenju?
Porastom kapitala i prihoda jedne zemlje. A to je mogue samo
a) na taj nain da se nagomila mnogo rada, jer je kapital
nagomilani rad; dakle, na taj nain da se radniku oduzima iz ruke
sve vie i vie od njegovih proizvoda, da mu se njegov vlastiti rad
sve vie suprotstavlja kao tue vlasnitvo i da se sredstva njegove
egzistencije i njegove djelatnosti sve vie koncentriraju u rukama
kapitalista.
A) Gomilanje kapitala poveava podjelu rada, podjela rada
poveava broj radnika; obrnuto, broj radnika poveava podjelu
rada, kao to podjela rada poveava gomilanje kapitala. S tom
podjelom rada na jednoj strani i gomilanjem kapitala na drugoj,
radnik postaje sve vie zavisan samo od rada i to odreenog, vrlo
jednostranog, mainskog rada. Kako se on, dakle, duevno i
tjelesno snizuje do stroja, te od ovjeka postaje apstraktna
djelatnost i trbuh, to postaje sve za- visniji od svih kolebanja
trine cijene, ulaganja kapitala i raspoloenja bogataa. Isto se
tako .zbog poveanja klase ljudi koja samo radi povisuje
konkurencija radnika, dakle snizuje se njihova cijena. Taj poloaj
radnika dostie u tvornikom sistemu svoj vrhunac.
y) U drutvu koje se nalazi u rastuem blagostanju, samo
najbogatiji mogu ivjeti od kamate od novca. Svi ostali moraju sa
svojim kapitalom voditi posao ili ga baciti u trgovinu. Na taj nain
postaje, dakle, konkurencija meu kapitalima vea, koncentracija
se kapitala poveava, veliki kapitalisti upropatavaju male, a
jedan dio bivih kapitalista prelazi u radniku klasu, koja tim
pritjecanjem djelomino opet doivljava obaranje nadnice i
dospijeva u jo veu zavisnost od nekolicine velikih kapitalista;
time to se broj kapitalista smanjio, njihova konkurencija u odnosu
na radnike gotovo ne postoji, a time to se broj radnika poveao,
191
njihova meusobna konkurencija postala je utoliko vea,

neprirodnija i nasilnija. Jedan dio radnikog stalea dospijeva

stoga isto tako nuno u prosjatvo ili stanje skapavanja od gladi,
kao to jedan dio srednjih kapitalista prelazi u radniki stale.
Dakle, ak i u stanju drutva koje je radniku najpogodnije,
nuna posljedica za radnika je iscrpljenost
i rana smrt, pretvaranje u stroj, u roba kapitala, koji se njemu
nasuprot opasno nagomilava, nova konkurencija, smrt od gladi, ili
prosjaenje jednog dijela radnika.
Poveanje nadnice pobuuje kod radnika kapitali- stovu strast
za bogaenjem, koju, meutim, moe zadovoljiti samo rtvovanjem
svoga duha i tijela. Povienje nadnice pretpostavlja gomilanje
kapitala i dovodi do njega, te proizvod rada suprostavlja dakle
radniku kao njemu sve vie tu. Podjela rada ini ga isto tako sve
vie jednostranijim i zavisnijim, kao to dovodi ne samo do
konkurencije ljudi, nego i do konkurencije strojeva. Budui da je
radnik unien do stroja moe mu se stroj suprostaviti kao
konkurent. Napokon, kao to gomilanje kapitala poveava
kvantitet industrije, dakle radnika, taj isti kvantitet industrije
donosi pomou te akumulacije vei kvantitet proizvoda, koji postaje
prekomjerna proizvodnja i zavrava ili tako da jedan veliki dio
radnika ostavlja bez posla, ili njihovu nadnicu reducira na
najbjedniji minimum.
To su posljedice drutvenog stanja koje je radniku najpovoljnije,
naime stanja bogatstva koje raste i napreduje.
Ali to rastue stanje mora, napokon, ipak jednom dostii svoj
vrhunac. Kakav je tada poloaj radnika?
3. U zemlji koja bi dostigla krajnje mogui stupanj svog
bogatstva, i nadnica i kamata od kapitala bili bi vrlo niski. Da bi
zadrali zaposlenje, konkurencija bi meu radnicima bila tako
velika, da bi plae bile reducirane na ono to dostaje za odravanje
istoga broja radnika, i budui da bi zemlja bila dovoljno naseljena,
taj se broj ne bi mogao poveati. Viak bi morao umrijeti.
Dakle, u drutvu koje nazaduje progresivna bijeda radnika, u
drutvu koje napreduje komplicirana bijeda, na stupnju najveeg
bogatstva stalna bijeda.
Meutim, budui da jedno drutvo gdje veina trpi, prema
Smithu, nije sretno, a budui da najbogatije stanje drutva vodi
toj patnji veine, i kako nacionalna ekonomija (uope drutvo
privatnog interesa) vodi tom najbogatijem stanju, to je, dakle,
nesrea drutva cilj nacionalne ekonomije.
Sto se tie odnosa izmeu radnika i kapitalista treba jo
primijetiti da se povienje nadnice kapitalistu vie nego
kompenzira smanjenjem koliine radnog vremena i da povienje
nadnice i povienje kamata od kapitala djeluju na cijenu robe kao
jednostavna i sloena kamata.
192
Stavimo se sada sasvim na stajalite nacionalnog ekonomista i

Uporedimo prema njemu teoretske i praktike zahtjeve radnika.

On nam kae -da prvobitno i teoretski sav proizvod rada

pripada radniku. Ali on nam istovremeno kae da u zbiljnosti
radniku pripada najmanji i najneophodniji dio proizvoda; samo
toliko koliko je potrebno da time egzistira, ali ne kao ovjek, nego
kao radnik, da time ne razmnoava ovjeanstvo, nego robovsku
klasu radnika.
Nacionalni ekonomist nam kae da se s radom r.ve kupuje i da
je kapital samo nagomilani rad, ali * on nam istovremeno kae da
radnik, daleko od toga da bi mogao sve kupiti, mora prodati sebe i
svoju ovjenost.
Dok zemljina renta neradnog zemljoposjednika iznosi obino
treinu proizvoda zemlje, a profit zaposlenog kapitalista ak
dvostruku kamatu od novca, dotle dio koji radnik u najboljem
sluaju zaradi iznosi toliko, da mu od etvoro djece dvoje mora
izgladnjeti i umrijeti.
Dok je rad, prema nacionalnom ekonomistu, jedino pomou
ega ovjek poveava vrijednost prirodnih proizvoda, dok je rad
njegovo djelatno vlasnitvo, dotle su, prema toj istoj nacionalnoj
ekonomiji, zemljoposjednik i kapitalist, koji su kao zemljoposjednik
i kapitalist samo privilegirani i besposleni bogovi, od radnika
svagdje jai i propisuju mu zakone.
Dok je rad, prema nacionalnim ekonomistima, jedina
nepromjenljiva cijena stvari, nita nije sluajnije, nita nije
izloeno veim kolebanjima od cijene rada.
Dok podjela rada povisuje proizvodnu snagu rada, bogatstvo i
profinjenost drutva, ona radnika osiromauje do stroja. Dok rad
izaziva gomilanje kapitala, a time i rastue blagostanje drutva,
radnika ini sve zavisnijim od kapitalista, dovodi ga u veu
konkurenciju, nagoni ga u hajku hiperprodukcije, kojoj slijedi isto
takvo opadanje proizvodnje.
Dok interes radnika, prema nacionalnim ekonomistima, nikada
nije suprotan interesu drutva, dotle je drutvo uvijek i nuno
suprotno interesu radnika.
Prema nacionalnim ekonomistima, interes radnika nikada se
ne suprotstavlja interesu drutva, 1. jer se povienje nadnice vie
nego nadoknauje smanjenjem u kvantitetu radnog vremena,
pored ostalih, gore izloenih posljedica i 2. jer u odnosu na drutvo,
cjelokupan brutto-proizvod jest netto-proizvod, a netto ima
znaenje samo u odnosu na privatnika.
Meutim, da sam rad nije samo pod dosadanjim uvjetima
tetan i koban, nego ukoliko je uope njegov cilj isto poveanje
bogatstva, to slijedi, a da nacionalni ekonomist to ne zna, iz
njegovih izvoenja.
193
Teorijski, zemljina renta i profit od kapitala su odbici koji idu

na tetu nadnice. Ali u zbiljnosti nadnica je odbitak koji zemlja i

kapital daju radniku, koncesija proizvoda rada radnicima, radu.
U stanju drutva koje nazaduje radnik trpi najtee. Specifinu
teinu svoga tereta on zahvaljuje svom poloaju radnika, a teinu
tereta uope, poloaju drutva.
/ftli u razvojnom stanju drutva propast i osiromaenje radnika
proizvod su njegova rada i bogatstva koje on proizvodi. Dakle,
bijeda koja proizlazi iz sutine samog dananjeg rada.
Najbogatije stanje drutva, ideal koji se ipak priblino postie i
koji je barem cilj nacionalne ekonomije kao i graanskog drutva,
stalna je bijeda za radnike.
Samo se po sebi razumije da nacionalna ekonomija promatra
proletera, tj. onoga koji ivi bez kapitala i zemljine rente, jedino od
rada i to jednostranog, apstraktnog rada, samo kao radnika. Stoga
ona moe postaviti naelo da on, isto tako kao i svaki konj, mora
toliko zaraditi da bi mogao raditi. Ona ga ne promatra u njegovu
slobodnom vremenu, kao ovjeka, nego to promatranje preputa
kriminalistikom pravosuu, lijenicima, religiji, statistikim
tabelama, politici i nadzornika pros jaka.
Uzdignimo se sada iznad nivoa nacionalne ekonomije i
pokuajmo iz dosadanjeg, gotovo rijeima nacionalnih ekonomista
datog izvoenja, odgovoriti na dva pitanja.
1. Kakav smisao ima u razvitku ovjeanstva ta redukcija
najveeg dijela ovjeanstva na apstraktni rad?
2. Kakvu pogreku ine reformatori en detail koji ili povisuju
nadnicu i na taj nain ele poboljati poloaj radnike klase ili
smatraju jednakost nadnice (kao Proudhon) ciliem socijalne
revolucije?
Rad se javlja u nacionalnoj ekonomiji samo u obliku djelatnosti
za zaradom.
Moe se tvrditi da su takva zaposlenja, koja pretpostavljaju
specifine sklonosti ili duu naobrazbu, u cjelini postala unosnija,
dok je razmjerna plaa za mehaniki jednolinu djelatnost, koju
jedan i drugi moe lako i brzo izuiti, pala pri rastuoj konkurenciji
i nuno je morala pasti. A upravo je to vrsta rada jo daleko
najmnogobrojnija pri sadanjem stanju njegove organizacije. Ako,
dakle, jedan radnik prve kategorije zaradi sada sedam puta toliko
kao otprilike prije pedeset godina, a neki radnik druge kategorije
isto toliko, onda naravno obojica zarauju prosjeno etiri puta toliko. Ali ako je u jednoj zemlji prva kategorija rada popunjena
samo sa 1000 ljudi, a druga s milijun ljudi, onda onih 999.000 nisu
u boljem poloaju nego prije pedeset godina, ve su u gorem
poloaju, ako su istovremeno porasle cijene ivotnih potreba. I s
takvim povrnim prosjenim raunanjima ljudi se hoe zavaravati
0 najmnogobrojnijoj klasi stanovnitva. Osim toga, veliina
194 je samo jedan momenat za procjenu radnikog prihoda, jer
nadnice

za odmjeravanje tog prihoda bitno je u proraunu jo njegova

osigurana trajnost, o emu pak ne moe uope biti govora u anarhiji
tzv. slobodne konkurencije s njenim kolebanjima i zastojima koji se
stalno vraaju. Napokon, treba jo obratiti panju na prije i sada
uobiajeno radno vrijeme. Ono je, meutim, povieno na 1216 sati
dnevno za engleskog radnika u manufakturi pamuka, unazad
moda 25 godina, dakle, upravo od uvoenja strojeva koji uteuju
rad, uslijed poduzetnikove poude za zaradom, a povienje u jednoj
zemlji i u jednoj industrijskoj grani moralo se vie ili manje
pokazati i drugdje, pri svagdje jo priznatom pravu apsolutne
eksploatacije siromanih od strane bogataa. (Schulz: Kretanje
proiz- vodnie, str. 65.)
ak i kad bi bilo tako istinito, kao to je lano, da se poveao
prosjeni prihod svih drutvenih klasa, mogu ipak razlike i
razmjerni rasponi izmeu prihoda postati vei, i prema tome otrije
izbiti i suprotnosti izmeu bogatstva i siromatva. Upravo zato jer
raste cjelokupna proizvodnja i jer se u istoj mjeri u kojoj se to
dogaa umnoavaju i potrebe, poude i zahtjevi, moe dakle porasti
relativno siromatvo, dok se apsolutno smanjuje. Samojed nije
siromaan uz riblje ulje
1 pokvarene ribe, jer u njegovu zatvorenom drutvu svi imaju
jednake potrebe. Ali u jednoj dravi koja napreduje, koja je otprilike
tokom jednog decenija poveala svoju cjelokupnu proizvodnju za
jednu treinu u odnosu na drutvo, radnik, koji prije i poslije 10 godina jednako zarauje, nije ostao isto toliko imuan, nego je postao
siromaniji za jednu treinu. (Ibid., str. 65, 66.)
Ali nacionalna ekonomija poznaje radnika samo kao radnu
ivotinju, kao ivotinju koja je svedena na naj- neophodnije
tjelesne potrebe.
Da bi se jedan narod duhovno slobodnije obrazovao, ne smije
vie biti u ropstvu svojih tejelesnih potreba, ne smije vie biti rob
tijela. Prije svega, mora mu ostati vremena da bi mogao i duhovno
raditi i duhovno uivati. Napredak u organizaciji rada stvara to
vrijeme. Uz nove pogonske snage i poboljane strojeve jedan jedini
radnik u tvornicama pamuka sada esto izvrava posao stotine,
tovie 250350 prijanjih radnika? Sline su posljedice u svim
granama proizvodnje, jer se spoljanje prirodne snage sve vie
primoravaju da uestvuju u ljudskom radu. Ako je prije za podmirenje jednog kvantuma materijalnih potreba bio potreban utroak
vremena i ljudske snage koji se kasnije smanjio za polovinu, onda
je istovremeno za toliko proiren prostor za duhovno stvaranje i
uivanje, bez ikakva gubitka za ulnu ugodnost. Ali i o podjeli
plijena koji otimamo starom Kronosu na njegovu vlastitom
podruju, odluuje jo kocka slijepog, nepravednog sluaja. U
Francuskoj je izraunato da bi za zadovoljenje svih materijalnih
195
interesa drutva pri sadanjem stupnju proizvodnje bilo dovoljno

prosjeno radno vrijeme od pet sati dnevno na svakog za rad

sposobna ovjeka ... Bez obzira na utedu vremena uslijed usavravanja strojeva, trajanje robovskog rada u tvornicama samo se
povealo za mnogobrojno stanovnitvo. (Ibid., str. 67, 68.)
Prelaenje od sloenoga runog rada pretpostavlja
rastavljanje toga rada u njegove jednostavne operacije. Ali sada e
prije svega strojevima pripasti samo jedan dio operacija koje se
jednolino ponavljaju, a drugi dio ljudima. Prema prirodi stvari i
prema iskustvima koja se podudaraju, takva neprekidna
jednolina djelatnost tetna je kako za duh tako i za tijelo; i tako
pri toj povezanosti strojeva s obinom podjelom rada meu
mnogobrojnim ljudskim rukama, moraju izai jo na vidjelo i sve
tete te podjele rada. Te tete pokazuju se meu ostalim u veoj
smrtnosti tvornikih rad- xiika... Ta velika razlika, koliko ljudi
radi pomou strojeva, a koliko kao strojevi... ta razlika nije uzimana u obzir. (Ibid., str. 69.)
Ali u budunosti narodnog ivota ove e nerazumne prirodne
snage koje djeluju u strojevima biti nai robovi i kmetovi. (Ibid.,
str. 74.)
U engleskim je predionicama zaposleno samo 158.818
mukaraca i 196.818 ena. Na svakih 100 radnika u tvornicama
pamuka grofovije Lancaster dolaze 103 radnice, a u kotskoj ak
209. U engleskim tvornicama lana u Leedu bilo je na 100 radnika
mukaraca 147 ena; a u Drudenu i na istonoj obali kotske ak
280. U engleskim tvornicama svile... mnogo radnica; u tvornicama
vune koje zahtijevaju veu fiziku snagu, vie mukaraca ... I u
sjeverno-amerikim tvornicama pamuka bilo je zaposleno u godini
1833. pored 18.593 mukarca nita manje nego 38.927 ena. Dakle
promjenom u organizaciji rada enskom rodu je pripao daljnji krug
privredne djelatnosti... ene imaju samostalniji ekonomski poloaj
... oba spola su meusobno vie pribliena u svojim socijalnim
odnosima. (Ibid., str. 71, 72.)
U engleskim predionicama koje se pokreu pomou pare i vode,
radilo je 1835. godine: 20.558 djece izmeu 8 i 12 godina; 35.867
izmeu 12 i 13 godina i, napokon, 108.208 izmeu 13 i 18 godina...
Dalji napredak mehanike, budui da sve vie i vie uzima ljudima
iz ruke sva jednolina zanimanja, djeluje naravno tako, da se
postepeno odstranjivalo to nepovoljno stanje. No samom tom brem
napretku stoji upravo na putu jo jedna okolnost, da kapitalisti
mogu sebi na najlaki i najjeftiniji nain prisvojiti snage donjih
klasa, pa i snage djece, da ih koriste i utroe umjesto pomonog
sredstva mehanike. (Schulz, Kretanje proizvodnje, str. 70.
- 71-)
Lord Brougham uzvikuje radnicima: Postanite kapitalisti! ...
nevolja [je] u tome da milijuni mogu zaraditi oskudnu zaradu samo
196
napornim tjelesnim radom koji rastrojava, koji moralno i duhovno

osakauje, pa
ak i nesreu, tj. to su pronali takav rad, moraju smatrati
sreom. (Ibid., str. 60.)
Pour vivre donc, les non-propritaires sont obligs de se mettre
directement ou indirectement au s e r v i c e des propritaires,
cest--dire sous leur dpendance. (Pecqueur, Thorie nouvelle
dconomie soc. etc. str. 409)1.
Domestiques gages; ouvriers salaires; employs traitement
ou moluments (Ibid., str. 409. 410.)2
louer son travail, prter son travail lintrt, travailler
la place dautrui*.
louer la matire du travail, prter la matire du travail
lintrt, faire travailler autrui sa place. (Ibid., str. 411.)4
Cette constitution conomique condamne les hommes des
mtiers tellement abjects, une dgradation tellement dsolante et
amre, que la sauvagerie apparat en comparaison comme une
royale condition (1. c. p. 417., 418.)5
La prostitution de la classe non propritaire sous toutes les
formes (p. 421. i slij. Skuplja krpa)6
Ch. Loudon u spisu Solution du problme de la population. etc.
Paris 1842., procjnjuje broj bludnica u
* Dakle, da bi mogli ivjeti, ne-vlasnici su primoiani da direktno ili
indirektno stupe u slubu vlasnika, tj. da postanu od njih zavisni. (Pecqueur.
Nova teorija socijalne ekonomije itd., str. 409.).
5 Sluinad plae; radnici najam; slubenici plaa ili nagrada (Ibid.,
str. 409., 410.).
Dati svoj rad u najam, uloiti svoj rad na kamatu, raditi umjesto
drugoga.
4 Iznajmiti materijal za rad, uloiti materijal za rad na kamate, uiniti
da drugi radi umjesto tebe. (Ibid, str. 411., 412.).
*Ovakav ekonomski sistem osuuje ljude na tako niske poslove, na tako
alosnu i gorku degradaciju, da divljatvo, upo- reeno s njom, izgleda kao
kraljevsko stanje. (1. c. str. 417., 418.).
* Prostituiranje nevlasnike klase u svim oblicima, (str. 421, i slij.).

Engleskoj na 6070.000. Broj femmes dune vertu douteuse je isto toliki (str. 228.)1
La moyenne vie de ces infortunes cratures sur le
pav, aprs quelle sont entres dans la carriere du vice,
est denviron six ou sept ans. De manire que pour
maintenir le nombre de 60 70000 prostitues, il doit y
avoir dans les 3 royaumes, au moins 8 9000 femmes qui
se vouent cet infme mtier chaque anne, ou environs
vingt-quatre nouvelles victimes par jour, ce qui est la
moyenne dune par heure; et cons- quemment, si la mme197
proportion a lieu sur toute la surface du globe, il doit y

avoir constamment un million et demi de ces

malheureuses. (Tbid., p. 229.)53
La population des misrables crot avec leur misre, *
et cest la limite extrme du dnment que les tres
humains se pressent en plus grand nombre pour se
disputer le droit de souffrir... En 1821, la population de
lIrlande tait de 6,801.827. En 1831, elle ctait leve
7,764.010; cest 14. p. / daugmentation en dix ans. Dans
le Leinster, province o il y a le plus daisance, la
population na augment que de 8 p. */, tandis que, dans
le Connaught, province la plus misrable, laugmentation
sest lev 21. p. */o (Extrait des Enqutes publies en
Angleterre sur lIrlande. Vienne 1840) Buret* De la
misre etc, t. I. p. (36), 37.*
Nacionalna ekonomija promatra rad apstraktno kao stvar; le
travail est une marchandise; ako je cijena visoka, to znai da se
roba mnogo trai; ako je niska, onda se mnogo nudi; comme
marchandise, le travail doit de plus en plus baisser de prix; na to
prisiljava djelomino konkurencija izmeu kapitalista i radnika,
djelomino konkurencija meu radnicima. ... la population
ouvriere, marchande de travail, est forcement reduite a la plus
faible part du produit... la theorie du travail marchandise est-elle
autre chose quune theorie de servitude deguisee? (1. c. p. 43.)
Pourquoi done navoir vu dans le travail quune valeur dechange? (ib. p. 44).' Velike radionice kupuju prvenstveno rad ena i
djece, jer taj stoji manje nego rad mukaraca (1. c.) i
Le travailleur nest point vis-a-vis de celui qui lemploie dans
la position dun libre vendeur... le capitaliste est toujours libre
demployer le travail, et louvrier est toujours force de le vendre. La
valeur du travail est completement detruite, sil nest pas vendu a

53
Ch. Loudon u spisu: Rjeenje problema stanovnitva . . . Broj
tena sumljiva morala .. . (str. 228.).
* Prosjeni ivot ovih nesretnih stvorenja s ulice, poto su tupila na
put bludnienja, traje oko est ili sedam godina. Prema tome, da bi se
odrao broj od 6070 hiljada prost tutki, mora .postojati u tri kraljevstva
najmanje 8 do 9 hiljada ena koje e se svake godine odati ovom
nedostojnom poslu, ili poprilici dvadeset etiri nove rtve na dan, to ini
prosjek od jedne na sat.
I dalje, prema tome, ako jednak omjer postoji na cijeloj zemaljskoj kugli,
mora na njoj biti neprestano oko milijun i po ovih nesrenica. (Ibid, str.
229).
* Broj bijednika raste s njihovom bijedom i ba u krajnjim granicama
oskudici ljudi se u najveem broju otimaju za pravo na patnje... 1821. g.
stanovnitvo Irske iznosilo je 6,801.827. 183L g. taj broj se popeo na
7,764.010;
to znai 14*/< porasta za deset godina. U Leinsteru, u
198
pokrajini u kojoj je ivot neto laki, broj stanovnitva je porastao samo za
8*.i, dok se u Connaughtu,

chaque instant. Le travail nest susceptible, ni daccu- mulation, ni

meme depargne, a la difference des ve- ritables [marehandises].2
Le travail cest la vie, et si la vie ne sechange pas chaque jour
contre des aliments, elle souffre et perit
najbjednijoj pokrajini, porast popeo do 21",'.. (Izvadak iz Anketa
o Irskoj, objavljenih u Engleskoj, Be 1840. Buret. O bijedi itd., sv. I., str.
36., 37.) ...
Rad je tvornika roba;... kao trgovakoj robi, radu mora sve vie i vie
padati cijena; ... Radniko stanovnitvo koje trguje radom, prisiljeno je da se
zadovolji najslabijim dijelom proizvoda .. . Nije li teorija o radu trgovakoj robi
samo preruena teorija ropstva? (1. c. str. 43.) Zato se dakle u radu vidjelo
samo razmjensku vrijednost? (Ibid, str. 44.)
! . . . Radnik nije nikako u poloaju slobodnog prodavaa nasuprot onome
koji ga upotrebljava . . . Kapitalistu je uvijek slobodno da upotrebi rad, a radnik
je uvijek primoran da ga proda. Vrijednost rada potpuno je unitena, ako ga se
svakog asa ne prodaje. Za razliku od prave robe rad ne podlijee ni akumulaciji,
pa ak ni tednji.

199

bientt. Pour que la vie de lhomme soit une marchandise, il faut

donc admettre lesclavage.1 (p. 49, 50, 1. c.1 Ako je, dakle, rad
roba, onda je on roba s najnesret- nijim svojstvima. Meutim, on to
nije samo po nacio- nalno-ekonomskim naelima, jer nije le libre
rsultat dun libre march. Sadanji ekonomski reim abaisse la fois
et le prix et la rmunration du travail, il perfectionne louvrier et
dgrade lhomme, (p, 52, 53, 1. c.) L industrie est devenue une
guerre et le commerce un jeu.2 (1. c. p. 62).
Les machines travailler le coton3 (u Engleskoj) predstavljaju
rad 84,000.000 radnika koji rade runo.
Industrija se dosad nalazila u stanju osvajakog rata, elle a
prodigu la vie des hommes qui composaient son arme avec
autant dindiffrence que les grands conqurants. Son but tait la,
possecion de la richesse, et non le bonheur des hommes. (Buret, 1.
c. p. 20). Ces intrts (sc. conomiques) librement abandonns
eux-mmes ... doivent ncessairement entrer en conflict; ils nont
dautre arbitre que la guerre, et les dcisions de la guerre donnent
aux uns la dfaite et la mort, pour donner aux autres la victoire...
Cest dans le conflit des forces opposes que la science cherche
lordre et lquilibre: la guerre perptuelle est selon elle le seul moyen
dobtenir la paix; cette guerre sappelle la concurence. (1. c. p. 23). 4

1
Had je ivot, i ako se ivot svaki dan ne razmjenjuje sa hranom, on trpi i ubrzo gine. Da bi
ljudski ivot bio roba, mora se dakle dopustiti ropstvo, (str. 49, 50, 1. c.).
8
. .. slobodan rezultat slobodne trgovine . . . sniava odjednom i cijenu i naknadu rada,
on usavrava radnika, a poniava ovjeka (str. 52., 53., l. c.) Industrija je postala rat, a trgovina
igra (1. c. str 62.)
3
Strojevi za preradu pamuka . . .
4
. . . ona se razmee ljudima koji sainjavaju njenu vojsku s isto toliko ravnodunosti kao i
veliki osvajai. Njen cilj jfc bio da posjeduje bogatstva, a ne da usrei ljude (Buret, 1. c. str. 20.).
Ovi interesi, tj. ekonomski, slobodno preputeni sebi samima. . . moraju nuno doi u sukob;
oni nemaju drugog gospodara osim rata, a ratne odluke daju jednima poraz i smrt.

14 R ani radov i

Industrijski rat, da bi se uspjeno vodio, zahtijeva mnogobrojne

armije koje moe na istoj taki nagomilati i obilno desetkovati. A
vojnici te armije ne podnose napore koji se na njih stavljaju, niti iz
devouement,1 niti iz dunosti, nego samo da bi izbjegli okrutnoj nunosti gladi. Svojim efovima nisu ni privreni ni zahvalni; efovi
se prema svojim podreenima nisu odnosili s osjeajem naklonosti;
oni ih ne poznaju kao ljude, nego samo kao orue za proizvodnju
koja moraju donositi to vie i troiti to manje. Ovo grupe radnika,
sve vie ugnjetavane, nisu ak ni sigurne da e uvijek biti
zaposlene; industrija koja ih je sakupila, dozvoljava im da ive
samo dok ih treba, a im ih se moe osloboditi, naputa ih bez
ikakvog premiljanja; a radnici su primorani da nude svoju linost i
snagu po cijeni koja im se daje. Ukoliko je rad koji im se daje,200
dui,
muniji, odvratniji, utoliko su manje plaeni; ima nekih koji sa

esnaestsatnim radom na dan, uz neprestano naprezanje, jedva

mogu kupiti pravo da ne umru (1. c. p. 68, 69).
Nous avons la conviction ... partagee ... par les commissaires
charges de lenquete sur la condition des tisserands a la main, que
les grandes villes industrielles perdraient, en peu de temps, leur
population de trava- illeurs, si elles ne recevaient a chaque instant
des cam- pagnes voisines, des recrues continuelles dhomme sains,
de sang nouveau. (p. 362, 1. c.)2

da bi drugima dale pobjedu... i ba u sukobu suprotnih snaga nauka trai red i

uravnoteenost: neprestani rat je prema nauci jedino sredstvo kojim se moe
postii mir; ovaj rat naziva se konkurencijom, (i. c. str. 23.).
1 privrenosti
1 Uvjereni smo, a to nae uvjerenje dijele i komesari zadueni anketom o
ivotnim uvjetima runih tkalaca, da bi veliki industrijski gradovi ubrzo izgubili
svoje radniko stanovnitvo kad ne bi neprestano dobij ali iz okolnih seoskih
podruja stalni prirast zdravih ljudi, nove krvi. (str. 362, L c.).

PROFIT OD KAPITALA

1. Kapital

1) Na emu se osniva kapital, tj. privatno vlasnitvo nu

proizvodima tueg rada? Ako se sam kapital ne svodi na krau i
prevaru, onda on ipak treba pomo zakonodavstva da bi
nasljedstvo uinio svetim (Say, t.
I. str. 136, biljeka).
Kako se postaje vlasnik proizvodnih kapitala? Kako se postaje
vlasnik proizvoda koji se stvaraju pomou lili kapitala?
Pomou pozitivnog prava (Say, t. II. str. 4.)
Sto se stjee npr. kapitalom, nasljedstvom jednog velikog
imanja?
Netko tko npr. naslijedi veliko imanje, ne stjee, dodue, na taj
nain neposredno i politiku mo. Vrsta moi koju mu taj posjed
neposredno i direktno prenosi, to je mo kupovanja, to je pravo
zapovijedanja nad svim radom drugih ili nad svim proizvodima
toga rada koji na tritu trenutno postoje. (Smith. t. I., str. 61.)
Kapital je, dakle, upravljaka vlast nad radom i JfRovim
proizvodima. Kapitalist posjeduje tu vlast ne zIior svojih linih ili
ljudskih svojstava, nego ukoliko Jp vlasnik kapitala. Njegova mo
jest kupovna mo njihova kapitala, kojoj se nita ne moe opirati.
Mi emo jednom kasnije vidjeti kako kapitalist pomou kapitala
vri svoju vlast nad radom, a onda emo
v Idioti vlast kapitala nad samim kapitalistom.
Sto jp kapital?
201
Une certaine quantite de travail amassee et mis en reserve.

(Smith, t. II., p. 312.)54

Kapital je nagomilani rad.
2. Fond (fonds, Stock) je -svako gomilanje proizvoda zemlje i
manufaktunog rada. Glavnica se naziva kapitalom tek onda kad
svom vlasniku daje prihod ili dobitak (Smith, sv. II. str. 191.)
2. Dobitak od kapitala
Profit ili dobitak od kapitala sasvim je razliit od nadnice. Ova se
razliitost pokazuje na dvostruki nain: jednom se dobici od
kapitala u potpunosti odreuju prema vrijednosti uloenog
kapitala, iako rad oko nadgledanja i upravljanja kod razliitih
kapitala moe biti jednak. Osim toga, u velikim tvornicama taj
cjelokupni rad povjeren je glavnom inovniku, ija plaa ne stoji jii
u kakvoj vezi s kapitalom iji uinak on nadgleda. Iako se rad
vlasnika svodi ovdje gotovo na nita, on ipak zahtijeva profite
razmjerno svom kapitalu. (Smith sv. I. str. 9799.)
Zato kapitalist zahtijeva ovu proporciju izmeu dobitka i
kapitala?
On ne bi imao interesa da upoljava radnike, kad od prodaje
njihova proizvoda ne bi oekivao vie nego to je nuno da bi
nadoknadio kapital, koji je dao kao predujam za nadnice, i ne bi
imao interesa da radije uloi veliku, nego malu sumu novaca, kad
njegov profit ne bi bio razmjeran opsegu uloenog kapitala. (Sv. I.
strana 96, 97.).
Kapitalist vue, dakle, prvo, dobitak na nadnicu, drugo, na
predujmijene (avancierten) sirovine.
U kakvom se odnosu nalazi dobitak prema kapitalu?
Ako je ve teko da se odredi obina srednja stopa nadnice na
datom mjestu i u [datom] vremenu, onda

202

54 Stanovita koliina nagomilanog rada stavljenog u rezervu, (Smith, sv.

II., str. 312.).

je jo tee procijeniti dobitak kapitala. Promjene u cijeni roba s

kojima kapital trguje, srea i nesrea njegovih rivala i muterija,
hiljadu drugih sluajeva kojima su robe izloene kako za vrijeme
transporta, tuko i u skladitima, izazivaju promjenu u profitu svakog dana i gotovo svakog sata. (Smith, sv. I. str. 179, 180.) Koliko
god je sad nemogue s preciznou odrediti dobitke kapitala, to o
njima ipak moemo stvarati predodbu prema kamati od novca.
Tko s novcem moe mnogo zaraditi, taj mnogo daje za mogunost
da se njim poslui, a ako malo zaradi pomou njegova po- sredstva,
onda daje malo. (Smith, sv. I. str. 181). Pro T porcija koje se mora
odrati izmeu obine kamatne stope i stope istog dobitka, nuno
se mijenja porastom ili padom dobitka. U velikoj Britaniji se
rauna da je dvostruka kamata ono, to trgovci nazivaju im profite
honnete, modere, raisonnable,55 to su sami izrazi koji nita ne kau,
osim obian i uobiajeni profit. (Smith, t. I., str. 198.)
Koja je najnia stopa dobitka? A koja je najvia? Najnia stopa
obinog dobitka od kapitala mora uvijek biti neto via nego to je
nuno, da bi kompenzirala sluajne gubitke, kojima je izloeno
Svako ulaganje kapitala. Ovaj surplus56 je zapravo dobitak ili le
bene- fice net.57 On se isto tako odnosi prema najniem iznosu
kamatne stope. {Smith, t. I. str. 169.)
Najvia stopa na koju se mogu popeti obini dobici jest ona,
koja u veini roba u cjelini oduzima zemljinu rentu, i svodi nadnicu
koja je sadrana u dostavljenoj robi na najniu cijenu, samo na
uzdravanje radnika /.a vrijeme rada. Radnik se uvijek mora
hraniti na jedan ili drugi nain, sve dotle dok se koristi u dnevnom
poslu; zemljina renta moe sasvim otpasti. Primjer: u Bengaliji,
ljudi indijske trgovake kompanije. (Smith, t. I, str. 197, 198.)

55

poten, umjeren, razuman profit

Muviak
1
Msti dobitak

207

Osim svih koristi neznatne konkurencije koje kapitalist u ovom

sluaju smije iskoritavati, moe on na astan nain drati trinu
cijenu iznad prirodne cijene.
Prvo, pomou trgovake tajne, ako je trite jako udaljeno od
onih koji ga posjeuju: naime, pomou zatajivanja promjene cijene,
njenog povienja iznad prirodnog stanja. Ta zatajivanje dovodi do
toga da ni drugi kapitalisti ne ulau svoj kapital u tu granu.
Zatim pomou tvornike tajne, koja omoguava kapitalistu da s
manjim proizvodnim trokovima a s vie profita dostavlja svoju
robu po istim ili ak po niim cijenama, nego njegovi konkurenti.
(Prevara pomou zatajivanja nije nemoralna? Burzovna trgovina.)
Dalje: gdje je proizvodnja vezana za odreeno mjesto (kao npr.
skupocjeno vino) i gdje se efektivna potranja nikad ne moe
zadovoljiti. Napokon: pomou monopola individua i kompanija.
Monopolska cijena je tako visoka koliko je mogue. (Smith, t. I.,
str. 120. 124.).
Drugi sluajni uzroci koji mogu povisiti dobitak od kapitala:
stjecanje novih teritorija ili pojava novih trgovakih grana esto
uveavaju dobitak od kapitala, ak i u bogatoj zemlji, jer starim
trgovakim granama odvlae jedan dio kapitala, umanjuju
konkurenciju, trite opskrbljuju s malo roba, ije se cijene onda
povisuju; trgovci s tim robama mogu onda platiti posueni novac s
veim kamatama. (Smith, t. I., str. 190.)
Ukoliko se jedna roba vie obrauje, ukoliko postaje predmet
manufakture, raste onaj dio cijene koji se dijeli na nadnicu i profit
u odnosu na dio koji sainjava zemljinu rentu. Napretkom koji se
na toj robi postie runim radom, ne uveava se samo broj
dobitaka, nego je svaki slijedei dobitak vei od prethodnoga, jer je
kapital iz kojeg on proistie uvijek nuno vei. Kapital koji
zapoljava tkalce, nuno je uvijek vei od onoga koji zapoljava
prelce, jer ne nadomjeta samo ovaj posljednji kapital, s njegovim
dobitkom, nego osim toga daje tkalcima jo nadnice, a dobitak
mora uvijek biti u nekoj proporciji s kapitalom (Smith, t. I., 102.,
103.)
Dakle, napredak koji se postie ljudskim radom na prirodnom
proizvodu i obraenom prirodnom proizvodu, ne poveava nadnicu,
nego poveava djelomino broj kapitala koji dobivaju, a djelomino
razmjer svakog slijedeeg kapitala prema prethodnome.
O dobitku koji kapitalist vue iz podjele rada bit e govora
kasnije.
On dobiva dvostruko, prvo od podjele rada, drugo, uope od
napretka koji se postie ljudskim radom na prirodnom proizvodu.
Ukoliko je na nekoj robi ljudski udio vei, utoliko je vei dobitak od
mrtvog kapitala.
U jednom te istom drutvu prosjena stopa dobitaka od
214
kapitala mnogo je blia istom nivou nego plaa razliitih vrsta

rada. (t. I., str. 228). Kod razliitih ulaganja kapitala mijenja se
uobiajena stopa dobitka prema veoj ili manjoj sigurnosti da e
kapital biti vraen. Stopa dobitka podie se s rizikom, iako ne u
potpunoj proporciji. (Ibid., str. 226, 227.)
Razumije se samo po sebi da se dobici od kapitala penju i
uslijed olakica ili pojeftinjenja sredstava cirkulacije (npr.
papirnatog novca).
zemljina renta i nadnica s blagostanjem drutva, i ne pada kao
one s njegovim propadanjem. Naprotiv, ta stopa je naravno niska
u bogatim zemljama, a visoka u siromanim zemljama; a nikad
nije tako visoka kao u zemljama koje najbre jure ususret svojoj
propasti. Dakle, interes te klase nije u istoj vezi s opim interesom
drutva, kao interes obih drugih klasa... Poseban interes onih koji
se bave posebnom trgovakom ili manufakturnom granom, uvijek
je u stanovitom smislu razliit od interesa publike, a esto mu je
ak neprijateljski suprotstavljen. Interes je trgovca da uvijek
poveava trite i ogranii konkurenciju prodavaa... To je klasa
ljudi, iji interes nikad nee biti egzaktno isti kao interes drutva,
klasa koja je openito zainteresirana da publiku prevari i
nadmudri. (Smith. t. II., str. 163. 165.,)
4. Akumulacija kapitala i konkurencija meu kapitalistima

Umnoavanje kapitala koje povisuje nadnicu tei tome da

smanji dobitak kapitalista konkurencijom meu kapitalistima.
(Smith, T. I., str. 179.)
Ako npr. kapital koji je potreban sitnoj trgovini jednog grada
bude podijeljen meu dva razliita trgovca, onda e konkurencija
uiniti da e svaki od njih prodavati jeftinije nego kad bi se kapital
nalazio u rukama jednog jedinog trgovca; a kad je podijeljen meu
20, konkurencija e biti upravo za toliko aktivnija i utoliko manje
e biti data mogunost da se oni meusobno sporazume da povise
cijenu svoje robe. (Smith, t. II., str. 372., 373.)
Budui da mi sada ve znamo da su cijene monopola
maksimalno visoke, jer je ak s obinog nacionalno ekonomskog
gledita interes kapitalista neprijateljski prema drutvu, i jer
povienje dobitka od kapitala, kao i sloena kamata djeluju na
cijenu robe (Smith, t. I., str. 199201.), to je konkurencija jedina
pomo protiv kapitalista, koja prema navodu nacionalne
ekonomije, djeluje jednako dobrotvorno na povienje nadnice, kao
i na pojeftinjenje roba u korist potroake publike.
Ali konkurencija je mogua samo na taj nain da se kapitali
umnoe, i to u mnogo ruku. Nastajanje mnogih kapitala mogue je
samo pomou mnogostrane akumulacije, j.er kapital uope nastaje
215 se
sarrio pomou akumulacije, a mnogostrana akumulacija nuno
obre u jednostranu. Konkurencija meu kapitalistima uveava

akumulaciju meu kapitalima. Akumulacija, koja je pod vlau

privatnog vlasnitva koncentracija kapitala u malo ruku, jest uope
nuna konzekvencija, kad se kapitali prepuste svom prirodnom
toku, a to prirodno odreenje kapitala probija sebi pravi slobodni
put tek konkurencijom.
uli smo da je dobitak od kapitala razmjeran njegovoj veliini.
Zatim, bez obzira na hotiminu konkurenciju, veliki se. kapital,
dakle. Tazmjerno svojoj veliini akumulira bre nego mali kapital.
Prema tome je akumulacija velikog kapitala mnogo bra nego
akumulacija maloga bez obzira na konkurenciju. Ali slijedimo dalje
taj razvoj.
Umnoavanjem kapitala smanjuju se profiti od kapitala
pomou konkurencije. Dakle, prije svega trpi mali kapitalist.
'Jmnoavanje kapitala i velik broj kapitala pretpostavlja, nadalje,
progresivno bogaenje zemlje.

U zemlji koja je dospjela do vrlo visokog stupnja bogatstva,

uobiajena stopa dobitka je tako malena, da je kamatna stopa, iju
isplatu taj dobitak omoguava, suvie niska, da bi drugi ljudi, osim
najbogatijih, mogli ivjeti od kamate na novac. Dakle, svi ljudi
srednjeg imovnog stanja moraju uloiti svoj kapital, baviti se
nekim poslom ili se interesirati za neku granu trgovine. (Smith, t.
I., str. 196., 197.)
Ovo stanje je omiljeno stanje nacionalne ekonomije.
Proporcija koja postoji izmeu sume kapitala i dohodaka
svagdje odreuje proporciju u kojoj e se nalaziti industrija i
besposlienje; gdje kapitali odnesu pobjedu, tamo vlada industrija;
gdje pobijede prihodi, vlada besposlienje. (Smith, t. II., str. 235.)
Kako stoji s ulaganjem kapitala u toj poveanoj konkurenciji?
S umnoavanjem kapitala mora se sukcesivno poveati
kvantitet fonds a preter a interet58; uveanjem tog novca kamata
postaje manja, 1. jer pada trina cijena svih stvari ukoliko se vie
poveava njihov kvantitet, 2. jer umnoavanjem kapitala u jednoj
zemlji postaje tee uloiti nov kapital na koristan nain. Time to
posjednik jednog kapitala ini sve mogue napore da se domogne
posla koji je zauzeo drugi kapital, poveava se konkurencija meu
raznim kapitalima Ali veinom se on ne moe nadati da e taj drugi
kapital istisnuti s njegova mjesta, osim ponudom, da e poslovati
pod boljim uvjetima. On mora prodavati stvari ne samo jeftinije,
nego ih esto mora kupiti skuplje, da bi naao priliku za prodaju.
Ukoliko se odreuje vie kapitala za odravanje proizvodnog rada,
utoliko postaje vea potranja za radom: radnici lako nau zaposlenje, ali kapitalisti teko nau radnike. Zbog konkurencije
kapitalista penje se nadnica i padaju prihodi. (Smith, t. II., str.
216
58

fondova za posuivanje na kamate

358., 359.)
Sitni kapitalist ima, dakle, na izboru: 1. ili da svoj kapital
pojede, jer vie ne moe ivjeti od kamate, dakle, da prestane biti
kapitalist; ili 2. da se sam prihvati posla, da svoju robu jeftinije
prodaje i skuplje kupuje nego bogatiji kapitalist i da plaa povienu
nadnicu; dakle, budui da je trina cijena zbog pretpostavljene
visoke konkurencije ve vrlo niska, da se upropasti. Ako, naprotiv,
veliki kapitalist eli istisnuti maloga, onda on ima, njemu
nasuprot, sve prednosti koje kapitalist kao kapitalist ima nasuprot
radniku. Vei kvantitet njegova kapitala nadomjeta mu manje
dobitke, a on moe podnositi ak i momentane gubitke tako dugo.
dok manji kapitalist ne bude upropaten i dok on ne bude
osloboen od te konkurencije. Tako on sebi akumulira dobitke
malog kapitaliste.
Dalje: veliki kapitalist kupuje uvijek-jeftinije nego maleni, jer
kupuje masovnije. On moe, dakle, bez tete prodavati jeftinije.
Ali ako pad kamate od novca pretvori srednje kapitaliste iz
rentijera u poduzetnike, onda umnoavanje poslovnog kapitala i
manji dobitak koji zbog toga slijedi, izaziva obratno pad kamate od
novca.
Time to se smanjuje korist koja se moe vui od upotrebe
kapitala, smanjuje se nuno i cijena koja se moe platiti za
upotrebu toga kapitala. (Smith, t.
II., str. 359.)
Ukoliko se bogatstvo, industrija, stanovnitvo vie uveavaju
utoliko se vie smanjuje kamata od novca, dakle dobitak
kapitalista; ali oni sami se zato ne poveavaju nita manje, nego jo
bre nego prije, uprkos smanjenju dobitaka... Veliki kapital, iako s
malim dobicima, umnoava se openito mnogo bre nego mali
kapital s velikim dobicima. Novac pravi novac, kae poslovica.
(Ibid. t. I., str. 189.)
Ako se, dakle, tom velikom kapitalu suprotstave sasvim maleni
kapitali s malenim dobicima, kao to je to pod pretpostavljenim
stanjem jake konkurencije, on ih onda potpuno uniti.
Nuna konzekvencija u toj konkurenciji jest onda ope
pogoranje kvaliteta roba, krivotvorenje, prevara u proizvodnji,
masovno trovanje, kao to se pokazuje u velikim gradovima.
Nadalje, vana je okolnost u konkurenciji velikih i malenih
kapitala odnos Capital fixe i Capital circulant.59
Capital circulant je kapital koji se primjenjuje za proizvodnju
sredstava za ivot, u manufakturi ili trgovini. Taj tako uloeni
kapital ne daje svom vlasniku prihod ili profit sve dotle, dok ostaje
u njegovu posjedu ili dok ostaje u istom obliku. Iz njegove ruke on
neprestano ide u odreenom obliku, da bi se vratio u drugom i
217
59

stalnog kapitala i opticajnog kapitala

donosi profit samo pomou te cirkulacije ili pomou tog sukcesivnog

pretvaranja i zamjenjivanja. Capital fixe sastoji se iz kapitala koji
je uloen u poboljanje zemlje, u kupovanje strojeva, orua, alata i
slinih stvari. (Smith, t. II., str. 197. 198.)
Svaka uteda u rashodima stalnog kapitala jest porast istog
dobitka. Cjelokupni kapital svakog poduzetnika nuno se dijeli na
Capital fixe i Capital circulant. Ako suma kapitala ostaje ista jedan
dio e biti utoliko manji, ukoliko je drugi vei. Capital circulant
daje mu materijal i nadnice i pokree proizvodnju. Dakle, svaka
uteda u Capital fixe, koja ne umanjuje proizvodnu snagu rada,
uveava kapital (fonds). (Smith, t. II., str. 226.)
Od samog poetka se vidi da je odnos izmeu Capital fixe i Capital
circulant mnogo povoljniji za velike nego za manje kapitaliste. Vrlo
veliki bankar treba samo neznatno vie Capital fixe, nego vrlo maleni
bankar. Njihov Capital fixe ograniava se na izdatke za poslovnu
kancelariju. Orua velikog zemljoposjednika ne uveavaju se
razmjerno veliini njegova zemljita. Isto tako je kredit, koji veliki
kapitalist posjeduje prije manjega, utoliko vea uteda u Capital fixe,
naime u novcu, koji kapitalist uvijek mora imati u gotovu. Napokon,
razumije se, da tamo gdje je industrijski rad dostigao visok stupanj,
dakle, gdje je gotovo sav runi rad postao tvorniki rad, da malenom
kapitalistu nije dovoljan njegov cjelokupan kapital da bi posjedovao
samo potrebni Capital fixe. On sait gue les travaux de la grande

culture noccupent hdbituellement quun petit nombre de bras. 60

Uope pri akumulaciji velikih kapitala deava se razmjerno i

koncentracija i pojednostavljenje Capital fixe u poreenju s manjim
kapitalistima. Veliki kapitalist uvodi sebi neku vrstu organizacije
orua rada.

Isto je tako u podruju industrije svaka manufaktura i tvornica

ve obuhvatnije povezivanje veeg predmetnog imetka s
mnogobrojnim i mnogovrsnim intelektualnim sposobnostima i
tehnikim umijeima za zajedniki cilj proizvodnje... Gdje
zakonodavstvo dri na okupu zemljino vlasnitvo u velikim
masama, suviak rastueg stanovnitva prelazi zanatskom radu, a
podruje na kojem se uglavnom skuplja vei broj proletera jest,
dakle, industrija, kao u Velikoj Britaniji. Gdje, meutim,
zakonodavstvo dozvoljava stalnu podjelu zemljita, tu se poveava
broj malenih i zaduenih vlasnika, kao u Francuskoj, koje
neprestano usitnjavanje posjeda baca u klasu siromanih i
nezadovoljnih. Ako je, napokon, to komadanje i prezaduivanje dotjerano do vieg stupnja, onda veliki zemljopasjed opet guta
maloga, kao to i krupna industrija unitava sitnu; budui da se
sada opet stvaraju vei kompleksi dobara, to velik broj siromanih
radnika koji naprosto nisu vie potrebni za obraivanje zemljita,
218
60

Zna se da radovi visoke kulture obino angairaju samo maleni broj ruku.

navaljuju opet u industriju. (str. 58., 59., Schultz, Kretanje

proizvodnje).
Zbog promjene u nainu proizvodnje svojstvo roba iste vrste
postaje drugaije, a osobito primjenom strojeva. Samo iskljuenjem
ljudske snage postalo je mogue da se od jedne funte pamuka u
vrijednosti od 3 ilinga 8 pensa oprede 350 kanura, duine 167
engleskih, tj. 36 njemakih milja, u trgovakoj vrijednosti od 25
gvineja. (Ibid., str. 62.)
Za posljednjih 45 godina u Engleskoj su se cijene vunenih
tkanina smanjile u prosjeku za 11/12, a prema Marshallovim
proraunima, ista koliina proizvodnje, za koju se 1814. godine
plaalo jo 16 ilinga, sada se izrauje za 1 iling 10 pensa. Vea
jeftinoa industrijskih proizvoda poveala je potronju kako u unutranjosti, tako i na tritima u inozemstvu; s tim je povezano jo i
to, da se u Velikoj Britaniji broj radnika u pamunoj industriji ne
samo nije smanjio poslije uvoenja strojeva, nego se od 40.000
popeo na 1 1/2 milijun. Sto se tie zarade industrijskih poduzetnika
i radnika, uslijed konkurencije meu tvorniarima nuno se
smanjio njihov prihod razmjerno kvantitetu proizvoda koje oni
isporuuju. U godinama 1820.33. brutto zarada tvorniara u
Manchesteru pala je po komadu prostog platna od 4 ilinga 1 11/3
pensa na 1 iling 9 pensa. Da bi se nadoknadio taj gubitak proiren
je za toliko vie opseg proizvodnje. Posljedica je toga da u
pojedinim
industrijskim
gradovima
nastaje
djelomina
hiperprodukcija, da nastaju esti bankroti, zbog ega unutar klase
kapitalista i gospodara rada dolazi do nesigurnog kolebanja
posjeda, to proletarijatu pridodaje jedan dio ekonomski
upropatenih; da esto i iznenadno obustavljanje ili smanjivanje
rada postaje nuno, a tete koje odatle proizlaze klasa najamnih
radnika uvijek gorko osjea. (Ibid., str. 63.)
Louer son travail, cest commencer son esclavage; louer la
matiere du travail, cest constituer sa liberte... Le travail cest
lhomme, la matiere au contraire nest rien de lhomme. (Pecquer,
Theor. soc. etc. p. 411., 412.)'
Lelement matiere qui ne peut rien pour la crea- tion de la
richesse sans lautre element travail, recoit la vertu magique detre
fecond pour eux comme sils y avaient mis de leur propre fait, cet
indispensable element (ibid., 1. c.). En supposant que le travail
quoti- dien duri ouvrier lui rapporte en moyenne 400 fr. par an, et
que cette somme suffise a chaque adulte pour vivre dune vie
grossiere, tout proprietaire de 2000 fr. de rente, de fermage, de
loyer, etc., force done indi- rectemont 5 hommes a travailler pour
lui; 100.000 fr. de rente representent le travail de 250 hommes et
1,0.
000 le travail de 2.500 individus (dakle 300 miliona
219

(Louis Philippe) rad od 750.000 radnika). (ibid. str 412 413.)61

Les proprietaires ont recu de la loi des hommes le droit duser
et dabuser, cest-a-dire de faire se quils
veulent de la matire de tout travail... ils sont nullement obligs
par la loi de fournir propos et toujours du travail aux nonpropritaires, ni de leur payer un salaire toujours suffisant etc. (p.
413., 1. c.). Libert entire quant la nature, la quantit, la
qualit, lopportunit de la production, lusage, la consommation des richesses, la disposition de la matire de tout
travail. Chaqun est libre dchanger sa chose comme il lentend,
sans autre considration que son propre intrt dindividu. (p.
413., 1. c.)62
La concurrence nexprime pas autre chose que 1 chang
facultatif, que-lui-mme est la consquence prochaine et logique du
droit individuel duser et dabuser des instruments de toute
production. Ces trois moments conomiques, lesquels nen font
qu'un: le droit duser et dabuser, la libert dchanges et la
concurence arbitraire, entranent les consquences suivantes:
chaqun produit ce quil veut, comme il veut, quand il veut, o il
veut; produit bien ou produit mal, trop ou pas assez, trop tt ou
trop tard, trop cher ou trop bas prix; chacun ignore sil vendra,
qui il vendra: comment ili vendra, quand il vendra, o il vendra et
il en est de mme quand aux achats. Le producteur ignore les
besoins et les ressources, les demandes et les offres. Il vend quand
il veut, quand il peut, o il veut, a qui il veut, au prix quil veut; Et
il achte de mme. En tout cela, il est toujours le jouet du hasard,
lesclave de la loi du plus fort, du moint press, du plus r i o h e . . .
Tandis que sur un point il y a disette d'une richesse, sur lautre il y
a trop-plein et gaspillage. Tandis quun producteur vend beaucoup
o trs cher, et bnfice
norme, l'autre ne vend rien ou vend perte .. . Loffre ignore la
demande et la demande ignore loffre. Vous produisez sur la foit

!
Elemenat materija, koji ne moe nita uiniti za stvaranje bogatstva bez drugoga
elementa, rada, prima magino svojstvo da se za one koji njom vladaju oplouje kao da su oni
sami uloili ovaj drugi neophodni elemenat*. (Ibid, 1. c.). Pod pretpostavkom da mu
svakodnevni rad jednog radnika donosi prosjeno 400 franaka godinje i da ta svota dostaje
svakom odraslom ovjeku da ivi kakvim takvim ivotom, svaki onaj koji posjeduje 2009
fianaka od rente, od zakupa, od najamnine i si. primorava, dakle, indirektno pet ljudi da za
njega rade; 100.000 franaka rente predstavlja rad 250 ljudi, a 1 milijun franaka rad 2500
pojedinaca .. . (Ibid, str. 412, 413).

62 Ljudski zakoni dali su vlasnicima pravo da upravljaju ! zloupotrebljavaju

svoje vlasnitvo, tj. da rade to hoe s mate rijalom za rad. . . zakon ih nikako ne
prisiljava, da kad ;e potrebno i uvijek dadu rada nevlasmcima, niti da im daju
najamninu koja bi uvijek bila dovoljna itd.* (str. 413. 1. c.). Potpuna slcboa to
se tie prirode, koliine, kakvoe, ugodncsti proizvodnje, to se tie upotrebe i
troenja
220 bogatstva, raspolaganja materijalom za svaki .r-ad. Svatko je slobodan
da mijenja svoju stvar kako on to hoe, ne obazirui se ni na to osim na svoj
vlastiti pojedinani interes. (str. 413. 1. c.)

dun got, dune mode qui ce manifeste dans le public des

consommateurs; mais dj, lorsques vous tes prts livrer la
marchandise, la fan- tasie a pass et cest fixe sur un autre genre
de produit .. . consquences infaillibes, la permanence et luniversalisation des banqueroutes, les mcomptes, les ruines subites
et les fortunes improvises; les crises co- merciales, les chmages,
les encombrements ou les disettes priodiques; linstabilit et
lavilissement des salaires et des profits; la dperdition ou le
gaspillage norme de richesses, de temps et defforts dans larne
dune concurrence acharne, (p. 414. 416., 1. c.)1
Ricardo u svojoj knjizi (Rent of land)2: nacije su samo
proizvodne radionice, ovjek je stroj za potronju i
* ^Konkurencija ne znai drugo do neobaveznu razmjenu, koja sama predstavlja
slijedeu i loginu posljedicu prava svakog pojedinca da se slui kako hoe sredstvima svake
proizvodnje. Ova tri ekonomska momenta koja sainjavaju jedan momenat: pravo upotrebe i
zloupotrebe, slobodu razmjene i neograniene konkurencije, povlae za sobom slijedee
konzekvencije: svatko proizvodi ono to hoe, kako hoe, kada hoe i gdje hoe; svatko
proizvodi dobro ili loe, dovoljno ili nedovoljno, rano ili kasno, suvie skupo ili suvie jeftino;
nitko ne zna hoe li prodavati, kako e prodavati, kad e prodavati, gdje e prodati i kome e
prodati, a isto je tako i sa kupnjom. Proizvoa ne zna za potrebe i izvore, za ponudu i
potranju. On prodaje kad hoe, kad moe. gdje hoe i uz cijenu koju hoe; a isto tako kupuje.
U svemu tome on je uvijek igraka sluaja, rob zakona jaega, onoga kome se manje uri,
ono^a koji je bogatiji. Dok na jednoj taki vlada oskudica izvjesnog bogatstva, na drugoj vlada
izobilje i razbacivanje. Dok jedan proizvoa prodaje mnogo i skupo, uz veliki profit, drugi ne
prodaje nita i uz gubitak . . . Ponuda ne zna za potranju, a potranja za ponudu. Vi
proizvodite zbog nekog ukusa, zbog mode koja se ispoljava kod potroaa; ali kad ste ve u
mogunosti da isporuite robu, hir je proao i zaustavio se na nekoj drugoj vrsti proizvoda . . .
neizbjene posljedice, stalnost i univerzalnost bankrota; slaba predvianja, nagli slomovi,
neoekivana bogatstva, komercijalne krize, nezaposlenost, periodina zasienost ili oskudica,
nestalnost i snienje nadnice
i profita; gubitak ili ogromna rasipanja bogatstva, vremena i truda na polju ogorene
konkurencije.'* (str. 414416. 1. c.)
zemljina renta

221

proizvodnju; ljudski ivot je kapital; ekonomski zakoni slijepo

vladaju svijetom. Za Ricarda ljudi nisu nita, proizvod je sve. U 26.
poglavlju francuskog prijevoda kae se: II serait tout fait
indiffrent pour une personne qui sur un capitale de 20.000 fr.
ferait 2.000 fr. par an de profit, que son capital employt cent
hommes ou mille... Lintrt rel dune nation nest il pas le mme?
Pourvu que son revenu net et rel, et que ses fermages et ses
profits soient les mmes, quimporte quelle se compose de dix ou
de douze millions dindividus? (t. II., p. 194, 195.) En vrit, dit
M. de Sismon- di (t. II., p. 331)., il ne reste plus qu dsirer que le
roi, demeur tout seul dans lle, en tournant constamment une
manivelle (ruica), fasse accomplir par des automates, tout
louvrage de lAngleterre.1
Le matre qui achte le travail de louvrier un prix si bas,
quil suffit peine aux besoins les plus pressants, nest responsable
ni de linsuffisance des salaires, ni de la trop longue dure du
travail: il subit lui-mme la loi quil impose... ce nest pas tant des
hommes que vient la misre, que de la puissance des choses
(Buret, 1. c. 82.).2
U Engleskoj postoje mnoga mjesta u kojima stanovnici nemaju
kapitala za potpunu obradu zemlje. Vuna iz istonih provincij a (
kotske mora najveim dijelom dugo putovati po zemlji po ravim
putevima, da bi bila obraena u grofoviji York, jer na mjestu njene
1 ovjeku, koji e iz kapitala od 20.000 fr. izvui 2.000 fr. godinjeg profita,
posve je indiferentno da li je njegov kapital zaposlio 100 ili 1000 ljudi.. . Zar nije
takav i stvarni interes jedne nacije? Ako njen isti i stvarni prihod, zakupi i
profiti budu jednaki, to se nje tie da li je sainjavala 10 ili 12 milijuna individua? (sv. II., str. 194., 395.). Zaista, kae gospodin de Sismondi, (sv. II., str.
331.), jedino se jo moe eljeti da kralj, ostavi sam na otoku, okreui ruicu
naredi da automati izvre itav posao u Engleskoj.
- Vlasnik koji kupuje radnikov rad uz tako nisku cijenu da Je ovome jedva
dovoljna za najnunije potrebe, nije odgovoran ni za oskudnu nadnicu ni za
predugo trajanje rada: on sam se pokorava zakonu koji sam namee. . . Bijeda ne
dolazi toliko od ljudi, nego od moi koju imaju stvari. (Buret, 1. c. str. 82.).

proizvodnje nema kapitala za manufakturu. U Engleskoj postoji vie malih tvornikih gradova, iji stanovnici nemaju
dovoljno kapitala za transport svojih industrijskih proizvoda na
udaljena trita na kojima ih potroai trae. Trgovci su ovdje
samo agenti bogatijih trgovaca koji stoluju u nekim velikim
trgovakim gradovima. (Smith, t. II., p. 381, 382.) Pour
augmenter la valeur du produit annuel de la terre et du travail, ii
ny a pas dautres moyens que daugmenter, quant au nombre, les
ouvriers productifs, ou daugmenter, quant a la puissance, la faculte
productive des ouvriers pre- sedemment employes. Dans lun et
dans lautre cas ii faut presque toujours un surcroit de capital.
(Smith, t.
15 Rani radovi

222

II., p. 338.).63
Dakle, poto je u samoj prirodi stvari da je akumulacija
kapitala nuni pretea podjele rada, rad se moe dijeliti na daljnje
podvrste samo u odnosu u kojem su se kapitali postepeno
nagomilali. Ukoliko se rad vie raspada u podvrste, poveava se
kvantitet sirovina koje moe preraditi isti broj osoba; time to zadatak svakog radnika postepeno postaje sve jednostavniji,
pronalazi se mnotvo strojeva da bi te zadatke olakali i skratili.
Ukoliko se, dakle, podjela rada vie proiruje, nuno je, da bi isti
broj radnika bio stalno zaposlen, da se unaprijed nagomila zaliha
sredstava za ivot, zaliha sirovina, orua i alata, koja je mnogo
vea nego to je to ranije bilo potrebno, u manje razvijenim
uvjetima. Broj radnika se poveava u svakoj grani u isto vrijeme
kad u njoj raste podjela rada, ili im, naprotiv, poveanje njihova
broja omoguuje da se na taj nain klasificiraju i podijele. (Smith,
t. I., 193, 194.)
Isto tako kao to rad ne moe izdrati taj veliki porast
proizvodnih snaga bez prethodne akumulacije kapitala, tako i
akumulacija kapitala, prirodno, prouzrokuje taj porast. Naime,
kapitalist eli da svojim kapitalom proizvede to je mogue vie
proizvoda, tei, dakle, da meu svojim radnicima uvede
najprikladniju podjelu rada, da ih, ako je to mogue snabdije
najboljim strojevima. Da bi uspio u oba ta sluaja, njegova sredstva
moraju biti razmjerna proirenju njegova kapitala i broju ljudi koje
taj kapital moe zaposliti. Dakle, pomou porasta kapitala ne
uveava se u jednoj zemlji samo kvantitet rada koji on pokree,
nego uslijed tog porasta isti kvantitet rada proizvodi mnogo vei
kvantitet proizvoda. (Smith, 1. c. str. 194, 195.) Dakle, hiperprodukcija.
Obuhvatnije kombinacije proizvodnih snaga... u industriji i
trgovini, pomou ujedinjenja mnogobrojnih i mnogovrsnijih
ljudskih i prirodnih snaga, za pothvate u veem razmjeru. Tu i
tamo... ve ua meusobna veza glavnih grana proizvodnje. Tako
e veliki tvorniari pokuati da istovremeno steknu veliki zemljini
posjed, da makar jedan dio sirovina koje su potrebne njihovoj
industriji ne moraju nabavljati iz tree ruke; ili e sa svojim
industrijskim pothvatima povezati trgovinu, ne samo za prodaju
svojih vlastitih proizvoda, nego i za kupovanje proizvoda druge
vrste i za prodaju tih proizvoda svojim radnicima. U Engleskoj,
gdje pojedini tvorniari katkada imaju 10 12.000 radnika . . . ,
63 . . . Da bi se poveala vrijednost godinjeg prihoda zemlje i rada, nema
drugog sredstva nego^ poveati broj produktivnih radnika ili s obzirom na
snagu,
15 poveati proizvodnu sposobnost ve ranije zaposlenih radnika. U jednom
223 i
u drugom sluaju potrebno je gotovo uvijek poveanje kapitala. (Smith, sv. II.,
str. 338.)

ve nisu rijetke takve veze razliitih proizvodnih grana pod jednom

vodeom linosti, nisu rijetke takve manje drave ili provincije u
dravi. Tako u novije vrijeme posjednici ^rudnika kod
Birminghama pre. uzimaju cjelokupan proces pripremanja eljeza
koji se prije dijelio na razliite poduzetnike i vlasnike. (Vidi lanak
Birmingenski rudarski okrug u asopisu Deutr sche
Vierteljahrschrift 3, 1838.) Napokon, u veim dioniarskim
poduzeima koja su postala tako mnogobrojna vidimo obuhvatne
kombinacije novanih snaga mnogih uesnika, s naunim i
tehnikim znanjima i umijeima drugih, kojima je povjereno
izvoenje rada. Na taj nain kapitalistima je omogueno da svoje
utede na mnogovrstan nain, pa i istovremeno, primijene u

224

poljoprivrednoj, industrijskoj i trgovakoj proizvodnji, uslijed

ega njihov interes postaje istovremeno mnogovrsni] i, a
suprotnosti izmeu interesa agrikulture, industrije i trgovine
ublauju se i nestaju. Ali sama ta olakana mogunost da se
kapital korisno upotrebi na razliite naine, mora poveati
suprotnost izmeu imunih i neimunih klasa. (Schultz, 1. c. str.
40, 41.)
Golem dobitak koji stanodavci vuku od sirotinje. Loyer' stoji u
obrnutom odnosu prema industrijskoj sirotinji. *
Isto tako procenti od poroka ruiniranog proletarijata.
(Prostitucija, pijanevanje, preteur sur gages).*
Time to se kapital i zemljoposjed nalaze u jednoj ruci. akumulacija
kapitala raste, a njihova konkurencija pada, a isto tako ukoliko je
kapital svojom veliinom osposobljen da kombinira razliite
proizvodne grane. Ravnodunost prema ljudima. 20 sreaka od
Smitha. Revenu net et brut64 od Saya.

ZEMLJINA RENTA

Pravo zemljovlasnika vodi svoje porijeklo od pljake. (Say, t. I.,

str. 136., biljeka). Zemljovlasnici, kao i svi ljudi, vole eti tamo
gdje nisu sijali i zahtijevaju rentu ak za prirodni proizvod zemlje.
(Smith, t. I., str. 100.)
Moglo bi se pomisliti da je zemljina renta samo dobitak od
kapitala koji je vlasnik uloio za poboljanje zemljita. Ima
sluajeva kada zemljina renta to djelomino moe da bude..., ali
zemljovlasnik zahtijeva: 1. rentu ak i za nepoboljanu zemlju, a to
to se moe smatrati kamatom ili dobitkom od trokova za poboljanje, to je obino samo dodatak (adicija) toj primitivnoj renti;
2. osim toga, ta poboljanja nisu uvijek uinjena kapitalom
zemljovlasnika, nego katkada i kapitalom zakupnika; pa ipak, ako
se radi o tome da se obnovi zakupnina, zemljovlasnik obino
zahtijeva takvo povienje rente, kao da su sva ta poboljanja bila
uinjena njegovim vlastitim kapitalom; 3. tovie, on zahtijeva
katkad rentu i za to, to st1 nikako ne moe poboljati pomou
ljudske ruke. (Smith, t. I., str. 300, 301.)
Smith navodi kao primjer za posljednji sluaj slanicu (seekrapp,
salicorne), jednu vrstu morske biljke, koja nakon spaljivanja daje
alkalinu sol, to se moe upotrebljavati za pravljenje stakla,
sapuna itd. Ona raste u Velikoj Britaniji, osobito na razliitim
mjestima kotske, ali samo na stijenama koje lee ispod oseke i
plime (visoka plima, mare), koje su. dvaput dnevno pokrivene
morskim valovima i iji proizvod, dakle, nikad nije uvean
stanarina
* zajmodavac na zalog
* Netto \ brutto prihod.
64

ovjekovim radom. Vlasnik takvog komada zemljita, gdje raste

takva vrsta bilja, ipak zahtijeva rentu, isto tako kao od itorodnog
zemljita. U blizini Shetlandskih otoka more je izvanredno bogato.
Velik dio njihova stanovnitva ivi od ribolova. Da bi se, meutim,
vukao dobitak od proizvoda mora, treba imati stan na susjednom
kopnu. Zemljina renta nije razmjerna onome to zakupnik moe
initi sa zemljom, nego onome to moe initi sa zemljom i morem
zajedno. (Smith, t. I., str. 301, 302.)
Zemljina renta moe se promatrati kao proizvod prirodne sile,
upotrebu koje vlasnik posuuje zakupcu Taj prozivod je vei ili
manji ve prema opsegu te snage ili, drugim rijeima, prema
opsegu prirodne ili umjetne plodnosti zemlje. To je djelo prirode,
koje preostaje poslije odbijanja ili poslije izjednaavanja svega
onoga to se moe smatrati ovjekovim djelom. (Smith, t. II., str
.376378.)
Zemljina renta, promatrana kao cijena koja se plaa za
upotrebu zemlje, jest, naravno, monopolska cijena. Ona uope nije
proporcionalna poboljanjima koja je zemljovlasnik izvrio na
zemlji, ili onome to on mora uzeti da ne bi bio na gubitku nego
odgovara onome to zakupnik moda moe dati, a da ne izgubi.
(Smith, t. I., str. 302.)
Od tri proizvodne klase, klasa zemljoposjednika je ta, koju
njen prihod ne stoji pi rada, ni brige, nego kojoj taj prihod dolazi,
tako rei, sam po sebi, a ona
o tome nita ne misli niti stvara bilo kakav plan. (Smith, t. n.,
str. 161.)
Ve smo uli da veliina zemljine rente zavisi od stupnja
plodnosti zemljita.
Drugi momenat njenog odreenja jest poloaj.
Renta se mijenja prema plodnosti zemlje, bez obzira kakav je
njen proizvod, i prema poloaju, bez obzira kakva je njena
plodnost. (Smith, t. I., str. 306.)
Ako su zemljita, rudnici, ribarska lovita iste plodnosti, onda
e njihov proizvod biti razmjeran opsegu kapitala koji se uloi U
njihovu obradu i eksploataciju, kao i vie ili manje spretnom
nainu ulaganja kapitala. Ako su kapitali ulagani jednako vjeto,
onda e proizvod biti razmjeran prirodnoj plodnosti zemljita,
ribarskih lovita i rudnika. (t. II., str. 210.)
Ovi su Smithovi stavovi vani, jer pri istim proizvodnim
trokovima i istom opsegu kapitala svode zemljinu rentu na veu
ili manju plodnost zemlje. Dakle, dokazali su jasno izvrtanje
pojmova u nacionalnoj ekonomiji, koja plodnost zemlje pretvara u
svojstvo zemljoposjednika.
A sada promatrajmo zemljinu rentu kako se oblikuje u
zbiljskom
saobraaju meu ljudima.
226
Zemljina renta se utvruje borbom izmeu zakup- co i

zemljovlasnika. U nacionalnoj ekonomiji svagdje nalazimo

neprijateljsku suprotnost interesa, borbu, rat, priznate za osnovu
drutvene organizacije.
Pogledajmo sada kako se meusobno odnose zemljovlasnik i
zakupac.
Zemljovlasnik pokuava pri odreenju zakupnikih klauzula
da zakupniku, ako je mogue, ne ostavi vie nego to je dovoljno da
nadomjesti kapital koji dobavlja sjeme, plaa rad, kupuje i izdrava
stoku i drugo orue, a osim toga, daje dobitak koji je uobiajen pri
ostalim zakupima u kantonu. To je oito najmanji dio kojim se
zakupac moe zadovoljiti, a da ne bude na gubitku, a zemljovlasnik
je rijetko sklon da mu osta
vi vie. Sve to ostaje od proizvoda ili njegove cijene iznad tog
dijela, bez obzira kakav je ostatak, pokuava vlasnik da rezervira
za sebe kao zemljinu rentu, najveu koju zakupnik moe platiti
pri trenutnom stanju zemlje. Ovaj viak se uvijek moe smatrati
prirodnom zemljinom rentom ili rentom za koju se, naravno, najvie komada zemlje iznajmljuje. (Smith, t. I., str.. 299, 300.)
Zemljovlasnici, kae Say, ostvaruju nehu vrstu monopola u
odnosu na zakupce; Potranja za njihovom robom, zemljom, moe
neprestano rasti, ali kvantitet njihove robe see samo do stanovite
take... Trgovina koja se zakljuuje izmeu zemljovlasnika i
zakupca, uvijek je prvome maksimalno korisna..., osim koristi koju
vue iz prirode stvari, on vue drugu korist iz svoga poloaja, veeg
imetka, kredita, ugleda; ve samo prva dostaje da bude uvijek
sposoban da se koristi samo povoljnim okolnostima zemljita.
Otvaranje jednog kanala, puta, napredak stanovnitva i
blagostanje jednog kantona uvijek povisuje zakupnu cijenu ... Sam
zakupnik moe, dodue, poboljati zemljite na svoj troak, ali od
toga kapitala on vue korist samo za vrijeme trajanja svoga
zakupa, a njegovim istekom ostaje zemljovlasniku; od toga
momenta ovaj vue otuda kamatu, a da nije davao predujme, jer se
zakupnina sada proporcionalno povisuje. (Say, t. II., str. 142, 143.)
Stoga je, naravno, zemljina renta, promatrana kao cijena
koja se plaa za upotrebu zemlje, najvia cijena koju zakupac
moe platiti za trenutno stanje zemljita. (Smith, t. I., str. 299.)
Stoga zemljina renta povrine zemlje iznosi obino samo
treinu cjelokupnog proizvoda, i veinom je to stalna renta,
nezavisna od sluajnih kolebanja etve. (Smith, t. I., str. 351.)
Ta renta rijetko iznosi manje od etvrtine cjelokupnog
proizvoda. (Ibid. t II str 376378.)
'
Zemljina renta ne moe se platiti kod svake robe. Npr. za
kamen se u nekim podrujima ne plaa zemljina renta.
Na trite se obino mogu donijeti samo proizvodi zemlje,
dijelovi proizvoda zemlje, ija je obina cijena dovoljna da se
nadomjesti kapital koji se upotrebljava za transport tih proizvoda
227
i obini dobitak toga kapitala. Ako je cijena dovoljna i za vie od

ovoga, onda viak ide, naravno, zemljinoj renti. Ako je samo dovoljna, onda se roba moe donijeti na trite, ali ona nije dovoljna
da se zemljoposjedniku plati zemljina renta. Da li e cijena biti
vie nego dovoljna ili nee biti? To zavisi od potranje. (Smith, t.
I., str. 302 303.)

^ Zemljina renta ulazi u sastav cijene robe na sasvim drugi

nain nego nadnica i dobitak od kapitala. Visoka ili niska stopa
plaa i dobitaka jest uzrok visoke
i niske cijene robe: visoka ili niska stopa zemljine rente jest
posljedica cijene. (Smith, T. I., str. 303.)
Hrana spada meu proizvode koji uvijek donose zemljinu
rentu.
Budui da se ljudi, kao i sve ivotinje, razmnoavaju
srazmjerno sredstvima za izdravanje, to uvijek postoji vea
ili manja potranja za hranom. Hrana e uvijek moi kupiti
vei ili manji dio rada, i uvijek e se nai ljudi spremni da
neto ine, da bi je zaradili. Rad, koji hrana moe kupiti, nije
dodue uvijek jednak radu koji bi se od nje mogao izdravati
kad bi bila podijeljena na najekonominiji nain, a to
proizlazi katkada zbog visoke plae rada. Ali hrana moe
uvijek kupiti toliko rada, da radu moe omoguiti da se izdrava na stopi na kojoj ta vrsta rada u zemlji obino stoji.
Gotovo u svim moguim situacijama zemlja proizvodi vie
hrane nego to je potrebno za izdravanje cjelokupnog rada,
koji pridonosi tome, da se ta hrana donese na trite. Viak te
hrane uvijek je vie nego dovoljan da nadomjesti dobitak od
kapitala koji taj rad pokree. Dakle, uvijek neto ostaje da se
zemljo- vlasniku dade renta. (Smith, t. I., str. 305, 306.)
Zemljina renta nema u hrani samo svoje prvobitno porijeklo, nego i ako drugi dio proizvoda zemlje pone davati
rentu, onda renta zahvaljuje to poveanje vrijednosti porastu
moi koji je postigao rad, da bi proizvodio hranu pomou
kultiviranja i poboljanja zemlje. (Smith, str. 345., t. I.,)
Dakle, ovjekova hrana uvijek je dovoljna da se plati
zemljina renta. (t. II., str. 337.) Zemlje se ne naseljavaju
srazmjerno broju ljudi koje njihov proizvod moe obui i
nastaniti, nego prema tome koliko ljudi njihov proizvod moe
prehraniti. (Smith, t. I., str. 342.)
Dvije najvee ljudske potrebe poslije hrane jesu odijelo,
stan, ogrjev. One obino daju zemljinu rentu, ali ne uvijek
nuno. (t. II., ib. p. 338.)
Pogledajmo sada, kako zemljovlasnik eksploatira sve
koristi drutva.
1. Zemljina renta uveava se sa stanovnitvom. (Smith,
t. I., str. 335.)
228
2. Ve smo uli od Saya, kako se zemljina renta penje s

uvoenjem eljeznica itd., s poboljanjem, sigurnou i poveanjem

prometnih sredstava.
3. Svako poboljanje drutvenog stanja tei direktno ili
indirektno da povisi zemljinu rentu, da povea realno bogatstvo
vlasnika, tj. njegovu mo da kupi tui rad ili njegov proizvod...
Porast poboljanja zemljita i obrade direktno tei tome. Dio
vlasnitva na proizvodu uveava se nuno s umnoavanjem
proizvoda... Penjanje realne cijene ove vrste sirovine, npr. penjanje
cijene stoke, takoer direktno tei tome da povea zemljinu rentu
u jo jaoj proporciji. Ne samo da se realna vrijednost
zemljoposjednikova dijela, realna mo koju mu daje taj dio na tui
rad, nuno uveava s realnom vrijednou proizvoda, nego se s tom
vrijednou uveava i veliina toga dijela u odnosu na totalni proizvod. Poto je postala vea realna vrijednost toga proizvoda, on ne
zahtijeva nikakav vei rad da bi bio izraen i da bi nadomjestio
uloeni kapital zajedno s njegovim uobiajenim dobicima. Preostali
dio proizvoda koji pripada zemljovlasniku bit e, dakle, mnogo vei
u odnosu na cjelokupan proizvod, nego to je bio prije toga. (Smith,
t. II., str. 157159.)
Stoga vea potranja za sirovinama i poveanje vrijednosti
moe proizai djelomino iz porasta broja stanovnitva, te iz
uveanja njegovih potreba. Ali svaki novi pronalazak, svaka nova
primjena koju vri manufaktura s dosad uope neupotrebljavanom
i malo upo- trebljavanom sirovinom, uveava zemljinu rentu. Tako
se npr. renta rudnika uglja golemo poveala pojavom eljeznica,
parnih brodova itd.
4. Vrste poboljanja u proizvodnoj snazi rada, koje su direktno
usmjerene na to da snize realnu cijenu manufakturnih proizvoda,
tee indirektno tome da povise realnu zemljinu rentu. Naime, za
manufakturni proizvod zemljovlasnik mijenja dio svojih sirovina
koji prelazi njegovu linu potronju, ili cijenu toga dijela Sve to
smanjuje realnu cijenu prve vrste proizvoda, poveava realnu
cijenu druge vrste. Isti kvantitet sirovina -odgovara odsad veem
kvantitetu manufakturnih proizvoda, a zemljo vlasniku je
omogueno da pribavi sebi vei kvantitet udobnosti, nakita i
luksuznih stvari. (Smith, t. II., str. 159.)
Meutim, ako sada Smith iz te injenice da zemljovlasnik
eksploatira sve koristi drutva, zakljuuje (str.
161., t. II.) da je interes zemljovlasnika uvijek identian s
interesom drutva, onda je to budalasto. U nacionalnoj ekonomiji,
pod vladavinom privatnog vlasnitva, interes koji netko ima za
drutvo upravo je u obrnutom razmjeru prema interesu koji
drutvo ima za njega, kao to interes lihvara za raspikuu uope
nije identian s interesom raspikue.
Mi spominjemo samo usput monopolsku strast zemljovlasnika
229
prema zemljovlasnitvu tuih zemalja, odakle na primjer proizlaze

itni zakoni. Ovdje isto tako prelazimo preko srednjovjekovnog

kmetstva, ropstva u kolonijama, preko bijede seoskih radnika u
Velikoj Britaniji. Drimo se stavova same nacionalne ekonomije.
1. Zemljovlasnik je zainteresiran za blagostanje drutva, kae
se u nacionalno-ekonomskim naelima, on je zainteresiran za
napredak njegova stanovnitva, za umjetniku proizvodnju, za
poveanje potreba drutva, jednom rijei za porast bogatstva, a taj
porast je, prema dosadanjim razmatranjima, identian s porastom
bijede i ropstva. Rastui odnos najamnine s bijedom primjer je
interesa zemljovlasnika za drutvo, jer s najamninom raste
zemljina renta, kamata zemljita na kojem stoji neka kua.
2. Prema samim nacionalnim ekonomistima, interes
zemljovlasnika je neprijateljska suprotnost interesu zakupca;
dakle, znatnom dijelu drutva.
3. Budui da zemljovlasnik moe [od] zakupca zahtijevati
utoliko vie rente, ukoliko zakupac plaa manju nadnicu, i budui
da zakupac utoliko vie snizuje nadnicu, ukoliko zemljovlasnik vie
zahtijeva rente, to je interes zemljovlasnika upravo tako
neprijateljski prema interesu bezemljaa, kao interes vlasnika
manufaktura prema njihovim radnicima. Interes zemljoposjednika
takoer snizuje nadnicu na minimum.
4. Budui da realno snienje cijene manufakturnih proizvoda
povisuje zemljinu rentu, to je zemljoposjednik, dakle, direktno
zainteresiran na sniavanju nadnice manufakturnih radnika, na
konkurenciji meu kapitalistima, na hiperprodukciji, na
cjelokupnoj manufakturnoj bijedi.
5. Ako je, dakle, interes zemljovlasnika daleko od toga da bude
identian s interesom drutva, u neprijateljskoj suprotnosti s
interesom zakupca, bezemljaa, manufakturnih radnika i
kapitalista, onda nije identian ni interes jednog zemljovlasnika s
interesom drugoga, i to zbog konkurencije koju emo sada razmotriti.
Uzevi openito, veliki i mali zemljoposjed odnose se kao veliki
i mali kapital. Meutim, k tome jo pridolaze specijalne okolnosti
koje na isti nain nuno uzrokuju akumulaciju velikog
zemljoposjednika i guta- nje malenoga.
. 1. Razmjerno nigdje vie ne opada broj radnika i orua s
veliinom kapitala kao kod zemljinog posjeda. Isto tako nigdje
vie ne raste mogunost svestranog iskoritavanja, utede
proizvodnih trokova, vjete podjele rada s veliinom kapitala kao
kod zemljinog posjeda. Ma kako bio mali komad zemlje, orua za
rad koja su joj potrebna, kao plug, pila itd., dostiu stanovitu
granicu, ispod koje ne mogu vie biti smanjena, dok siunost
zemljoposjeda moe daleko prijei tu granicu.
2. Veliki zemljoposjed akumulira sebi kamate od kapitala koji
230 zakupac za poboljanje zemljita. Mali zemljoposjed mora
je uloio
uloiti svoj vlastiti kapital. Njemu, dakle, otpada sav taj profit.

3. Dok svako drutveno usavravanje koristi velikom

zemljoposjedu, ono kodi malome, jer od njega zahtijeva sve vie
gotova novca.
4. Treba razmotriti jo dva vana zakona za tu konkurenciju:
a) Renta zemljita koja se obrauju za proizvodnju ovjekovih
ivotnih namirnica, regulira rentu ostalog zasijanog zemljita.
(Smith, t. I., str. 331.)
Prehrambena sredstva, kao stoka itd., moe, napokon,
proizvoditi samo veliki zemljoposjed. Dakle, on regulira rentu
ostalog zemljita i moe je sniziti na minimum.
Mali zemljovlasnik koji sam radi, nalazi se tada prema velikom
zemljovlasniku u takvom odnosu kao obrtnik koji ima vlastito
orue prema tvorniaru. Mali zemljoposjed je postao obino orue
rada. Za malog zemljoposjednika zemljina renta potpuno iezava,
njemu najvie ostaje kamata od njegova kapitala i njegova nadnica,
jer zemljina renta moe konkurencijom biti dotjerana dotle, da
bude upravo samo jo kamata od kapitala koji nije uloio
zemljoposjednik.
/?) Uostalom, ve smo uli da je proizvod uz istu plodnost i uz
jednako vjetu eksploataciju zemljita, rudnika i lovita riba,
proporcionalan veliini kapitala. Dakle, pobjeda velikog
zemljoposjeda. Isto je tako kod istih kapitala u odnosu na plodnost.
Dakle, uz iste kapitale pobjeuje zemljovlasnik plodnijeg zemljita.
y) O nekom rudniku moe se openito rei da je plodan ili
neplodan ve prema tome, da li je koliina minerala koja se iz njega
moe izvaditi pomou stanovite koliine rada, vea ili manja od one
koja se moe izvaditi iz veine drugih rudnika iste vrste uz istu koliinu rada. (Smith, t. I., str. 345, 346.) Cijena najplodnijeg
rudnika regulira cijenu uglja za sve ostale rudnike u susjedstvu.
Obojica, zemljovlasnik i poduzetnik, smatraju da e imati jedan
jau rentu, drugi jai profit, ako stvari prodaju jeftinije od svojih
susjeda. Susjedi su sad primorani da prodaju po istoj cijeni, iako za
to imaju manje mogunosti, iako se ta cijena sve vie smanjuje i
katkada im oduzima cjelokupnu rentu i cjelokupan profit. Neke se
eksploatacije tada sasvim naputaju, druge ne donose vie rentu i
dalje ih moe obraivati sam zemljovlasnik. (Smith, t.
I., str. 350.) Poslije otkria rudnika u Peruu naputen je najvei
broj rudnika srebra u Evropi. . Isto se dogodilo i s rudnicima u
Kubi i St. Domingu, pa ak i sa starim rudnicima u Peruu, poslije
otkria onih u Po- tosi. (t. I. str. 353.) Sasvim isto to Smith kae o
rudnicima, vrijedi manje ili vie za zemljoposjed uope.
d) Treba primijetiti da tekua cijena zemljitu zavisi od
tekueg iznosa kamatne stope... Kad bi zemljina renta pala ispod
kamata od novca za vrlo veliku razliku, onda nitko ne bi htio
kupovati zemljita, to bi uskoro opet dovelo do njihove tekue
231
cijene. U protivnom, kad bi prednosti zemljine rente vie nego

kompenzirale kamatu od novca, onda bi svi htjeli kupiti zemljita,

to bi takoer opet uspostavilo njihovu tekuu cijenu. (t. II., str.
268.) Iz toga odnosa zemljine rente prema kamati od novca slijedi,
da zemljina renta mora sve vie padati, tako da, napokon, od
zemljine rente mogu ivjeti samo jo najbogatiji ljudi. Dakle, sve
vea konkurencija meu nezakupljenim zemljoposjedi- ma. Propast
jednog dijela tih zemljoposjeda. Ponovna akumulacija velikog
zemljoposjeda.
Daljnja je posljedica ove konkurencije da velik dio
zemljoposjeda pada u ruke kapitalista i tako kapitalisti postaju
istovremeno zemljovlasnici, kao to su uope manji zemljovlasnici
samo jo kapitalisti. Isto tako jedan dio velikog zemljoposjeda
postaje istovremeno industrijski.
Dakle, konana je posljedica ukidanje razlike izmeu
kapitalista i zemljoposjednika, tako da u cjelini postoje samo dvije
klase stanovnitva, klasa radnika i klasa kapitalista. Ova prodaja
zemljoposjeda, pretvaranje zemljoposjeda u robu, posljednji je pad
stare aristokracije i posljednji uspon novane aristokracije.
1. Nama su strane sentimentalne suze koje nad ovim roni
romantika. Ona uvijek zamjenjuje besramnost koja je sadrana u
prodaji zemlje, sa sasvim razumnim konzekvencijama koje su nune
i poeljne unutar privatnog vlasnitva, a sadrane su u prodaji
privatnog vlasnitva na zemlju. U prvom redu feudalni zemljoposjed
je, ve prema svojoj sutini, prodana zemlja, zemlja koja je ovjeku
otuena i koja mu se stoga suprotstavlja u obliku nekolicine velikih
gospodara.
Vladavina zemlje kao tue sile nad ljudima ve je u osnovi
feudalnog zemljoposjeda. Kmet je akcidencija

232

zemlje. Zemlji takoer pripada gospodar majorata, pr- voroeni

sin. Ona ga batini. Uope, sa zemljoposjedom poinje vladavina
privatnog vlasnitva, on je njegova baza. Ali u feudalnom
zemljoposjedu gospodar barem izgleda kao kralj zemljoposjeda. Isto
tako egzistira jo privid prisnog odnosa izmeu posjednika i zemlje,
kao da je odnos istog bogatstva stvari. Komad zemljita se
individualizira sa svojim gospodarem, on ima svoj poloaj, on je
zajedno s njim baronski ili grofovski, ima svoje privilegije, svoju
sudsku vlast, svoj politiki odnost itd. On se pojavljuje kao
anorgansko tijelo svoga gospodara. Odatle poslovica: nulle terre
sans maitre65, u kojoj je izraena sratenost sjaja i zemljoposjeda.
Vlast zemljoposjeda takoer se ne pojavljuje neposredno kao vlast
samog kapitala. Njegovi se pripadnici odnose prema njemu vie kao
prema svojoj domovini. To je uskogrudna vrsta nacionalnosti.
Isto tako feudalni zemljoposjed daje ime svom gospodaru, kao
to kraljevstvo daje ime svome kralju. Njegova porodina historija,
historija njegove kue itd., sve to individualizira njegov
zemljoposjed i pretvara ga, potpuno u njegov dom, personificira ga.
Isto se tako oni koji obrauju njegov zemljoposjed ne nalaze u odnosu najamnih radnika, nego su djelomino oni sami njegovo
vlasnitvo, kao kmetovi, djelomino se prema njemu odnose s
respektom, podreenou i dunou. Stoga je poloaj
zemljovlasnika prema njima neposredno politiki, te ima takoer i
emocionalnu stranu. Obiaji, karakter itd. mijenjaju se od jednog
komada zemlje do drugoga, te izgleda kao da su jedno s parcelom,
dok kasnije ovjeka na komad zemljita vee samo jo njegova
kesa, a ne njegov karakter, njegova individualnost. Napokon, zar
on ne tei da izvue najveu korist od svoga zemljoposjeda. tovie,
on potroi ono to postoji, a brigu oko pribavljanja mimo preputa
kmetovima i zakupcima. To je plemiki odnos prema zemljoposjedu
koji baca romatinu slavu na svoje gospodare.
Potrebno je da se taj privid ukine, da se zemljoposjed, korijen
privatnog vlasnitva, potpuno uvue u kretanje privatnog
vlasnitva i da postane roba, da se vladavina vlasnika pojavi kao
ista vladavina privatnog vlasnitva, kapitala, osloboena svake
politike obojenosti, da se odnos izmeu vlasnika i radnika svede
na nacionalno-ekonomski odnos eksploatatora i eksploatiranoga,
da prestane svaki lini odnos vlasnika prema njegovu vlasnitvu i
da ono postane samo stvarno, materijalno bogatstvo, da na mjesto
asnog braka sa zemljom doe brak iz interesa i da se zemlja
takoer spusti na prodajnu vrijednost kao i ovjek. Nuno je da se
ono to je korijen zemljoposjeda, prljava sebinost, pojavi takoer u
svom cininom obliku. Nuno je, da se nepokretni monopol pretvori
233
65

Nema zemlje bez vlasnika.

u pokretni i nemirni monopol, u konkurenciju, a besposliarski

uitak u plodovima tueg krvavog znoja u mnogo zaposlenu trgovinu s tim plodovima. Napokon, nuno je da u toj konkurenciji
zemljoposjed pokae svoju vlast u obliku kapitala kako nad
radnikom klasom, tako i nad samim vlasnicima na taj nain, to
e ih zakoni kretanja kapitala upropastiti ili uzdii. Tako onda
namjesto srednjovjekovne poslovice: nulle terre sans seigneur1 dolazi druga poslovica: largent na pas de maitre2, u emu je izreena
cjelokupna vlast mrtve materije nad ljudima.
2. to se tie prepirke o dijeljenju ili nedijeljenju zemljoposjeda
moe se primijetiti slijedee:
Podjela zemljoposjeda negira veliki monopol zemljoposjeda, ukida
ga, ali samo na taj nain da taj monopol uopi. Ona ne ukida
osnovu monopola, privatno vlasnitvo. Ona napada egzistenciju
monopola, ali ne napada njegovu sutinu. Posljedica je toga da ona
postaje rtvom zakona privatnog vlasnitva. Podjela zemljoposjeda
odgovara naime kretanju konkurencije na industrijskom podruju.
Osim nacionalno-ekonomskih
1

Nema zemlje bez gospodara.

- Novac nema vlasnika.

teta od te podjele orua i teta meusobno odvojena rada (dobro

razlikovati od podjele rada: rad se ne dijeli meu mnoge, nego se
svaki za sebe bavi istim radom, to je umnoavanje istoga rada),
ova se podjela kao i prije spomenuta konkurencija, opet nuno
pretvara u akumulaciju.
Dakle, gdje dolazi do podjele zemljoposjeda, ne preostaje nita,
nego povratak monopolu u jo odvratnijem obliku, ili negirati,
ukinuti samu podjelu zemljoposjeda. To meutim nije povratak
feudalnom posjedu, nego ukidanje privatnog vlasnitva na
zemljite uope. Prvo ukidanje monopola uvijek je njegovo
uopavanje, proirivanje njegove egzistencije. Ukidanje monopola
koji je dostigao svoju maksimalno iroku i obuhvatnu egzistenciju,
jest njegovo potpuno unitenje. Asocijacija, primijenjena na
zemljite, iskoritava prednost velikog posjeda u nacionalnoekonomskom pogledu i realizira tek prvobitnu tendenciju podjele,
naime, jednakost, kao to uspostavlja na razuman, a ne vie na
posredan nain pomou kmetstva, vlasti i besmislene mistike vlasnitva, emocionalan odnos ovjeka prema zemlji na taj na&in, to
zemlja prestaje da bude predmet trgovanja, te slobodnim radom i
slobodnim uitkom opet postaje istinsko, lino ovjekovo
vlasnitvo. Velika prednost podjele zemljoposjeda sastoji se u
tome, to ovdje masa, koja se vie ne moe odluiti za kmetstvo,
propade od vlasnitva drugaije nego u industriji.
to se tie velikog zemljoposjeda, njegovi branioci su uvijek, na
sofistiki nain, identificirali nacionalno- -ekonomske koristi koje
234agrikultura na veliko, s velikim zemljoposjedom, kao da ta
daje
korist ne dobiva s jedne strane svoj najvei zamah, a s druge

postaje od socijalne koristi tek ukidanjem vlasnitva. Oni su isto

tako napali trgovaki duh malog zemljoposjeda, kao da veliki
zemljoposjed nije u sebi latentno sadravao trgovanje ve u svom
feudalnom obliku. Da ne govorimo o modernom engleskom obliku
u kojem su povezani feudalizam vlastelina te trgovina i industrija
zakupca.
Kao to veliki zemljoposjed moe podjeli zemljoposjeda
uzvratiti prijekor o monopolu, zato to se i podjela bazira na
monopolu privatnog vlasnitva, tako i podjela zemljoposjeda moe
velikom zemljoposjedu uzvratiti prijekor o podjeli, zato to i ovdje
vlada podjela, samo u krutom, ukoenom obliku. Uope, privatno
vlasnitvo osniva se na podjeli. Uostalom, kao to podjela
zemljoposjeda vodi natrag velikom posjedu kao bogatstvu
kapitala, tako feudalno zemljino vlasnitvo nuno mora da vodi k
podjeli, ili barem pasti u ruke kapitalista, ma kakve lukavosti
primjenjivalo.
Jer veliki zemljoposjed, kao u Engleskoj, tjera pretenu veinu
stanovnitva u ruke industrije i svoje vlastite radnike svodi na
potpunu sirotinju. Dakle, on stvara i poveava mo svog
neprijatelja, kapitala, industrije, na taj nain to sirotinju i
cjelokupnu djelatnost zemlje baca na drugu stranu. On veinu
stanovnitva zemlje industrijalizira, dakle, ini ga protivnikom velikog zemljoposjeda. Ako je industrija dostigla visoku mo, kao
sada u Engleskoj, onda ona velikom zemljoposjedu postepeno otima
njegov monopol prema' inozemstvu i baca ga u konkurenciju s
inozemnim zemljo- posjedom. Pod vlau industrije zemljoposjed je
naime mogao osigurati svoju feudalnu veliinu samo monopolom
prema inozemstvu, da bi se tako zatitio od opih zakona trgovine
koji proti vrij ee njegovoj feudalnoj sutini. Baen jednom u
konkurenciju, on slijedi zakone konkurencije kao svaka druga roba
koja joj je podreena. On postaje isto tako nestalan, smanjuje se i
poveava, prelazi iz jedne ruke u drugu i nijedan zakon ga ne moe
vie odrati u nekoliko predestiniranih ruku. Neposreda posljedica
jest rascjepkanost zjemljoposjeda u mnogo ruku, u svakom sluaju
potinjavanje moi industrijskog kapitala.
Napokon, veliki zemljoposjed koji je na taj nain nasilno odran
i koji je pored sebe proizveo golemu industriju, vodi jo bre krizi
nego podjela zemljoposjeda, pored koje mo industrije ostaje uvijek
drugorazredna.
Veliki se zemljoposjed, kao to vidimo u Engleskoj, ve utoliko
oslobodio svog feudalnog karaktera i poprimio industrijski
karakter, ukoliko eli stvarati to

Rani radovi

235

je mogue vie novaca. On [daje] vlasniku maksimalnu

zemljinu rentu, a zakupcu maksimalan profit od njegova kapitala.
Stoga su zemljoradnici svedeni ve na minimum, a klasa zakupaca
zastupa ve unutar zemljoposjeda mo industrije i kapitala.
Konkurencijom s inozemstvom zemljina renta najveim dijelom
prestaje stvarati samostalan prihod. Veliki dio zemljovlasnika
mora zauzeti mjesto zakupaca, koji na taj nain djelomino postaju
proleteri. S druge strane, mnogi zakupci e se dokopati
zemljoposjeda: jer veliki posjednici koji su se kraj svojih ugodnih
prihoda najveim dijelom predali rasipnitvu, te su obino
neupotrebljivi za voenje agrikulture na veliko, djelomino ne
posjeduju ni kapital ni sposobnost da zemljite eksploatiraju. Dakle, i jedan dio tih potpuno se upropatava. Napokon, nadnica, koja
je svedena na minimum, mora se jo reducirati, da bi izdrala novu
konkurenciju. To onda nuno vodi revoluciji.
Zemljoposjed se morao razvijati na oba naina, da bi u obadva
doivio svoju nunu propast, kao to se industrija morala
upropastiti u obliku monopola i u obliku konkurencije, da bi se
nauila vjerovati u ljude.

OTUENI RAD

Mi smo poli od pretpostavki nacionalne ekonomije.

Akceptirali smo njen jezik i njene zakone. Pretpostavili smo
privatno vlasnitvo, razdvajanje rada, kapitala i zemlje, isto
tako razdvajanje nadnice, profita od kapitala i zemljine
rente, kao i podjelu rada, konkurenciju, pojam razmjenske
vrijednosti itd. Pokazali smo iz same nacionalne ekonomije,
njenim vlastitim rijeima, da je radnik postao roba i to
najbjednija roba, da je bijeda radnika u obrnutom razmjeru
prema moi i veliini njegove proizvodnje, da je nuni rezultat
konkurencije akumulacija kapitala u malo ruku, dakle, jo
gore uspostavljanje monopola, da napokon iezava razlika izmeu kapitalista i zemljinog rentijera, kao i razlika izmeu
zemljoradnika i manufakturnog radnika, a cijelo drutvo
mora se raspasti na dvije klase: klasu vlasnika i klasu radnika
lienih vlasnitva.
Nacionalna ekonomija polazi od injenice privatnog
vlasnitva. Ona nam ga ne objanjava. Materijalni proces
privatnog vlasnitva koji ono prolazi u zbiljnosti, ona
obuhvaa uope, apstraktne formule, koje joj onda vae kao
zakoni. Ona ne shvaa te zakone, tj. ona ne pokazuje kako oni
proizlaze iz sutine privatnog vlasnitva. Nacionalna
ekonomija ne daje nam nikakvo razjanjenje o uzroku podjele
rada i kapitala, kapitala i zemlje. Ako ona odreuje npr.
odnos
nadnice prema profitu od kapitala, onda joj kao
16*
posljednja osnova slui interes kapitalista; tj. ona

pretpostavlja ono, to treba da dokae. Isto se tako svagdje

pojavljuje konkurencija. Nju objanjava iz vanjskm okolnosti.
Koliko su te vanjske, prividno sluajne okolnosti samo izraz
nunog razvitka, o tome nacionalna ekonomija nita ne
govori. Mi smo vidjeli kako joj se sama razmjena ini kao
sluajna injenica. Jedini kotai koje pokree nacionalni
ekonomist, jesu gramzivost i rat izmeu gramzivih,

konkurencija.

Ba zato to nacionalna ekonomija ne shvaa povezanost

kretanja, moglo se npr. uenje o konkurenciji opet
suprotstaviti uenju o monopolu, uenje o slobodi obrta uenju
o korporaciji, uenje o podjeli zemljoposjeda uenju o velikom
zemljoposjedu, jer su konkurencija, sloboda obrta, podjela
zemljoposjeda bili razvijeni i shvaeni samo kao sluajne,
namjerne, nasilne, a ne kao nune, neizbjene, prirodne
konzekven- cije monopola, korporacije i feudalnog vlasnitva.
Dakle, mi sad treba da shvatimo bitnu povezanost izmeu
privatnog vlasnitva, gramzivosti, razdvajanja rada, kapitala
i zemljoposjeda, izmeu razmjene i konkurencije, vrijednosti i
obezvreivanja ljudi, monopola i konkurencije itd., povezanost
tog cjelokupnog otuenja s novanim sistemom.
Nemojmo se prenijeti u izmiljeno prastanje kao
nacionalni ekonomist kad eli da objanjava. Takvo prastanje
ne objanjava nita. Ono samo potiskuje pitanje u sivu
maglovitu daljinu. On pretpostavlja u obliku injenice,
dogaaja ono to treba da deducira, naime, nudin odnos
izmeu dvije stvari, npr. izmeu podjele rada i razmjene.
Tako teologija objanjava porijeklo zla pomou prvoga grijeha,
tj. ona pretpostavlja kao injenicu u obliku historije ono, to
treba dokazati.
Mi polazimo od nacionalno-ekonomske, savremene
injenice.
Radnik postaje utoliko siromaniji, ukoliko proizvodi vie
bogatstva, ukoliko njegova proizvodnja dobiva vie na moi i
opsegu. Radnik postaje utoliko jeftinija roba, ukoliko stvara
vie robe. Poveanjem vrijednosti svijeta stvari raste
obezvreivanje ovjekova svijeta u upravnom razmjeru. Rad
ne proizvodi samo robe; on proizvodi sebe sama i radnika kao
robu, i to u razmjeru u kojem uope proizvodi robe.
Ta injenica izraava samo to: da se predmet proizveden
245
radom, njegov proizvod, suprotstavlja njemu kao tue bie, kao

sila nezavisna od proizvoaa. Proizvod rada jest rad koji se

fiksirao u jednom predmetu, koji je postao stvar, to je
opredmeenje rada. Ostvarenje (Verwirklichung) rada jest
njegovo opredmeivanje. Ovo ozbiljenje rada pojavljuje se u
nacionalno-ekonomskom
stanju
kao
obestvarenje
(Entwirklichung) radnika, opredmeenje kao gubitak i ropstvo
predmeta, prisvajanje kao otuenje, kao ospoljenje.
Ozbiljenje rada toliko se pojavljuje kao obestvarenje, da se
radnik obestvaruje do smrti od gladi. Opred-' meenje se
toliko pojavljuje kao gubitak predmeta, da je radnik lien
najnunijih predmeta, ne samo predmeta za ivot, nego i
predmeta rada. tovie, sam rad postaje predmet kojeg se
radnik moe domoi samo najveim naporom i sasvim
neredovitim prekidima. Prisvajanje predmeta pojavljuje se do
te mjere kao otuenje, da radnik, ukoliko proizvodi vie
predmeta, utoliko moe manje posjedovati i utoliko vie
dospijeva pod vlast svog proizvoda, kapitala.
Sve te konzekvencije nalaze se u odreenju, da se radnik
prema proizvodu svoga rada odnosi kao prema tuem
predmetu. Jer prema toj pretpostavci je jasno: ukoliko se
radnik vie izradi, utoliko moniji postaje tui, predmetni
svijet koji on stvara sebi nasuprot, utoliko postaje siromaniji
on sam, njegov unutranji svijet, utoliko njemu samome
manje pripada. Isto je tako u religiji. Ukoliko ovjek vie
stavlja u boga, utoliko manje zadrava u sebi. Radnik stavlja
svoj ivot u predmet; ali sad ivot ne pripada vie njemu, nego
predmetu. Ukoliko je, dakle, vea ta djelatnost, utoliko je
bespredmetniji radnik. to je proizvod njegova rada, to nije
on. Ukoliko je, dakle, vei taj proizvod, utoliko je manji on
sam. Ospoljenje radnika u njegovu proizvodu znai ne samo da
njegov rad postaje predmet, vanjska egzistencija, nego da rad
egzistira izvan njega, nezavisno, tue i postaje njemu nasuprot
samostalna sila, da mu se ivot koji je dao predmetu
suprotstavlja neprijateljski i strano.
Razmotrimo sad poblie opredmeenje, proizvodnju
radnika i u njoj otuenje, gubitak predmeta, njegova
proizvoda.
Radnik ne moe nita stvarati bez prirode, bez osjetilnog
vanjskog svijeta. To je materijal na kojem se ozbiljuje njegov
rad, u kojemu je on djelatan, iz kojega i pomou kojega on
246
proizvodi.

Kako priroda, meutim, prua radu ivotna sredstva u

smislu da rad ne moe ivjeti bez predmeta na kojima se vri,
tako ona, s druge strane, prua i ivotna sredstva u uem
smislu, naime sredstva za fiziko izdravanje samog radnika.
Dakle, ukoliko radnik pomou svoga rada vie prisvaja
vanjski svijet, osjetilnu prirodu, utoliko vie oduzima sebi
ivotna sredstva sa dvije strane, prvo, tako to osjetilni svijet
sve vie prestaje da bude predmet koji pripada njegovu radu,
ivotno sredstvo njegova rada; drugo, to vanjski svijet sve vie
prestaje da bude ivotno sredstvo u neposrednom smislu,
sredstvo za fiziko izdravanje radnika.
Dakle, na taj dvostruki nain radnik postaje rob svoga
predmeta, prvo, to dobiva predmet rada, tj. to dobiva rad, i
drugo, to dobiva sredstva za izdravanje. Prvo, dakle, dobiva,
da bi mogao egzistirati kao radnik i drugo da bi mogao
egzistirati kao fiziki subjekt. Vrhunac je toga ropstva, da se
kao fiziki subjekt moe odrati samo kao radnik, a radnik je
samo kao fiziki subjekt.
(Otuenje radnika u njegovu predmetu izraava se prema
nacionalno-ekonomskim zakonima tako, da ukoliko radnik
vie proizvodi, utoliko ima manje za potronju, ukoliko stvara
vie vrijednosti, utoliko postaje bez vredniji, nedostojniji,
ukoliko je oblikovaniji njegov proizvod, utoliko nakazniji
postaje radnik, ukoliko je civiliziraniji njegov predmet, utoliko
barbarskiji postaje radnik, ukoliko je moniji rad, utoliko
nemoniji postaje radnik, ukoliko je rad bogatiji duhom,
utoliko je radnik postao gluplji i rob prirode).
Nacionalna ekonomija skriva otuenje u sutini rada na taj
nain, to ne razmatra neposredan odnos izmeu radnika (rada) i
proizvodnje. Razumije se, rad proizvodi udesna djela za
bogatae, ali on proizvodi ogoljenje za radnika. On proizvodi
palae, ali za radnika jazbine. On proizvodi ljepotu, ali za
radnika osakaenje. On zamjenjuje rad strojevima, ali jedan
dio radnika baca natrag barbarskom radu, a drugi dio ini
strojem. On proizvodi duh, ali za radnika proizvodi glupost i
kretenizam.
Neposredan odnos rada prema njegovim proizvodima jest
odnos radnika prema predmetima njegove proizvodnje. Odnos
imunika prema predmetima proizvodnje i prema njoj samoj
jest samo konzekvencija toga prvog odnosa. I ona ga
247
potvruje. Tu drugu stranu promatrat emo kasnije.

Dakle, kad pitamo: koji je sutinski odnos rada, onda

pitamo za odnos radnika prema proizvodnji.
Mi smo dosad promatrali otuenje, ospoljenje radnika
samo s jedne strane, naime, njegov odnos prema proizvodima
njegova rada. Ali otuenje se ne pokazuje samo u rezultatu,
nego i u aktu proizvodnje, unutar same proizvodne djelatnosti.
Kako bi se radnik mogao tue suprotstaviti proizvodu svoje
djelatnosti, ako se u aktu same proizvodnje sam sebi nije
otuio: proizvod je samo resume djelatnosti, proizvodnje. Ako
je, dakle, proizvod rada ospoljenje, onda sama proizvodnja
mora biti djelatno ospoljenje, ospoljenje djelatnosti, djelatnost
ospoljenja. U otuenju predmeta rada rezimira se samo
otuenje, ospoljenje u samoj djelatnosti rada.
U emu se dakle sastoji ospoljenje rada?
Prvo, da je rad radniku spoljanji rad, tj. da ne pripada
njegovoj sutini, da se on stoga u svom radu ne potvruje,
nego porie, da se ne osjea sretnim, nego nesretnim, da ne
razvija slobodnu fiziku i duhovnu energiju, nego mrcvari
svoju prirodu i upropatava svoj duh. Stoga se radnik osjea
kod sebe tek izvan rada, a u radu se osjea izvan sebe. Kod
kue je kad ne radi, a kad radi nije kod kue. Stoga njegov
rad nije dobrovoljan, nego prisilan, prisilan rad. Stoga on nije
zadovoljenje jedne potrebe, nego je samo sredstvo da zadovolji
potrebe izvan njega. Njegova tuost jasno se pokazuje u tome,
da se rad izbjegava kao kuga, im ne postoji fizika ili druga
prisila. Spoljanji rad, rad u kojem se ovjek ospoljuje, jest
rad samoportvovanja, mrcvarenja. Napokon, spoljanost
rada pojavljuje se radniku u tome, to on nije njegov vlastiti
rad, nego rad nekoga drugoga, to mu on ne pripada, to on u
njemu ne pripada samome sebi, nego nekome drugome. Kao.
to u religiji samodjelatnost ljudske fantazije, ljudskog mozga
i ljudskog srca djeluje nezavisno od individuuma, tj. djeluje
na nj kao tua, boanska ili avolska djelatnost, tako
djelatnost radnika nije njegova samodjelatnost. Ona pripada
drugome, ona je gubitak njega samog.
Stoga dolazi do rezultata da se ovjek (radnik) osjea
samodjelatan samo u svojim votinjskim funkoijama, u jelu,
piu i raanju, najvie jo u stanu, nakitu itd., a u svojim
ljudskim funkcijama osjea se samo kao ivotinja. Zivotinjsko
postaje ljudsko, a ljudsko postaje ivotinjsko.
248Jeio, pice i raanje itd. jesu, dodue, takoer prave ljudske

funkcije. Meutim, u apstrakciji koja ih dijeli od ostalog kruga

ljudske djelatnosti i koja ih ini posljednjim i jedinim
ciljevima, one su ivotinjske.
Rad, akt otuenja praktine ljudske djelatnosti, razmatrali smo s dvije strane. 1. Odnos radnika prema
proizvodu rada kao predmetu koji mu je stran i koji njiim
vlada. Taj odnos je istovremeno odnos prema osjetilnom
spoljanjem svijetu, prema prirodnim predmetima, kao svijetu
koji je njemu tu i neprijateljski suprotstavljen. 2. Odnos rada
prema aktu proizvodnje unutar rada. Taj odnos je odnos
radnika prema njegovoj vlasitoj djelatnosti kao prema tuoj
djelatnosti koja mu ne pripada; djelatnost se ovde pojavljuje
kao trpljenje, snaga kao nemo, raanje kao kopljenje, vlasti
ta radnikova fizika i duhovna energija, njegov lini ivot
jer to je ivot [drugo] do djelatnost kao djelatnost
upravljena protiv njega samoga, od njega nezavisna, koja
njemu ne pripada. To je samootuenje, kao to je prije
navedeno otuenje stvari.
Sad imamo da izvedemo jo tree odreenje otuenog rada
iz obih dosadanjih.
ovjek je rodno bie ne samo zato to praktiki i teorijski
ini rod, kako svoj vlasititi, tako i rod drugih stvari, svojim
predmetom, nego i zato a to je samo drugi izraz za istu
stvar to se prema sebi odnosi kao prema prisutnom ivom
rodu, zato to se prema sebi odnosi kao prema univerzalnom,
te stoga slobodnom biu.
Rodni ivot kako kod ovjeka, tako i kod ivotinje, sastoji
se fiziki prvo u tome, da ovjek (kao i ivotinja) ivi od
anorganske prirode i ukoliko je ovjek univer- zalniji od
ivotinje, utoliko je univerzalnije podruje anorganske prirode
od koje on ivi. Kao to biljke, ivotinje, kamenje, zrak, svjetlo
itd. teoretski ine jedan dio ljudske svijesti, djelomino kao
predmeti prirodne nauke, djelomino kao predmeti umjetnosti
njegovu duhovnu anorgansku prirodu, duhovna sredstva za
ivot koja mora tek pribaviti za uivanje i probavu tako oni
i praktiki ine jedan dio ljudskog ivota i ljudske djelatnosti.
Fiziki ivi ovjek samo od tih prirodnih proizvoda, bilo u
obliku hrane, ogrjeva, odijela, stana itd. ovjekova
univerzalnost pojavljuje se praktiki ba u univerzalnosti koja
cjelokupnu prirodu ini njegovim anorganskim tijelom, isto
249
tako ukoliko je 1. neposredno sredstvo za ivot, kao i ukoliko

je [2.] materija, predmet i orue njegove ivotne djelatnosti.

Priroda je ovjekovo anorgansko tijelo, naime priroda, ukoliko
sama nije ovjekovo tijelo. ovjek ivi od prirode, to znai:
priroda je njegovo tijelo, s kojim on mora ostati u stalnom
procesu da ne bi umro. Da je ovjekov fiziki i duhovni ivot
povezan s prirodom, nema drugog smisla nego da je priroda
povezana sama sa sobom, jer ovjek je dio prirode.
Budui da otueni rad ovjeku 1. otuuje prirodu,
2. samog sebe, njegovu vlastitu djelatnu funkciju, njegovu
ivotnu djelatnost, on ovjeku otuuje rod; on mu rodni ivot
ini sredstvom individualnog ivota. On mu otuuje prvo,
rodni ivot i individualni ivot, i drugo, posljednjeg ini u
njegovoj apstrakciji ciljem prvoga, takoer u njegovu
apstraktnu i otuenu obliku.
Jer, prvo, ovjeku se rad, ivotna djelatnost, sam proizvodni
ivot pojavljuje samo kao sredstvo za zadovoljenje jedne
potrebe, potrebe odranja fizike egzistencije. Meutim,
proizvodni ivot je rodni ivot. To je ivot koji proizvodi ivot.
U nainu ivotne djelatnosti lei cjelokupan karakter vrste,
njen rodni karakter, a slobodna svjesna djelatnost je ovjekov
rodni karakter. Sam ivot pojavljuje se samo kao sredstvo za
ivot.
ivotinja je neposredno jedinstvena sa svojom ivotnom
djelatnou. Ona se od nje ne razlikuje. Ona je ivotna
djelatnost. ovjek ini samu svoju ivotnu djelatnost
predmetom svoga htijenja i svoje svi jesti. Ona ima svjesnu
ivotnu djelatnost. To nije odreenost s kojom se on
neposredno stapa. Svjesna ivotna djelatnost razlikuje
ovjeka neposredno od ivotinjske ivotne djelatnosti. On je
upravo samo na taj nain rodno bie. Ili je samo svjesno bie,
tj. njegov vlastiti ivot mu je predmet upravo zato to je rodno
bie. Samo zato je njegova djelatnost slobodna djelatnost.
Otueni rad okree odnos tako, da ovjek upravo zato to je
svjesno bie, ini svoju ivotnu djelatnost, svoju sutinu samo
sredstvom svoje egzistencije.
Praktino proizvoenje predmetnog svijeta, prerada
anorganske prirode jest potvrivanje ovjeka kao svjesnog
rodnog bia, tj. bia koje se prema rodu odnosi kao prema
svojoj vlastitoj sutini, ili prema sebi kao rodnom biu.
Dodue, ivotinja takoer proizvodi. Ona gradi sebi gnijezdo,
250
stanove,
kao pela, dabar, mrav itd. Ali, ona proizvodi samo

ono to treba neposredno za sebe ili za svoje mlado; ona

proizvodi jednostrano, dok ovjek proizvodi univerzalno; ona
proizvodi samo pod vlau neposredne fizike potrebe, dok
ovjek proizvodi i kad je slobodan od fizike potrebe i istinski
proizvodi tek osloboen od nje; ona proizvodi samo za sebe,
dok ovjek reproducira cijelu prirodu; njezin proizvod pripada
neposredno samo njenom fizikom tijelu, dok se ovjek
slobodno suprotstavlja svom proizvodu. ivotinja oblikuje
samo po mjeri i potrebi vrste kojoj ona pripada, dok ovjek
znade proizvoditi prema mjeri svake vrste i znade svagdje
dati predmetu inherentnu mjeru; zato ovjek oblikuje i prema
zakonima ljepote.
Stoga se ovjek zbiljski potvruje kao rodno bie ba u
obradi predmetnog svijeta. Ta proizvodnja je njegov djelatni
rodni ivot. Kroz nju se priroda pojavljuje kao njegovo djelo i
njegova zbiljnost. Predmet rada je stoga opredmeenje
ovjekova rodnog ivota: time to se on ne udvostruuje samo
intelektualno, kao u svijesti, nego djelatno, zbiljski, i stoga
sebe sama promatra u svijetu koji je sam stvorio. Time to
otueni rad ovjeku oduzima predmet njegove proizvodnje,
oduzima mu njegov rodni ivot, njegovu zbiljsku rodnu
predmetnost i pretvara njegovu prednost pred ivotinjom u
tetu na taj nain, to mu se oduzima njegovo anorgansko
tijelo, priroda.
Isto tako time to otueni rad svodi samodjelatnost,
slobodnu djelatnost na sredstvo, ini ovjekov rodni ivot
sredstvom njegove fizike egzistencije.
Svijest koju ovjek ima o svom rodu, pretvara se, dakle,
uslijed otuenja u to, da mu rodni ivot postaje sredstvom.
Otueni rad ini, dakle:
3) ovjekovu rodnu sutinu, kako prirodu, tako i njegovu
duhovnu rodnu mo, njemu tuom sutinom, sredstvom
njegove individualne egzistencije. On otuuje ovjeku njegovo
vlastito tijelo kao i prirodu izvan njega, kao i njegovu
duhovnu sutinu, njegovu ljudsku sutinu.
4) Neposredna konzekvencija toga, to je ovjek otuen
proizvodu svoga rada, svojoj ivotnoj djelatnosti, svojoj rodnoj
s> istini, jest otuenje ovjeka od ovjeka. Ako se ovjek sam
sebi suprotstavlja, onda se njemu suprotstavlja drugi ovjek.
to vrijedi za odnos ovjeka prema njegovu radu, prema
proizvodu njegova rada i prema njemu samom, to vrijedi 251
za

odnos ovjeka prema drugom ovjeku, kao i prema radu i

predmetu rada drugog ovjeka.
Uope, stav da je ovjeku otuena njegova rodna sutina,
znai da je jedan ovjek otuen drugome, kao to je i svaki od
njih otuen ljudskoj sutini.
Otuenje ovjeka, uope svaki odnos u kojem se ovjek
nalazi prema samome sebi, ostvaruje se i izraava tek u
odnosu u kojem se ovjek nalazi prema drugim ljudima.
Tako, dakle, u odnosu otuena rada, svaki ovjek
promatra drugoga prema mjerilu i odnosu u kojem se nalazi
on sam kao radnik.
Mi smo poli od nacionalno-ekonomske injenice, od
otuenja radnika i njegove proizvodnje. Mi smo izgovorili
pojam te injenice: otueni, ospoljeni rad. Mi smo analizirali
taj pojam, dakle, analizirali smo samo jednu nacionalnoekonomsku injenicu:
Pogledajmo sada dalje, kako se pojam otuenog,
ospoljenog rada mora u zbiljnosti izraziti i prikazati.
Ako je proizvod rada meni tu, ako se meni suprotstavlja
kao tua sila, kome onda pripada?
Ako moja vlastita djelatnost ne pripada meni, ako je ona
tua iznuena djelatnost, kome onda pripada?
Nekom drugom biu, a ne meni.
Tko je to bie?
Bogovi? Istina, u prvo se vrijeme glavna proizvodnja
pojavljuje, kao na primjer gradnja hramova itd., u Egiptu,
Indiji, Meksiku, u slubi bogova, kao to i proizvod pripada
bogovima. Ali sami bogovi nisu nikada bili gospodari rada.
Isto tako ni priroda. I kakva bi protivrjenost bila da se ovjek,
ukoliko vie svojim radom podreuje sebi prirodu, ukoliko
uda bogova sve vie postaju izlina uslijed uda industrije, da
se ovjek, za volju tih snaga, odrekao radosti proizvodnje i
uitka od proizvoda.
Tue bie kome pripada rad i proizvod rada, u ijoj se
slubi nalazi rad i za ije uivanje postoji proizvod rada, to
bie moe biti samo ovjek sam.
Ako proizvod rada ne pripada radniku, ako je njemu
nasuprot tua sila, onda je to mogue samo zbog toga to
pripada nekom drugom ovjeku izvan radnika. Ako je njegova
djelatnost za njega muenje, onda ona mora biti uitak
252
nekome
drugome i ivotna radost nekome drugome. Samo

ovjek sam moe biti ta tua sila nad ljudima, a ne bogovi, ne

priroda.
Neka se jo razmisli o prije iznesenom stavu, da odnos
ovjeka prema samom sebi postaje njemu pred- metan, zbiljski
tek njegovim odnosom prema drugom ovjeku. Kad se on,
dakle, prema proizvodu svoga rada, prema svom
opredmeenom
radu
odnosi
kao
prema
tuem,
neprijateljskom, monom, od njega nezavisnom predmetu,
onda se on prema njemu odnosi tako, da je drugi, njemu tu,
neprijateljski, moan, od njega nezavisan ovjek, gospodar
toga predmeta. Kad se prema svojoj vlastitoj djelatnosti
odnosi kao prema neslobodnoj djelatnosti, onda se prema njoj
odnosi kao prema djelatnosti koja je u slubi, pod vlau,
prisilom i jarmom drugoga ovjeka.
Svako samootuenje ovjeka od sebe i od prirode pojavljuje
se u odnosu koji on daje sebi i prirodi prema drugim ljudima,
koji je od njega razliit. Stoga se religiozno samootuenje
nuno pojavljuje u odnosu laika prema sveeniku, ili pak,
budui da se ovdje radi
0 intelektulanom svijetu, prema posredniku itd. U praktikom zbiljskom svijetu moe se samootuenje pojaviti samo
kroz praktiki, zbiljski odnos prema drugim ljudima. Samo
sredstvo, pomou kojeg se otuenje dogaa, jest praktiko.
Otuenim radom, dakle, ovjek ne proizvodi samo svoj odnos
prema predmetu i aktu proizvodnje kao prema tuim i njemu
neprijateljskim silama; on proizvodi i odnos u kojem se nalaze
drugi ljudi prema njegovoj proizvodnji i njegovu proizvodu,
1 odnos u kojem se on nalazi prema tim drugim ljudima. Kao
to on proizvodi svoju vlastitu proizvodnju za svoje
obestvarenje, za svoju kaznu, kao to svoj vlastiti proizvod
proizvodi za gubitak, za jedan proizvod koji mu ne pripada,
tako on proizvodi vlast nad proizvodnjom i nad proizvodom
onoga koji ne proizvodi. Kao to sebi otuuje svoju vlastitu
djelatnost, tako strancu daje djelatnost koja mu ne pripada.
Mi smo dosad promatrali odnos samo sa strane radnika, a
kasnije emo ga promatrati i sa strane ne- radnika.
Dakle, pomou otuenog, ospoljenog rada radnik proizvodi
odnos ovjeka prema tome radu koji je radu tu i koji se
nalazi izvan rada. Odnos radnika prema radu proizvodi odnos
kapitalista prema radu, ili kako se inae naziva poslodavca.
253

Privatno vlasnitvo je, dakle, proizvod, rezultat, nuna

konzekvencija ospoljenog rada, spoljanjeg odnosa radnika
prema prirodi i prema samome sebi.
Privatno vlasnitvo proizlazi, dakle, pomou analize iz
pojma ospoljenog rada, tj. ospoljenog ovjeka, otu- eog rada,
otuenog ivota, otuenog ovjeka.
Pojam ospoljenog rada (ospoljenog ivota) dobili smo
svakako iz nacionalne ekonomije kao rezultat kretanja
privatnog vlasnitva. Ali pri analizi toga pojma pokazuje se, da
ako se privatno vlasnitvo pojavljuje kao osnova, uzrok
ospoljenog rada, da je ono, naprotiv, njegova konzekvencija,
kao to ni bogovi prvobitno nisu uzrok, nego posljedica zablude
ljudskog razuma. Kasnije se taj odnos pretvara u uzajamno
djelovanje.
Ta tajna privatnog vlasnitva izbija opet tek na posljednjoj
kulminacionoj taki razvitka privatnog vlasnitva, naime, s
jedne strane, da je ono proizvod ospoljenog rada, a s druge, da
je sredstvo pomou kojeg se rad ospoljuje, realizacija tog
ospoljenja.
Taj razvitak istovremeno osvjetljava razliite, dosad
nerijeene sukobe.
1. Nacionalna ekonomija polazi od rada kao od prave due
proizvodnje, pa radu ipak ne daje nita, a privatnom
vlasnitvu sve. Proudhon je iz te protivrjeno- sti zakljuio u
korist rada, a protiv privatnog vlasnitva. Meutim, mi
uviamo da je ova prividna protiv- rjenost protivrjenost
otuenog rada sa samim sobom
i da je nacionalna ekonomija izrazila samo zakone otuenog
rada.
Stoga takoer uviamo da su nadnica i privatno
vlasnitvo identini: jer je nadnica, gdje proizvod, predmet
rada, plaa sam rad, samo nuna konzekvencija otuenja
rada, i jer se u nadnici rad takoer ne pojavljuje kao
samosvrha, nego kao sluga zarade. To emo izvesti kasnije, a
sada povucimo samo jo neke konzekvencije.
Nasilno povienje nadnice (bez obzira na druge potekoe,
bez obzira na to, to bi se ona kao anomalija mogla takoer
samo nasilno i odrati) bilo bi samo bolje plaanje robova i ne
254
bi ni radniku ni radu osvojilo njihovo ljudsko odreenje i

dostojanstvo.
tovie, ak jednakost nadnica, to zahtijeva Proud- hon,
samo pretvara odnos sadanjeg radnika prema svome radu u
odnos svih ljudi prema radu. Drutvo se tada shvaa kao
apstraktni kapitalist.
Nadnica je neposredna posljedica otuenog rada, a
otueni rad je neposredan uzrok privatnog vlasnitva. Stoga s
jednom stranom mora pasti i druga.
2. Iz odnosa otuenog rada prema privatnom vlasnitvu
slijedi dalje, da se emancipacija drutva od privatnog
vlasnitva itd., od ropstva, izraava u politikom obliku
emancipacije radnika, ne kao da se radi samo o njihovoj
emancipaciji, nego o ljudskoj emancipaciji, a ta je u njoj
sadrana zato, jer je cjelokupno ljudsko ropstvo involvirano u
odnosu radnika prema proizvodnji, a svi ropski odnosi samo
su modifikacije
i konzekvencije tog odnosa.
Kao to smo iz pojma otuenog, ospoljenog rada nali
pomou analize pojam privatnog vlasnitva, tako se pomou
tih dvaju faktora mogu razviti sve nacio- nalno-ekonomske
kategorije, a u svakoj emo kategoriji nai, kao na primjer u
trgovini, konkurenciji, kapitalu, novcu, samo odreeni i
razvijeni izraz tih prvih osnova.
Prije nego to razmotrimo to oblikovanje, pokuajmo
rijeiti jo dva zadatka.
1. Odrediti opu sutinu privatnog vlasnitva, koja je
proizala kao rezultat otuenog rada u njegovu odnosu prema

pravom ljudskom i socijalnom vlasnitvu.

255

2. Mi smo otuenje rada, njegovo ospoljenje pretpostavili

kao injenicu i tu injenicu smo analizirali. Sada pitamo, kako
ovjek dolazi do toga, da svoj rad ospo- ljuje, otuuje? Kako je
to otuenje osnovano u sutini ovjekova razvitka? Za rjeenje
zadatka dobili smo ve mnogo time, to smo pitanje o porijeklu
privatnog vlasnitva pretvorili u pitanje odnosa, ospoljenog rada
prema razvitku ovjeanstva. Jer, ako se govori o privatnom
vlasnitvu, vjeruje se da je rije o nekoj stvari izvan ovjeka.
Kad se govori o radu, onda je rije neposredno o samom
ovjeku. To novo postavljanje pitanja inklusive je ve njegovo
rjeenje.
ad. 1. Opa sutina privatnog vlasnitva i njegov odnos
prema istinskom ljudskom vlasnitvu.
Ospoljeni rad nam se raspao na dva sastavna dijela koji se
uzajamno uvjetuju ili koji su samo razliiti izrazi jednog te
istog odnosa; prisvajanje se pojavljuje kao otuenje, ospoljenje,
a ospoljenje kao prisvajanje, otuenje kao istinsko udomaenje.
Mi smo razmatrali jednu stranu, ospoljeni rad u odnosu
prema samom radniku, tj. odnos ospoljenog rada prema samome
sebi. Kao proizvod, kao neplodan rezultat toga odnosa nali
smo imovinski odnos neradnika prema radniku i radu. Privatno
vlasnitvo kao materijalan, rezimirajui izraz ospoljenog rada,
obuhvaa oba odnosa, odnos radnika prema radu i prema proizvodu njegova rada i prema neradniku, te odnos neradnika prema
radniku i proizvodu njegova rada.
Kad smo sada vidjeli da se u odnosu prema radniku koji
radom sebi prisvaja prirodu, prisvajanje pojavljuje kao
otuenje, samodjelatnost kao djelatnost za drugoga i kao
djelatnost drugoga, ivotnost kao rtvovanje ivota,
proizvodnja predmeta kao gubitak predmeta koji prelazi u
tuu vlast, tuem ovjeku, onda razmotrimo sada odnos toga,
radu i radniku stranog ovjeka prema radniku, prema radu i
predmetu rada.
Prije svega treba primijetiti da sve to se kod radnika
pojavljuje kao djelatnost ospoljenja, otuenja, kod neradnika se
pojavljuje kao stanje ospoljenja, otuenja.

Drugo, da se zbiljsko, praktiko odnoenje radnika u

proizvodnji i prema proizvodu (kao duevno stanje)
pojavljuje kod neradnika koji mu je suprotstavljen, kao
teoretsko odnoenje.
Tree. Neradnik ini sve protiv radnika, to radnik ini

sam protiv sebe, ali neradnik ne ini protiv sebe ono, to

ini protiv radnika.
Razmotrimo poblie ta tri odnosa.

Drugi rukopis

ODNOS PRIVATNOG VLASNITVA

... sainjava kamatu njegova kapitala. Dakle, u

radniku subjektivno egzistira to, da je kapital ovjek koji
je sam sebe potpuno izgubio, kao to u kapitalu egzistira
objektivno to, da je rad ovjek koji je sam sebe izgubio.
Meutim, radnik inia nesreu da je ivi i stoga kapital koji
ima potrebe, koji svakog trenutka kad ne radi, gubi svoju
kamatu, a time i svoju egzistenciju. Vrijednost radnika
kao kapitala penje se prema potranji i ponudi, a njegovo
postojanje, njegov ivot bili su i jeru i fiziki svjesni da su
ponuda robe, kao svake druge robe. Radnik proizvodi
kapital, kapital proizvodi radnika, on dakle proizvodi
samoga sebe, a proizvod cjelokupnog kretanja jest ovjek
kao radnik, kao roba. ovjek nije nita drugo do radnik, a
u njemu kao radniku njegove ljudske osobine postoje samo
utoliko, ukoliko postoje za kapital, koji mu je tu. A
budui da su jedan drugome tui, te se stoga nalaze u
ravnodunom vanjskom i sluajnom odnosu, ta tuost se
mora pojaviti kao zbiljska. im, dakle, kapitalu padne na
pamet nuna ili proizvoljna pomisao da za radnika
vie ne postoji, s&m radnik vie ne postoji za sebe, on
nema nikakva rada, stoga nema niti nikakve nadnice, a
budui da ne postoji kao ovjek, nego kao radnik, moe se
dati pokopati, moe umrijeti od gladi itd. Radnik postoji
samo kao radnik, im postoji za sebe kao kapital, a postoji
samo kao kapital, im kapital postoji za njega. Postojanje
kapitala jest njegovo postojanje, njegov ivot, kao to
kapital odreuje sadraj njegova ivota na nain koji je
njemu sasvim ravnoduan. Stoga nacionalna ekonomija ne
pozna nezaposlenog radnika, radnog ovjeka, ukoliko se on
nalazi izvan toga radnog odnosa. Objeenjak, mangup, prosjak, nezaposleni, izgladnjeli, bijedni, delinkventni radni*
ovjek, to su likovi koji ne egzistiraju za nju, nego samo za
druge oi, za oi lijenika, suca, grobara i nadzornika
prosjaka, duhovi izvan carstva nacionalne ekonomije. Stoga
17 Rani radovi

257

su radnikove potrebe za nju samo potreba da ga izdrava za

vrijeme rada, toliko da ne izumre rod radnika. Stoga nadnica
ima sasvim isti smisao kao uzdravanje, odravanje svakog
drugog proizvodnog orua, kao potronja kapitala uope, koja
mu je potrebna da bi se reproducirao s kamatom, kao ulje
koje se upotrebljava za tokove, da bi ih odravalo u kretanju.
Stoga nadnica pripada nunim trokovima kapitala i
kapitalista i ne smije prijei potrebu te nude. Bilo je stoga
sasvim kOnzekventno, kad su engleski tvorniari, prije
prijedloga zakona Amendment Bill-a66 iz 1834., odbili od
nadnice javnu milostinju koju je radnik dobivao pomou
poreza u korist sirotinje, i smatrali je integralnim dijelom
nadnice.
Proizvodnja ne proizvodi ovjeka samo kao robu, ljudsku
robu, ovjeka u odreenju robe, ona ga isto tako' proizvodi, u
skladu s tim odreenjem, kao duhovno i tjelesno oneovjeeno
bie. Nemoralnost, nakaznost, tupost radnika i kapitalista.
Njen proizvod je samosvjesna i samodjelatna roba, ...
ovjek roba . . . Veliki napredak Ricarda, Milla itd. u
poreenju sa Smithom i Sayom, sastoji se u tome, to su oni
proglasili postojanje ovjeka veu ili manju ovjekovu produktivnost robe ravnodunim ili ak tetnim. Pravi cilj
proizvodnje nije to, koliko jedan kapital izdrava radnika,
nego koliku donosi kamatu, cilj je suma godinjih uteda. Isto
je tako bio velik i konzekventan napredak novije engleske
nacionalne ekonomije to je ona koja rad proglaava
jedinim principom nacionalne ekonomije istovremeno s
potpunom jasnoom objasnila obrnuti odnos izmeu nadnice i
kamate od kapitala, pokazujui da kapitalist, po pravilu,
moe zaraditi samo snienjem nadnice, i obratno. Normalan
odnos nije prevara potroaa, nego uzajamna prevara kapitalista i radnika. Odnos privatnog vlasnitva sadrava
latentno u sebi odnos privatnog vlasnitva kao rada, kao i
odnos ovoga kao kapitala i meusobni odnos tih dvaju izraza.
Proizvodnja ljudske djelatnosti kao rada, dakle, kao
djelatnosti sasvim tue sebi, ovjeku i prirodi, te stoga
sasvim tue svijesti i ispoljavanju ivota, apstraktna
ovjekova egzistencija kao obinog radnog ovjeka, koji stoga
svakog dana moe biti sruen iz svog ispunjenog nita u
258
66 Prijedlog za izmjenu zakona.

apsolutno nita, u svoje drutveno, stoga u svoje zbiljsko

nepostojanje kao to s druge strane, proizvodnja predmeta
ovjekove djelatnosti kao kapitala, u kojoj je izbrisana svaka
prirodna i drutvena odreenost predmeta, u kojoj je
privatno Vlasnitvo izgubilo svoj prirodni i drutveni kvalitet
(dakle, izgubilo sve politike i drutvene iluzije i nije pomijeano s prividno ljudskim odnosima) u kojoj isti
kapital u najrazliitijem, prirodnom i drutvenom postojanju
ostaje isti, a potpuno je ravnoduan prema svom zbiljskom
sadraju ta suprotnost dotjerana do kraja, nuno je
vrhunac, kraj i propast cjelokupnog odnosa.
Stoga je opet veliko djelo novije engleske nacionalne
ekonomije to je pokazala da je zemljina renta razlika
kamate od najloije obraivanog zemljita i najbolje
obraivanog zemljita, to je dokazala romantina uobraenja
zemljovlasnika njegovu tobonju socijalnu Vanost, te identitet
njegova interesa s interesom drutva, to nakon fiziokrata
tvrdi jo Adam Smith te to je anticipirala i pripremila
kretanje zbiljnosti koje e zemljovlasnika pretvoriti u sasvim
obinog, prozainog kapitalista, te e na taj nain pojednostaviti, zaotriti suprotnost i tako ubrzati njeno rjeenje.
Zemlja kao zemlja, zemljina renta kao zemljina renta
izgubili su tako svoju staleku razliku i postali kapital koji
nita ne govori, ili, naprotiv, samo kapital i kamata koji
govore jezikom novca.
Razlika izmeu kapitala i zemlje, izmeu dobitka i
zemljine rente, kao i razlika ovih od nadnice, od industrije,
od agrikulture, od nepokretnog i pokretnog privatnog
vlasnitva, jo je historijska razlika koja nije zasnovana u
sutini stvari, fiksirani momenat stvaranja i nastajanja
suprotnosti izmeu kapitala i rada. U industriji itd. nasuprot
nepokretnom zemljoposjedu, izraen je samo nain nastajanja
i suprotnost u kojoj se industrija izgraivala u agrikulturu.
Kao posebna vrsta rada, kao sutinska, vana razlika koja
obuhvaa ivot, postoji ta razlika samo tako dugo, dok se
stvara industrija (gradski ivot) nasuprot zemljoposjedu
(plemikom feudalnom ivotu) i dok na sebi nosi jo feudalni
karakter svoje suprotnosti u obliku monopola, ceha,
korporacije itd., unutar kojih odreenja rad ima jo prividno
drutveno znaenje, jo ima znaenje zbiljske zajednice, jo
259

nije doao do ravnodunosti prema svom sadraju i do

potpunog bitka za sebe samog, tj. do apstrakcije od svakog
drugog bitka i zato jo nije doao do osloboena kapitala.
Ali nudan razvitak rada jest osloboena, kao takva za
sebe konstituirana industrija i osloboeni kapital. Mo
industrije nad njenom suprotnou pokazuje se odmah u
nastajanju agrikulture kao zbiljske industrije, dok je prije
glavni posao preputala zemljitu i robovima toga zemljita,
pomou kojih se ono samo obraivalo. Pretvaranjem roba u
slobodna radnika, tj. u najamnika, pretvorio se vlastelin po
sebi u industrijalca, kapitalista, i to je pretvaranje koje se
prije svega dogaa pomou srednjeg lana, zakupca. Ali
zakupac je reprezentant, otkrivena tajna zemljoposjednika;
samo pomou zakupca on postoji nacionalno-ekonomski, kao
privatni vlasnik jer zemljina renta njegove zemlje postoji
samo pomou konkurencije zakupaca. Dakle, vlastelin je
ve u zakupcu sutinski postao obian kapitalist. A to
pretvaranje jo se mora izvriti u zbilj- nosti, kapitalist koji
se bavi agrikulturom, tj. zakupac, mora postati vlastelin, ili
obratno. Industrijske makinacije zakupca jesu industrijske
makinacije zemljovlasnika, jer bitak prvoga postavlja bitak
drugoga.
Podsjeajui se, meutim, na njihov suprotni nastanak, na
njihovo porijeklo zemljovlasnik vidi kapitalista kao svog
dojueranjeg obijesnog, osloboenog, obogaenog roba i kao
kapitalist osjea da ga ovaj ugroava
kapitalist vidi zemljovlasnika kao dojueranjeg neradnika i okrutnog egoistinog gospodara, on zna da ga kao
kapitalist oteuje, ali svoje cjelokupno drutveno znaenje,
svoj imetak i svoj uitak zahvaljuje industriji, on u njemu
vidi suprotnost slobodne industrije i slobodnog kapitala,
nezavisnog od svakog prirodnog od- roenja; ova suprotnost
je estoka i obje strane govore jedna drugoj istinu. Treba
samo itati napade nepokretnog vlasnitva na pokretno i
obratno, pa da se stvori oigledna slika o njihovu uzajamnom
nevaljalstvu. Zemljoposjednik se kooperi nasljednim
plemstvom svog vlasnitva, feudalnim reminiscencijama,
uspomenama, poetskim sjeanjima, svojim sanjarskim biem,
svojom
politikom vanou, a kad govore nacionalno260

ekonom- ski: produktivna je samo zemljoradnja. Svog protivnika prikazuje istovremeno kao prodana nitkova: lukava,
podmitljiva, angrizava, lana, lakoma, potkupljiva,
buntovna, bez srca i duha, otuena od zajednice, koji trguje
njenim interesima, kao lihvara, svodnika, roba, savitijivca,
laskavca, varalicu bez asti, bez naela, bez poezije, bez
supstancije, bez iega, koji izaziva, uzgaja, raspiruje
konkurenciju, i stoga siromatvo, zloin i raspadanje svih
socijalnih veza. (Vidi, meu ostalima, fiziokratu Bergassea,
kojega Camille Desmoulins iba ve u svom asopisu:
Revolution de France et de Brabant, vidi v. Vincke,
Lancizolle, Haller, Leo, Kose- garten1 i Sismondi.) Pokretno
vlasnitvo sa svoje stra* Mancova biljeka: Vidi naduvenog starohegelovskog teologa Funkea,
koji je, pozivajui se na gospodina Leo, sa suzama u oima priao, kako se
kod ukidanja kmetstva jedan rob ustezao da prestane biti plemiko
vlasnitvo. Vidi 1 patriotske fantazije Justusa MBsera, koje se istiu time,
to nijednog trenutka ne naputaju estiti malograanski domai,
obini, ogranieni horizont filistra 1 to su iste fantazije. Ta
protlvrjenost ih je nainila tako dopadljivima njemakoj udi.

ne pokazuje na uda industrije i kretanja, ono je dijete

modernog doba, njegov jedinoroeni sin; ono ali svog
protivnika kao glupana koji ne shvaa svoju sutinu (a to je
potpuno ispravno), koji na mjesto moralnog kapitala i
slobodnog rada eli uspostaviti grubu nemoralnu silu i
kmetstvo; ono ga prikazuje kao Don Quichotea, koji pod
maskom ispravnosti, estitosti, opeg interesa, stalnosti skriva
nesposobnost za kretanje, lakomu pohlepu za uivanjem,
sebinost, poseban interes, zlonamjernost; ono ga proglaava
lukavim monopolistom; njegove reminiscencije, njegovu
poeziju, njegovo sanjarenje ono gui historijskim i
sarkastinim nabrajanjem podlosti, okrutnosti, poniavanja,
prostitucije, infamije, anarhije, pobune, ije su radionice bili
romantini dvorci.
Pokretno vlasnitvo tvrdi da je pribavilo narodu politiku
slobodu, razbilo okove graanskog drutva, meusobno
povezalo svjetove, stvorilo humanu trgovinu, isti moral,
obrazovanje po elji; da je narodu dalo, umjesto njegovih
grubih, civilizirane potrebe i sredstva za njihovo zadovoljenje,
dok zemljovlasnik taj besposleni lihvar itom koji samo
smeta poskupljuje narodu neophodne ivotne namirnice,
261

te na taj nain prisiljava kapitaliste da povise nadnicu, a da

ne mogu povisiti proizvodne snage, tako da spreava godinji
prihod nacije, akumulaciju kapitala, dakle mogunost, da se
narodu dade rad, a zemlji bogatstvo, te napokon, sasvim
ukida, dovodi do ope propasti i lihvarski iskoritava sve
koristi moderne civilizacije, a da nita za nju ne ini i uope
ne odustaje od svojih feudalnih predrasuda. Napokon, on
treba gledati samo na svog zakupca, on, za koga
zemljoradnja i samo zemljite egzistiraju samo kao njemu
poklonjeni izvor novca i neka kae nije li on stari,
fantastini, lukavi nitkov, koji srcem i u zbiljnosti odavno
pripada slobodnoj industriji i dragoj trgovini, koliko god se
tome protivio i koliko god brbljao o historijskim uspomenama
i moralnim ili politikim ciljevima. Sve to on zbiljski navodi
u svoju korist, samo je istinito za zemljoradnika (kapitalistu i
seljake nadniare), iji je neprijatelj zemljovlasnik; on, dakle,
dokazuje protiv sama sebe. Bez kapitala zemljoposjed je
mrtva, bezvrijedna materija. Njegova civilizirana pobjeda jest
upravo to, to je na mjesto mrtve stvari otkrio i stvorio
ljudski rad kao izvor bogatstva. (Vidi Paul Louis Courier, St.
Simon, Ganilh, Ricardo, Mili, Mac Colloch, te Destutt de
Tracy i Michel Chevalier.)
Iz zbiljskog toka razvitka (ovdje umetnuti) slijedi nuna
pobjeda kapitalista, tj. razvijenog privatnog vlasnitva nad
nerazvijenim, polovinim, nad zemljoposjednikom, kao to ve
mora pobijediti: kretanje nepokret- nost, otvorena,
samosvjesna besramnost prikrivenu i nesvjesnu, gramzivost
pohlepu za uivanjem, otvoreno neobuzdana spretna sebinost
prosvjeenosti lokalnu, obazrivu, priprostu, tromu i
fantastinu sebinost praznovjerja, kao to novac mora
pobijediti drugi oblik privatnog vlasnitva.
Drave koje neto slute o opasnosti razmjene slobodne
industrije, dovrenog istog morala i dovrene humane
trgovine, pokuavaju da zaustave kapitalizira- nje
zemljoposjeda ali sasvim uzaludno.
Zemljoposjed, u svojoj razlici od kapitala, jest privatno
vlasnitvo, kapital proet jo lokalnim i politikim
predrasudama, koji jo nije sasvim doao k sebi iz svoje
isprepletenosti sa svijetom, tj. jo je nedovreni kapital. U
toku
262 svoga svjetskog stvaranja on mora doi do svog

apstraktnog, tj. istog izraza.

Odnos privatnog vlasnitva jest rad, kapital i njihov odnos.
Kretanje koje moraju prijei ti lanovi, jest:
Prvo neposredno i posredovano jedinstvo obih.
U poetku kapital i rad jo ujedinjeni; onda, dodue,
odvojeni i otueni, ali uzajamno se podiui i unapreujui
kao pozitivni uvjeti.
Suprotnost obih. Oni se uzajamno iskljuuju; radnik vidi u
kapitalistu svoje nepostojanje i obratno; svaki pokuava da
drugome oduzme njegovo postojanje.

263

Suprotnost svakog protiv sama sebe. Kapital = nagomilani rad = rad. Kao takav, on se raspada na sebe i
svoje kamate, kao to se ove opet raspadaju na kamate i
dobitak. Potpuno rtvovanje kapitalista. On prelazi u
radniku klasu, kao to radnik postaje kapitalist ali
samo izuzetno. Rad kao moment kapitala, njegovi
trokovi. Dakle, nadnica je rtva kapitala.
Rad se raspada na sebe i nadnicu. Sam radnik je
kapital, roba.
Uzajamna neprijateljska suprotnost.

Trei rukopis

PRIVATNO VLASNITVO I RAD

Subjektivna sutina privatnog vlasnitva, privatno

vlasnitvo kao djelatnost koja postoji za sebe, kao subjekt, kao
linost, jest rad. Razumije se, dakle, da tek nacionalnu
ekonomiju, koja je rad priznala svojim principom Adam
Smith koja, dakle, privatno vlasnitvo nije vie shvaala
samo kao stanje izvan ovjeka
da tu nacionalnu ekonomiju treba razmatrati kako kao
proizvod zbiljske energije i kretanja privatnog vlasnitva [ona
je za sebe u svijesti nastalo samostalno kretanje privatnog
vlasnitva, moderna industrija kao vla- stitost (Selbst)], tako i
kao proizvod moderne industrije, kao to je ona s druge strane
ubrzala i proslavila energiju i razvitak te industrije i uinila je
snagom svijesti. Pristalice novanog i merkantilnog sistema
koji privatno vlasnitvo smatraju samo predmetnim biem za
ljude, ine se stoga ovoj prosvjenoj nacionalnoj ekonomiji,
koja je otkrila subjektivnu sutinu bogatstva unutar
privatnog vlasnitva kao fetiisti, kao katolici. Stoga je
Engels s pravom nazvao Adama Smi- tha Lutherom nacionalne
ekonomije. Kao to je Luther priznao religiju, vjeru, sutinom
vanjskog svijeta i stoga se suprotstavio katolikom
mnogobotvu, kao to je ukinuo spoljanju religioznost tako,
to je religioznost uinio ovjekovom unutranjom sutinom,
kao to je negirao sveenika koji postoji izvan laika, jer je
sveenika premjestio u srce laika, tako se prevladava bogatstvo koje se nalazi izvan ovjeka i koje je od njega nezavisno
dakle, koje se moe odrati i potvrditi samo na spoljanji

nain, tj. prevladava se ta njegova spoljanja, nemisaona

predmetnost na taj nain, to se privatno vlasnitvo
otjelovljuje u samom ovjeku, a sam ovjek se priznaje
njegovom sutinom ali zato je sam ovjek stavljen u
odreenje privatnog vlasnitva, kao kod Luthera u odreenje
religije. Pod vidom priznanja ovjeka nacionalna ekonomija,
iji je princip rad, samo je naprotiv konzekventno provoenje
pori- canja ovjeka na taj nain, to se sam ovjek ne nalazi
vie u spoljanjoj sputanosti prema spoljanjoj sutini
privatnog vlasnitva. to je prije bilo sebi spoljanji
bitak Sichaufierlichsein, realno ovjekovo ospoljenje,
sada je postalo samo djelo ospoljenja, oSpoljenost. U poetku
se ini da ta nacionalna ekonomija priznaje ovjeka, njegovu
samostalnost, samodjelatnost itd, a kako ona premjeta
privatno vlasnitvo u sutinu samog ovjeka, i ne moe vie
biti uvjetovana lokalnim, nacionalnim itd. odreenjima
privatnog vlasnitva kao sutine koja egzistira izvan nje,
dakle, razvija kozmopolitsku, opu energiju koja rui svaku
granicu, svaku vezu, da bi se postavila na to mjesto kao
jedina politika, openitost, granica i veza, to kod daljnjeg
razvitka mora odbaciti licemjerstvo i pokazati se u svom potpunom cinizmu; i ona to ini na taj nain, to bez obzira na
sve prividne protivrjenosti u kojima ona zapetljava to uenje
mnogo jednostranije, i zato otrije i konzekventnije tretira
rad kao jedinu sutinu bogatstva; tovie, ona dokazuje da su
konzekvencije toga uenja, nasuprot onom prvobitnom
shvaanju, ovjeku neprijateljske, i, napokon, zadaje smrtni
udarac posljednjem, individualnom, prirodnom postojanju
privatnog vlasnitva koje egzistira nezavisno od kretanja
rada i izvoru bogatstva zemljinoj renti, tom izrazu
feudalnog vlasnitva koji je postao ve sasvim nacio- nalnoekonomski i stoga nesposoban za otpor protiv nacionalne
ekonomije. (Ricardova kola). Cinizam nacionalne ekonomije
ne raste samo relativno poevi od Smitha preko Saya do
Ricarda, Milla itd., ukoliko ovi posljednji vide konzekvencije
industrije razvijenije i pu- nije protivrjenosti, nego i s
pozitivnog gledita oni uvijek i svjesno idu dalje od svojeg
prethodnika putem otuenja od ovjeka, ali samo zato to se
njihova nauka razvija konzekventnije i istinitije. Time to
265

privatno vlasnitvo u njegovu djelatnom obliku ine subjektom, dakle, istovremeno ine ovjeka biem, a istovremeno ovjeka kao nebie ine biem, to protivrje- nost
zbiljnosti potpuno odgovara protivrjenom biu koje su
priznali kao princip. Rastrgana zbiljnost industrije potvruje
njen, u sebi rastrgani princip, daleko od toga da ga
opovrgava. tovie, njen princip je princip te rastrganosti.
Fiziokratsko uenje Dr Quesnaya ini prijelaz od
merkantilnog sistema Adamu Smithu. Fiziokratija jc
neposredno nacionalno-ekonomski raspad feudalnog vlasnitva, ali isto tako i neposredno nacionalno-ekonomsko
pretvaranje, uspostavljanje toga istog feudalnog vlasnitva,
samo to njegov jezik nije sad vie feudalni, nego ekonomski.
itavo bogatsvo sastoji se od zemlje i zemljoradnje
(agrikulture). Zemlja jo nije kapital, ona je jo poseban nain
njegova postojanja, koji vrijedi u svojoj prirodnoj osobitosti i
uslijed svoje prirodne osobitosti, ali zemlja je ipak opi,
prirodni ele-: menat, dok merkantilni sistem poznaje sam6
plemeniti metal kao egzistenciju bogatstva. Predmet
bogatstva, njegova materija dobila je, dakle, istovremeno
najviu openitost unutar prirodne granice ukoliko je on jo
i kao priroda neposredno predmetno bogatstvo. A zemlja
postoji za ovjeka samo pomou rada, agrikulture. Dakle, ve
se subjektivna sutina bogatstva premjeta u rad. Ali,
agrikultura je istovremeno jedini produktivni rad. Rad, dakle,
jo nije shvaen u svojoj openitosti i apstrakciji, on je jo
vezan na poseban prirodni elemenat kao na svoju materiju, on
je, stoga, priznat samo jo u posebnom, prirodno-odredenom
nainu postojanja. On je stoga tek odreeno, posebno ospoljenje ovjeka, kao to je i njegov proizvod shvaen jo kao
odreeno bogatstvo koje vie pripada prirodi, nego

samome radu. Zemlja se ovdje jo priznaje kao prirodno

postojanje nezavisno od ovjeka, jo ne 1ra>> kapital, tj.
kao momenat samog rada. Rad se naprotiv pojavljuje kao
njen momenat. Meutim, time to je fetiizam starog,
spoljanjeg bogatstva, koje postoji samo kao predmet,
sveden na vrlo jednostavan prirodni elemenat, a njegovo
bie priznato ve, iako tek djelomino, na poseban nain u
svojoj subjektivnoj egzistenciji, neophodan napredak
266

sastoji se u tome da se prizna opa sutina bogatstva i da

se stoga rad u svojoj potpunoj apsolutnosti, tj.
apstraktnosti uzdigne do principa. Fiziokrafciji se
dokazuje da agrikultura u ekonomskom pogledu, dakle,
jedino opravdanom, nije razliita ni od kakve druge
industrije, da nije, dakle odreeni rad, posebno
ispoljavanje rada vezano na poseban elemenat, nego da je
rad uope sutina bogatstva.
Fiziokratija porie posebno spoljanje, samo predmetno
bogatstvo na taj nain, to rad proglaava njegovom
sutinom. Ali rad je za nju, prije svega, samo subjektivna
sutina zemljoposjeda (fiziokratija polazi od vrste
vlasnitva koja se historijski pojavljuje kao vladaj ua i
priznata); ona samo zemljoposjed ini ospo- Ijenim
ovjekom. Ona ukida njegov feudalni karakter na taj
nain, to industriju (agrikulturu) proglaava njegovom
sutinom; ali ona se odnosi negiraj ue prema svijetu
industrije, ona priznaje feudalni sistem tako, Sto
agrikulturu proglaava jedinom industrijom.
Razumije se, im se shvati subjektivna sutina industrije koja se konstituira u suprotnosti prema zemljoposjedu, tj. kao industrija ta sutina ukljuuje u sebi
onu svoju suprotnost. Jer kao to industrija obuhvaa
ukinuti zemljoposjed, tako njena subjektivna sutina
obuhvaa istovremeno subjektivnu sutinu zemljoposjeda.
Kao to je zemljoposjed prvi oblik privatnog vlasnitva,
a industrija mu se suprotstavlja samo kao posebna vrsta
vlasnitva prije svega historijski ili je, bolje reeno,
osloboeni rob zemljoposjeda tako se taj proces ponavlja
pri naunom shvaanju subjektivne

267

A suprotnost izmeu nevlasnitva i vlasnitva jo je

indiferentna suprotnost, jo nije u svojoj djelatnoj relaciji
prema svom untL-t^ranjem odnosu, jo nije suprotnost
shvaena kao pi~ otivrjenost, sve dotle dok se ne shvati kao
suprotnos-fc rada i kapitala. Ali i bez progresivnog kretanja
privatnog vlasnitva u starom Rimu, u Turskoj itd. ta s
uprotnost moe se izraziti u prvom obliku. Tako se 0x1a jo ne
javlja kao odreena samim privatnim vlasnit om. Ali rad,
subjektivna sutina privatnog vlasnitva kao iskljuenje
PRIVATNOi kapital,
V L A S Nobjektivni
T T V Orad
I K
OM
UNIZAM
vlasnitva,
kao
iskljuenje
rada, jest
privatno vlasnitvo kao njegov razvijeni odnos protivrjenosti, te stoga energian odnos koji vodi rjeenju protivrjenosti.
Ukidanje samootuen j a. ini isti put kao i samootuenje.
Najprije se razmatra privatno vlasnitvo samo s njegove
objektivne strane ali se rad ipak promatra kao njegova
sutina. Stoga je njegov oblik postojanja kapital koji kao
takav treba ukinuti (Proud- hon). Ili se poseban nain. rada
niveliran, podijeljen rad, te stoga neslobodan raci shvaa kao
izvor tetnosti privatnog vlasnitva i nj egova, ovjeku
otuenog postojanja - Fourier, koji, shodno fiziokratima,
zemljoradnju opet shvaa barem kao izvrstan rad, dok St.
Simon, naprotiv, industrija Jci rad kao takav proglaava
sutinom i tei za iskljuivom vlasti industrijalaca i
poboljanjem poloaja radnika. Komunizam je napokon
pozitivan izraz ukinutog privatnog vlasnitva, prije svega
ope privatno vlasnitvo. Time to odnos privatnog vlasnitva shvaa u njegovoj openitosti, komunizam je 1. u
svom prvom obliku samo uopenje i dovrenje toga vlasnitva;
kao takvo dovrenje on se pokazuje u dvostrukom obliku:
prvo, vladavina vlasnitva stvari nad njim tako je velika, da
on eli unititi sve to ne mogu svi posjedovati kao privatno
vlasnitvo; on hoe na nasilan nain da apstrahira od talenta
itd. Neposredan fiziki posjed njemu je jedini cilj ivota i postojanja; odreenje radnika se ne ukida, nego se proiruje na
sve ljude; odnos privatnog vlasnitva ostaje odnos zajednice
prema
svijetu
stvari;
napokon,
ova
tendencija
suprotstavljanja opeg privatnog vlasnitva privatnom
vlasnitvu, manifestira se u ivotinjskom obliku, da se braku
(koji je svakako oblik ekskluzivnog privatnog vlasnitva)
272

suprotstavlja zajednica ena, gdje, dakle, ena postaje

drutveno i ope vlasnitvo. Moe se rei da je ta misao o
zajednici ena izreena tajna toga jo sasvim grubog i
nemisaonog komunizma. Kao to ena iz braka prelazi u
opu prostituciju,67 tako cijeli svijet bogatstva, tj. predmetnog
ovjekovog bia, prelazi iz odnosa ekskluzivnog braka s
privatnim vlasnikom u odnos univerzalne prostitucije sa
zajednicom. Taj komunizam time, to svagdje negira
ovjekovu linost
upravo je samo konzekventan izraz privatnog vlasnitva,
koje je sama ta negacija. Opa zavist koja se konstituira kao
sila, samo je skriveni oblik, u kom se gramzivost uspostavlja i
zadovoljava samo na drugi nain. Misao svakog privatnog
vlasnitva kao takvog upravljena je barem protiv bogatijeg
privatnog vlasnitva kao zavist i tenja za niveliranjem, tako
da one sainjavaju, takorei, sutinu konkurencije. Primitivni
komunist samo je dovrenje te zavisti i te nivelacije s obzirom
na predstavljeni minimum. On ima odreenu,

67 Prostitucija je samo poseban izraz ope prostitucije radnika, a kako je

prostitucija odnos u koji ulazi ne samo onaj koji se prostituira nego i onaj
koji dovodi do prostitucije ija je podlost jo vea onda u tu kategoriju
ulazi i kapitalist itd. (Marxova biljeka)

18 Rani radovi

273

nego samome radu. Zemlja se ovdje jo priznaje kao

prirodno postojanje nezavisno od ovjeka, jo ne kapital, tj.
kao momenat samog rada. Rad se naprotiv pojavljuje kao
njen momenat. Meutim, time to je fetiizam starog,
spoljanjeg bogatstva, koje postoji samo kao predmet,
sveden na vrlo jednostavan prirodni elemenat, a njegovo
bie priznato ve, iako tek djelomino, na poseban nain u
svojoj subjektivnoj egzistenciji, neophodan napredak
sastoji se u tome da se prizna opa sutina bogatstva i da
se stoga rad u svojoj potpunoj apsolutnosti, tj.
apstraktnosti uzdigne do principa. Fiziokratiji se dokazuje
da agrikultura u ekonomskom pogledu, dakle, jedino
opravdanom, nije razliita ni od kakve druge industrije, da
nije, dakle odreeni rad, posebno ispoljavanje rada vezano
na poseban elemenat, nego da je rad uope sutina
bogatstva.
Fiziokratija porie posebno spoljanje, samo predmetno
bogatstvo na taj nain, to rad proglaava njegovom
sutinom. Ali rad je za nju, prije svega, samo subjektivna
sutina zemljoposjeda (fiziokratija polazi od vrste
vlasnitva koja se historijski pojavljuje kao vla- dajua i
priznata); ona samo zemljoposjed ini ospo- Ijenim
ovjekom. Ona ukida njegov feudalni karakter na taj
nain, to industriju (agrikulturu) proglaava njegovom
sutinom; ali ona se odnosi negirajue prema svijetu
industrije, ona priznaje feudalni sistem tako, to
agrikulturu proglaava jedinom industrijom.
Razumije se, im se shvati subjektivna sutina industrije koja se konstituira u suprotnosti prema zemljoposjedu, tj. kao industrija ta sutina ukljuuje u sebi
onu svoju suprotnost. Jer kao to industrija obuhvaa
ukinuti zemljoposjed, tako njena subjektivna sutina
obuhvaa istovremeno subjektivnu sutinu zemljoposjeda.
Kao to je zemljoposjed prvi oblik privatnog vlasnitva,
a industrija mu se suprotstavlja samo kao posebna vrsta
vlasnitva prije svega historijski ili je, bolje reeno,
osloboeni rob zemljoposjeda tako se taj proces ponavlja
pri naunom shvaanju subjektivne sutine privatnog
vlasnitva, rada, a rad se javlja prije svega samo kao
zemljoradnja, a zatim dolazi do izraaja kao rad uope.
270

itavo bogatstvo postalo je industrijsko bogatstvo,

bogatstvo rada, a industrija je dovren rad, kao to je
tvorniki sistem izgraena sutina industrije, tj. rada, dok
je industrijski kapital zavren objektivan oblik privatnog

vlasnitva.
Vidimo kako tek sada privatno vlasnitvo moe dovriti
svoju vlast nad ovjekom i u najopenitijem obliku postati
svjetsko-historijskom silom.
A suprotnost izmeu nevlasnitva i vlasnitva jo je
indiferentna suprotnost, jo nije u svojoj djelatnoj relaciji
prema svom unutranjem odnosu, jo nije suprotnost shvaena
kao protivrjenost, sve dotle dok se ne shvati kao suprotnost
rada i kapitala. Ali i bez progresivnog kretanja privatnog

vlasnitva u starom Rimu, u Turskoj itd. ta suprotnost moe

se izraziti u prvom obliku. Tako se ona jo ne javlja kao
odreena samim privatnim vlasnitvom. Ali rad, subjektivna
sutina privatnog vlasnitva kao iskljuenje vlasnitva, i
kapital, objektivni rad kao iskljuenje rada, jest privatno
vlasnitvo kao njegov razvijeni odnos protivrje- nosti, te stoga
energian odnos koji voi rjeenju pro- tivrjenosti.
Ukidanje samootuenja ini isti put kao i samootuenje.
Najprije se razmatra privatno vlasnitvo samo s njegove
objektivne strane ali se rad ipak promatra kao njegova
sutina. Stoga je njegov oblik postojanja kapital koji kao
takav treba ukinuti (Prou- hon). Ili se poseban nain rada
niveliran, podijeljen rad, te stoga neslobodan rad shvaa
kao izvor tetnosti privatnog vlasnitva i njegova, ovjeku
otuenog postojanja Fourier, koji, shodno fiziokratima,
zemljoradnju opet shvaa barem kao izvrstan rad, dok St.
Simon, naprotiv, industrijski rad kao takav proglaava
sutinom i tei za iskljuivom vlasti industrijalaca i
poboljanjem poloaja radnika. Komunizam je napokon

pozitivan izraz ukinutog privatnog vlasnitva, prije svega

ope privatno vlasnitvo. Time to odnos privatnog vlasnitva
shvaa u njegovoj openitosti, komunizam je 1. u svom prvom
obliku samo uopenje i dovrenje toga vlasnitva; kao takvo
dovrenje on se pokazuje u dvostrukom obliku: prvo,
vladavina vlasnitva stvari nad njim tako je velika, da on eli
unititi sve to ne mogu svi posjedovati kao privatno vlasnitvo;
on hoe na nasilan nain da apstrahira od talenta itd. Neposredan fiziki posjed njemu je jedini cilj ivota i postojanja;
odreenje radnika se ne ukida, nego se proiruje na sve ljude;
odnos privatnog vlasnitva ostaje odnos zajednice prema
svijetu stvari; napokon, ova tendencija suprotstavljanja opeg
privatnog vlasnitva privatnom vlasnitvu, manifestira se u
ivotinjskom obliku, da se braku (koji je svakako oblik
ekskluzivnog privatnog vlasnitva) suprotstavlja zajednica ena,
gdje, dakle, ena postaje drutveno i ope vlasnitvo. Moe se
rei da je ta misao o zajednici ena izreena tajna toga jo
sasvim grubog i nemisaonog komunizma. Kao to ena iz
braka prelazi u opu prostituciju,68 tako cijeli svijet bogatstva,
tj. predmetnog ovjekovog bia, prelazi iz odnosa ekskluzivnog
braka s privatnim vlasnikom u odnos univerzalne prostitucije
sa zajednicom. Taj^ komunizam time, to svagdje negira
ovjekovu linost
upravo je samo konzekventan izraz privatnog vlasnitva,
koje je sama ta negacija. Opa zavist koja se konstituira kao
sila, samo je skriveni oblik, u kom se gramzivost uspostavlja i
zadovoljava samo na drugi nain. Misao svakog privatnog
vlasnitva kao takvog upravljena je barem protiv bogatijeg
privatnog vlasnitva kao zavist i tenja za niveliranjem, tako
da one sainjavaju, takorei, sutinu konkurencije. Primitivni
komunist samo je dovrenje te zavisti i te nivelacije s obzirom
na predstavljeni minimum. On ima odreenu, ogranienu
mjeru. Kako to ukidanje privatnog vlasnitva ima malo veze
sa zbiljskim prisvajanjem, dokazuje upravo apstraktna
negacija itavog svijeta obrazovanja i civilizacije, povratak
neprirodnoj jednostavnosti ovjeka siromana i bez potreba,
68 Prostitucija je samo poseban izraz ope prostitucije radnika, a kako je prostitucija
odnos u koji ulazi ne samo onaj koji se prostituira nego i onaj koji dovodi do prostitucije
ija je podlost jo vea onda u tu kategoriju ulazi i kapitalist itd. (Marxova biljeka)

18 Rani radovi

272

koji nije prevladao privatno vlasnitvo nego do njega jo nije

ni doao.
Zajednica je samo zajednica rada i jednakost plae, koju
isplauje zajedniki kapital, tj. zajednica kao opi kapitalist.
Obje strane odnosa uzdignute su u predstavljenu openitost,
rad kao odreenje, u kojem je svatko postavljen, a kapital kao
priznata openitost i mo zajednice.
U odnosu prema eni kao plijenu i sluavci zajednikog
uivanja izraena je beskrajna degradacija u kojoj ovjek
postoji za sebe samog, jer tajna tog odnosa ima svoj
nesumnjiv, odluan, otvoren, otkriven izraz u odnosu
mukarca prema eni i u nainu kako se shvaa neposredni,
prirodni rodni odnos. Neposredan, prirodan, nudan odnos
ovjeka prema ovjeku je odnos mukarca prema eni. U tom
prirodnom rodnom odnosu odnos ovjeka prema prirodi
neposredno je njegov odnos prema ovjeku, kao to je odnos
prema ovjeku neposredno njegov odnos prema prirodi,
njegovo vlastito prirodno odreenje. U tom odnosu pokazuje
se, dakle, na osjetilan nain, svedeno na oiglednu injenicu
to, koliko je ljudsko bie postalo ovjeku priroda, ili, koliko je
priroda postala ovjekovo ljudsko bie. Iz tog odnosa moe se,
dakle, prosuivati cjelokupan stupanj ovjekova obrazovanja.
Iz karaktera toga odnosa slijedi, koliko je ovjek postao za
sebe i koliko je sebe shvatio kao rodno bie, kao ovjeka; odnos
mukarca prema eni je najprirodniji odnos ovjeka prema ovjeku. U njemu se, dakle, pokazuje, koliko je prirodno
ovjekovo odnoenje ljudsko, ili, koliko je ljudsko bie njemu
postalo prirodnim biem, koliko je njegova ljudska priroda
postala njemu prirodom. U tom se odnosu takoer pokazuje
koliko je ovjekova potreba postala ljudskom potrebom, koliko
mu je, dakle drugi ovjek kao ovjek postao potrebom, koliko
je on u svom najin- dividualnijem postojanju istovremeno i
drutveno bie?

273

Prvo

pozitivno

ukidanje

privatnog

vlasnitva,

grubi

komunizam, samo je, dakle, pojavni oblik podlosti privatnog

vlasnitva koje hoe da se postavi kao pozitivna zajednica.

2. Komunizam a) jo politike prirode, demokratski ili

despotski; /?) s ukidanjem drave, ali istovremeno jo
nedovren koji se jo uvijek nalazi pod utjecajem privatnog
vlasnitva, tj. ovjekova otuenja. U oba oblika komunizam se
ve pokazuje kao reintegracija ili povratak ovjeka u sebe, kao
ukidanje ovjekova samootu- enja, ali kako jo nije shvatio
pozitivnu sutinu privatnog vlasnitva, i kako je isto tako malo
shvatio ljudsku prirodu potrebe, on je njime jo proet i pod
njegovim utjecajem. On je, dodue, shvatio pojam privatnog
vlasnitva, ali jo nije shvatio njegovu sutinu.
3. Komunizam kao pozitivno ukidanje privatnog vlasnitva
kao ovjekova samootuenja, te stoga, kao zbiljsko prisvajanje
ovjekove sutine od ovjeka i za ovjeka jest stoga, potpun,
svjestan i unutar cjelokupnog bogatstva dosadanjeg razvitka
nastali povratak ovjeka sebi kao drutvenog tj. ovjenog
ovjeka. Taj je komunizam kao dovreni naturalizam
humanizam, kao dovreni humanizam = naturalizam, on je
istinsko rjeenje sukoba izmeu ovjeka i prirode, izmeu ovjeka i ovjeka, istinsko rjeenje borbe izmeu egzistencije i
sutine, izmeu opredmeivanja i samopo- tvrivanja, izmeu
slobode i nunosti, izmeu individuuma i roda. On je rijeena
zagonetka historije i zna da je on to rjeenje.
Stoga je cjelokupno kretanje historije, kako zbiljski akt
raanja komunizma roenje njegova empirijskog postojanja
tako i za njegovu svijest koja misli, shvaeno i svjesno
kretanje njegova nastajanja, dok onaj, jo nedovreni
komunizam trai historijski dokaz za sebe u pojedinim
historijskim oblicima koji su suprotstavljeni privatnom
vlasnitvu, dokaz u postojeem na taj nain, to istrgne
pojedine momente iz kretanja (na tom konju osobito jau
Cabet, Villegardelle tid.) i fiksira ih kao dokaze za svoju
historijsku istokrvnost, ime upravo dokazuju da
nesrazmjerno vei dio toga kretanja protivrijei njegovim
tvrdnjama i ako je jednom postojao, da upravo njegov proli
bitak opovrgava pretenzije sutine.
Lako je uvidjeti nunost toga da cjelokupno revolucionarno
kretanje nalazi kako svoju empirijsku, tako i teorijsku bazu u
kretanju privatnog vlasnitva, upravo u kretanju ekonomike.
5*

274

To materijalno, neposredno osjetilno privatno vlasnitvo

jest materijalni, osjetilni izraz otuenog ovjekova ivota.
Kretanje privatnog vlasnitva proizvodnja i potronja
jest osjetilno oitovanje kretanja cjelokupne dosadanje
proizvodnje, tj. ozbiljenje ili zbilj- nost ovjeka. Religija,
porodica, drava, pravo, moral, nauka, umjetnost itd. samo su
posebni naini proizvodnje i padaju pod njen opi zakon. Stoga
je pozitivno ukidanje privatnog vlasnistva kao prisvaianje ovjekova ivota pozitivno ukidanje svakog otuenja, dakle,
povratak ovjeka iz religije, porodice, drave itd. u svoje
ljudsko, tj. drutveno postojanje. Religiozno otuenje kao takvo
dogaa se samo u podruju svijesti ovjekove unutranjosti, ali
ekonomsko otuenje je otuenje zbiljskog ivota stoga
njegovo ukidanje obuhvaa obje strane. Razumije se da
kretanje kod raznih naroda poinje prema tome da li se
istinski priznati ivot naroda vie dogaa u svijesti ili u
vanjskom svijetu, da li je vie misaoni ili realni ivot.
Komunizam poinje istovremeno s ateizmom (Oiven), ateizam
je, prije svega, jo daleko od toga da bi bio komunizam, kao to
je onaj ateizam vie jedna apstrakcija. Stoga je filantropija
ateizma, prije svega, samo filozofska, apstraktna filantropija,
dok je filantropija komunizma odmah realna i neposredno
pripravna za djelovanje.
Vidjeli smo kako pod pretpostavkom pozitivno ukinutog
privatnog vlasnitva ovjek proizvodi ovjeka, sama sebe i
drugog ovjeka; kako je predmet koji je neposredno
odjelotvorenje njegove individualnosti, istovremeno njegovo
vlastito postojanje za drugog ovjeka, postojanje tog drugog
ovjeka i njegovo postojanje za prvoga. Ali, kako materijal
rada tako i ovjek kao subjekt isto su tako rezultat, kao i
polazna taka kretanja (a da oni moraju biti ta polazna taka,
upravo u tome lei historijska nunost privatnog vlasnitva).
Drutveni karakter je, dakle, opi karakter cjelokupnog
kretanja; kako samo drutvo proizvodi ovjeka kao ovjeka,
tako on proizvodi drutvo. Djelatnost i uitak69 su drutveni
kako po svom sadraju, tako i po nainu postojanja; oni su

69 U izdanju MEGA, 1932., str. 116, na ovom je mjestu pojam Geist (duh), a ne Genufl
(uitak). I na drugim mjestima, gdje se pojavljuju ovi pojmovi, drimo se izdanja Dietz,
1955.

275

drutvena djelatnost i drutveni uitak. Ljudska sutina

prirode postoji tek za drutvenog ovjeka; jer tek ovdje ona
postoji za njega kao veza s ovjekom, kao njegovo postojanje za
drugoga i kao postojanje drugoga za njega, te kao ivotni
elemenat ljudske zbiljnosti, tek ovdje ona postoji kao osnova
njegova vlastitog ljudskog postojanja. Njegovo prirodno
postojanje tek mu je ovdje postalo njegovim ljudskim
postojanjem, a priroda je za njega postala ovjekom. Dakle,
drutvo je dovreno sutinsko jedinstvo ovjeka s prirodom,
istinsko uskrsnue prirode, provedeni naturalizam ovjeka i
provedeni humanizam prirode.
Drutvena djelatnost i drutveni uitak nikako ne
egzistiraju samo u obliku neposredno zajednike djelatnosti i
neposredno zajednikog uitka, iako se zajednika djelatnost i
zajedniki uitak, tj. djelatnost i uitak koji se ispoljavaju i
potvruju neposredno u zbiljskom drutvu s drugim ljudima,
dogaaju svagdje, gdje je onaj neposredni izraz drutvenosti
osnovan u sutini sadraja djelatnosti i primjeren njegovoj
prirodi.
Ali ako ja djelujem i nauno itd. djelatnost koju rijetko
mogu izvesti u neposrednoj zajednici s drugima onda sam ja
drutven, jer djelujem kao ovjek. Meni nije dat kao drutveni
proizvod samo materijal moje djelatnosti kao i jezik pomou
kojeg mislilac djeluje moje rilastito postojanje je drutvena
djelatnost, zato ono to inim iz sebe inim za drutvo i sa
svijeu da to inim kao drutveno bie.
Moja opa svijest samo je teorijski oblik toga, ega je ivi
oblik realna zajednica, drutveno bie, dok je danas opa svijest
apstrakcija od zbiljskog ivota i kao takva suprotstavlja mu se
neprijateljski. Stoga je i djelatnost moje ope svijesti kao
takva moje teorijsko postojanje kao drutvenog bia.
Prije svega treba izbjei da se drutvo ponovo fiksira kao
apstrakcija nasuprot individuumu. Individuum je drutveno
bie. Stoga je njegovo ispoljava- nje ivota makar se ono i ne
pojavljuje u neposrednom obliku zajednikog ivota koji se vri
istovremeno s drugima ispoljavanje i potvrivanje
drutvenog ivota. Indvidualni i rodni ovjekov ivot nisu
razliiti, koliko god je i to nuno nain postojanja individualnog ivota vie poseban ili vie openit nain rodnog
276

ivota, ili, rodni ivot vie poseban ili openit individualni

ivot.
Kao rodna svijest potvruje ovjek svoj realni drutveni
ivot i ponavlja samo svoje zbiljsko postojanje u miljenju, kao
to se, obrnuto, rodni bitak potvruje u rodnoj svijesti i u
svojoj openitos postoji za sebe kao misaono bie.
Stoga ma koliko da je ovjek poseban individuum, a
njegova posebnost upravo ga ini individuumom i zbiljskim
individualnim biem zajednice on je isto toliko totalitet,
idealan totalitet, subjektivno postojanje miljenog i doivljenog
drutva za sebe, kao to u zbiljnosti postoji isto tako kao
percepcija i zbiljski uitak drutvenog postojanja, kao i
totalitet ovjekova ispoljavanja ivota.
Dakle, miljenje i bitak su dodue razliiti, ali su
istovremeno meusobno u jedinstvu.
Smrt izgleda kao okrutna pobjeda roda nad odreenim
individuumom i kao da protivrjei njihovu jedinstvu; ali
odreeni individuum samo je odreeno rodno bie i kao takvo
smrtno.
14. Kao to je privatno vlasnitvo samo osjetilni izraz
injenice da ovjek istovremeno postaje pred- metan za sebe i,
tovie, da postaje sebi tu i neovjean predmet, da je njegovo
ispoljavanje ivota njegovo ospoljenje ivota, da je njegovo
ostvarenje njegovo obestvarenje, tua zbiljnost, tako se
pozitivno ukidanje privatnog vlasnitva, tj. osjetilno
prisvajanje ovjekova bia i ivota, predmetnog ovjeka,
ovjekovih djela za i pomou ovjeka, ne smije shvatiti samo u
smislu neposrednog, jednostranog uitka, samo u smislu
posjedovanja, u smislu imanja. ovjek prisvaja svoje svestrano
bie na svestran nain, dakle kao totalan ovjek. Svaki od
njegovih ljudskih odnosa prema svijetu, gledanje, sluanje,
mirisanje, kuanje, osjeanje, miljenje, opaanje, htijenje, rad,
Ijubav, ukratko, svi organi njegove individualnosti, kao organi
koji postoje neposredno u svom obliku kao drutveni organi, u
svom su predmetnom odnoenju ili u svom odnoenju prema
predmetu prisvajanje predmeta; prisvajanje ovjekove
zbiljnosti, njeno odnoenje prema predmetu jest potvrivanje
ovjekove zbiljnosti; ona je zato tako mnogostrana, kao to su
mnogostrana odreenja ovjekova bia i djelatnosti; ovjekova
djelotvornost i ovjekovo trpljenje, jer je trpljenje, shvaeno
277

ljudski, samouitak ovjeka.

Privatno vlasnitvo nas je uinilo tako glupim i
jednostranim da je neki predmet na tek onda kad ga imamo,
dakle, kad za nas postoji kao kapital ili kad ga neposredno
posjedujemo, jedemo, pijemo, nosimo na svome tijelu,
nastanjujemo itd., ukratko kad ga upotrebljavamo. Iako
privatno vlasnitvo shvaa sva neposredna ozbiljenja samog
posjeda opet samo kao sredstvo za ivot, a ivot, kojemu oni
slue kao sredstvo, jest ivot privatnog vlasnitva, rad i
kapitali- ziranje.
Stoga je na mjesto svih fizikih i duhovnih osjetila stupilo
jednostavno otuenje svih tih osjetila, osjetilo posjedovanja. Na
to apsolutno siromatvo moralo se svesti ovjekovo bie, da bi
iz sebe moglo roditi svoje unutranje bogatstvo. (O kategoriji
posjedovanja vidi Hess u Einundzwanzig Bogen.)
Stoga je ukidanje privatnog vlasnitva potpuna
emancipacija svih ljudskih osjetila i svojstava; ali ona je ta
emancipacija upravo zato, to su ta osjetila i svojstva postala
ljudska kako subjektivno, tako i objektivno. Oko je postalo
ljudskim okom, kao to je njegov predmet postao drutvenim,
ljudskim predmetom koji potjee od ovjeka za ovjeka. Stoga
su osjetila neposredno u svojoj praksi postala teoretiari. Ona
se odnose prema stvari zbog stvari same, ali sama stvar je
predmetno ljudsko odnoenje prema sebi, prema ovjeku' i
obrnuto. Stoga su potreba ili uitak izgubili svoju egoistinu
prirodu, a priroda svoju golu korisnost tako to je korist
postala ljudska korist.
Osjetila i uitak drugih ljudi isto su tako postali moje
vlastito prisvajanje. Osim tih neposrednih organa stvaraju se
stoga drutveni organi, u obliku- drutva, npr. djelatnost
neposredno u drutvu s drugima itd. postala je organ mog
ispoljavanja ivota i nain prisvajanja ovjekova ivota.
Razumije se, ljudsko oko drugaije uiva nego grubo,
neljudsko oko, ljudsko uho drugaije nego grubo uho itd.
Vidjeli smo da se ovjek ne gubi u svom predmetu samo
onda, kad mu ovaj postane ljudskim predmetom ili predmetni
ovjek. To je mogue samo na taj nain da predmet postane za
njega drutveni predmet, da on sam sebi postane drutveno
bie i da drutvo za njega postane bie u tom predmetu.
Ukoliko stoga svagdje u drutvu predmetna zbiljnost s
278

jedne strane postaje ovjeku zbiljnost ovjekovih sutinskih

snaga, ovjekova zbiljnost, pa zaito i zbiljnost njegovih
vlastitih sutinskih snaga, postaju svi predmeti opredmei. nje
njega samoga, predmeti koji potvruju i ostvaru, u njegovu
individualnost, njegovi predmeti, tj. predmet postaje on sam.
Kako oni postaju njegovim predmetima, to zavisi od prirode
predmeta i od prirode njoj odgovarajue sutinske snage; jer
upravo odreenost toga odnosa ini poseban zbiljski nain
potvrivanja. Jedan predmet je oku drugaiji nego uhu i
predmet oka je drugaiji nego predmet uha. Svojevrsnost svake
sutinske snage upravo je njena svojevrsna sutina, dakle i
svojevrstan nain njenog opredmeenja, njenog predmetnozbiljskog ivog bitka. Stoga se ovjek u predmetnom svijetu potvruje ne samo u miljenju, nego sa svim osjetilima.
Shvaeno s druge strane, subjektivno: kao to tek muzika
budi ovjekov muzikalni smisao, kao to za nemuzikalno uho
ni najljepa muzika nema nikakva smisla, nije (nikakav)
predmet, jer moj predmet moe biti samo potvrivanje jedne
od mojih sutinskih snaga, dakle, moe za mene postojati
samo tako, kao to moja sutinska snaga postoji za sebe kao
subjektivna sposobnost, jer smisao jednog predmeta ide za
mene upravo tako daleko (on ima smisao samo za njemu
odgovarajue osjetilo), dokle see moje osjetilo, stoga su osjetila
drutvenog ovjeka drugaija nego osjetila nedrutvenog
ovjeka; tek pomou predmetno razvijenog bogatstva ovjekova
bia djelomino se tek izgrauju, a djelomino tek proizvode:
bogatstvo subjektivne ljudske osjetilnosti, muzikalno uho, oko
za ljepotu oblika, ukratko osjetila sposobna za ljudske uitke,
osjetila, koja se potvruju kao ljudske sutinske snage. Jer ne
samo pet osjetila, nego i takozvana duhovna osjetila, praktika
osjetila (volja, Ijubav itd.), jednom rijei ljudsko osjetilo,
ljudskost osjetila, nastaje tek pomou postojanja njegova
predmeta, pomou oovjeene prirode. Stvaranje pet osjetila
jest posao cjelokupne dosadanje svjetske historije. Osjetilo
koje je obuzeto grubom praktinom potrebom ima samo
ogranien smisao. Za izgladnjela ovjeka ne postoji ljudski
oblik hrane, nego samo njeno apstraktno postojanje kao hrane:
ona bi isto tako mogla biti pred njim u najsirovijem obliku i ne
moe se rei, ime se ova ishrana razlikuje od ivotinjske
ishrane. Zabrinut i siromaan ovjek nema smisla za najljepu
279

predstavu; trgovac mineralima vidi samo trgovaku vrijednost,

ali ne vidi ljepotu ni osobenu prirodu minerala; on nema
mineralokog smisla; dakle, opredmeenje ovjekova bia kako
u teorijskom, tako i praktikom pogledu, bilo je potrebno, kako
za to da ovjekovo osjetilo uini ljudskim, tako i da stvori
ljudsko osjetilo koje odgovara cjelokupnom bogatstvu ljudskog i
prirodnog bia.
[Kao to pomou kretanja privatnog vlasnitva, njegova
bogatstva i bijede materijalnog i duhovnog bogatstva i
bijede drutvo koje nastaje zatie sav materijal za to
stvaranje, nastalo drutvo proizvodi kao svoju stalnu zbiljnost
ovjeka u tom cjelokupnom bogatstvu njegova bia, bogatog i
duboko sveosjetil- nog ovjeka.]
Vidimo kako subjektivizam i objektivizam, spiri- tualizam
i materijalizam, djelatnost i trpljenje gube svoju suprotnost, a
time i svoje postojanje kao takve suprotnosti teik u
drutvenom stanju; [vidi se, kako je rjeenje teorijskih
suprotnosti mogue samo na praktian nain, samo
ovjekovom praktikom energijom, i njihovo rjeenje nije stoga
nikako samo zadatak spoznaje, nego zbiljski ivotni zadatak
koji filozofija nije mogla rijeiti upravo zato, to je isti zadatak
shvatila samo kao teorijski zadatak.]
[Vidimo kako je historija industrije i nastalo predmetno
postojanje industrije, otvorena knjiga ovjekovih sutinskih
snaga, osjetilno data ovjekova psihologija, koja dosad nije bila
shvaena u svojoj povezanosti s ovjekovom sutinom, nego
uvijek samo u vanjskom odnosu korisnosti, jer se kreui se
unutar otuenja shvaalo samo ope ovjekovo postojanje,
religiju, ili historiju u njenoj apstraktno-opoj sutini kao
politiku, umjetnost, literaturu itd., kao ozbiljnost ovjekovih
sutinskih snaga, i kao akte ljudskoga roda. U obinoj,
materijalnoj industriji ( koja se isto tako moe shvatiti kao
dio onog opeg kretanja, kao to je se moe shvatiti kao
poseban dio industrije, jer je sva dosadanja ljudska djelatnost
bila rad, dakle industrija, sama sebi otuena djelatnost )
imamo pred sobom opredmeene ovjekove sutinske snage u
obliku osjetilnih, tuih, korisnih predmeta u obliku otuenja.
Psihologija, za koju je ta knjiga, dakle upravo osjetilno
najprisutniji, najpristupaniji dio historije, zatvorena, ne
moe postati zbiljskom, sadrajnom i realnom naukom.] to da
280

uope mislimo o nauci koja otmjeno apstrahira od tog velikog

dijela ljudskoga rada i ne osjea u samoj sebi svoju
nepotpunost sve dotle, dok je tako raireno bogatstvo ljudskog
djelovanja ne kae nita, osim moda neto to se moe rei
jednom rijei: potreba, prosta potreba?
Prirodne nauke su razvile golemu djelatnost i usvojile
stalno rastui materijal. Meutim, filozofija im je ostala
upravo tako tua, kao to su one ostale tue filozofiji.
Momentano ujedinjenje bilo je samo fantastina iluzija. Volja je
postojala, ali je manjkala snaga. Sama historiografija osvre se
na prirodnu nauku samo uz put, kao na momenat
prosvjeenosti, korisnosti, pojedinih velikih otkria. Ali
prirodna nauka je utoliko praktinije pomou industrije
zahvatila i ovjekov ivot, preoblikovala ga i pripremila
ovjekovu emancipaciju, koliko god je neposredno morala
upotpuniti oneovjeenje. Industrija je zbiljski historijski odnos
prirode, a stoga i prirodne nauke prema ovjeku; ako se, stoga,
ona shvati kao egzoteriko otkrie ovjekovih sutinskih snaga,
onda se moe shvatiti ljudska sutina prirode ili prirodna
sutina ovjeka, stoga prirodna nauka gubi apstraktno materijalni, ili tanije, idealistiki pravac i postaje baza ljudske
nauke, kao to je sad ve postala iako u otuenom obliku
baza zbiljskog ljudskog ivota; druga baza za ivot, a druga za
nauku, to je od poetka la. {Priroda koja nastaje u ljudskoj
historiji u aktu nastajanja ljudskog drutva zbiljska je
ovjekova priroda, stoga je priroda kakva postaje pomou industrije, iako u otuenom obliku, istinska antropoloka priroda.]
Osjetilnost (vidi Feuerbach) mora biti baza svake nauke.
Ona je zbiljska nauka samo ako polazi od osje- tilnosti u
dvostrukom obliku, kako osjetilne svijesti, tako i osjetilne
potrebe dakle, samo ako nauka polazi od prirode. Da
ovjek postane predmet osjetilne svijesti i da potreba
ovjeka kao ovjeka postane potreba, za to je cjelokupna
historija historija priprema, historija razvitka. Sama
historija je zbiljski dio historije prirode, postajanje prirode
ovjekom. Prirodna nauka e kasnije isto tako podrediti sebi
nauku
o ovjeku, kao to e nauka o ovjeku podrediti sebi prirodnu
nauku: to e biti jedna nauka.
ovjek je neposredan predmet prirodne nauke, jer
281

neposredna osjetilna priroda za ovjeka je neposredno

ovjekova osjetilnost (identian izraz), neposredno kao drugi
ovjek koji za njega osjetilno postoji; jer njegova vlastita
osjetilnost postoji za njega kao ljudska osjetilnost tek pomou
drugog ovjeka. Ali priroda je neposredan predmet nauke o
ovjeku. Prvi ovjekov predmet ovjek jest priroda,
osjetilnost i posebne ovjekove osjetilnie sutinske snage,
koje svoje predmetno ostvarenje mogu nai samo u prirodnim
predmetima, mogu nai svoju samospoznaju samo u nauci o
prirodnom biu uope. Jezik, elemenat samog njiljenja,
elemenat ivotnog ispoljavanja misli, osjetilne je prirode.
Drutvena zbiljnost prirode i ljudska prirodna nauka ili
prirodna nauka o ovjeku, to su identini izrazi.
[Vidimo kako na mjesto nacionalno-ekonomskog
bogatstva i bijede stupa bogat ovjek i bogata ovjekova
potreba. Bogat ovjek je istovremeno ovjek kome je potreban
totalitet ovjekova ispoljavanja ivota. .ovjek, u kome
njegovo vlastito ostvarenje postoji kao unutranja nunost,
kao nuda. Ne samo ovjekovo bogatstvo, nego i njegovo
siromatvo dobiva pod pretpostavkom socijalizma
podjednako ljudsko, te stoga drutveno znaenje. Ono je
pasivna veza koja ini da ovjek osjeti kao potrebu najvee
bogatstvo, drugog ovjeka. Vlast predmetnog bia u meni,
osjetilno izbijanje moje sutinske djelatnosti jest strast koja
na taj nain postaje ovdje djelatnost moga bia.]
5 . Jedno bie je za sebe samostalno tek onda kada stoji na
vlastitim nogama, a na vlastitim nogama stoji tek onda, kad
svoje postojanje zahvaljuje samom sebi. ovjek koji ivi od
milosti drugoga smatra se zavisnim biem. A ja potpuno ivim
od milosti drugoga ako sam mu obavezan ne samo za
izdravanje svoga ivota, nego ako je on jo osim toga stvorio
moj ivot, ako je on izvor moga ivota, a moj ivot nuno ima
takvu osnovu izvan sebe, ako on nije moje vlastito djelo. Stoga
je stvaranje predstava koju je vrlo teko potisnuti iz narodne
svijesti. Njoj je neshvatljivo postojanje prirode i ovjeka
pomou samih sebe, jer protivrjei svim evidentnim datostima
praktikog ivota.
Predstava o stvaranju zemlje dobila je snaan udarac od
geognozije, tj. od nauke koja stvaranje zemlje, postanak zemlje
prikazuje kao proces, kao samostva- ranje. Generatio
282

aequivoca1 jest jedino praktiko opo- vrgavanje teorije

stvaranja.
Sada je dodue lako rei pojedinom individuumu to je ve
rekao Aristotel: ti si roen od svoga oca i majke, dakle, parenje
dvoje ljudi, rodni akt ljudi proizveo je ovjeka. Vidi dakle da
ovjek i fiziki svoje postojanje zahvaljuje ovjeku. Ne smije,
dakle, imati u vidu samo jednu stranu, beskrajni progres, i
pitati: tko je rodio moga oca, a tko njegova djeda itd. Ti se
mora vrsto drati i krunog kretanja, koje je u onom
progresu osjetilno vidljivo, prema kojemu ovjek u raanju
ponavlja sama sebe, te tako ovjek uvijek ostaje subjekt. Ali ti
e odgovoriti: ja ti priznajem to kruno kretanje, priznaj ti
meni progres koji me uvijek tjera dalje, dok ne pitam, tko je
uope stvorio prvog ovjeka i prirodu? Ja ti. mogu samo od
Samostvaranje.

govoriti: samo tvoje pitanje proizvod je apstrakcije. Pitaj se,

kako dolazi na ovo pitanje; pitaj se, da li tvoje pitanje ne
dolazi sa stajalita na koje ne mogu odgovoriti, jer je
izopaeno? Pitaj se, da li onaj progres kao takav postoji za
razumno miljenje? Ako ti pita za stvaranje prirode i ovjeka,
onda apstrahira, dakle, od ovjeka i prirode. Ti ih smatra za
nepostojee, a ipak hoe da ti dokaem da postoje. Ja ti samo
kaem: napusti svoju apstrakciju, onda naputa i svoje
pitanje, ili, ako se eli vrsto drati svoje apstrakcije, onda
budi konzekventan, pa ako ovjeka i prirodu zamilja kao
nepostojee koje misli, onda zamisli sebe samog kao da ne
postoji, jer ti si ipak i priroda i ovjek. Ne misli, ne pitaj me,
jer im ti misli i pita, tvoja apstrakcija o bitku prirode i ovjeka nema smisla. Ili si takav egoist da sve postavlja kao
nita i eli da postoji sam?
Ti mi moe uzvratiti: ja ne elim pretpostaviti da je
priroda nita itd.; ja te pitam za njezin akt nastajanja, kao to
anatoma pitam za stvaranje kostiju itd.
Meutim, zato to za ovjeka socijalista cjelokupna
takozvana svjetska historija nije nita drugo do proizvodnja
ovjeka pomou ovjekova rada, nita drugo do nastajanje
prirode za ovjeka, on ima oigledan neoboriv dokaz o svom
roenju pomou samoga sebe, o svom procesu nastajanja. Time
to su bitnost ovjeka i prirode, time to su ovjek za ovjeka
283

kao postojanje prirode, a priroda za ovjeka kao postojanje

ovjeka postali praktiki, osjetilni, oigledni, postalo je
praktiki nemogue pitanje o tuem biu, o biu nad prirodom i
ovjekom pitanje, koje ukljuuje priznanje nebitnosti
prirode i ovjeka. Ateizam kao poricanje te nebitnosti, nema
vie nikakvog smisla, jer je ateizam negacija boga i postavlja
tom negacijom postojanje ovjeka; ali socijalizam kao socijalizam ne treba vie takvog posredovanja; on poinje od teorijski
i praktiki osjetilne ovjekove prirode i prirodne svijesti kao bia.
On je pozitivna ovjekova samosvijest koja nije vie
posredovana ukidanjem reli

284

gije, kao to je zbiljski ivot pozitivna ovjekova zbiljnost,

koja nije vie posredovana ukidanjem privatnog vlasnitva,
komunizmom. Komunizam je pozicija kao negacija negacije,
stoga zbiljski, za slijedei historijski razvitak nudan moment
ovjekove emancipacije i povratka samom sebi. Komunizam je
nudan oblik i energian princip neposredne budunosti, ali
komunizam nije kao takav cilj ljudskog razvitka oblik ljudskog drutva.

POTREBA, PROIZVODNJA I PODJELA

RADA

7.) Vidjeli smo kakvo znaenje pod pretpostavkom

socijalizma ima bogatstvo ljudskih potreba, pa stoga i novi
nain proizvodnje, a isto tako i novi predmet proizvodnje.
Novo ispoljavanje ovjekove sutinske snage i novo
obogaivanje ovjekova bia. Unutar privatnog vlasnitva
obrnuto je znaenje. Svaki ovjek spekulira s tim da drugome stvori novu potrebu, da bi ga prisilio na novu rtvu,
da bi ga stavio u novu zavisnost, te da bi ga zaveo na novi
nain uivanja, a time na ekonomsku propast. Svatko
pokuava da nad drugim stvori tuu sutinsku snagu, da bi u
tome zadovoljio svoju vlastitu, sebinu potrebu. Stoga s
masom predmeta raste carstvo tuih bia kojima je ovjek
podjarmljen, a svaki novi proizvod je nova potencija f
uzajamnog varanja i uzajamnog pljakanja. ovjek postaje
utoliko siromaniji kao ovjek, on treba utoliko vie novca da
bi se domogao neprijateljskog bia, a mo njegova novca pada
upravo u obrnutom razmjeru od same proizvodnje, tj. njegove
potrebe rastu, kako se poveava mo novca. Stoga je potreba
za novcem istinska potreba koju proizvodi nacionalna ekonomija i jedina potreba koju ona proizvodi. Kvantitet novca
sve vie postaje njegovo jedino mono svojstvo; kao to sva
bia svodi na svoju apstrakciju, tako se on u svom vlastitom
kretanju svodi na kvantitativno bie. Njegova prava mjera
postaju prekomjernost i neumjerenost.
Subjektivno to izgleda tako da proirenje kruga proizvoda i
potreba djelomino postaje dovitljiv i pro- raunljiv rob
neljudskih, rafiniranih, neprirodnih i izmiljenih pouda
privatno vlasnitvo ne zna uiniti grubu potrebu ljudskom
potrebom; njegov idealizam je uobraenje, samovolja, hir, i

nijedan eunuh ne laska podlije svome despotu i ne pokuava da

besram- mjim sredstvima podrauje njegovu otupljelu sposobnost uivanja da bi lukavstvom zadobio milost, kao to to ini
industrijski eunuh, proizvoa, koji laska da bi lukavstvom
dobio srebrne talire, da bi izmamio zlatnike iz depa kranski
ljubljenog susjeda (svaki proizvod je mamac kojim se eli sebi
izmamiti bie drugoga, njegov novac; svaka zbiljska ili mogua
potreba je slabost koja e muhu navesti na ljepak __________
ope iskoritavanje drutvenog ovjekova bia, kao to je svako
ovjekovo nesavrenstvo veza s nebom, to je strana, s koje je
njegovo srce dostupno sveeniku; svaka nevolja je prilika da se
susjedu pristupi s naj- Ijubaznijim izgledom i da mu se kae:
dragi prijatelju, dajem ti ono to ti je potrebno, ali ti zna
conditio sine que non; ti zna kakvim crnilom treba da mi zapie duu, ja ti podvaljujem na taj nain, to ti stvaram uitak)
prilagoava se njegovim najpokvarenijim fantazijama, igra
ulogu svodnika izmeu njega i njegove potrebe, pobuuje u
njemu bolesne poude - vreba na svaku slabost, da bi onda
zahtijevao kaparu za tu uslugu. To otuenje se djelomino
pokazuje tako, to na jednoj strani proizvodi rafiniranost potreba i njihovih sredstava, a na drugoj strani ivotinjsku
podivljalost, potpunu, grubu, apstraktnu jednostavnost potrebe;
ili, tovie, samo ponovo proizvodi sebe sama u svom suprotnom
znaenju, ak i potreba, za slobodnim zrakom prestaje da bude
kod radnika potreba, ovjek se vraa u spilju, koja je, meutim,
otrovana smrdljivim kunim dahom civilizacije, u kojoj on
stanuje nesigurno, kao u tuoj sili, koja mu svakog dana moe
izmai, iz koje svakog dana moe biti izbaen, ako ne plaa. On
mora platiti tu kuu smrti. Svijetao stan, koji Prometej oznaava
kod Eshi- la kao jedan od velikih poklona pomou kojeg je od
divljaka stvorio ovjeka, preostaje da postoji za radnika. Svjetlo,
zrak, itd., najednostavnija ivotinjska istoa, prestaje da bude
potreba za ovjeka. ivotnim elementom postaje mu prljavtina,
to propadanje, truljenje ovjeka, kloaka (to treba doslovno
shvatiti) civilizacije. Potpuno neprirodna zaputenost, trula priroda postaje njegov ivotni elemenat. Nijedno od njegovih
osjetila vie ne postoji, ne samo na svoj ljudski nain, nego ni na
neljudski, pa zato ak ni na ivotinjski nain. Ponovo se vraaju
najgrublji naini (i orua) ljudskog rada, kao dolap rimskih
robova, koji je postao nain proizvodnje, nain postojanja
mnogih engleskih radnika. Ne samo da ovjek nema nikakvih
286

ljudskih potreba, nego ak prestaju i ivotinjske potrebe. Irac

zna samo za potrebu jela, i to samo krom- pira, i to najgore
vrste, prosjakog krompira. Ali Engleska i Francuska imaju ve
u svakom industrijskom gradu malu Irsku. Divljak, ivotinja
ipak ima potrebu za lovom, za kretanjem itd., za drutvenou.
Pojednostavljenje stroja i rada iskoritava se za to, da
ovjeka koji tek nastaje, sasvim neoformljena ovjeka
dijete uini radnikom, kao to je radnik postao
najzanemarenije dijete. Stroj se prilagouje ovjekovoj slabosti,

da bi od slaba ovjeka nainio stroj.

[Kako porast potreba i sredstava za njihovo zadovoljenje

proizvodi nedostatak potreba i nedostatak sredstava, dokazuje
nacionalni ekonomist (i kapitalist,
uope, mi govorimo uvijek o empirijskim poslovnim ljudima,
kad se obraamo nacionalnim ekonomistima njihovom
naunom priznanju i postojanju).
1. time, to radnikovu potrebu svodi na najnunije i najjadnije
izdravanje fizikog ivota, a njegovu djelatnost na
najapstraktnije mehaniko kretanje; dakle, kae on, ovjek
nema nikakve druge potrebe, ni potrebe za djelatnou, ni za
uivanjem; jer i takav ivot takoer proglaava ljudskim ivotom
i postojanjem;
2. time to najoskudniji ivot (egzistenciju) rauna kao mjerilo, i
to kao ope mjerilo: ope zato, to vrijedi za masu ljudi; on ini
od radnika bie bez osjeaja i

19 Rani radovi

287

potreba, kao to njegovu djelatnost ini istom apstrakcijom

svake djelatnosti; on smatra da je svaki radni- kov luksuz za
osudu i sve to prelazi najapstraktniju potrebu bilo to kao
pasivan uitak ili ispol javan je djelatnosti ini mu se kao
luksuz. Stoga je nacionalna ekonomija, ta nauka o bogatstvu,
istovremeno nauka o odricanju, oskudijevanju, tednji, i ona
zaista dolazi do toga da ovjeka ui da tedi ak na potrebi za
istim zrakom ili fizikim kretanjem. Ta nauka o udesnoj
industriji istovremeno je nauka o askezi, a njen istinski ideal je
asketski, ali lihvarski krtac i asketski rob, ali rob koji proizvodi.
Njen moralni ideal je radnik koji donosi u tedionicu jedan dio
svoje plae, i ona je za taj svoj omiljeni ideal nala, takorei,
ropsku umjetnost. U kazalitu je to prikazano na sentimentalni
nain. Stoga je ona usprkos svom svjetovnom i razbludnom
izgledu zaista moralna nauka, najmoralnija nauka. Njeno
osnovno naelo je samood- ricanje, odricanje od ivota i od svih
ljudskih potreba. Ukoliko manje jede, pije, kupuje knjige,
ukoliko manje ide u kazalite, na ples, u gostionicu, ukoliko
manje misli, voli, teoretizira, pjeva, slika, pie1 itd.,
utoliko [vie] tedi, utoliko vee postaje tvoje bogatstvo, koje ne
deru ni moljci ni praina, utoliko vei postaje tvoj kapital.
Ukoliko si neznatniji, ukoliko manje ispoljava svoj ivot,
utoliko vie ima utoliko je vei tvoj otueni ivot, utoliko vie
nagomilava svome otuenome biu. Sve ono, to ti nacionalni
ekonomist uzme od ivota i ljudskosti, to ti na- domjetava u
novcu i bogatstvu, a sve ono to ne moe ti, moe tvoj novac: on
moe jesti, piti, ii na ples i u kazalite, on moe putovati, on
zna sebi pribaviti umjetnost i uenost, historijske rijetkosti i
politiku mo, on ti moe sve pribaviti, on moe sve kupiti, on je
istinska mo. Ali on koji je sve to, ne moe nita drugo nego a
stvori sebe sama, da 'kupi sebe sama, jer je sve drugo njegov
sluga, i kad posjedujem gospodara, posjedujem i slugu i ne
trebam njegovog slu* U manuskriptu neitljiva rije.

gu. Sve strasti i djelatnost moraju, dakle, propasti u pohlepi.

Radnik smije imati samo toliko da bi htio ivjeti, a smije htjeti
ivjeti zato da bi imao.]
Na nacionalno-ekonomskom tlu nastaje uistinu jedan spor.
Jedna strana (Lauderdale, Malthus itd.) preporuuje luksuz i
proklinje tednju; druga (Say, Ricardo, itd.) preporuuju tednju

i proklinje luksuz. Ali ona strana priznaje da eli luksuz, da bi

proizvela rad (tj. apsolutnu tednju); druga strana priznaje da
preporuuje luksuz, da bi proizvela bogatstvo, tj. luksuz.. Prva
strana romantino uobraava da pohlepa ne bi sama smjela
odreivati potronju bogatih, i protiv - rijei svojim vlastitim
zakonima, kad rasipnitvo prikazuje neposredno kao sredstvo za
bogaenja, a druga strana joj dokazuje vrlo ozbiljno i podrobno,
da rasipnitvom smanjujem, a ne poveavam svoj imetak; druga
strana licemjerno nee priznati, kako upravo hir i sluaj
odreuje proizvodnju; ona zaboravlja profinjene potrebe, ona
zaboravlja da se bez potronje ne bi proizvodilo; ona zaboravlja
da proizvodnja uslijed konkurencije mora postati samo
^vestranija, luksuz- nija; ona zaboravlja da upotreba odreuje
vrijednost stvari i da moda odreuje upotrebu, ona eli da vidi
kako se proizvodi samo korisno, ali zaboravlja da proizvodnja
previe
korisnih
stvari
proizvodi
suvie
nekorisnog
stanovnitva. Obje strane zaboravljaju da su isto: i rasipnitvo i
tednja, luksuz i oskudica, bogatstvo i siromatvo.
[I ne samo da mora tedjeti na svojim neposrednim
osjetima, kao na jelu itd., nego mora tedjeti i s uestvovanjem
u opim interesima, saaljenju, povjerenju itd., ako eli biti
ekonomian, ako ne eli da te upropaste iluzije.]
Sve to je tvoje mora prodati, tj. uiniti korisnim. Kad
pitam nacionalnog ekonomista: da li se pokoravam ekonomskim
zakonima, kad izvlaim novac iz rtvovanja, nuenja svoga
tijela tuem uivanju (tvorniki radnici u Francuskoj nazivajju
prostituciju svojih ena i keri x-tim radnim satom, to je
doslovno istina), ili, da li ne postupam nacionalno-ekonomski,
kad svog prijatelja prodam Marokancima (a neposredna prodaja
ljudi, kao trgovina regrutima itd. dogaa se u svim kulturnim
zemljama), onda mi nacionalni ekonomist odgovara: ti ne
djeluje protiv mojih zakona; ali pogledaj oko sebe, to kae
kum moral i kuma religija; moj na.cionalno-ekonom.ski moral i
moja nacionalno-ekonomska religija nemaju nita da ti prigovore, ali ali, kome da sada vjerujem, nacionalnoj ekonomiji
ili moralu? Moral nacionalne ekonomije je zarada, rad i
tednja, trezvenost ali nacionalna ekonomija mi obeava da
e zadovoljiti moje potrebe.
Nacionalna ekonomija morala jest bogatstvo u takvim
stvarima kao to su dobra savjest, vrlina itd., ali kako mogu biti
krepostan ako to nisam, kako mogu imati dobru savjest, ako
289

nita ne znam? U sutini otuenja zasnovano je to, da svaka

sfera postavlja meni neko drugo i suprotno mjerilo, moral*
drugo, nacionalna ekonomija drugo, jer je svaka odreeno otuenje ovjeka i svaka fiksira poseban krug otuene djelatnosti
bia, svaka se odnosi otueno prema drugom otuenju. Tako
gospodin Michel Chevalier predbacuje Ricardu, da on apstrahira
od morala. Ali Ricardo doputa nacionalnoj ekonomiji da govori
svojim vlastitim jezikom, pa ako ona ne govori moralno, to nije
Ricar- dova krivica. M. Chevalier apstrahira od nacionalne
ekonomije ukoliko moralizira, ali on apstrahira od morala nuno
i zbiljski, ukoliko se bavi nacionalnom ekonomijom. Odnos
nacionalne ekonomije prema moralu, ako inae nije proizvoljan,
sluajan i stoga neosnovan i nenauan, ako nije uinjen
prividom, nego se smatra sutinskim, moe biti samo odnos
nacional- no-ekonomskih zakona prema moralu. Ako se to ne
dogodi, ili se, naprotiv, dogodi suprotno, da li je zato kriv
Ricardo? Uostalom, suprotnost izmeu nacionalne ekonomije i
morala samo je privid, i budui da je jedna suprotnost, opet nije
suprotnost. Nacionalna ekonomija izraava samo na svoj nain
moralne zakone.
[Nedostatak potrebe kao princip nacionalne ekonomije
pokazuje se najsjajnije u njenoj teoriji o stanovnitvu. Ima
previe ljudi. ak i postojanje ovjeka je isti luksuz, pa ako je
radnik moralan (Mili predlae javne pohvale za one koji se
pokau uzdr- ljivi u spolnom odnosu, i javni prijekor za one koji
se ogrijee o tu neplodnost braka... nije li to moral, uenje o
askezi?), on e biti tedljiv u raanju. Proizvodnja ovjeka
pokazuje se kao javna bijeda.]
Smisao koji proizvodnja ima u odnosu na bogate, pokazuje se
oigledno u tome smislu koji ima za siromane; prema onima
gore ispoljavanje je uvijek fino, skriveno, dvosmisleno, privid,
prema onima dolje grubo, otvoreno, iskreno, sutina. Gruba
radnikova potreba mnogo je vei izvor zarade nego fina bogataeva potreba. Podrumski stanovi u Londonu donose vie svojim
vlasnicima nego palae, tj. oni su u odnosu na dobitak vee
bogatstvo, dakle, govorei na- cionalno-ekonomski, vee
drutveno bogatstvo. I kao to industrija spekulira o profinjenju
potreba, ona isto tako mnogo spekulira o njihovoj grubosti, ali o
njihovoj umjetno proizvedenoj grubosti, iji je stoga pravi uitak
samoomamljivanje, to prividno zadovoljenje potrebe, ta
civilizacija unutar grubog barbarstva potrebe. Stoga su engleske
290

rakijanice slikovit prikaz privatnog vlasnitva. Njihov luksuz

pokazuje pravi odnos industrijskog luksuza i bogatstva prema
ovjeku. Stoga su one s pravom jedine narodne nedjeljne zabave,
koje barem engleska policija blago tretira.
Ve smo vidjeli kako nacionalni ekonomist uspostavlja
jedinstvo rada i kapitala na mnogostran nain. 1. Kapital je
nagomilani rad; 2. odreenje kapitala unutar proizvodnje,
djelomino reprodukcija kapitala s dobitkom, djelomino kapital
kao sirovina (materijal za rad), djelomino kao instrumenat koji
sam radi stroj je kapital neposredno identificiran s radom
jest proizvodni rad; 3. radnik je kapital; 4. nadnica pripada
.trokovima kapitala; 5. u odnosu na radnika, rad je
reprodukcija njegova ivotnog kapitala; 6. u odnosu na
kapitalista, on je momenat djelatnosti njegova kapitala.
.
Napokon 7. nacionalni ekonomist polazi od pretpostavke o
prvobitnom jedinstvu obih kao jedinstvo kapitalista i radnika
to je rajsko prastanje. Kako se oba ta momenta sukobljuju kao
dvije osobe, onda je to za nacionalnog ekonomistu sluajan dogaaj koji se stoga moe objasniti samo na spoljani nain. (Vidi
Mili). Nacije koje su jo zaslijepljene osje- tilnim sjajem
plemenitih metala i koje su stoga jo fetiisti metalnog novca
nisu jo izgraene novane nacije. Suprotnost izmeu
Francuske i Engleske. Koliko je rjeenje teorijskih zagonetki
zadatak prakse
i praktiki posredovano, koliko je istinska praksa uvjet zbiljske
i pozitivne teorije, pokazuje se npr. na fetiizmu. Osjetilna
svijest fetiizma drugaija je od svijesti Grka, jer je njegovo
postojanje jo drugaije. Apstraktno neprijateljstvo izmeu
osjetila i duha je nuno sve dotle, dok ovjekovo osjetilo za
prirodu, ovjekovo osjetilo prirode, dakle i prirodno ovjekovo
osjetilo jo nije proizvedeno vlastitim ovjekovim radom.
Jednakost nije nita drugo do njemaka formula ja = ja,
prevedena na francuski, tj. na politiki oblik. Jednakost kao
osnova komunizma njegovo je politiko zasnivanje, pa je isto kao
kad ga Njemac zasniva na taj nain, da ovjeka shvati kao opu
samosvijest. Razumije se da ukidanje otuenja uvijek polazi od
oblika otuenja koji je vladajua sila u Njemakoj
samosvijest, u Francuskoj jednakost, jer je polU tika, u
Engleskoj zbiljska, materijalna praktika potreba koja se mjeri
samo prema samoj sebi. S toga gledita treba kritizirati i

291

priznavati Proudhona. Ako sam komunizam ne oznaimo jo kao

istinsku poziciju
jer kao negacija negacije, kao prisvajanje ovjekova bia koje se
posreduje sobom kroz negaciju privatnog vlasnitva, ne polazi od
same sebe, nego, naprotiv, od privatnog vlasnitva,
1

otuenje ovjekova ivota ostaje otuenje, i to utoliko vee,

ukoliko smo vie svijesni njega kao takvog

292

onda se ukidanje toga otuenja dakle, moe izvriti samo

pomou ostvarenog komunizma. Da bi se ukinula misao o
privatnom vlasnitvu, zato je potpuno dovoljan miljeni
komunizam. Da bi se ukinulo zbiljsko privatno vlasnitvo, za to
je potrebna zbiljska komunistika akcija. Historija e je donijeti,
i onaj pokret koji u mislima ve vidimo da se sam ukida, u
zbiljnosti e proi kroz vrlo surov i dugotrajan proces. Ali mi
moramo smatrati stvarnim napretkom to to smo od poetka
stekli svijest kako o ogranienosti, tako i o cilju historijskoj
kretanja, svijest koja pretie to kretanje.
Kad se ujedine komunistiki radnici, onda je njima cilj prije
svega uenje, propaganda itd. Meutim, oni na taj nain
istovremeno prisvajaju novu potrebu, potrebu drutva, i to se
pokazuje kao sredstvo, postalo je cilj. Taj praktiki pokret moe
se promatrati u njegovim najsjajnijim rezultatima, kad se vide
ujedinjeni socijalistiki francuski radnici. Puenje, pie, jelo itd.
ne postoje vie kao sredstvo povezivanja ili kao povezujue
sredstvo. Njima je dovoljno drutvo, udruenje, zabavljanje,
koje opet ima za cilj drutvo, bratstvo ljudi nije kod njih fraza
nego istina, a plemstvo ovjeanstva svijetli nam iz likova koji
su ovrsli od rada.
[Kad nacionalna ekonomija tvrdi da se potranja i ponuda
uvijek poklapaju, onda ona odmah zaboravlja da prema njenoj
vlastitoj tvrdnji ponuda ljudi (teorija o stanovnitvu) uvijek
premauje potranju, dakle, da kod bitnog rezultata cjelokupne
proizvodnje egzistencije ljudi nesrazmjer izmeu
potranje i ponude dobiva svoj najadekvatniji izraz.
Koliko je novac, koji se pojavljuje kao sredstvo, istinska mo
i jedini cilj, koliko, je uope to sredstvo koje me ini biem i
prisvaja mi tue predmetno bie, koliko je ono samosvrha ... to
se moe vidjeti odatle, kako je zomljoposjed, tamo gdje je
zemljite izvor ivota, kakao su konj i ma, tamo gdje su oni
pravo ivotno sredstvoi, priznati i kao prave politike ivotne
sile. Jedan stale je u srednjem vijeku emancipiran, im smije
nositi ma. Kod nomadskog stanovnitva konj je taj koji me ini
slobodnim, uesnikom u zajednici.]
Prije smo rekli da se ovjek vraa peinskom stanovanju, ali u
otuenom, neprijateljskom obliku. Divljak se u svojoj peini
tom prirodnom elementu koji mu se spontano nudi na koritenje
i za zatitu ne osjea vie strano, ili tovie, osjea se tako
293
*

domae kao riba u vodi. Ali podrumski stan siromaha je neprijateljski stan koji se dri kao tua sila po sebi, koji mu se predaje
samo utoliko, ukoliko on njemu predaje svoj krvavi znoj, stan
koji ne moe smatrati svojim zaviajem gdje bi napokon
mogao rei, ovdje sanj kod kue nego se, naprotiv, nalazi u
kui drugoga, u tuoj kui, iji vlasnik na nj svakodnevno vreba i
izbacuje ga napolje ako ne plati najamninu. Isto tako on zna da
je njegov stan po kvaliteti u potpunoj^ suprotnosti prema
onostranom, ovjekovom stanu koji vlada u nebesima bogatstva.
[Otuenje se isto tako pojavljuje u tome, to je moje ivotno
sredstvo sredstvo drugoga, to je ono, to je moja elja,
nedostupan posjed drugoga, kao i u tome, to je svaka stvar
drugo, nego ona sama, to je moja djelatnost druga, to napokon
a to vai i za kar pitalista uope vlada neljudska sila.]
Odreenje nedjelatnog rasipnog bogatstva, koje se koristi
samo za uivanje gdje se onaj koji uiva manifestira, dodue,
s jedne strane samo kao prolazni individuum, koji se isprazno,
preko mjere iivljava, i koji isto tako zna da je tui robovski rad,
ovjekov krvavi znoj plijen njegove poude, prema tome i sam ovjek, dakle, da je i on sam rtvovano, nitavno bie. Pri tome se
preziranje ljudi pokazuje kao obijest, kao rasipanje onoga to bi
moglo produiti stotinu ljudskih ivota, a djelomino kao
besramna iluzija da njegovo neobuzdano rasipnitvo i nestalna
neproduktivna potronja uvjetuje rad, a time i uzdravanje
drugoga a ostvarenje ovjekovih sutinskih snaga vidi samo u
oz- biljenju svoje ludosti, svoga hira i samovoljnih, bizarnih
ideja to bogatstvo, koje s druge strane poznaje bogatstvo
samo kao isto sredstvo i kao stvar koja je samo vrijedna
unitenja, koje je, dakle, istovremeno njegov rob i gospodar,
istovremeno velikoduno i podlo, hirovito, oholo, uobraeno,
fino, obrazovano, duhovito,
to bogatstvo jo nije iskusilo na sebi bogatstvo kao sasvim
tuu silu; ono u njemu vidi, naprotiv, samo svoju vlastitu mo,
[ne] bogatstvo, nego uivanje koje [mu se javlja] kao posljednji,
krajnji cilj.
1 . . . i sjajnoj, osjetilnim prividom zaslijepljenoj iluziji o
sutini bogatstva, suprostavlja se radni, trijezni, ekonomini,
prozaini o sutini bogatstva obavijeteni industrijalac i
kako on svojoj pohlepi za uivanjem stvara vei opseg, laska mu
svojim proizvodima njegovi proizvodi su upravo tako niski
komplimenti poudama rasipnika to on zna na jedino
294

koristan nain prisvojiti sebi mo koja onome nestaje. Ako se,

dakle, industrijsko bogatstvo javlja prije svega kao rezultat

rasipnog, fantastinog bogatsva onda vlastito kretanje prvoga
potiskuje posljednje takoer i na aktivan nain. Naime, pad
kamata od novca nuna je konzekvencija i rezultat industrijskog
kretanja. Sredstva rentijera rasipnika smanjuju se, dakle,
dnevno upravo u obrnutom razmjer prema umnoavanju
sredstava i zamki uitka. Dakle, on mora ili sam potroiti svoj
kapital, dakle propasti, ili sam postati industrijski kapitalist... S
druge strane, zemljina renta se dodue stalno neposredno
poveava u toku industrijskog kretanja, ali
to smo ve vidjeli nuno dolazi as, kad zemljoposjed, kao
i svaki drugi posjed, mora pasti u kategoriju kapitala koji se
reproducira s dobitkom a to je rezultat istog industrijskog
kretanja. Dakle, i rasipan vlastelin mora ili potroiti svoj
kapital, dakle propasti, ili sam postati zakupac svoga vlastitog
komada zemljita agrikulturni industrijalac. Stoga je, prije
svega, smanjenje kamate od novca to Proudhon smatra ukidanjem kapitala i tendencijom prema socijalizaciji kapitala
neposredno samo simptom potpune pobjede aktivnog kapitala
nad rasipnim bogatstvom, tj. pretvaranje svega privatnog
vlasnitva u industrijski kapital
potpuna pobjeda privatnog vlasnitva- nad svim njegovim
prividno jo ljudskim kvalitetama i potpuno podjarmljivanje
privatnog vlasnika sutini privatnog vlasnitva radu.
Razumije se, industrijski kapitalist takoer uiva. On se ni u
kom sluaju ne vraa neprirodnoj jednostavnosti potrebe, ali
njegov uitak je samo sporedna stvar, oporavak, podreen
proizvodnji, pritom sraunat, dakle ak ekonomian uitak, jer on
ubraja svoj uitak u trokove kapitala, a njegov uitak smije ga
stajati samo toliko, da se potroeno opet moe nadomjestiti
reprodukcijom kapitala s dobitkom. Uitak je dakle podreen
kapitalu, individuum koji uiva, individuumu koji tedi, dok se
prije dogaalo suprotno. Stoga je smanjenje kamate samo
utoliko simptom ukidanja kapitala, ukoliko je simptom njegove
dovrene vlasti, dovrenog otuenja, koje stoga uri svom
ukidanju. To je uope jedini nain kako ono to postoji potvruje
svoju suprotnost.]
Stoga je prepirka nacionalnih ekonomista o luksuzu i tednji
samo prepirka nacionalne ekonomije koja je sebi razjasnila
sutinu bogatstva s onom nacionalnom ekonomijom koja je jo
295

proeta romantinim, antiindu- strijskim uspomenama. Obje

strane ne znaju da predmet prepirke svedu na njegov
jednostavan izraz i zato meusobno ne izlaze na kraj.
Zemljina renta je nadalje bila oborena kao zemljina renta
na taj nain, to je novija nacionalna ekonomija, nasuprot
argumentu fiziokrata da je zemljoposjednik jedini istinski
proizvoa, dokazala protivno, da je zemljovlasnik kao takav
jedini sasvim neproduktivni rentijer. Agrikultura je stvar
kapitalista koji svoj kapital ulae tamo gdje od njega moe
oekivati uobiajeni dobitak. Stoga se postavka fiziokrata da
zemljo- psjed kao jedino produktivno vlasnitvo treba s&m da
plati dravni porez, dakle i da ga sam odobri i uestvuje u
dravnim poslovima mijenja u obrnuto odreenje, da je porez
na zemljinu rentu jedini porez na neproduktivan prihod, da je
stoga jedini porez koji nije tetan nacionalnoj proizvodnji.
Razumije se da pri takvom shvaanju ni politika prednost
zemljoposjednika ne slijedi vie iz injenice da su uglavnom oni
oporezivani.
'
Sve to Proudhon shvaa kao kretanje rada protiv kapitala,
samo je kretanje rada u odreenju kapitala, kretanje
industrijskog kapitala protiv kapitala koji se ne troi kao
kapital, tj. ne troi se industrijski. I to kretanje ide svojim
pobjedonosnim putem, tj. putem pobjede industrijskog kapitala.
Vidi se, dakle, da se i nacionalno-ekonomsko kretanje kao takvo
moe sagledati u svojoj zbiljskoj odreenosti, tek kad se rad
shvati kao sutina privatnog vlasnitva.
Drutvo kako se ono ini nacionalnom ekonomistu jest
graansko drutvo, u kojem je svaki individuum cjelina potreba
i postoji samo za drugoga, kao to i drugi postoji samo za njega,
ukpliko meusobno sebi postaju sredstvom. Nacionalni
ekonomist isto tako kao i politika u svojim ljudskim pravima
svodi sve na ovjeka, tj. na individuum, s kojeg skida svako
odreenje, da bi ga fiksirao kao kapitalista ili radnika.
Podjela rada je nacionalno-ekonomski izraz drutvenosti
rada unutar otuenja. Ili, budui da je rad samo izraz ovjekove
djelatnosti unutar ospoljenja, ispoljavanja ivota kao ospoljenja
ivota, to je i podjela rada samo otueno, ospoljeno postavljanje
ovjekove djelatnosti kao realne rodne djelatnosti ili kao

djelatnosti ovjeka kao rodnog bia.

Nacionalni ekonomisti su vrlo nejasni i protivrjeni, kad se

radi o sutini podjele rada koja se, naravno, morala shvatiti
296

kao glavni pokreta proizvodnje bogatstva, im je rad bio

spoznat kao sutina privatnog vlasnitva tj. kad se radi o tom

otuenom i ospo- Ijenom obliku ovjekove djelatnosti kao rodne

djelatnosti.
Adam Smith: Podjela rada ne duguje svoje porijeklo

ovjekovoj mudrosti. Ona je nuna, polagana i postepena

konzekvencija sklonosti prema razmjeni i meusobnom
trgovanju proizvodima. Ta sklonost trgovini vjerovatno je nuna
posljedica upotrebe razuma i rijei. Ona je zajednika svim
ljudima i ne nalazi se ni kod jedne ivotinje. ivotinja, im
odraste, ivi oslonjena na samu sebe. ovjeku je neprestano
potrebna potpora drugih i uzalud bi je oekivao samo od njihove
dobre volje. Bit e mnogo sigurnije obratiti se njihovom linom
interesu i uvjeriti ih, da njihova vlastita korist trai da ine to
to on od njih eli. Kod drugih ljudi mi se ne obraamo na
njihovu ovjenost, nego na njihov egoizam; mi im nikada ne
govorimo o naim potrebama, nego uvijek o njihovoj koristi.
Budui da razmjenom, trgovinom, prodajom dobivamo veinu
dobrih usluga koje su nam uzajamno potrebne, to je ta
dispozicija za trgovanje i uzrokovala podjelu rada. Npr. u
plemenu lovaca ili pastira pojedinac pravi lukove i strijele bre i
vjetije nego drugi. On esto zamjenjuje sa svojim drugovima tu
vrstu proizvoda za stoku i divlja, te uskoro primjeuje da
posljednje moe lake pribaviti pomou toga sredstva, nego kad
bi sam iao u lov. Iz sebinog rauna, dakle, on od proizvodnje
lukova itd. stvara svoje glavno zanimanje. Razlika prirodnih
talenata meu individuama nije toliko uzrok, koliko posljedica
podjele r a d a . . . Bez ovjekove dispozicije za trgovinom i
razmjenom svaki bi bio obavezan da sam sebi pravi sve
potrebno za ivot i ivotnu udobnost. Svaki bi imao da ispuni
isti dnevni rad, i ne bi dolo do one velike razlike meu
zanimanjima, koja jedino moe proizvesti veliku razliku meu
talentima. Kao to ta sklonost prema razmjeni proizvodi meu
ljudima razliitost talenta, tako opet ta ista sklonost ini tu
razliitost korisnom. Mnoge rase ivotinja, iako iste vrste,
dobile su od prirode razliite karaktere, koji su s obzirom na
njihove sklonosti oitiji, nego to se to moe opaziti kod
neobrazovanih ljudi. Filozof po prirodi nije ni upola tako razliit
od nosaa vrea po talentu i inteligenciji, kao to je domai pas
od hrta, hrt Od prepeliara, a ovaj od ovarskog psa. Te razliite
rase ivotinja, iako iste vrste, ipak nisu jedne drugima ni od
297

kakve koristi. Pas uvar ne moe nita dodati prednosti svoje

snage na taj nain, da se moda poslui okretnou hrta itd.
Djelovanja tih razliitih talenata ili stupnjeva inteligencije ne
mogu se spojiti zajedno zbog pomanjkanja sposobnosti ili
sklonosti prema trgovini i razmjeni, i ne mogu uope nita
pridonijeti koristi ili zajednikoj udobnosti vrste. Svaka ivotinja
mora izdravati i tititi samu sebe, nezavisno od drugih ona ne
moe imati ni najmanju korist od razliitosti talenata koje je
priroda razdijelila meu one koje su njoj sline. Meu ljudima,
naprotiv meusobno postaju korisni najrazliitiji talenti, jer
razliiti proizvodi svake od njihovih pojedinih industrijskih
grana skupljeni su, tako rei, u zajedniku masu, pomou te
ope sklonosti trgovini i razmjeni, gdje svaki ovjek, prema
svojim potrebama, moe kupiti jedan dio industrijskih
proizvoda drugih ljudi. Budui da ta sklonost prema razmjeni
daje podjeli rada njeno porijeklo, to je konzekventno porast te
podjele uvijek ogranien1 proirenjem sposobnosti za
razmjenjivanjem, ili drugim rijeima, proirenjem trita. Ako je
trite veoma malo, nitko nee biti tako hrabar da se potpuno
preda jednom zanimanju, zbog nemogunosti da viak proizvoda
svoga rada koji prelazi njegovu vlastitu potronju, zamijeni za
isti viak proizvoda rada drugoga, koji bi elio pribaviti . . . U
razvijenom stanju: Svaki ovjek se izdrava od echanges,
razmjene i postaje neka vrst trgovca, a samo drutvo je zapravo
drutvo koje se bavi trgovinom. (Vidi Destutt de Tracy: drutvo
je niz uzajamnih razmjena, u commerce je cjelokupna sutina
drutva.) Akumulacija kapitala raste s podjelom rada i obrnuto
Toliko Adam Smith.
Kad bi svaka porodica proizvodila totalitet predmeta svoje
potronje, moglo bi se drutvo odrati, iako se ne bi ostvarila
nijedna vrsta razmjene; razmjena je neophodna u razvijenom
stanju naeg drutva, ali nije fundamentalna; podjela rada je
vjeta primjena ovjekovih snaga, ona, dakle, umnoava
proizvode drutva, njegovu mo i njegove uitke, ali ona liava i
smanjuje sposobnost svakog ovjeka, uzetog individualno.
Proizvodnja se ne moe odrati bez razmjene. ______________
Toliko J. B. Say.
ovjeku inherentne snage jesu: njegova inteligencija i
njegova fizika sklonost za rad; one, koje svoje porijeklo vode iz
drutvenog stanja, sastoje se: u sposobnosti da se podijeli rad i
da se razdijele razliiti radovi meu razliite ljude ... i u
298

mogunosti da se razmjene uzajamne usluge i proizvodi koji

konstituiraju ta sredstva. Motiv, zato jedan ovjek posveuje
drugome svoje usluge, jest egoizam ovjek zahtijeva rekompenzaeiju za usluge uinjene drugome. Pravo ekskluzivnog
privatnog vlasnitva je neophodno da bi se uspostavila
razmjena meu ljudima. Razmjena i podjela rada uzajamno se
uvjetuju. Toliko Skarbek.
Mili prikazuje razvijenu razmjenu, trgovinu, kao posljedicu

podjele rada.

ovjekova djelatnost moe se svesti na vrlo jednostavne

elemente. On uistinu ne moe initi nita vie, nego proizvoditi
kretanje; on moe kretati stvari da bi ih meusobno udaljio ili
pribliio; svojstva materije ine ostalo. Kod primjene rada i
strojeva esto nalazimo da se uinak moe uveati vjetom
raspodjelom, odvajanjem operacija koje se suprotstavljaju, i
spajanjem svih onih koje se na neki nain mogu uzajamno
dopunjavati. Budui da ljudi openito ne mogu izvravati mnogo
razliitih operacija s istom brzinom i spretnou, kao to im
navika stvara tu sposobnost za vrenje manjeg broja operacija
onda je uvijek korisno, koliko je mogue, ograniiti broj
operacija koje se povjeravaju svakom individuumu. Za
podjelu rada ili raspodjelu ovjekovih snaga i strojeva na
najkorisniji nain nuno je, u mnogo sluajeva, raditi u velikim
razmjerima, drugim rijeima, proizvoditi bogatstva u velikim
masama. Ova prednost je osnova nastajanja velikih
manufaktura, od kojih esto jedan mali broj koji je osnovan pod
povoljnim uvjetima, katkad snabdijeva ne samo jednu jedinu,
nego vie zemalja kvantitetom tamo zahtijeva- nih predmeta
koje one proizvode. Toliko Mili.
Ali cjelokupna moderna nacionalna ekonomija slae se u
tome, da se podjela rada i bogatstvo proizvodnje, podjela rada i
akumulacija kapitala uzajamno uvjetuju i da osloboeno, samom
sebi preputeno privatno vlasnitvo moe samo proizvesti
najkorisniju i najobu- hvatniju podjelu rada.
Izlaganje Adama Smitha moe se rezimirati u slijedeem:
podjela rada daje radu beskonanu proizvodnu sposobnost. Ona
je osnovana na sklonosti prema razmjeni i trgovini, specifino
ljudskoj sklonosti, koja vje- rovatno nije uvjetovana sluajno,
nego upotrebom razuma i jezika. Motiv onoga koji razmjenjuje
nije ovjenost, nego egoizam. Razliitost ljudskih talenata vie
je posljedica, nego uzrok podjele rada, tj. razmjene. Tek
299

posljednja ini tu razliitost korisnom. Posebna svojstva

razliitih rasa jedne ivotinjske vrste po prirodi su otrija nego
razliitost ljudskih sklonosti i djelatnosti. Ali kako ivotinje ne
mogu razmjenjivati, nijednom ivotinjskom individuumu ne
koristi razliito svojstvo jedne ivotinje iste vrste, ali razliite
rase. ivotinje ne mogu sloiti razliita svojstva svojih vrsta; one
ne mogu nita pridonijeti zajednikoj koristi i udob- nosti svojih
vrsta. Drugaije je kod ovjeka, kod kojeg su uzajamno korisni
najdisparantniji talenti i naini djelatnosti, jer mogu skupiti
svoje razliite proizvode u zajedniku masu, od koje svatko moe
kupovati. Kao to podjela rada proizlazi iz sklonosti prema
razmjeni, tako ona raste i ograniena je proirenjem razmjene,
trita. U razvijenom stanju svaki ovjek je trgovac, drutvo je
trgovako drutvo.
Say smatra razmjenu sluajnom, a ne fundamentalnom.
Drutvo bi bez nje moglo postojati. Ona postaje neophodna u
razvijenom stanju drutva. Meutim, proizvodnja se bez nje ne
bi mogla odrati. Podjela rada je ugodno, korisno sredstvo, vjeta
primjena ljudskih snaga za stvaranje drutvenog bogatstva, ali
ona smanjuje sposobnost svakoga ovjeka, uzetog individualno.
Posljednja primjedba je napredak koji je uinio Say.
Skarbek razlikuje individualne, ovjeku inherentne snage,
inteligencije i fiziku dispoziciju za rad i snage koje su izvedene
iz drutva, razmjenu i podjelu rada, koje se uzajamno uvjetuju.
Ali nuna pretpostavka razmjene jest privatno vlasnitvo.
Skarbek ovdje izraava u objektivnom obliku ono, to Smith,
Say, Ricardo itd. kau, kad egoizam, privatni interes oznauju
kao osnovu

300

razmjene, ili kad trgovanje oznauju kao sutinski i adekvatni oblik razmjene.
Mili prikazuje trgovinu kao posljedicu podjele rada. Ljudska
djelatnost svodi se po njegovu miljenju na mehaniko
kretanje. Podjela rada i primjena strojeva unapreuje bogatstvo
proizvodnje. Svakom ovjeku mora se povjeriti to je mogue
manji krug operacija. Podjela rada i primjena strojeva uvjetuju
sa svoje strane masovnu proizvodnju bogatstva, dakle proizvoda.
To je osnova velikih manufaktura.
Razmatranje podjele rada i razmjene od najveeg je interesa,
jer su oni jasno ospoljeni izrazi ovjekove djelatnosti kao rodne
djelatnosti i ovjekove sutinske snage kao rodne sutinske
snage.
Da se podjela rada i razmjena zasnivaju na privatnom
vlasnitvu, nije nita drugo do tvrdnja da je rad sutina
privatnog vlasnitva, tvrdnja, koju nacionalni ekonomist ne
moe dokazati i koju emo mi dokazati umjesto njega. Ba u
tome, to su podjela rada i razmjena oblici privatnog vlasnitva,
ba u tome lei dvostruki dokaz, s jedne strane taj da ovjekov
ivot treba privatno vlasnitvo za svoje ozbiljenje, a s druge, da
je sada potrebno ukidanje privatnog vlasnitva.
Podjela rada i razmjena dvije su pojave, pri ijem se
razmatranju nacionalni ekonomist hvali drutveno- u svoje
nauke i u jedjiom dahu nesvijesno izgovara protivrjenost svoje
nauke, zasnivanje drutva pomou nedrutvenih posebnih
interesa.
Momenti koje treba da razmotrimo jesu slijedei: prvo,
sklonost prema razmjeni iju osnovu nalazimo u egoizmu
promatra se kao osnova ili uzajamno djelovanje podjele rada.
Say smatra da razmjena nije fundamentalna za sutinu drutva.
Bogatstvo, proizvodnja objanjavaju se podjelom rada i
razmjenom. Priznaje se da podjelom rada individualna
djelatnost osiromauje i da gubi svoju sutinu. Razmjena i
podjela rada priznaju se kao proizvoai velike raznolikosti
ljudskih talenata, raznolikost, koja pomou ovih postaje opet korisna. Skarbek dijeli produkcione ili produktivne sutinske
snage ovjeka na dva dijela, 1. individualne i ovjeku
inherentne, njegova inteligencija i specijalna radna dispozicija
ili sposobnost, 2. one koje su izvedene iz drutva a ne iz
zbiljskog individuuma podjela rada i razmjena. Dalje:
podjela rada je ograniena tritem. - Ljudski rad je

17 Rani radovi

301

jednostavno mehaniko kretanje; glavnu stvar ine materijalna

svojstva predmeta.
Jednom individuumu mora se dodijeliti najmanji mogui broj
operacija. Dijeljenje rada i koncentracija kapitala,
beznaajnost individualne proizvodnje i masovna proizvodnja
bogatstva. Razum slobodnog privatnog vlasnitva u podjeli
rada.
NOVAC

Ako ovjekovi osjeti, strasti itd. nisu samo antropoloka

odreenja u [uem] smislu, nego istinski ontoloka
potvrivanja bia (prirode) i ako se oni zbiljski potvruju
samo na taj nain da je njihov predmet za njih osjetilan, onda
se razumije, 1. da nain njihova potvrivanja nije jedan i
sasvim isti, nego naprotiv, da razliiti naini potvrivanja
ine svojevrsnost njihova postojanja, njihova ivota; nain,
kako predmet postoji za njih, svojevrstan je nain njihova
uitka; 2. tamo, gdje je osjetilno potvrivanje neposredno
ukidanje predmeta u njegovu samostalnom obliku (jelo, pie,
obrada predmeta itd.), to je potvrivanje predmeta; 3. ukoliko
je ovjek ovjean, dakle, ukoliko je i njegov osjet itd. ovjean,
potvrivanje predmeta pomou drugoga, takoer je njegov
vlastiti uitak; 4. tek pomou razvijene industrije, tj. pomou
posredovanja privatnog vlasnitva postaje ontoloko bie
ovjekove strasti kako u svom totalitetu, tako i u svojoj
ljudskosti; dakle, sama nauka o ovjeku je proizvod
praktikog ovjekovog samopotvrivanja; 5. smisao je
privatnog vlasnitva osloboena svoga otuenja
postojanje bitnih predmeta za ovjeka, kako predmeta uitka,
tako i predmeta djelatnosti.
Time, dakle, to posjeduje svojstvo da sve kupuje, time to
posjeduje svojstvo da prisvaja sve predmete, novac je predmet
u eminentnom smislu. Univerzalnost njegova svojstva je
svemo njegova bia; stoga on vai

kao svemono b i e . . . Novac je svodnik izmeu potrebe i

predmeta, izmeu ivota i ovjekova sredstva za ivot. A ono
to mi posreduje moj ivot, to mi posreduje i postojanje drugih
ljudi za mene. To je za mene drugi ovjek.
'
Kod vraga! Naravno, ruke i noge I glava i zadnjica,
to je tvojel- A, ipak, sve to svjee uivam,
Zar je to, stoga, manje moje?
Mogu li platiti est pastuha,
Nisu li njihove snage moje?
Ja jurim i pravi sam ovjek Kao da imam dvaestetir
noge.

Goethe, FAUST (Mephisto)

Shakespeare u Timonu Atenskom:

Zlato? Skupocjeno, blistavo, crveno zlato?
Ne, bogovi! Nisam uzalud preklinjao.
Toliko toga ini crno bijelim, runo lijepim:
Zlo dobrim, staro mladim, plaljivo hrabrim, podlo
plemenitim Ono mami... sveenika od oltara;
Bolesnom otima jastuk ispod glave;
Da, ovaj crveni rob razvezuje i vezuje Posveene veze;
blagosilja proklete;
Kugu ini ljupkom, daje lopovu ast I daje
mu ugled, potovanje i utjecaj U vijeu
senatora; ostarjeloj udovici dovodi mlade
prosce;
Nju, odagnanu s gaenjem iz bolnice, s ranama
otrovnim i gnojnim, pomlauje kao melem,
U majsku mladost. Prokleti metale,
Ti prosta droljo to zavodi ljude I narode.

A neto dalje
Ti slatki kraljeubico, plemeniti raskolnie Sina i oca!
Sjajni oskvrnitelju Najsvetijeg boga himena! hrabri
Marse!
Vjeno cvatui, njeno voljeni zavodnie,
Sto crvenim sjajem topi sveti snijeg
Na istom krilu Dijane! v i d l j i v o b o a n s t v o
to tijesno bratimi n e m o g u n o s t i
I sili ih da se ljube!
Govori svakim jezikom i za svaku svrhu!
O ti, probni kamene srdaca!
Zamisli, buni se rob tvoj, ovjek!

303

U n i t i ih svojom snagom, i razdorom pometi,

Da ivotinje zavladaju ovim svijetom!

Shakespeare izvrsno opisuje sutinu novca. Da bi ga

razumjeli, poinjemo prije svega s izlaganjem Goetheo- va
stava.
to za mene postoji pomou novca, to ja mogu platiti, tj-,
to novac moe kupiti, to sam. ja, sam posjednik novca. Kolika
je snaga novca, tolika je moja snaga. Svojstva novca su moja
njegova posjednika svojstva i sutinske snage. To to ja
jesam i to mogu, nije, dakle, nikako odreeno mojom
individualnou. Ja sam ruan, ali mogu kupiti najljepu enu.
Dakle, ja nisam ruan, jer je djelovanje runoe, njena odbojna
snaga, unitena pomou novca. Ja sam prema svojoj individualnosti hrom, ali mi novac pribavlja 24 noge; dakle, ja
nisam hrom; ja sam rav, nepoten, nesavjestan, glup ovjek,
ali je novac cijenjen, dakle, cijenjen je i njegov posjednik.
Novac je najvie dobro, dakle i njegov posjednik je dobar,
novac me uzdie iznad muke da budem nepoten; dakle
unaprijed se pretpostavlja da sam poten; ja sam bez duha, ali
novac je zbiljski duh svih stvari, kako bi njegov posjednik bio
bez duha? Osim toga, on moe kupiti umne ljude, a onaj koji
ima mo nad umnim ljudima, nije li on umniji od umnih. Ja,
koji pomou novca mogu sve za im ezne ljudsko srce, ne
posjedujem li ja sve ljudske moi! Ne pretvara li dakle moj
novac sve moje nemoi u njihovu suprotnost?
.
Ako je novac veza koja me vezuje uz ljudski ivot, s
drutvom, s prirodom i ljudima, nije li novac veza svih veza!
Ne moe li on razrijeiti i vezati sve veze! Nije li on zato i ope
svojstvo razdvajanja? On je prava moneta razdvajanja, kao to je i

pravo sredstvo veze, galvano-kemijska snaga drutva.

Shakespeare osobito istie dva svojstva novca:

1. On je vidljivo boanstvo, pretvaranje svih ljudskih i
prirodnih svojstava u njihovu suprotnost, opa zamjena i
obrtanje stvari; on bratimi nemogunosti;
2. On je opa prostitutka, opi svodnik ljudi i naroda.
Izopaavanje i zamjenjivanje svih ljudskih i prirodnih
kvaliteta, bratimljenje nemogunosti boanska snaga
1

304

Zahtjev.

novca lei u njegovu biu, kao otuenom, os- poljenom,

ospoljavajuem, rodnom biu ovjeka. On je ospoljena mo
ovjeanstva.

Sto ja ne mogu kao ovjek, dakle, to ne mogu moje

individualne sutinske snage, to mogu pomou novca. Novac,
dakle, ini svaku od tih sutinskih snaga neim, to ona po
sebi nije, tj. njenom suprotnou.
' Ako elim neko jelo ili trebam potanska kola, jer nisam
dovoljno jak da put prijeem pjeke, onda mi novac pribavlja
jelo i potanska kola, tj. on pretvara moje elje iz bia
predodbe, on ih prevodi iz njihovog miljenog, predoenog,
eljenog postojanja u njihovo osjetilno, zbiljsko postojanje, iz
predodbe u ivot, iz predoenog bitka u zbiljski bitak. Kao to
posredovanje [novac] je istinska stvaralaka snaga.
Demande1 postoji isto tako za onoga koji nema novaca, ali
njegov demande je samo bie predodbe, koje na mene, na
treega, na [druge] nema djelovanja, koje nema egzistencije,
dakle, za mene samog ostaje nestvarno, bespredmetno. Razlika
izmeu efektivnog demande koji se bazira na novcu i
neefektivnog koji se bazira na mojoj potrebi, na mojoj strasti,
na mojoj elji itd., jest razlika izmeu bitka i miljenja, izmeu
predodbe koja egzistira samo u meni i predodbe koja je za
mene zbiljski predmet izvan mene.
Ako nemam novaca za putovanje, nemam potrebe, tj.
nemam stvarne i ostvarljive potrebe za putovanjem. Ako
imam sklonost za studiranje, ali nemarna za to novaca, nemam
nikakve sklonosti za studiranje, tj. nemam efikasne, istinske
sklonosti. Naprotiv, ako ja stvarno nemam nikakve sklonosti
za studiranjem, ali imam volje i novaca, onda imam efikasnu
sklonost. Novac kao izvanjsko ope sredstvo i mo, koja ne
proizlazi iz ovjeka kao ovjeka i ljudskog drutva kao
drutva, mo pretvaranja predodbe u zbiljnost i zbiljnost u istu
predodbu, pretvara isto tako zbiljske ljudske i prirodne sutinske
snage u isto apstraktne predodbe, i zato u nesavrenosti,
mune utvare, kao to s druge strane zbiljske nesavrenosti i
utvare, zbiljski nemone sutinske snage individuuma, koje
postoje samo u njegovoj mati, pretvara u zbiljske sutinske
snage i moi. Dakle, ve prema tom odreenju, novac je ope
izopaenje individualnosti, koje obre u njihovu suprotnost i
njihovim svojstvima daje protivrjena svojstva.
305

Kao takva mo koja izopaava, novac se pojavljuje i prema

individuumu i prema drutvenim vezama koje pretendiraju
na to da za sebe budu bie. On pretvara vjernost u nevjernost,
Ijubav u mrnju, mrnju u Ijubav, vrlinu u porok, porok u
vrlinu, slugu u gospodara, gospodara u slugu, glupost u
razumnost, razumnost u glupost.
Budui da novac kao postojei djelotvorni pojam vrijednosti zamjenjuje i razmjenjuje sve stvari, on je opa
zamjena i razmjena svih stvari, dakle izopaeni svijet, zamjena i
razmjena svih prirodnih i ljudskih kvaliteta.
Tko moe kupiti hrabrost, taj je hrabar, ako je i plaljiv.
Budui da se novac razmjenjuje ne samo za odreeni kvalitet,
2a odreenu stvar, za ovjekove sutinske snage, nego za
cjelokupan ljudski i prirodni predmetni svijet, to on dakle
zamjenjuje gledano sa stanovita njegova posjednika
svako svojstvo za svako svojstvo pa takoer i njemu
protivrjeno svoj

306

Zahtjev.

stvo i predmet; on je bratimljenje nemogunosti, on

prisiljava protivrjeno da se ljubi.
Ako pretpostavi ovjeka kao ovjeka, a njegov odnos prema
svijetu kao ljudski odnos, onda moe Ijubav zamijeniti samo
za Ijubav, povjerenje samo za povjerenje itd. Ako eli uivati
u umjetnosti, mora biti umjetniki obrazovan ovjek; ako
eli vriti utjecaj na druge ljude, mora stvarno biti ovjek
koji djeluje potiui i unapreujui na druge ljude. Svaki od
tvojih odnosa prema ovjeku i prema prirodi mora biti
odreeno ispoljavanje tvog zbiljskog individualnog ivota koji
odgovara predmetu tvoje volje. Ako ti voli, a ne izaziva
suprotnu Ijubav, tj. ako tvoja Ijubav kao Ijubav ne izaziva
suprotnu Ijubav, ako kroz ivotno ispoljavanje kao ovjek koji
voli ne postane, voljeni ovjek, onda je tvoja Ijubav nemona,
ona je nesrea.

KRITIKA HEGELOVE DIJALEKTIKE 1

FILOZOFIJE UOPE
6) Moda je na ovoj taki mjesto da se dadu neke napomene kako
za razumijevanje i obrazloenje Hegelove dijalektike uope, tako
osobito o njenom izlaganju u Fenomenologiji i Logici, te napokon
o odnosu novijeg kritikog pokreta prema Hegelu.
Suvremena njemaka kritika toliko se bavila sadrajem staroga
svijeta, njen razvitak proet materijom bio je tako silan, da je
dolazilo do potpunog nekritikog odnoenja prema metodi kritike i
do potpune nesvjesnosti o djelomino formalnom, a u stvari o
sutinskom pitanju: kako se mi odnosimo prema Hegelovoj
dijalektici? Ne- svjesnost u odnosu suvremene kritike prema
Hegelovoj filozofiji uope, a osobito prema dijalektici bila je tako
velika, da su kritiari kao Strauss i Bruno Bauer, prvi potpuno, a
drugi u svojim Synopticima (gdje nasuprot Straussu, umjesto
supstancije apstraktne prirode stavlja samosvijest apstraktnog
ovjeka) i ak u Otkrivenom kranstvu, makar potencijalno, jo
potpuno proeti Hegelovom logikom. Tako se na primjer kae u
Otkrivenom kranstvu: Kao da samosvijest zato, to postavlja
svijet ne postavlja razliku i kao da u tome to proizvodi ne proizvodi
samu sebe, jer opet ukida razliku onoga to je proizvela, budui da
ona sama postoji samo u proizvoenju i u kretanju same sebe kao

da u tom kretanju nema svoj cilj itd., ili: Oni (francuski

materijalisti) nisu jo mogli vidjeti da je kretanje univerzuma tek
kao kretanje sa- mosvijesti postalo zbiljski za sebe i da se spojilo s
njom u jedinstvo. To su izrazi koji se niti svojim jezikom ne
razlikuju od Hegelova shvaanja, nego ga naprotiv doslovno
ponavljaju.
Koliko su ti ljudi za vrijeme akta kritike bili vrlo malo
svijesni (Bauer, Synoptici) svog odnose prema Hegelovoj
dijalektici, i kako je neznatno porasla njihova svjesnost
poslije materijalne kritike, dokazuje Bauer, kad u svojoj
Dobroj stvari slobode, neskromno pitanje gosp. Gruppea a
to je s logikom, odbija na taj nain, to ga upuuje na
budue kritiare.
Ali i sada, poto je Feuerbach kako u svojim Tezama
u Anecdota, tako i opirno u Filozofiji budunosti, oborio
u zametku staru dijalektiku ^filozofiju poto je naprotiv
spomenuta kritika, koja nije znala izvriti to djelo, nego je
naprotiv vidjela da je djelo izvreno, proglasila sebe istom,
odlunom, apsolutnom kritikom, koja je sa sobom na istu,
poto je u svojoj spiritualistikoj nadutosti cjelokupno
historijsko kretanje svela na odnos ostalog svijeta koji,
njoj nasuprot, pada pod kategoriju mase prema samoj
sebi i sve dogmatske suprotnosti na jednu dogmatsku
suprotnost izmeu svoje vlastite mudrosti i gluposti svijeta,
izmeu kritikog Krista i ovjeanstva kao gomile, poto je
svoju vrlinu dokazala svakog dana i svakog sata na tuposti
mase, poto je konano kritiki sudnji dan najavila govorei
da se pribliava dan, kada e se cjelokupno propadajue
ovjeanstvo okupiti oko nje da e ga ona razdijeliti u
grupe, a svaka e posebna gomila dobiti svoj testimonium
paupertatis,70 poto je objavila svoju uzvienost nad ljudskim
osjetima, kao i nad svijetom, nad kojim ona vlada u uzvienoj
osam- ljenosti, doputa da se samo s vremena na vrijeme s
njenih sarkastinih usana zaori grohotan smijeh olimpijskih
bogova nakon svega toga zabavnog ponaanja idealizma
(mladohegelovstva) koji izdie u obliku kritike, taj idealizam
nije izgovorio ni slutnju, da treba
kritiki razraunati sa svojom majkom, Hegelovom dijalektikom,

70

308

potvrdu o siromatvu

tovie, nije znao pokazati ak ni kritiki odnos prema

Feuerbachovoj dijalektici. To je potpuno nekritino dranje prema
samome sebi.
Feuerbach je jedini koji se ozbiljno, kritiki odnosi prema
Hegelovoj dijalektici i koji je uinio istinska otkria na tom
podruju, on je uope pravi pobjednik nad starom filozofijom.
Veliina djela i neujna jednostavnost kojom ih daje svijetu, stoje u
udesnoj suprotnosti prema ponaanju drugih.
Veliko Feuerbachovo djelo jest: 1. dokaz da filozofija nije nita
drugo do religija stavljena u misli i misaono izvedena; dakle, isto
tako treba osuditi drugi oblik i nain postojanja otuenja ovjekova
bia.
2. Zasnivanje istinskog materijalizma i realne nauke na taj nain,
to Feuerbach drutveni odnos ovjeka prema ovjeku ini isto
tako osnovnim principom teorije;
3. u tome, to negaciji negacije koja tvrdi da je apsolutno
pozitivno, suprotstavlja pozitivno koje se osniva na samom sebi i
koje je pozitivno osnovano na samom sebi.
Feuerbach objanjava Hegelovu dijalektiku (i na taj nain
zasniva polazak od pozitivnoga, od osjetilno- -izvjesnoga) na
slijedei nain;
Hegel polazi od otuenja supstancije (logiki: beskrajnog,
apstraktno opeg), od apsolutne i fiksirane apstrakcije tj.
popularno izraeno, on polazi od religije i teologije.
Drugo: On ukida beskrajno, postavlja zbiljsko, osje- tilno, realno,
konano, posebno, (filozofija, ukidanje religije i teologije).
Tree: On ponovo ukida pozitivno, uspostavlja opet apstrakciju,
beskrajno. Ponovno uspostavljenje religije i teologije.
Feuerbach, dakle, shvaa negaciju negacije samo kao
protivrjenost filozofije sa samom sobom, kao filozofiju koja
potvruje teologiju (transcendenciju itd.), poto ju je negirala, dakle,
potvruje ju nasuprot samoj sebi.
Pozicija ili samopotvrivanje i samoafirmiranje koje lei u
negaciji negacije, shvaena je kao pozicija koja samoj sebi jo nije
sigurna, te je stoga proeta svojom suprotnou, koja sumnja u samu
sebe i zato treba dokaz, koja sebe, dakle, ne dokazuje pomou svog
postojanja, nego je shvaena kao jo nepriznata pozicija i stoga joj se
direktno i neposredovano suprotstavlja pozicija osjetilno izvjesna,
koja se osniva na samoj sebi.
Ali time to je Hegel shvatio negaciju negacije s obzirom na
pozitivan odnos koji u njoj lei, kao istinski i jedino pozitivno - s
309

obzirom na negativan odnos koji u njoj lei, kao jedini istinski akt i
akt samo- potvrivanja svega bitka on je naao samo apstraktan,
logian, spekulavan izraz za kretanje historije, koja jo nije zbiljska
ovjekova historija kao pretpostavljenog subjekta, nego je tek akt
proizvoenja, historija nastajanja ovjeka. Mi emo objasniti
nasuprot modernoj kritici kako apstraktan oblik, tako i razliku koju
to kretanje ima kod Hegela prema istom procesu u Feuerbachovoj
Sutini kranstva, ili tovie, kritiki oblik toga kod Hegela jo
nekritikog kretanja.
Jedan pogled na Hegelov sistem. Mora se poeti s Hegelovom
Fenomenologijom, pravim rodnim mjestom i tajnom Hegelove
filozofije.
FENOMENOLOGIJA. A) SAMOSVIJEST

I. Svijest. a) Osjetilna izvjesnost ili Ovo (das Dieses) i mnijenje.

yS) Opaanje ili stvar sa svojim svojstvima i obmcPna. y) Sila i
razum, pojava i nadosjetilni svijet.
II. Samosvijest. Istina vlastite izvjesnosti, a) Samostalnost i
nesamostalnost samosvijesti, vladanje i ropstvo. b) Sloboda
samosvijesti. Stoicizam, skepticizam nesretna svijest.
III. Vm. Izvjesnost i istina uma. a) Um koji promatra;
promatranje prirode i samosvijesti. b) Ozbiljenje umne samosvijesti
pomou sebe same. Zadovoljstvo i nunost. Zakon srca i ludilo
tatine. Vrlina i svjetski tok. c) Individualnost koja je sebi realna po
sebi i za sebe. Duhovno carstvo ivotinja i prevara, ili stvar sama.
Zakonodavni um. Um koji ispituje zakone.
B) DUH

I. Istinski duh: udorednost (Sittlichkeit). II. Sebi otueni duh,

obrazovanost. III. Duh koji je siguran u sebe, moral (Moralitat).
C) RELIGIJA

Prirodna, religija umjetnosti, objavljena religija.

D) APSOLUTNO ZNANJE

310

Kao to Hegelova Enciklopedija poinje Logikom sa istom

spekulativnom milju i zavrava apsolutnim znanjem, samosvjesnim
filozofskim ili apsolutnim duhom koji shvaa samog sebe, tj.
nadljudskim, apstraktnim duhom tako cijela Enciklopedija nije
nita drugo do razvijena sutina filozofskog duha,71 njegovo samoopredmeivanje; kao to filozofski duh nije nita drugo do otueni
duh svijeta koji se unutar svog samootuenja shvaa misaono, tj.
apstraktno. Logika novac duha, spekulativna, misaona vrijednost
ovjeka i prirode njihovo bie koje je postalo sasvm ravnoduno
prema svakom zbiljskom odreenju i zato nezbiljsko ospo- Ijeno
miljenje koje stoga apstrahira od prirode i zbiljskog ovjeka;
apstraktno miljenje. Spoljanjost tog apstraktnog miljenja... priroda,
kakva je za to apstraktno miljenje. Ona mu je spoljanja, njegov
samo- gubitak; a on je shvaa i spoljanje, kao apstraktnu misao, ali
kao ospoljeno apstraktno miljenje napokon
duh, to miljenje koje se vraa u svoje vlasiito mjesto roenja,
koje jo uvijek za sebe vai kao antropoloki, fenomenoloki,
psiholoki, moralni, umjetniko-religiozni duh, dok se napokon
ne nae i ne odnosi kao apsolutno znanje u apsolutnom, tj.
apstraktnom duhu, i ne primi svoje svjesno i njemu
odgovarajue postojanje. Jer nje-' govo zbiljsko postojanje jest
apstrakcija.

Dvostruka greka kod Hegela.

Prvo se najjasnije ispoljava u Fenomenologiji kao rodnom
mjestu Hegelove filozofije. Ako je on, na primjer, shvatio
bogatstvo, dravnu mo itd. kao ovjekovu biu otuena bia,
onda se to dogaa samo u njihovu misaonom obliku . . . Oni su
misaona bia stoga samo otuenje istog, tj. apstraktnog
filozofskog miljenja. Zato cjelokupno kretanje zavrava s
apsolutnim znanjem. Od ega su otueni ti predmeti i kome se
suprotstavljaju s prisvajanjem zbiljnosti, to je upravo
apstraktno miljenje. Filozof uzima sebe dakle opet
apstraktan oblik otuena ovjeka kao mjerilo otuena svijeta..
Cjelokupna historija ospoljenja i cjelokupno vraanje ospoljenja nije
stoga nita drugo do historija proizvodnje apstraktnog, tj.
apsolutnog miljenja, logikog spekulativnog miljenja. Otuenje,
koje je stoga pravi interes tog ospoljenja i ukidanje tog
71 Feuerbach shvaa jo negaciju negacije, konkretan pojam kao miljenje koje
se prevazilazi u miljenju, i kao miljenje koje eli biti neposredno opaanje,
priroda, zbiljnost.

311

ospoljenja jest suprotnost izmeu po sebi i za sebe, izmeu svijesti

i samosvijesti, izmeu objekta i subjekta, tj. suprotnost apstraktnog
miljenja i osjetilne zbiljnosti ili zbiljske osjetilnosti unutar
same misli. Sve ostale suprotnosti i krptanja tih suprotnosti su
samo privid, omota, egzo- terian oblik tih jedinih interesantnih
suprotnosti, koje sainjavaju smisao drugih profanih suprotnosti.
Ono to je shvaeno kao postavljeno bie otuenja koje treba
ukinuti, nije to, to se ovjekovo bie u suprotnosti prema
samome sebi opredmeuje neljudski, nego to se opredmeuje u razlici
od apstraktnog miljenja i u suprotnosti prema njemu.
Prisvajanje ovjekovih sutinskih snaga koje su postale
predmeti i tui predmeti, jest dakle, prvo, samo tahVO Prisvaianie koje
se odvija u svijesti, u istom miljenju, tj. u apstrakciji prisvajanje tih
predmeta kao

312

misli i kretanje misli zbog ega ve u Fenomenologiji

usprkos njenom posve negativnom i kritikom obliku i usprkos

kritici koja je u njoj stvarno sadrana i koja esto anticipira kasniji
razvitak nekritiki poziti- vizam, a isto tako nekritiki idealizam
kasnijih Hege- lovih djela to filozofsko rastvaranje i ponovno
uspostavljanje postojee empirije lei latentno, postoji kao klica,
kao potencija, kao tajna. Drugo. Prisvajanje predmetnog svijeta za
ovjeka npr. spoznaja da osjetilna svijest nije apstraktno osjetilna
svijest ne^o ljudski osietilna svijest, da su religija, bogatstvo itd.
samo otuena zbiljnost ovjekova opredmeivanja, ovjekove
sutinske snage pretvorene u djelo i stoga samo put prema istinskoj
ljudskoj zbiljnosti to prisvaianie ili shvaanje toga procesa
pokazuje se stoga kod Heeela tako, da su osjetilnost, relipija, dravna
mo itd. duhovna bia jer je samo duh istinska sutina ovjeka, a
istinski oblik duha je mislei duh, logiki, spekulativni duh. Ljudskost
prirode i ljudskost historijom proizvedene prirode, ljudskost
ovjekovih proizvoda, pokazuje se u tome, to su oni proizvodi
apstraktnog duha i utoliko, dakle, duhovni momenti, misaona bia.
Stoga je Fenomenologija skrivena, sama sebi jo neiasna i
mistificirajua kritika; ali ukoliko ona fiksira otuenje ovjeka iako
se ovjek pojavljuje samo u obliku duha u nioj su skriveni svi
elementi kritike i esto ve pripravljeni i izraeni na nain koii daleko
nadvisuje Hegelove stajalite. Nesretna svijest, potena svijest,
borba plemenite i podle svijesti itd., itd., ti pojedini odsjeci
sadravaju kritike elemente ali jo u otuenu obliku itavih
sfera, kao relieije, drave, graanskog ivota itd. Dakle, kao to je
bie, predmet kao misaono bie, tako je subjekt uvijek svijest ili
samosvijest, ili, tovie, predmet se pojavljuje samo kao apstraktna
sviiest, a ovjek samo kao samosvijest, stoga su razliiti oblici otuenja
koji se pojavljuju, samo razliiti oblici svijesti i samosvijesti. Kao to
je apstraktna svijest po sebi kakvom je predmet shvaen samo
momenat razlikovanja samosvijesti tako se kao rezultat kretanja
pojavljuje identitet samosvijesti sa svijeu, apsolutno znanje,
kretanje apstraktnog miljenja koje se vie ne dogaa prema
spoljanosti, nego samo jo u samom sebi, tj. rezultat je dijalektika
istog miljenja.
Veliko u Hegelovoj Fenomenologiji i njenom konanom rezultatu
dijalektici negativiteta kao principu koji pokree i proizvodi
jest, dakle, to, to Hegel samostvaranje ovjeka shvaa kao proces,
opredmeenje kao raspredmeenje (Entgegenstandlichung), kao
ospo- ljenje i kao ukidanje toga ospoljenja; dakle, to shvaa sutinu
313

rada, a predmetnog ovjeka, istinskog ovjeka, jer je zbiljski, shvaa

kao rezultat svoga vlastitog rada. Zbiljsko, djelatno ovjekovo odnoenje

prema sebi kao rodnom biu, ili njegovo odjelotvorenje kao zbiljskog
rodnog bia, tj. kao ljudskog bia, mogue je samo na taj nain, da
sve svoje rodne snage zaista ispolji to je opet mogue samo
zajednikim djelovanjem ljudi, samo kao rezultat historije da se
prema njima odnosi kao prema predmetima, to je napokon opet
mogue samo u obliku otuenja.
Hegelovu jednostranost i granicu mi emo iscrpno prikazati na
zavrnom poglavlju Fenomenologije, apsolutnom znanju -
poglavlju, koje sadri kako saeti duh Fenomenologije i njen odnos
preijna spekulativnoj dijalektici, tako i Hegelovu svijest o obima i
njihov uzajamni odnos.
Privremeno anticipirajmo jo samo slijedee: Hegel stoji na
stajalitu moderne nacionalne ekonomije. On shvaa rad kao sutinu,
kao sutinu ovjeka koja se obistinjuje; on vidi samo pozitivnu
stranu rada, a ne njegovu negativnu stranu. Rad je postajanje ovjeka
za sebe unutar ospoljenja ili ospoljeni ovjek. Rad, koji Heleg jedino
pozna i priznaje, apstraktno je duhovan. Dakle, to uope ini sutinu
filozofije, ospoljenje ovjeka koji sebe zna, ili ospoljena znanost koja sebe
misli, to Hegel shvaa kao njenu sutinu i moe stoga, nasuprot
prethodnoj filozofiji, saeti njene pojedine momente i svoju filozofiju
prikazati kao pravu filozofiju. to su uinil drugi filozofi da
pojedine momente prirode i ovjekova ivota shvaaju kao momente
samosvijesti, i to apstraktne samosvijesti to Hegel zna iz
djelovanja filozofije, stoga je njegova znanost apsolutna.
Prijeimo sada na na predmet.
Apsolutno znanje. Posljednje poglavlje Fenomenologije.
Glavno je da predmet svijesti nije nita drugo do samosvijest ili da
je predmet samo opredmeena samosvijest, samosvijest kao predmet.
(Postavljanje ovjeka
samosvijest.)
Stoga treba prevladati predmet svijesti. Predmetnost kao takva
tretira se kao otueni ovjekov odnos koji ne odgovara ovjekovoj
sutini, samosvijesti. Ponovno prisvajanje predmetnog ovjekova bia
koje je proizvedeno kao tue pod odreenjem otuenja, ne znai,
samo ukidanje otuenja, nego i ukidanje predmetnosti, dakle, da se
ovjeka smatra ne-predmetnim, spiritua- listikim biem.
Kretanje prevladavanja predmeta svijesti Hegel opisuje na ovaj
nain:
Predmet se ne pokazuje samo kao vraanje u vla- stitost (to je po
314

Hegelu jednostrano razumijevanje koje shvaa samo jednu stranu

onog kretanja). ovjek se izjednaava s vlastitou. Vlastitost,
meutim, jest apstraktno shvaen i pomou apstrakcije proizveden
ovjek. ovjek je vlastit (selbstisch). Njegovo oko, njegovo uho itd.
vlastito je; svaka od njegovih sutinskih snaga ima u njemu svojstvo
vlastitosti. Ali je zato sasvim pogreno rei: samosvijest ima oko, uho,
sutinsku snagu. Samosvijest je, naprotiv, kvalitet ovjekove prirode, ovjekova oka itd., ovjekova priroda nije kvalitet samosvijesti.
Za sebe apstrahirana i fiksirana vlastitost jest ovjek kao
apstraktan egoist, u svojoj istoj apstrakciji do miljenja uzdignuti
egoizam (Na ovo emo se vratiti kasnije.)
Ljudsko bie, ovjek, za Hegela je isto to i samosvijest. Stoga je
svako otuenje ovjekova bia samo otuenje samosvijesti. Otuenje
samosvijesti nije izraz zbiljskog otuenja ovjekova bia, izraz, koji se
odraava u znanju i miljenju. Naprotiv, zbiljsko otuenje koje se
realno pojavljuje, jest prema svojoj najunutranijoj skrivenoj sutini
a njega je osvijetlila tek filozofija samo pojava otuenja zbiljskog
ovjekova bia, samosvijesti. Nauka koja to obuhvaa zove se zato fenomenologija. Zato se svako ponovno prisvajanje otuenog predmetnog
bia pojavljuje kao njegovo ukljuivanje u samosvijest; ovjek koji je
ovladao svojim biem, samo je samosvijest koja je ovladala
predmetnim biem, stoga je povratak predmeta u vlastitost ponovno
pri- svaj anj e predmeta.
Prevladavanje predmeta svijesti svestrano izraeno, jest; 1. da se
predmet kao takav prikazuje svijesti kao iezavajui; 2. da je
ospoljenje samosvijesti ono koje postavlja predmetnost; 3. da to
ospoljenje nema samo negativno, nego i pozitivno znaenje; 4. da ga
nema samo za nas ili po sebi, nego za svijest samu; 5. negativan
elemenat predmeta ili njegovo ukidanje samog sebe ima za nju, na taj
nain pozitivno znaenje, ili, ona zna njegovu nitavnost na taj nain,
da se sama ospoljava, jer u tom ospoljavanju ona postavlja sebe kao
predmet ili predmet kao sebe samu zbog nerazdvojnog jedinstva
bitka za sebe. 6. S druge strane ovdje se istovremeno nalazi taj drugi
momenat, da je to ospoljenje i predmetnost upravo tako i ukinula i
vratila u sebe, dakle postoji kod sebe u svom drugo- bitku kao takvom. 7.
To je kretanje svijesti i to je zato totalitet njenih momenata. 8. Ona
se isto tako mora odnositi k predmetu u skladu s totalitetom svojih
odreenja i shvatiti ga prema svakom od njih. Ovaj totalitet njenih
odreenja ini predmet po sebi duhovnim biem, a za svijest to postaje
uistinu pomou shvaanja svakog pojedinano od njih kao vlastitosti,
ili pomou gore naznaenog duhovnog odnoenja prema njima.

17 Rani radovi

315

ad 1. Da se predmet kao takav prikazuje svijesti kao

iezavajui, jest gore spomenuti povratak predmeta u vlastitost.
ad 2. Ospoljenje samosvijesti postavlja predmetnost (Dingheit). Budui
da je ovjek = samosvijest, to je

316

njegovo ospoljeno predmetno bie ili -predmetnost (to, to

je za njega predmet, a predmet je uistinu sam6 za njega, to je
njemu sutinski predmet, to je dakle njegovo predmetno bie.
Budui da ni zbiljski ovjek kao takav, pa zato ni priroda
ovjek je ovjena priroda nije uinjen subjektom, nego samo
ovjekova apstrakcija, samosvijest, to predmetnost moe biti
samo ospoljena samosvijest) jednaka ospoljenoj samosvijesti, a
predmetnost je postavljena tim ospoljenjem. Sasvim je prirodno
da ivo, prirodno bie, obdareno i opskrbljeno s predmetnim, tj.
materijalnim sutinskim snagama ima isto tako zbiljske
prirodne predmete svog bia, kao to i njegovo samoospoljenje
znai postavljanje zbiljskog predmetnog svijeta, ali uo bliku
spoljanosti, svijeta koji dakle ne pripada njegovu biu, koji mu
je nadmoan, Nema tu nieg neshvatljivog i zagonetnog.
Naprotiv, suprotno bi bilo zagonetno. Ali isto je tako jasno da
samosvijest, tj. njeno ospoljenje moe postaviti samo
predmetnost, tj. opet samo apstraktnu stvar, stvar apstrakcije, a
nikakav zbiljski predmet. Stoga je nadalje, jasno, da
predmetnost u odnosu na samosvijest nije uope nita
samostalno, sutinsko, nego obino stvorenje, neto, to ona
postavlja, a to postavljeno umjesto da se samo potvruje, samo je
potvrivanje akta postavljanja koji u jednom momentu fiksira
svoju energiju kao proizvod i dodjeljuje mu prividno ali samo
za momenat ulogu samostalnog, zbiljskog bia.
Kada zbiljski, tjelesan ovjek koji stoji na vrstoj, okrugloj
zemlji, koji izdie i udie sve prirodne snage, postavlja svoje
zbiljske, predmetne sutinske- snage pomou svog ospoljenja kao
strane predmete, onda to postavljanje nije subjekt; subjektivnost
predmetnih sutinskih snaga je ta, ija akcija mora stoga
takoer biti predmetna. Predmetno "bie djeluje predmetno, a
ono ne bi djelovalo predmetno, kad predmetnost ne bi leala u
njegovu sutinskom odreenju. Ono stvara, postavlja samo
predmete, jer su ga predmeti postavili, jer jS svojim porijeklom
priroda. U aktu postavljanja ono ne pada, dakle, iz svoje iste
djelatnosti u stvaranje predmeta, nego njegov predmetni
proizvod potvruje njegovu predmetnu djelatnost, njegovu djelatnost kao djelatnost predmetnog prirodnog bia.
Ovdje vidimo kako se provedeni naturalizam ili humanizam
razlikuje kako od idealizma, tako i od materijalizma, a
istovremeno je njihova istina koja ih ujedinjuje. Istovremeno
Vidimo kako. je samo naturalizam sposoban da shvati akt
13*

317

svjetske historije.
Iovjek je neposredno prirodno bie. Kao prirodno bie i kao ivo
prirodno bie on je obdaren djelomino prirodnim, ivotnim snagama,
on je djelatno prirodno bie; te snage egzistiraju u njemu kao
sklonosti i sposobnosti, kao nagoni; on je djelomino prirodno, tjelesno, osjetilno, predmetno bie koje trpi, koje je uvjetovano i
ogranieno, kao to su to biljka i ivotinja, tj. predmeti njegovih
nagona postoje izvan njega, kao od njega nezavisni predmeti, ali ti
predmeti su predmeti njegove potrebe, sutinski predmeti koji su
neophodni za manifestiranje i potvrivanje njegovih sutinskih
snaga. Da je ovjek tjelesno, prirodno, ivo, zbiljsko, osjetilno,
predmetno bie, znai da za predmet svoga bia, svog ivotnog
ispoljavanja ima zbiljske, osjetilne predmete, ili, da svoj ivot moe
ispoljavati samo na zbiljskim, osjetilnim predmetima. Biti
predmetan, prirodan, osjetilan, ili imati izvan sebe'predmet,
prirodu, osjetilo, ili za neto tree sam biti predmet, priroda,
osjetilo, to je identino.] Glad je prirodna potreba; da bi se
zadovoljila, da bi se utaila, ona treba dakle prirodu izvan sebe,
predmet izvan sebe. Glad je predmetna potreba tijela za predmetom
koji se nalazi izvan njega, koji je neophodan njegovom integriranju i
ispoljavaju bia. Sunce je predmet biljke, predmet koji joj je
neophodan, koji potvruje njen ivot, kao to je biljka predmet
sunca, ispoljavanje sunane snage koja budi ivot, ispoljavanje
predmetne sutinske snage sunca.
Bie koje svoju prirodu nema izvan sebe, nije prirodno bie, ne
uestvuje u biu prirode. Bie koje nema nikakav predmet izvan
sebe, nije predmetno bie. Bie koje samo nije predmet za tree bie,
nema bie za svoj predmet, tj. ne odnosi se predmetno, njegov

bitak nije predmetan.

Nepredmetno bie je nebie (Unvoesen).
Postavite bie koje ni samo nije predmet niti itna predmet.
Takvo bie bilo bi prvo, jedino bie, izvan njega ne bi egzistiralo
nikakvo bie, ono bi egzistiralo usamljeno i samo. Jer im postoje
predmeti izvan me^e, im ja nisam sam, ja sam drugi, druga
zbiljnost nego predmet izvan mene. Za taj trei predmet ja sam,
dakle, druga zbiljnost nego on, tj. njegov predmet. Bie koje nije
predmet drugog bia, pretpostavlja dakle, da ne postoji nikakvo
predmetno bie. Cim imam jedan predmet, taj predmet ima
mene za predmet. Ali nepredmetno bie je nezbiljsko,
neosjetilno, samo miljeno, tj. satno imaginarno bie, bie
318

apstrakcije. Biti osjetilan, tj. biti zbiljski, znai biti predmet

osjetila, osjetilni predmet, znai dakle imati osjetilne predmete
izvan sebe, imati predmete svoje osjetilnosti. Biti osjetilan znai

trpjeti.

Stoga je ovjek kao predmetno osjetilno bie trpno bie, a

budui da je bie koje osjea svoje patnje, on je strastveno bie.
Strast, passion, je ovjekova sutinska snaga koja energino tei
prema svom predmetu.
[Ali ovjek nije samo prirodno bie, nego ljudsko prirodno
bie, tj. bie koje postoji samo za sebe, stoga rodno bie koje se
kao takvo mora potvrditi i mani- testirati kako u svom bitku,
tako i u svom znanju. Niti su, dakle, ovjekovi predmeti prirodni
predmeti kako su neposredno dati, niti je ovjekovo osjetilo,
kakvo ono jest, neposredno, predmetno, ovjekova osje- tilnost,
ovjekova predmetnost. Priroda ni objektivno ni subjektivno nije
neposredno adekvatno data ovjekovu biu.] A kako sve prirodno
mora nastati, tako i ovjek ima svoj akt nastajanja, historiju,
koja je njemu, meutim, znata i koja je stoga akt nastajanja koji
se kao akt nastajanja svjesno ukida. Historija je prava prirodna
historija ovjeka. (Na to se treba vratiti.)
Tree, budui da je to postavljanje same predmet- nosti samo
privid, akt koji protivrjei sutini iste djelatnosti, ono se mora
ukinuti, predmetnost mora biti negirana.
ad 3, 4, 5, 6; 3. To ospoljenje svijesti nema samo negativno,
nego i pozitivno znaenje i 4. to pozitivno znaenje ne postoji samo
za nas ili po sebi, nego za nju, za samu svijest. 5. Na taj nain
negativan elemenat predmeta ili njegovo ukidanje samog sebe
ima za nju pozitivno znaenje, ili ona zna tu nitavnost na taj
nain, da samu sebe ospoljuje, jer u tom ospoljenju ona zna sebe
kao predmet ili predmet kao sebe samu zbog nerazdvojnog
jedinstva bitka za sebe. 6. S druge strane, ovdje se istovremeno
nalazi taj drugi momenat, da je to ospoljenje i predmetnost isto
tako i ukinula i vratila u sebe, da postoji dakle kod sebe u svom
drugobitku kao takvom.

Ve smo vidjeli, da prisvajanje otuenog predmetnog bia ili

ukidanje predmetnosti pod odreenjem otuenja koje mora ii
od ravnodune tuosti do zbiljskog neprijateljskog otuenja
ima za Helega istovremeno, ili ak uglavnom, znaenje ukidanja
predmetnosti, jer Kamen spoticanja za samosvijet o otuenju nije
odreeni karakter predmeta, nego njegov predmetni karakter.
Stoga je predmet negativno, neto to ukida sama sebe, nitavost.
319

Ta njegova nitavost nema za svijest samo negativno, nego i

pozitivno znaenje, jer je upravo ta nitavost predmeta
samopotvrivanje nepredmetnosti, apstrakcije, njega samoga. Stoga
za samu svijest nitavost predmeta ima pozitivno znaenje, u tom
smislu, to svijest zna da je ta nitavost, predmetno bie, njeno
samoospoljenje; to zna, da nitavnost postoji samo pomou njenog
samoospoljenja...
Nain na koji svijest postoji i kako neto za nju postoji, jest
znanje. Znanje je njen jedini akt. Stoga neto za nju postaje,
ukoliko ona za to neto znade. Znanje je jedino njeno predmetno
odnoenje. Ona sad zna za nitavost predmeta, tj. da predmet
nije od nje razliit, nebitak predmeta na taj nain, to znade
da je predmet njeno samoospoljenje, tj. sebe znanje kao
predmet zna na taj nain to je predmet samo privid predmeta,
obmana, ali da prema svojoj sutina nije nita drugo do samo
znanje koje se sebi samom suprotstavlja, te je stoga sebi
suprotstavilo ni- tavost, neto, to nema nikakvu predmetnost izvan
znanja; ili znanje znade da ono zato to se odnosi prema nekom

predmetu, postoji samo izvan sebe, da se ospoljuje; da se ono samo

sebi pokazuje samo kao predmet ili da ono, to se njemu pokazuje
kao predmet, da je toj ono samo.
S druge strane, kae Hegel, ovdje je sadran istovremeno taj
drugi momenat, da je to ospoljenje i predmetnost ono isto tako
ukinula i vratila u sebe, dakle kod sebe je u svom drugobitku kao
takvom.
U ovom razmatranju sabrali smo sve iluzije spekulacije.
Prvo: Svijest, samosvijest kod sebe je u svom drugobitku kao
takvom. Stoga je ona ili, ako ovdje apstra-r hiramo od Hegelove
apstrakcije i umjesto samosvijesti postavimo samosvijest ovjeka
kod sebe u svom drugobitku kao takvom. U tom lei prvo, da svijest
znanje kao znanje miljenje kao miljenje tei tome, da
bude neposredno drugo sebe same, osje- tilnost, zbiljnost, ivot
miljenje koje se prevazilazi u miljenju (Feuerbach). Ta strana je
sadrana u tome, ukoliko svijest ima svoj poticaj samo kao svijest,
ne na otuenoj predmetnosti, nego na predmetnosti kao takvoj.
Drugo, u tome je sadrano, da samosvjestan ovjek, ukoliko je
duhovni svijet ili ope duhovno postojanje svog svijeta spoznao
i ukinuo kao samoospoljenje, on isti svijet ipak ponovo potvruje u
tom ospoljenom obliku i smatra ga svojim istinskim postojanjem,
ponovo ga uspostavlja i tei tome da bude kod sebe u svom drugobitku
kao takvom, dakle nakon prevladavanja, npr. religije, nakon
320

spoznaje religije kao proizvoda samo- ospoljenja, ipak se nalazi

potvren u religiji kao religiji. Tu je korijen krivog Hegelovog
pozitivizma ili njegova samo prividnog kriticizma, to Feuerbach
oznauje kao postavljanje, negiranje i uspostavljanje religije ili
teologije a to, meutim, treba shvatiti openitije. Dakle, um je
kod sebe u neumu kao neumu. ovjek koji je spoznao da u pravu,
politici itd. vodi ospoljeni ivot, vodi u tom ospoljenom ivotu kao takvom
svoj
istinski
ljudski
ivot.
Samoafirmiranje
i
samopotvrivanje u protivrjenosti sa samim sobom, kako sa
znanjem, tako i sa sutinom predmeta, jest, dakle, istinsko znanje i
istinski ivot.
O nekoj Hegelovoj akomodaciji prema religiji, dravi itd. ne
moe vie biti govora, jer je ta la, la njegova progresa.
Ako znam da je religija ospoljena ovjekova samosvijest, onda
znam da se u njoj kao religiji ne potvruje moja samosvijest, nego
moja ospoljena samosvijest. Onda znam, dakle, da se moja
samosvijest koja pripada sebi, svom biu, ne potvruje u religiji,
nego naprotiv u unitenoj, ukinutoj religiji.
Stoga negacija negacije nije kod Hegela potvrivanje istinskog
bia ba pomou negacije prividnog bia, nego potvrivanjem
prividnog bia ili bia otuenog u svom poricanju ili poricanje tog
prividnog bia kao predmetnog bia koje postoji izvan ovjeka i koje
je od njega nezavisno, te njegovo pretvaranje u subjekt.
Stoga svojevrsnu ulogu igra ukidanje gdje su povezani poticanje
i ouvanje, potvrivanje.
Tako npr. u Hegelovoj filozofiji prava ukinuto privatno pravo
jednako je moralu, prevladani moral jednak je porodici, prevladana
prodica jednaka je graanskom drutvu, prnvladano graansko
drutvo jednako je dravi, prevladana drava jednaka je svjetskoj
historiji. U zbiljnosti, privatno pravo, moral, porodica, graansko
drutvo, drava itd., i dalje postoje, samo su postali momenti,
egzistencije i naini postojanja ovjeka, koji ne vrijede izolirano, koji
se uzajamno unitavaju i proizvode itd. Momenti kretanja.
Ta njihova pokretna sutina skrivena je u njihovoj zbiljskoj
egzistenciji. Ona se manifestira, oituje tek u miljenju, u filozofiji, i
zato je moje pravo religiozno postojanje moje filozofsko-religijsko
postojanje, moje pravo politiko postojanje, moje filozofsko pravno
postojanje, moje pravo prirodno postojanje filozofsko-pri- rodno
postojanje, moje pravo umjetniko postojanje filozofsko-umjetniko
postojanje, moje pravo ljudsko postojanje moje filozofsko postojanje.
Isto tako, prava egzistencija religije, drave, prirode, umjetnosti
321

jest: filozofija religije, prirode, drave, umjetnosti. Meutim ako je

samo filozofija religije itd. za mene pravo postojanje religije, onda
sam ja takoer istinski religiozan samo kao filozof religije i tako
poriem zbiljsku religioznost i zbiljski religioznog ovjeka. Ali ja ih
istovremeno potvrujem, djelomino unutar svog vlastitog postojanja
ili unutar tueg postojanja koje im suprotstavljam, jer ono je samo
njihov filozofski izraz, a djelomino u njihovu svojevrsnom
prvobitnom obliku, jer su u mojim oima samo prividni drugobitak,
alegorije, pod osjetilnim velom skriveni oblici njihova vlastitog,
istinskog, tj. moga filozofskog postojanja.
Isto je tako ukinuti kvalitet jednak kvantitetu, ukinuti kvantitet
jednak je mjeri, ukinuta mjera jednaka je sutini, ukinuta sutina
jednaka je pojavi, ukinuta pojava jednaka je zbiljnosti, ukinuta
zbiljnost jednaka je pojmu, ukinuti pojam jednak je objektivnosti,
ukinuta objektivnost jednaka je apsolutnoj ideji, ukinuta apsolutna
ideja jednaka je prirodi, ukinuta priroda jednaka je subjektivnom
duhu, ukinuti subjektivni duh jednak je moralnom objektivnom
duhu, ukinuti moralni duh jednak je umjetnosti, ukinuta umjetnost
jednaka je religiji, ukinuta religija jednaka je apsolutnom znanju.
S jedne strane, to ukidanje je ukidanje miljenog bia, dakle
miljeno privatno vlasnitvo ukida se u mislima morala. A budui da
miljenje uobraava da je neposredno drugo sebe sama, osjetilna
zbiljnost, te da njegova akcija dakako vrijedi i kao osjetilna zbiljska
akcija, onda to misaono ukidanje, koje svoj predmet u zbiljnosti
ostavlja, vjeruje da ga je zbiljski prevladalo; s druge strane, budui
da je sam predmet postao za njega misaoni predmet, ono ga stoga i
u svojoj zbiljnosti smatra kao samopotvrivanje sebe sama, samosvijesti, apstrakcije.
Stoga s jedne strane postojanje, koje Hegel ukida u filozofiji, nije
zbiljska religija, drava, priroda, nego religija kao predmet znanja,
dogmatika, zatim pravo, nauka o dravi, nauka o prirodi. S jedne
strane, dakle, predmet je u suprotnosti kako prema zbiljskom biu
tako i prema neposrednoj, nefilozofskoj nauci, ili prema
nefilozofskim pojmovima toga bia. Stoga on protivrijei njihovim
obinim pojmovima.
S druge strane religiozan itd. ovjek moe nai svoju posljednju
potvrdu u Hegelu.
Sada treba shvatiti pozitivne momente Hegelove dijalektike
unutar odreenja otuenja.
a) Ukidanje kao predmetno kretanje koje ponovo uvlai u sebe
ospoljenost. [To je unutar otuenja izraeno saznanje o prisvajanju
322

predmetnog bia pomou ukidanja njegova otuenja, otueno

saznanje o zbiljskom opredmeivanju ovjeka, o zbiljskom prisvajanju
njegova predmetnog bia pomou unitenja otuenog odreenja
predmetnog svijeta, pomou njegova ukidanja U njegovu otuenom
postojanju; kao to je ateizam kao ukidanje boga nastajanje
teorijskog humanizma, tako je komunizam kao ukidanje privatnog
vlasnitva prisvajanje zbiljskog ovjekova ivota kao njegova
vlasnitva, nastajanje praktikog humanizma; drugim rijeima, ateizam je pomou ukidanja religije, a komunizam pomou ukidanja
privatnog vlasnitva sobom posredovani humanizam. Tek pomou
ukidanja toga posredovanja
koje je meutim nuna pretpostavka nastaje pozitivni
humanizam koji pozitivno poinje od sebe sama.]
Ali ateizam, komunizam nisu nikakav bijeg, apstrakcija, gubitak
predmetnog svijeta koji je proizveo ovjek, gubitak njegovih
sutinskih snaga koje su postale predmetnost, nisu nikakvo
siromatvo koje se vratilo neprirodnoj, nerazvijenoj jednostavnosti.
Oni su, naprotiv, tek zbiljsko nastajanje, za ovjeka zbiljski nastalo
ozbi- ljenje njegova bia, njegova bia kao zbiljskog bia.
Hegel
shvaa,
dakle,
samootuenje,
ospoljenje
bia,
raspredmeenje i obestvarenje ovjeka kao samoprisva- janje,
promjenu bia, opredmeenje, ozbiljenje na taj nain, to shvaa
pozitivni smisao negacije koja se odnosi na sebe samu iako opet na
otuen riain. [Ukratko, on shvaa rad unutar apstrakcije kao
akt samostvaranja ovjeka, odnoenje prema sebi kao prema tuem
biu i svoje manifestiranje kao manifesti- ranje tueg bia kao rodnu
svijest i rodni ivot koji nastaju.]
b) Kod Hegela bez obzira, ili tovie, kao konze- kvencija ve
opisane izopaenosti taj akt se pojavljuje jednom samo kao
formalan, jer je apstraktan, jer je ljudsko bie shvaeno samo kao
apstraktno bie koje misli, kao samosvijest; ili
drugo, jer je shvaanje formalno i apstraktno, zato ukidanje
ospoljenja postaje potvrivanje ospoljenja, ili ono kretanje
samostvaranja,
samoopredmeivanja
kao
samoospoljenje
i
samootuenje za Hegela je apsolutno, te zato posljednje ovjekovo
ispoljavanje ivota koje je samo sebi svrha i u sebi se smiruje, koje je
dolo do svoga bia.
To kretanje u svom apstraktnom obliku kao dijalektika vai
stoga kao istinski ovjeji ivot, a budui da je ipak apstrakcija,
otuenje ovjekova ivota, on vai kao boanski proces, stoga kao
ovjekov boanski proces proces koji prolazi njegovo apstraktno,
323

isto, apsolutno, od njega razliito bie.

Tree: Taj proces mora imati nosioca, subjekta; ali subjekt
postaje tek kao rezultat; taj rezultat, subjekt koji zna da je
apsolutna samosvijest, jest stoga bog, apsolutni duh, ideja koja sebe
zna i odjelotvoruje. Zbiljski ovjek i zbiljska priroda postaju samo
predikati, simboli toga skrivenog nezbiljskog ovjeka i te ne- zbiljske
prirode. Stoga se subjekt i predikat meusobno nalaze u odnosu
apsolutne iskrivljenosti, mistini su- bjekt-objekt ili subjektivnost koja
prelazi objekt; apsolutni subjekt kao proces, kao subjekt koji se
ospoljuje, te koji se vraa u sebe iz ospoljenja, ali koji to ospoljenje
istovremeno vraa u sebe i subjekt kao taj proces; isto neprekidno
kruenje u sebi.

Uz prvu taku: formalno i apstraktno shvaanje ovjekova akta

samoproizvoenja ili samoopredmeivanja.
Otueni predmet, otuena zbiljnost ovjekova bia nije drugo
budui da Hegel ovjeka poistoveuje sa samosvijeu do svijest,
samo misao otuenja, njen apstraktan i zato besadrajan i nezbiljski
izraz, negacija. Stoga ukidanje ospoljenja isto tako nije nita drugo
do apstraktno, besadrajno ukidanje one besadrajne apstrakcije,
negacija negacije. Sadrajna, iva, osjetilna, konkretna djelatnost
samoopredmeivanja postaje stoga njena ista apstrakcija, apsolutna
negativnost, apstrakcija koja se opet kao takva fiksira i pomilja kao
samostalna djelatnost, kao djelatnost uope. Budui da ta takozvana
negativnost nije nita drugo do apstraktan, besadrajan oblik onog
zbiljskog ivog akta, to i njen sadraj moe biti samo formalan,
sadraj proizveden apstrahiranjem od svakog sadraja. To su stoga
opi, apstraktni oblici apstrakcije, oblici miljenja, logike kategorije,
otrgnute od zbiljskog duha i od zbiljske prirode, koji pripadaju
svakom sadraju i koji su stoga indiferentni prema svakom
sadraju, i koji ba zato vrijede za svaki sadraj. (Logiki sadraj
apsolutne ne- gativnosti razvit emo kasnije.)
Pozitivno to je Hegel izvrio ovdje u svojoj spekulativnoj logici
jest to, da su odreeni pojmovi, opi vrsti oblici miljenja u
njihovoj samostalnosti nasuprot prirodi i duhu nudan rezultat
opeg otuenja ovjekova bia, dakle i ovjekova miljenja i da ih je
Hegel stoga prikazao i saeo kao momente procesa ap- strahiranja.
Npr. ukinuti bitak je sutina, ukinuta sutina je pojam, ukinuti
p o j a m . . . apsolutna ideja. Ali to je apsolutna ideja? Ona opet

324

ukida samu sebe, ako nee da proe opet od poetka cjelokupan akt
apstra- hiranja i da se zadovolji time, da bude totalitet apstrakcija
ili apstrakcija koja shvaa saimu sebe. Ali apstrakcija koja sebe
shvaa kao apstrakciju, zna da je nita, ona mora napustiti sebe,
apstrakciju, i tako dolazi do bia, koje je upravo njena suprotnost,
do prirode. Cjelokupna logika je dakle dokaz da apstraktno
miljenje za sebe nije nita, da apsolutna ideja za sebe nije nita, da
je neto tek priroda.
Apsolutna ideja, apstraktna ideja, koja razmatrana sa stanovita
svog jedinstva sa sobom jest promatranje, (Hegelova Enciklopedija,
3. izdanje, strana 222.) koja (1. c.) u apsolutnoj istini same sebe
odluuje da slobodno iz sebe otpusti moment svoje posebnosti ili prvog odreenja i rugobitka, neposrednu ideju kao svoj odraz, sebe
kao prirodu, (1. c.), cijela ideja, koja se vlada tako neobino i
udnovato, koja je hegelovcima prouzrokovala sline glavobolje, nije
nita drugo do apstrakcija, tj. apstraktni mislilac, apstrakcija koja,
se, opameena iskustvom i objasnivi sebi svoju istinu, odluuje na
to, pod razliitim krivim i takoer jo apstraktnim uvjetima,
da sebe napusti i da svoj drugo- bitak, ono posebno, odreeno stavi
na mjesto svoga kod sebe bitka, nebitka, svoje openitosti i
svoje neodreenosti, da slobodno iz sebe otpusti prirodu, koju je
skrivala u sebi samo kao apstrakciju, kao misaonu stvar, tj. da
napusti apstrakciju i da jednom pogleda od sebe osloboenu prirodu.
Apstraktna ideja koja neposredno postaje promatranje nije nita
drugo do apstraktno miljenje koje sebe naputa i odluuje se za
promatranje. Taj cjelokupan prijelaz logike u filozofiju prirode nije
nita drugo do prijelaz iz apstrahiranja u promatranje, to apstraktni
mislilac tako teko ostvaruje i to je stoga tako neobino opisao.
Mistino osjeanje, koje filozofa tjera iz apstraktnog miljenja u
promatranje, jest dosada, enja za sadrajem.
(Sam sebi otuen ovjek jest i svom biu, tj. prirodnom i
ljudskom biu, otueni mislilac. Stoga su njegove misli nepokretni
duhovi koji prebivaju izvan prirode i ovjeka. Hegel je u svojoj logici
zatvorio sve te nepokretne duhove, shvatio svakog od njih najprije
kao negaciju, tj. kao ospoljenje ovjekova miljenja, zatim kao
negaciju negacije, tj. kao ukidanje toga ospoljenja. kao zbiljsko
ispoljavanje ovjekova miljenja; no budui da je sama jo proeta
otuenjem ta negacija negacije je djelomino ponovno
uspostavljenje duhova u njihovu otuenju, a djelomino ostajanje
kod posljednjeg akta, odnoenje-na-samu-sebe u otuenju kao istinskom postojanju tih nepokretnih duhova [(tj. Hegel stavlja na
325

mjesto onih nepokretnih apstrakcija akt apstrahiranja koji krui u

sebi; time je on zasluan, to je dokazao porijeklo svih tih
neprikladnih pojmova koji prema svom porijeklu pripadaju
pojedinim filozofijama, to ih je saeo i umjesto jedne odreene
apstrakcije stvorio kao predmet kritike apstrakciju koja je iscrpljena u cjelokupnom svom opsegu) (zato Hegel odvaja miljenje od
subjekta vidjet emo kasnije; no sada je ve jasno da ako nema
ovjeka ni njegovo ispoljavanje bia ne moe biti ovjeno, dakle ni
miljenje se nije moglo shvatiti kao ispoljavanje ovjekova bia kao
ovjenog i prirodnog subjekta, s oima, uima itd., koji ivi u
drutvu i svijetu i prirodi)], a djelomino pak ukoliko ta apstrakcija
shvaa samu sebe i u sebi samoj osjea beskrajnu dosadu, javlja se
kod Hegela naputanje apstraktnog miljenja koje se kree samo u
miljenju, koje je bez oka, bez zuba, bez uha, bez iega, kao odluka
da se prizna prirodu kao bie i posveti se promatranju.)
Ali i priroda, apstraktno uzevi, za sebe, fiksirana u odvojenosti
od ovjeka, nije za ovjeka nita. Da je apstraktni mislilac koji se
odluio za promatranje, promatra apstraktno, razumije se po sebi.
Kao to je priroda leala zatvorena za mislioca u obliku koji je njemu
samom skriven i zagonetan, kao apsolutna ideja, kao misaona stvar,
to je on uistinu na taj nain to ju je otpustio iz sebe, otpustio samo
tu apstraktnu prirodu, samo misaonu stvar prirode ali sada sa
znaenjem, da je ona drugobitak misli, da je ona zbiljska, promatrana, od apstraktnog miljenja razliita priroda. Ili, govorei
ljudskim jezikom, promatrajui prirodu apstraktni mislilac saznaje,
da bia koja je on mislio stvoriti iz niega, iz iste apstrakcije u
boanskoj dijalektici, kao iste proizvod rada miljenja koje se tka
samo po sebi
i nigdje ne gleda u zbiljnost, da ta bia nisu nita drugo do
apstrakcije prirodnih odreenja. Cijela priroda ponavlja mu dakle
logike apstrakcije, samo u osjetil- nom, spoljanjem obliku. On
ponovo analizira nju i te apstrakcije. Dakle, njegovo promatranje
prirode samo je akt potvrivanja njegove apstrakcije o promatranju
prirode, tok raanja njegove apstrakcije koji on svijesno ponavlja.
Tako je npr. vrijeme istovremeno ne- gativnost koja se odnosi na
sebe (str. 238,. 1. c.). Ukinutom nastajanju kao postojanju odgovara
u prirodnom obliku ukinuto kretanje kao materija. Svjetlo je
prirodan oblik refleksija u sebi. Tijelo kao mjesec i komet je
prirodan oblik suprotnosti, pozitivno, koje se prema Logici s jedne
strane osniva na samom sebi, a s druge strane je negativno, koje se
326

osniva na samom sebi. Zemlja je prirodan oblik logike osnove,

negativno jedinstvo suprotnosti itd.
Priroda kao priroda, tj. ukoliko se ona osjetilno jo razlikuje od
onog tajnovitog, u njoj skrivenog smisla, priroda odijeljena, razliita
od tih apstrakcija, jest nita, nita koje se pokazuje kao nita, jest
besmisleno ili ima samo smisao spoljanjosti koja je ukinuta.
U konano teolokom stanovitu nalazi se prava pretpostavka,
da priroda ne sadri u samoj sebi apsolutnu svrhu (str. 225.).
Njezin cilj je potvrivanje apstrakcije. Priroda se pojavila kao ideja
u obliku drugo- bitka. Budui da je na taj nain ideja ono negativno
same sebe ili je sebi spoljanja, to priroda nije spoljanja samo
relativno spram te ideje, nego spoljanjost sainjava odreenje, u
kojem ona postoji kao priroda. (str. 227.)
Spoljanjost ne treba ovdje shvatiti kao osjetilnost koja se
ispoljava i koja je otvorena svjetlu, osjetilnqm ovjeku, tu spol
jasnost treba ovdje shvatiti u smislu ospoljenja, pogreke, mane,
koja ne treba da postoji. Jer istinito je jo uvijek ideja. Priroda je
samo oblik njenog drugobitka. A budui da je apstraktno miljenje
sutina, to je ono to je njemu spoljanje, po svojoj sutini samo
spoljanjost. Apstraktni mislilac priznaje istovremeno da je
osjetilnost sutina prirode, spoljanjost u suprotnosti prema
miljenju koje se a. sebi tka. Ali istovremeno on tu suprotnost
izraava tako, da je ta spoljanjost prirode njena suprotnost prema
miljenju, njen nedostatak, da je ona manjkavo bie, ukoliko se
razlikuje od apstrakcije. Bie koje nije manjkavo samo za mene, u
mojim oima, nego po sebi, ima neto izvan sebe, to mu manjka.
Znai, njegova sutina je ne

327

to drugo nego ono samo. Stoga se priroda mora sama ukinuti za

apstraktnog mislioca, jer ju je je ve postavio kao potencijalno
ukinuto bie
Za nas duh ima kao svoju pretpostavku prirodu, ija je on istina,
a time i apsolutno prvo. U toj istini priroda je iezla, a duh se pojavio
kao ideja koja je dola od svog bitka-zi-sebe, i pojam je njen kako
objekt tako i subjekt. Taj identitet je apsolutna negativnost, jer pojam
ima u prirodi svoju potpunu spoljanju objektivnost, a to njegovo
ospoljenje je ukinuto, i on je u njemu postao identian sa sobom. On
je, dakle, taj identitet samo kao povratak iz prirode (str. 392).
Objavljenje koje je kao apstraktna ideja neposredan prijelaz,
nastajanje prirode, kao objavljenje duha koji je slobodan, jest
postavljanje prirode kao njegova svijeta; postavljanje koje je kao
refleksija istovremeno pretpostavljanje svijeta kao samostalne
prirode. Objavljenje u pojmu jest stvaranje prirode kao njegova
bitka, u kojemu on sebi daje afirmaciju i istinu svoje slobode.
Apsolutno je duh; a to je najvia definicija apso- luta.

Karl Marx
TEZE O FEUERBACHU
1. ad Feuerbach

1.

Glavni je nedostatak svega dosadanjeg materijalizma

(ukljuujui i Feuerbachov), to predmet, zbiljnost,
osjetilnost, shvaa samo u obliku objekta ili opaanja, a ne kao
osjetilnu ljudsku djelatnost, praksu, ne subjektivno. Stoga je
djelatnu stranu, nasuprot materijalizmu, apstraktno razvio
idealizam, koji naravno ne zna za zbiljsku, osjetilnu
djelatnost kao takvu. Feuerbach eli osjetilne objekte koji su
zaista razliiti od objekata misli: ali samu ljudsku djelatnost
on ne shvaa kao predmetnu djelatnost. Zato on u Sutini
kranstva samo teorijski odnos razmatra kao pravi ljudski
odnos, dok praksu shvaa i fiksira samo u njenom prljavo
judejskom pojavnom obliku. Stoga on ne shvaa znaenje
revolucionarne, praktiko-kritike djelatnosti.

2.

Pitanje da li je ljudskom miljenju svojstvena predmetna

istina, nije pitanje teorije, nego je praktiko pitanje. U praksi

ovjek mora dokazati istinu, tj, zbiljnost i mo, ovostranost
svoga miljenja. Spor o zbiljnosti ili nezbiljnosti miljenja
koje je izolirano od prakse isto je skolastiko pitanje.

17 Rani radovi

334

3.

Materijalistiko uenje o mijenjanju okolnosti i odgoju

zaboravlja da ljudi mijenjaju okolnosti i da sam odgajatelj
mora biti odgajan. Stoga ono mora dijeliti drutvo na dva
dijela od kojih je jedan iznad drutva.
Podudarnost mijenjanja okolnosti i ljudske djelatnosti ili
samopromjene moe se shvatiti i racionalno razumjeti samo
kao revolucionarna praksa.

4.

Feuerbach polazi od injenice religioznog samootu- enja,

udvostruavanja svijeta u religijski i svjetovni svijet. Njegov
rad sastoji se u tome da religijski svijet svede na njegovu
svjetovnu osnovu. A to se svjetovna osnova udaljuje od same
sebe i fiksira sebi samostalno carstvo u oblacima, moe se
objasniti samo iz samo- podvojenosti te svjetovne osnove koja
sama sebi protiv- rijei. Dakle, treba je razumjeti u njoj
samoj i njenoj protivrjenosti, te praktiki revolucionirati.
Dakle, poto je npr. otkriveno da je zemaljska porodica tajna
svete porodice, mora se prva teorijski i praktiki unititi.

5.

Feuerbach, nezadovoljan apstraktnim, miljenjem, eli

opaanje; meutim, on ne shvaa osjetilnost kao praktiku
ljudsku osjetilnu djelatnost.

6.

Feuerbach svodi religijsku sutinu na ljudsku sutinu. Ali

ljudska sutina nije apstraktum koji je svojstven
pojedinanoj individui. U svojoj zbiljnosti ona je sveukupnost
drutvenih odnosa.
Feuerbach, koji se ne uputa u kritiku te zbiljske sutine,
primoran je stoga:
1. apstrahirati od historijsog toka i fiksirati religiozne
osjeaje za sebe i pretpostaviti apstraktnu -izoliranu- ljudsku

338

individuu.
2. sutina se stoga moe shvatiti samo kao rod, kao
unutranja, nijema openitost koja mnoge individue prirodno
povezuje.

7.

Stoga Feuerbach ne vidi da je samo religiozno osjeanje

drutveni proizvod i da apstraktna individua koju on
analizira pripada odreenom obliku drutva.

8.

Sav drutveni ivot u sutini je praktiki. Sve misterije

koje teoriju navode na misticizam, nalaze svoje racionalno
rjeenje u ljudskoj praksi i u shvaanju te prakse.

9.

Najvie do ega dolazi promatraki materijalizam, tj.

materijalizam koji osjetilnost ne shvaa kao praktiku
djelatnost, jest opaanje pojedinih individua i graanskog
drutva.

10.

Stanovite je starog materijalizma graansko drutvo,

stanovite novoga je ljudsko drutvo ili drutveno
ovjeanstvo.

11.

Filozofi su svijet samo razliito interpretirali, radi se o

tome da ga se izmijeni.

TEZE O FEUERBACHU (prema redakciji

Friedricha Engelsa)
1.

Glavni je nedostatak sveg dosadanjeg materijalizma

ukljuujui i Feuerbachov to predmet, zbiljnost,
osjetilnost shvaa samo u obliku objekta ili opaanja, a ne
13*

339

kao ljudsku osjetilnu djelatnost, praksu, ne subjektivno.

Zato se dogodilo da je djelatnu stranu, nasuprot
materijalizmu, razvio idealizam ali samo apstraktno, jer
idealizam, naravno, ne zna za zbiljsku, osjetilnu djelatnost
kao takvu. Feuerbach eli osjetilne objekte koji su zaista
razliiti od objekata misli; ali on ni samu ljudsku djelatnost
ne shvaa kao predmetnu djelatnost. Stoga on u Sutini
kranstva razmatra samo teorijski odnos kao pravi ljudski,
dok praksu shvaa i fiksira samo u njenom prljavo-judejskom
pojavnom
obliku.
Zato
on
ne
shvaa
znaenje
revolucionarne, praktiko-kritike djelatnosti.

2.

Pitanje, da li je ljudskom miljenju svojstvena predmetna

istina, nije pitanje teorije, nego je praktiko pitanje. U
praksi ovjek mora dokazati istinu, to znai zbiljnost i mo,
ovostranost svoga miljenja. Spor o

340

zbiljnosti ili nezbiljnosti nekog miljenja koje se izolira od

prakse, isto je skolastiko pitanje.

3.

Materijalistiko uenje da su ljudi proizvod okolnosti i

odgoja, da su dakle promijenjeni ljudi proizvod drugaijih
okolnosti i izmijenjenog odgoja, zaboravlja da ljudi takoer
mijenjaju okolnosti i da odgajatelj sam mora biti odgajan.
Ono zato nuno dolazi do toga da drutvo dijeli na dva dijela,
od kojih je jedan uzdignut iznad drutva. (Npr. kod Roberta
Owena.)
Podudarnost mijenjanja okolnosti i ljudske djelatnosti.
moe se shvatiti i racionalno razumjeti samo kao
prevratnika praksa (umwalzende Praxis).

4.

Feuerbach polazi od injenice religioznog samootu- enja,

udvostruavanja svijeta u religijski, predoeni i zbiljski
svijet. Njegov rad sastoji se u tome da religijski svijet svede
na njegovu svjetovnu osnovu. On ne vidi da nakon
zavravanja toga posla preostaje jo da se uradi ono glavno.
injenica naime da se svjetovna osnova sama od sebe uzdie
i da sebi fiksira samostalno carstvo u oblacima, moe se
objasniti samo iz samopo- dvojenosti te svjetovne osnove koja
protivrjei sama sebi. Ovu osnovu treba dakle najprije
razumjeti u njenoj protivrjenosti, a zatim je praktiki
revolucionirati uklanjanjem protivrjenosti. Tako npr., poto
je otkriveno da je zemaljska porodica tajna svete porodice,
mora se prva teorijski kritizirati i praktiki izmijeniti.

5.

Feuerbach, nezadovoljan apstraktnim miljenjem, apelira

na osjetiln& opaanje; ali on osjetilnost ne shvaa kao
praktiku ljudsko-osjetilnu djelatnost.

6.
Feuerbach svodi religijsku sutinu na ljudsku sutinu. Ali
ljudska sutina nije apstraktum koji je svojstven
pojedinanoj individui. U svojoj zbiljnosti ona je sveukupnost
341

6.

drutvenih odnosa.
Feuerbach, koji se ne uputa u kritiku te zbiljske sutine,
primoran je stoga:
1. apstrahirati od historijskog toka i religiozne osjeaje
fiksirati za sebe i pretpostaviti apstraktnu -izoliranu- ljudsku
individuu;
2. stoga se ljudska sutina moe kod njega shvatiti samo
kao rod, kao unutranja, nijema openitost koja mnoge
individue samo prirodno povezuje.

7.
Stoga Feuerbach ne vidi da je samo religiozno osjeanje
drutveni proizvod i da apstraktna individua koju on analizira
pripada u zbiljnosti odreenom obliku drutva.
8-

Drutveni ivot u sutini je praktiki. Sve misterije koje

teoriju navode na misticizam, nalaze svoje racionalno
rjeenje u ljudskoj praksi i u shvaanju te prakse.

9.
Najvie do Sega dolazi promatraki materijalizam, tj.
materijalizam koji osjetilnost ne shvaa kao praktiku
djelatnost, jest opaanje pojedinih individua u graanskom
drutvu.

342

3.

10.
Stanovite je starog materijalizma graansko drutvo;
stanovite novoga je ljudsko drutvo ili podrut- vljeno
ovjeanstvo.

11.

Filozofi su svijet samo razliito interpretirali; meutim,

radi se o tome da ga se izmijeni.

(MARX O SVOM ODNOSU PREMA HEGELU I

FEUERBACHU')
Hegelova konstrukcija fenomenologije

1. Samosvijest umjesto ovjeka. Subjekt-objekt.

2. Razlike meu stvarima nevane, jer se supstanciju
shvaa kao samorazlikovanje ili jer se samorazli- kovanje,
razlikovanje, djelatnost razuma shvaa kao bitno. Stoga je
Hegel unutar spekulacije dao stvarne distinkcije koje
zahvaaju stvari.
3. Ukidanje otuenja identificira s ukidanjem predmetnosti {to je strana koju je osobito razvio Feuerbach).
4. Tvoje ukidanje predoenog predmeta, predmeta kao
predmeta svijesti, identificira sa zbiljskim predmetnim
ukidanjem, osjetilnom akcijom, praksom i realnom djelatnou, to se razlikuje od miljenja. (Treba jo razraditi).

(GRAANSKO DRUTVO I KOMUNISTIKA

REVOLUCIJA1)
1. Historija nastajanja moderne drave ili francuska
revolucija.

Samopreocjenjivanje politikog bia-zamjenjivanje s

antikom dravom. Odnos revolucionara prema graanskom drutvu. Udvostruavanje svih elemenata ii graanske i dravu (Staatswesen).

2. Proklamacija ovjekovih prava i konstitucija drave.

Marx
Individualna sloboda Karl
i javna
vlast.
Sloboda, jednakost i jedinstvo. Suverenitet naroda.
3. Drava i graansko drutvo.
4. Reprezentativna drava i povelja (Charte).
Konstitucionalna reprezentativna drava, demokratska reprezentativna drava.
5. Podjela vlasti. Zakonodavna i izvrna vlast.
6. Zakonodavna vlast i zakonodavna tijela. Politiki
klubovi.
7. Izvrna vlast. Centralizacija i hijerarhija. Centralizacija i politika civilizacija. Federativno ureenje i
industrijalizacija. Dravna i opinska uprava.
8. Sudska vlast i pravo.
8.
Nacionalnost i narod.
9. Politike partije.
9. Izborno pravo, borba za ukidanje drave i graanskog drutva.

Ove biljeke nalaze se na 22 i 23. stranici Marxove biljenice

zajedno sa 11 teza o Feuerbachu.
1

349

(O FEUERBACHU i)
Boanski egoist nasuprot egoistikom ovjeku. Obmana
u revoluciji o antikoj dravi.
Pojam* i supstancija*.
t
Revolucija = historija nastajanja modeme drave.

(IZ POGL. I : FEUERBACH)'

Utjecaj podjele rada na nauku.

to je kod drave, prava, morala itd. represija.
U zakonu moraju buruji sebi dati opi izraz, upravo
zato to vladaju kao klasa.*
Prirodne nauke i historija.
Nema historije politike, prava, nauke itd. umjetnosti,
religije itd.

Zato ideolozi sve postavljaju na glavu.

Vjernici, pravnici, politiari.

Pravnici, politiari (dravnici uope), moralisti, religiozni.
Za taj ideoloki pododjel u klasi, 1. Osamostaljenje
posla uslijed podjele rada: svatko smatra svoj zanat pravim. Oni utoliko nunije stvaraju sebi iluzije o vezi u kojoj
se nalazi njihov zanat sa zbiljnou, budui da je to
uvjetovano prirodom samoga zanata. Odnosi postaju
pojmovi u pravu, politici itd. u svijesti; budui da oni
nisu iznad tih odnosa, to su pojmovi o njima u njihovoj
glavi fiksirani pojmovi; npr. sudac primjenjuje zakon,
njemu je dakle zakonodavstvo pravi aktivni pokreta.
Respekt pred njihovom robom; budui da njihov posao ima
posla s Opim.
Ideja prava. Ideja drave. U obinoj svijesti stvar je
postavljena na glavu ...

Religija je od samoga poetka svijest transcendencije,

koja (svijest) proizlazi iz zbiljskog moranja.
Ovo popularnije.
Tradicija, za pravo, religiju itd.
Individue su uvijek polazile od sebe, uvijek polaze od
sebe. Njihovi odnosi su odnosi njihova zbiljskog ivotnog
procesa. Odakle dolazi to da se njihovi odnosi
osamostaljuju protiv njih, da sile njihova vlastitog ivota
postaju nadmone nad njima.
Jednom rijei: podjela rada iji stupanj zavisi svaki put
od razvijenih proizvodnih snaga.
Opinsko vlasnitvo
Zemljino vlasnitvo, feudalno, moderno.
Staleko vlasnitvo. Manufakturno vlasnitvo. Industrijski kapital.

Friedrich Engels FEUERBACH

a) Cijela Feuerbachova filozofija svodi se 1. na filozofiju prirode pasivno oboavanje, ushieno kleCanje
pred divotom i svemoi prirode. 2. na antropologiju, i to a)
na fiziologiju, u kojoj se ne .kae nita novo osim to, to su
materijalisti rekli o jedinstvu tijela i due, samo ne tako
mehaniki, ali zato neto pretjerano. fi) na psihologiju,
svodi se na ushiene ditirambe, na Ijubav, analogno kultu
prirode, inae nita novo. 3. na moral, zahtjev da se bude
u skladu s pojmom ovjeka, impuissance mise en
action.72 Uporedi 54, str. 81: udoredni i umni odnos
72 Naime, budui da je ovjek glava -f srce, i dvoje su potrebni da se
prikae ovjek, zato se jedno pojavljuje kao glava, a drugo kao srce u
njihovu odnosu mukarac i ena. Inae ne treba izgubiti iz vida zato
su dvoje ljudskiji od jednoga. Saint-simonistika individua. (Engelsova
biljeka).

ovjeka prema elucu sastoji se u tome da ga se tretira

kao ljudsko bie, a ne ivotinjsko. 61: ovjek... kao
moralno bie i mnogo pripovijedanja o udorednosti u
Sutini kranstva.
b) Da na sadanjem stupnju razvitka ljudi mogu
zadovoljiti svoje potrebe samo unutar drutva, da su
uope ve od samog poetka, od kako egzistiraju, ljudi
trebali jedan drugoga i samo na taj nain mogli razvijati
svoje potrebe i sposobnosti, to su stupili u meusobni
odnos, Feuerbach izraava na taj nain da pojedini
ovjek za sebe nema u sebi sutinu ovjeka, da je
sutina ovjeka samo u zajednici, u jedinstvu ovjeka s
ovjekom, jedinstvo koje se meutim oslanja samo na
realnost razlike izmeu Ja i Ti. ovjek za sebe je
ovjek (u obinom smislu), ovjek s ovjekom
' U akciju stavljena nemo

352

Naprosto.

 jedinstvo Ja i Ti je bog (tj. ovjek u neuobiajenom smislu.

61, 62, str. 83. Filozofija dolazi dotle da kao najvei rezultat na
kraju svoje cijele karijere stavlja trivijalnu injenicu koja ve
lei u razlici spolova, o neophodnosti saobraanja meu
ljudima, bez ije spoznaje druga ljudska generacija koja je
uope egzistirala ne bi nikada bila stvorena. I jo k tome u
misterioznom obliku jedinstva izmeu Ja i Ti. Ova fraza ne bi
uope bila mogua da Feuerbach nije mislio na spolni akt, rodni
akt, zajednicu izmeu Ja i Ti* kcct E^o^r'iv*. A ukoliko njegova
zajednica postaje praktika, ona se takoer ograniava na spolni
akt i razumijevanje filozofijskih misli i problema, prava
dijalektika, 64, na dijalog, na stvaranje ovjeka, duhovnog
jednako tako kao i fizikoga, str. 67. Sto taj proizvedeni ovjek
ini poslije toga, osim to opet duhovno i fiziki proizvodi
ljude o tome nema govora. Feuerbach zna takoer samo za
odnos izmeu dvoje, istina da nijedno bie za sebe samo nije
pravo, potpuno, apsolutno bie, da je istina i savrenost samo u
vezi, jedinstvu dvaju u sutini jednakih bia (str. 83, 84).
c) Poetak Filozofije budunosti pokazuje odmah razliku
izmeu nas i njega: 1: Zadatak novijeg vremena sastojao se u
ostvarenju i oovjeenju boga, pretvaranju i rastvaranju
teologije u antropologiju. Uporedi: Negacija teologije sutina je
novijeg vremena. Filozofija budunosti, str. 23.
d) Razlika koju Feuerbach ini izmeu katolicizma i
protestantizma, 2, katolicizam: teologija brine se
o
tome to je bog sam po sebi, ima spekulativnu i
kontemplativnu tendenciju, protestantizam je samo
kristologija, preputa boga samome sebi, spekulacija i
kontemplacija filozofije-nita drugo do podjela rada proizala iz
jedne potrebe koja odgovara nerazvijenoj

23 Rani radovi

oco

354

nauci. Iz te obine potrebe unutar teologije objanjava

Feuerbach protestantizam, na to se zatim neusiljeno
nadovezuje samostalna historija filozofije.
e) Bitak nije opi pojam odvojiv od stvari. On je jedno
s onim to jest... Bitak je pozicija sutine. Sto je moja
sutina to je moj bitak. Riba je u vodi, ali od toga bitka ne
moe odvojiti njegovu sutinu. Ve
i jezik identificira bitak i sutinu. Bitak od sutine
odvaja se samo u ovjekovu ivotu, ali samo u abnormalnim,
nesretnim sluajevima dogaa se da tamo, gdje je njegov
bitak, nije njegova sutina, ali upravo zbog toga
odvjajanja nije istinit, nije s duom, gdje je stvarno s
tijelom. Ti si samo tamo gdje je tvoje srce.
Ali sve stvari su izuzevi protuprirodne sluajeve
rado tamo gdje jesu i rado su ono to jesu. (str.
47). Lijepa pohvala postojeem. Izuzevi protuprirodne
sluajeve, malobrojne, abnormalne sluajeve, ti si rado sa
sedmom godinom vratar u rudniku, etrnaest sati sam u
tami, a budui da je to tvoj bitak, onda je i tvoja sutina.
Slino je veza na automatskoj predilici.
To je tvoja sutina da bude subsumiran jednoj grani
rada. Uporedi Sutina vjere, str. 11, nezadovoljena
glad.
f) 48, str. 73. Sredstvo da se suprotstavljena i protivrena odreenja ujedine bez protivrjenosti u jednom te
istom biu, jest samo vrijeme. Tako je barem u ivom biu.
Tako sada npr. dolazi u ovjeku na vidjelo protivrjenost,
da sada to odreenje, ta namjera da me sada ovlada i
ispunjava sasvim drugo, upravo suprotno odreenje. To
Feuerbach naziva 1. protivrje- nou, 2. sjedinjavanjem
protivrjenosti i 3. to treba da uini vrijeme. Svakako
ispunjeno vrijeme, ali uvijek vrijeme, ne ono to se u
njemu dogaa. Stav = tome, da je promjena mogua samo
u vremenu.

Karl Marx Friedricb Engels

NJEMAKA IDEOLOGIJA
Kritika najnovije njemake filozofije u
355

njenim reprezentantima Feuerbachu, B.

Baueru i Stirneru, i njemakog
socijalizma ^ u njegovim razliitim
prorocima

Ovaj prvi dio Njemake ideologije preveden je po knjizi: Kar] Mara,

Friedrlch Engels, Historisch-kritische Gesamtausgabe, Erste Abteilung,
Band 5, Marx-Engels Verlag, Berlin 1932.

PREDGOVOR

Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodbe

23*

o samima sebi, o tome to su, ili to bi trebalo da budu.

Svoje odnose ureivali su prema svojim predodbama o bogu,
o normalnom ovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su
njihovu glavu. Oni, tvorci, poklekli su pred svojim
tvorevinama. Oslobodimo ih utvara, ideja, dogma,
imaginarnih bia, pod jarmom kojih oni krljave. Pobunimo
se protiv ove vladavine misli. Nauimo ih da ove izmiljotine
zamijene mislima koje odgovaraju sutini ovjeka kae
jedan, da se prema njima odnose kritiki govori drugi, da
ih sebi izbiju iz glave dodaje trei, i postojea stvarnost
e se sruiti.
Ove bezazlene i djetinjaste fantazije ine jezgru novije
mladohegelovske filozofije, koju u Njemakoj ne doekuje
samo publika s uasom i strahopotovanjem, nego i sami
filozofski heroji govore sa sveanom svijeu
0 njenoj svjetskoprevratnikoj opasnosti i zloinakoj
bezobzirnosti. Prvi svezak ove publikacije ima svrhu da
raskrinka ove ovce koje se smatraju vukovima, i koje
takvima dre, i da pokae kako one svojim filozofskim
blejanjem samo ponavljaju predodbe njemakih graana,
kako hvalisanja ovih filozofskih tumaa samo odraavaju
mizeriju stvarnog njemakog stanja. Ona ima svrhu da
blamira i diskreditira filozofsku borbu sa sjenama stvarnosti,
koja tako pristaje sanjalakom
1 pospanom njemakom narodu.
Jedan odvaan ovjek uobrazio je jednom da se ljudi
utapljaju u vodi samo zato, to su bili opsjednuti milju o
teini. Kad bi ovu predodbu izbili sebi iz glave na taj nain,
to bi je proglasili praznovjernom ili religioznom, onda bi bili
izvan svake opasnosti od utapljanja. Cijelog svoga ivota
pobijao je iluziju o teini, o ijim mu je tetnim posljedicama
svaka statistika dostavljala mnogobrojne nove dokaze. Ovaj
357

junak bio je tip novih njemakih revolucionarnih filozofa.

FEUERBACH

Suprotnost
materijalistikog i
idealistikog shvaanja
(UVOD)

FEUERBACH

Kako javljaju njemaki ideolozi, Njemaka je posljednjih

godina izvrila besprimjeran prevrat. Proces raspadanja
Hegelova sistema, koji je poeo sa Straus- som, razvio se u
svjetsko previranje, u koje su uvuene sve sile prolosti. U
opem kaosu stvorene su snane drave, da bi uskoro zatim
opet propale, trenutno su izronili heroji, da bi opet od
hrabrijih i monijih suparnika bili baeni u tamu. To je bila
revolucija, prema kojoj je Francuska revolucija djeja igra, to
je bila svjetska borba prema kojoj borbe dijadoha izgledaju
sasvim siune. S neuvenom urbom jedni su principi
potiskivali druge, jedni heroji misli zbacivali druge, i za tri je
godine (18421845) u Njemakoj bilo oieno vie nego
ranije za tri stoljea.
Sve se to, kako se pria, dogodilo u oblasti iste misli.
Radi se u svakom sluaju o jednom interesantnom
dogaaju: o procesu truljenja apsolutnog duha. Kada je
ugasnula posljednja iskra ivota, raspali su se razliiti
sastavni dijelovi ovog caput mortuuma,1 stupili su u nove
veze i stvorili nove supstancije. Filozofski industrijalci koji su
dosad ivjeli od eksploatacije apsolutnog duha, bacili su se
sada na nove veze. Svaki se s najveom moguom marljivou
bavio prodajom onog dijela koji mu je pripao. To nije moglo
proi bez konkurencije. Ona je u poetku voena prilino

graanski i solidno. Kasnije, kad je njemako trite bilo

zasieno, a roba i pored svoga truda nije nala odaziv na
svjet-

leina

362

skom tritu, cijeli posao je po njemakom obiaju bio

pokvaren tvornikom kart proizvodnjom, pogoranjem
kvaliteta, falsificiranjem sirovina, krivotvorenjem etiketa,
fiktivnim kupnjama, prevarama s mjenicama i kreditnim
sistemom lienih svake realne osnove. Konkurencija se
pretvorila u ogorenu borbu koju nam sada slave i
konstruiraju kao prevrat od svjetsko-historijskog
znaenja, kao proizvoaa golemih rezultata i dostignua.
Da bi se pravilno ocijenilo ovo filozofsko arlatanstvo,
koje ak u grudima uvaenog njemakog graanina pobuuje ugodan nacionalni osjeaj, da bi postala oigledna
siunost
i
lokalna
ogranienost
cijelog
ovog
mladohegelovskog pokreta, a osobito da bi se pokazao
tragikomian kontrast izmeu stvarnih nastojanja ovih
heroja i iluzija o ovim nastojanjima, potrebno je da se
cijela ova galama pogleda jednom sa stajalita koje se
nalazi izvan Njemake.
a.

IDEOLOGIJA UOPE, OSOBITO NJEMAKA

Njemaka kritika nije sve do svojih najnovijih napora

papustila tlo filozofije. Daleko od toga da istrauje svoje
ope-filozofske pretpostavke, sva su njena pitanja izrasla
na tlu jednog odreenog filozofskog sistema i to
Hegelova. Ne samo u njenim odgovorima, nego je i u
samim njenim pitanjima leala mistifikacija. Ova
zavisnost od Hegela razlog je, to nijedan od ovih novijih
kritiara nije ni. pokuao da dade obuhvatnu kritiku
Hegelova sistema, iako svaki od njih tvrdi da je / Hegela
prevladao. Njihova polemika protiv Hegela i meusobno
ograniava se na to, da svaki izdvaja jednu stranu
Hegelova sistema i ovu onda upravlja kako protiv cijelog
sistema, tako i protiv onih strana koje su drugi izdvojili.
U poetku su izdvajali iste, nepatvorene Hegelove
kategorije kao to su supstancija i samosvijest, zatim su
profanirali te kategorije svjetovnim imenima kao npr. rod,
jedini, ovjek itd.

Cijela njemaka filozofska kritika od Straussa do

Stirnera ograniava se na kritiku religioznih predodbi.
Kao polazna taka sluila je stvarna religija i prava
teologija. U toku daljnjeg razvitka razliito se odreivalo
to je religiozna svijest, religiozna predodba. Napredak
se sastojao u tome, to su to tobonje vladajue
metafizike, politike, pravne, moralne i druge predodbe
takoer subsumirane pod sferu religioznih ili teolokih
predodbi; to je politika, pravna, moralna svijest
takoer proglaena religioznom ili teolokom svijeu, a
politiki, pravni, moralni ovjek, u _ posljednjoj instanci
ovjek uope proglaen religioz- nim. Vlast religije se
pretpostavljala. Malo po malo, svaki je vladajui odnos bio
proglaen religijskim odnosom i preobraen u kult u
kult prava, kult drave itd. Svagdje se imalo posla samo s
dogmama i vjerovanjem u dogme. Svijet je u sve veoj
mjeri kanoni- ziran, dok ga napokon preasni sveti Max
nije en bloc proglasio svetim i time mogao okonati s
njime jednom zauvijek.
Starohegelovci su sve shvatili im je to bilo svedeno
na jednu Hegelovu logiku kategoriju. Mladohegelovci ^ su sve
kritizirali, podmeui svemu religiozne predodbe, t, ili su pak sve
proglaavali teolokim. Mladohegelovci ^ f\) sm se slagali sa
starohegelovcima u vjeri, da u posto' fr jeem svijetu vladaju
religija, pojmovi, ope. Samo se ,yy jedni bore protiv te vladavine
kao protiv uzurpacije, \ dok je drugi slave kao zakonitu.
S obzirom na to da mladohegelovci smatraju predodbe, misli,
pojmove i uope proizvode svijesti, koju su oni sami osamostalili,
pravim okovima ljudi, upravo kao to ih starohegelovci
proglauju pravim vezama . . ljudskog drutva, to je razumljivo
da mladohegelovci ^ treba da se bore jedino protiv ovih iluzija
svijesti.
, 5* i uc*ui da su prema njihovoj fantaziji odnosi ljudi, ^ 0
cjelokupno njihovo djelovanje, njihovi okovi i ograde A proizvodi
njihove svijesti, to mladohegelovci postavljaju -V) konzekventno
na njih moralni zahtjev, da svoju sadanju svijest zamijene s
ljudskom kritikom ili ego- istikom svijeu i da na taj nain
odstrane svoje

364

ograde. Ovaj zahtjev za izmjenom svijesti svodi se na

zahtjev drugaije interpretacije postojeega, tj. da se ono
prizna pomou jedne druge interpretacije. Mladohegelovski ideolozi su usprkos svojim, toboe svjetskopotresnim frazama, najvei konzervativci. Najmlai
meu njima nali su pravi izraz za svoju djelatnost,
tvrdei da se bore samo protiv fraza. Oni samo zaboravljaju, da samim ovim frazama ne suprotstavljaju
nita osim fraza, i da ne pobijaju stvarni svijet, ako se
bore samo protiv fraza toga svijeta. Jedini rezultati do
kojih je mogla dovesti ova kritika, bila su neka, i k tome
jo jednostrana, historijsko-religijska objanjenja o
kranstvu; sve ostale njihove tvrdnje predstavljaju samo
daljnja ukraavanja njihove pretenzije, da su ovim
beznaajnim objanjenima pruili svjetsko- -historijska
otkria.
Nijednom od ovih filozofa nije uope palo na pamet da
postavi pitanje o vezi njemake filozofije s njemakom
stvarnou, o vezi njihove kritike s njihovom vlastitom
materijalnom okolinom.

------------------

Pretpostavke s kojima mi poinjemo nisu proizvolj- ^ ne, nisu

dogme, to su stvarne pretpostavke, od kojih se moe
apstrahirati samo u mati. To su stvarne individue,
njihova djelatnost i njihovi materijalni ivotni uvjeti kako
zateeni, tako i njihovim vlastitim djelovanjem stvoreni.
Ove pretpostavke mogu se, dakle, konstatirati isto
empirijskim putem.
Prva je pretpostavka cijele ljudske historije, naravno,
egzistencija ivih ljudskih individua. Prvo injenino
stanje koje treba konstatirati, jest dakle tjelesna
organizacija ovih individua i njihov time dati odnos prema
ostaloj prirodi. Mi se ovdje, naravno, ne moemo baviti ni
fizikim svojstvima samih ljudi, niti prirodnm uvjetima
koje su ljudi zatekli, geolokim, oro- -hidrografskim,
klimatskim i drugim odnosima. Svako pisanje historije
mora polaziti od ovih prirodnih osnova

365

i njihovih modifikacija, koje su u toku historije nastale

djelatnou ljudi.
Ljude moemo razlikovati od ivotinja po svijesti, religiji ili
po emu god hoemo. Oni sami se poinju razlikovati od
ivotinja onda, kad ponu proizvoditi sredstva za ivot to je
korak koji je uvjetovan njihovom tjelesnom organizacijom.
Time to proizvode svoja sredstva za ivot, ljudi proizvode
indirektno i sam materijalni ivot.
Nain na koji ljudi proizvode sredstva za ivot, zavisi prije
svega od stanja samih sredstava za ivot, onih koja su zateena
i onih koja treba da budu reproducirana. Ovaj nain
proizvodnje ne treba promatrati samo sa stajalita, da je on
reprodukcija fizike egzistencije individua. Ne, on je tovie vec
jedan ,odreeni nain djelovanja ovih individua, odreeni nain
ivota. Kako individue ispoljavaju svoj ivot, takve jesu. To to
one jesu, poklapa se s njihovom proizvodnjom, kako s tim to
proizvode, tako i s tim kako proizvode. Sto su individue, to
zavisi dakle od materijalnih uvjeta njihove proizvodnje.
Ova proizvodnja nastaje tek umnoavanjem stanovnitva. Ono
opet pretpostavlja meusobni odnos individua. Oblik toga odnosa
uvjetovan je opet proizvodnjom.
Meusobni odnosi razliitih nacija zavise od toga, koliko je
svaka od njih razvila svoje proizvodne snage, podjelu rada i
unutranji saobraaj. Ovaj stav je openito priznat. Ali ne samo
odnos jedne nacije prema drugoj, nego i cjelokupna unutranja
ralanjenost te nacije zavisi od stupnja razvitka njene
proizvodnje i njenog unutranjeg i vanjskog saobraaja. Koliko
su razvijene proizvodne snage jedne nacije, pokazuje najoiglednije stupanj, do kojeg je razvijena podjela rada. Svaka
nova proizvodna snaga ukoliko nije samo kvantitativno
proirenje dosad ve poznatih proizvodnih snaga (npr. krenje
novih zemalja), povlai za sobom daljnje usavravanje podjele
rada.
Podjela rada unutar jedne nacije dovodi najprije do
odvajanja industrijskog i trgovakog rada od zemljoradnikog,
a samim tim i do razdvajanja grada
i sela i do suprotnosti njihovih interes^: Daljnji njegov
razvitak dovodi do razdvajanja trgovakog i industrij- \
skog rada. Uslijed podjele rada razvijaju se istovremeno
J unutar tih razliitih grana opet razliite grupe indi-

vidua, koje zajedniki djeluju u ovoj ili onoj grani rada.

Meusobni odnos ovih pojedinih grupa uvjetovan je
nainom organizacije zemljoradnikog, industrijskog i
trgovakog rada (patrijarhat, ropstvo, stalei, klase). U
uzajamnim odnosima meu razliitim nacijama kod
razvijenijeg saobraaja pokazuju se isti odnosi.
Razliiti razvojni stupnjevi podjele rada isto su toliko
razliiti oblici vlasnitva, tj. svaki stupanj podjele rada
odreuje i uzajamni odnos individua u vezi s materijalom,
oruem i proizvodima rada.
^ Prvi je oblik vlasnitva plemensko vlasnitvo. Ono n
odgovara nerazvijenom stupnju proizvodnje, na kojem fc' narod
ivi od lova, ribolova, stoarstva ili u najboljem \ sluaju od
zemljoradnje. U ovom posljednjem sluaju fv ona pretpostavlja
veliku masu neobraenog zemljita. )f} Podjela rada na ovom je
stupnju jo veoma malo raz- ' vijena i ograniava se na daljnje
proirenje prirodne podjele rada, koja postoji u porodici.
Drutveno ureenje ograniava se stoga na proirenje porodice:
patrijarhalne poglavice plemena, njima podreeni lanovi
plemena, napokon robovi. Latentno ropstvo u porodici razvija se
tek postepeno umnoavanjem stanovnitva i potreba, te
proirivanjem vanjskog saobraaja, zatim rata i trgovake
razmjene.
Drugi oblik vlasnitva je antiko opinsko i dravno
vlasnitvo, koje nastaje osobito ujedinjenjem vie plemena
u jedan grad putem ugovora ili osvajanja, pri emu ropstvo
ostaje i dalje. Uporedo s opinskim vlasnitvom razvija se
ve pokretno, a kasnije i nepokretno privatno vlasnitvo,
ali kao odstupanje od norme, kao oblik koji je podreen
opinskom vlasnitvu. Graani drave posjeduju mo
samo u svojoj zajednici nad svojim robovima koji rade i ve
su zbog toga vezani na oblik opinskog vlasnitva. To je
zajedniko privatno vlasnitvo aktivnih graana drave,
koji su primorani da nasuprot robovima ostanu u ovom
prirodno nastalom
udruenju. Stoga cijelokupno ureenje drutva koje se na tome
osniva, a s njim i mo naroda, propada u istoj mjeri, u kojoj se
osobito razvija nepokretno vlasnitvo. Podjela rada je ve
razvijenija. Nalazimo ve suprotnost izmeu grada i sela, kasnije
suprotnost meu dravama koje reprezentiraju gradske i seoske

367

interese, a unutar samih gradova suprotnost izmeu industrije i

pomorske trgovine. Klasni odnos izmeu graana i robova potpuno
je razvijen.
Ovom cjelokupnom shvaanju historije, ini se, pro- tivrjei
injenica osvajanja. Dosad su pokretaku snagu historije vidjeli u
nasilju, ratu, pljaki, razbojnitvu itd. Mi se ovdje moemo
ograniiti samo na glavne take i uzeti samo najupadljiviji 73 sluaj
razaranje jedne stare civilizacije od strane jednog barbarskog
naroda i ponovo stvaranje novog drutvenog ureenja koje za tim
slijedi. (Rim i barbari, feudalizam i Galija, istono- -rimski imperij i
Turci). Kod barbarskog naroda-osva- jaa sam rat predstavlja jo,
kao to je ranije napomenuto, regularan nain odnosa, koji se
utoliko ee eksploatira, ukoliko prirast stanovnitva, pri tradicionalnom primitivnom nainu proizvodnje, koji je za njih jedino
mogu, sve vie stvara potrebu za novim proizvodnim sredstvima.
U Italiji, naprotiv, bilo je uslijed koncentracije zemljinog posjeda
(koja je bila izazvana ne samo prekupom i zaduivanjem, nego jo i
nasljedstvom, jer su uslijed velikog razvrata i rijetkih brakova stari
narataji postepeno izumirali, a njihov posjed je pripao nekolicini),
te uslijed pretvaranja ovog obradivog zemljita u panjake (koje je
izazvano kako obinim i danas jo vaeim ekonomskim uzrocima,
tako jo i uvozom ita opljakanog i dobivenog u obliku danka,
odakle je proizalo pomanjkanje konzumenata za talijansko ito),
slobodno stanovnitvo gotovo iezlo, robovi su takoer neprestano
izumirali i bilo je potrebno da ih se neprestano zamjenjuje
drugima. Ropstvo je ostalo baza cjelokupne proizvodnje. Plebejci
koji su se nalazili izmeu robova i slobodnih, nisu se nikada uz digli

iznad lumperproletarijata. Uope, Rim nije nikada izaao iz

stadija grada, a njegova veza s provincijama bila je gotovo
iskljuivo politika, koja je, naravno, mogla biti i prekinuta
politikim dogaajima.
Razvitkom privatnog vlasnitva nastaju ovdje najprije isti
odnosi koje emo ponovo nai kod modernog privatnog
vlasnitva, samo u proirenoj mjeri. S jedne strane
koncentracija privatnog vlasnitva, koja je u Rimu poela vrlo
rano (dokaz: Licinijev zemljini zakon), veoma se brzo razvijala
poevi od graanskih ratova, a osobito pod vladavinom careva;
s druge strane, u vezi s tim, pretvaranje sitnih plebejskih
73

MEGA: upadljiv

368

seljaka u proletarijat, koji, uslijed svoga polovinog poloaja

izmeu imunih graana i robova, nije imao samostalnog
razvitka.
Trei oblik je feudalno ili staleko vlasnitvo. Ako je antika
proizala iz grada i njegova malog podruja, Srednji je vijek
proizaao iz sela. Ovu promjenu ishodine take uvjetovalo je
zateeno, rijetko i preko velike zemljine povrine ratrkano
stanovnitvo, koje osvajai nisu mnogo uveali. Nasuprot
Grkoj i Rimu, feudalni razvitak poinje na mnogo
prostranijem terenu koji je bio pripremljen rimskim
osvajanjima i proirenjem agrikulture, koje je u poetku bilo s
njima povezano. Posljednja stoljea propalog rimskog carstva i
osvajanje toga carstva od strane samih barbara unitilo je
masu proizvodnih snaga; obraivanje zemlje bilo je opalo,
industrija propala uslijed pomanjkanja proe, trgovina zamrla
ili nasilno prekinuta, gradsko i seosko stanovnitvo se
smanjilo. Ovi zateeni odnosi i njima uvjetovani nain
organizacije osvajanja razvili su pod utjecajem germanskog
vojnog ureenja feudalno vlasnitvo. Slino plemenskom i
opinskom vlasnitvu, ono se opet osniva na zajednici kojoj se,
meutim, ne suprotstavljaju robovi kao u antikom svijetu,
nego sitni seljaci kmetovi kao neposredno proizvoaka
klasa. Istovremeno, s potpunom izgradnjom feudalizma nastaje
i suprotnost prema gradovima. Hijerarhijska ralanje- nost
zemljinog posjeda i s njim povezane naoruane druine, dale
su plemiima mo nad kmetovima. Ova

369

feudalna ralanjenost bila je isto tako jedno udruenje

protiv podreene proizvoake klase kao i antiko opinsko
vlasnitvo, samo je oblik udruenja i odnos prema neposrednim
proizvoaima bio razliit, jer su postojali razliiti-.proizvodni
odnosi.
Ovom feudalnom ureenju zemljinog posjeda odgovaralo je
u gradovima korporativno vlasnitvo, feudalna organizacija
zanata. Vlasnitvo se ovdje sastojalo uglavnom u radu svakog
pojedinca. Nunost udruivanja protiv udruenog razbojnikog
plemstva, potrebe zajednikih trinih prostorija u ono vrijeme,
kada je industrijalac bio istovremeno i trgovac, rastua konkurencija odbjeglih kmetova koji su pridolazili u rascvjetale
gradove, feudalno ureenje cijele zemlje, sve je to prouzrokovalo
cehove; postepeno uteeni mali kapitali pojedinih zanatlija i
njihov stabilan broj pri rastuem stanovnitvu razvili su sistem
pomonika majstora (kalfa) i uenika, to je u gradu dovelo do
sline hijerarhije kao i na selu.
Glavni oblik vlasnitva za vrijeme feudalne epohe sastojao
se, dakle, s jedne strane iz zemljinog posjeda i uza nj
prikovana kmetovskog rada, i s druge strane, iz vlastitog rada s
malim kapitalom, koji je vladao radom pomonika majstora.
Ralanjenost ovih dvaju oblika vlasnitva bilo je uslovljeno
ogranienim proizvodnim odnosima nedovoljnom i grubom
obradom zemlje i zanatskom industrijom. U vrijeme cvjetanja
feudalizma podjela rada bila je beznaajna. U svakoj zemlji
postojala je suprotnost izmeu grada i sela, sta- leka
ralanjenost bila je vrlo, otro izraena, ali osim podjele na
kneeve, plemstvo, sveenstvo i seljake na selu, te majstore,
pomonike majstora, uenike, a zatim uskoro i najamne radnike
u gradu, nije bilo neke znaajnije podjele rada. U zemljoradnji
je ta podjela bila oteana parceliranom obradom zemlje, pored
koje je nikla kuna industrija samih seljaka; u industriji, rad u
pojedinim zanatima nije uope bio podijeljen, a meu njima
samima veoma malo. Podjela na industriju i trgovinu bila je
zateena u starijim gradovima, u no vijim se razvila tek kasnije,
kada su gradovi stupili u meusobni odnos.
Ujedinjavanje veih oblasti u feudalne kraljevine bilo je
potrebno kako agrarnom plemstvu, tako i gradovima. Stoga je
svagdje na elu organizacije vladajue klase, plemstva, stajao
monarh.

\ Stanje je dakle slijedee: odreene individue, koje na odreeni

nain proizvode, stupaju u odreene drutvene i politike odnose.
Empirijsko promatranje mora empirijski, bez svake mistifikacije i
spekulacije, u svakom pojedinanom sluaju pokazati povezanost
drutvenog i politikog ralanjivanja sa proizvodnjom. Drutveno
ureenje i drava stalno proizlaze iz ivotnog procesa odreenih
individua; ali ovih individua, ne takvih, kakvi bi mogli izgledati u
svojim ili tuim predodbama, nego kakvi su u stvarnosti, tj. kako
djeluju i materijalno proizvode, dakle, kako djeluju u odreenim
materijalnim okvirima, pretpostavkama i uvjetima nezavisnim od
njihove samovolje.
Proizvodnja ideja, predodbi, svijesti prije svega se neposredno
preplie s materijalnom djelatnou i materijalnim odnosom ljudi
jezikom stvarnog ivota. Predoivanje, miljenje i duhovni
odnosi ljudi pojavljuju se ovdje jo kao neposredan izliv njihova
materijalnog odnoenja. Isto vrijedi i za duhovnu proizvodnju,
kako se ona ispoljava u jeziku politike, zakona, morala, religije,
metafizike itd. jednog naroda. Ljudi su proizvoai svojih
predodbi, ideja itd., ali stvarni, djelatni ljudi, kakvi su uvjetovani
odreenim razvitkom svojih proizvodnih snaga i njima
odgovarajueg odnosa do njegovih najudaljenijih formacija. Svijest
ne moe nikada biti neto drugo do svjestan bitak, a bitak ljudi je
njihov stvarni ivotni proces. Ako se u svakoj ideologiji ljudi i
njihovi odnosi pojavljuju obrnuti glavake kao u cameri obscuri,
onda ovaj fenomen proizlazi isto tako iz historijskog procesa
njihova ivota, kao to obrnutost predmeta na mrenjai oka
proizlazi iz njihova neposredno fizikog procesa ivota.
Sasvim suprotno njemakoj filozofiji, koja silazi s neba na
zemlju, mi se ovdje penjemo sa zemlje na

17 Rani radovi

371

nebo. To znai da ne polazimo od onoga to ljudi kau,

uobraavaju, predouju, niti od reenih, miljenih, uobraenih i
predoenih ljudi, da bismo odatle stigli do tjelesnih ljudi; mi
polazimo od stvarno djelatnih ljudi, a iz stvarnog procesa
njihova ivota prikazujemo i razvoj iejoleSkih refleksa i odjeke
toga ivotnog procesa. I maglovite slike u mozgu ljudi nuni su
sublimati materijalnog procesa njihova ivota, vezanog za
materijalne pretpostavke, koji se dade ustanoviti pomou
iskustva. Moral, religija, metafizika i ostala ideologija i njima
odgovarajui oblici svijesti ne mogu dalje zadrati privid svoje
samostalnosti. Oni nemaju historije, nemaju razvitka, nego
ljudi koji razvijaju svoju materijalnu proizvodnju i svoj
materijalni odnos, mijenjaju zajedno s ovom svojom stvarnou
i svoje miljenje i proizvode svoga miljenja. Ne odreuje
svijest ivot, nego ivot odreuje svijest. U prvom nainu promatranja polazi se od svijesti kao od ive individue, a u
drugom, koji odgovara stvarnom ivotu, polazi se od stvarnih,
ivih individua, a svijest se promatra samo kao njihova svijest.
Ovaj nain promatranja nije bez pretpostavki. On polazi od
stvarnih pretpostavki i ne naputa ih ni za trenutak. Njegove
pretpostavke su ljudi, uzeti ne u nekoj fantastinoj zavrenosti i
nepokretnosti, nego u njihovu stvarnom razvojnom procesu, koji
je pod odreenim uvjetima empirijski oigledan. im se prikae
taj aktivni proces ivota, historija prestaje da bude zbir mrtvih
injenica, kao kod empiriara koji su i sami jo apstraktni, ili
imaginarna aktivnost imaginarnih subjekata kao kc^lidealista.
U stvarnom ivotu, gdje prestaje spekulacija, poinje dakle
stvarna pozitivna nauka, prikazivanje praktike djelatnosti,
praktikog procesa razvitka ljudi. Fraze o svijesti prestaju, na
njihovo mjesto mora da stupi stvarno znanje. Prikazivanjem
stvarnosti gubi samostalna filozofija svoj medij egzistencije. Na
njeno mjesto moe da stupi u najboljem sluaju rsume
najopenitijih rezultata, koji se dadu apstrahirati iz
promatranja historijskog razvitka ljudi. Te apstrakcije, same za
sebe,

odvojene od stvarne historije, nemaju nikakve vrijed- nosti.

One mogu posluiti samo tome, da olakaju sreivanje
historijskog materijala, da naznae redoslijed pojedinih
njegovih slojeva. Ali one, za razliku od filozofije, nipoto ne
daju neki recept ili shemu, pod koju se mogu svrstati

13*

372

historijske epohe. Naprotiv, tekoa poinje tek tada, kad se

pristupi promatranju i svrstavanju materijala, bilo iz neke
prole epohe, bilo iz sadanjosti, kad se pristupi stvarnom
prikazivanju. Uklanjanje ovih tekoa uvjetovano je
pretpostavkama koje se ovdje ne mogu nikako dati, jer one
proizlaze tek iz studija stvarnog procesa ivota i aktivnosti
individua svake epohe. Mi emo ovdje izvui neke od tih
apstrakcija, kojima emo se posluiti protiv ideologije, a
onda emo ih objasniti na historijskim primjerima.
[1] Historija
^ Imajui posla s Nijemcima, koji nemaju nikakvih
^pretpostavki, moramo poeti s konstatacijom prve ^ V'' pretpotavke
svake ljudske egzistencije, a prema tome ^ i cijele historije, naime s
pretpostavkom, da ljudi mo- ^ raju imati mogunost da ive, da bi
mogli stvarati . historiju.74 Ali za ivot su prije svega potrebni hrana
1 ^ - i pie, stan, odijelo i jo tota drugo.75 Prvo historij- \ ) sko djelo
jest, dakle, proizvodnja sredstava za zao- V- J voljenje ovih potreba,
proizvodnja samog materijal- '>*0 nog ivota, i to je uistinu historijsko
djelo, osnovni uvjet cijele historije, koji mora biti ispunjavan svali
kog dana i svakog sata, danas kao i prije hiljade go- i dina, da
bi se ljudi samo odrali na ivotu. Gak ako je osjetilnost svedena kao
kod svetog Bruna na toljagu, na minimum, ona pretpostavlja
djelatnost za proizvodnju te toljage. Dakle, primarno kod svakog shvaanja historije jest to, da se ova osnovna injenica promatra u
cjelokupnom svom znaenju i opsegu i da joj se dopusti da doe do
svoga prava. Kao to je poznato, Nijemci to nikada nisu inili, i zbog
toga nikada nisu imali zemaljsku osnovu za historiju, pa prema tome
nikada niti jednog historiara. Francuzi i Englezi, iako su krajnje
jednostrano shvatili vezu te injenice s takozvanom historijom, osobito
tako dugo dok su bili na vlasti pouke ideologije, uinili su ipak makar
prve pokua je da historiografiji dadu materijalistiku bazu na taj
nain, to su napisali najprije historiju graanskog drutva, trgovina i
industrije.
Druga injenica sastoji se u tome, da sama prva zadovoljena
potreba, aktivnost zadovoljavanja i ve steeno orue zadovoljavanja

74 U visini neprecrtanog teksta koji ovdje poinje, napisao je Mara u

desni stupac: historija.
* U visini ove reenice zabiljeio je Mara u desni stupac: Hegel.
Geoloki hidrografski itd. odnosi, Ljudska tjelesa, Potreba, rad.

vodi novim potrebama, i ovo proizvoenje novih potreba prvo je

historijsko djelo. Ovdje je ve odmah jasno, u emu se sastoji velika
historijska mudrost Nijemaca, koji smatraju da se tamo, gdje im
ponestane pozitivni materijal i gdje se ne raspravlja o teolokim,
politikim i literarnim besmislicama, ne dogaa nikakva historija,
nego samo prethistorijsko vrijeme, a da nam, meutim, uope ne
objanjavaju kako se zapravo dolazi iz ovog besmisla prethistorije
u pravu historiju iako se na drugoj strani njihova historijska
spekulacija osobito baca na tu prethistoriju zbog toga, to vjeruju da
je tu sigurna od napada grubih injenica, a istovremeno moe dati
punu slobodu svom spekulativnom nagonu da proizvede i obori hiljade
hipoteza.
Trei odnos, koji se ovdje odmah od samog poetka ukljuuje u
historijski razvitak, sastoji se u tome, da ljudi koji svakodnevno
ponovo stvaraju svoj vlastiti ivot, poinju stvarati druge ljude,
razmnoavati se odnos izmeu mukarca i ene, roditelja i djece,
porodica. Ova porodica koja je u poetku jedini drutveni odnos, postaje
kasnije, kad umnoene potrebe proizvode nove drutvene odnose, a
poveani broj ljudi nove potrebe, podreeni drutveni odnos (izuzevi
Njemaku), i mora se onda tretirati i prikazivati prema postojeim
empirijskim injenicama, a ne prema pojmu porodice, kako se to
obiava u Njemakoj.76 Uostalom ove tri strane drutvene djelatnosti
ne treba shvatiti kao tri razliita stupnja, nego ba kao tri strane, ili
da bi Nijemcima bilo jasno kao tri momenta, koji su
istovremeno postojali od samog poetka historije i prvih ljudi i koji se
u historiji jo uvijek pokazuju.
Proizvodnja ivota, kako vlastitog pomou rada, tako i tueg
76 Gradnja kua. Sasvim je razumljivo da kod divljaka svaka porodica ima svoju
peinu ili kolibu, kao to kod nomada svaka ima svoj odvojeni ator. Ovo odvojeno
kuno gospodarstvo postaje samo jo nunije daljnjim razvitkom privatnog
vlasnitva. Kod zemljoradnikih naroda zajedniko kuanstvo je isto tako nemogue
kao i zajednika obrada zemlje. Veliki napredak je bila izgradnja gradova. U svim
dosadanjim periodima bilo je meutim nemogue odvajati ukidanje odvojenih
privreda od ukidanja privatnog vlasnitva ve i zbog toga, to za to nisu postojali
materijalni uvjeti. Uspostavljanje zajednikog kunog gospodarstva pretpostavlja
razvitak mainerije, iskoritavanje prirodnih snaga i mnogih drugih proizvodnih
snaga npr. vodovoda, plinskog osvjetljenja, parnog grijanja itd., uklanjanje
(suprotnosti) izmeu grada i sela. Bez tih uvjeta zajednika privreda ne bi sa svoje
strane bila nova proizvodna snaga, bila bi liena svake materijalne baze, osnivajui
se samo na teoretskoj osnovi, tj. bila bi ista ludorija 1 dovela bi samo do
manastirskog gospodarstva. Sto je bilo mogue, pokazuje se u koncentraciji u
gradovima i Izgradnji zajednikih kua za pojedine odreene svrhe (zatvori, kasarne
itd).). Da se ukidanje odvojene privrede ne moe odvajati od ukidanja porodice, to se
razumije samo po sebi.

374

pomou raanja, pojavljuje se ve odmah kao dvostruki odnos s

jedne strane kao prirodni, a s druge strane kao drutveni odnos
drutveni u tom smislu, to se pod tim razumijeva zajedniko
djelovanje vie individua, bez obzira pod kakvim uvjetima, na koji
nain i zbog koje svrhe. Odavde proizlazi da je odreeni nain
proizvodnje ili industrijski stupanj stalno povezan s odreenim
nainom zajednikog djelovanja ili s drutvenim stupnjem, a ovaj
nain zajednikog djelovanja sam je jedna proizvodna snaga, da
koliina ljudima dostupnih- proizvodnih snaga uvjetuje drutveno
stanje, te dakle historiju ovjeanstva treba stalno izuavati i obradivati u vezi s historijom industrije i razmjene. Isto je tako jasno, da je
u Njemakoj nemogue napisati takvu historiju, jer Nijemcima
nedostaje ne samo sposobnosti shvaanja i materijal, nego i osjetilna
izvjesnost, a s one strane Rajne se o tim stvarima ne moe stei
nikakvo iskustvo, jer se tamo ne dogaa vie nikakva historija. Od
samog poetka, dakle, pokazuje se materijalistika povezanost meu
ljudima, koja je uvjetovana potrebama i nainom proizvodnje i koja je
stara koliko i ljudi sami povezanost, koja stalno prima nove oblike i
daje, dakle, historiju, i ini izlinom bilo kakvu politiku ili
religijsku besmislicu, koja bi jo posebno vezivala ljude.
Tek sada, kad smo razmotrili ve etiri momenta, etiri strane
prvobitnih, historijskih odnosa, nalazimo da ovjek ima i svijest.77
Ali i nju nema od samog poetka kao istu svijest. Duh ima od poetka na sebi to prokletstvo da je proet materijom koja se ovdje
pojavljuje u obliku pokretnih slojeva zraka, tonova ukratko, u
obliku jezika. Jezik je star koliko i svijest jezik i jest praktika,
stvarna svijest koja postoji i za druge ljude, pa takoer i za mene
samog, a jezik nastaje kao i svijest tek iz potrebe, iz nude saobraaja
s drugim ljudima. Tamo gdje postoji odnos, on postoji za mene,
ivotinja se ne odnosi ni prema emu i uope se ne odnosi. Za ivotinju ne postoji njen odnos prema drugima kao odnos. Svijest je,
dakle, od samog poetka drutveni proizvod i ostaje to dokle god ljudi
uope budu postojali. Svijest je, naravno, najprije samo svijest o
najblioj osjetilnoj okolini i svijest o ogranienoj povezanosti s drugim
osobama i stvarima izvan individue koja postaje svjesna sebe; to je
istovremeno svijest o prirodi koja se u poetku suprotstavlja ovjeku
kao potpuno tua, svemona i nedostupna sila, prema

77 Na ovoj visini napisao je Marx u desnom stupcu: Ljudi imaju historiju, jer
moraju proizvoditi svoj fcivot i to na odreeni nain: to je uvjetovano njihovom
fizikom organizacijom; takoer kao i njihova svijest.

N.

kojoj se ljudi odnose sasvim ivotinjski, koja im imponira kao i

stoci; to je, dakle, isto ivotinjska svijest prirode (prirodna religija).
To se odmah ovdje vidi: Ova prirodna religija ili ovo odreeno
odnoenje prema prirodi uvjetovano je drutvenim oblikom i obratno.
Ovdje se, kao i svagdje, ispoljava identitet prirode i ovjeka i tako, da
ogranieno odnoenje ljudi prema prirodi uvjetuje njihovo meusobno
ogranieno odnoenje, a njihovo meusobno ogranieno odnoenje
njihovo ogranieno odnoenje prema prirodi, upravo zbog toga, to je
priroda jo jedva historijski modificirana, a s druge strane javlja se
svijest o nunosti da ovjek stupi u vezu s okolnim individuuama,
poetak svijesti o tome, da ovjek uope ivi u drutvu. Ovaj poetak je
isto tako ivotinjski kao i sam drutveni ivot na ovome stupnju, on je
ista svijest stada, a ovjek se ovdje razlikuje od ovna samo po tome,
to mu njegova svijest zamjenjuje instinkt, ili to je njegov instinkt
svjestan. Ova ovnovska ili plemenska svijest postie svoj daljnji
razvitak i usavravanje poveanom proizvodnjom, umnoavanjem
potreba i umnoavanjem stanovnitva, koje je temelj onih prvih
dviju.78 S time se istovremeno razvija podjela rada, koja prvobitno nije
bila nita drugo nego podjela rada u spolnom aktu, a zatim podjela
rada koja se vri sama po sebi ili po prirodi pomou prirodnih
sklonosti (npr. tjelesna snaga), potreba, sluajnosti itd itd. Podjela
rada postaje stvarno podjela tek od trenutka, kad nastupi podjela materijalnog i duhovnog rada.* Poevi od toga trenutka, svijest moe
stvarno uobraziti da je ona neto drugo nego svijest o postojeoj
praksi, da moe stvarno neto predstavljati, a da ne predstavlja nita
stvarno od toga trenutka svijest moe da se emancipira od svijeta i
da prijee na stvaranje iste teorije, teologije, filozofije, morala itd.
Ali, ako i ta teorija, teologija, filozofija, moral itd. dou u
protivrjenost s postojeim odnosima, to se moe dogoditi samo zbog
toga, to su postojeii drutveni odnosi doli u protivrjenost s
postojeim proizvodnim snagama to se uostalom u jednom
odreenom nacionalnom krugu odnosa moe dogoditi i zbog toga, to
protivrjenost nije nastala u tom nacionalnom krugu, nego izmeu ove
nacionalne svijesti i prakse drugih nacija, tj. izmeu nacionalne i ope
svijesti jedne nacije79.
78 U ovoj visini Mara je zabi'jeio u desnom stupcu, a da tu b'.ljeku nije oznaio
oznakom umetanja, jer je opet sve precrtao, ovo:
Svijest se razvija unutar stvarnog historijskog razvitka. Podjelom rada nastupa.
U ovoj visini napisao je Mara u desni stupac bez znaka umetanja: Prvi oblik Ideologa,
popovi, poklapa se
79
U visini ove reenice napisao je Marx u desni stupac: Religija; onda je tome dodao: s
ideologi om kao takvom, pa je rije religija odvojio zagradom od slijedeih rijei i umetnuo:

376

Uostalom, sasvim je svejedno to svijest sama poinje, iz itavog

ovog smea mi dobivamo samo jedan rezultat, da ova tri momenta,
proizvodna snaga, drutveno stanje i svijest mogu i moraju stupiti
meusobno u protivrjenosti, jer podjela rada ini mogu.m. upravo
stvarnim, da duhovna i materijalna djelatnost
da uitak i rad, proizvodnja i potronja pripadnu razliitim
individuama, a mogunost da ne dou u protivrjenost lei samo u
tome, da se podjela rada ponovo ukine. Uostalom, razumije se samo po
sebi, da su utvare, spone, vie bie, pojam, dvoumljenje samo
idealistiki duhovni izraz, predodba prividno osamljene individue,
predodba o sasvim empirijskim okovima i ogradama unutar kojih se
kree nain proizvodnje ivota i s njima vezani oblik odnosa.
S podjelom rada u kojoj su date sve te protivrjenosti, a koje se
opet sa svoje strane osnivaju na prirodnoj podjeli rada u porodici i
odvajanju drutva u pojedinane, meusobno suprotstavljene porodice
data je istovremeno i raspodjela, i to kako kvantitativno, tako i
kvalitativno nejednaka raspodjela rada i njegova proizvoda, dakle
vlasnitvo, koje ima svoj zametak, svoj prvi oblik ve u samoj porodici,
gdje su ena i djeca robovi mukarca. Robovanje u porodici, naravno,
jo vrlo surovo i latentno, prvo je vlasnitvo, koje, uostalom, ve ovdje
savreno odgovara definiciji modernih ekonomista, prema kojoj je ono
raspolaganje tuom radnom snagom. Uostalom, podjela rada i
privatno vlasnitvo identini su izrazi u jednom se u odnosu na
djelatnost iskazuje ono isto, to i u drugom s obzirom na proizvod te
djelatnosti.
Dalje, podjelom rada istovremeno je data i protivrjenost izmeu
interesa pojedinane individue ili pojedinane porodice i zajednikog
interesa svih individua koje meusobno saobraaju; dodue, taj
zajedniki interes ne postoji samo u predodbi kao opi, nego najprije
u zbiljnosti kao meusobna zavisnost individua, meu kojima je
podijeljen rad. I napokon nam podjela rada prua odmah prvi primjer
o tome, da dokle god se ljudi nalaze u drutvu koje se stihijno razvija,
dokle god, dakle, postoji rascjep izmeu pojedinanog i opeg interesa,
dokle god djelatnost nije podijeljena dobrovoljno nego stihijski, vlastito
ovjekovo djelo postaje njemu tua i suprotstavljena sila koja ga
podjarmljuje, umjesto da on njome vlada. Naime, im se rad poinje
dijeliti, svatko ima jedan odreeni, iskljuivi krug djelatnosti koji mu
se namee, iz kojeg ne moe da izae; on je lovac, ribar, ili pastir, ili

Nijemci,
tako da biljeka sada glasi:
Religija. Nijemci s Ideologijom kao takvom.

377

kritiki kritiar, i mora to ostati, ako ne eli da izgubi sredstva za ivot

dok u komunistikom drutvu, u kojemu nije svatko ogranien na
jedan iskljuivi krug djelovanja, nego se moe obrazovati u svakoj, bilo
kojoj grani; drutvo regulira opu proizvodnju i ba na taj nain meni
omoguuje da danas inim ovo, a sutra ono, da jutrom lovim, popodne
ri- barim, uvee da stoarim, da iza jela kritiziram, kako mi je upravo
ugodno, a da nikada ne postanem lovac, ribar, pastir ili kritiar. Ovo
vrsto utvrivanje drutvene djelatnosti, ova konsolidacija naeg
vlastitog proizvoda u neku predmetnu silu nad nama, koja izmie
naoj kontroli, koja se kosi s naim oekivanjima, ponitava nae
raune, to je jedan od glavnih momenata u dosadanjem historijskom
razyitku i ba iz te protivrjenosti posebnog i zajednikog interesa prima zajedniki interes samostalan oblik u vidu drave, odijeljen od
stvarnih pojedinanih i zajednikih inte-: resa, a istovremeno u obliku
iluzorne zajednice, ali uvijek na realnoj bazi veza koje postoje u
svakom porodinom i plemenskom konglomeratu; veza po mesu i krvi,
jeziku, podjeli rada u veem razmjeru i ostalim interesima a
osobito, kao to emo kasnije pokazati, na osnovu interesa klasa ve
uvjetovanih podjelom rada, koje se izdvajaju iz svake takve gomile ljudi, od kojih jedna vlada svima drugima. Odatle slijedi da sve borbe
unutar drave, borba izmeu demokracije, aristokracije i monarhije,
borba za izborno pravo itd. itd., nisu nita drugo do iluzorni oblici u
kojima se vode stvarne meusobne borbe razliitih klasa (o emu
njemaki teoretiari nemaju ni pojma, usprkos tome to im je u
Njemako-francuskim godinjacima i Svetoj porodici, dato dosta
uputstava); dalje slijedi, da svaka klasa koja tei vlasti, ako njezina
vlast takoer uvjetuje, kao to je to sluaj kod proletarijata, ukidanje
cjelokupnog starog oblika drutva i vlasti uope, mora najprije da
osvoji politiku vlast zato da bi svoj interes opet predstavila kao ope,
na to je u prvi momenat primorana. Upravo zbog toga, to individue
trae samo svoj poseban interes koji se za njih ne poklapa s
njihovim zajednikim interesom, uope ono openito, iluzorni oblik
zajednice to oni smatraju da im je ovaj opi interes tui i od njih
nezavisan, tj. smatraju ga opet jednim posebnim i svojevrsnim
opim interesom, ili se oni sami moraju kretati80 u tom razdoru kao
u demokraciji. S druge strane, praktika borba ovih posebnih interesa,
koji se uvijek zbiljski suprotstavljaju zajednikim i iluzorno zajednikim interesima, ini nunim praktiko posredovanje i obuzdavanje
posebnih interesa pomou iluzornog opeg interesa,, pomou drave.
Socijalna sila, tj. umnoena proizvodna snaga, koja nastaje uslijed
80

MEGA: sretati se (begegnen).

378

saradnje razliitih individua, koja jfe uvjetovana podjelom rada,

pojavljuje se tim individuama, uslijed toga to ta suradnja nije
dobrovoljna nego stihijna, ne kao njihova vlastita ujedinjena sila, nego
kao tua sila koja stoji izvan njih, o kojoj ne znaju odakle dolazi i kuda
vodi, koju, dakle, ne mogu vie savladati, koja, naprotiv, sada prolazi
svoj svojevrstan red faza i razvojnih stupnjeva nezavisnih od volje i
kretanja ljudi, tovie, upravljajui tom voljom i tim kretanjem.
Ovo otuenje, govorei filozofima razumljivim jezikom, moe
naravno biti ukinuto samo uz dvije praktike pretpostavke. Da bi
postalo nepodnoljiva sila, tj. sila protiv koje se die revolucija,
potrebno je da stvori masu ovjeanstva koje je potpuno bez vlasnitva i u isti mah u protivrjenosti prema postojeem svijetu
bogatstva i obrazovanosti; oboje pretpostavlja veliki porast
proizvodnih snaga visoki stupanj njihova razvitka as druge
strane je ovaj razvitak proizvodnih snaga (kojim je ujedno data postoljea empirijska egzistencija ve u svjetsko-historij- skom, umjesto u
lokalnom postojanju ljudi ) apsolutno nuna praktika pretpostavka
jo i zbog toga, to bi se bez njega samo oskudica81 morala posvuda
proiriti, a time bi s prirodnom potrebom, morala ponovo zapoeti
borba za najnunije, i opet bi se moralo uspostaviti sve staro smee, i
dalje, zbog toga, to se samo s tim sveopim razvitkom proizvodnih
snaga stvara sveope saobraanje meu ljudima, te se stoga, s jedne
strane, pojava mase bez vlasnitva, istovremeno proizvodi u svih
naroda (sveopa konkurencija), i svaki od tih naroda postaje zavisan
od preobraaja drugih,
i napokon, taj je razvitak postavio svoje svjetsko- historijske,
empirijski univerzalne individue umjesto lokalnih. Bez toga bi 1.
komunizam mogao egzistirati samo kao neto lokalno, 2. same sile
saobraanja ne bi se mogle razviti kao univerzalne, stoga
nepodnoljive, one bi ostale domae-praznovjerne okolnosti i 3.
svako proirenje saobraanja ukinulo bi lokalni komunizam.
Komunizam je empirijski mogu samo kao najednom ili istovremeno
proizvedeno djelo vlada- juih naroda, to pretpostavlja univerzalni
razvitak proizvodnih snaga i s njima vezani razvitak svjetskog
saobraanja. Kako bi inae npr. vlasnitvo uope imalo historiju, kako
bi poprimilo razliite oblike, kako bi se zemljino vlasnitvo moglo
razvijati u zavisnosti od datih razliitih pretpostavki u Francuskoj
od par- celnog oblika do centralizacije u malo ruku, u Engleskoj od
centralizacije u malo ruku do parcelacije, kao to je to danas stvarno
sluaj? Ili, kako to, da trgovina, koja ipak nije nita drugo do razmjena
81

Iznad oskudica stoji: potreba.

379

proizvoda razliitih individua i zemalja, vlada cijelim svijetom preko

odnosa potranje i ponude preko odnosa, koji, kako kae jedan
engleski ekonomist, slino antikoj sudbini, lebdi iznad zemlje i
nevidljivom rukom raspodjeljuje ljudima sreu i nesreu, osniva i rui
carstva, uzrokuje da narodi nastaju i nestaju, dok s ukidanjem baze,
privatnog vlasnitva, s komunistikim upravljanjem proizvodnjom
koje u sebi sadri unitenje tuo- sti, s kojom se ljudi odnose prema
svom vlastitom proizvodu, iezava takoer i mo odnosa izmeu potranje i ponude, i ljudi ponovo dobivaju vlast nad razmjenom,
proizvodnjom i nad nainom njihova meusobnog odnoenja?
Komunizam za nas nije stanje koje treba da bude uspostavljeno,
ideal, prema kome stvarnost treba a se upravlja. Mi nazivamo
komunizam stvarni pokret koji ukida sadanje stanje. Uvjeti ovoga
pokreta proizlaze iz sada postojeih pretpostavki. Uostalom82, masa
obinih radnika masa radne snage odsjeene od kapitala ili od
mogunosti bilo kakvog ogranienog zadovoljenja svojih potreba i
ve samim tim ne samo vremenski gubitak toga samog rada 83 kao
osiguranog izvora ivota, pretpostavlja uslijed konkurencije
svjetsko trite. Proletarijat moe, dakle, postojati samo svjetskohistorijski, isto tako kao to i komunizam, njegova djelatnost moe
postojati samo kao svjetsko- -historijska egzistencija uope; svjetskohistorijska egzistencija individua, znai takvu egzistenciju individua,
koja je neposredno povezana sa svjetskom historijom.
Oblik saobraanja uvjetovan postojeim proizvodnim snagama na
svim dosadanjim historijskim stupnjevima, a koji opet njih uvjetuje,
jest graansko drutvo, koje, kako to slijedi iz prethodnoga, ima svoju
pretpostavku i osnovu u jednostavnoj i sloenoj porodici, u tzv.
plemenskoj zajednici, ija su blia odreenja sadrana u prethodnome.
Ve se ovdje pokazuje da je to graansko drutvo pravo ognjite i
poprite cjelokupne historije i kako je besmisleno dosadanje
shvaanje historije koje zaputa stvarne odnose i ograniava se na
zvune postupke vladara i drave.
Graansko drutvo obuhvaa cjelokupno materijalno saobraanje
individua unutar odreenog stupnja razvitka proizvodnih snaga. Ono
obuhvaa sav trgovaki i industrijski ivot jednoga stupnja i utoliko
prelazi dravu i naciju, iako ono, s druge strane, spolja mora isticati
nacionalnost, a iznutra se mora ralaniti kao drava. Rije graansko
82
Tekst od rijei uostalom do rijei sa svjetkom historijom* napisao je Marx u desni stupac i
odozdo natpisao: komunizam.
83
Iznad rijei samo rada kao napisao je Marx bez znaka umetanja: sasvim neugodan poloaj.

83

Na ovoj visini napisao je Marx bez znaka umetanja: o proizvodnji svijesti.

380

drutvo pojavila se u osamnaestom stoljeu, kad su se odnosi

vlasnitva ve izvukli iz antike i srednjovjekovne zajednice. Graansko drutvo kao takvo razvija se tek s buroazijom; s istim
imenom neprestano je oznaavana drutvena organizac'ja koja se
razvija neposredno iz proizvodnje i saobraanja i koja u sva vremena
ini ba7.u drave i ostale idealistike superstrukture.
[2.] O proizvodnji svijesti
Empirijska je injenica dosadanje historije, da su s proirenjem
djelatnosti do svjetsko-historijske djelatnosti, pojedinane individue
sve vie potpadale pod vlast njima tue sile (iji pritisak su- one sebi
onda predoivale kao ikanaciju tzv. svjetskog duha itd.), sile, koja je
stalno postajala masovnija i koja se u krajnjoj instanciji pokazuje kao
svjetsko trite. Ali je isto tako empirijski utvreno, da se ova sila,
tako misteriozna njemakim teoretiarima, raspada uslijed prevrata
postojeega drutvenog stanja komunistikom revolucijom (o emu
nie), i ta je s tim identino, uslijed ukidanja privatnog vlasnitva, a
osloboenje svake pojedine individue provodi se onda u istoj mjeri, u
kojoj se historija potpuno pretvara u svjetsku historiju. Da stvarno
duhovno bogatstvo individue potpuno zavisi od bogatstva njenih
stvarnih veza, to je poslije gornjega izlaganja jasno1. Pojedine se
individue samo ovim putem oslobaaju razliitih nacionalnih i
lokalnih ograda, ulaze u praktiku vezu s proizvodnjom (takoer i
duhovnom) cijeloga svijeta i dobivaju mogunost da steknu sposobnost
da se koriste ovom svestranom proizvodnjom cijele zemljine kugle
(tvorevinama ljudi). Svestrana zavisnost, ovaj stihijski oblik svjetskohistorijskog uzajamnog djelovanja individua pretvara se uslijed
komunistike revolucije u kontrolu i svjesno vladanje nad silama, koje
su. nastavi uzajamnim djelovanjem ljudi, vladale ljudima i
imponirale im kao strane sile. Ovo se gledite sada opet moe shvatiti
spekulativno-idealistiki, tj. fantastiki ikao samostvaranje roda
(drutvo kao subjekt) i uslijed toga predoiti redoslijed povezanih
individua kao jedne jedine individue koja vri misterij samostvaranja.
Ovdje se svakako pokazuje da individue stvaraju jedna drugu, fiziki i
duhovno, ali ne stvaraju same sebe niti u besmislu svetoga Bruna, niti
u smislu jedinog, izvjetaenog ovjeka.
Ovo shvaanje historije osniva se dakle na tome, da se prikae
stvarni proces proizvodnje, i to polazei od materijalne proizvodnje
neposrednog ivota, i da se nain saobraanja, koji je povezan s ovim
nainom proizvodnje i od njega proizveden, tj graansko drutvo na
njegovim razliitim stupnjevima, shvati kao osnova cijele historije-, a
381

zatim da se prikae njegova djelatnost kao drave, a takoer da se iz

njega objasne svi razliiti teorijski proizvodi i oblici svijesti, religija,
filozofija, moral itd. itd. i proslijedi proces njihova nastajanja iz tih
razliitih stupnjeva, gdje se tada, konano, stvar moe prikazati u
njenom totalitetu (a zatim i uzajamno djelovanje njenih razliitih
strana). Ovo shvaanje historije, za razliku od idealistikoga, ne trai
u svakoj epohi neku kategoriju, nego stalno ostaje na stvarnom tlu
historije, ne objanjava praksu iz ;ifeje, negb>formacije ideja iz
njihove materijalne prakse i u skladu s tim dolazi do rezultata, da svi
oblici i proizvodi svijesti ne mogu biti poniteni duhovnom kritikom,
rastvaranjem samosvijesti ili pretvaranjem u utvare, sablasti,
nastranosti itd., nego samo praktikim prevratom 'realnih
drutvenih odnosa, iz kojih su proizlala ta idealistika blebetanja
da nije kritika nego da je revolucija pokretaka snaga historije, a
takoer i religije, filozofije i ostale teorije. Ovo shvaanje pokazuje da
historija ne zavrava tim da se rastvara u samosvijesti kao duh od
duha, nego da se u njoj na svakom stupnju zatie materijalni rezultat,
suma proizvodnih snaga, historijski stvoren odnos ljudi prema prirodi
i meusobno, to se svakoj generaciji od njene prethodne predaje,
masa proizvodnih snaga, kapitala i okolnosti, koje, dodue, s jedne
strane modificira nova generacija, a s druge strane joj te okolnosti
propisuju njene vlastite ivotne uvjete i daju odreeni razvitak,
specijalni karakter, tako da okolnosti isto toliko ine ljude, koliko i
ljudi okolnosti. Ova suma proizvodnih snaga, kapitala i socijalnih
oblika saobraanja, koju svaka individua i svaka generacija zatjee
kao neto dato, realna je osnova toga, to su filozofi predoivali kao
supstanciju, sutinu ovjeka, to su oboavali i pobijali
realna osnova, koja zbog toga, to se ti filozofi bune protiv nje kao
samosvijest i jedini, ni najmanje nije ometana u svojim
djelovanjima i utjecajima

382

na razvitak ljudi. Ovi zateeni ivotni uvjeti razliitih generacija

odluuju takoer da li e revolucionarni potres, koji se periodiki vraa
u historiju, biti dovoljno jak ili ne, da obori osnovu svega postojeeg, i
ako nisu dati ovi materijalni elementi totalnog prevrata, naime, s
jedne strane postojee proizvodne snage, a s druge stvaranje jedne
revolucionarne mase koja nee ustati samo protiv pojedinih uvjeta
dosadanjeg drutva, nego protiv same dosadanje proizvodnje ivota, protiv cjelokupne djelatnosti na kojoj se ono baziralo, ako ti
elementi ne postoje, to je, kako to pokazuje historija komunizma, za
praktiki razvitak sasvim svejedno, da h je ideja toga prevrata
izreena ve stotinu puta.
Svako dosadasnje shvaanje historije ili je u potpunosti
zanemarivalo ovu stvarnu bazu historije, ili ju je smatralo samo neim
sporednim, sasvim nepovezanim s historijskim procesom. Stoga
historiju treba uvijek pisati prema mjerilu koje lei izvan nje; stvarna
proizvodnja ivota izgleda kao nehistorijska84, a historijsko kao neto
to je odvojeno od zajednikog ivota, sasvim iznad svijeta. Odnos ljudi
prema prirodi na taj je nain iskljuen iz historije, ime se stvara
suprotnost izmeu prirode i historije. Ova koncepcija mogla je u
historiji vidjeti samo burne dravno-politi- ke akcije upravljaa i
drave, religijske i uope teorijske borbe i specijalno kod svake
historijske epohe morala je dijeliti iluziju te epohe. Npr. ako jedna epoha uobrazi da je odreena isto politikim ili religijskim motivima,
iako su religija i politika samo oblici njenih stvarnih motiva, njen
historiar usvaja ovo mnijenje. Uobraenje, predodba ovih odreenih ljudi o svojoj stvarnoj praksi pretvara se u jedino odreujuu i
aktivnu silu koja ovladava i odreuje praksu tih ljudi. Ako primitivni
oblik u kojem se nalazi podjela rada kod Egipana i Indijaca izaziva
ka- stinsko ureenje u njihovoj dravi i religiji, historiar vjeruje da je
kastinsko ureenje ta sila, koja je proizvela taj primitivni drutveni
oblik. Dok se Francuzi i Englezi dre makar politike iluzije, koja je
ipak stvanosti najblia, Nijemci se kreu u podruju istog duha i
religijsku iluziju ine pokretakom snagom historije. Hegelova
84 U izdanju po kojem smo prevodili (Marx-Engels, Gesamt- ausgabe, erste
Abteilung. Band 5, Berlin 1932) nalazi se na ovom mjestu (str. 28) njemaki izraz
Urgeschishtlich (prahistorijska), dok se u izdanju koje su pripremili S. Landshut i
J. P. Mayei' (Kroner Verlag, Leipzig 1932 str. 33) na tom mjestu nalazi ungeschichtlich (nehistorijska). U francuskom prijevodu od 1937. god., (Oeuvres
completes de Karl Mara, tome VI) nalazimo na str. 186: . . . ntant pas historique
. . . (dakle, nehistorijska), a u ruskom prijevodu od 1933. god., (K. MapKC - <I>.
3mein,c, COTOHerora, TOM IV, DTflen nepBbitt, ctp. 29): . . . M e M TO
aoMCTopHHecKiiM . . . (dakle prethistorijska). Smisao teksta zahtijeva da se
prevede s nehistorijska. Prevodilac.

17 Rani radovi

383

filozofija historije posljednja je konzekvencija cijele njemake

historiografije, dovedena do svog najieg izraza, u kojoj se ne radi
o stvarnim, ak niti o politikim interesima, nego o istim mislima,
koje se onda i svetom Bruni ine kao red misli, od kojih jedna guta
drugu i na kraju iezava u samosvijesti^, a jo konzekventnije je to
ko svetog Maxa Stirnera, koji nita ne zna o cijeloj stvarnoj historiji,
a ovaj historijski tok85 mu se inio kao historija vitezova, razbojnika
i utvara, od ijih vizija se moe spasiti samo pomou bezbonosti.
Ovo shvaanje je stvarno religiozno, ono pretpostavlja religioznog
ovjeka kao prvobitnog ovjeka, od kojeg polazi cijela historija i u
svojoj uobrazilji stavlja religiozne proizvode fantazije na mjesto
stvarne proizvodnje sredstava za ivot i ivota samog. Cjelokupno to
shvaanje historije zajedno s njegovim raspadanjem, te skrupulama i
kolebanjima, koje iz toga nastaju, samo je nacionalna stvar Nijemaca i
ima samo lokalni interes za Njemaku, kao npr. vano, nedavno vie
puta tretirano pitanje: kako se zapravo dolazi iz carstva bojeg u
carstvo ljudsko, kao da to carstvo boje igdje drugdje postoji osim u
mati, a uena gospoda kao da nisu uvijek ivjela a da to uope ne
znaju
u carstvu ljudskom, prema kojem oni sada trae put, i kao da se
nauna zabava jer to nije nita drugo do zabava da se objasni
kuriozum toga stvaranja teorijskih oblaka ne sastoji u obratnome, da
se njihovo nastajanje dokae iz stvarnih zemaljskih odnosa. Uope, ovi
Nijemci su stalno obuzeti time da zateenu besmislicu pretvore u
neku drugu nastranost, tj. pretpostave, da cijela ta besmislica ima
apartni smisao koji treba pronai, dok je, meutim, cijela stvar u tome,
da se ove teorijske fraze objasne iz postojeih stvarnih odnosa.
Stvarno, praktiko savladavanje ovih fraza, uklanjanje ovih predodbi
iz svijesti ljudi ostvaruje se, kao to je ve reeno, promijenjenim
okolnostima, a ne treorijskim dedukcijama. Za masu ljudi, tj. za proletarijat, ne postoje ove teorijske predodbe, te ih zbog nje ne treba ni
uklanjati, i, ako je ova masa ikada imala neke teorijske predodbe,
npr. religiju, one su sada ve odavno prevladane okolnostima.
isto nacionalni karakter ovih pitanja i rjeenja pokazuje se jo i u
tome, to ovi teoretiari misle sasvim ozbiljno, da su utvare, kao
bogo-ovjek, ovjek: itd. upravljale pojedinim epohama historije
a sveti Bruno ide ak tako daleko da tvrdi, kako su samo kritika i
85 U visini rijefii: ovaj historijski tolc do utvara, napisao je Marx u desni
stupac: Takozvano objektivno pisanje historije sastojalo se ba u tome da historijske
odnose shvati odvojeno od djelatnosti. Reakcionarni karakter.
85 svjetska arena
85

Wigandov tromjesenik, 1845, sv. 2.

384

kritiari stvorili historiju, i, ako se sami uputaju u historijske

konstrukcije, u najveoj urbi preskau preko sVega prologa i prelaze
od mongolstva odmah na pravu sadrajnu historiju, naime,
historiju Hallekih i Njemakih godinjaka i historiju raspadanja
Hegelove kole u opu svau. Sve druge nacije, svi stvarni dogaaji se
zaboravljaju, a theatrum mundi1 ograniava se na lajpciku izlobu
knjiga i meusobne svae kritike, ovjeka i jedinog:. Ako se
teoretiari moda jednom dadu na to da obrade stvarno historijske
teme, kao npr. osamnaesto stoljee, onda daju samo historiju
predodbi otrgnutu od injenica i praktikog razvitka koji im lei u
osnovi, a i tu historiju izlau samo s namjerom da bi to vrijeme
prikazali kao nepotpuni prethodni stupanj, kao jo ogranienog
preteu pravog historijskog vremena, tj. vremena njemake filozofske
borbe od 1840.
1844. Ovom cilju tj. napisati historiju prolosti da bi se u
osobito sjajnom svjetlu pokazala slava neke nehistorijske linosti i
njenih fantazija odgovara to, da oni ne spominju stvarne
historijske dogaaje, ak ni stvarne zahvate politike u historiju, nego
umjesto toga daju priu osnovanu ne na izuavanjima, nego na
konstrukcijama i literarnim naklapanjima, kako se to dogodilo sv.
Bruni u njegovoj sada zaboravljenoj historiji 18. stoljea. Ovi
hvalisavi i naduveni trgovci mislima, koji vjeruju da su beskrajno
uzvieni iznad svih nacionalnih predrasuda, u praksi su dakle mnogo
nacionalniji nego pivski filistri, koji sanjaju o jedinstvu Njemake.
Djela drugih naroda uope ne prizna- vaju za historijska, oni ive u
Njemakoj, prema Njemakoj i za Njemaku; oni pretvaraju pjesmu o
Rajni u duhovnu pjesmu i zauzimaju Elsass i Lothringen na taj nain,
to umjesto francuske drave kradu francusku filozofiju, a umjesto
francuskih provincija germa- niziraju francuske misli. Gospodin
Venedey je kozmopolit prema sv. Bruni i Maxu, koji u svjetskoj vlasti
teorije proklamiraju svjetsku vlast Njemake.
Iz 6vih razlaganja se takoer pokazuje kako se Feuerbach jako
vara, kada sebe (Wigands Viertel- jahrsschrift, 1845., Bd. 2.)1
proglaava komunistom pomou kvalifikacije ovjek uope,
pretvarajui tu oznaku u predikat ovjeka kao takvog, kad vjeruje,
dakle, da rije komunist, koja u postojeem svijetu oznauje
pripadnika jedne odreene revolucionarne partije, moe pretvoriti
opet u golu kategoriju. Cijela Feuerbachova dedukcija, s obzirom na
meusobni odnos ljudi, tei samo tome da dokae, kako ljudi trebaju i
kako su uvijek trebali jedan drugoga. On eli da ustanovi svijest o toj
injenici, on, dakle, eli, kao ostali teoretiari, samo da iznese pravu
svijest o jed
13*

385

noj postojeoj injenici, dok je pravom komunist^ lo do toga da ovo

postojee srui. Uostalom, mi sta- puno priznajemo da Feuerbach,
teei da proi^ t>ot~ svijest upravo ove injenice, ide tako daleko,
J'ede jedan teoretiar uope moe ii, a da ne prestan^kle teoretiar i
filozof. Karakteristino je, meutii^ biti sveci Bruno i Max stavljaju
Feuerbachovu pred^' da
0 komunistu odmah na mjesto pravog komunist^bu se djelomino
dogaa i zbog toga, da bi takoer to munizam mogli pobijati kao
duh od duha, kao feo- zofsku kategoriju, kao doraslog protivnika, a
sv.
no jo i iz pragmatikih interesa. Kao primjer pij ru nja i krivog
shvaanja postojeeg, to je Feuer^a- jo uvijek zajedniko s naim
protivnicima, pod$?chu mo na mjesto u Filozofiji budunosti, gdje
on kazuje, da je bitak jedne stvari ili ovjeka istovreJ^a1 njegova sutina, da su odreeni odnosi egziste^no nain ivota i
djelatnost jedne ivotinjske ili lj^je, individue ono, u emu se njegova
sutina osjea voljena. Ovdje se svaki izuzetak shvaa iskljuiv^onesretan sluaj, kao nenormalnost koja se ne J^ao promijeniti. Ako
se, dakle, milijuni proletera ne ^e aju zadovoljni u svojim uvjetima
ivota, ako bitak ( . . . . ) njihovoj . . . . . . .* /W
stvarnosti i za praktike materijaliste, tj. komuk, u stvar je u tome da
se revolucionira postojei svijepe, se zateenfe stvari praktiki
zahvate i izmijene. A^ ^a kod Feuerbacha katkad i susreu takvi
pogledi," Se nikada ne prelaze pojedinane slutnje i imaju na.^i govo
ope gledite i suvie malo utjecaja, da bi ovdje mogli drugaije uzeti
u obzir, nego kao u^i sposobne za razvitak. Feuerbachovo shvaanje
^
ie-

Smisao prijelaza koji ovdje nedostaje bio bi otprlllk, jedel: Ako njihov
bitak protivrijei njihovoj (sutini, *lj, je to svakako abnormalnost, ali nije
nesretan sluaj. Histo\a injenica koja se osniva na sasvim odreenim
drutvenim sima. Feuerbach se zadovoljava da tu injenicu konstatirao,
interpretira samo postojei osjetni svijet, prema njemu se t kao teoretiar dok) u
stvarnosti . . . (Primjedba njemakog \( vaa).
V
1

tilnog svijeta ograniava se s jedne strane na prosto promatranje toga

svijeta, a s druge samo na prosti osjet, on govori o ovjeku umjesto o
stvarnim historijskim ljudima. ovjek je realiter Nijemac. U
prvom sluaju, kod promatranja osjetilnog svijeta, on se nuno
sukobljava sa stvarima koje protivrjee njegovoj svijesti i njegovu
osjeaju, koje naruavaju od njega pretpostavljenu harmoniju svih

dijelova osjetilnog svijeta, a osobito harmoniju ovjeka s prirodom86.

Da bi ih odstranio, on mora traiti utoite u dvostrukom opaanju,
izmeu profanog opaanja koje sagledava samo ono to je jasno kao
dan i jednog vieg, filozofskog opaanja, koje sagledava pravu
sutinu stvari. On ne vidi kako osj etilni svijet koji ga okruuje, nije
neka stvar neposredno data od vjenosti, koja ostaje uvijek ista, nego
je proizvod industrije i drutvenog stanja, i to u tome smislu, da je on
historijski proizvod, rezultat djelatnosti cijelog niza pokoljenja, od
kojih je svako stajalo na pleima prethodnoga i dalje izgraivalo
njegovu industriju i saobraaj, te modificiralo socijalni poredak prema
promijenjenim potrebama. ak su mu i predmeti najjednostavnije,
osjetilne izvjesnosti dati drutvenim razvitkom i trgovakim
saobraajem. Trenja je, kao i gotovo sve voke, kao to je poznato,
presaena u nau zonu tek prije nekoliko stoljea zahvaljujui trgovini,
tako da je ovoj Feuerbachovoj osjetilnoj izvjesnosti data tek pomou
akije jednog odreenog drutva u odreeno vrijeme.
Uostalom, u ovom shvaanju stvari, kada se one smatraju
onakvima kakve stvarno jesu i kako su se dogodile, svaki duboko
misaoni filozofski problem sasvim se jednostavno razrjeava kako
e se to dalje jo jasnije pokazati u jednu empirijsku injenicu. Npr.
vano pitanje o odnosu ovjeka prema prirodi, (ili pak, kako Bruno
kae (str. 110), suprotnosti u prirodi i historiji, kao da su to dvije,
jedna od druge odijeljene stvari, kao da ovjek nema uvijek pred
sobom historijsku prirodu i prirodnu historiju), pitanje iz kojeg su
proizala sva nedokuivo visoka djela o supstanciji i samosvijesti,
to se pitanje raspada samo po sebi, kad se uvidi da je mnogo slavljeno
jedinstvo ovjeka i prirode u industriji uvijek postojalo i da je
drugaije postojalo u svakoj epohi, ve prema veem ili manjem
razvitku industrije, isto tako kao i borba ovjeka s prirodom, do
razvitka njegovih proizvodnih snaga na odgovarajuoj osnovi.
Industrija i trgovina, proizvodnja i razmjena potreba za ivot, uvjetuju
sa svoje strane i uvjetovani su opet u nainu svoga djelovanja
distribucijom, organiziranjem razliitih drutvenih klasa, i tako onda
dolazi do toga, da Feuerbach vidi u Manchesteru samo tvornice i
strojeve, gdje bi se prije sto godina mogli vidjeti samo kolovrati i
razboji, ili da otkriva u Campagna di Rotna samo panjake i movare,
gdje bi za vrijeme Augusta naao samo vinograde i vile rimskih
kapitalista. Feuerbach govori osobito o opaanju prirodne nauke, spo86
N. B. Nije greka Sto Feuerbach ono oigledno, osjetilni privid koji je ustanovljen tanljim
istraivanjem osjetilne injenice podreuje osjetnoj zbiljnosti, nego u tome to u krajnjoj
instanciji ne moe izai na kraj s osjetnou, a da je ne promatra oima, tj. naoarima filozofa.

387

minje tajne koje su oigledne samo oku fiziara i kemiara; ali gdje bi
bila prirodna nauka bez industrije
i trgovine? I sama ova ista prirodna nauka dobija svoju svrhu kao i
svoj materijal tek trgovinom i industrijom, osjetilnom djelatnou
ljudi. Ova djelatnost., ovaj neprekidni osj etilni rad i stvaranje, ova
proiz-: vodnja, do takvog je stupnja osnova osj etilnog svijeta, kako on
sada postoji, da bi Feuerbach zatekao ogromnu promjenu ne samo u
prirodnom svijetu, nego uskoro ne bi naao ni cijelo ovjeanstvo, ni
vlastitu mogunost opaanja, to vie, niti svoju vlastitu egzistenciju,
kad bi ova djelatnosT bila prekinuta ma i za jednu godinu. Svakako,
prioritet vanjske prirode pri tome ostaje i, razumije se, sve je to
neprimjenljivo na prvobitne, uslijed generatio aequivoca1 proizvedene
ljude; ali ovo razlikovanje ima samo utoliko smisla, ukoliko ovjeka
promatramo kao neto to je razliito
f

Raanje koje se vri samo od sebe.

od prirode. Uostalom, ova priroda koja prethodi ljudskoj historiji, nije

priroda u kojoj ivi Feuerbach, to je priroda koja danas nigdje vie ne
postoji, izuzevi moda na australskim koraljnim ostrvima novijeg porijekla, dakle, ne postoji ni za Feuerbacha.
Feuerbach ima svakako veliku prednost pred istim
materijalistima to uvia, Jc^ko je i ovjek osje- tilni predmet; ali,
bez obzira na to to ga on shvaa samo kao osjetilni predmet, a ne
kao osjetilnu djelatnost:, jer se on i ovdje dri teorije i ne razmatra
ljude u datoj drutvenoj vezi, pod postojeim ivotnim uvjetima, koji
su ih uinili onim to jesu, on nikada ne dolazi do djelatnih ljudi, koji
stvarno egzistiraju, nego ostaje kod apstrakcije ovjek i ograniava
se samo na priznanje stvarnih, individualnih, tjelesnih ljudi u
oblasti osjeta, tj. on ne poznaje druge ljudske odnose, ovjeka
prema ovjeku osim ljubavi i prijateljstva, i to idealizirano. On ne
daje uope kritiku sadanjih ivotnih odnosa. On, dakle, nikada ne
dolazi do toga, da osjetilni svijet shvati kao cjelokupnu, ivu, osjetilnu
djelatnost individua koji ga sainjavaju, i stoga je primoran, kada npr.
umjesto zdravih ljudi vidi gomilu skrofuloznih, radom iscrpljenih i suiavih bijednika, da pribjegava viem opaanju i izjednaenju u
rodu, dakle pada u idealizam upravo tamo, gdje komunistiki
materijalist vidi nunost i ujedno uvjet za preobraaj kako industrije,
tako i drutvenog poretka.
Ukoliko je Feuerbach materijalist, kod njega se historija ne zbiva,
a ukoliko uzima u obzir historiju, on nije materijalist. Kod njega se
materijalizam i historija potpuno razilaze, to se uostalom ve iz
reenoga objanjava.
388

Historija nije nita drugo do slijed pojedinih generacija, od kojih

svaka eksploatira materijale, kapitale, proizvodne snage koje su joj
predane od svih prethodnika, stoga, dakle, produava s jednes trane
naslijeenu djelatnost pod sasvim izmijenjenim okolnostima, a s
druge strane, s potpuno izmijenjenom djelatnou oblikuje stare
okolnosti, to se spekulativno dade tako obrnuti, da se kasnija
historija uini svrhom ranije, da se npr. otkriu Amerike stavi u
osnovu svrha da olaka pobjedu francuske revolucije, ime onda
historija stjee svoju osobitu svrhu i postaje '>osoba pored drugih
osoba (kao to su ovdje: samosvijest, kritika, jedini, itd.), dok je
ovo, to se oznaava rijeima odreenje, svrha, klica, ideja
prijanje historije, samo apstrakcija kasnije historije, apstrakcija od
aktivnog utjecaja koji prijanja historija vri na kasniju.
Ukoliko se sada pojedini krugovi, koji jedan na drugog djeluju,
dalje ire tokom ovoga razvitka, ukoliko se vie unitava prvobitna
zatvorenost pojedinih nacionalnosti uslijed usavrenog naina
proizvodnje, saobraaja, a time i stihijski proizvedene podjele rada
meu pojedinim nacijama, utoliko vie historija postaje svjetskom
historijom, tako npr., ako se u Engleskoj pronae jedan stroj koji u
Indiji i Kini liava kruha bezbrojne radnike i mijenja sve oblike
postojanja tih drava, tada taj pronalazak postaje svjetsko-historijska
injenica; ili pak taj primjer, da su eer i kava u 19. stoljeu dokazali
svoje svjetsko-historijsko znaenje na taj nain, to je nedostatak tih
produkata, izazvan Napoleonovim kontinentalnim sistemom, pc digao
Nijemce na ustanak protiv Napoleona i tako post' o realna baza
slavnih oslobodilakih ratova 1813. godine. Odatle slijedi da takvo
pretvaranje historije u svjetsku historiju nije samo apstraktno djelo
samosvijesti, svjetskog duha ili kakve metafizike utvare, nego
potpuno materijalno, empirijski dokazivo djelo, takvo djelo koje svaka
individua dokazuje na taj nain, kakva ona jest, kako jede, pije i kako
se oblai.
Misli vladajue klase u svakoj su epohi vladajue misli, tj. klasa
koja je vladajua materijalna sila drutva, istovremeno je njegova
vladajua duhovna sila. Klasa, kojoj stoje na raspolaganju sredstva za
materijalnu proizvodnju, raspolae samim tim i sredstvima za
duhovnu proizvodnju, tako da su joj zbog toga, uzevi u prosjeku,
podreene misli onih, koji su lieni sredstava za duhovnu proizvodnju.
Vladajue misli nisu nita drugo do idealni izraz vladajuih
materijalnih odnosa, tj. u obliku misli izraeni vladajui materijalni
odnosi; dakle, idealni izraz odnosa koji ba jednu klasu ine
vladajuom, dakle, misli njene vladavine. Individue, koje sainjavaju
vladajuu klasu, imaju izmeu ostaloga svijest, i stoga misle; ukoliko
389

one, dakle, vladaju kao klasa i odreuju cijeli opseg jedne historijske
epohe, razumije se po sebi, da one to ine u svim njenim dimenzijama,
dakle, izmeu ostalog vladaju i kao mislioci, kao proizvoai misli,
upravljaju proizvodnjom i raspodjelom misli svoga vremena; da su,
dakle, njihove misli vladajue misli epohe. Npr. u vrijeme i u zemlji u
kojoj se prepiru oko vlasti kraljevska sila, aristokracija i buroazija,
gdje je, dakle, vlast podijeljena, kao vladajua misao pokazuje se
doktrina o podjeli vlasti, koju tada izriu kao vjeni zakon.
Podjela rada, koju smo ve prije zatekli kao jednu od glavnih sila
dosadanje historije, ispoljava se sada i u samoj vladajuoj klasi kao
podjela duhovnog i materijalnog rada, tako da unutar te klase jedan
njen dio istupa u svojstvu mislilaca te klase (njegi aktivni konceptivni ideolozi, koji ine glavnim izvorom svoje prehrane stvaranje
iluzija te klase o samoj sebi), dok se drugi prema tim mislima i
iluzijama dre vie pasivno i re- ceptivno, jer su oni u stvarnosti
aktivni lanovi te klase

imaju manje vremena za to da stvaraju

misli

o samima sebi. Unutar te klase moe se ovaj njihov rascjep razviti

ak do stanovite suprotnosti i neprijateljstva ovih dvaju dijelova,
meutim, on otpada sam po sebi kod svakog praktikog sukoba, kada
je klasa sama ugroena, a tada iezava i privid kao da vladajue misli
nisu misli vladajue klase i kao da one imaju neku mo razliitu od
moi te klase. Postojanje revolucionarnih misli u odreenoj epohi
pretpostavlja ve postojanje jedne revolucionarne klase, o ijim je
pretpostavkama ve ranije reeno najnunije.
Ako se sada, pri shvaanju historijskog toka, misli vladajue klase
odvoje od te vladajue klase, ako im se prida samostalnost i ako se
ostane kod toga, da su u jednoj epohi vladale ove i one misli, ne brinui
se za uvjete proizvodnje i proizvoae tih misli, ako. dakle, izostavimo
individue i svjetske prilike koje se nalaze u osnovi misli, onda se moe
npr. rei, da su u vrijeme, kad je vladala aristokracija, vladali pojmovi
asti, vjer- nosti itd., za vrijeme vladavine buroazije pojmovi slobode,
jednakosti itd. Sama vladajua klasa to, prosjeno, tako i uobraava.
Ovo shvaanje historije, koje je zajedniko svim historiarima osobito
od 18. stoljea, nuno e se spotai na pojavi, da uvijek vladaju sve apstraktnije misli, tj. misli koje sve vie primaju oblik openitosti.
Naime, svaka nova klasa koja stupa na mjesto prethodne vladajue
klase, primorana je, ve i zato da bi provela svoj cilj, prikazati svoj
interes kao zajedniki interes svih lanova drutva, tj. idealno izraeno: da svojim mislima dade oblik openitosti, da ih prikae kao
390

jedino razumne i ope vaee. Klasa koja izaziva prevrat, u samom

poetku ne istupa kao klasa, ve zbog toga to se suprotstavlja jednoj
klasi, nego kao zastupnica cjelokupnog drutva, ona se javlja kao
cjelokupna masa drutva nasuprot jednoj jedinoj, vla- dajuoj klasi.87
Ona to moe, jer je njen interes u poetku zaista jo vie povezan sa
zajednikim interesom svih ostalih nevladajuih klasa, jer se pod
pritiskom dosadanjih odnosa jo nije mogao razviti kao posebni
interes jedne posebne klase. Njena pobjeda koristi stoga i mnogim
individuama ostalih klasa, koje ne dolaze na vlast, ali samo utoliko,
to ona sada stavlja te individue u poloaj, da se uzdignu do vladajue
klase. Kada je francuska buroazija oborila vladavinu aristokracije,
omoguila je time mnogim proleterima da se uzdignu iznad
proletarijata, ali samo ukoliko su postali bur- uji. Stoga svaka nova
klasa ostvaruje svoju vladavinu samo na iroj osnovi nego to je bila
osnova dotad vladajue klase, uslijed ega se kasnije razvija utoliko
otrije i dublje i suprotnost izmeu nevladajue i sada vladajue klase.
I jednim i drugim je uvjetovano to, da je borba, koja se morq voditi
protiv ove nove vladajue klase, opet usmjerena k odlunoj,
radikalnijoj negaciji dosadanjih drutvenih prilika, nego to su to
mogle uiniti sve dosadanje klase koje su teile k vlasti.
Cijeli ovaj privid, kao da je vladavina odreene klase samo
vla9g$jn stanovitih misli, prestaje naravno sam po sebi, ifh
vladavina klasa prestane uope da bude oblik drutvenog ureenja,
im dakle, ne bude vie potrebno da se posebni interes pokazuje kao
opi, ili ope kao vladajue.
Poto su jednom vladajue misli odijeljene od vla- dajuih
individua, a prije svega od odnosa, koji proizlaze iz datog stupnja
naina proizvodnje, i poto je na taj nain ostvaren rezultat da u
historiji stalno vladaju misli, vrlo je lako iz ovih razliitih misli
apstrahirati misao, ideju itd., kao da vladaju u historiji,
i time sve te pojedine misli i pojmove shvatiti kao samoodreenja
pojma koji se razvija u historiji.88 Onda je takoer prirodno, da se svi
odnosi meu ljudima mogu izvesti iz pojma ovjeka, iz predoenog
ovjeka, iz sutine ovjeka, iz ovjeka. To je spekulativna filozofija i
inila. Hegel sam priznaje na kraju Filozofije historije, da je
razmatrao kretanje samoga pojma i da je u historiji prikazao
87 U ovoj visini napisao je Marx u desni stupac: (openitost odgovara 1. klasi
protiv stalea, 2. konkurenciji, svjetskom saobraaju itd., 3. velikoj veini vladajue
klase, 4. iluziji drutvenih interesa. U poetku je ova iluzija istinita, 5.
Obmanjivanju ideologa i podjeli rada).
88 Ovu reenicu Mara je napisao u visini prethodne u desnom stupcu, ne
naznaivi kuda je treba umetnuti.

391

istinsku teodiceju (p. 446). Sada je opet mogue ponovo se vratiti na

proizvoae pojma, na teoretiare, ideologe i filozofe, i tada se dolazi
do rezultata, da su filozofi, mislioci kao takvi, od uvijek vladali u
historiji rezultat, koji je, kako smo vidjeli, takoer izrekao ve
Hegel. Dakle, itav majstor- luk da se u historiji dokae vrhovna
vlast duha (hijerarhija kod Stirnera) svodi se na slijedea tri napora.
1. Misli onih koji vladaju iz empirijskih razloga, pod empirijskim
uvjetima, i kao materijalne individue, moraju se odijeliti od tih
vladajuih individua i samim tim priznati u historiji vladanje misli i
iluziia.

392

2. U tu vladavinu misli mora se unijeti neki red, dokazati

mistinu povezanost meu pojedinim vladajuim mislima, koje slijede
jedna za drugom, a to se ostvaruje na taj nain, da se uzmu kao
samoodreenja pojma
r (ovo je mogue zbog toga, to su ove misli stvarno povezane svojom
empirijskom osnovom, kao i zbog toga, to uzete kao iste misli, one
postaju samorazlikovanja, razlike stvorene miljenjem).
3. Da bi se uklonio mistiki izgled, ovoga pojma koji se sam
odreuje, pretvaraju ga u jednu osobu samosvijest ili, da bi
izgledao pravo materijalistiki, u red osoba, koje u historiji
reprezentiraju pojam, u mislioce, filozofe, ideologe, koje opet
shvaaju kao fabrikante historije, kao savjet straara, kao one koji
vladaju.1 Tako su uklonjeni svi materijalistiki elementi iz historije i
sada se moe pustiti uzde svome spekulativnom konjii.
Dok u obinom ivotu svaki trgovac znade odlino razlikovati ono
to neko tvrdi da jest, od onoga to je on stvarno, dotle naa
historiografija jo nije dola do te trivijalne spoznaje. Ona vjeruje
svakoj epohi na rije, to ona sama o sebi kae i uobraava.
Ovu historijsku metodu, koja je vladala u Njemakoj (a zato
naroito tamo), treba objasniti iz povezanosti s ily(jom ideologa
uope, npr. s iluzijama pravnika, politiara (takoer i praktikih
dravnika), iz dogmatskih sanjarija i izvrtanja ovih momaka, to se
sasvim jednostavno objanjava iz njihova praktikog poloaja u
ivotu, iz njihova zanimanja i podjele rada.

b. STVARNA OSNOVA IDEOLOGIJE

[1.] Saobraaj i proizvodne snage
Najvea je podjela materijalnog i duhovnog rada razdvajanje grada
i sela. Suprotnost izmeu grada i se
* Na ovoj visini napisao Je Mara u desni stupac: ovjek = = ovjeji duh koji
misli.

la poinje prijelazom iz barbarstva a civilizaciju, iz plemenske

zajednice u dravu, iz lokalne ogranienosti u naciju i provlai se kroz
cijelu historiju civilizacije, sve do dananjeg dana (Anti-Corn-Law
League).89 Zajedno s gradom javlja se i nunost administracije, policije, poreza itd., ukratko, nunost komunalnih poslova, a time i
89

Liga protiv itnih zakona.

393

politike uope. Ovdje se najprije pojavila podjela stanovnitva na dvije

velike klase, koja se direktno osniva na podjeli rada i proizvodnim
oruima. Grad predstavlja ve injenicu koncentracije stanovnitva,
orua za proizvodnju, kapitala, uitaka, potreba, dok selo pokazuje
upravo suprotnu injenicu, izolaciju
i osamljivanje. Suprotnost izmeu grada i sela moe postojati samo
unutar privatnog vlasnitva. Ona je najgrublji izraz podreenosti
individue podjeli rada, jednoj odreenoj, njemu nametnutoj djelatnosti,
potinjenosti, koja jednog pretvara u ogranienu gradsku ivotinju, a
drugog u ogranienu seosku ivotinju, i svakodnevno ponovo proizvodi
suprotnost izmeu njihovih interesa. Glavno je ovdje opet rad, sila nad
individuama, i dokle god ona postoji, tako dugo mora postojati
privatno vlasnitvo. Ukidanje suprotnosti izmeu grada i sela jedan je
od prvih uvjeta zajednice, uvjet, koji opet zavisi od mase materijalnih
pretpostavki, i koji, to svatko vidi na prvi pogled, ne moe ispuniti
sama volja (Ove uvjete treba detaljnije razmotriti). Razdvajanje grada
i sela moe se shvatiti kao razdvajanje kapitala i zemljinog posjeda,
kao poetak postojanja i razvitka kapitala nezavisnog od zemljinog
vlasnitva, tj. vlasnitva koje se osniva samo na radu i razmjeni.
U gradovima koji nisu preli u gotovu obliku iz ranije historije u
srednji vijek, a koje su kao nove formirali osloboeni kmetovi, poseban
rad svakog pojedinca bio je njegovo jedino vlasnitvo, osim malenog
kapitala koji se sastojao gotovo samo iz najnunijeg alata koji su oni sa
sobom donijeli. Konkurencija odbjeglih kmetova koji su stalno dolazili
u grad, nepre
kidni rat sela protiv gradova, i s tim povezana nunost jedne
organizirane gradske ratne sile, veza zajednikog vlasnitva
na neki odreeni rad, nunost zajednikih zgrada za prodaju
svoje robe u vrijeme, kada su zanatlije bili ujedno i
commercants1, zatim neputanje nepozvanih u te zgrade,
suprotnosti interesa pojedinih zanata meu sobom, nunost
zatite s (trnkom izuena rada i feudalna organizacija cijele
zemlje to su bili uzroci ujedinjenja radnika svakog zanata
u cehove. Mi ne emo ovdje dalje ulaziti u mnogobrojne
modifikacije cehovskog ureenja koje su izazvane kasnijim historijskim razvitkom. Bijeg kmetova u gradove trajao je
neprekidno za vrijeme cijelog Srednjeg vijeka. Ovi kmetovi,
progonjeni na selu od svojih gospodara, dolazili su
pojedinano u gradove, gdje su zatekli jednu organiziranu
zajednicu, spram koje su bili nemoni i u kojoj su se morali
podrediti poloaju u koji ih je upuivala potreba za njihovim
394

radom
i
interesi
njihovih
organiziranih
gradskih
konkurenata. Ovi radnici koji su pojedinano dolazili, nisu
nikada mogli postati sila, jer, ako je njihov rad bio cehovski,
koji je trebalo izuiti, cehovski su ih majstori podredili sebi i
organizirali u skladu sa svojim interesima, a ako se njihov
rad nije moralo izuiti, te stoga nije bio cehovski, nego nadniarski rad, nisu se nikada organizirali, nego su ostali
neorganizirana svjetina. Nunost nadniarenja u gradovima
izazvala je svjetinu.
Ovi su gradovi bili pravi savezi, izazvani neposrednom
potrebom, brigom za zatitu vlasnitva, za umnoavanjem
sredstava za proizvodnju i obranu pojedinih lanova. Svjetina
je u tim gradovima bila sasvim nemona zbog toga, to se
sastojala od individua koje su tue jedne drugima, koje su
pojedinano pristizale i neorganizirano se suprotstavljale
jednoj organiziranoj, ratniki naoruanoj sili koja ih je
ljubomorno nadzirala. Kalfe i egrti bili su u svakom zanatu
organizirani tako, kako je to najbolje odgovaralo interesima
majstora; patrijarhalni odnos u kojem su se oni nalazili
prema svome majstoru, dao je ovima dvostruku mo, s jedne
strane majstori su neposredno utjecali na cijeli ivot kalfa, a s
druge, taj je odnos bio stvarna veza za kalfe koji su radili kod
istog majstora, veza koja ih je ujedinjavala nasuprot kalfama
ostalih majstora i od njih dijelila; i napokon kalfe su ve bili
vezani uz postojei poredak interesom da i sami postanu
majstori. Dok je stoga svjetina dizala barem pobune protiv
cjelokupnog gradskog poretka, pobune koje su zbog njihove
nemoi ostale bez ikakva djelovanja, dotle kalfe nisu ili dalje
od blagih opiranja unutar pojedinih cehova, jer su i sami
pripadali egzistenciji cehovskog ureenja. Svi veliki ustanci u
srednjem vijeku proizlazili su iz sela, ali su zbog ratrkanosti
seljaka i zbog zaostalosti koja odatle proizlazi, ostali potpuno
bezuspjeni.
Podjela rada bila je u gradovima provedena jo [aavim
stihijno] izmeu pojedinih cehova, a izmeu pojedinih
radnika u samim cehovima nije uope bila provedena. Svaki
radnik je morao biti vjet u cijelom nizu poslova, morao je
znati raditi sve to se s njegovim alatom moglo uiniti;
ogranieni saobraaj i neznatna povezanost meu pojedinim
gradovima, manjak stanovnitva i ogranienost potreba nisu
dozvoljavali daljnje nastajanje podjele rada, i stoga je svaki
koji je htio postati majstor, morao ovladati cijelim svojim
1
zanatom.
Zato kod srednjovjekovnih zanatlija postoji jo
trgovci
395

interes za njihov specijalni rad i za vjetinu u njemu, interes

koji se mogao uzdii do stanovitog ogranienog smisla za
umjetnost. Ali je zato i svaki srednjovjekovni zanatlija
potpuno ulazio u svoj posao, odnosio se prema njemu ropskom
predanou i bio mu mnogo vie podreen nego suvremeni
radnik, kojemu je njegov posao ravnoduan.
Kapital je u tim gradovima bio naturalni kapital koji se
sastojao od stana, alata i stihijno naslijeenog znanja i koji se
zbog nerazvijenog saobraaja i nedovoljne cirkulacije kao
neostvariv morao nasljeivati od oca na sina. Kapital nije bio
poput modernog, koji se izraunava u novcu, pri emu je
sporedno da li se na

396

lazi u ovoj ili onoj stvari, nego je bio neposredno povezan s

odreenim radom posjednika, od njega potpuno nedjeljiv i
stoga je bio staleki kapital.
Slijedee proirenje podjele rada bilo je razdvajanje
proizvodnje i saobraaja, stvaranje posebne klase trgovaca,
razdvajanje, koje je do nas dolo s historijski naslijeenim
gradovima {izmeu ostalog s Jevrejima), a ubrzo se pojavilo u
novoosnovanim gradovima. Time je bila stvorena mogunost
trgovake veze izvan najblieg kruga, mogunost, ije je
ostvarenje zavisilo od postojeih saobraajnih sredstava, od
stanja javne sigurnosti na selu, uvjetovanog politikim
odnosima (kao to je poznato, u cijelom srednjem vijeku
trgovci su putovali u naoruanim karavanama) i od vie ili
manje primitivnih ili razvijenih potreba saobraaju
dostupnog podruja, potreba koje su bile uvjetovane
odgovarajuim stupnjem kulture.
Sa saobraajem koji je konstituiran u posebnoj klasi, s
proirenjem trgovine izvan najblie gradske okoline pomou
trgovaca, nastaje odmah uzajamno djelovanje izmeu
proizvodnje i saobraaja. Gradovi stupaju meusobno u vezu,
novi alati se nose iz jednog grada u drugi, i podjela izmeu
proizvodnje i saobraaja izaziva uskoro novu podjelu
proizvodnje meu pojedinim gradovima, od kojih svaki uskoro
prelazi na eksploataciju jedne, prevladavajue industrijske
grane. Poetno ogranienje na lokalne razmjere poinje
postepeno iezavati.
U srednjem vijeku graani su u svakom gradu bili
primorani da se ujedine protiv seoskog plemstva, kako hi
sauvali svoju kou: proirenje trgovine, uspostavljanje
komunikacija doveli su pojedine gradove do toga, da upoznaju
druge gradove koji su provodili iste interese u borbi s istom
suprotnou. Iz mnogih lokalnih skupova graana pojedinih
gradova nastala je tek sasvim postepeno klasa graana.
Uvjeti ivota pojedinih graana postali su, uslijed suprotnosti
prema postojeim odnosima i nainu rada koji je time
uvjetovan, ujedno uvjeti koji su svima njima bili zajedniki i
nezavisni od svakoga pojedinca. Graani su stvorili ove
uvjete, ukoliko su se otrgli od feudalnih veza, a bili su od njih
stvoreni, ukoliko su bili uvjetovani svojom su- protnou
prema feudalizmu koji su zatekli. Nastankom veze izmeu
pojedinih gradova razvili su se ovi zajedniki uvjeti u klasne
uvjete. Isti uvjeti, ista suprotnost, isti interesi morali su

uglavnom svagdje izazvati iste obiaje90. Sama buroazija

razvija se tek postepeno sa svojim uvjetima, ponovo se
razdvaja prema podjeli rada u razliite frakcije i napokon
apsorbira u sebe sve zateene posjednike klase u takvoj
mjeri, da se sve zateeno vlasnitvo pretvara u industrijski ili
trgovaki kapital (za to vrijeme ona pretvara veinu zateene
ne- posjednike i jedan dio do tada posjednike klase u jednu
novu klasu proletarijat). Pojedine individue ine jednu
klasu samo utoliko, ukoliko moraju voditi zajedniku borbu
protiv druge klase; u ostalome oni se meusobno nalaze ak u
neprijateljskoj konkurenciji. Na drugoj strani klasa se opet
osamostaljuje nasuprot individuama tako da one svoje ivotne
uvjete zatjeu pre- destinirane: klasa im naznauje njihov
poloaj, a time i njihov lini razvitak, ona ih sebi podreuje.
To je ista pojava kao podreivanje pojedinih individua podjeli
rada i moe se ukloniti samo ukidanjem privatnog vlasnitva
i samog rada. Kako se pak ovo poreivanje individua klasi
istovremeno razvija u podreivanje svakojakim predodbama
itd., itd., naznaili smo ve vie puta.
Da li e proizvodne snage, osobito pronalasci koji su
postignuti u jednom kraju, za kasniji razvitak biti izgubljeni
ili ne, zavisi samo od proirenja saobraaja. Sve dotle dok ne
postoji saobraaj koji prelazi neposredno susjedstvo, mora
svaki kraj posebno stvarati svaki pronalazak, i dovoljni su
obini sluajevi, kao upad barbarskih naroda, ak obini
ratovi, da zemlju s

90 Na ovoj visini Marx Je tekst oznaio i pored njega napisao u desni

stupac:
Ona apsorbira najprije grane rada koje direktno pripadaju dravi, a
onda sve + (plus ou molns) Ideoloke stalee.

398

razvijenim proizvodnim snagama i potrebama dovedu

dotle, da opet mora poeti od poetka. U prvobitnoj historiji
morao se svaki pronalazak dnevno ponovo izraivati u
svakom kraju posebno. Kako su stvorene proizvodne snage i
same bile nedovoljno sigurne od potpune propasti kod
relativno vrlo rairene trgovine, dokazuju Feniani91, iji su
pronalasci najveim dijelom nestali za dugo vremena
istiskivanjem te nacije iz trgovine, Aleksandrovim
osvajanjem i opadanjem koje iza toga slijedi. Isto tako npr.
slikarstvo n-a staklu u srednjem vijeku.2 Tek kad saobraaj
postane svjetski saobraaj, kad se osniva na krupnoj
industriji i kad sve nacije budu uvuene u konkurentsku
borbu, tek tada se osigurava trajnost postignutih proizvodnih
snaga.
Podjela rada meu razliitim gradovima dovela je najprije
do nastajanja manufakture, proizvodne grane koja je izrasla
iz cehovskog ureenja. Historijska pretpostavka prvog
procvata manufakture u Italiji i kasnije u Flandriji bio
je saobraaj s inozemnim nacijama. U drugim zemljama
Engleskoj i Francuskoj npr. ograniavale su se
manufakture u poetku na unutranje trite. Osim
navedenih pretpostavki, manufakture imaju jo jednu
pretpostavku: uznapredovalu koncentraciju stanovnitva
osobito na selu i koncentraciju kapitala koji se poeo
skupljati djelomino u cehovima, uprkos cehovskim
zakonima, a djelomino kod trgovac^ u pojedinanim rukama.
Onaj rad koji je od samog poetka pretpostavljao stroj,
iako jo u najprimitivnijem obliku, pokazao je uskoro najveu
sposobnost za razvitak. Tkalaki obrt, kojim su se seljaci na
selu dosad uz put zanimali da bi sebi nainili nunu odjeu,
bio je prvi rad koji je proirenjem saobraaja dobio poticaj i
dalje usavravanje. Tkanje je bilo prva i ostalo najglavnija
manufaktura. Poveanjem stanovnitva poveana potranja
za odjevnim tkaninama, poetna akumulacija i mobilizacija
naturalnog kapitala uslijed ubrzane cirkulacije, te ovim
izazvana i postepenim proirenjem saobraaja uope
potpomagana potreba za luksuzom, dali su tkanju
kvantitativno i kvalitativno poticaj, koji ga je istrgao iz
dotadanjeg oblika proizvodnje. Uporedo sa seljacima, koji su
tkali za vlastite potrebe, koji su i dalje postojali i jo postoje,
91 Iza rijei Feniani Mara je umetnuo u desni stupac: i pravljenje
stakla u srednjem vijeku.

13*

399

pojavila se nova klasa tkaa u gradovima, ije su tkanine bile

odreene za cijelo unutranje trite, a veinom i za inozemna
trita.
Tkanje, posao koji je u veini sluajeva zahtijevao malo
vjetine i koje se uskoro raspalo u mnogo grana, suprotstavilo
se cijelom svojom strukturom okovima ceha. Tkanjem su se
stoga veinom bavili izvan cehovske organizacije u selima i
trgovitima, koja su postepeno postala gradovi, i to gotovo
najrazvijeniji gradovi svake zemlje.
S pojavom manufakture, osloboene od ceha, izmijenili su
se odmah i odnosi vlasnitva. Prvi napredak od naturalnostalekog kapitala bio je stvoren pojavom trgovaca, iji je
kapital od samog poetka bio pokretan, tj. kapital u
modernom smislu, koliko o tome moe biti rijei pod
tadanjim odnosima. Drugi se napredak pojavio s
manufakturom, koja je opet mobilizirala masu naturalnog
kapitala i uope umnoila koliinu pokretnog kapitala
nasuprot naturalnome.
Manufaktura je istovremeno seljacima bila utoite od
cehova koji su ih iskljuivali ili slabo plaali, isto kao to su
prije cehovski gradovi sluili seljacima kao utoite od
[seoskog plemstva koje ih je ugnjetavalo].
Istovremeno s poetkom manufakture poinje period
skitanja koji je bio izazvan rasputanjem feudalnih druina,
otputanjem sakupljenih armija koje su kraljevima sluile
protiv vazala, -poboljanom zemljoradnjom i pretvaranjem
velikih povrina oranica u panjake. Ve odatle proizlazi kako
je ova skitnja tano povezana s raspadanjem feudalizma. Ve
u trinaestom stoljeu nastajale su pojedine epohe takve vrste,
a kao openito i trajno ispoljava se to skitanje tek krajem 15, i
poetkom 16. stoljea. Ove skitnice,' koje su bile tako
mnogobrojne, da je izmeu ostalog Henrik VIII. engleski dao
objesiti 72.000, moglo se privesti radu s najveim tekoama,
krajnjom mukom i tek nakon dugog otpora. Brzo cvjetanje
manufakture, osobito u Engleskoj, postepeno ih je
apsorbiralo.
Pojavom manufakture razne nacije poinju meusobnu
konkurenciju, stupaju u trgovaku borbu koja je voena
ratovima, zatitnim carinama i zabranama, dok su nacije
prije, ukoliko su bile u vezi, vodile bezazlenu razmjenu.
Trgovina otada dobiva politiko znaenje.
S manufakturom se istovremeno promijenio i odnos
radnika prema poslodavcu. U cehovima je i dalje postojao
patrijarhalni odnos izmeu kalfa i majstora; u manufakturi
400

ga je zamijenio novani odnos izmeu radnika i kapitalista;

odnos, koji je na selu i u malim gradovima ostao patrijarhalno
obojen, u velikim pravim manufakturnim gradovima,
meutim, ve je vrlo rano izgubio gotovo svaku patrijarhalnu
boju.
Proirenjem saobraaja, koje je nastalo otkriem Amerike
i morskog puta prema Indiji, dobila je manufaktura i kretanje
proizvodnje uope ogroman polet. Novi proizvodi odatle
uvezeni, osobito mase zlata i srebra koje su poele cirkulirati,
totalno su izmijenili uzajamni poloaj klasa i zadali estoki
udarac radnicima i feudalnom zemljinom posjedu, a pohodi
avanturista, kolonizacija i prije svega proirenje trita u
svjetsko trite, to je sada bilo mogue i dnevno se sve vie i
vie uspostavljalo, sve je to izazvalo novu fazu historijskog
razvitka, na kojoj se openito ovdje ne treba dalje zadravati.
Kolonizacijom novootkrivenih zemalja dobila je meusobna
trgovaka borba nacija novu hranu, a prema tome i veu
rasprostranjenost i ogorenost.
Proirenje trgovine i manufakture ubrzalo je akumulaciju
pokretnog kapitala, dok je u cehovima, koji nisu dobili
nikakav podstrek za proirenje proizvodnje, naturalni kapital
ostao stabilan ili je pak opadao. Trgovina i manufaktura
stvorili su krupnu buroaziju, a u cehovima se koncentrirala
sitna buroazija,92 koja sada vie nije vladala u gradovima
kao prije, nego se morala pokoriti vladavini krupnih trgovaca
i manufakturista. Stoga su cehovi propali im su doli u dodir
s manufakturom.
U epohi o kojoj smo govorili, meusobni odnos nacija
primio je u njihovu saobraanju dva razliita oblika. U
poetku mala koliina cirkulirajueg zlata i srebra uvjetovala
je zabranu izvoza ovih metala; postavi nunom, zbog potrebe
da se dade zaposlenje rastuem gradskom stanovnitvu,
92 U visini ove reenice napisao Je Mara u desni stupac: malograanin, srednji stale, krupna buroazija.
92
Trgovina sainjava strast stoljea:, i: od nekog vremena govori se samo o
trgovini, moreplovstvu i mornarici.
Iako je kretanje kapitala znatno ubrzano, ono je ipak stalno ostalo razmjerno
polagano. Cirkulaciju je zaustavljalo rasprenje svjetskog trita u pojedine dijelove, od
kojih je svaki eksploatirala posebna nacija, iskljuenje konkurencije meu nacijama, nespretnost same proizvodnje i nerazvijenost novanog sistema koji je tek izlazio iz prvog
stupnja razvitka. Posljedica toga bio je trgovaki, prljavo sitniarski duh, koji je bio
svojstven svim trgovcima i itavom nainu trgovanja. U poreenju sa manufakturistima, a jo vie sa zanatlijama, bili su oni ustvari veliko- -graani, buruji: no u
poreenju s trgovcima i industrijalcima slijedeeg perioda ostaju oni malograani.
('Uporedi A. Smith).

401

industrija, veinom uvezena iz inozemstva, nije mogla biti

bez privilegija koje su se naravno mogle dati ne samo protiv
unutranje, nego osobito protiv vanjske konkurencije. Ove
prvobitne zabrane proirile su lokalne cehovske privilegije na
cijelu naciju. Carine su nastale iz nameta, to su ga feudalci
nametali trgovcima koji su prolazili preko njihova podruja,
kao otkup koji je zamjenjivao pljakanje iz poreza koje su
kasnije nametali gradovi, a pri pojavi suvremenih drava bili
su najudobnije sredstvo da se dobije novac za fiskus.
Pojava amerikog zlata i srebra na evropskim tritima,
postepeni razvitak industrije, brzi porast trgovine i tim
izazvani procvat necehovske buroazije i novca, dalo je ovim
mjerama drugo znaenje. Drava koja je svakim danom sve
manje mogla biti bez novca, zadrala je sada zabranu na
izvoz zlata i srebra iz fiskalnih razloga; buruji su s tim bili
potpuno zadovoljni, jer je glavni predmet lihvarskog
obogaivanja bila ova nova, na trite baena novana masa;
dosadanji privilegiji postali su izvor prihoda za vladu i
prodavani za novac; u carinskom zakonodavstvu uvedene su
izvozne carine koje su industriji stavljale samo prepreke, a
imale su isto fiskalnu svrhu.
Drugi period nastupio je sredinom sedamnaestog stoljea i
trajao je gotovo do kraja osamnaestoga. Trgovina i brodarstvo
bre su se proirili nego manufaktura koja je igrala
sekundarnu ulogu; kolonije su poele postajati jaki potroai,
pojedine nacije podijelile su se dugini borbama u svjetsko
trite koje se otvaralo. Ovaj period poinje zakonima o
plovidba i kolonijalnim monopolima. Konkurencija meu
nacijama bila je, to je mogue vie, iskljuena pomou tarifa,
zabrana, ugovora, a u krajnjoj instanciji konkurentska borba
se vodila i odluivala ratovima (osobito pomorskim ratovima).
Najjaa pomorska nacija, Englezi, zadrali su nadmo u
trgovini i manufakturi. Ve je ovdje koncentracija u jednoj
zemlji.
Manufaktura je stalno tiena obrambenim carinama na
unutranjem tritu, monopolima na kolonijalnom tritu i,
to je mogue vie, diferencijalnim carinama na inozemnom
tritu. Obrada materijala koji je proz- veden u samoj zemlji
bila je potpomagana (vuna i platno u Engleskoj, svila u
Francuskoj), a izvoz u zemlji proizvedenih sirovina zabranjen
(vuna u Engleskoj), dok je [obrada] uvezenog materijala bila
zanemarena ili suzbijana (pamuk u Engleskoj). Nacija koja je
prevladavala u morskoj trgovini i kolonijalnoj sili, osigurala je
402

sebi, naravno, i najvee kvantitativno i kvalitativno

proirenje manufakture. Manufaktura nije uope mogla biti
bez zatite, jer ona i najmanjom izmjenom koja se dogaa u
drugim zemljama moe izgubiti svoje trite i biti
upropatena; nju je lako bilo uvesti u jednoj zemlji pri
donekle povoljnim uvjetima, ali je zato i lako unititi. Ona je
ujedno tim nainom, kako je voena na selu, naroito u 18.
stoljeu, toliko srasla sa ivotnim odnosima velikog broja
ljudi, da se nijedna zemlja nije usudila staviti na kocku njenu
egzistenciju doputanjem slobodne konkurencije. Ona stoga
potpuno zavisi, ukoliko moe izvoziti, od proirenja ili
ogranienja trgovine, a [na nju] obrnuto djeluje razmjerno
vrlo neznatno. Odatle njeno sekundarno [znaenje] i stoga
utjecaj trgovaca u osamnaestom stoljeu. Trgovci, a osobito
brodovlasnici, prije svih drugih su navaljivali na dravnu
zatitu i monopole; manufak- turisti su zahtijevali i dobili
dodue zatitu, ali su se po politikom znaenju stalno
nalazili iza trgovaca.
Trgovaki gradovi, specijalno pomorski gradovi, bili su
donekle civilizirani i poprimili krupnoburoaski karakter,
dok je u tvornikim gradovima postojala najvea
malograantina. (Uporedi Aikin itd.). Osamnaesto stoljee
bilo je stoljee trgovine. Pinto kae to izriito: Le commerce
fait la marotte du siecle; i: depuis quelque temps ii nest
plus question que de commerce, de navigation et de marine. 1
Ovaj period karakterizira prestanak zabrana na izvoz
zlata i srebra, nastanak trgovine novcem, banaka, dravnih
dugova, papirnatog novca, spekulacija s akcijama i
fondovima, igranja na burzi sa svim artiklima i stvaranjem
financija uope. Kapital je opet izgubio veliki dio svoga
naturalnog karaktera.
Koncentracija trgovine i manufakture koja se nezadrivo
razvijala u 17. stoljeu u jednoj zemlji, Engleskoj, stvorila je
postepeno za nju relativno svjetsko trite, a time i potranju
za njenim manufakturnim proizvodima, koja nije vie mogla
biti zadovoljna dotadanjim industrijskim proizvodnim
snagama. Ova potranja, koja je prerastala proizvodne snage,
bila je pokretaka snaga koja je izazvala trei period
privatnog vlasnitva poevi od srednjeg vijeka, i koja je
stvorila krupnu industriju primjenu elementarnih snaga u
industrijske svrhe, maineriju i najdetaljniju podjelu rada. U
Engleskoj su ve postojali ostali uvjeti ove nove faze
sloboda konkurencije unutar nacije, izgraivanje teorijske
403

mehanike (mehanika koju je Newton usavrio bila je uope u

18. stoljeu najpopularnija nauka u Francuskoj i Engleskoj
itd.). (Slobodnu konkurenciju u samoj naciji moralo se
svagdje osvojiti revolucijom, 1640. i 1688. u Engleskoj, 1789.
u Francuskoj). Konkurencija je uskoro prisilila svaku zemlju
koja je htjela zadrati svoju historijsku ulogu, da svoju
manufakturu titi obnovljenim carinskim mjerama (stare
carine nisu vie pomagale protiv krupne industrije), i da
uskoro zatim uvede krupnu industriju pod zatitnim
carinama. Krupna industrija uinila je konkurenciju
univerzalnom uprkos zatitnim sredstvima (ona je praktika
sloboda trgovine, zatitna carina je u njoj samo palijativno
sredstvo, odbrana u slobodi trgovine), uspostavila je saobraajna sredstva i moderno svjetsko trite, podloila sebi
trgovinu, pretvorila sav kapital u industrijski i time proizvela
brzu cirkulaciju (stvaranje novanog sistema) i centralizaciju
kapitala.93 Sveopom konkurencijom ona je prisilila sve
individue da do krajnosti napregnu svoju energiju. Gdje je
samo mogla, ona je unitila ideologiju, religiju, moral itd., a
gdje to nije mogla, pretvorila ih je u javnu la. Ona je stvorila
svjetsku historiju tek utoliko, ukoliko je zadovoljenje potreba
svake civilizirane nacije i svake individue u njoj uinila
zavisnim od cjelokupnog svijeta i ukoliko je unitila
dosadanju stihijnu iskljuivost pojedinih nacija. Ona je
podredila prirodnu nauku kapitalu, a podjeli rada je oduzela
posljednji privid prirodnosti. Ona je uope unitila prirodnost, ukoliko je to unutar rada mogue, i pretvorila sve
prirodne odnose u novane odnose. Ona je umjesto prirodno
nastalih gradova stvorila velike moderne industrijske
gradove koji su nastali preko noi. Tamo gdje je prodrla ona
je razorila zanatstvo i uope sve prijanje stupnjeve
industrije. Ona je zavrila pobjedu trgovakog grada nad
selom. [Njena prva pretpostavka] je automatski sistem.
[Njezin razitak] proizveo je masu proizvodnih snaga, za koje
je privatno [vlasnitvo] postalo ba takav okov, kakav je
cehovski poredak bio za manufakturu i sitni seljaki rad za zanatstvo koje se usavravalo. Ove proizvodne snage pod
privatnim vlasnitvom dobivaju samo jednostrani razvitak,
postaju za veinu destruktivne snage, i mnogo se takvih
93
Ove obadvije reenice napisao je Engels u desni stupac bez znaka umetanja u
visini zakljuka reenice koja im prethodi.

93

Mo raspolaganja predmetima na osnovu rimskog prava.

93

404

U ovoj visini napisao je Engels u desnom stupcu: (lihva!),

snaga ne moe u privatnom vlasnitvu uope primijeniti. Ona

je openito stvorila svagdje iste odnose izmeu drutvenih
klasa i time unitila posebnost pojedinih nacionalnosti. I
napokon, dok buroazija svake nacije jo zadrava zasebne
nacionalne interese, krupna industrija je stvorila klasu koja
kod svih nacija ima isti interes i kod koje je nacionalnost ve
unitena, klasu, koja se stvarno oslobodila od cijelog starog
svijeta i ujedno mu se suprotstavila. Krupna industrija ini
radniku nepodnoljivim ne samo odnos prema kapitalistu,
nego i sam rad.
Razumije se da krupna industrija ne dostie u svim
predjelima jedne zemlje isti nivo izgradnje. To, meutim, ne
zadrava klasni pokret proletarijata, jer se proleteri stvoreni
krupnom industrijom stavljaju na elo ovoga pokreta i sa
sobom dovlae svu ostalu masu, i jer radnici koji nisu
ukljueni u krupnu industriju upadaju u jo gori ivotni
poloaj zbog krupne indu- stri, nego radnici krupne
industrije. Isto tako djeluju zemlje u kojima je razvijena
krupna industrija, na plus ou moins1 nerazvijene zemlje,
ukoliko su ove uslijed svjetskog saobraaja uvuene u
univerzalnu konkurentsku borbu.
* Vie ili manje.
s Konkurencija izolira individue, ne samo buruje, nego jo vie proletere, uprkos
tome, to ih ona sastavlja. Stoga je mnogo vremena potrebno dok se te individue
ujedine, ne uzimajui u obzir da za to ujedinjenje ukoliko ono ne treba da ostane
samo lokalno mora tek krupna industrija stvoriti nuna sredstva, velike industrijske
gradove i jeftine i brze komunikacije; stoga se tek poslije duge borbe moe pobijediti
svaka organizirana sila koja se suprotstavlja ovim izoliranim individuama koje ive u
uvjetima to svakodnevno proizvode ovu izoliranost. Zahtijevati suprotno bilo bi isto
to i zahtijevati da u ovoj odreenoj historijskoj epohi ne bi trebalo da postoji
konkurencija, ili da individue izbiju sebi iz glave odnose nad kojima one. uslijed svoje
izoliranosti, nemaju kontrole.

Ovi razliiti oblici isto su toliko oblici organizacije rada, a

time i vlasnitva. U svakom periodu dolo je do ujedinjenja
postojeih proizvodnih snaga, ukoliko su potrebe to nuno
zahtijevale.

[2.] Odnos drave i prava prema vlasnitvu

Prvi oblik vlasnitva u antikom svijetu, a i u srednjem
vijeku, jest plemensko vlasnitvo, uvjetovano kod Rimljana
uglavnom ratom, a kod Germana stoarstvom. Kod antikih
naroda javlja se plemensko vlasnitvo kao dravno vlasnitvo,
jer u jednom gradu stanuje vie plemena, a pravo pojedinaca
405

pojavljuje se stoga kao isto possesio, vlasnitvo, koje se,

meutim, kao i plemensko vlasnitvo uope, ograniava samo
na zemljini posjed. Pravo privatno vlasnitvo poinje kod
starih, kao i kod modernih naroda, s pokretnim vlasnitvom.
(Ropstvo i zajednica) (ominium ex jure Quiritum). Kod
naroda koji su proizali iz srednjeg vijeka, plemensko
vlasnitvo prolazi kroz razliite stupnjeve feudalni
zemljini
posjed,
korporativno
pokretno
vlasnitvo,
manufakturni kapital do modernog kapitala koji je
uvjetovan
krupnom
industrijom
i
univerzalnom
konkurencijom, te koji je istom privatnom vlasnitvu skinuo
svaki privid kolektivnosti i iskljuio svaki utjecaj drave na
razvitak vlasnitva. Ovom modemom privatnom vlasnitvu
odgovara moderna drava, koju su privatni vlasnici porezima
postepeno'kupili, pa je ona preko dravnih dugova potpuno
dospjela u njihovu vlast, a njeno postojanje je u cjelini postalo
zavisno od povienja i snienja dravnih papira na burzi, od
komercijalnog kredita koji joj daju privatni vlasnici, buruji.
Buroazija je primorana da se organizira nacionalno, a ne
vie lokalno, jer je ona ve klasa, a nije vie stale, i da svojim
prosjenim interesima dade opi oblik. Emancipacijom
privatnog vlasnitva od zajednice drava je postala posebna
egzistencija, pored i izvan graanskog drutva; ali ona,
nadalje, nije nita drugo do oblik organizacije koju buruji
sebi nuno moraju stvoriti kako iznutra, tako i izvana, za
uzajamnu garanciju njihova vlasnitva i interesa.
Samostalnost drave postoji u nae vrijeme jo samo u takvim
zemljama, u kojima se stalei nisu potpuno razvili u klase, u
kojima stalei, odstranjeni ve u razvijenijim zemljama,
igraju jo neku ulogu i gdje postoji jedna smjesa, zbog koje
onda u tim zemljama nijedan dio stanovnitva ne moe dobiti
vlast nad drugima. To je sluaj naroito u Njemakoj.
Najpotpuniji primjer moderne drave je Sjeverna Amerika.
Noviji francuski, engleski i ameriki pisci potvruju da
drava postoji sauno zbog privatnog vlasnitva, tako da je to
prelo i u obinu svijest.
Budui da je drava oblik u kojem individue jedne
vladajue klase ostvaruju svoje zajednike interese i u kojemu
je obuhvaeno cijelo graansko drutvo jedne epohe, to slijedi,
da su sve zajednike institucije posredovane dravom i da
dobivaju politiki oblik. Otuda iluzija kao da se zakon osniva
na volji i to na slobodnoj volji, otrgnutoj od svoje realne baze.
Isto tako se onda i pravo opet reducira na zakon.
Privatno pravo razvija se istovremeno s privatnim
406

vlasnitvom iz raspadanja prirodne zajednice. Kod Rimljana

je razvitak privatnog vlasnitva i privatnog prava ostao bez
daljnjih industrijskih i komercijalnih posljedica, jer je njihov
cjelokupan nain proizvodnje ostao isti.1 Kod modernih
naroda, gdje je feudalna zajednica bila unitena industrijom i
trgovinom, poela je, s nastankom privatnog vlasnitva i
privatnog prava, nova faza koja je bila sposobna za dalji
razvitak. Amal- fi prvi grad koji je u srednjem vijeku vodio
raz- granatu pomorsku trgovinu, izradio je takoer i pomorsko pravo. im su najprije u Italiji, a kasnije i u ostalim
zemljama, industrija i trgovina dalje razvili privatno
vlasnitvo, odmah je ve razraeno rimsko pravo bilo
prihvaeno i uzdignuto do autoriteta. Kad se kasnije
buroazija toliko osilila da su se knezovi

407

zauzeli za njene interese, Kako bi pomou nje sruili feudalno

plemstvo, poeo je u svim zemljama u Francuskoj u 16.
stoljeu stvarni razvitak prava, koji se u svim zemljama,
izuzevi Englesku, odvijao na osnovi rimskog kodeksa. U
Engleskoj su takoer za daljnji razvitak privatnog prava
(osobito kod pokretnog vlasnitva) morali uzeti principe
rimskog prava. (Ne treba zaboraviti da pravo isto tako nema
vlastite historije kao ni religija.)
Postojei odnosi vlasnitva izraavaju se u privatnom
pravu kao rezultat ope volje. Samo jus utendi et abutendi 94
izraava s jedne strane injenicu da je privatno pravo postalo
potpuno nezavisno od zajednice, a s druge strane iluziju, kao
da se samo privatno vlasnitvo osniva na sasvim privatnoj
volji, na samovoljnom raspolaganju stvarima. Za privatnog
vlasnika ima i ova abuti95 u praksi vrlo odreene ekonomske
granice, ako on ne eli da njegovo vlasnitvo, a time i njegov
ius abutendi prijee u druge ruke, jest stvar, promatrana
samo u odnosu na njegovu volju, nije uope stvar, nego ona
postaje prava stvar, stvarno vlasnitvo tek u saobraaju i
nezavisno od prava (odnos koji filozofi nazivaju ideja).
Ova pravna iluzija koja pravo svodi na istu volju, dovodi
u daljem razvitku odnosa vlasnitva nuno do toga, da netko
moe imati pravo na jednu stvar, a da tu stvar stvarno nema.
Ako npr. zbog konkurencije jedan komad zemlje prestane
davati rentu, njegov vlasnik ima, dodue, na njega svoje
pravo, zajedno sa ius utendi i abutendi. Ali on time ne moe
nita poeti, on ne posjeduje nita kao zemljo vlasnik, ukoliko
inae ne posjeduje dovoljno kapitala, da svoju zemlju obradi.

Odnos za filozofe * Oni

poznaju samo odnos ovjeka svi realni odnosi
postaju za ^K ideje.

94 Pravo

da se neka stvar neogranieno koristi.

Potronja
u ovoj visini napisao je Marx u desni stupac:
95

408

ia samome sebi, i zato

Iz iste iluzije pravnika objanjava se to, da je za njih i za

svaki kodeks uope sluajnost, to individue stupaju u
meusobne odnose, npr. ugovore, i to -te odnose smatraju
takvima, u koje se moe po volji ui ili ne ui, te ija se
sadrina osniva sasvim na individualnoj samovolji strana
koje se dogovaraju. Kadgod su razvitak trgovine i industrije
stvorili nove oblike saobra- anja, npr. osiguravajua drutva
itd., pravo je bilo svaki put primorano da ih prihvati kao nove
oblike stjecanja vlasnitva.
Nita nije obinije nego predodba, da se dosad u historiji
sve sastojalo u osvajanju. Barbari su osvojili Rimsko carstvo, i s
injenicom tog osvajanja objanjava se prijelaz iz starog
svijeta u feudalizam. Ali kod osvajanja od strane barbara radi
se o tome, da li je nacija, koja je pokorena, razvila
industrijske proizvodne snage, kao to je to sluaj kod
modernih naroda, ili se njene proizvodne snage osnivaju
uglavnom samo na njenom ujedinjenju i zajednici. Osvajanje
je dalje uvjetovano predmetom koji se osvaja. Imovina jednog
bankara sadrana u papiru uope se ne moe uzeti, ako se
pri- svaja ne podredi uvjetima proizvodnje i saobraanja
osvojene zemlje. Isto se odnosi na itav industrijski kapital
jedne moderne industrijske zemlje. I napokon, osvajanje
svagdje ima uskoro kraj, i ako nita vie ne postoji da se
osvoji, mora se poeti proizvoditi. Iz ove nunosti proizvodnje
koja uskoro nastupa, slijedi, da oblik zajednice koji
prihvaaju nastanjeni osvajai mora odgovarati zateenim
proizvodnim snagama, ili, ako to od poetka nije sluaj,
njihov oblik zajednice mora se izmijeniti prema proizvodnim
snagama. Odavde se objanjava takoer injenica koja je
svagdje zapaena u doba nakon seobe naroda, da je naime
kmet bio gospodar i da su osvajai uskoro primili od pokorenih njihov jezik, obrazovanje i obiaje.
Feudalizam nije ni u kom sluaju bio prenesen iz
Njemake u gotovu obliku, njegovo porijeklo ima korijen u
ratnikoj vojnoj organizaciji osvajaa za vrijeme samog
osvajanja, a ova se razvila u pravi feudalizam

409

tek poslije osvajanja, utjecajem proizvodnih snaga zateenih u osvojenim zemljama. Koliko je taj oblik bio
uvjetovan proizvodnim snagama, pokazuju neuspjeli pokuaji
sprovoenja drugih oblika, nastalih iz staro- rimskih
uspomena (Karlo Veliki itd.).
[3.] Prirodna i civilizirana orua za proizvodnju i oblici vlasnitva

'...Iz prvoga proizlazi pretpostavka usavrene podjele rada

i rairene trgovine, a iz drugoga lokalna ogranienost. U
prvom sluaju individue moraju biti sabrane, u drugom one se
samo nalaze pored datog orua za proizvodnju kao orua za
proizvodnju. Ovdje se, dakle, javlja razlika izmeu prirodno
nastalih orua za proizvodnju i orua koja su stvorena
civilizacijom. Njiva (voda itd.) moe se smatrati prirodnim
oruem za proizvodnju. U prvom sluaju, kod prirodnog orua
za proizvodnju, individue su podreene prirodi, u drugom
sluaju one su podreene proizvodu rada. Stoga se i
vlasnitvo (zemljino vlasnitvo) pojavljuje u prvom sluaju
kao neposredna, prirodna vlast, a u drugom kao vlast rada,
specijalno akumuliranog rada, kapitala. Prvi sluaj
pretpostavlja da individue pripadaju jedne drugima po nekoj
vezi, bilo porodinoj, plemenskoj, ili po samom teritoriju itd.,
drugi sluaj pretpostavlja da su meusobno nezavisne i da su
povezane samo razmjenom. U prvom sluaju razmjena je
uglavnom razmjena izmeu ovjeka i prirode, razmjena, u
kojoj se rad jednog zamjenuje proizvodima drugih; u drugom
sluaju ona je preteno razmjena meu ljudima. U prvom
sluaju dovoljan je prosjean ljudski razum, tjelesni i duhovni
rad nisu jo uope podijeljeni; u drugom sluaju mora podjela
izmeu duhovnog i tjelesnog rada praktiki biti potpuno
izvrena. U prvom sluaju moe se vlast posjednika nad
neposjednicima osnivati na linim odnosima, na nekoj vrsti
zajednice, u drugom sluaju ona mora uzeti neki predmetni
oblik u naem treem novcu. U prvom sluaju postoji sitna
industrija, ali podreena koritenju prirodno na- stalog orua
za proizvodnju i stoga bez podjele rada na razliite individue;
u drugom sluaju postoji industrija samo u podjeli rada i
pomou nje.
Mi smo dosad polazili od orua za proizvodnju, i ve se
ovdje pokazala nunost privatnog vlasnitva na odreenim
industrijskim stupnjevima. U ekstraktivnoj industriji
410

privatno vlasnitvo jo se potpuno poklapa s radom; u sitnoj

industriji i cjelokupnoj dosadanjoj agrikulturi privatno
vlasnitvo je nuna konzekvencija postojeih orua za
proizvodnju; u krupnoj industriji je protivrjenost izmeu
orua za proizvodnju i privatnog vlasnitva tek njezin
proizvod, za ije stvaranje ona ve mora biti vrlo razvijena. S
njom je dakle tek mogue i ukidanje privatnog vlasnitva.
Cjelokupni uvjeti egzistencije, uvjetovanosti, jedno.stranosti96 individua, stopljeni su u krupnoj industriji i
konkurenciji u dva najjednostavnija oblika: privatno
vlasnitvo i rad. Novac ini svaki oblik saobraanja i
saobraanje samo sluajnim za individue. Dakle, ve novac
uvjetuje to, da je svako dosadanje saobraanje bilo samo
saobraanje individua pod odreenim uvjetima, a ne
saobraanje individua kao individua. Ovi su uvjeti svedeni na
dvoje: akumulirani rad ili privatno vlasnitvo, ili stvarni rad.
Ako jedno od njih prestane, Uda zastane i saobraaj. I sami
suvremeni ekonomisti, npr. Sismondi, Cherbuliez itd.,
suprotstavljaju assotia- tion des individus assotiation des
capitaux.97 S druge strane, same individue su potpuno
podreene podjeli rada i time dovedene u potpunu
meusobnu zavisnost. Ukoliko se privatno vlasnitvo unutar
rada suprotstavlja radu, razvija se iz nunosti akumulacije,
te u poetku ima jo uvijek vie oblik kolektivnosti, ali se u
toku daljnjeg razvitka sve vie pribliava modernom obliku
privatnog vlasnitva. Podjela rada ve od samog poetka
ukljuuje u sebi i podjelu uvjeta rada, alata, materijala, a
samim tim i rascjepkanost akumuliranog kapitala na
razliite vlasnike, a takoer i rascjepkanost kapitala i rada i
razliite oblike samog vlasnitva. Sto se vie stvara podjela
rada i to vie raste akumulacija, utoliko se otrije stvara
takoer i ova rascjepkanost. Sam rad moe postojati samo
pod pretpostavkom ove rascjepkanosti.
Ovdje se dakle pokazuju dvije injenice.1 Prvo, proizvodne
snage pojavljuju se sasvim nezavisno i otrgnute od individua,
kao poseban svijet pored individua, a uzrok je tome taj, to
individue, ije su one snage, egzistiraju rascjepkane i u
meusobnoj suprotnosti, dok su s druge strane, meutim, ove
96
!

Nedostaju etiri stranice rukopisa.

Udruenje individua udruenju kapitala

Ovu reenicu Marx Je desno oblljelio i pribiljejio pored toga u desni

stupac: samootuenje.
97 Ovu reenicu Mane je desno oznaio i korigirao samodjelatnost u
djelatnost 111 rad.
27 Rani radovi
411
97

snage stvarne snage samo u saobraanju i povezanosti tih

individua. Dakle, na jednoj strani totalitet proizvodnih snaga,
koje su takorei usvojile predmetni oblik i za samu individuu
nisu vie snage individue, nego snage privatnog vlas- nita, te
stoga snage individue samo utoliko, ukoliko su one privatni
vlasnici. Ni u jednom ranijem periodu nisu proizvodne snage
usvojile ovaj ravnoduni oblik s obzirom na saobraanje
individua kao individua, jer je samo njihovo saobraanje bilo
jo ogranieno. Na drugoj strani, nasuprot ovim proizvodnim
snagama, nalazi se veina individua, od kojih su te snage
otrgnute i uslijed ega su te individue, liene svakog stvarnog
ivotnog sadraja, postale apstraktne individue, kojima je,
meutim, tek time omogueno da stupe u meusobnu vezu
kao individue.
Rad jedina veza u kojoj se one jo nalaze s proizvodnim
snagama i sa svojom vlastitom egzistencijom, izgubio je kod
njih svaki privid samodjelatnosti i odrava njihov ivot na taj
nain, to ga krljavi. Dok su u ranijim epohama
samodjelatnost i proizvodnja materijalnog ivota bili
podijeljeni na taj nain to su pripadali razliitim osobama, a
proizvodnja materijalnog ivota jo bila uslijed ogranienosti
samih individua
' U ovoj visini napisao Je Engels u desni stupac: Sismondl.

podreeni nain samodjelatnosti, sada su se tako raspali, da

se uope materijalni ivot pojavljuje kao svrha, a proizvodnja
ovog materijalnog ivota, rad (koji je sada jedino mogui
oblik, ali kako vidimo, negativni oblik samodjelatnosti), kao
sredstvo.
Sada se, dakle, ve dolo tako daleko, da individue moraju
prisvojiti postojei totalitet proizvodnih shaga ne samo da bi
dole do svoje samodjelatnosti, nego i da bi uope osigurale
svoju egzistenciju. Ovo prisvajanje uvjetovano je najprije
objektom prisvajanja proizvodnim snagama, koje su se
razvile u totalitet i koje postoje samo unutar univerzalnog
saobraanja. Ovo prisvajanje mora ve s te strane imati
univerzalan karakter koji odgovara proizvodnim snagama i
saobraaju. Samo prisvajanje ovih snaga nije nita drugo do
razvijanje individualnih sposobnosti, koje odgovaraju
materijalnim proizvodnim oruima. Prisvajanje totaliteta
proizvodnih orua ve je stoga razvitak totaliteta sposobnosti
u samim individuama. Ovo je prisvajanje dalje uvjetovano
individuama koje prisvajaju. Samo suvremeni proleteri koji
su potpuno iskljueni iz svake samodjelatnosti, mogu provesti
412

svoju punu, ne vie ogranienu samodjelatnost, koja se sastoji

u prisvajanju totaliteta proizvodnih snaga i u razvitku
totaliteta sposobnosti, koji je tim odreen. Sva su prijanja revolucionarna prisvajanja bila ograniena; individue- ija je
samodjelatnost bila ograniena ogranienim proizvodnim
oruem i ogranienim saobraanjem, prisvajali su to
ogranieno orue proizvodnje i dospijevali stoga samo do nove
ogranienosti. Njihovo orue proizvodnje postalo je njihovo
vlasnitvo, ali su oni sami ostali podreeni podjeli rada i
svom vlastitom oruu za proizvodnju. U svim dosadanjim
prisvajanjima ostala je masa individua podreena jednom
jedinom oruu proizvodnje; u prisvajanju proletera mora
masa orua za proizvodnju biti podreena svakoj individui, a
vlasnitvo
svim
individuama.
Moderno
univerzalno
saobraanje ne moe se nipoto na drugi nain podrediti
individuama nego tako da se podredi svima.

27 Rani radovi

413

Prisvajanje je dalje uvjetovano nain&m, kako mora biti

izvreno. Ono moe biti izvreno samo ujedinjenjem, koje
karakterom samog proletarijata moe biti opet samo
univerzalno, i revolucijom, u kojoj se s jedne strane rui mo
dosadanjeg naina proizvodnje i sa- obraanja, a takoer i
mo drutvenog ureenja, a s druge strane se razvija
univerzalni karakter proletarijata i energija koja mu je
potrebna za provoenje prisvajanja, pri emu proletarijat
skida sa sebe sve, to mu je ostalo od dosadanjeg drutvenog
poloaja.
Tek na tom stupnju podudara se samodjelatnost s
materijalnim ivotom, to odgovara razvoju individua u
totalne individue i uklanjanju svake stihijnosti; i tada
odgovara jedno drugome pretvaranje rada u samodjelatnost i
pretvaranje dosadanjih uvjeta saobra- anja u saobraanje
individua kao takvih. Kad ujedinjene individue prisvoje
totalne proizvodne snage, tada prestaje privatno vlasnitvo.
Dok je u dosadanjoj historiji poseban uvjet uvijek izgledao
sluajan, sada je sluajnim postalo izdvajanje samih
individua, posebna privatna zarada svakog pojedinca.
Individue koje nisu vie podreene podjeli rada, filozofi su
sebi predoili kao ideal pod imenom ovjek, a cjelokupni
proces koji smo prikazali, oni su shvatili kao proces razvitka
ovjeka, tako da su dosadanjim individuama na svakom
historijskom stupnju podmetali tog ovjeka i prikazivali ga
kao pokretaku snagu historije1. Cjelokupni proces je tako
shvaen kao proces samootuenja ovjeka, a to dolazi
uglavnom odatle, to je prosjena individua kasnijeg stupnja
uvijek podmetana ranijim stupnjevima, a kasnija svijest
ranijim individuama. Takvim obrtanjem, koje ve od samog
poetka apstrahira od stvarnih uvjeta, bilo je mogue
pretvoriti cijelu historiju u proces razvitka svijesti.
Iz prikazanog shvaanja historije dobivamo, napokon, jo
slijedee rezultate: 1) U razvitku proizvodnih snaga nastaje
stupanj na kojemu se pojavljuju proizvodne snage i sredstva
saobraanja, koje pod postojeim odnosima ine samo zlo, koje
nisu vie proizvodne snage, nego snage razaranja (mainerija
i novac); s tim je povezano to, da se pojavljuje jedna klasa
koja mora nositi sav teret drutva, a ne uiva njegove koristi,
koja se, istisnuta iz drutva, postavlja u najsmje- liju
suprotnost prema svim ostalim klasama; klasa, koju
sainjava veina svih lanova drutva i od koje proizlazi
svijest o nunosti jedne temeljite revolucije, komunistika
13*

414

svijest, koja se, naravno, moe stvoriti i meu drugim

klasama pomou uvianja poloaja ove klase; 2) da su uvjeti
unutar kojih mogu biti primijenjene odreene proizvodne
snage, uvjeti vladavine jedne odreene klase drutva, ija
socijalna mo, koja proizlazi iz njena posjeda, ima u svakom
dravnom obliku svoj prafctifci-idealistiki izraz i stoga se
svaka revolucionarna borba usmjeruje protiv klase koja je do
tada vladala1, 3) da je nain djelatnosti u svim dosadanjim
revolucijama stalno ostao netaknt i da se uvijek radilo samo o
drugaijoj raspodjeli te djelatnosti,
0 novoj podjeli raa na druge linosti, dok se komunistika
revolucija upravlja protiv dosadanjeg naina djelatnosti,
odstranjuje rad i ukida vladavinu svih klasa sa samim
klasama, jer revoluciju provodi klasa koja u drutvu vie ne
vai kao klasa, koja se ne priznaje kao klasa, ve je izraz
raspadanja svih klasa, nacionalnosti itd. unutar sadanjeg
drutva; i 4) da je kako za masovno proizvoenje ove
komunistike svijesti, tako
1 za provoenje same stvari potrebno masovno mijenjanje
ljudi, koje se moe izvriti samo u jednom praktikom
pokretu, u revoluciji; da revolucija, dakle, nije potrebna samo
radi toga, to se vladajua klasa ne mo* PoCinjui na visini broj 2) dovde, Marx je tekst desno obiljeio 1
pored toga napisao u desni stupac: da su ljudi zainteresirani da odre
sadaSnJe stanje proizvodnje.

e drugaije boriti, nego i radi toga, to klasa koja obara, moe

samo u revoluciji postii to, da zbaci s vrata sve ono staro
smee i da se osposobi za novo osnivanje drutva.

c. KOMUNIZAM PROIZVODNJA SAMOG OBLIKA

SAOBRAANJA

Komunizam se od svih dosadanjih pokreta razlikuje po

tome, to preokree osnovu svih dosadanjih proizvodnih
odnosa i odnosa saobraanja, i po prvi put svjesno postupa sa
svim stihijnim pretpostavkama kao sa proizvodima
dosadanjih ljudi, liava ih njihove sti- hijnosti i podreuje
moi ujedinjenih individua. Stoga je njegovo ureenje
sutinski ekonomsko materijalno uspostavljanje uvjeta
ovog ujedinjenja; postojee uvjete ono ini uvjetima
ujedinjenja. To postojee, koje stvara komunizam, jest upravo
stvarna baza za onemoguavanje svega onoga, to postoji
415

nezavisno od individua, ukoliko ovo postojee nije nita drugo

do proizvod dosadanjeg saobraanja samih individua.
Komunisti, dakle, praktiki postupaju s uvjetima koji su
proizvedeni dosadanjom proizvodnjom i saobraanjem, kao
anorganskima, a da pri svemu tome ne uobraavaju da je to
bio plan ili odreenje dosadanjih generacija, da im
isporuuju sredstva, i ne vjeruju da su ti uvjeti bili
anorganski za individue koje su ih stvorile. Razlika izmeu
line i sluajne individue nije samo pojmovna razlika, nego
historijska injenica. Ovo razlikovanje ima u razliitim
vremenima razliit smisao, tako npr. stale u 18. stoljeu kao
neto to je individui sluajno, a takoer plus ou moins i
porodica. To je razlikovanje koje ne treba initi za svako
vrijeme, nego ga svako vrijeme samo ini meu razliitim
elementima koje za- tjee, i to ne prema pojmu, nego
primorano materijalnim sukobima ivota. to se kasnijoj
epohi nasuprot ranijoj, meu elementima koji su joj od ranije
epohe predati ini sluajnim, to je oblik saobraanja koji je
odgovarao odreenom razvitku proizvodnih snaga1. Odnos
proizvodnih snaga prema obliku saobraanja je odnos oblika
saobraanja prema djelatnosti ili radu individua. (Osnovni
oblik ove djelatnosti je, naravno, materijalan, od kojega
zavise svi ostali oblici, duhovni, politiki, religiozni itd.
Razliito oblikovanje materijalnog ivota je, naravno, svaki
put zavisno od ve razvijenih potreba, a stvaranje tih potreba,
kao i samo njihovo zadovoljavanje, isto je tako historijski
proces, kojeg nema kod ovce i psa (uporni Stirnerov glavni
argument adversus hominem98, iako su i ovce i psi u svom
sadanjem obliku svakako, ali malgreeuxs, proizvodi
historijskog procesa4. Uvjeti pod kojima individue meusobno
saobraaju sve dotle dok jo nije nastupila protivrjenost
to su uvjeti koji pripadaju njihovoj individualnosti, a nisu
im nita spoljanje, to su uvjeti, pod kojima ove odreene
individue, koje egzistiraju pod odreenim odnosima, mogu
same proizvoditi svoj materijalni ivot i sve to je s tim u
vezi, to su, dakle, uvjeti njihove samodjelatnosti i proizvode
se tom samodjelatnou. Odreeni uvjet pod kojim oni
proizvode odgovara, dakle, njihovoj stvarnoj uvjetovanosti
tako dugo, dok ne nastupi protivrjenost, odgovara njihovu
jednostranom postojanju, ija se jednostranost pokazuje tek
* Protiu ovjeka.

416

nastankom protivrjenosti i postoji, dakle, za kasnije

generacije. Tada se ovi uvjeti ine kao sluajno sputavanje, i
svijest o tome da su oni sputavanje, pripisuje se takoer i
prijanjem vremenu.
Ovi razliiti uvjeti, koji su se najprije pojavili kao uvjeti
samodjelatnosti, a kasnije kao njeni okovi, ine u
cjelokupnom historijskom razvitku povezani red oblika
saobraanja, ija se povezanost sastoji u tome, to na mjestu
ranijeg oblika saobraanja, koji je postao sputavanje, nastaje
novi, koji odgovara razvijenijim pruizvodnim snagama, a
time i naprednom nainu sa- modjelatnosti individua, oblik
saobraanja, koji a son tour1 postaje opet sputavanje i
zamjenjuje se drugim oblikom. Kako ovi uvjeti na svakom
stupnju odgovaraju istovremenom razvitku proizvodnih
snaga, to je njihova historija istovremeno i historija
proizvodnih snaga, koje se razvijaju i koje preuzima svaka
nova generacija, a time je i historija razvitka snaga samih
individua.
Budui da se ovaj razvitak odvija stihijno, tj. nije
podreen zajednikom planu slobodno ujedinjenih individua,
to on proizlazi iz razliitih predjela, plemena, nacija, grana
rada itd. od kojih se svaka u poetku razvija nezavisno od
drugih i tek se postepeno povezuje s drugima. Nadalje, ovaj
razvitak se odvija veoma sporo; razliiti stupnjevi i interesi
nikada se potpuno ne prevladavaju, nego se podreuju
pobjednikom interesu i vuku se pored njega jo vjekovima.
Odatle slijedi, da ak i unutar jedne nacije individue imaju,
bez obzira na njihove imovinske odnose, sasvim razliit
razvoj, i da jedan raniji interes, iji je svojevrsni oblik saobraanja ve potisnut jednim drugim oblikom, koji je pripadao
kasnijem interesu, jo dugo po tradiciji posjeduju silu u obliku
prividne zajednice (drava, pravo), koja je osamostaljena
nasuprot individuama, sila, koja se u krajnjoj instanciji moe
slomiti samo revolucijom. Ovim se takoer objanjava, zato u
odnosu na pojedine take, koje doputaju openitije
formuliranje, svijest moe katkada izgledati da je pretekla
istovremene empirijske odnose, tako da se u borbama jedne
kasnije epohe moemo oslanjati na ranije teoretiare kao na
autoritete.
Nasuprot tome, u zemljama kao Sjeverna Amerika, koje
svoj razvitak poinju ve u razvijenoj historijskoj epohi, taj
razvitak se odvija vrlo brzo. Takve zemlje nemaju nikakve
druge stihijne pretpostavke osim individua koje se tamo
417

naseljavaju i koje su na to bile potaknute oblicima

saobraanja starih zemalja, oblicima koji nisu odgovarali
njihovim potrebama. Oni poinju, dakle, s najnaprednijim
individuama starih zemalja i stoga s najrazvijenijim oblikom
saobraanja koji odgovara tim individuama, jo prije nego to
taj oblik sa- obraanja moe prodrijeti u stare zemlje. To je
sluaj sa svim kolonijama, ukoliko nisu samo vojne ili trgovake baze. Primjere za to daju Kartaga, grke kolonije i Island
u 11. i 12. stoljeu. Slian odnos dogaa se kod osvajanja, ako
se u osvojenu zemlju prenosi gotovi oblik saobraanja koji se
razvio na drugom tlu; dok je on, meutim, u svojoj domovini
bio jo optereen interesima i odnosima iz ranijih epoha, on se
ovdje mora i moe sprovesti bez zapreka, ve i radi toga, da bi
osvajaima osigurao trajnu mo. (Engleska i Napulj poslije
normanskog osvajanja, kad su primili najpotpuniji oblik
feudalne organizacije.)
Svi sukobi historije imaju, dakle, prema naem shvaanju
svoje porijeklo u protivrjenosti izmeu proizvodnih snaga i
oblika saobraanja. Uostalom, da bi dovela do sukoba u nekoj
zemlji, nije nuno da protivrjenost ba u toj zemlji bude
dovedena do krajnosti. Dovoljna je konkurencija s industrijski
razvijenim zemljama, izazvana proirenim internacionalnim
saobraajem, da i u zemljama s manje razvijenom industrijom
proizvede slinu protivrjenost (npr. konkurencija engleske
industrije otkrila je u Njemakoj latentni proletarijat).
Ova protivrjenost izmeu proizvodnih snaga i oblika
saobraanja, koja je, kako smo vidjeli, ve vie puta nastala u
dosadanjoj historiji, ne ugroavajui ipak njenu osnovu,
morala je svaki put izbiti u obliku revolucije, pri emu je
istovremeno poprimila razliite sporedne oblike, kao totalitet
sukoba kao sukobi razliitih klasa, kao protivrjenost svijesti,
borba misli itd., politika borba itd. S jednog ogranienog
stajalita moe se sada izvui jedan od sporednih oblika i
promatrati kao baza ovih revolucija, to je utoliko lake, kada
su individue, od kojih su proizale te revolucije, stvarale razliite iluzije o svojoj vlastitoj djelatnosti, ve prema svom
stupnju obrazovanja i stupnju historijskog razvitka.
Pretvaranje linih moi (odnosa) u predmetne moi
pomou podjele rada, ne moe se ponovo ukinuti na taj nain,
da sebi izbijemo iz glave opu predodbu o tome, nego samo
tako da individue sebi opet podrede ove stvarne sile i ukinu

418

podjelu rada99. To ipak nije mogue bez zajednice. Tek u

zajednici [s drugima svaka] individua dobiva sredstva da
svestrano razvije svoje sklonosti; tek u zajednici postaje,
dakle, mogua lina sloboda. U dosadanjim surogatima
zajednice, u dravi itd., postojala je lina sloboda samo za
individue koje su se razvile u odnosima vladajue klase, i
samo ukoliko su bili individue te klase. Prividna zajednica u
kojoj su se individue dosada ujedinjavale, stalno se nasuprot
njima osamostaljivala, a jer je bila ujedinjenje jedne klase
nasuprot druge, istoremeno je bila za podinjenu klasu ne
samo sasvim iluzorna zajednica, nego i novi okov. Tek u
stvarnoj zajednici stjeu individue u svom udruenju i
pomou njega i svoju slobodu.
Iz cjelokupnog dosadanjeg razlaganja proizlazi, da
zajedniki odnos u koji su stupile individue jedne klase, a koji
je bio uvjetovan njihovim zajednikim interesima nasuprot
nekom treem, da je taj odnos stalno bio zajednica, kojoj su
ove individue pripadale samo kao prosjene individue, samo
ukoliko su ivjele u uvjetima egzistencije svoje klase, odnos, u
kome one nisu uestvovali kao individue, nego kao lanovi
klase. Nasuprot tome, sasvim je obrnuto u zajednici
revolucionarnih proletera koji stavljaju pod svoju kontrolu
uvjete svoga postojanja i postojanja svih lanova drutva; u

U visini ove reenice napisao je Engels u desni stupac: (Feucrbach:

bitak i sutina).
1

toj zajednici uestvuju individue kao individue. Ona je takvo

ujedinjenje individua (naravno, pod pretpostavkom ve
razvijenih proizvodnih snaga), koje njihovoj kontroli
podvrgava uvjete slobodnog razvitka i kretanja individua,
uvjete, koji su dosad bili preputeni sluaju i osamostaljivali
se nasuprot pojedinim individuama ba zbog njihova
razdvajanja kao individua, uslijed njihova nunog ujedinjenja

99 Lina energija individua pojedinih nacija Nijemci i Amerikanci

energija ve zahvaljujui ukrtanju rasa stoga su Nijemci poput
kretena u Francuskoj, Engleskoj itd. strani narodi su naseljeni ve na
razvijeno zemljite, a u Americi na sasvim novo zemljite, u Njemakoj
pak, prvobitno stanovnitvo je mirno ostalo na mjestu.
99 Drutvenom ugovoru
1 Stav, koji se tako Cesto nalazi kod svetoga Maxa, naime da je svatko
tek pomou drave sve ono to jest, u osnovi je isti kao stav, da je buroa
samo primjer buroaskog roda; to je stav, koji pretpostavlja, da je klasa
buruja postojala ve prije individuuma, koji ju konstituiraju.

Ovu reenicu Mane je stavio u uglatu zagradu, desno oznaio i stavio

primjedbu u desnom stupcu:

419

koje je bilo stvoreno podjelom rada i postalo, zbog njihova

razjedinjenja, njima tua veza. Dosadanje ujedinjenje bilo je
samo (nipoto povoljno, kako se to npr. prikazuje u Contrat
social1, nego nuno) sporazum (Uporedi npr. stvaranje
sjeverno-amerike drave i junoamerikih republika) o tim
uvjetima, u okviru kojih je individuama preostalo da se
koriste sluajnou. Ovo pravo, nesmetano se koristiti
sluajnou unutar izvjesnih uvjeta, nazivalo se dosad linom
slobodom. Ovi uvjeti egzistencije su, naravno, samo
proizvodne snage i oblici saobraanja svake epohe.
Ako se filozofski promatra ovaj razvitak individua u
zajednikim uvjetima egzistencije stalea i klasa, koji
historijski slijede jedni iza drugih, i ako se promatraju ope
predodbe koje su im time nametnute, moemo svakako lako
uobraziti, da se u tim individuama razvijao rod ili ovjek, ili,
da su one razvile ovjeka; a to je uobraenje kojim se historiji
daje nekoliko jakih amara2. Ovi razliiti stalei i klase mogu
se onda shvatiti kao specifikacije opeg izraza, kao podvrste
roda, kao razvojne faze ovjeka.
Ovo podreenje individua odreenim klasama ne moe se
prevladati prije nego to se formira klasa, koja

420

protiv vladajue klase nema vie da provede nikakav

posebni klasni interes.
Individue su uvijek polazile od sebe samih, ali, naravno,
od sebe unutar svojih datih historijskih uvjeta i odnosa, a ne
od iste individue u smislu ideologa. Ali tokom historijskog
razvitka i upravo uslijed neizbjenog osamostaljenja
drutvenih odnosa unutar podjele rada, javlja se razlika
izmeu ivota svake individue, ukoliko je on lian i ukoliko je
podreen ma kojoj grani rada i uvjetima koji mu pripadaju.
(To ne treba tako razumjeti kao da su npr. rentijer, kapitalist
itd. prestali da budu linosti, nego je njihova linost
uvjetovana i odreena sasvim odreenim klasnim odnosima,
i/azlika se pojavljuje tek u suprotnosti prema drugoj klasi, a
za njih same tek onda, kad bankrotiraju.) U staleu (jo vie u
plemenu) to je jo prikriveno, npr. plemi stalno ostaje plemi,
roturier stalno roturier1, bez obzira na njegove ostale odnose,
to je kvalitet neodvojiv od njegove individualnosti. Razlika
izmeu line invididue i klasne individue, sluajnost ivotnih
uvjeta za individuu javlja se tek pojavom klase, koja je i sama
proizvod buroazije. Tek konkurencija i meusobna borba
individua proizvodi i razvija ovu sluajnost kao takvu.
Individue su stoga pod buroaskom vladavinom u predodbi
slobodnije nego ranije, jer su im njihovi ivotni uvjeti sluajni;
u stvarnosti one su naravno neslobod- nije, jer su vie
podreene vlasti predmeta. Razlika od stalea izbija osobito u
suprotnosti izmeu buroazije i proletarijata. Kad su stale
graana, korporacije itd. ustali protiv seoskog plemst\&a,
pojavio se uvjet^ijihove egzistencije, pokretno vlasnitvo i
zanatlijski rad, koji su latentno postojali jo prije njihova
odvajanja od feudalnih veza kao neto pozitivno, to se
suprotstavljalo feudalnom zemljinom posjedu i stoga na svoj
nain poprimilo uskoro opet feudalni oblik. Razumije se, odbjegli kmetovi tretirali su svoje dotadanje kmetstvo kao
neto to je njihovoj linosti sluajno. Ali u tome su postupali
isto tako kao to postupa i svaka klasa koja se oslobaa
okova, a oni se tada nisu oslobaali kao klasa, nego
pojedinano. Dalje, oni nisu izali iz okvira stalekog
ureenja, nego su stvorili samo jedan novi stale i zadrali
takoer i u novom poloaju svoj dosadanji nain rada i dalje
ga usavrili, oslobodivi ga njegovih dotadanjih okova, koji

puanln

421

nisu vie odgovarali njegovu ve dostignutom razvitku100.

Kod protelera su naprotiv rad, njihovi vlastiti ivotni
uvjeti, a time i svi uvjeti egzistencije sadanjeg drutva,
postali njima neto sluajno, nad im pojedini proleteri
nemaju kontrolu i nad im im ne moe dati kontrolu nikakva
drutvena organizacija, a protivrjenost izmeu linosti
pojedinog proletera i njemu nametnutih ivotnih uvjeta rada
javlja se njemu samom osobito zbog toga, to ve od mladosti
postaje rtvom i to unutar svoje klase nema izgleda da
dospije do uvjeta koji bi ga stavili u drugu klasu.
Dok su dakle odbjegli kmetovi htjeli samo razviti i istai
pravo na svoje ve postojee uvjete egzistencije i time u
krajnjoj instanciji dolazili samo do slobodnog rada, moraju
proleteri, da bi stekli lino priznanje, ukinuti uvjet svoje
vlastite dosadanje egzistencije, koji je ujedno uVjet cijelog
dosadanjeg drutva, tj. moraju ukinuti rad. Oni se stoga
nalaze i u direktnoj suprotnosti prema dravi, tj. prema
obliku koji je individuama drutva dosad sluio kao opi
izraz, i da bi ostvarili svoju linost, moraju dravu sruiti.

100 N. B. Ne treba zaboraviti a je ve dunost egzistencije kmetova i

nemogunost krupne privrede, koja je sa sobom dovela podjelu
allotments** zemlje meu kmetovima, reducirala uskoro obaveze
kmetova prema feudalcima na prosjek naturalnih isporuka i kuluenja,
to je kmetu omoguavalo akumulaciju pokretnog vlasnitva i time
olakalo njegov bijeg s posjeda svoga gospodara 1 stavilo mu u Izgled da
postane graanin, a takoer je izazvalo diferencijaciju meu kmetovima,
tako da su odbjegli kmetovi bili ve upola graani. Pri tome je takoer
jasno, da su seljaci kmetovi, koji su bili vini jednom zanatu, imali
najvie izgleda da steknu pokretno vlasnitvo.
parcela

422

IZ KORESPONDENCIJE

MARXOVO PISMO ANNENKOVU1

Bruocelles, 28. decembra (1846)

Dragi g. Annenkov!
Vi biste davno primili moj odgovor na Vae pismo od 1.
novembra, da moj knjiar nije ekao do prole nedjelje da mi
poalje Proudhonovu knjigu: Filozofiju bijede. Ja sam je u dva
dana pregledao, kako bih Vam mogao odmah saopiti svoje
miljenje. Kako sam knjigu proitao vrlo letimino, ne mogu se
zaustaviti na detaljima; mogu govoriti samo o opem utisku,
to ga je na mene uinila. Ako hoete, u iduem pismu mogu
o njoj napisati podrobnije.
Otvoreno u vam priznati, da knjigu openito smatram
slabom, vrlo slabom. Vi se sami u svom pismu alite zbog ugla
njemake filozofije, kojim se Proud- hon kooperi u tom
bezoblinom i pretencioznom djelu, ali Vi mislite, da filozofski
otrov nije zarazio njegovo ekonomsko izlaganje. Ja sam takoer
daleko od toga da smatram Proudhonovu filozofiju uzrokom
pogreaka njegovih ekonomskih izlaganja. G. Proudhon ne daje
Vam lanu kritiku politike ekonomije zbog toga, to posjeduje
smijenu filozofiju, nego Vam servira smijenu filozofiju zato
to nije razumio suvremeno drutveno ureenje u njegovoj
zalananosti, ako upotrijebimo rije, koju g. Proudhon
pozajmljuje od Fouriera, kao mnogo ta drugo.
Zato g. Proudhon govori o bogu, o sveopem umu,
o bezlinom umu ovjeanstva, koji nikada ne grijei,
* Preveo r Predrag Vranieki lz Karl Marx, Oeuvres I, Pari 1963
(Bibliothque de la Pliade) koji je bio oduvijek jednak samome sebi,

o kojem je potrebno imati pravilnu predodbu, da bi posjedovali

istinu? Zato on pribjegava slabom hegelovstvu, da bi se
prikazao jakim misliocem?
On nam sam daje klju za rjeenje zagonetke. G.
Proudhon vidi u historiji izvjestan niz drutvenih evolucija;
on smatra da se u historiji ostvaruje progres; on dri,
napokon, da ljudi, uzeti kao pojedinci, nisu- znali, to su
radili, da su oni sebi krivo predoavali svoje vlastito kretanje,
tj. da na prvi pogled njihov drutveni razvitak izgleda kao
stvar koja je razliita, posebna, nezavisna od njihova
individualnog razvitka. On ne moe objasniti te injenice, i
odatle nastaje hipoteza o sveopem umu koji se ispoljava.
431

Nita nije lake nego izmiljati mistike uzroke, tj. fraze

liene zdravog razuma.
No ako Proudhon potpuno priznaje da ne shvaa
historijski razvitak ovjeanstva a on to priznaje, kad
pribjegava zvunim rijeima o sveopem umu, o bogu itd.,
ne priznaje li samim tim implicitno i neizbjeno i to, da nije
sposoban shvatiti ni ekonomski razvitak?
to je drutvo, kakav god bio njegov oblik? Proizvod
uzajamnog djelovanja ljudi. Jesu li ljudi slobodni u izboru
ovog ili onog drutvenog oblika? Nipoto. Uzmite odreeni
stupanj razvitka ljudskih proizvodnih sredstava i imat ete
odreeni oblik razmjene i potronje. Uzmite odreene stupnje
razvitka proizvodnje, razmjene, potronje, i imat ete
odreeni drutveni poredak, odreenu organizaciju porodice,
stalea ili klase, jednom rijei odreeno graansko drutvo.
Uzmite odreeno graansko drutvo i imat ete odreeno
politiko ureenje, koje je samo oficijelni izraz graanskog
drutva. Eto to nikada nee shvatiti g. Proudhon, jer on
vjeruje, da ini neto veliko, kad apelira od drave na
graansko drutvo, tj. od oficijelnog resuma drutva na
oficijelno drutvo.
Suvino je dodavati tome, da ljudi nisu slobodni u izboru
svojih proizvodnih srtaga koje su osnova cijele njihove
historije zato to je svaka proizvodna snaga steena snaga,
produkt prethodne djelatnosti. Na taj su nain proizvodne
snage rezultat praktike energije ljudi, ali je sama ta energija
odreena onim okolnostima u kojima se nalaze ljudi,
proizvodnim snagama koje su ve steene, drutvenim
oblikom koji je postojao prije njih, koji nisu stvorili ti ljudi,
nego je tvorevina prethodnog pokoljenja. Zahvaljujui toj
jednostavnoj cmje- nici da svako naredno pokoljenje zatie
proizvodne snage, koje je steklo ranije pokoljenje, i koje mu
sluzi kao sirovina za nove proizvodnje zahvaljujui to
injenici stvara se veza u ljudskoj historiji, stvara se historija
ovjeanstva, koja je utoliko vie historija ovjeanstva,
ukoliko su se vie razvile proizvodne snage ljudi, a prema
tome i njihovi drutveni odnosi. Otuda nuan zakljuak:
drutvena historija ljudi uvijek je samo historija njihova
individualnog razvitka, bili oni toga svjesni ili ne. Njihovi
materijalni odnosi tvore osnovu svih njihovih odnosa. Ti
432

materijalni odnosi samo su nuni oblici, u kojima se ostvaruje

njihova materijalna i individualna djelatnost.
G. Proudhon brka ideje i stvari. Ljudi se nikad ne odriu
onoga to su stekli, ali to ne znai, da se oni nee odrei onog
drutvenog oblika, u kojem su stekli odreene proizvodne
snage. Naprotiv. Da ne bi bili lieni postignutog rezultata, da
ne bi izgubili plodove civilizacije, ljudi su prinueni da
mijenjaju sve naslijeene drutvene oblike onoga asa, kada
nain njihovog saobraanja (commerce) vie ne odgovara
steenim proizvodnim snagama. (Ja uzimam ovdje rije
commerce u najirem smislu kao to mi kaemo na
njemakom. Verkehr.) Na primjer: privilegije, ustanove
cehovskih
starjeinstava
i
korporacija,
reim
srednjovjekovnog re- glementiranja bili su drutveni odnosi,
koji su jedino odgovarali steenim proizvodnim snagama i
prethodnom drutvenom stanju, iz kojeg su proizale te
ustanove. Pod zatitom korporativnog i reglementarnog
sistema gomilali su se kapitali, razvila se pomorska trgovina,
osnovane su kolonije i ljudi bi bili izgubili same pio- dove,
da su htjeli zadrati oblike pod ijom zatitom su bili sazreli
ti plodovi. Zato su udarila dva groma, revolucija 1640. i 1688.
Svi stari ekonomski oblici, drutveni odnosi koji su im
odgovarali, politiko ureenje koje je bilo oficijelni izraz
staroga graanskog drutva bili su srueni u Engleskoj. Tako
su ekonomski oblici u kojima ljudi proizvode, troe,
razmjenjuju, prolazni i historijski oblici. Sticanjem novih
proizvodnih snaga ljudi mijenjaju svoj nain proizvodnje; a s
nainom proizvodnje oni mijenjaju sve ekonomske odnose,
koji su bili nuni odnosi samo datog, odreenog naina
proizvodnje.
To je ono, to g. Proudhon nije shvatio, a jo manje
dokazao. Nesposoban da prati stvarni tok historije, g.
Proudhon vam umjesto toga daje fantazmagoriju, koja
pretendira da bude dijalektika fantazmagorija. On ne osjea
potrebu da vam govori o XVII, XVIII. i XIX. vijeku, jer se
njegova historija dogaa u maglovitoj sferi mate i uzdie se
visoko iznad vremena i prostora. Jednom rijeju, to je otrcana
hegelovtina, to nije historija; to nije profana historija
historija ljudi nego sveta historija historija ideja. S
njegova gledita ovjek je samo orue, kojim se ideja ili vjeni

17 Rani radovi

433

um koriste za svoj razvoj. Evolucije, o kojima g6vori Proudhon,

to su evolucije koje se zbivaju u mistinom krilu apsolutne
ideje. Ako zderete zavjesu s tog mistikog jezika, vidjet ete,
da vam g. Proudhon opisuje onaj poredak, u kojem su
ekonomske kategorije rasporeene u njegovoj glavi. Ne bih
imao mnogo muke da vam dokaem, da je to poredak veoma
smuene glave.
G. Proudhon poinje svoju knjigu razmatranjem vrijednosti,
njegova omiljenog predmeta. Ovaj put neu analizirati taj dio
knjige.
Niz ekonomskih evolucija vjenog uma poinje s podjelom
rada. Za g. Proudhona podjela rada je sasvim jednostavna
stvar. A zar kastinsko ureenje nije bilo odreena vrsta
podjele rada? Zar cehovsko ureenje nije bilo jedna druga
podjela rada? I zar podjela rada u manufakturnom periodu,
koji poinje u Engleskoj sredinom XVII. Stoljea i zavrava
krajem XVIII. stoljea,

434

nije sasvim razliita od podjele rada u suvremenoj krupnoj

industriji?
G. Proudhon tako slabo razumije sutinu stvari, da isputa
iz vida ak i to, to ne zaboravljaju ni profani ekonomisti. Kad
govori o podjeli rada, on uope ne osjea potrebu da vam govori
o svjetskom tritu. No zar se podjela rada u XIV. i XV.
stoljeu, kada jo nije bilo kolonija, kad Amerika za Evropu jo
nije postojala, kad je Istona Azija postojala samo posredstvom
Carigrada, zar se ta podjela rada ne mora korjenito razlikovati
od podjele rada u XVII. stoljeu, kad su postojale ve razvijene
kolonije?
No to jo nije sve. Zar nisu cjelokupna unutranja
organizacija naroda, svi njihovi meunarodni odnosi izraz
odreene podjele rada? i zar se to sve ne mora mijenjati
zajedno s promjenom podjele rada?
G. Proudhon je tako slabo razumio pitanje podjele rada, da
ak i ne spominje odvajanje grada od sela, koje se u Njemakoj,
na primjer, izvrilo od IX do XII stoljea. Tako je za g.
Proudhona to odvajanje vjeni nepromjenljivi zakon, zato to
on ne zna ni njegovo porijeklo, ni njegov razvoj. U cijeloj svojoj
knjizi on e vam tako govoriti kao da e ta tvorevina odreenog
naina proizvodnje trajati do kraja svijeta. Sve to vam g.
Proudhon kae o podjeli rada, samo je re- sume, i to vrlo
povrni, nepotpuni resume onoga, to su prije njega kazali
Adam Smith i hiljade drugih.
Druga evolucija su strojevi. Veza izmeu podjele rada i
strojeva kod g. Proudhona sasvim je mistina. Svaki nain
podjele rada imao je svoja specifina orua za proizvodnju. Od
sredine XVII do sredine XVIII stoljea, na primjer, ljudi nisu
sve radili rukom. Oni su imali instrumente, pa i veoma
sloene, kao to su razboji, lae, poluge itd. itd.
Zato nije nita besmislenije nego smatrati pojavu strojeva
kao posljedicu podjele rada uope.
Rei u vam jo uz put, da g. Proudhon ne samo da nije
shvatio historijsko porijeklo strojeva, nego je jo manje shvatio
njihov razvitak. Moe se rei, da su do 1825. god. do epohe
prve ope krize potrebe potronje uope bre rasle nego
proizvodnja, i da je razvitak strojeva bio neizbjena posljedica
potrebe trita. Od 1825. god. pronalazak i primjena strojeva
samo su rezultat borbe izmeu poduzetnika i radnika. No to je
13*

435

tano samo za Englesku. Sto se tie evropskih nacija, konkurencija Engleske kako na njihovom vlastitom, unutranjem,
tako i na svjetskom tritu, primorala ih je da uvedu strojeve.
Najzad u Sjevernoj Americi uvoenje strojeva bilo je izazvano
kako konkurencijom s drugim narodima, tako i nedostatkom
ruku, tj. neskladom izmeu industrijskih potreba Sjeverne
Amerike i njenog stanovnitva. Iz tih injenica moete
zakljuiti kakvu pronicavost pokazuje g. Proudhon kad priziva
avet konkurencije kao treu evoluciju, kao antitezu strojeva!
Konano, uope je besmisleno praviti iz strojeva ekonomsku
kategoriju uporedo s podjelom rada, konkurencijom, kreditom
itd.
Stroj je isto tako malo ekonomska kategorija kao i vo koji
vue plug. Dananja primjena strojeva jedan je od odnosa
naeg
suvremenog
ekonomskog
poretka,
ali
nain
iskoriavanja strojeva sasvim je neto drugo nego sami
strojevi. Barut ostaje barut, bilo da njime ranjavamo ovjeka
ili da lijeimo rane ranjenika.
G. Proudhon nadmauje samog sebe, kad u svojoj glavi
stvara konkurenciju, monopol, porez ili policiju, trgovinsku
bilancu, kredit i vlasnitvo upravo ovim redom kako sam ih
sad nabrojio. Gotovo sve kreditne ustanove razvile su se u
Engleskoj poetkom XVIII stoljea, jo prije pronalaska
strojeva. Dravni kredit bio je samo novi nain povienja
poreza i podmirenja novih potreba, nastalih dolaskom
buroazije na vlast. Konano, vlasnitvo ini posljednju
kategoriju u sistemu g. Proudhona. U stvarnom svijetu,
naprotiv, podjela rada i sve ostale kategorije g. Proudhona jesu
drutveni odnosi, koji svi zajedno ine ono, to se danas
naziva: vlasnitvo. Izvan tih odnosa buroasko vlasnitvo je
samo metafizika i pravna iluzija. Vlasnitvo druge epohe,
feudalno vlasnitvo, razvija se pod sasvim drugim drutvenim
odnosima. Odreujui vlasnitvo kao nezavisan odnos, g.
Proudhon ini neto vie od metodoloke pogreke: on jasno
pokazuje da nije shvatio vezu koja spaja sve oblike buroaske
proizvodnje, da nije shvatio historijski i prolazni karakter
oblika proizvodnje odreene epohe. G. Proudhon, koji ne vidi
da su nae drutvene ustanove proizvodi historijskog razvitka,
koji ne razumije ni njihovo porijeklo, ni njihov razvitak, ne
moe drugo uiniti nego da ih podvrgne dogmatskoj kritici.
436

Da bi objasnio razvitak, g. Proudhon je tako prinuen

pribjei fikciji. On uobraava da su podjela rada, kredit,
strojevi itd. pronaeni zato da bi sluili njegovoj fikciji, ideji
jednakosti. Njegovo objanjenje je krajnje naivno. Sve su te
stvari izmiljene u ime jednakosti, ali su se, na nesreu,
okrenule protiv jednakosti. U tom se i sastoji sve njegovo
rasuivanje. To jest, on uzima proizvoljnu hipotezu, ali kako
stvarni razvitak na svakom koraku protivrijei njegovoj fikciji,
on iz toga zakljuuje, da postoji protivrjenost. U isto vrijeme
on prikriva da protivrjenost postoji samo izmeu njegovih
fikciji i stvarnog kretanja.
Tako g. Proudhon, prije svega zbog nepoznavanja historije,
nije shvatio da ljudi, razvijajui svoje proizvodne snage, tj.
ivei, razvijaju odreene odnose jedan prema drugome i da se
karakter tih odnosa neizbjeno mijenja zajedno s promjenom i
rastom tih proizvodnih snaga. On nije shvatio, da su
ekonomske kategorije samo apstrakcija tih stvarnih odnosa i da
su istinite samo utoliko, ukoliko postoje ti odnosi. Na taj nain
on ponavlja greku buroaskih ekonomista, koji u tim
ekonomskim kategorijama gledaju vjene, a ne historijske
zakone, koji su zakoni samo za odreeni historijski razvitak, za
odreeni razvitak proizvodnih snaga. Tako, umjesto da
politiko-ekonomske kategorije promatra kao apstrakcije
stvarnih, prolaznih, historiiskih drutvenih odnosa, g.
Proudhon mistikom inverzijom vidi u stvarnim odnosima
samo utjelovljenje tih apstrakcija. A same te apstrakcije su
formule, koje su drijemale od poetka svijeta u krilu boga-oca.
Ali sad na dobri g. Proudhon zapada u velike intelektualne
konvulzije. Ako su sve te ekonomske kategorije emanacija
boanskog srca, ako su one skriveni i vjeni ivot ljudi, onda
kako to da, prvo, postoji razvitak, i drugo, da g. Proudhon nije
konzervativac? Ove oite protivrjenosti on vam objanjava
cijelim sistemom antagonizama.
Da bismo osvijetlili taj sistem antagonizama, uzimamo
jedan primjer.
Monopol je dobar zato to je ekonomska kategorija i, prema
tome, emanacija boga. Konkurencija je dobra, jer je i ona
ekonomska kategorija. Ali ono to nije dobro, to je stvarnost
monopola i stvarnost konkurencije. Ono, to je jo gore, to je da
se monopol i konkurencija uzajamno prodiru. ta da se radi?
437

Budui da te dvije vjene boje misli protivrijee jedna drugoj,

g. Proudhonu se ini da je oigledno, da u krilu bojem postoji
isto tako i sinteza obih misli, u kojoj se zla monopola
izravnavaju konkurencijom i obratno. Borba izmeu tih dviju
ideja imat e tu posljedicu, da e iz toga proizai samo dobra
strana. Treba od boga izmamiti tu tajnu misao, a zatim je
primijeniti i sve e biti u najljepem redu; treba otkriti
sintetinu formulu, sakrivenu u tami bezlinog uma
ovjeanstva. G. Proudhon ne koleba ni trenutka da istupi kao
obnovitelj.
Ali bacite za trenutak pogled na stvarni ivot. U suvremenom ekonomskom ivotu ne nalazite samo konkurenciju
i monopol, nego i njihovu sintezu, koja nije formula, nego
kretanje. Monopol proizvodi konkurenciju, konkurencija
proizvodi monopol. Meutim, ovo izjednaenje, ne uklanjajui
tekoe suvremenog poloaja, kako to uobraavaju buroaski
ekonomisti, stvara na kraju jo tee i jo zamrenije stanje. Na
taj nain, mijenjajui osnovu na kojoj poivaju suvremeni
ekonomski odnosi, unitavajui suvremeni nain proizvodnje,
vi unitavate ne samo konkurenciju, monopol i njihov
antagonizam, nego i njihovo jedinstvo, njihovu sintezu,
kretanje, koje je stvarna ravnotea izmeu konkurencije i
monopola.
A sad u vam dati primjer dijalektike g. Proudhona.
Sloboda i ropstvo ine antagonizam. Nije potrebno da
govorim ni o dobrim ni o loim stranama slobode. to se tie
ropstva, nije potrebno da govorim o njegovim loim stranama.
Jedino to treba objasniti, jest lijepa strana ropstva. Ne radi se
o posrednom ropstvu, o ropstvu proletera; radi se o
neposrednom ropstvu, ropstvu Crnaca u Surinamu, u Braziliji,
u junim oblastima Sjeverne Amerike.
Neposredno ropstvo je osnova nae suvremene industrije
isto tako kao i strojevi, kredit itd. Bez ropstva nemate pamuka,
bez pamuka nemate suvremene industrije. Ropstvo je dalo
kolonijama vrijednost, kolonije su stvorile svjetsku trgovinu, a
svjetska trgovina je neophodan uvjet krupne mainske
industrije. Tako su prije poetka trgovine Crncima kolonije
davale Starom svijetu malo produkata i nisu primjetno
mijenjale lice svijeta. Na taj nain ropstvo je ekonomska
438

kategorija od najveeg znaenja. Bez ropstva bi se Sjeverna

Amerika najprogresivniji narod pretvorila u patrijarhalnu zemlju. Izbriite samo Sjevernu Ameriku s karte
svijeta, i vi ete imati anarhiju, potpunu propast trgovine i
suvremene civilizacije. A unitenje ropstva znailo bi izbrisati
Ameriku s karte svijeta. Taiko se ropstvo upravo zato, to je
ono ekonomska kategorija, susree od poetka svijeta kod svih
naroda. Moderni narodi znali su samo maskirati ropstvo kod
samih sebe, a otvoreno ga uvesti u Novi Svijet. ta e sad
uraditi valjani g. Proudhon nakon tih razmiljanja o ropstvu?
On e traiti sintezu slobode i ropstva, pravu zlatnu sredinu,
drugim rijeima ravnoteu izmeu ropstva i slobode.
G. Proudhon je vrlo dobro shvatio da ljudi proizvode sukno,
platno, svilene tkanine i to je njegova velika zasluga to je
shvatio takve sitnice! No ono to g. Proudhon nije shvatio, to je
da ljudi u skladu sa svojim proizvodnim snagama proizvode
takoer i drutvene odnose, u kojima oni proizvode sukno i
platno. Jo manje je g. Proudhon shvatio da ljudi, koji
proizvode drutvene odnose prema svojoj materijalnoj proizvodnji, stvaraju takoer ideje i kategorije, tj. apstraktne, idealne
izraze tih istih drutvenih odnosa. Tako su kategorije isto tako
malo vjene, kao i oni odnosi, iji su one izraz. To su historijske
i prolazne tvorevine. Za g. Proudhona su, sasvim obratno,
prvobitni uzrok apstrakcije, kategorije. Prema njegovom
miljenju, one stvaraju historiju, a ne ljudi. Apstrakcija,
kategorija uzeta kao takva, tj. odvojena od ljudi i njihove
materijalne djelatnosti, je, naravno, besmrtna, nepromjenljiva,
nepokretna, ona je samo proizvod istog uma, to samo znai,
da je apstrakcija kao takva apstraktna prekrasna
tautologija!
Tako su ekonomski odnosi, promatrani u obliku kategorija,
za g. Proudhona vjene formule, koje nemaju ni poetka ni
razvitka.
Drugim rijeima: g. Proudhon ne tvrdi direktno, da je
buroaski ivot za njega vjena istina; on to tvrdi posredno,
divinizirajui kategorije, koje u obliku ideja izraavaju
buroaske odnose. im mu se produkti bur- oaskog drutva
ukau u obliku kategorija, miljenja, on ih uzima za vjena
bia, koja nastaju sama od sebe (spontano) i obdarena su
439

vlastitim ivotom. Na taj nain on se ne izdie iznad

buroaskog horizonta. Budui da operira s buroaskim
idejama, smatrajui ih za vjene istine, on trai sintezu tih
ideja, njihovu ravnoteu, i ne vidi da je suvremeni nain
odravanja ravnotee meu njima jedino mogu
Stvarno on radi ono, to rade i svi dobri buruji. Svi vam
oni govore, da su konkurencija, monopol itd. u principu, to jest
ako ih uzmemo kao apstraktne misli, jedine osnove ivota, ali
da u praksi ni izdaleka ne zadovoljavaju. Svi oni ele
konkurenciju bez njenih kobnih posljedica. Svi oni ele
nemogue, to jest uvjete buroaskog ivota bez nunih
posljedica tih uvjeta. Svi oni ne shvaaju da je buroaski nain
proizvodnje historijski i prolazni oblik, upravo tako kao to je
bio i feudalni oblik. Ta pogreka dolazi otuda, to je za njih
ovjek buruj jedina osnova svakog drutva, otuda to oni
ne zamiljaju jedan drutveni poredak, u kojem bi ovjek
prestao da bude buruj.
G. Proudhon je zato neizbjeno doktrinar. Historijsko
kretanje, koje vri prevrat u dananjem svijetu, svodi se kod
njega na problem da se otkrije pravilna ravnotea, sinteza
dviju buroaskih misli. Tako taj pre- predenko dovitljivo
otkriva skrivenu misao boga, jedinstvo dviju izoliranih misli;
koje su samo zato izolirane, jer ih je g. Proudhon izolirao iz
praktikog ivota, od suvremene proizvodnje, to sainjava
skup tih realnosti, koje su izraene tim mislima. Na mjesto
velikog historijskog kretanja, koje se raa iz konflikta izmeu
ve steenih proizvodnih snaga ljudi i njihovih drutvenih
odnosa, koji vie ne odgovaraju tim proizvodnim snagama;
umjesto stranih ratova, koji se pripremaju izmeu razliitih
klasa jedne nacije i izmeu raznih nacija; umjesto praktike i
nasilne djelatnosti masa, koja e jedino moi da rijei te
sukobe; umjesto tog irokog, trajnog i sloenog kretanja g.
Proudhon stavlja hirovite kombinacije svoje glave. Tako, dakle,
historiju stvaraju uenjaci, ljudi, koji su sposobni da izmame
bogu njegove intimne misli. A prosti puk treba samo da
primjenjuje u praksi njihova otkria. Vi sada razumijete,
zato je g Proudhon zakleti neprijatelj svakog politikog
pokreta. Rjeenje suvremenih pitanja ne sastoji se za njega u
javnoj akciji, nego u dijalektikim rotacijama u njegovoj glavi.
440

Kako su za njega kategorije pokretake snage, nije potrebno

promijeniti praktiki ivot, da bi se promijenile kategorije.
Sasvim obratno. Treba promijeniti kategorije, a posljedica toga
bit e promjena postojeeg drutva.
U svojoj elji da izmiri protivrjenosti, g. Proudhon se ne
pita, da li bi trebalo ukinuti samu osnovu tih protivrjenosti.
On u svomu slii na politikog doktri- nara, koji eli da sauva i
kralja, i narodnu skuptinu, i gornji dom kao sastavne dijelove
drutvenog ivota, kao vjene kategorije. Samo, on trai novu
formulu zato da bi doveo u ravnoteu ove snage, ija ravnotea
se upravo i sastoji u njihovu suvremenom kretanju, gdje je
jedna od tih snaga as pobjednica, as robinja drugoj. Tako se u
XVIII stoljeu mnotvo osrednjih glava upinjalo da nae
istinsku formulu, da bi doveli u ravnoteu drutvene stalee,
plemstvo, kralja, parlamente itd., a sutradan nije bilo ni kralja,
ni parlamenta, ni plemstva. Prava ravnotea tog antagonizma
bilo je ruenje svih drutvenih odnosa, koji su bili osnova tih
feudalnih egzistencija i osnova antagonizma tih egzistencija.
Budui da g. Proudhon stavlja na jednu stranu vjene ideje,
kategorije istoga uma, a na drugu stranu ljude i njihov
praktiki ivot, koji je po njemu primjena tih kategorija, to kod
njega sreete od samog poetka dualizam, izmeu ivota i ideja,
izmeu due i tijela dualizam, koji se ponavlja u razliitim
oblicima. Sada vidite da je taj antagonizam samo nesposobnost
g. Proudhona da shvati profanu historiju i porijeklo kategorija,
koje on divinizira.
Moje pismo je ve suvie dugo da bih jo govorio o
smijenim optubama g. Proudhona protiv komunizma. Zasad
ete se sloiti sa mnom, da ovjek, koji nije razumio suvremeni
drutveni poredak, jo manje moe razumjeti onaj pokret, koji
tei da razrui ovo drutvo
i literarne izraze tog revolucionarnog pokreta.
Jedina taka, u kojoj se potpuno slaem sa g. Proud- honom,
jest njegova odvratnost prema socijalistikoj sentimentalnosti.
Prije njega ja sam izazvao protiv sebe mnogo neprijateljstva
svojim ismijavanjem glupavog, sentimentalnog, utopijskog
socijalizma. Ali zar sam g. Proudhon ne stvara udne iluzije,
kad suprotstavlja svoju malograansku sentimentalnost
imam u vidu njegove deklamacije o domaem ognjitu, o
441

branoj ljubavi i sve njegove banalnosti socijalistikoj sentimentalnosti, koja je na primjer kod Fouriera daleko dublja od
pretencioznih trivijalnosti naeg dobrog g. Proudhona? On sam
tako dobro osjea svu nitavost svojih dokaza, svoju potpunu
nesposobnost da govori
0 svim tim stvarima, da odjednom naslijepo pada u bijes, u
viku, u irae hominis probi, bjesni, psuje, optuuje, osramouje,
proklinje, busa se u prsa i razmee se pred bogom i ljudima, da
je ist od socijalistikih gadosti! On ne ismijava u kritici
socijalistiku sentimentalnost i ono, to on smatra
sentimentalnou. On kao svetac, kao papa, baca anatemu na
sirote grenike
1 pjeva slavopojke sitnoj buroaziji i jadnim ljubavnim
i patrijarhalnim iluzijama domaeg ognjita. A to nije
sluajno. G. Proudhon je od glave do pete filozof, ekonomist
sitne buroazije. Sitni buruj u razvijenom drutvu uslijed
samog svog poloaja postaje s jedne strane socijalist, a s druge
strane ekonomist, tj. on je zaslijepljen velianstvenou krupne
buroazije i suosjea 5 patnjama naroda. On je u isto vrijeme i
buruj i narod. U dnu svoje due on se ponosi time da je nepristran, da je naao pravu ravnoteu, koja ima pretenzija da se
razlikuje od zlatne sredine. Takav malograanin divinizira
protivrjenost, zato to je protivrjenost osnova njegova bia. On
je sam odjelotvorena drutvena protivrjenost. On mora
opravdati u teoriji ono, to je on sam u praksi, i g. Proudhonu
pripada zasluga da je nauni tuma francuske sitne buroazije,
a to je stvarna zasluga, jer e sitna buroazija biti sastavni dio
svih socijalnih revolucija koje se pripremaju.
Volio bih da vam mogu odmah poslati s ovim pismom i
svoju knjigu o politikoj ekonomiji, ali mi do danas nije uspjelo
izdati ni taj rad, ni kritiku njemakih filozofa i socijalista, o
kojoj sam vam govorio u Bruxel- lesu. Nikad neete moi
vjerovati na kakve tekoe nailazi takvo izdanje u Njemakoj, s
jedne strane od policije, s druge strane od izdavaa, koji su
zainteresirani predstavnici svih tih pravaca koje ja napadam.
A to se tie nae vlastite partije, ona je ne samo siro

442

mana, nego osim toga i veliki dio njemake komunistike

partije ljuti se na mene, to istupam protiv njihovih utopija i
deklamacija.
Sav va Karl Marx
" P. S. Vi ete me moda upitati, zato vam piem na loem
francuskom jeziku, umjesto da vam piem na dobrom
njemakom? To je zato, to imam posla s francuskim autorom.
Veoma biste me obvezali, ako suvie ne oduljite s Vaim
odgovorom; htio bih znati, da li ste me razumjeli pod tim
platem barbarskog francuskog jezika.

411

SADRAJ
Predgovor prvom izdanju 5
Predgovor drugom izdanju 31
Predgovor treem izdanju 36
IZ NJEMACKO-FRANCUSKIH GODINJAKA

Marxova pisma Rugeu iz 1843. godine

43
Karl Marx: Prilog jevrejskom pitanju
54
Karl Marx: Prilog kritici Hegelove filozofije prava
Friedrich Engels: Nacrt za kritiku nacionalne
ekonomije
106
Friedrich Engels: Poloaj Engleske 137
Karl Marx: Kritike primjedbe uz lanak Pruski
kralj i socijalna reforma. Od jednog Prusa 167

90

EKONOMSKO-FILOZOFSKI RUKOPISI IZ 1844.

Karl Marx: Prilog kritici nacionalne ekonomije

sa zavrnim poglavljem o Hegelovoj filozofiji
Predgovor
191
Prvi rukopis
Nadnica 195
Profit od kapitala
211
Zemljina renta 229

Otueni rad

189

244

Drugi rukopis
Odnos privatnog vlasnitva
259
Trei rukopis
Privatno vlasnitvo i rad 267
Privatno vlasnitvo i komunizam 272
Potreba, proizvodnja i podjela rada
288
Novac 307
Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope
Karl Marx: Teze o Feuerbachu
337
Engelsova redakcija Teza o Feuerbachu
340

313

OSTALE SKICE

Marx o svome odnosu prema Hegelu i Feuerbachu 347

Karl Marx: Graansko drutvo i komunistika

revolucija
343
Karl Marx: O Feuerbachu 349
Karl Marx: Iz pogl. I.: Feuerbach 350
Friedrich Engels: Feuerbach
352
Karl Marx i Friedrich Engels
NJEMAKA IDEOLOGIJA
Predgovor
357

P r v i d i o
Feuerbach: Suprotnost materijalistikog i idealistikog
shvaanja
359
Feuerbach
3gj
a)
Ideologija uope, osobito njemaka 362
Historija
372
O
proizvodnji svijesti,
382
Stvarna osnova ideologije 397 Saobraaj i proizvodne snage 397

Odnos drave i prava prema vlasnitvu 411

Prirodna i civilizirana orua za proizvodnju i oblici vlasnitva
415
c) Komunizam proizvodnja samog oblika
saobraanja
421
IZ KORESPONDENCIJE

Marxovo pismo Annenkovu (Preveo Predrag Vranicki) 431

KARL MARX, FRIEDRICH ENGELS

RANI RADOVI
Izdaje
ITRO Naprijed
OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb,
Palmotieva 30
Za izdavaa

RADOVAN RADOVINOVI Redaktor

PREDRAG VRANICKI
Likovna oprema RATKO JANJICJOBO
Tehniki urednik IVAN TR2AN

Br. M. K. 19893 YU ISBN 86-3490202-1

Tisak
TISKARA RIJEKA Rijeka, 1989.
3 Rani radovi
1
Povelja, o pravima ovjeka i
graanina, lan 2.: Ova prava itd.
(prirodna i neponitiva) jesu: jednakost,
sloboda, sigurnost, vlasnitvo.
Naklada 3.000

1
da po svojoj volji uiva i raspolae
svojim dobrima, svojim prihodima,
plodom svoga rada i svoje radinosti.
' Posmrtna djela
7 Kani radovi
8
Rani radovi
no
9 Rani radovi
' Socijalna zatita za siromane

3. Vladavina kapitala nad radom

i motivi kapitalista

Jedini motiv koji odreuje

posjednika kapitala da ga prije
uloi
u
agrikulturu
ili
manufakturu ili u posebnu
granu trgovine en gro ili en
detail, jest gledite njegova
vlastitog profita. Nikada mu ne
pada na pamet da prorauna
koliko e produktivnog rada
zaposliti svaka od tih razliitih
vrsta ulaganja, ili, koliko e uve-

ati
vrijednost
godinjeg
proizvoda zemljita i rada svoje
zemlje. (Smith, t, II., str. 400.,
401.)
Najkorisnije
ulaganje
kapitala za kapitalista jest ono.
koje mu uz istu sigurnost daje
najvei dobitak. To ulaganje nije
uvijek najkorisnije za drutvo;
najkorisnije je ono, koje se ulae
u to, da izvlai korist od proizvodnih snaga prirode. (Say, t.
II., str. 131.)
Najvanije operacije rada
ureene su i voene prema
planovima i spekulacijama onih
koji ulau kapital; a cilj koji sebi
postavljaju
u
svim
tim
planovima i operacijama jest
Naklada 3.000

profit. Dakle: stopa profita ne

raste kao
1
Iznajmiti svoj rad znai zapoeti svoje
robovanje! iznajmiti materijal za rad znai
stvoriti svoju slobodu . . . Rad to je ovjek,
materija naprotiv nema nita ovjenoga
(Pecqueur, Nova teorija itd., str. 411., 412.).

1 U rukopisu Marx je neka mjesta

vertikalno precrtao; ta mjesta stavljena
su ovdje u uglate zagrade.
1 Ja se praktiki prema stvari mogu
odnositi samo ljudski kad se stvar
prema ovjeku odnosi ljudski.
(Marxova biljeka).
1 U rukopisu Je otrgnut Jedan dio
stranice.
1

U rukopisu nedostaiu otprilike tri reda.

Zajednici, kako se javlja u

antikoj dravi, feudalizmu, apsolutnoj
monarhiji, toj vezi odgovaraju osobito
katolike religijske predodbe (Mancova
primjedba).
5
Ove biljeke nalaze se na
posljednje dvije stranice rukopisa i.
Feuerbach.
1

1
Kad je u desni stupac pisao rijei:
uvjetovanosti, jednostranosti, Engels nije
stavio znak umetanja.

* Protiv njihove volje.

1 sa svoje strane

Naklada 3.000