AGRESIVNO I PROSOCIJALNO PONAANJE

Agresija
Agresija je ponaanje kojem je u osnovi namjera da se nanese teta, da se neko
fiziki ili psihiki povrijedi.
Fiziki ili verbalni napad predstavlja aktivnu agresiju. tetne posljedice takve
agresije nisu samo fizike ozljede i bol nego i ugroavanje linosti napadnute osobe.
Pasivna agresija uzrokuje tetne posljedice namjernim nepoduzimanjem akcije. Takav je
primjer kada se namjerno ne ini nita to bi moglo ukloniti ili ublaiti patnju i bol osobe
prema kojoj postoji osjeaj neprijateljstva ili mrnje.
Na pojavu agresivnog ponaanja djeluje vie meusobno povezanih biolokih,
psiholokih i situacijskih faktora. Da li e se agresivno ponaanje u odreenoj situaciji
ostvariti ili e ono biti suspregnuto, ovisi o uenju poeljnih oblika ponaanja pod
utjecajem kulturalnih i socijalnih normi, i strahu od eventualnih posljedica takvog
ponaanja.
Nekada su preovladavala shvatanja da je izvor ovjekove agresivnosti uroen,
bioloki zasnovan agresivni instinkt. Prema tom tumaenju agresivno ponaanje je
karakteristika cijele ljudske vrste, bioloki je ugraeno, programirano. Takvom
objanjenju proturjee primjeri tradicionalnih, primitvnih naroda koji uope ne
pokazuju agresivno ponaanje, a nemaju ni rijei koje oznaavaju nasilje i rat. Iako se,
dakle, ovjekova agresija ne moe smatrati instinktivnom, ona ima svoju bioloku
osnovu. To su ponajprije tjelesne promjene koje prate emocije. Pojavljuju se uz osjeaj
ljutnje i neprijateljstva, u frustrativnim situacijama i situacijama koje su doivljene kao
prijetee. Tjelesne promjene, meutim, same za sebe ne uzrokuju agresiju nego djeluju
posredno. Tjelesne promjene poveavaju spremnost na agresiju.
Postoje i psiholoki izvori agresije. Jedan od eih izvora agresije je stanje
neugode i napetosti izazvano frustracijom. To je nagonsko stanje koje potie agresivne
tenje. to je frustracija intenzivnija, to je vea vjerovatnoa da e se ostvariti agresivno
ponaanje. Agresija je, meutim, samo jedan od mnogih oblika reagiranja u frustracijskoj
situaciji. Frustracija ne dovodi uvijek do agresije. Isto tako, nije ni svaka agresija
izazvana frustracijom. I drugi izvori neugode izazivaju agresivne porive. Posebno snaan
poticaj agresivnog ponaanja jest otvorena verbalna ili fizika prijetnja, a jo vie napad.
To je izvor snane agresivne tenje koju je teko inhibirati. U ovom je sluaju agresivna
reakcija izazvana agresijom.
Agresija, kao i drugi sloeni oblici ponaanja, pod jakim su utjecajem procesa
uenja. Iskazivanje i inhibicija agresije mogu biti naueni uvjetovanjem ili drugim
vrstama uenja, posebno socijalnim uenjem. Mnoga su istraivanja pokazala da
odobravanje i nagraivanje agresije poveavaju njeno pojavljivanje, a zabrana i kazna
smanjuju agresiju. Otro kanjavanje uz upotrebu sile moe, meutim, imati suprotan
uinak. Nerijetko roditelji fiziki kanjavaju dijete da bi ga oduili od agresivnog
ponaanja. Takav pokuaj suzbijanja agresije nije djelotvoran zbog dva razloga. Prvo,
zato to izaziva u djetetu ljutnju koja potie agresivno ponaanje. Drugo, zato to takvi
roditeljski postupci predstavljaju model agresivnog ponaanja koje dijete ui.

Agresivno ponaanje ui se opaanjem ponaanja i drugih osoba koje slue kao

modeli. Na osnovu ponaanja modela ui se nain izraavanja agresije, odnosno koliko je
ona prikladna u odreenim situacijama i da li se to isplati.
Agresivno ponaanje najee je socijalno nepoeljno i nastoji se u procesu
socijalizacije suzbiti zabranama i kaznama. Zato umjesto direktne agresije, usmjerene na
izvor frustracije ili drugi izvor agresivnih tenji, esta je i pomaknuta agresija, koja je
usmjerena na druge dostupne i doputene ciljeve: na mlaeg brata, fiziki slabiju ili
nezatienu osobu itd.
Fizika agresija i drugi zabranjivani i kanjavani oblici otvorenog izraavanja
bijesa mogu biti inhibirani. Tada se agresivni porivi ostvaruju na prikrivenom, esto
verbalnom planu. Izraavaju se u obliku zlobnih primjedbi, negativizmom ili neverbalnim
znakovima odbojnosti.
Prosocijalno ponaanje
Ponaanje usmjereno dobrobiti drugih, pomaganju drugima u nevolji i
zadovoljavanju njihovih potreba naziva se prosocijalnim ponaanjem.
Pruanje pomoi osobi u nevolji zavrni je in sloenog procesa odluivanja. Taj
proces prolazi niz faza koje odreuju konani ishod da li e se ostvariti ili nee
prosocijalno ponaanje.
Da bi se pomoglo, prvo treba uoiti dogaaj, tj. osobu u nevolji. Tek kada je osoba
u nevolji uoena zapitat emo se o tome koliko je ugroena i da li joj je pomo potrebna.
Ocjena ugroenosti ovisi o vidljivom i pretpostavljenom stanju i karakteristikama rtve, o
situaciji i osobinama potencijalnog pomagaa. Npr., neko moe leati na ulici zato to je
pijan ili zato to je bolestan. Ako promatra zakljui da je rije o pijanom, a ne bolesnom
ovjeku, manja je vjerovatnoa da e mu pomoi. Odluka o pomoi ne ovisi samo o tome
koliko je neko ugroen nego i o ocjeni da li je ta osoba zasluila da joj se pomogne.
Nadalje, vanu ulogu ima i ponaanje drugih prisutnih osoba. Ako neko od
prisutnih priskoi u pomo, njegovo ponaanje slui kao model prikladnog reagiranja u
takvoj situaciji. Osim toga, takvim postupkom se upozorava da opasnost stvarno postoji i
da je pomo potrebna. Da li to znai da vei broj prisutnih daje veu sigurnost osobi u
nevolji i poveava vjerovatnou da e joj pomo biti pruena? Prva eksperimentalna
istraivanja prosocijalnog ponaanja, posveena ba tom problemu, pokazala su upravo
suprotno. Ustanovljen je tzv. efekt posmatraa: to je vei broj prisutnih potencijalnih
pomagaa, smanjuje se spremnost pojedinca da pomogne, a produava se vrijeme do
pruanja pomoi. Kada je samo jedan ovjek prisutan, osjeaj odgovornosti i obaveze da
neto poduzme poveava se. Ako nita ne uradi, ugroena osoba e dalje patiti, pa e se
on osjeati krivim. Kada su, meutim, i drugi prisutni, ne osjea se sam odgovornim za
sudbinu ugroene osobe. Jer, odgovornost je podijeljena na vie osoba. On vie nije jedini
koji treba pomoi.
Ponekad nije lako procijeniti opasnost i odluiti da li je pomo zaista potrebna.
Ako drugi prisutni nita ne poduzimaju, to pojedincu moe biti znak da osoba nije
stvarno ugroena. To je ujedno primjer kako ponaanje drugih ljudi slui kao osnova za
osobnu procjenu situacije. Prolazei, na primjer, ulicom uoimo otar verbalni i fiziki
sukob mukarca i ene. To moe biti samo obiteljska svaa, ali i ne mora biti, pa bi
ugroenu enu trebalo zatititi. Ako je u pitanju obiteljska svaa, a mi odluimo zbog

pogrenog tumaenja dogaaja ipak intervenirati, osjeat emo se poslije pred drugima
nelagodno i smijeno. Zavaeni par moe negodovati radi uplitanja, a moe se i okrenuti
protiv nas.
Ponaanje potencijalnog pomagaa usmjereno je smanjenju nepoeljnih, a
poveanju poeljnih posljedica. Uzmimo za primjer donoenje odluke o pomoi rtvi
prometne nesree. Cijena pomaganja ukljuuje utroeno vrijeme, nelagodno emocionalno
stanje, obavezu kasnijeg svjedoenja. S druge strane, pomaganje je moralna obaveza,
donosi javno priznanje, zahvalnost unesreenog, samopotovanje i uklanja osjeaj krivnje
koji bi se pojavio kada pomo ne bi bila pruena. U takvoj i slinim situacijama odluka o
pruanju pomoi motivirana je vaganjem poeljnih i nepoeljnih posljedica. Pomo se
prua kada je oekivani dobitak vei od oekivanog gubitka. Na taj nain moe se
objasniti zato ljudi radije pomau osobi ije priznanje vie cijene i koja im moe
uzvratiti naklonost.
Postoji razlika izmeu pomaganja drugima zato da bi se postigla osobna korist i
osjeaja zadovoljstva koji proizlazi iz toga to smo nekom pomogli i ublaili njegovu
patnju. U prvom je primjeru pomaganje drugima sredstvo, a u drugom je cilj i predstavlja
altruistiko ponaanje.
Altruizam je izraen u tenji prema dobrobiti drugih, u postupcima pomaganja,
rtvovanja i odricanja koji nisu izazvani oekivanjem koristi i nagrade. Vana psiholoka
osnova altruizma jest empatija. Empatija predstavlja uivljavanje u emocionalno stanje
druge osobe, razumijevanje njena poloaja i suosjeanje.