Predavanja Iz Matematike 1

Sadr
zaj
1 Osnovni pojmovi matemati
cke logike i teorije . . .
1.1 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije skupova . . . .
1.2 Elementi kombinatorike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.3 Njutnova binomna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1
1
7
18
2 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

2.1 Realni brojevi . . . . . . . . . . . . . . .
2.2 Kompleksni brojevi . . . . . . . . . . . .
2.3 Polinomi . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.4 Neke osobine racionalnih funkcija . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
23
23
31
38
50
3 Sistemi linearnih jedna

cina. Matrice...
3.1 Gausov algoritam . . . . . . . . . . . .
3.2 Matrice . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.3 Definicija i izracunavanje determinanti
3.4 Osobine determinanti . . . . . . . . .
3.5 Primjena determinanti . . . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
57
57
63
86
93
97
4 Vektorska algebra
4.1 Operacije sa vektorima . . . . . . . . . .
4.2 Linearna zavisnost i nezavisnost vektora
4.3 Projekcija vektora na osu. . . . . . . . . .
4.4 Skalarni proizvod vektora . . . . . . . .
4.5 Vektorski proizvod dva vektora . . . . .
4.6 Pojam Euklidovog prostora . . . . . . .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
105
105
114
123
131
137
149
5 Analiti
cka geometrija
153
5.1 Jednacina prave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154
5.2 Jednacina ravni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
5.3 Krive drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166

2 SADRZAJ
5.4
Povrsi drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
Glava 1
Osnovni pojmovi
matemati
cke logike i teorije
skupova. Matemati
cka
indukcija, kombinatorika i
elementi teorije vjerovatno
ce
1.1
Osnovni pojmovi matemati

cke logike i teorije
skupova
Sud ili iskaz je osnovni pojam matematicke logike. Iskazima smatramo

recenice za koje je moguce utvrditi da li su istinite (ta
cne) ili neistinitne
(la
zne, neta
cne) i oznacavacemo ih malim slovima p, q, r, . . .. Kako cemo
se susretati samo sa iskazima iz oblasti matematike, to se prethodna pretpostavka o pojmu iskaza moze usvojiti. Od dva iskaza p i q moguce je
formirati nove iskaze vezujuci ih izrazima :
i, ili, , ako . . . onda, ako i samo ako.
Iskaz p i q pisemo u obliku p q i nazivamo ga konjunkcijom. Konjunkcija p q je istinita ako su oba iskaza istinita, dok je u svim ostalim
slucajevima neistinita. Iskaz p ili q koji oznacavamo sa p q naziva se disjunkcija, koja je lazna ako su oba iskaza p i q lazni, dok je u svim ostalim
slucajevima istinita.
Implikacijom nazivamo iskaz ,,ako p onda q i oznacavamo ga sa
p q. Implikacija je lazna ako je iskaz p istinit, a iskaz q lazan, dok je u
2 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

ostalim slucajevima istinita. Ako je implikacija istinita, onda kazemo da iz
iskaza p slijedi iskaz q. U tom slucaju, naime, ako je iskaz p istinit zakljucujemo da je iskaz q, takode, istinit. Fraza ,,n ako . . . onda se u matematici
uvijek upotrebljava u gornjem smislu, mada to moze donekle odudarati od
njene svakodnevne upotrebe.
Implikacija p q, isto tako, znaci da jedino nije moguce iz istinitosti
iskaza p izvesti neistinitost iskaza q (tj. istina me moze implicirati laz), dok
su svi ostali slucajevi moguci.
Ako je implikacija p q istinita, onda se kaze: Iskaz p je dovoljan uslov
za iskaz q (tj. iskaz q je istinit ako je p istinit). Takode se kaze: Iskaz q je
potreban uslov za p .
Iskaz p ako i samo ako q pisemo u obliku p q ili p q i nazivamo
ekvivalencijom. Ekvivalencija je istinita ako su p i q ili oba istinita ili oba
lazna, dok je u ostalim slucajevima lazna.
Ukoliko je ekvivalencija p q tacna, onda se kaze da je p potreban i
dovoljan uslov za q.
Ekvivalencija iskaza p i q je odredena kao konjunkcija
(p q) (q p).
Negacija iskaza p je iskaz p koji je tacan kada je p netacan, a netacan
kada je p tacan. Logi
ckim zakonom ili tautologijom nazivamo iskaz
sastavljen od iskaza p, q, r, . . . i veza , , , , koji je uvijek tacan,
bez obzira na tacnost ili netacnost iskaza p, q, r, . . . od kojih je formiran.
Navescemo neke od najznacajnijih tautologija:
[(p q) (q r)] (p r), zakon silogizma,
p p, zakon iskljucenja treceg,
p p, zakon dvojnenegacije,
(p q) (p q)
De Morganovi zakoni,
(p q) (p q)
(p (q q)) p, svodenje na apsurd
(p q) (q p), zakon kontrapozicije,
(p q) (p q).
Primjer 1.1 Primjenom De Morganovih zakona na posljednju gore navedenu tautologiju dobijamo
(p q) (p (q)).
Ovaj primjer pokazuje sta treba dokazati da bi se negirala implikacija, sto
se u dokazima cesto susrece.
Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije skupova
Ako je iskaz p istinit pisacemo (p) = >, a ako je lazan (p) = . Pored
toga, znaci > i oznacavace nam bilo koji tacan, odnosno netacan iskaz.
Operacije , i nad iskazima p, q, r, . . . zadovoljavaju sljedece uslove:
(1.1)
ppp
ppp
pq qp
pq qp
(p q) r p (q r)
(p q) r p (q r)
p (q r) (p q) (p r)
p (q r) (p q) (p r)
p , p p
p > p, p > >
p p , p p >
p (p q) p
p (p q) p.
Izlozicemo sada osnovne pojmove teorije skupova. Skup se uzima za

osnovni pojam, tj. pojam koji se ne definise. Osnovni pojmovi su i element
skupa i pripadnost elementa a skupu A sto se oznacava sa a A.
Smatracemo da nam je skup poznat ako mozemo odrediti sve njegove
elemente. To u tvari znaci da je za dati element x i dati skup A, x A jedan
iskaz. Ako taj iskaz nije tacan tada pisemo x 6 A i kazemo da element x ne
pripada skupu A.
Dva skupa A i B smatramo jednakim i pisemo A = B, ako se sastoje od
istih elemenata.
Od dva skupa A i B koriscenjem disjunkcije i konjunkcije mozemo formirati skupove A B i A B, koji se nazivaju unija i presjek skupova A i
B, a definisu ovako:
A B = {x : x A x B},
A B = {x : x A x B}.
Uniju, dakle, cine svi elementi oba skupa A i B, dok presjek cine zajednicki
elementi ta dva skupa. Implikaciju cemo iskoristiti za definisanje pojma
podskupa.
Ako za sve elemente skupa A vrijedi x A x B, onda se kaze da je
A podskup skupa B i pise A B. Znak naziva se inkluzija. Za skup B
kaze se da je nadskup skupa A.
Skup A je, dakle, podskup skupa B ako je svaki element skupa A ujedno
i element skupa B.
Jasno je da vrijedi
A = B A B A B.

Razliku dva skupa definisemo na sljedeci nacin:
B \ A = {x : x B x 6 A};
ona se sastoji od onih elemenata skupa B, koji nisu elementi skupa A. Ako
je A B, tada se B \ A naziva komplementom skupa A u odnosu na skup
B.
Skup koji nema elemenata oznacavamo sa i nazivamo prazanim skupom. Smatracemo da je prazan skup podskup svakog skupa. U knjizi ce
se ponekad koristiti i simboli i . Prvi se naziva univerzalni, a drugi
egzistencijalni kvantifikator. Upotrebljavaju se na sljedeci nacin:
x A, P (x); x A, P (x).
Prvi izraz oznacava da svi elementi skupa A imaju osobinu P, a drugi, da
bar jedan (moguce i vise) element skupa A ima osobinu P.
Ako je A skup tada se sa P(A) oznacava skup svih podskupova od A i
naziva partitivnim skupom od A.
Primjer 1.2 Neka je A neprazan skup, a P(A) njegov partitivni skup. Ako
sa p, q, r, . . . oznacavamo elemente iz P(A), sa uniju, sa presjek skupova
iz P(A), sa p komplement skupa p u odnosu na A, a sa jednakost medu
skupovima, tada su zadovoljeni svi uslovi iz (1.1).
Elementi dva skupa, na neki nacin, mogu biti vezani jedni sa drugima. Te veze dovode do pojma funkcije, jednog od najvaznijih pojmova u
matematici.
Za date skupove A i B sa A B oznacavamo skup
A B = {(a, b)|a A, b B},
njegove elemente nazivamo uredenim parovima, a sam skup Dekartovim
ili direktnim proizvodom skupova A i B. U uredenom paru (a, b), a se
naziva prva, dok je b druga koordinata. Ako su (a, b) i (a0 , b0 ) dva uredena
para, onda ce nam jednakost (a, b) = (a0 , b0 ) znaciti da je a = a0 i b = b0 .
Neprazne podskupove direktnog proizvoda skupova A i B nazivacemo
relacijama. Ako je R A B neka relacija, tada (a, b) R pisemo u
obliku aRb i kazemo da je element a u relaciji R sa b.
Definicija 1.1 Funkcijom ili preslikavanjem f iz skupa A u skup B nazivamo relaciju f A B, u kojoj nema uredenih parova cije su prve koordinate jednake, a druge razlicite. Funkcije cesto oznacavamo sa sa
f : A B.
Elementi kombinatorike
Ako (a, b) f onda pisemo b = f (a) i a nazivamo originalom, a b slikom.

Zahtjev iz definicije funkcije znaci da svaki original ima jedinstvenu sliku.
Skup
D(f ) = {x A : (y B) y = f (x)},
naziva se domenom ili definicionim podru
cjem funkcije f .
Slikom ili kodomenom funkcije f naziva se skup
S(f ) = {y B : x A takav da je y = f (x)}.
Prethodna definicija precizira pojam funkcije pod kojom se ,,intuitivno
podrazumijeva pridruzivanje elementima domena jedinstvenih elemenata slike pomocu te funkcije.
Poseban znacaj imaju funkcije ciji je domen skup prirodnih brojeva.
Definicija 1.2 Funkciju f nazivamo nizom ako je njen domen skup N prirodnih brojeva. U ovom slucaju pisemo f (n) = an (n N), pa niz obicno
pisemo u obliku {an }nN ili
a1 , a2 , . . . , an , . . . .
Navedimo jedan primjer. Fibona
cijev niz je definisan sa
(1.2)
a1 = a2 = 1, an = an1 + an2 , (n > 2).
To je, dakle, niz 1, 1, 2, 3, 5, 8, . . .. Ovo je primjer niza koji je zadat rekurentno, tj. njegov opsti clanovi se odreduje preko ranije definisanih clanova.
1.2
Upoznacemo se, u ovom dijelu, sa pojmovima permutacija, varijacija i kombinacija, koji predstavljaju osnovne pojmove kombinatorike.
Razmatranje cemo poceti jednostavnim primjerom.
Primjer 1.3 Pretpostavimo da imamo cetiri slova a, b, c, d. Pitamo se: Koliko se moze napisati razlicitih nizova sa tri razlicita slova.
Rjesenje. Ispisacemo sve nizove u leksikografskom poretku, onako kako
se redaju rijeci u rjecnicima. U prvom redu ce biti nizovi koji pocinju slovom
a, u drugom sa b itd.
abc
bac
cab
dab
abd
bad
cad
dac
acb
bca
cba
dba
acd
bcd
cbd
dbc
adb
bda
cda
dca
adc
bdc
cdb
d c b.

Postoje, dakle, ukupno 24 niza. Uocimo na tabeli pravilo kako se nizovi
prave. Posto niz moze poceti bilo kojim slovom, to za prvo slovo u nizu
imamo cetiri mogucnosti (svaka od tih mogucnosti daje po jedan red u gornjoj tabeli). Kada izaberemo prvo slovo, tada za drugo imamo tri mogucnosti,
a za trece dvije, dakle, po izabranom pocetnom slovu za preostala dva ima
sest mogucnosti (to je sest nizova u svakom redu). Sve skupa postoje 432 =
24 niza.
Ovaj jednostavni primjer opravdava sljedecu definiciju.
Definicija 1.3 Neka je dato n razlicitih elemenata. Nizovi od k (1 k n)
elemenata (u kojima se elementi ne ponavljaju) nazivaju se varijacije bez
ponavljanja k-te klase od n elemenata, a njihov broj se oznacava sa Vnk .
Rezonovanjem kao u primjeru zakljucujemo da za prvi simbol u nizu
imamo n mogucnosti, za drugi n 1, za treci n 2, itd., za k-ti n k + 1
mogucnosti. Imamo, dakle, ukupno n (n 1) (n k + 1) mogucnosti,
cime smo dokazali sljedecu teoremu.
Teorema 1.1 Broj varijacija bez ponavljanja k-te klase od n elemenata jednak je
(1.3)
Vnk = n (n 1) (n k + 1). 2
Primjer 1.4 Koliko ima telefona u gradu, ako je svaki telefonski broj petocifren sa razlicitim ciframa?
5 nizova
Rjesenje. Postoji deset cifara i od njih se moze formirati ukupno V10
sa po pet razlicitih cifara. No, svaki od tih nizova ne predstavlja petocifren
broj. Treba, naime, odbaciti one nizove kod kojih je prva cifra nula, jer
oni predstavljaju cetvorocifrene brojeve. Takvih je nizova upravo V94 , pa je
5 V 4 = 27216.
ukupan broj telefona jednak V10
9
Primjer 1.5 Koliko se rijeci sa cetiri razlicita slova moze napisati od slova
a, b, c, d, e, f, g
1 koje sadrze slovo a,
2 koje pocinju slovom a?
Rjesenje. 1 Posto imamo na raspolaganju sedam slova, ukupan broj rijeci
od cetiri slova je V74 = 840 rijeci. Broj rijeci koje ne sadrze slovo a jednak
je ukupnom broju rijeci koje se mogu formirati od preostalih sest slova, a to
je V64 = 360. Svaka od preostalih rijeci sadrzi slovo a i njihov ukupan broj
je 840-360 = 480.
2 Broj rijeci koje pocinju slovom a jednak je ukupnom broju rijeci od tri
slova koje se mogu formirati od preostalih sest slova i taj broj je V63 = 120.
Specijalan slucaj varijacija bez ponavljanja, kada je n = k, predstavljaju
permutacije (bez ponavljanja) n-tog reda, ciji se broj oznacava sa Pn .
Definicija 1.4 Varijacije (bez ponavljanja) klase n od n elemenata nazivamo permutacijama n-tog reda.
Stavljajuci u formulu za varijacije bez ponavljanja (1.3) n = k, dobijamo
Teorema 1.2 Broj permutacija n-tog reda jednak je
Pn = n (n 1) (n 2) 1 = n!.
Simbol n! se cita n-faktorijel i predstavlja, dakle, proizvod svih prirodnih
brojeva od 1 pa do n. Posebno se definise 0! = 1.
Primjer 1.6 Ispisati sve permutacije elemenata a, b, c, d.
Rjesenje. Trebamo ispisati sve razlicite nizove od cetiri medusobno razlicita
slova. Pisuci te nizove u leksikografskom poretku dobijamo:
abcd
bacd
cabd
dabc
abdc
badc
cadb
dacb
acbd
bcad
cbad
dbac
acdb
bcda
cbda
dbca
adbc
bdac
cdab
dcab
adcb
bdca
.
cdba
dcba
Primjer 1.7 Na koliko se nacina moze osam topova razmjestiti na sahovskoj tabli, tako da ni jedan od njih ne moze tuci ostale?
Jasno je da topovi moraju biti na razlicitim linijama i u razlicitim redovima.
Prema tome, za topa na prvoj liniji postoji 8 mogucih polozaja, za topa na
drugoj liniji 7 itd., te je ukupan broj razlicitih polozaja jednak P8 = 40320.
Primjer 1.8 Na koliko nacina pet djecaka i dvije djevojcice mogu stati u
red, tako da djevojcice ne budu jedna do druge?
Rjesenje. djecaci i djevojcice mogu stati u red na ukupno P7 = 7! = 5040
nacina. djevojcice mogu biti jedna do druge u dvanaest slucajeva - po dva
slucaja da budu prva i druga, druga i treca, itd., sesta i sedma. U svakom
od tih polozaja na preostalih pet mjesta su djecaci i broj tih mogucnosti, u
svakom polozaju je P5 = 5! = 120. Prema tome, ukupan broj polozaja u
kome su djevojcice jedna pored druge je 12 120 = 1440, pa je broj redova
u kojim djevojcice nisu jedna pored druge jednak 5040 1440 = 3600.

Definicija 1.5 Za prirodan broj n podskupove sa k n elemenata skupa
koji ima n elemenata nazivamo kombinacijama bez ponavljanja k-te
klase od n elemenata. njihov broj oznacava se sa

n
ili Cnk .
k
Ako uocimo bilo kojih k elemenata skupa sa n elemenata, tada ti elementi
cine jednu kombinaciju, a ukupno k! varijacija bez ponavljanja, pa imamo
Teorema 1.3 Broj kombinacija bez ponavljanja k-te klase od n elemenata
jednak je

n
n (n 1) (n k + 1)
Vk
.
= n =
k
k!
k!
Primjer 1.9 Ispisati sve kombinacije trece klase od elemenata a, b, c, d, e.
Rjesenje. U ovom slucaju treba ispisati samo one nizove od tri slova koji se
razlikuju u bar jednom slovu, pri cemu ne treba voditi racuna o rasporedu
slova. Pisuci nizove u leksikografskom poretku dobijamo tablicu
abc
ace
bde
abd
ade
cde
abe
bcd
acd
bce
.
Primjer 1.10 Na sahovskom turniru ucestvuje 18 sahista koji moraju igrati

svaki sa svakim. Koliko ce na turniru biti odigrano partija?
Rjesenje. Broj ukupno odigranih partija jednak je broju parova koji se mogu
formirati od 18 ucesnika i taj broj je

18
= 153.
2
Primjer 1.11 Dokazati da vrijede formule
n n
k = nk
(1.4)
n
n
n+1 .
+
=
k
k1
k
Rjesenje. Na lijevoj strani prve formule je broj podskupova sa k elemenata
skupa koji ima n elemenata, a na desnoj strani broj podskupova sa n k elemenata, istog skupa. Ta su dva broja jednaka jer podskupu sa k elemenata
odgovara jedinstven skup sa n k elemenata (to je njegov komplement).
Na desnoj strani druge jednakosti je broj podskupova sa k elemenata

skupa sa n + 1 elemenata. njih mozemo prebrojati na sljedeci nacin. Podijelicemo podskupove u dvije klase:
1 Podskupovi koji ne sadrze (n + 1)-ti element,
2 Podskupovi koji sadrze taj element.

Prvih podskupova ocigledno ima nk . Ako se iz svakog skupa iz druge
klase izostavi posljednji n + 1-ti element,
n ostaju poskupovi datog skupa koji
imaju k 1 elemenata, a njih je k1
. Sabirajuci posljednja dva broja
dobijamo trazenu formulu.
Napomenimo da se prethodne formule mogu lako dokazati direktnim racunom, na osnovu teoreme 1.3.
Definicija 1.6 Ako u n elemenata imamo k1 elemenata prve vrste, k2 elemenata druge vrste, itd., ks elemenata s-te vrste, tada se razliciti nizovi
koji se mogu napraviti od tih n elemenata nazivaju permutacijama sa
ponavljanjem n-tog reda.
Numerisimo elemente niza razlicitim brojevima. Imamo ukupno n! nizova.
U takvom jednom nizu na k1 mjesta pojavljuje se element prve vrste (u
tom nizu numerisan sa k1 razlicitih brojeva). Jasno je da ce se taj element
pojaviti na istim mjestima u tacno k1 ! nizova. Ista je situacija i sa ostalim
elementima, na osnovu cega dobijamo
Teorema 1.4 Broj permutacija sa ponavljanjem n- tog reda jednak je
n!
(k1 + k2 + + ks = n). 2
k1 ! k2 ! ks !
Primjer 1.12 Napisati sve permutacije sa ponavljanjem od sest elemenata
u kojima se pojavljuju dva elementa i to po tri puta.
Rjesenje. Ako elemente koji se ponavljaju oznacimo sa 1 i 2, tada je trazeni
broj permutacija jednak broju razlicitih sestocifrenih brojeva koji se mogu
formirati od cifara 1 i 2, tako da su im tri cifre 1 a tri 2. Taj broj je jednak,
6!
prema prethodnoj formuli, za slucaj n = 6 , k1 = 3 , k2 = 3,
= 20.
3! 3!
Pisuci te permutacije u leksikografskom poretku dobijamo
111222
121212
211122
212211
112122
121221
211212
221112
112212
122112
211221
221121
112221
122121
212112
221211
121122
122211
212121
222111

Primjer 1.13 Dokazati da vrijedi formula

n
n!
(1.5)
=
.
k
k! (n k)!
Rjesenje. Ova formula se lako dokazuje ako se i brojnik i nazivnik u relaciji
(1.3) pomnoze sa (n k)!.
Dacemo jos jedan dokaz te jednostavne formule, uspostavljajuci vezu
izmedu kombinacija bez ponavljanja i permutacija sa ponavljanjem.
Po definiciji je lijeva strana jednakosti (1.5) jednaka broju razlicitih podskupova sa k elemenata nekog skupa sa n elemenata. Ako u permutaciji bez
ponavljanja nekog skupa od n elemenata izdvojimo prvih k elemenata, oni ce
ciniti jedan podskup od k elemenata datog skupa. Na taj nacin ce se dobiti
svi podskupovi sa k elemenata skupa od n elemenata. Ostaje jos da se prebroji koliko ih ima. Pogledajmo sve permutacije x1 , x2 , . . . , xk , xk+1 , . . . , xn
u kojima je fiksirano prvih k elemenata x1 , x2 , . . . , xk . njih, naravno, ima
ukupno (n k)!. Iz svake od njih dobijamo k! permutacija u kojima prvih
k elemenata odreduje podskup {x1 , x2 , . . . , xk }. Prema tome, isti podskup
{x1 , x2 , . . . , xk } dace ukupno k!(n k)! permutacija, pa je broj podskupova
n!
, cime je jednakost dokazana.
jednak k!(nk)!
Definicija 1.7 Nizovi od k elemenata formirani od n razlicitih elemenata,
koji se mogu ponavljati, nazivaju se varijacijama sa ponavljanjem k-te
klase od n elemenata.
Ovdje, prije svega, nije obavezno k n, nego je moguce i n < k.
Kako za svako od k mjesta uvijek imamo n mogucnosti, vrijedi sljedeca
teorema.
Teorema 1.5 Broj varijacija sa ponavljanjem k-te klase od n elemenata
jednak je nk .
Primjedba 1.1 U modernoj matematickoj terminologiji se pojam varijacija
vise gotovo i ne koristi. Naime, varijacije sa ponavljanjem, iz prethodne
definicije, su, u stvari, funkcije sa skupa koji ima n elemenata u skup koji
ima k elemenata. Isto tako su varijacije bez ponavljanja injektivne funkcije
sa skupa koji ima n elemenata u skup koji ima k elemenata.
Primjer 1.14 Koliko najmanje treba ispuniti ,,kombinacija sportske prognoze sa 12 parova da bi se sigurno imalo 12 pogodaka?
11
Rjesenje. Posto na svakome od 12 mjesta mogu stajati x, 1 ili 2 dovoljno je

primjeniti prethodnu formulu za n = 3 , k = 12. Dobija se broj 531441.
Napomenimo da se kolone u sportskoj prognozi pogresno nazivaju kombinacijama, mada se, ocigledno, radi o varijacijama sa ponavljanjem.
Definicija 1.8 Pretpostavimo da imamo n razlicitih elemenata i od svakog

od tih elemenata po k kopija. Na taj nacin zapravo imamo skup od n k
elemenata. Broj razlicitih podskupova sa k elemenata ovog skupa nazivamo
kombinacijama sa ponavljanjem k-te klase od n elemenata.
Kombinacije sa ponavljanjem mozemo prebrojati na sljedeci nacin. Uocimo

jednu kombinaciju i napisimo prvi element onoliko puta koliko puta se on
ponavlja, pa iza njega stavimo crtu (ako se prvi element ne pojavljuje u
kombinaciji, tada odmah stavimo crtu, sto znaci da ispred te crte nece biti
nikakav element). Poslije toga isto postupimo sa drugim elementom itd., sve
do zadnjeg n-tog elementa. Na taj nacin smo dobili niz od k elemenata i n
crta (jer svaka crta odgovara jednom elementu) koji se obavezno zavrsava
crtom. Ta je crta, dakle, fiksirana dok se ostale mogu premjestati i broj
kombinacija sa ponavljanjem jednak je broju mogucnosti da se prvih n 1
crta razmjesti izmedu k elemenata. Posto zajedno sa elementima i crtama
ima n+k 1 simbola, taj broj se moze dobiti pomocu permutacija sa ponavci u vidu formulu (1.5) dobijamo
ljanjem i jednak je (n+k1)!
(n1)!k! . Imaju
Teorema 1.6 Broj kombinacija sa ponavljanjem k- te klase od n elemenata

iznosi
n+k1
. 2
k
Primjer 1.15 Ispisati sve kombinacije sa ponavljanjem pete klase od tri

elementa.
Rjesenje. Ako pisemo kombinacije u leksikografskom poretku sa uspravnim

crtama koje dijele odgovarajuce grupe elemenata, dobijemo tabelu
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
a
|
a
a
a
a
a
a
|
|
|
|
b
a
a
a
|
|
|
b
b
b
|
b
a
|
|
b
b
|
b
b
|
c
b
|
b
|
b
|
c
b
|
c
c
b
|
|
c
|
c
c
|
c
c
c
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
a
a
a
a
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
b
b
b
b
b
|
b
b
b
|
b
b
b
b
|
c
b
b
|
c
b
b
b
|
c
c
b
|
c
c
b
b
|
c
c
c
|
c
c
c
b
|
c
c
c
c
c
c
c
c
|
c
c
c
c
c
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Primjer 1.16 Na koliko se razlicitih nacina od crvenih, zutih, plavih i bijelih ruza moze napraviti buket od 9 ruza.

Rjesenje. Prema prethodnoj formuli ovaj broj je 12
9 = 220.
Primjer 1.17 Dijele se po cetiri karte iz spila od 32 karte. Koliko ima
razlicitih podjela ako ne razlikujemo karte iste jacine?
Rjesenje. U spilu od 32 karte ima osam razlicitih karata. Zbog toga ce broj
razlicitih dijeljenja biti
8+41
= 330.
4
1.3
Njutnova binomna formula
Poznate su formule za kvadriranje i kubiranje binoma. Te formule glase

(a + b)2 = a2 + 2 a b + b2
(a + b)3 = a3 + 3 a2 b + 3 a b2 + b3 .
Postavlja se pitanje kako naci formulu za racunanje bilo kojeg stepena od a+
b. Formula koja taj problem rjesava naziva se Njutnova binomna formula.
Izvescemo je koristeci se kombinatorikom, mada se ona moze dobiti i na
druge nacine, npr. matematickom indukcijom. Stepen (a+b)n izracunacemo
tako sto cemo a + b pomnoziti sa samim sobom n puta, pa zatim ,,slicne
monome sabrati. Ti slicni monomi su oblika ak bnk , drugim rijecima, to su
permutacije sa ponavljanjem n-tog reda u kojima se a ponavlja k, a b (nk)
Njutnova binomna formula
13

puta i njihov broj jednak je nk k = 1, 2, . . . , n. Posto se a ne pojavljuje samo
u jednom monomu tj. bn , mozemo staviti n0 = 1 i tako dobijamo Njutnovu
binomnu formulu.
Teorema 1.7 Za realne brojeve a i b i prirodan broj n vrijedi

n
n
n
n
n
n1
(a + b) =
a +
a
b + +
bn =
0
1
n
=
(1.6)
n
X
n
i=1
ani bi . 2
Tako je, npr.

(1 + x)6 = x6 + 6 x5 + 15 x4 + 20 x3 + 15 x2 + 6 x + 1.
Ako k-ti (1 k n) sabirak u zbiru (a + b)n iz prve formule oznacimo
sa Sk imamo
n
Sk =
ank+1 bk1 .
k1

Brojevi nk (k = 0, 1, . . . n) nazivaju se binomni koeficijenti i mogu se
jednostavno procitati sa sljedece sheme koja se naziva Paskalov trougao.
1
1
(1.7)
1
2
1
3
3
1
1
4
6
4
1
..........................
Treba uociti da se brojevi izmedu krajnje lijeve i krajnje desne jedinice,

u svakom redu, dobijaju kao zbir dva broja iz prethodnog reda koji se nalaze
neposredno iznad njega, sto slijedi iz formule (1.4).
Primjer 1.18 Odrediti racionalne sabirke u razvoju binoma ( 2 + 4 3)100 .

Rjesenje. k-ti sabirak ovog razvoja je
100k+1
100k+1
k1
100
100
4
k1
Sk =
( 2)
( 3)
=
2 2
3 4 .
k1
k1
Racionalne sabirke dobicemo za one vrijednosti k za koje su eksponenti od
2 i 3 nenegativni cijeli brojevi. Kako je 1 k 101, eksponent od 3

zadovoljava postavljeni uslov za k = 1, 5, 9, , . . . , 97. Za svaki takav k broj
100 k + 1 je paran, sto znaci da je, u svakom od tih slucajeva, eksponent
od 2 nenegativan cio broj. Ima, dakle, 25 takvih sabiraka. To su: prvi, peti,
deveti, itd., devedeset sedmi.
Primjer 1.19 Odrediti zbir svih binomnih koeficijenata za dati n.
Rjesenje. Na osnovu (1.7) naslucujemo da je taj zbir stepen broja 2, sto
se moze potvrditi indukcijom. Medutim, taj zbir se moze dobiti iz teoreme
1.6. ako se stavi a = b = 1. Vrijedi, dakle,

n
n
n
n
+
+
+ +
= 2n .
0
1
2
n
Primjer 1.20 Pokazati da za svaki prirodan broj n 2 vrijedi:
1 n
2 < 1+
< 3.
n
1
P
Rjesenje. Oznacimo an = (1 + n1 )n . Vrijedi: an = nk=0 nk k = 1 + 1 +
n

n
1
n
1
2 + +
n . Odavde odmah slijedi da je an 2, jer su svi
n
n
2
n
sabirci na desnoj strani ove jednakosti pozitivni. Dalje, na osnovu teoreme
1.3, vrijedi:

n (n 1) (n 2) (n k + 1) 1
n
1
k =
k =
n
k!
n
k
2
k1 1
1
) (1 ) (1
) .
n
n
n
k!
Kako su svi faktori u zagradama manji od 1, to je

n
1
1
k < .
k
n
k!
= (1
Prema tome, zbog 2k < k! (k > 3) i Njutnove binomne formule imamo

an < 2 +
1
1
1
1
1
1
+ + +
2 + + 2 + + n1 =
2! 3!
n!
2 2
2
=1+
1 21n
1
1 = 3 2n1 < 3.
1 2
Glava 2
Realni i kompleksni brojevi.

Polinomi i racionalne
funkcije
2.1
Realni brojevi
Polazeci od cinjenice da su nam poznate osnovne operacije sa racionalnim

brojevima, reci cemo nesto vise o realnim brojevima. Racionalni brojevi
se mogu predstavljati beskonacnim periodicnim decimalnim brojevima, dok
su iracionalni brojevi predstavljeni beskonacnim neperiodicnim decimalnim brojevima. Racionalni i iracionalni brojevi zajedno cine skup realnih
brojeva.
U sljedecem primjeru navescemo decimalne izraze za reciprocne vrijednosti jednocifrenih brojeva.
Napomenimo da tacke iznad cifara znace da ce se te cifre redom ponavljati.
Primjer 2.1 Vrijedi: 21 = 0.5, 13 = 0.3,

1
1
1
7 = 0.142857, 8 = 0.125, 9 = 0.1.
1
4
= 0.25,
1
5
= 0.2,
1
6
= 0.16
Pitanje je koja je svrha uvodenja iracionalnih brojeva? U trenutku kada

su uvedeni, a to je bilo u 19. vijeku, iracionalni brojevi su izazvali velike
polemike, cak i medu najpoznatijim matematicarima toga vremena. Neki
od slavnih matematicara te epohe nisu mogli prihvatiti njihovo postojanje.
Imajuci predstavu i o racionalnim i o iracionalnim brojevima mozemo
postaviti pitanje: Koja je sustinska razlika izmedu skupa realnih i skupa

racionalnih brojeva? U matematici su i jedan i drugi skup opisani sistemom
aksioma, kojih ima petnaestak i svi vrijede za oba skupa, osim jedne.
To je tzv. aksiom potpunosti ili neprekidnosti. Racionalni brojevi se mogu predstaviti na racionalnoj, a realni brojevi na realnoj pravoj.
Razlika izmedu racionalne i realne prave je u tome sto je racionalna prava
puna ,,supljina, tj. ne predstavlja ,,kompaktnu liniju, dok realnu pravu,
naprotiv, mozemo zamisliti kao neprekidnu liniju, bez supljina. Supljine

koje se pojavljuju na racionalnoj pravoj popunjene su iracionalnim brojevima, tako da su racionalni brojevi ,,gusto rasporedeni na realnoj pravoj.
To je intuitivna predstava o aksiomu potpunosti.
Prije nego iskazemo jednu od formulacija tog aksioma, uvescemo neke
oznake. Skup prirodnih brojeva oznacicemo sa N, cijelih za Z, racionalnih
sa Q, a skup realnih brojeva sa R.
Za podskup A R kazemo da je ograni
cen sa gornje strane ako
postoji realan broj M , takav da je a M , za svaki a A.
Kazemo da je skup A ogranicen sa donje strane ako postoji realan broj
m, takav da vrijedi a m, za svaki a A.
Ako je neki skup ogranicen i sa donje i sa gornje strane, onda se kaze da
je ograni
cen. Vrijedi
Teorema 2.1 Skup A je ogranicen ako i samo ako postoji broj M > 0,
takav da je
|a| < M, a A. 2
Cinjenica
da su racionalni brojevi gusti u skupu realnih brojeva opisana
je u sljedecoj teoremi.
Teorema 2.2 Izmedu svaka dva realna broja postoji racionalan broj.
Dokaz. Neka su a < b dva realna broja. Ako su a i b racionalni, tada je
a+b
zeni racionalni broj. Pretpostavimo sada da bar jedan od brojeva a
2 tra
i b nije racionalan. To znaci da ce bar jedan od tih brojeva biti predstavljen beskonacnim neperiodicnim decimalnim brojem. Kako je a < b, to ce
u decimalnom zapisu ovih brojeva bar na jednom mjestu decimala broja
a biti manja od decimale, na istom mjestu, broja b. Ukoliko je bar jedna
od sljedecih decimala broja a manja od 9, racionalan broj izmedu a i b
dobicemo kada sve preostale decimale broja a zamijenimo sa 9. Ako su sve
preostale decimale broja a jednake 9 (to moze biti slucaj kada je a racionalan
broj) tada ne mogu sve decimale broja b biti jednake 0 (jer bi tada i b bio
racionalan broj), pa se trazeni broj moze dobiti tako da se kod broja b jedna
od preostalih cifara (koja nije 0) smanji za 1, a sve iza nje zamijene sa 9. 2
Jedan od nacina iskazivanja aksioma potpunosti je i sljedeci:
Realni brojevi
17
Teorema 2.3 (Aksiom o gornjoj granici) Ako je A R ogranicen sa

gornje strane, tada medu svim gornjim granicama postoji najmanja.
Mi cemo pokazati, jednim primjerom, da racionalni brojevi ne zadovoljavaju
ovaj aksiom, dok ga realni brojevi (predstavljeni beskonacnim decimalnim
brojevima) zadovoljavaju.
Primjer 2.2 Neka je A skup svih racionalnih brojeva koji su manji od 2.

Pokazati da u skupu racionalnih brojeva skup A nema najmanje gornje granice.
Rjesenje. Tvrdnja ce biti dokazana ako za svaku gornju granicu M skupa A
u skupu Q odredimo
manju. Neka je Mgornja granica skupa A u Q. Vrijedi,
prije svega,
M 6= 2, jer znamo da 2 nije racionalan broj. Ako bi bilo
M < 2, tada bi na
osnovu prethodne teoreme postojao racionalan broj r
takav da je M < r < 2. To je nemoguce, jer
bi tada bilo r A, a M je gorosnovu prethodne
nja granica skupa A. Zbog toga mora biti 2 < M . Na
teoreme postoji takav racionalan broj N , za koji vrijedi 2 < N < M , pa
je N gornja granica skupa A, koja je manja od M .
Dokaz teoreme 2.3. Neka je A R ogranicen sa gornje strane. Ukoliko
u skupu A postoji najveci element onda je taj element najmanja gornja
granica skupa A, pa u ovom slucaju teorema vrijedi. Zato cemo pretpostaviti
da skup A nema najveci element.
Neka je n0 najmanji cio broj takav da u segmentu [n0 , n0 + 1] ima elemenata skupa A, a pri tome je n0 + 1 gornja granica od A. Ako podijelimo
interval (n0 , n0 + 1) tackama n1 , n2 , . . . , n10 = n0 + 1 na deset jednakih dii
jelova, tada je ni = n0 + 10
, i = 1, . . . , 10. Neka je i1 {0, . . . , 9} najveci i
za koji interval [ni , ni+1 ) sadrzi element iz A. Kako skup A nema najveceg
elementa, interval (n0 , i1 ; n0 , i1 + 1) sadrzi elemente iz A. Broj n0 , i1 + 1 je
gornja granica skupa A. Dijeleci interval (n0 , i1 ; n0 , i1 + 1) na deset jednakih
dijelova, na isti nacin kao malocas, dolazimo do broja i2 {0, . . . , 9}, za koji
interval (n0 , i1 i2 ; n0 , i1 (i2 + 1)) sadrzi elemente iz A i n0 , i1 i2 + 1 je njegova
gornja granica.
Nastavljajuci ovaj proces dobijamo niz cifara i1 , i2 , . . . , ik , . . ., za koje je
broj Mk = n0 , i1 i2 . . . ik + 1, k = 1, 2, . . . gornja granica skupa A, a ni jedan
od brojeva Mk ne pripada skupu A (jer bi tada A imao najveci element).
To znaci da je svaki od tih brojeva veci od svakog elementa skupa A. Pri
tome, ni jedan od brojeva n0 , i1 i2 . . . ik nije gornja granica skupa A.
Posmatrajmo realan (u opstem slucaju iracionalan) broj
M0 = n0 , i1 i2 . . . ik . . . .

Dokazimo prvo da je ovaj broj gornja granica skupa A. Ako to nije slucaj,
tada u skupu A postoji element a, takav da je a > M0 . Neka je a =
m0 , j1 j2 . . . jk . . . decimalni zapis broja a i neka je k0 prva decimala u kojoj
se razlikuju brojevi a i M0 Kako je a > M0 , mora biti jk0 > ik0 , sto znaci
da je a > Mk0 , a to je nemoguce, jer je Mk0 gornja granica skupa A.
Dokazimo sada da je M0 najmanja gornja granica. Neka je N realan broj
sa osobinom N < M0 i neka je N = m0 , l1 l2 . . . lk . . . decimalni zapis broja N .
Ako je k1 prva decimala u kojoj se razlikuju ova dva broja, tada je lk1 < ik1 ,
pa vrijedi N n0,i1 i2 ...ik1 . Kako broj na desnoj strani ove nejednakosti nije
gornja granica skupa A, to ni broj N nije gornja granica. 2
Primjedba 2.1 Moze, na prvi pogled, biti neobicno da se Aksiom o gornjoj
granici (dakle nesto sto se naziva aksiomom) izrice kao teorema. Precizan
smisao je u tome da model skupa realnih brojeva, predstavljenih decimalnim
brojevima, zadovoljava taj aksiom.
Definicija 2.1 Za skup A koji je ogranicen sa gornje strane najmanju gornju granicu nazivamo supremum skupa A i oznacava sa sup A. Ako A
ima najveci element, onda je taj element supremum i naziva se maksimalni
element.
Supremum skupa (koji nije maksimum) ima sljedecu osobinu: Ako je M =
sup A i > 0 proizvoljno, postoji a A, takav da vrijedi
M < a < M.
Drugim rijecima, postoji element a A ,,proizvoljno blizu sup A.
Analogno se pokazuje da svaki skup B ogranicen sa donje strane ima
najvecu donju granicu. Ona se naziva infimum (ili minimum) skupa B
i oznacava sa inf B. Infimum, analogno supremumu, ima sljedecu osobimu:
Ako je m = inf B, a > 0 proizvoljan, postoji b B takav da je
m < b < m + .
Ovo znaci da postoji element skupa B proizvoljno blizu m.
Postoje vrlo jednostavne formule koje omogucuju da se infimum skupa
racuna preko supremuma ili obrnuto. One glase:
sup A = inf{A}, inf A = sup{A},
pri cemu je sa A oznacen skup koji se sastoji od elemenata a (a A).
Realni brojevi
19
Ukoliko skup A nije ogranicen sa gornje strane, stavicemo sup A = +.

Isto tako cemo za skup B, koji nije ogranicen sa donje strane, staviti inf B =
. Simboli + i ne pripadaju skupu realnih brojeva. Oni se dodaju
skupu realnih brojeva i imaju sljedece osobine:
< a < +, za svaki realan broj a,
a + (+) = + + a = +, za svaki realan broj a,
+ a = a + () = , za svaki realan broj a,
+ + (+) = +, + () = ,
dok izrazi + i + nisu definisani.
Skup R = R {, +}, nastao dodavanjem skupu R simbola + i
naziva se pro
sirenim skupom realnih brojeva.
Vazno je napomenuti da u prosirenom skupu R svaki podskup ima infimum i supremum.
Skup svih realnih brojeva x za koje je a < x < b nazivamo otvorenim intervalom i oznacavamo sa (a, b), dok skup brojeva x za koje je a
x b nazivamo segmentom ili zatvorenim intervalom i oznacavamo sa
[a, b]. Analogno se definisu i sljedeci intervali (a, b], [a, b), (a, +), (, a),
[a, +), (, a], (, +).
Npr. vrijedi [0, +) = {x R | x 0}, dok je (, +) = R.
Uvedimo pojam okoline tacke u skupu R.
Definicija 2.2 Ako je a R, tada se -okolinom tacke a ( > 0) naziva
interval (a , a + ). Oznacimo ga sa O (a). Dakle,
O (a) = (a , a + ).
To je otvoreni interval duzine 2, cija je sredina tacka a. Pod okolinom
broja a se, intuitivno, podrazumijevaju brojevi koji su ,,blizu broju a
tako da, kada budemo govorili o -okolini tacke, smatracemo da je malen
pozitivan broj.
Definicija 2.3 Pod -okolinom tacke + podrazumijevacemo interval
( 1 , +), dok cemo pod -okolinom tacke podrazumijevati interval
(, 1 ).
Moze se reci da matematicka analiza pocinje pojmom okoline tacke.
Pokazali smo da supremum i infimum skupa A imaju osobinu da postoje
elementi skupa A ,,proizvoljno blizu supremumu, odnosno infimumu. To se
na jeziku okolina moze izreci na sljedeci nacin.

Teorema 2.4 Ako je M = sup A, tada u svakoj okolini broja M postoji bar
jedna tacka skupa A. Isto tako, u svakoj okolini tacke inf A postoji bar jedna
tacka skupa A. 2
Tako, npr., u svakoj -okolini tacke + postoji bar jedan prirodan broj
(postoji ih, zapravo, beskonacno mnogo ). To su svi prirodni brojevi n za
koje je n > 1 .
Prethodnu teoremu iskoristicemo za dokaz jedne veoma znacajne osobine
zatvorenih intervala. To je poznata Kantorova teorema.
Neka je [a, b] segment, a F familija otvorenih intervala, koja ima osobinu da svaka tacka datog segmenta pripada bar jednom intervalu iz F. Za
familiju F kaze se da cini pokriva
c segmenta [a, b].
Osobinu iz teoreme 2.4, koju imaju infimum i supremum motivisu nas
za sljedecu definiciju.
Definicija 2.4 Tacku a nazivamo tackom nagomilavanja skupa A ako u
bilo kojoj okolini tacke a postoji bar jedan element skupa A razlicit od a.
Primjer 2.3 Odrediti tacke nagomilavanja skupa N prirodnih brojeva.
Rjesenje. Pokazimo da je + jedina tacka nagomilavanja skupa N . Zaista,
oko svake tacke a 6 N, a 6= + moze se opisati - okolina, koja ne sadrzi
ni jedan prirodan broj, dok svaka - okolina tacke + sadrzi prirodan broj
n > 1 .
2.2
Kompleksni brojevi
Jedan od problema kojima se matematika bavi je rjesavanje raznih tipova

jednacina. Reci cemo nesto o algebarskim jedna
cinama. To su jednacine
oblika
a0 xn + a1 xn1 + + an = 0,
pri cemu su a0 , a1 , . . . , an realni brojevi. Dva tipa ovakvih jednacina vec
znamo rjesavati. To su linearne i kvadratne jednacine. Medutim, vec kod
kvadratnih jednacina moze se desiti da rjesenja jednacine nisu realni brojevi.
To je npr. slucaj sa jednacinom x2 + 1 = 0.
Moguce je ,,prosiriti skup realnih brojeva, tako da taj prosireni skup
sadrzi sva rjesenja bilo koje algebarske jednacine. Pod ,,malo prosiriti se
podrazumijeva da ce novi skup biti dobijen pomocu skupa realnih brojeva
i samo jednog simbola i, koji nazivamo imaginarna jedinica. Skup koji
cemo tako konstruisati nazivacemo skupom kompleksnih brojeva.
Kompleksni brojevi
21
Preci cemo sada na precizniju konstrukciju tog skupa.

Posmatrajmo skup C koji se sastoji od objekata oblika a + ib (a, b R),
gdje je i simbol za koji vrijedi i 6 R. Nazivacemo ove objekte kompleksnim
brojevima.
Opravdanje da se oni uopste nazivaju brojevima lezi u tome da ce za njih
biti definisane osnovne racunske operacije, koje ce zadovoljavati iste osobine
kao operacije sa realnim brojevima. To su zakoni komutacije, asocijacije
i distribucije, te postojanje neutralnih i inverznih elemenata u odnosu na
sabiranje i mnozenje. Taj ce skup, osim toga, u izvjesnom smislu sadrzavati
skup realnih brojeva.
Prelazimo sada na definisanje osnovnih racunskih operacija u skupu kompleksnih brojeva. Za broj z = a + ib, realan broj a naziva se realni dio
broja z i oznacava se sa a = Re z, dok se broj b naziva imaginarni dio
i oznacava sa b = Im z. Sa kompleksnim brojevima racuna se na sljedeci
nacin. Ako su a + ib, c + id dva takva broja, tada je:
1 a + ib = c + id ako i samo ako je a = c , b = d,
2 (a + ib) + (c + id) = (a + c) + i(b + d),
3 (a + ib) (c + id) = (a c) + i(b d),
4 (a + ib) (c + id) = (ac bd) + i(ad + bc).
Ako za svaki realan broj r stavimo r = r + i0, skup realnih brojeva
ukljucicemo u skup kompleksnih brojeva. Realni brojevi su, dakle, oni kompleksni brojevi ciji je imaginarni dio jednak nuli. Neutralni element u odnosu
na sabiranje je broj 0 + i 0 koji cemo oznaciti sa 0.
Na osnovu pravila za mnozenje za a = 0, c = 0 dobijamo (ib)(id) = bd,
tako da je taj proizvod realan broj. Specijalno za b = d = 1 vrijedi
i i = i2 = 1.
Prema tome u skupu kompleksnih brojeva, za razliku od skupa realnih brojeva, ima elemenata ciji su kvadrati negativni. Za stepene imaginarne jedinice dalje dobijamo i3 = i, i4 = 1 i, uopste,
i4k = 1, i4k+1 = i, i4k+2 = 1, i4k+3 = i, (k N).
Odredimo kolicnik dva kompleksna broja a + ib, c + id 6= 0.
a + ib c id
ac + bd
bc ad
a + ib
=
= 2
+i 2
.
2
c + id
c + id c id
c +d
c + d2

Lako se provjerava da gore definisane operacije, za racunanje sa kompleksnim brojevima, zadovoljavaju zakone asocijativnosti, komutativnosti i
distributivnosti mnozenja u odnosu na sabiranje.
Jedinicni element u odnosu na mnozenje je 1. Ako je a + ib 6= 0, tada je
aib
njegov inverzni element.
a2 +b2
Par a + ib, a ib naziva se parom konjugovano kompleksnih brojeva. Ako je z kompleksan broj, tada cemo sa z oznaciti njemu konjugovano
kompleksan broj. Za proizvod dva takva broja vrijedi
z z = (a + ib) (a ib) = a2 + b2 .
Ovdje uocavamo jos jednu razliku izmedu skupa realnih i skupa kompleksnih
brojeva. Poznato je da se zbir kvadrata ne moze rastaviti na faktore u skupu
realnih brojeva, dok je to, kao sto vidimo, moguce u skupu kompleksnih
brojeva.
Za z = a + ib, broj a2 + b2 nazivamo modulom kompleksnog broja z

i oznacavamo ga sa |z|. Prema
tome, |z| = 0 ako je z = 0, dok je u svim
2
ostalim slucajevima |z| = a + b2 > 0. Posljednja jednakost drukcije se
moze zapisati na sljedeci nacin
|z|2 = z z.
Konjugovanje ima sljedece osobine
(2.1)
z1 + z2 = z1 + z2
z1 z2 = z1 z2
z z = z1 z2
1 2
z1
z1
z2 = z2 (z2 6= 0).
Svaki je kompleksan broj odreden svojim realnim i imaginarnim dijelom,

dakle, parom realnih brojeva. Kako se parovi realnih brojeva mogu predstavljati tackama ravni, tako cemo i kompleksne brojeve predstavljati tackama ravni, koju cemo nazivati kompleksna ravan. Broj z = a + ib bice
predstavljen tackom cije su koordinate a = Rez i b = Imz. Na taj ce
nacin svi realni brojevi biti predstavljeni tackama x-ose, pa se zato x-osa, u
kompleksnoj ravni, naziva realna osa.
Kako je svaka tacka ravni jednoznacno odredena svojim radijus vektorom, i kompleksan broj z mozemo predstavljati radijus vektorima tacke
(Re z, Im z). Zanimljivo je da se, na taj nacin, kompleksni brojevi mogu
sabirati i oduzimati ,,geometrijski, kao vektori.
Kompleksni brojevi
23
slika1.eps
Ako u ravni uvedemo polarne koordinate i jednakostima

x = cos , y = sin ,
tada se svaki kompleksan broj z = a + ib moze predstaviti u obliku
(2.2)
z = (cos + i sin ).
Ovdje je = |z| modul kompleksnog broja z, dok je ugao koji radijus

vektor, koji predstavlja broj z, zaklapa sa pozitivnim dijelom x-ose. Taj
se ugao naziva argumentom broja z i oznacava se sa = Argz. One
vrijednosti argumenta koje se nalaze u intervalu [0, 2) nazivaju se glavnom
vrijedno
s
c u argumenta i oznacavaju sa arg z. Vrijedi, na taj nacin,
Arg z = arg z + 2k , k = 0, 1, 2, . . . .
Izraz (2.2) naziva se trigonometrijskim oblikom kompleksnog broja.
Koristeci se definicijom mnozenja kompleksnih brojeva i adicionim teoremama dobijamo sljedece pravilo za mnozenje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku.
Ako su z1 = 1 (cos 1 + i sin 1 ) i z2 = 2 (cos 2 + i sin 2 ) kompleksni
brojevi, tada je
z1 z2 = 1 2 [cos(1 + 2 ) + i sin(1 + 2 )].
Kompleksni brojevi se, znaci, mnoze tako sto im se moduli pomnoze, a
argumenti saberu. Ako je specijalno z1 = z2 , |z1 | = |z2 | = 1 1 = 2 = ,
prethodna jednakost ima oblik (cos + i sin )2 = cos 2 + i sin 2 , odakle
se indukcijom dobija
Teorema 2.5 (Moavrova formula) Za svaki prirodan broj n vrijedi
(cos + i sin )n = cos n + i sin n. 2
Primjer 2.4 Dokazati identitete:
(n+1)x
sin nx
2 sin
2
sin x + sin 2x + + sin nx =
,
sin x2
(n+1)x
sin nx
2 cos
2
cos x + cos 2x + + cos nx =
.
sin x2
Rjesenje. Obje se formule mogu dokazati principom matematicke indukcije.

Mi cemo ih ovdje dokazati uz pomoc Moavrove formule.
Oznacimo sumu na lijevoj strani u 1 sa T , a u 2 sa S. Primjenimo
formulu za sumu clanova geometrijske progresije za kolicnik a = cos x+i sin x
i na svaki dobijeni sabirak primjenimo Moavrovu formulu, oa dobijamo:
S + 1 + iT =
n+1
n+1
n+1
2 x 2i sin 2 x cos 2 x
=
2 sin2 x2 2i sin x2 cos x2
n+1
n+1
sin n+1
2 x sin 2 x i cos 2 x
.
sin x2
sin x2 i cos x2
= sin x2 + i cos x2 , dobijamo
2 sin2
=
Kako je
1 cos (n + 1)x i sin (n + 1)x

=
1 cos x i sin x
1
sin x2 i cos
x
2
sin n+1
n
n
2 x
S + 1 + iT =
(cos x + i sin x).
sin x2
2
2
Odavde se, izjednacavanjem imaginarnih dijelova brojeva na lijevoj i desnoj strani, dobije
n
sin n+1
2 x sin 2 x
T =
,
sin x2
a izjednacavanjem realnih dijelova, poslije jednostavnih transformacija imamo
sin n2 x cos n+1
2 x
S=
,
x
sin 2
sto je i trebalo dokazati.
Primjer 2.5 Dokazati identitete:

n
n
cos nx
2
1
=1
tg x +
tg4 x + A, gdje je
cosn x
2
4
n
A = (1) 2 tgn x, ako je n parno,
n1 n
A = (1) 2 n1
tgn1 x, ako je n neparno.
Polinomi
2
25

sin nx
n
n
n
3
=
tgx
tg x +
tg5 x + + A, gdje je
n
cos x
1
3
5
n2 n
tgn1 x, ako je n parno,
A = (1) 2 n1
A = (1)
n1
2
tgn x, ako je n neparno.
Rjesenje. Primjenjujuci na lijevu stranu jednakosti (cos x + i sin x)n =

cos nx + i sin nx njutnovu binomnu formulu dobijamo

n 2
n
n1
cos nx + i sin nx = cos x + in cos
x sin x +
i cosn2 x sin2 x+
2

n 3
n
n3
3
+
i cos
x sin x + +
in1 cos x sinn1 x+
3
n1
+in sinn x.
Vodeci racuna o stepenima imaginarne jedinice, poslije razdvajanja realnog
i imaginarnog dijela na desnoj strani imamo:

n
n
cos nx = cos x
cosn2 sin2 x + ,
2

n
sin nx = n cosn1 x sin x
cosn3 x sin3 x + .
3
Uzimajuci u obzir parnost ili neparnost broja n, trazene se jednakosti dobiju
dijeljenjem prethodnih jednakosti sa cosn x.
2.3
Polinomi
Definicija 2.5 Polinomom nazivamo izraz oblika a0 xn + a1 xn1 + +

an1 x+an , pri cemu su a0 , a1 , . . . , an brojevi, koji se nazivaju koeficijentima
polinoma, dok se x naziva promjenljivom (varijablom).
Ako je p(x) = a0 xn + a1 xn1 + + an1 x + an , a0 6= 0, tada je n najveci stepen varijable x, koji se pojavljuje u polinomu i naziva se stepenom
polinoma, a oznacava sa st p(x).
Dva su polinoma jedanaka ako su istog stepena i ako su im svi koeficijenti
uz iste stepene jednaki.
Polinomi se sabiraju tako da im se sabiraju koeficijenti uz iste stepene.
Sabiranje ocigledno zadovoljava zakone asocijativnosti i komutativnosti. Operacija sabiranja ima neutralni element (to je polinom ciji su svi koeficijenti
nule), i svaki polinom ima suprotni element (to je polinom sa suprotnim

koeficijentima). Brojeve cemo smatrati polinomima nultog stepena. Za
nula polinom se stepen ne definise.
Polinomi se mnoze tako da se svaki clan jedog pomnozi sa svakim clanom
drugog, pa se slicni monomi saberu. I ova je operacija komutativna, asocijativna i ima jedinicni element (broj 1). Osim toga mnozenje je distributivno
u odnosu na sabiranje.
Polinomi imaju slicnosti sa cijelim brojevima. Naime, i u skupu polinoma
vrijedi, slicno kao kod cijelih brojeva, pravilo o dijelenju sa ostatkom.
Teorema 2.6 Za svaka dva polinoma a(x) i b(x) 6= 0, postoje polinomi q(x)
i r(x) za koje vrijedi:
a(x) = q(x) b(x) + r(x),
pri cemu je
r(x) = 0 ili 0 st r(x) < st b(x).
Dokaz. Ako je st a(x) < st b(x), tada uzimamo q(x) = 0 i r(x) = a(x), pa je
tvrdnja teoreme tacna.
Pretpostavimo da vrijedi st a(x) st b(x). U ovom slucaju dokaz provodimo indukcijom po st a(x). Ako je st a(x) = 1, tj., a(x) = ax + b, (a 6= 0),
tada je st b(x) 1 tj. b(x) = cx + d, c 6= 0 ili d 6= 0.
U slucaju c 6= 0 imamo
ax + b = (cx + d)
ad
a
+b ,
c
c
te je q(x) = ac , r(x) = b ad
c .
U slucaju c = o je d 6= 0 pa je q(x) = ad x + db , r(x) = 0, pa je teorema
dokazana za slucaj st a(x) = 1.
Pretpostavimo da teorema vrijedi za polinome stepena manjeg od n i
neka je a(x) = a0 xn + a1 xn1 + + an1 x + an polinom stepena n, a
b(x) = b0 xm + b1 xm1 + + bm1 x + bm , (b0 6= 0) polinom stepena m n.
Vrijedi:
a0 xn + + an1 x + an (b0 xm + + bm1 x + bm )
a0 nm
x
= a1 (x),
b0
a pri tome je stepen polinoma a1 (x) manji od n. Na osnovu indukcione

pretpostavke postoje polinomi q1 (x) i r1 (x), r1 (x) = 0, ili 0 st r1 (x) <
st b(x), za koje vrijedi: a1 (x) = q1 (x) b(x) + r1 (x), pa je
q(x) = q1 (x) +
a0 nm
x
, r(x) = r1 (x),
b0
Polinomi
27
pa teorema vrijedi i za polinome stepena n. 2

Ako je u uslovima posljednje teoreme r(x) = 0, kaze se da je polinom
a(x) djeljiv polinomom b(x).
Definicija 2.6 Broj a (realan ili kompleksan) nazivamo nulom ili korijenom polinoma f (x) ako je f (a) = 0.
Kao posljedicu prethodne teoreme imamo
Teorema 2.7 (Bezuova teorema) Broj a je korijen polinoma
f (x) = a0 xn + a1 xn1 + + an
ako i samo ako je taj polinom djeljiv sa x a.
Dokaz. Na osnovu teoreme 2.6 postoje polinom q(x) i broj r takvi da je
f (x) = q(x) (x a) + r, iz cega slijedi tvrdnja teoreme. 2
Ova teorema prakticno znaci da postoji polinom
g(x) = b0 xn1 + b1 xn2 + + bn1
stepena n 1, za koji vrijedi
a0 xn + a1 xn1 + + an = (x a) (b0 xn1 + b1 xn2 + + bn1 ),
tako da je, za odredivanje nula polinoma f (x), dovoljno odrediti nule polinoma g(x), ciji je stepen za 1 manji od stepena polinoma f (x).
Jednacine u kojima treba odrediti nule nekog polinoma nazivaju se algebarskim jedna
cinama.
Vec smo uocili neke razlike izmedu skupa realnih i skupa kompleksnih
brojeva. Dok i jednostavne kvadratne jednacine mogu imati rjesenja koja ne
pripadaju skupu realnih brojeva, sva rjesenja bilo koje algebarske jednacine
(sa realnim ili kompleksnim koeficijentima) leze u skupu kompleksnih brojeva.
Taj vrlo znacajan rezultat prvi je dokazao cuveni njemacki matematicar
Gaus i poznat je pod nazivom Osnovna teorema algebre. Mi se necemo
upustati u dokaz te teoreme, nego cemo pokazati kako se rjesava samo jedan
specijalan slucaj algebarske jednacine n-tog reda.
Primjer 2.6 Neka je a proizvoljan kompleksan broj. Dokazati da jednacina
xn a = 0
ima tacno n razlicitih rjesenja u skupu kompleksnih brojeva.

Rjesenje. Predstavimo brojeve x i a u trigonometrijskom obliku a =
(cos + i sin ) , x = r(cos + i sin ). Iz jednacine dobijamo rn (cos n +
i sin n) = (cos + i sin ), odakle slijedi r = n , = +2k

n , k =
0, 1, 2, . . .. Lako se vidi da se razlicite vrijednosti za , koje se ne razlikuju za 2, dobijaju za k = 0, 1, 2, . . . , n 1. Prema tome rjesenja date
jednacine imaju oblik
p
xk = n |a|
arga + 2k
arga + 2k
cos
+ i sin
, (k = 0, 1, . . . , n 1).
n
n
Na slici 2.1 prikazan je slucaj n = 7, a = 1.

Rjesenja gornje jednacine nazivaju se n-ti korijeni iz a. Ti kompleksni
brojevi su vrhovi pravilnog n-tougla upisanog u kruznicu |z| = a, ciji je
jedan vrh n a.
Prethodni primjer, uz Bezuovu teoremu, pokazuje da se polinom xn a
u skupu kompleksnih brojeva moze rastaviti na linearne faktore tj. vrijedi
xn a = (xa1 )(xa2 ) (xan ),
pri cemu su a1 , a2 , . . . , an svi razliciti n-ti korijeni iz a.
Iz Osnovne teoreme algebre slijedi da se svaki polinom u skupu kompleksnih brojeva moze rastaviti na linearne faktore. Ukoliko su koeficijenti
polinoma realni brojevi i ako taj polinom ima kompleksnu nulu a, tada je
obavezno i broj a nula tog polinoma. To slijedi iz formula 2.1. Kompleksne
nule realnih polinoma javljaju se, dakle, u parovima konjugovano kompleksnih brojeva. U tom se slucaju u razvoju tog polinoma na linearne faktore
pojavljuju dva faktora oblika (x a), (x a).
Kada ta dva faktora izmnozimo dobijemo (x a)(x a) = x2 + px + q,
gdje su p = 2Rea, q = |a|2 realni brojevi i pri tome vrijedi p2 4q =
4[(Rea)2 |a|2 ] < 0. Tako smo dobili teoremu.
Teorema 2.8 Svaki polinom sa realnim koeficijentima se moze rastaviti na

linearne i kvadratne faktore, pri cemu su diskriminante kvadratnih trinoma,
koji se u tom razvoju javljaju, negativne. 2
Polinomi
29
sl2(3).eps
Slika 2.1.
Primjer 2.7 Dokazati razvoje
1
x2n
1=
(x2
1)
n1
Y
k=1
x2n+1
k
x 2x cos
+1 ,
n
2
n
Y
2k
2
x 2x cos
+1 .
1 = (x 1)
2n + 1
k=1
Rjesenje. Dokazacemo prvu od ove dvije jednakosti. Druga se dokazuje

analogno. Jasno je da su +1 i 1 korijeni polinoma na lijevoj strani,
otuda faktor (x2 1) na desnoj strani. Ostali faktori na desnoj strani su
kvadratni faktori, koji su nastali ,,spajanjem linearnih faktora odredenih
parom konjugovano kompleksnih korijena polinoma x2n 1. Prema prethodnom, svi korijeni tog polinoma imaju oblik
xk = cos
k
k
+ i sin
, k = 0, 1, . . . , 2n 1.
n
n
Lako se vidi da su konjugovano kompleksni oni korijeni xi i xj , za koje je

i + j = 2n, a to su prvi i posljednji, drugi i pretposljednji, itd. Kako su
moduli svih tih korijena jednaki 1 dobijamo trazeni razvoj.
Primjer 2.8 Dokazati sljedeci identitet:
2
(n 1)
n
sin
sin
sin
= n1 .
2n
2n
2n
2

Rjesenje. Iz prve jednakosti prethodnog primjera dijeljenjem sa x2 1
dobicemo
x2n2 + x2n4 + + x2 + 1 =
n1
Y
(x2 2x cos
k=1
k
+ 1).
n
Uvrstavajuci u ovu jednakost x = 1 dobije se
n=
n1
Y
(2 2 cos
k=1
= 4n1 sin2
n1
Y
k
k
)=
4 sin2
=
n
2n
k=1
2
(n 1)
sin2
sin2
,
2n
2n
2n
odakle slijedi trazena jednakost.

U teoremi 2.8 smo vidjeli da, poznavanjem svih (kompleksnih) nula nekog
polinoma, taj polinom mozemo napisati kao proizvod linearnih faktora.
Medutim, ta nam teorema ne govori o tome kako odrediti te nule. Mi znamo
odrediti nule linearnog i kvadratnog polinoma. Ali sta je sa nulama polinoma
viseg stepena? Ispostavilo se da je to pitanje jedan od najtezih problema
koji su uopste postavljeni u matematici. Problem je rijesen tek u 19. vijeku,
a rijesili su ga norveski matematicar Abel i francuski matematicar Galoa. To
rjesenje izgleda ovako: jednacine treceg i cetvrtog stepena se mogu rijesiti,
dok se jednacine petog i viseg stepena, u opstem slucaju, ne mogu rijesiti,
u smislu da ne postoje formule pomocu kojih bi se rjesenja izrazila preko
koeficijenata jednacine, uz pomoc racionalnih operacija sa koeficijentima i
njihovim korijenima.
Sa druge strane, priblizna rjesenja takvih jednacina mogu se naci metodama numericke matematike. Dva takva metoda bice kasnije izlozena.
Formule koje postoje za jednacine treceg i cetvrtog stepena su nepodesne
za prakticnu upotrebu, pa ih ovdje necemo ni navoditi. Pokazacemo kako
se neke od tih jednacina mogu rijesiti u specijalnim slucajevima. Rekli smo
da, bar za jednacine petog i viseg reda, ne postoje formule pomocu kojih
bi se rjesenja mogla izracunati preko koeficijenata jednacine. Ipak se veze
izmedu koeficijenata jednacine i njenih rjesenja mogu uspostaviti.
Neka je xn + a1 xn1 + + an polinom, a x1 , x2 , . . . , xn njegove nule,
tada je xn + a1 xn1 + + an = (x x1 )(x x2 ) (x xn ), odakle mnozenjem desne strane i izjednacavanjem koeficijenata uz iste stepene na lijevoj
Polinomi
31
i desnoj strani dobijamo

x1 + x2 + + xn = a1 ,
x1 x2 + x1 x3 + + x1 xn + + xn1 xn = a2 ,
x1 x2 x3 + + xn2 xn1 xn = a3 ,
..............................................
x1 x2 x3 xn = (1)n an .
Ove se formule nazivaju Vijetove formule. U specijalnom slucaju, za
kvadratnu jednacinu x2 + px + q = 0, te formule imaju oblik
x1 + x2 = p , x1 x2 = q.
Za jednacinu treceg reda x3 + px2 + qx + r = 0, formule imaju oblik
x1 + x2 + x3 = p , x1 x2 + x1 x3 + x2 x3 = q , x1 x2 x3 = r.
Ako algebarska jednacina
a0 xn + a1 xn1 + + an = 0
ima cjelobrojne koeficijente, tada postoji mogucnost da odredimo racionalne
korijene te jednacine.
Teorema 2.9 Ako je x1 = pq , pri cemu su p i q relativno prosti cijeli brojevi,
rjesenje gornje algebarske jednacine, tada vrijedi
p|an , q|a0 .
Dokaz. Poslije uvrstavanja vrijednosti x1 u jednacinu i mnozenja sa q n
dobijamo
a0 pn + a1 pn1 q + + an q n = 0.
Posto su svi faktori, osim prvog, djeljivi sa q, to i on mora biti djeljiv sa q,
a kako su p i q relativno prosti, to a0 mora biti djeljiv sa q. Na isti nacin
zakljucujemo da je an djeljiv sa p. 2
Ovo nam omogucuje da rastavljanjem koeficijenata a0 i an na faktore
nademo sve ,,potencijalne korijene datog polinoma, pa onda provjerom
utvrdimo koji je od tih brojeva stvarno korijen, a koji ne.
Poznavanje bar jednog korijena algebarske jednacine omogucava nam da
,,snizimo red jednacine. To slijedi iz Bezuove teoreme.
Primjer 2.9 Rijesiti jednacinu x4 4x3 + 2x2 + x + 6 = 0.

Rjesenje. Moguca rjesenja ove jednacine su djelitelji broja 6. Lako se provjerava da su to brojevi 2 i 3. Prema tome polinom na lijevoj strani djeljiv
je, na osnovu Bezuove teoreme, polinomom (x 2)(x 3) = x2 5x + 6.
Imamo
x4 4x3 + 2x2 + x + 6 : x2 5x + 6 = x2 + x + 1
x4 5x3 6x2
x3 4x2 + x + 6
x3 5x2 6x
.
x2 5x + 6
x2 5x 6
0
Prema tome, preostala
dva korijena naci cemo iz jednacine x2 + x + 1 = 0,
a to su x3,4 = 1i2 3 .
Primjer 2.10 Odrediti vrijednost parametra k tako da polinom x3 + y 3 +
z 3 + kxyz bude djeljiv polinomom x + y + z.
Rjesenje. Podijelicemo ova dva polinoma, smatrajuci ih funkcijama od x.
x3 + y 3 + z 3 + kxyz : x + y + z = x2 x(y + z) + kyz + (y + z)2
x3 x2 y x2 z
x2 (y + z) + kxyz + y 3 + z 3
x2 (y + z) x(y + z)2
.
x[kyz + (y + z)2 ] + y 3 + z 3
x[kyz + (y + z)2 ] [kyz + (y + z)2 ](y + z)
y 3 + z 3 (y + z)[kyz + (y + z)2 ]
Odredicemo k tako da ostatak bude jednak nuli. 0 = y 3 + z 3 (y + z)[kyz +
(y + z)2 ] = (y + z)(y 2 yz + z 2 kyz y 2 2yz z 2 ) = (y + z)(k + 3)yz,
iz cega slijedi k = 3.
Primjer 2.11 Dati su prirodni brojevi p i n (p < n). Pod kojim uslovima
je polinom xn 1 djeljiv sa xp 1.
Rjesenje. Odredimo ostatak pri djeljenju ovih polinoma
xn 1 : xp 1 = xnp + xn2p + xn3p
x xnp
xnp 1
xnp xn2p
.
xn2p 1
xn2p xn3p
.................
Neke osobine racionalnih funkcija
33
Vidimo da se u svakom koraku pojavljuje ostatak oblika xnip 1. Da bi

ostatak bio jednak nuli mora postojati prirodan broj k takav da je n = kp,
sto znaci da je p|n trazeni uslov.
Primjer 2.12
1 Odrediti odnose medu koeficijentima kubne jednacine
x3 + px2 + qx2 + r = 0, tako da jedno rjesenje bude jednako zbiru
druga dva.
2 Pokazati da je jedan od korijena jednacine 36x2 12x2 5x + 1 = 0
jednak zbiru preostala dva, pa zatim rijesiti tu jednacinu.
Rjesenje. 1 Oznacimo sa x1 , x2 , x3 korijene date jednacine i neka je x1 =
x2 + x3 . Vezu izmedu koeficijenata ove jednacine odredicemo pomocu Vijetovih formula
x1 + x2 + x3 = p,
x1 x2 + x1 x3 + x2 x3 = q,
x1 x2 x3 = r.
Iz prve od ovih jednakosti dobijamo x1 = p2 . Kako se druga jednakost moze
2
napisati u obliku x1 (x2 + x3 ) + x2 x3 = q, imamo p4 + x2 x3 = q. Odavde je
2
2
x2 x3 = q p4 , pa treca jednakost glasi p2 (q p4 ) = r, odakle dobijamo
trazeni uslov
8r = 4pq p3 .
2 Poslije dijeljenja sa 36, jednacina dobija oblik kao u 1 , pa treba provjeriti
da je p2 = 16 rjesenje date jednacine, sto se direktno utvrdu je. Sada je,
na osnovu Bezuove teoreme, polinom na lijevoj strani date jednacine djeljiv
sa x 16 , pa se ta jednacina poslije dijeljenja svodi na kvadratnu jednacinu
x2 16 x 16 = 0, cija su rjesenja x2 = 12 , x3 = 13 .
2.4
(x)
Ako su Pm (x) i Qn (x) polinomi stepena m i n, tada se izraz PQmn (x)
, koji cemo
oznaciti sa R(x), naziva racionalna funkcija promjenljive x. Ako je m < n
onda se R(x) naziva pravom racionalnom funkcijom od x. U protivnom
se R(x) naziva nepravom racionalnom funkcijom. Na osnovu teoreme
2.6 postoje polinomi S(x) i Tk (x), takvi da je
Pm (x) = S(x) Qn (x) + Tk (x),

pri cemu je k, stepen polinoma Tk (x) manji od n, tj. k < n, pa u ovom
slucaju vrijedi
Tk (x)
R(x) = S(x) +
.
Qn (x)
Prema tome, neprava racionalna funkcija se moze dobiti kao zbir polinoma
i prave racionalne funkcije. Izvescemo sada tzv. pravilo o rastavljanju
prave racionalne funkcije na parcijalne razlomke. Na osnovu teoreme
2.8, nazivnik Q(x) se moze napisati u sljedecem obliku:
Q(x) = (x a)k1 (x2 + px + q)m1 ,
gdje su ki , , mi , prirodni brojevi za koje vrijedi
X
X
mi = n.
ki + 2
i
Trazeno pravilo proizilazi iz sljedece dvije teoreme.

Teorema 2.10 Neka je R(x) =
P (x)
Q(x)
prava racionalna funkcija, pri cemu je
(x a)k Q
Q(x) =
1 (x), a polinom Q1 (x) nije djeljiv sa x a. Tada se R(x)
moze dobiti u obliku sume pravih racionalnih funkcija na sljedeci nacin.
R(x) =
A
P1 (x)
.
+
k
(x a)
(x a)k1 Q1 (x)
Dokaz. Dovoljno je dokazati da se mogu odrediti konstanta A i polinom

P1 (x), takvi da vrijedi
P (x) A Q1 (x) = (x a) P1 (x).
Posto je desna strana jednaka nuli, za x = a, iz prethodne jednakosti slijedi
A=
P (a)
.
Q1 (a)
Ovaj izraz ima smisla jer je, na osnovu Bezuove teoreme, Q1 (a) 6= 0. Ako je
A odredeno, tada se polinom P1 (x) moze odrediti dijeljenjem polinoma na
lijevoj strani sa x a. 2
P (x)
prava racionalna funkcija, pri cemu
Teorema 2.11 Neka je R(x) = Q(x)
2
m
je Q(x) = (x + px + q) Q1 (x), a polinom Q1 (x) nije djeljiv trinomom
x2 + px + q, cija je diskriminanta manja od nule. Tada se R(x) moze dobiti
u obliku sume pravih racionalnih funkcija na sljedeci nacin
R(x) =
(x2
Mx + N
P1 (x)
+ 2
.
m
+ px + q)
(x + px + q)m1 Q1 (x)
35
Dokaz. Dovoljno je dokazati da se mogu odrediti konstante M i N , te

polinom P1 (x), tako da vrijedi identitet:
P (x) (M x + N )Q1 (x) = (x2 + px + q)P1 (x).
Posto je desna strana djeljiva polinomom x2 + px + q, mora biti i lijeva, pa
iz tog uslova mozemo odrediti M i N . Neka su x + i x + ostaci pri
dijeljenju polinoma P (x) i Q1 (x) sa x2 + px + q. Problem se svodi na to da
tim trinomom bude djeljiv izraz
x + (M x + N )(x + ) = M x2 + ( M N )x + ( N ).
Poslije dijeljenja tog izraza trinomom ostatak ce biti
[(p ) M N + ] x + [q M N + ].
Izjednacavanjem oba koeficijenta u posljednjem izrazu sa nulom, za odredivanje M i N dobijamo dvije linearne jednacine.
(p ) M N + = 0, q M N + = 0.
Determinanta ovog sistema jednaka je D = 2 p + q 2 i razlicita je od
nule. Zaista, ako je 6= 0, tada je
#
"
2
+q ,
D=
+p
a izraz u zagradi sigurno nije nula, jer trinom x2 + px + q nema realnih nula.
U slucaju da je = 0, vrijedi D = 2 6= 0, jer bi, u slucaju = 0 polinom
Q1 (x) bio djeljiv trinomom x2 + px + q, sto nije tacno.
Prema tome, gornji sistem ima jedinstveno rjesenje po M i N , poslije
cega se polinom P1 (x) odreduje dijeljenjem. 2
Definicija 2.7 Parcijalnim razlomcima ili prostim racionalnim
funkcijama nazivaju se cetiri tipa racionalnih funkcija datih sa:
1
2
3
4
A
,
xa
A
, (k > 1),
(x a)k
Mx + N
, (p2 4q < 0),
2
x + px + q
Mx + N
, (p2 4q < 0, k > 1).
2
(x + px + q)k

Pokazuje da se svaka prava racionalna funkcija moze dobiti u obliku sume
parcijalnih razlomaka.
Teorema 2.12 Neka je R(x) =
P (x)
Q(x)
prava racionalna funkcija i neka je
Q(x) = (x a)k1 (x2 + px + q)m1 ,

gdje su ki , , mi , . . . prirodni brojevi za koje vrijedi
X
X
mi = n.
ki + 2
i
Tada je
R(x) =
+
Ak1
A1
A2
+
+ +
+ +
2
x a (x a)
(x a)k1
M2 x + N2
M1 x + N1
Mm x + Nm1
+
+ + 2 1
+ .
x2 + px + q (x2 + px + q)2
(x + px + q)m1
2
U sljedecim cemo primjerima pokazati kako se parcijalni razlomci odreduju tzv. metodom neodredenih koeficijenata.
Primjer 2.13 Rastaviti na parcijalne razlomke sljedece funkcije:
1
2
2x2 + 2x + 13
,
(x 2)(x2 + 1)2
1
.
4
x +1
Rjesenje. 1 Na osnovu prethodne teoreme vrijedi:

Bx + C
Dx + E
2x2 + 2x + 13
A
+ 2
+ 2
=
.
2
2
(x 2)(x + 1)
x2
x +1
(x + 1)2
Nepoznate koeficijente A, B, C, D, E odredujemo iz identiteta
2x2 + 2x + 13 = A(x2 + 1)2 + (Bx + C)(x2 + 1)(x 2) + (Dx + E)(x 2),
odakle se, izjednacavanjem koeficijenata uz iste stepene na lijevoj i desnoj
strani, dobija sistem linearnih jedncina
A + B = 0, 2B + C = 0, 2A + B 2C + D = 2,
2B + C 2D + E = 2, A 2C 2E = 13,
37
cijim se rjesavanjem dobija

A = 1, B = 1, C = 2, D = 3, E = 4,
pa na kraju vrijedi
2x2 + 2x + 13
1
x+2
3x + 4
=
.
(x 2)(x2 + 1)2
x 2 x2 + 1 (x2 + 1)2
2 Kako je
x4 + 1 = x4 + 2x2 + 1 2x2 = (x2 + 1)2 ( 2 x)2 =
= (x2 + x 2 + 1)(x2 x 2 + 1),

imamo
x4
Ax + B
1
Cx + D
=
+
.
+1
x2 + x 2 + 1 x2 x 2 + 1
Za nepoznate koeficijente A, B, C, D dobijamo sljedeci sistem linearnih jednacina.

A + C= 0
2A
+
B + 2C+ D = 0
A 2B + C + 2D = 0
B + D = 1,
cijim se rjesavanjem dobija:
1
1
A = C = , B = D = ,
2
2 2
pa na kraju imamo
1
1
x+ 2
1
x 2
=

.
x4 + 1
2 2 x2 + x 2 + 1 2 2 x2 x 2 + 1
Glava 3
Sistemi linearnih jedna

cina.
Matrice i determinante
3.1
Gausov algoritam
Sistem oblika
(3.1)
a11 x1 + a12 x2 + + a1n xn = b1

a21 x1 + a22 x2 + + a2n xn = b2
..
.
am1 x1 + am2 x2 + + amn xn = bm ,
nazivamo linearnim sistemom od m jednacina sa n nepoznatih x1 , x2 ,. . .,

xn .
Brojevi aij (i = 1, 2, . . . , m; j = 1, 2, . . . , n) nazivaju se koeficijentima
sistema (3.1), dok se brojevi bi (i = 1, 2, . . . , m) nazivaju slobodnim
clanovima.
Ako je bar jedan slobodan clan razlicit od nule, kaze se da je sistem
nehomogen, a ako su svi slobodni clanovi jednaki 0 sistem nazivamo homogenim.
Definicija 3.1 Brojeve x1 = 1 , x2 = 2 , . . . , xn = n nazivamo rje
senjem sistema (3.1) ako su, poslije uvrstavanja tih vrijednosti u sistem, sve
jednacine sistema zadovoljene.
Za sistem (3.1) kazemo da je saglasan ako ima bar jedno rjesenje. Ako
ima vise rjesenja, on je neodreden. Sistem je protivrje
can ako nema
nijedno rjesenje.
40 Sistemi linearnih jednacina. Matrice...

Tako je, npr., sistem x1 + x2 = 2, x1 + x2 = 3 protivrjecan.
Pokazacemo kako se sistem (3.1) rjesava pomocu Gausovog algoritma.
To je jedan od najjednostavnijih i najefikasnijih metoda za njegovo rjesavanje.
Kada god budemo pisali sistem (3.1) ili sistem u koji se on transformise,
pretpostavljacemo da je, u svakoj jednacini sistema, bar jedan koeficijent
razlicit od nule.
Ako se pojavi jednacina u kojoj su svi koeficijenti uz nepoznate jednaki
nuli, a slobodan clan razlicit od nule, to znaci da je sistem protivrjecan. Ako
je u nekoj jednacini, uz koeficijente uz nepoznate, i slobodan clan jednak
nuli ta se jednacina moze izostaviti, jer su bilo koji brojevi njena rjesenja.
To znaci da se prethodnom pretpostavkom ne gubi na opstosti.
Pretpostavicemo da je a11 6= 0 (sto se uvijek moze postici medusobnom
zamjenom jednacina ili nepoznatih sistema, uz gore navedenu dodatnu pretpostavku o koeficijentima.)
Ideja Gausovog postupka je da se pomocu prve jednacine sistema i koeficijenta a11 eliminise nepoznata x1 iz svih jednacina sistema, osim prve.
ai1
i dodajuci i-toj (i = 2, . . . , m), sistem (3.1)
Mnozeci tu jednacinu sa
a11
prelazi u sistem
(3.2)
a11 x1 + a12 x2 + + a1n xn = b1

(1)
(1)
(1)
a22 x2 + + a2n xn = b2
..
.
(1)
(1)
(1)
am2 x2 + + amn xn = bm .
Sada se isti postupak ponavlja sa sistemom (3.2), ali bez prve jednacine.
(1)
Pretpostavljajuci, dakle, da je a22 6= 0, mnozenjem druge jednacine sistema
(1)
a
(3.2) sa i2
i dodavanjem i-toj jednacini (i = 3, . . . , m) sistem (3.2) prelazi
(1)
a22
u sistem
(3.3)
a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 + + a1n xn

(1)
(1)
(1)
a22 x2 + a23 x3 + + a2n xn
(2)
(2)
a33 x3 + + a3n xn
...
(2)
(2)
am3 x3 + + amn xn
= b1
(1)
= b2
(2)
= b3
(2)
= bm .
Postupak dalje ponavljamo sa ovim sistemom, ali bez prve dvije jednacine i produzavamo sve dok ne dodemo do posljednje k-te jednacine
Gausov algoritam
41
(k n; k m), kada sistem (3.1) prelazi u

a11 x1 + a12 x2 + a13 x3 + + a1n1 xn1 + a1n xn
(1)
(1)
(1)
(1)
a22 x2 + a23 x3 + + a2n1 xn1 + a2n xn
(2)
(2)
(2)
(3.4)
a33 x3 + + a3n1 xn1 + a3n xn
...
(k1)
(k1)
akk xk + + akn xn
= b1
(1)
= b2
(2)
= b3
(k1)
= bk
Pretpostavimo da smo dosli do sistema (3.4) (postoji mogucnost da se

prije utvrdi da je sistem protivrjecan). Mogu nastupiti dva slucaja.
k = n.
n1 jedna
Sada je posljednja jednacina sistema (3.4) an1
cina sa jednn xn = bn
nom nepoznatom xn . Odredujuci nepoznatu xn iz te jednacine i uvrstavajuci
njenu vrijednost u pretposljednju jednacinu sistema (3.4), iz nje izracunamo
xn1 , i tako redom, sve do prve jednacine iz koje izracunamo x1 .
U ovom slucaju sistem ima jedinstveno rjesenje.
k < n.
Posljednja jednacina sistema (3.4) ima n k + 1 (> 1) nepoznatih xk ,
xk+1 , . . . ,xn . Uzimajuci u toj jednacini proizvoljne vrijednosti za sve promjenljive, osim, npr. xk , mozemo iz nje izracunati xk , a zatim, uvrstavajuci
njenu vrijednost u pretposljednju jednacinu, izracunati xk1 itd. Na kraju,
iz prve jednacine izracunamo x1 . U ovom slucaju rjesenje sistema zavisi od
n k proizvoljnih vrijednosti xk+1 ,. . . ,xn , koje zovemo parametrima. To je
slucaj kada je sistem neodreden.
Primjer 3.1 Rijesiti sistem:
x1 +2x2 +5x3 = 9
x1
x2 +3x3 =
3x1 6x2
x3 =
2
25
Rjesenje. Posto je koeficijent uz x1 jednak 1, znaci razlicit od nule, prethodni postupak moze se primjeniti. Mnozeci prvu jednacinu sistema sa 1
i dodajuci je drugoj, a zatim prvu, pomnozenu sa 3 trecoj, dobijamo
x1
+2x2
+5x3 = 9
3x2
2x3
= 11
12x2 16x3
= 52

Mnozeci drugu jednacinu ovog sistema sa 4 i dodajuci trecoj, imamo:
x1 +2x2 +5x3 = 9
3x2 2x3
= 11
8x3
=8
Iz posljednje jednacine imamo x3 = 1. Uvrstavajuci to u drugu dobijamo

x2 = 3, pa onda iz prve slijedi x1 = 2.
4x1
+x2 3x3
2x1 +3x2
x4 = 0
+x3 5x4 = 0
x1 2x2 2x3 +3x4 = 0

Rjesenje. Zamjenjujuci prvu i trecu jednacinu (da bismo u gornjem lijevom
uglu dobili koeficijent jednak 1, kada je racun u Gausovom postupku najjednostavniji) dobijamo sistem
x1 2x2 2x3 +3x4 = 0
2x1 +3x2
4x1
+x3 5x4 = 0
+x2 3x3
x4 = 0
Mnozeci prvu jednacinu ovog sistema sa 2 i dodajuci je drugoj, pa zatim

mnozeci prvu jednacinu sa 4 i dodajuci je trecoj imamo:
x1 2x2 2x3
+3x4
=0
7x2 +5x3 11x4
=0
9x2 +5x3 13x4 = 0.

Zamjenom nepoznatih x2 i x3 ovaj sistem postaje:
x1 2x3 2x2
+3x4
=0
5x3 +7x2 11x4
=0
5x3 +9x2 13x4 = 0.

Pomnozimo drugu vrstu ovog sistema sa 1 i dodajmo trecoj, tako dobijamo
x1 2x3 2x2
+3x4
=0
5x3 +7x2 11x4
=0
2x2
2x4 = 0.
Matrice
43
Prema tome, posljednja jednacina sistema je jednacina sa dvije nepoznate.

Uzimajuci x4 = , pri cemu je proizvoljno, dobijamo x2 = . Iz druge
jednacine dobijamo x3 = 53 . Na kraju, iz prve jednacine slijedi x1 = 35 . S
obzirom na izvrsenu zamjenu nepoznatih imamo: x1 = 53 , x2 = 35 , x3 =
, x4 = . Kako je proizvoljan parametar, u ovom slucaju je sistem
neodreden.
3.2
Matrice
Matricom nazivamo pravougaonu tabelu oblika
a11
a21
..
.
a1n
a1n
amn
a12
a22
am1 am2
Pored ove, za matrice se koriste i sljedece oznake:

a11 a12 a1n
a11 a12 a1n
a21 a22 a1n a21 a22 a1n
i
..
..

.
.
am1 am2 amn

am1 am2 amn
Za elemente ai1 , ai2 , , ain , (i = 1, . . . , m) kazemo da cine i-tu vrstu

matrice, a za elemente a1j , a2j , , amj , (j = 1, . . . , n) da cine j-tu kolonu
matrice.
Ako matrica ima m vrsta, a n kolona, onda kazemo da je ona formata
m n. Ponekad cemo pisati i A = (aij )mn , sto ukazuje da su sa aij
oznaceni elementi matrice A, koja je formata m n. Oznaka za format se
moze izostaviti, ukoliko to ne moze prouzrokovati zabunu. Isto tako cemo,
bez posebnog ukazivanja, smatrati da je aij element matrice A koji se nalazi
u i-toj vrsti i j-toj koloni.
Skup svih matrica formata m n oznacicemo sa Mmn (R). Ovdje slovo
R u zagradi znaci da se radi o matricama sa realnim elementima, tj. o tzv.
realnim matricama. Ako matrica ima isti broj n vrsta i kolona, onda je to
kvadratna matrica reda n. Skup svih kvadratnih matrica bice oznacen sa
Mn (R).
Za elemente a11 , a22 , , ann kvadratne matrice reda n kazemo da cine
glavnu dijagonalu te matrice.

Kvadratnu matricu oblika
a11 a12 a1n

0 a22 a2n
..
.
0
0 ann
kod koje se ispod glavne dijagonale nalaze samo nule (tj. ako je aij = 0 za
i > j) nazivamo gornjom trougaonom matricom. Analogno definisemo i
donju trougaonu matricu.
Matricu oblika
a11
0
0
0 a22
0
..
.
0
ann
ciji su svi elementi van glavne dijagonale jednaki nuli nazivamo dijagonalnom matricom. Dijagonalnu matricu oblika
0 0
0 0
..
0
nazivamo skalarnom.
Specijalno se matrica
1 0 0
0 1 0
..
.
0 0 1
naziva jedini
cnom matricom reda n i oznacava sa En .
Nula matricom cemo nazivati matricu ciji su svi elementi jednaki nuli.
Ona moze biti bilo kojeg formata.
Definisimo osnovne algebarske operacije sa matricama. Posmatracemo
sljedece matrice
A = (aij )mn , B = (bij )pq , C = (cij )rs .
Reci cemo da su dvije matrice jednake ukoliko su one istog formata i ukoliko
se sastoje od istih elemenata. Drugim rijecima, vrijedi:
A = B ako i samo ako m = p, n = q, aij = bij ,
Matrice
45
(i = 1, . . . , m ; j = 1, . . . , n).
Tako, npr.,
"
2 3
1
"
6=
3 2
2 3
1
1 0
3 2 0
#
.
Matrice se mogu sabirati samo ako su istog formata, a rezultat je matrica

istog takvog formata, ciji su elementi jednaki zbiru odgovarajucih elemenata
polaznih matrica, tj.
A + B = C, ako i samo ako m = p = r, n = q = s; cij = aij + bij ,
.
(i = 1, 2, . . . , m ; j = 1, 2, . . . , n)
Tako je, npr.,
"
2 3
1
3 2
"
+
3 1
1 3
"
=
0 0 0
0 0 0
#
.
Jasno je da je sabiranje matrica asocijativno, komutativno, da posjeduje

neutralni element (nula matrica), te da svaka A matrica ima suprotnu (to
je matrica istog formata kao matrica A, koja se sastoji od suprotnih elemenata). Tako su matrice na lijevoj strani posljednje jednakosti suprotne
jedna drugoj.
Proizvod broja i matrice A je matrica A koju dobijemo kada sve
elemente matrice A pomnozimo brojem (brojevi se u ovakvoj situaciji
obicno nazivaju skalarima), tj.
A = B ako i samo ako m = p, n = q; bij = aij ,
(i = 1, . . . , m; j = 1, 2, . . . , n).
Tako, npr., vrijedi:
"
#
2 4 2
2
4 2
"
=2
1 2 1
1
2 1
#
.
Mnozenje matrice brojem ima sljedece osobine: Ako su A i B matrice,

a i brojevi, tada je:
(A + B) = A + B
( + ) A = A + B

( ) A = ( A)
Prema definiciji mnozenja matrice brojem slijedi da je svaka skalarna
matrica jednaka proizvodu broja i jedinicne matrice, tj. vrijedi:
1 0 0
0
0 1 0
0
.
= ..
0 0 1
0
0
0
..
.
0
Definisimo sada operaciju mnozenja dvije matrice.

Proizvod matrice A sa matricom B jeste matrica C ciji se elementi dobijaju na sljedeci nacin. Ako je cij element presjeka i-te vrste i j-te kolone
matrice C, tada je cij jednak ,,proizvodu i-te vrste matrice A i j-te kolone
matrice B u sljedecem smislu
cij = ai1 b1j + ai2 b2j + =
aik bkj .
Da bi se ova suma mogla izracunati, broj elemenata u i-toj vrsti matrice

A mora biti jednak broju elemenata u j-toj koloni matrice B. No, u i-toj
vrsti matrice A ima onoliko elemenata koliko ta matrica ima kolona, dok u
j-toj koloni matrice B ima onoliko elemenata koliko ta matrica ima vrsta.
Tako dobijamo sljedece:
Proizvod A B matrice A sa B definisan je u slucaju da matrica A ima
onoliko kolona koliko matrica B ima vrsta, tj. n = p.
Primjecujemo dalje da se elementi j-te kolone matrice C dobijaju tako
sto se sa j-tom kolonom matrice B mnozi prvo prva, pa druga itd. i na kraju
posljednja vrsta matrice A, pa kako u j-toj koloni matrice C ima onoliko
elemenata koliko ta matrica ima vrsta, zakljucujemo da matrica C ima isti
broj vrsta kao i matrica A. Na isti nacin zakljucujemo da matrica C ima
isti broj kolona kao i matrica B.
Sve sto je receno o mnozenju matrica sadrzano je u sljedecoj definiciji.
Definicija 3.2 Ako su A = (aij )mn i B = (bij )np tada je C = A B,
pri cemu je C = (cij )mp i pri tome
cij =
n
X
k=1
aik bkj , (i = 1, . . . , m j = 1, . . . , p).
Matrice
47
Mnozenje matrica zadovoljava neke osobine koje ima i mnozenje brojeva.

U navodenju ovih osobina uvijek cemo pretpostavljati da su formati matrica
uskladeni tako da proizvodi koji se pojavljuju uvijek postoje.
A O = O A = O,
gdje je O nula matrica.
(A B) C = A (B C)
A En = Em A = A,
pri cemu su En i Em jedinicne matrice.
(A + B) C = A C + B C
A (B + C) = A B + A C
(A B) = ( A) B = A ( B) = (A B).
Primjer 3.3
"
5 7 4
2 5
2 =
1
"
25
17
jer je npr. 25 = 5 3 + 7 2 + (4) 1

Primjer 3.4
1 0
1 3
1 0 0
2 3
6
11 2
= 0 1 0 .
4 1 1
9
2 5
0 0 1
Mnozenje matrica, medutim, ima i neke osobine koje ne vrijede za mnozenje brojeva. Tako se moze desiti da je proizvod dvije matrice jednak nula
matrici i u slucaju da nijedna od tih matrica nije jednaka nuli. To pokazuje
sljedeci primjer.
Primjer 3.5
1 2 3
1 2 4
0 0 0
A=
2 4 6 1 2 4 = 0 0 0
3 6 9
1
2
4
0 0 0
Mnozenje matrica, isto tako, nije komutativno. Tako, npr., vrijedi 1 2

1
1
1 2
= [5], a
1 2 =
. Mnozenje nije komutativno, cak
2
2
2 4
1 1
i ako se radi o kvadratnim matricama. Zaista, ako je A =
, B=
2
1
2 1
3 0
4 1
, tada je A B =
, dok je B A =
.
1 1
3 3
1
2
U primjeru 3.4 smo vidjeli da je proizvod datih matrica jednak jedinicnoj
matrici.
Definicija 3.3 Za kvadratnu matricu A kazemo da je invertibilna (regularna) ako postoji matrica B, takva da je A B = B A = En , gdje je n
red matrice A. Matricu B, koja je jedinstvena, ukoliko postoji, nazivamo
inverznom matricom matrice A i oznacavamo sa A1 .
Iz primjera 3.4 slijedi da je
1 0
1
2
3
4 1 1
11
2
6
=
9
2 5.
Iz definicije mnozenja matrica jasno je da je i matrica B kvadratna, i da joj

je red jednak redu matrice A. Isto tako je B 1 = A, pa je
(A1 )1 = A.
Ako su A i B regularne matrice istog reda, tada je i A B regularna matrica
i vrijedi
(A B)1 = B 1 A1 .
"
Primjer 3.6 Odrediti inverznu matricu matrice A =
a b
c d
#
.
x y
Rjesenje. Neka je B =
trazena matrica. Tada iz A B = E2
u v
dobijamo sljedeci sistem jednacina:
ax + bu = 1 ay + bv = 0,
cx + dy = 0 cy + dv = 1,
Matrice
49
koji se sastoji od dva sistema sa po dvije nepoznate. Oba ova sistema imaju
jedinstveno rjesenje ako je ad bc 6= 0, pa njihovim rjesavanjem dobijamo:
"
1
d
adbc
b
adbc
c
adbc
a
adbc
d
=
ad bc
d b
c
a
Koristeci matrice
napisati u matricnom obliku.
mozemo sistem (3.1)
a11 a12 a1n
a21 a22 a2n
Oznacimo sa A = .
matricu koja se sastoji od koefi.
.
am1 am2 amn

cijenata uz nepoznate. Ta se matrica naziva matricom sistema. Matricu
(3.5)
[A|B] =
a11
a21
..
.
a12
a22
a1n
a2n
am1 am2 amn
b1
b2
bm
nazivamo pro
sirenom matricom sistema (3.1).
x1
b1
x2
i B = b2 . Sistem (3.1) se sada moze

Neka je, dalje, X =

xn
bm
napisati u obliku matricne jednacine
(3.6)
A X = B.
Ukoliko je u sistemu (3.1) m = n, a njegova matrica regularna i ukoliko

je A1 njena inverzna matrica, tada je rjesenje sistema X = A1 B.
Zbog toga je vazno imati kriterijum za regularnost neke matrice i metod
za odredivanje njene inverzne matrice. Izlozicemo jedan takav metod.
Vratimo se na sistem linearnih jednacina (3.1). njegovo rjesavanje Gausovim postupkom sastoji se, u stvari, u tome da se prosirena matrica (3.5)
tog sistema, izvjesnim transformacijama, svede na matricu C, u kojoj je
cij = 0 za i > j, tj. na matricu oblika
(3.7)
Pri tome se koriste
c14 c1n
c24 c2n
.
0 ckk ckn
0
0
0
...........................
0
0
0
samo sljedece tri vrste transformacija:
c11 c12 c13

0 c22 c23
..
.
1 zamjena mjesta dvjema vrstama,

2 mnozenje jedne vrste brojem razlicitim od nule,
3 dodavanje jedne vrste pomnozene nekim brojem nekoj drugoj vrsti.
Ove tri vrste transformacija koje se mogu izvoditi na proizvoljnim matricama
i to, kako sa vrstama, tako i sa kolonama nazivaju se elementarnim
transformacijama matrica. Sve elementarne transformacije matrice mogu se postici mnozenjem te matrice sa lijeve ili desne strane ,,pogodnom
matricom. Definisimo sljedece matrice:
Ako je En jedinicna matrica reda n, tada cemo sa Eij oznaciti matricu
nastalu iz matrice En zamjenom njene i-te i j-te vrste (ili, sto je isto, zamjenom i-te i j-te kolone).
Sa Ei () oznacicemo matricu nastalu iz matrice En mnozenjem njene
i-te vrste (ili, sto je isto i-te kolone) brojem 6= 0.
Oznacimo sa Eij () matricu nastalu iz En , tako sto je njena i-ta vrsta
pomnozena sa dodata j-toj vrsti (odnosno, j-ta kolona pomnozena sa
dodata i-toj koloni).
Ove se tri vrste matrica nazivaju elementarnim matricama .
Sada se elementarne transformacije, na proizvoljnoj matrici A, dobijaju na
sljedeci nacin:
1 Matrica Eij A (A Eij ) nastala je zamjenom i-te i j-te vrste (kolone)
matrice A.
2 Matrica Ei () A (A Ei ()) nastala je iz matrice A mnozenjem njene
i-te vrste (i-te kolone ) brojem 6= 0.
3 Matrica Eij ()A (AEij ()) dobija se tako sto se i-ta vrsta (j-ta kolona)
matrice A, pomnozena brojem , doda njenoj j-toj vrsti (i-toj koloni).
a11 a12 a13
Tako npr. mnozenjem matrice A =
slijeva sa E12 doa21 a22 a23
a21 a22 a23

bijamo matricu A =
, a mnozenjem matricom E12 zdesna
a11 a12 a13
Matrice
51
a12 a11 a13

.
dobijamo matricu A =
a22 a21 a23
Sve elementarne matrice su invertibilne i vrijedi:

1
1
1
Eij = Eij , Ei () = Ei
, Eij ()1 = Eij ().
Vidimo da su inverzne matrice elementarnih matrica takode elementarne

matrice.
Gausov postupak pokazuje da se svaka matrica moze elementarnim transformacijama vrsta (odnosno mnozenjem sa lijeve strane elementarnim matricama) svesti na matricu oblika (3.7). Produzavajuci sa elementarnim
transformacijama nad kolonama te matrice, svaka matrica se moze svesti
na matricu kod koje se po dijagonali, pocev od gornjeg lijevog ugla, nalazi
odreden broj jedinica, a svi ostali elementi su jednaki nuli.
Definicija 3.4 Dvije matrice nazivamo ekvivalentnim ako se jedna iz druge moze dobiti elementarnim transformacijama.
Prema prethodnom, ako je A Mmn (R) bilo koja matrica, tada je ona
ekvivalentna matrici Ar oblika:
Ar =
1 0 0
0 1 0
..
.
0|
0
0
0 {z 1}
rjedinica
..
.
0 0 0
0
0
0
.
Definicija 3.5 Matrica Ar naziva se Ermitovom kanonskom formom

matrice A. Broj r jedinica u Ar naziva se rangom matrice A.
Ermitova kanonska forma dobija se elementarnim transformacijama, tj. mnozenjem polazne matrice elementarnim matricama sa lijeve i desne strane.
Ako sa S oznacimo proizvod svih elementarnih matrica sa kojima je matrica
A mnozena sa lijeve strane (u obrnutom redu u odnosu na red mnozenja
matrice A), a sa P proizvod svih elementarnih matrica, sa kojima je matrica
A mnozena sa desne strane (u redu u kojem su ta mnozenja vrsena), zakljucujemo da za svaku matricu A Mmn (R) postoje regularne matrice S
Mm (R) i P Mn (R), takve da vrijedi:
S A P = Ar .

Ako pretpostavimo da je A kvadratna matrica reda n i da je regularna,
tada je matrica na lijevoj strani prethodne jednakosti regularna (kao proizvod regularnih matrica), pa takva mora biti i matrica Ar . Medutim, regularna matrica ne moze imati vrstu koja se sastoji od samih nula, pa je
u ovom slucaju r = n i Ar = En , te vrijedi S A P = En . Mnozeci ovu
jednakost sa lijeve strane sa S 1 , a sa desne sa P 1 zakljucujemo da vrijedi
A = S 1 P 1 , tj. A1 = P S.
Kasnije cemo vidjeti kako se odreduju matrice S i P . Pomocu njih se, prema
prethodnom, moze odrediti inverzna matrica A1 .
Kako su inverzne matrice elementarnih matrica ponovo elementarne, odavde slijedi.
Teorema 3.1 Svaka regularna matrica jednaka je proizvodu elementarnih
matrica. 2
Na osnovu prethodnih razmatranja zakljucujemo da vrijedi sljedeca teorema.
Teorema 3.2 Matrice A, B Mmn (R) su ekvivalentne ako i samo ako
postoje regularne matrice S Mm (R) i P Mn (R) takve da vrijedi
S A P = B. 2
Moze se pokazati da rang matrice ne zavisi od elementarnih transformacija, tj. to je svojstvo same matrice. To znaci da je Ermitova kanonska
forma za svaku matricu jedinstvena, tj. ne zavisi od elementarnih transformacija koje se izvode na matrici A. Da bismo to dokazali, izlozicemo prvo
jos jednu zanimljivu osobinu matrica.
Izlozicemo sada jedan praktican postupak za odredivanje matrica Ar , S
i P.
Matricu S mozemo dobiti tako sto cemo sve elementarne transformacije,
koje se izvode na vrstama matrice A, da bi se dobila njena Ermitova kanonska forma, izvesti istovremeno na jedinicnoj matrici. Isto tako se matrica
Q moze dobiti pomocu elementarnih transformacija sa kolonama matrice A.
Formirajmo blok shemu oblika
A Em
.
En
Elementarnim transformacijama, koje se uvijek vrse sa prvih m vrsta,
odnosno prvih n kolona, ova blok matrica prevodi se na novu, kod koje se u
Matrice
53
gornjem lijevom uglu pojavljuje matrica Ar . Kada se ta matrica pojavi, tada

ce se desno od nje pojaviti matrica S, a ispod nje matrica P , tj. posmatrana
shema ce preci u shemu
Ar S
.
P
Primjer 3.7 Odrediti Ermitovu kanonsku formu i odgovarajuce matrice S
i P matrice
2 4 2
2
1
2
1 1
1 1
.
3
4 0 2 1
4 9 5
5
2
Rjesenje. Dopisujuci sa desne strane i ispod matrice A odgovarajuce jedinicne matrice dobijamo sljedecu blok matricu.
2 4 2
2
1
2
1 1
1 1
3
4 0 2 1
4 9 5
5
2
1
0 0
0
0
0
1 0
0
0
0
0 1
0
0
0
0 0
1
0
0
0 0
0
1
1
0
0
0
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
Prvo cemo zamijeniti prvu i petu kolonu ove matrice (da bismo u lijevom
gornjem uglu dobili broj 1, zatim cemo preostalim vrstama dodati prvu
vrstu pomnozenu odgovarajucim brojevima, a onda drugu vrstu, pomnozenu
odgovarajucim brojevima, dodacemo preostalim vrstama i dobiti blok matricu
1 4 2 2
2
1
0 0 0
0 3 3 3
0
1
1 0 0
0
0 2 0 1
1
0 1 0
0
0 0 0
0
7/3 1/3 0 1
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
1 0 0
0
0
0 0 0
0
0 1 0
0
0
0 0 0
0
0 0 1
0
0
0 0 0
1
0 0 0
0
0
0 0 0

Pomocu elementarnih transformacija kolona, iz ove blok matrice dobijamo
1
0
0 0
0
0
1
0 0
0
0
0
1 0
0
0
0
0 0
0
0
0
0 0
1
0 1/3 1/2 1 1/2
0
0 1/2 0 1/2
0
0
0 1
0
1 4/3
1 2 1
1
0 0 0
1
1 0 0
1
0 1 0
7/3 1/3 0 1
0
0 0 0
0
0 0 0
0
0 0 0
0
0 0 0
0
0 0 0.
Prema tome, Ermitova kanonska forma matrice A je
1
0
0
0
0
1
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
0
0
,
0
0
rang matrice je 3, dok za odgovarajuce matrice P i S vrijedi
P =
1
1
1
73
0 0 0
1 0 0
, S =
0 1 0
1
3 0 1
0
0
0 0
1
0 1/3 1/2 1 1/2
0
0 1/2 0 1/2
.
0
0
1 1
0
1 4/3
1 2 1

x +2y +3z +4u = 11
2x +3y +4z +u = 12
3x +4y +z +2u = 13
4x +y +2z +3u = 14
Rjesenje. Oznacimo sa A, B, X matricu datog sistema, kolonu slobodnih
clanova i kolonu nepoznatih. Pokazacemo da je matrica A invertibilna, sto
znaci da se rjesenje moze dobiti u obliku X = A1 B. Blok shema za
Matrice
matricu A ima sljedeci oblik
1 2
2 3
3 4
4 1
1 0
0 1
0 0
0 0
3
4
1
2
0
0
1
0
4
1
2
3
0
0
0
1
1
0
0
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
Vrseci elementarne transformacije pomocu druge
1
0
1
2
3
4
0 1 2 7
2
1
0
1 2
0 4
4
0
11
9
0
0
40
1
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
Dodajuci prvu vrstu pomnozenu odgovarajucim

cetvrtoj vrsti, ova blok matrica prelazi u sljedecu
1 0
1
2
3
4
0 1 2 7
2 1
0 2 8 10
3 0
0 7 10 13
4 0
1
0
0
0
0 0
0
1
0
0
0 0
0
0
1
0
0 0
0
0
0
1
0 0
55
brojem drugoj, trecoj i

0
0
1
0
0
0
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
vrste, dobijamo
0 0
0 0
1 0
1 1
0 0
0 0
0 0
0 0
Vrseci analogno elementarne transformacije sa kolonama imamo
1
0
0
0
1
0 0 0
0 1
0
0
2
1 0 0
0
0 4
0
1 2 1 0
0
0
0
40
11
9
1
1
.
1 2
1 11
0
0 0 0
0
1 2 9
0
0 0 0
0
0
1
1
0
0 0 0
0
0
0
1
0
0 0 0

Odavde se mnozenjem vrsta dobija
1
0
0
0
0
1
0
0
0
0
1
0
0
0
0
1
1 2
1 11
0
1 2 9
0
0
1
1
0
0
0
1
1
0
0
0
2
1
0
0
1/4 1/2 1/4
0
11/40 9/40 1/40 1/40
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Prema tome vrijedi
P = 1

4
11
40
pa je,
1
2
9
40
1 2
, S =
0
0
1
0
40
1
4
1
40
A1
=SP =
9
40
1
40
1
40
11
40
1
4
1
40
11
40
9
40
1
40
11
40
9
40
1
40
11
1 2 9
,
0
1
1
0
0
1
11
40
9
40
1
40
1
,
40
te je rjesenje X = A1 B =
1 .
1
Postavlja se pitanje o rjesavanju sistema (3.1), kada je A pravougaona
matrica ili kvadratna matrica koja nije regularna. Vidjecemo kako se sistem
rjesava i u tim slucajevima. Stavi

se, pokazacemo kako se rjesava matricna
jednacina oblika
(3.8)
A X = B,
pri cemu su A i B bilo koje dvije date matrice.
Matrice
57
Ova jednacina nema uvijek smisla. Da bi imala smisla moraju, prije

svega, formati matrica na lijevoj i desnoj strani jednacine biti isti. Za to je
dovoljno da matrica B ima isti broj vrsta kao i matrica A, jer matrica A X
ima isti broj vrsta kao matrica A. Ukoliko su matrice A i B zadane tako
da jednacina (3.8) ima smisla, tada je format matrice X potpuno odreden.
Naime, ta matrica ima onoliko vrsta koliko matrica A ima kolona (da bi se
mogle pomnoziti), a onoliko kolona koliko ih ima matrica B.
Teorema 3.3 Neka su A Mmn (R) i B Mmk (R) date matrice, S i P
regularne matrice koje, u smislu teoreme 3.2, odgovaraju matrici A, a r rang
matrice A. Potreban i dovoljan uslov da jednacina
AX =B
ima rjesenje je
(3.9)
SB =
U
O
pri cemu je U Mrk (R), a O nula matrica formata (m r) k.

Tada je rjesenje X jednako

U
(3.10)
,
X=P
V
pri cemu je V M(nr)k (R) proizvoljna matrica.
2
U slucaju r = n (tj. rang matrice A jednak je broju kolona te matrice),
rjesenje jednacine jedinstveno (ako je jednacina saglasna). Ako je r < n, a
jednacina saglasna, tada ona ima beskonacno mnogo rjesenja (jer rjesenje
sadrzi proizvoljnu matricu V ).
Prakticno cemo jednacinu A X = B rjesavati na sljedeci nacin. Na blok
matrici
A B
En
vrsimo elementarne transformacije, tako da se u lijevom gornjem uglu pojavi
Ermitova kanonska forma matrice A. Tada ce se desno od nje pojaviti
matrica S B, a ispod nje matrica P , tako da cemo na kraju dobiti blok
matricu oblika
Ar S B
,
P
iz koje se dobija rjesenje jednacine.

Primjer 3.9 Rijesiti matricnu jednacinu A X = B, pri cemu je
1 2 3
1 3
2 1
A = 2 3 1 , B = 2 5 1 1
3 5 4
3 8
1 2
A B
Rjesenje. Blok matrica
u ovom slucaju
En
1 2 3
1 3
2 1
2 3 1
2
5
1
1
3 5 4
3
8
1
2
1 0 0
0 0
0 0
0 1 0
0 0
0 0
0 0 1
0 0
0 0
ima oblik
Nad ovom blok matricom izvodimo, redom, sljedece elementarne transformacije. Mnozimo prvu vrstu sa -2 i dodajemo drugoj, pa zatim sa -3 i
dodajemo trecoj vrsti. Poslije toga, mnozimo drugu vrstu sa -1 i dodajemo
trecoj, pa zatim prvu kolonu pomnozimo sa -2 i dodamo drugoj, a onda sa
-3 i dodamo trecoj. Mnozimo dalje drugu kolone sa -5 i dodajemo trecoj i
na kraju mnozimo drugu vrstu sa -1, pa dolazimo do konacne sheme
1
0
0
0
1
0
0
0
0
1 2
7
0
1 5
0
0
1
1
0
0
0
0
0
3
1
0
0
0
0
2
5
0
0
0
0
1
1
0
0
0
0
1 0 0
Prema tome Ermitova kanonska forma matrice A je Ar = 0 1 0 ,
0 0 0
odakle zakljucujemo da je njen rang jednak
2, pa jednacina ima rjesenje.
1 2
7
1 3 2 1
1 5
Dalje imamo U =
iP = 0
0 1 5 1
0
0
1
Sada je

1 3 2 1
U
= 0 1 5 1 .
V
a b c d
Matrice
59
Na kraju dobijamo
X=P
U
V
1 + 7 a 1 + 7 b 8 + 7 c 1 + 7 d
1 5d .
= 5 a 1 5 b 5 5 c
a
b
c
d
Uslov (3.9) u sustini znaci da matrice A i [A|B] imaju isti rang, pa

kao posljedica prethodne teoreme dobija se sljedeca teorema, koja govori o
saglasnosti sistema (3.1).
Teorema 3.4 (Kroneker-Kapelijeva teorema) Sistem (3.1) je saglasan
ako i samo ako je rang matrice tog sistema jednak rangu prosirene matrice. 2
Da bismo istim metodom rijesili i matricnu jednacinu oblika Y A = B
definisacemo pojam transponovane matrice.
Definicija 3.6 Ako je A Mmn (R), tada cemo matricu AT Mnm (R)
nazivati transponovanom matricom matrice A ako i-tu vrstu te matrice cini
i-ta kolona matrice A, za i = 1, 2, . . . , n.
Transponovana matrica dobija se, dakle, kada u pocetnoj matrici vrste i
kolone zamjene mjesta. Matrica AT ima onoliko vrsta koliko A ima kolona,
a onoliko kolona koliko A ima vrsta. Transponovanje ima sljedece osobine.
1 (A + B)T = AT + B T ,
2
(AT )T = A,
3
(A B)T = B T AT .
Kada se jednacina Y A = B transponuje ona, na osnovu osobine 3 , postaje
AT Y T = B T i moze se rijesiti na prethodni nacin. Ako je X = Y T
rjesenje te jednacine, tada je Y = X T rjesenje polazne jednacine.
1 2 3
, a
Primjer 3.10 Rijesiti jednacinu Y A = B ako je A =
2 3 1
1 2 3
2 3 1
B=
3 5 4 .
0 0 0
1 2 3 0
1 2
Rjesenje. Vrijedi AT = 2 3 , B T = 2 3 5 0 .
3 1 4 0
3 1
T
T
Rjesavajuci jednacinu A X = B , na gore opisani nacin, dobijamo
1 0 1 0
0
X=
, odakle transponovanjem dobijamo Y =
1
0 1 1 0
0
3.3
0
1
.
1
0
Definicija i izra
cunavanje determinanti
Opisacemo jos jedan metod za rjesavanje sistema linearnih jednacina, koji

se oslanja na pojam determinante. Svakoj kvadratnoj matrici A Mn (R)
pridruzicemo odreden broj, koji cemo nazivati determinantom matrice A
i oznacavati sa det(A) ili sa |A|, a koji ce biti rekurentno definisan u onome
sto slijedi.
Determinante drugog reda definisemo jednakoscu
a11 a12
a21 a22 = a11 a22 a12 a21 .
1 2
1 2
= 0.
Tako je npr.
= 4 6 = 2. Takode je
3 4
1 2
Determinante treceg reda definisacemo preko vec definisanih determinanti drugog reda itd. Determinanta n-tog reda bice definisana pomocu
determinanti n 1-og reda. Definisimo, dakle,
a11 a12 a13
a21 a22 a23 = a11 a22 a23 a12 a21 a23 + a13 a21 a22 =
a32 a33
a31 a33
a31 a32
a31 a32 a33
= a11 a22 a33 a11 a23 a32 a12 a21 a33 + a12 a23 a31 + a13 a21 a32 a13 a22 a31 .
Postoji jednostavno pravilo pomocu koga se sabirci u determinanti treceg
reda citaju direktno iz determinante. To je tzv. pravilo trouglova .
Ako elemente determinante zamijenimo tackama, tada se pozitivni sabirci citaju sa slika 3.1, lijevo, a negativni sa slike 3.1., desno.
det1.eps
det2.eps
Definicija i izracunavanje determinanti
61
Slika 3.1.
Primjer 3.11 Izracunati
1 2 3
4 5 6
7 8 9
Rjesenje.
1 2 3
4 5 6
7 8 9

5 6
=
8 9
2 4 6
7 9
+3 4 6
7 8
= 3 + 12 9 = 0.
Definicija 3.7 Ako je definisana determinanta (n 1)-og reda (n > 2),
tada se determinanta n-tog reda definise na sljedeci nacin.
a11 a12 a1n

a22 a23 a2n
a21 a22 a2n

a32 a33 a3n
= a11
..
..
.
.
an1 an2 ann

an2 an3 ann
a21 a23 a2n
a31 a33 a3n
a12
..
an1 an3 ann
a21 a22 a2(n1)
a31 a32 a3(n1)
+ + (1)1+n a1n
..
an1 an2 an(n1)
Treba primijetiti da su sve determinante koje se nalaze na desnoj strani

prethodne jednakosti reda n 1 i pri tome je determinanta, koja stoji uz
a1k (k = 1 . . . n), nastala iz determinante D izostavljanjem njene prve
vrste i k-te kolone. Te se determinante nazivaju subdeterminantama ili
minorima elemenata a1k (k = 1 . . . n), i oznacavaju sa D1k , (k = 1, . . . , n),
tako da se prethodna jednakost moze jednostavnije napisati u sljedecem
obliku
D = a11 D11 a12 D12 + . . . + (1)1+n a1n D1n .
Algebarskim komplementom ili kofaktorom elementa aij determinante D nazivamo subdeterminantu tog elementa sa znakom plus, ako je
zbir i + j, vrste i kolone u kojoj se taj element nalazi paran, a sa znakom

minus, ako je taj zbir neperan. Kofaktor elementa aij oznacavacemo sa Aij ,
pa se sada prethodna jednakost moze napisati u sljedecem obliku.
(3.11)
D = a11 A11 + a12 A12 + . . . + a1n A1n =
n
X
a1i A1i .
i=1
Kaze se da je u relaciji (3.11) determinanta D dobijena razvojem po

prvoj vrsti.
Primjer 3.12 Ako je En jedinicna matrica reda n dokazati da je det(En ) =
1.
Rjesenje. Tvrdnju cemo dokazati indukcijom u odnosu na red n jedinicne
matrice En .
1 0
= 1. Ako je det(En1 ) = 1, tada

Za n = 2 vrijedi det(E2 ) =
0 1
razvojem det(En ) po prvoj vrsti, dobijamo det(En ) = det(En1 ) = 1, pa
tvrdnja slijedi iz principa matematicke indukcije.
Moze se dokazati da se determinanta D moze dobiti razvojem po bilo
kojoj vrsti, tj. sa vrijedi teorema.
Teorema 3.5 (Laplasovo pravilo) Za determinantu D vrijedi
D=
n
X
aik Aik (i = 1, 2, . . . , n),
k=1
D =
n
X
akj Akj (j = 1, 2, . . . , n).
k=1
Prva od jednakosti iz teoreme 3.5 predstavlja razvoj determinante

D po elementima i-te vrste, a za drugu se kaze da predstavlja razvoj
determinante D po elementima j-te kolone.
Teorema 3.6 Dokazati da se determinanta mnozi brojem tako da se svi
elementi jedne njene vrste ili kolone pomnoze tim brojem.
Dokaz. Pretpostavimo da je determinanta D1 nastala iz determinante D
mnozenjem elemenata i-te vrste brojem . Kada tu determinantu, prema
teoremi 3.5, razvijemo upravo po i-toj vrsti dobijamo
D1 =
n
X
aik Aik =
k=1
n
X
aik Aik ,
k=1
pri cemu su Aik kofaktori elemenata aij determinante D. Na osnovu toga je

D1 = D. 2
Definicija i izracunavanje determinanti
63
Primjer 3.13 Izracunati dijagonalnu determinantu (determinantu dijagonalne matrice)
d1 0 0 0 0
0 d2 0 0 0
D = .
..
0
dn
Rjesenje. Data determinanta dobijena je mnozenjem prve vrste jedinicne
determinante sa d1 , druge sa d2 , itd. n-te sa dn , pa je, na osnovu prethodne
teoreme i primjera 3.12, D = d1 d2 dn .
Primjer 3.14 Izracunati determinantu
a b
b a
D =
c d
d c
c d
d c
.
a b
b a
Rjesenje. Racunanjem determinante jasno je da se ona sastoji od monoma, u

kojima su proizvodi od cetiri broja a, b, c, d (faktori u tim monomima mogu
biti i jednaki). Cinjenicu

da su elementi u svakoj vrsti i koloni razliciti
iskoristicemo na sljedeci nacin. Ako prvoj vrsti dodamo sve preostale vrste,
tada ce se iz prve vrste izvuci faktor a + b + c + d. Ako se prvoj vrsti doda
druga, a oduzmu treca i cetvrta, tada se moze izvuci faktor a+bcd. Isto
tako se mogu izvuci faktori ab+cd i abc+d. Prema tome determinanta
D je djeljiva proizvodom (a+b+c+d)(a+bcd)(ab+cd)(abc+d),
pa se, prema gore recenom, od tog proizvoda moze razlikovati samo u znaku.
Jasno je, medutim, da se i u D, a i u posmatranom proizvodu nalazi sabirak
a4 , pa zbog toga vrijedi
D = (a + b + c + d)(a + b c d)(a b + c d)(a b c + d).
Matricu A = (aij )nn nazivamo kososimetri
cnom ili antisimetri
cnom ako vrijedi
aij = aji , (i, j = 1, 2, . . . , n).
Specijalno, za i = j vrijedi aii = aii , pa je aii = 0, sto znaci da su svi
dijagonalni elementi kososimetricne matrice jednaki nuli.
Primjer 3.15 Dokazati da je determinanta D kososimetricne matrice neparnog reda jednaka nuli.

Rjesenje. Uocimo prvo sljedecu osobinu determinante D. Ako se svaka vrsta
determinante D pomnozi sa 1, pa se dobijena determinanta transponuje,
ponovo se dobija determinanta D. Prema tome imamo
(1)n D = D,
a kako je n neparan odavde slijedi D = D tj. D = 0.
Teorema 3.7 Ukoliko se dvije determinante istog reda razlikuju u samo
jednoj vrsti (koloni), recimo i-toj, tada je zbir te dvije determinante jednak
determinanti ciji se elementi i-te vrste (kolone) dobiju kao zbir elemenata iz
odgovarajucih vrsta (kolona) polaznih matrica, dok su ostale vrste (kolone)
nepromijenjene.
Dokaz. Dokaz slijedi iz teoreme 3.5 koristeci razvoj determinanti upravo po
i-toj vrsti. 2
3.4
Osobine determinanti
Teorema 3.8
det(A) = det(AT ).
Dokaz. Razvoj determinante |AT | po i-toj vrsti je razvoj determinante |A|
po i-toj koloni, pa dokaz slijedi iz teoreme 3.5. 2
Teorema 3.9 Determinanta mijenja znak ako dvije vrste (ili dvije kolone)
zamijene mjesta.
Dokaz. Dokazimo prvo da ovo pravilo vrijedi kada dvije susjedne vrste
zamijene mjesta. Neka je, dakle, D1 determinanta nastala iz determinante
D zamjenom i-te i (i+1)-te vrste. Razvijanjem determinante D1 po (i+1)-oj
vrsti dobijamo
n
n
X
X
i+1+k
i
D1 =
(1)
aik Dk =
(1)i+k aik Dki = D.
k=1
k=1
Zamjena mjesta i-te i j-te vrste (i < j) moze se realizovati neparnim brojem,
2(j i) 1, zamjena uzastopnih vrsta. 2
Teorema 3.10 Determinanta D je jednaka nuli, ako ima jednake dvije vrste ili dvije kolone.
Osobine determinanti
65
Dokaz. To slijedi neposredno iz prethodne osobine, jer ako su dvije vrste

determinante jednake, onda ce se zamjenom tih vrsta promijeniti znak determinante, a sa druge strane determinanta ce ostati ista tj. vrijedi D = D,
pa je D = 0. 2
Teorema 3.11 Determinanta je jednaka nuli ako su joj dvije vrste (dvije
kolone) proporcionalne.
Dokaz. Dokaz slijedi iz teoreme 3.10 i primjera 3.6. 2
Teorema 3.12 Determinanta nece promijeniti vrijednost ako se jedna vrsta (kolona) pomnozena nekim brojem doda nekoj drugoj vrsti (koloni).
Dokaz. Dokaz slijedi iz teorema 3.10 i 3.11. 2
Teorema 3.13 Ukoliko se elementi jedne vrste (kolone) determinante pomnoze kofaktorima elemenata neke druge vrste (kolone) i dobijeni proizvodi
saberu, dobije se zbir nula.
Dokaz. Posmatrajmo determinantu nastalu iz determinante D, tako da joj
se elementi i-te vrste zamijene elementima j-te vrste. Prema teoremi 3.10
ta je determinanta jednaka nuli, a sa druge strane, razvijajuci je po i-toj
vrsti dobicemo pomenuti zbir. 2
Ova osobina i Laplasovo pravilo o razvoju kratko se mogu zapisati na
sljedeci nacin.
(3.12)
n
X
k=1
aik Ajk =
0, i 6= j
D, i = j
n
X
k=1
aki Akj =
0, i 6= j
D, i = j
Tvrdnje teorema 3.9, 3.12 i 3.6 impliciraju, izmedu ostalog, da ako je

determinanta matrice razlicita od nule, ona ostaje razlicita od nule i poslije
izvodenja nad tom matricom bilo koje elementarne transformacije. Kako
se svaka invertibilna matrica moze dobiti kao proizvod elementarnih matrica (ili, drugim rijecima, izvodenjem elementarnih transformacija nad jedinicnom matricom), otuda neposredno slijedi
Teorema 3.14 Ako je matrica A invertibilna, tada je det(A) 6= 0. 2

Iskoristicemo sada neke od navedenih osobina za izracunavanje jedne u
matematici vrlo vazne determinante. Determinanta
1
1
1
1
x1
x2
x3
xn
2
2
x2
x2
x3
x2n = Wn (x1 , x2 , . . . , xn )
1
Wn =
..
n1. n1 n1
n1
x
x2
x3
xn
1
naziva se Vandermondovom determinantom. Dokazacemo da je ova determinanta jednaka proizvodu svih mogucih razlika xi xj , kod kojih je prvi
indeks veci od drugog.
Teorema 3.15 Dokazati da za Vandermondovu determinantu vrijedi
Y
Wn =
(xi xj ), (n 2).
1j<in
Rjesenje. Dokazacemo formulu

indukcijom
po n (red determinante).
1 1
= x2 x1 = Q
Za n = 2 imamo W2 =
1j<i2 (xi xj ), pa je
x1 x2
tvrdnja tacna.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za prirodan broj n 1, tj., da vrijedi
Y
Wn1 =
(xi xj ).
1j<in1
Mnozenjem i-te vrste matrice Wn sa xn (za i = 1, . . . , n) i dodavanjem

(i + 1) -oj vrsti, na osnovu teoreme 3.12, dobijamo:
1
1
1
1
x1 xn
x2 xn
xn1 xn
0
x1 (x1 xn )
x2 (x2 xn )
xn1 xn
0 .
Wn =
.
.
n2 .
n2
n2
x
(x1 xn ) x
(x2 xn ) x
(xn1 xn ) 0
1
n1
Razvijajuci ovu determinantu po elementima zadnje (n-te) kolone imamo:
x
x
x
x
x
x
1
n
2
n
n1
n
x1 (x1 xn ) x2 (x2 xn ) xn (xn1 xn )
n1
Wn = (1)
.
..
n2
n2
n2
x
(x1 xn ) x2 (x2 xn ) xn1 (xn1 xn )
1
Primjena determinanti
67
Primijetimo sada da se iz svake kolone ove determinante, na osnovu

teoreme 3.6, moze izvuci zajednicki faktor, na osnovu cega slijedi:
Wn = (1)n1 (x1 xn ) (x2 xn ) (xn1 xn )
1
1
1
1
x
x
x
x
1
2
3
n1
..
n2. n2 n2
x
x2
x3 xn2
1
n1
Sada, na osnovu indukcione pretpostavke, imamo

Y
Wn = (xn x1 ) (xn x2 ) (xn xn1 )
(xi xj ) =
1j<in1
(xi xj ). 2
1j<in
3.5
U teoremi 3.14 smo pokazali da je determinanta invertibilne matrice razlicita

od nule. Sada cemo pokazati da vrijedi i obrat ove teoreme, i pored toga
vidjeti kako se u tom slucaju moze izracunati inverzna matrica.
U tom cilju za zadatu kvadratnu matricu definisacemo pojam asocirane
matrice.
Definicija 3.8 Ako je A = (aij )nn kvadratna matrica, a Aij (i, j =
1, . . . , n) kofaktori elemenata te matrice. Zamjenom elemente matrice A njihovim kofaktorima, a zatim transponovanjem, dobicemo asociranu matricu
b
matrice A, koju cemo oznacavati sa A.
b cine kofaktori elemenata i-te kolone maPrema tome, i-tu vrstu matrice A
trice A. Vrijedi, dakle
b=
A
A11 A21 An1

A12 A22 an2
..
.
A1n A2n Ann

Ako je D = det(A), tada na osnovu teoreme 3.13 i pravila za mnozenje
matrica, slijedi
D 0 0
0 D 0
b=A
bA =
AA
..
= D En .
0 0 D
Ukoliko je D 6= 0, tada iz prethodnog slijedi
b
b
A
A
=
A = En .
D
D
b
A
Ovo, zapravo, znaci da je A1 = , tj., vrijedi sljedeca teorema.
D
Teorema 3.16 Matrica A je invertibilna ako i samo ako je D = det(A) 6=
0, i u tom slucaju vrijedi
b
A
A1 = .
D
Dokaz. Ako je D 6= 0, tada je A invertibilna prema prethodnom. Obrnuto,
ako je A invertibilna, onda je D 6= 0, prema teoremi 3.14, pa se gornji
postupak opet moze provesti. 2
A
Primjer 3.16 Odrediti inverznu matricu matrice
3 4
5
1 .
A = 2 3
3 5 1
Rjesenje. Racunaju
matrice, pa zatim transponova ci kofaktore elemenata
8 29 11
7 . Kako je det(A) = 1, to je A1 =
njem dobijemo: 5 18
1
3 1
8 29 11
5 18 7 .
1 3
1
Pokazacemo kako se determinante mogu primijeniti na rjesavanje sistema linearnih jednacina. Ogranicicemo se na sisteme koji imaju isti broj
jednacina i nepoznatih. Posmatracemo prvo nehomogeni sistem
(3.13)
a11 x1 + a12 x2
a21 x1 + a22 x2
..
.
+ + a1n xn
+ + a2n xn
= b1
= b2
an1 x1 + an2 x2
+ + ann xn = bn .
69
Vec smo vidjeli da se ovaj sistem moze zapisati u matricnom obliku na

sljedeci nacin:
A X = B,
x1
a11 a12 a1n
a21 a22 a2n
x2
gdje je A =
matrica datog sistema, X = ..
..
.
xn
an1 an2 ann
b1
b2
kolona nepoznatih, a B = . kolona slobodnih clanova.

.
.
bn
Ukoliko matrica A ima inverznu matricu, tada je X = A1 B jedinb
A
, pa ako
stveno rjesenje sistema (3.13). Prema prethodnom je A1 =
det(A)
oznacimo det(A) = D, imamo
x1
x2
..
.
xn
=
D
A11 A21 An1

A12 A22 An2
..
.
A1n A2n Ann
b1
b2
..
.
bn
gdje su Aij (i, j = 1, . . . , n) kofaktori elemenata aij matrice A. Odavde

dobijamo:
xi =
b1 A1i + b2 A2i + . . . + bn A1i

, (i = 1, 2, . . . , n).
D
Vidimo da je brojnik razlomka na desnoj strani, u stvari, determinanta

nastala iz determinante sistema zamjenom njene i-te kolone slobodnim clanovima. Oznacicemo te determinante sa Di , (i = 1, . . . , n). Tako smo dobili
poznatu teoremu.
Teorema 3.17 (Kramerovo pravilo) Ako je determinanta D sistema
(3.13) razlicita od nule, tada taj sistem ima jedinstveno rjesenje, koje se
moze dobiti u obliku
Di
xi =
, (i = 1, . . . , n),
D
pri cemu se determinanta Di dobije kada se u determinanti sistema D i-ta
kolona zamijeni kolonom slobodnih clanova. 2

x1 +2 x2 +x3 = 1
2 x1 +2 x2 x3 = 4
4 x1 +4 x2 +x3 = 2
Rjesenje. Determinanta sistema je
1 2
1
D = 2 2 1 = 6.
4 4
1
Imamo dalje:
D1 =
D2 =
D3 =
1 2
1
4 2 1 = 6,
2 4
1
1 1
1
2 4 1 = 12,
4 2
1
1 2 1
2 2 4 = 12.
4 4 2
Na osnovu Kramerovog pravila vrijedi

x1 =
D2
D3
D1
= 1 , x2 =
= 2 , x3 =
= 2.
D
D
D
U slucaju da za determinantu D sistema (3.13) vrijedi D = 0 mogu nastupiti

razni slucajevi, koje necemo razmatrati.
Posmatrajmo sada homogeni sistem
(3.14)
a11 x1 + a12 x2
a21 x1 + a22 x2
..
.
+ + a1n xn
+ + a2n xn
= 0
= 0
an1 x1 + an2 x2
+ + ann xn = 0.
Ukoliko je determinanta sistema D 6= 0, tada je, prema Kramerovom

pravilu,
x1 = 0, x2 = 0, . . . , xn = 0
jedino rjesenje homogenog sistema. Ovo se rjesenje naziva trivijalnim.
71
Ukoliko za determinantu sistema vrijedi D = 0, tada sistem (3.14) ima

netrivijalna rjesenja, na osnovu teoreme 3.8.
U ovom slucaju je jedna ili vise jednacina sistema (3.14) posljedica preostalih, pa se takve jednacine mogu izostaviti.
Primjer 3.18 U zavisnosti od parametra diskutovati i rijesiti sistem:
( + 3) x
+y
+2 z = 0
x +( 1) y
+z = 0
3 ( + 1) x
+ y +( + 3) z = 0
Rjesenje. Za determinantu
+3
1
2
1
1
D =
3 + 3
+3
ovog sistema imamo: D = 0 ako i samo ako 3 2 = 0, a rjesenja te

jednacine su = 0 i = 1. Za = 0 sistem ima oblik
3x + y + 2z = 0
y + z = 0
3x + 3z = 0
i njegovo rjesenje je x = , y = , z = , pri cemu je proizvoljan
parametar. (To rjesenje moze se dobiti npr. Gausovim metodom eliminacije).
Za = 1 sistem glasi
4x + y + 2z = 0
x+z =0 ,
6x + y + 4z = 0
a njegovo rjesenje je x = , y = 2 , z = , gdje je proizvoljan
parametar.
Dokazimo, na kraju, teoremu o determinanti proizvoda matrica. Primijetimo, prije svega, da za determinante elementarnih matrica, na osnovu
teorema 3.9, 3.12 i 3.6 vrijedi
|Eij | = 1, |Ei ()| = . |Eij ()| = 1.
Neka je A kvadratna matrica reda n. Na osnovu osobina determinanti,
prethodne jednakosti zapravo znace
|A Eij | = |A| |Eij |, |Eij A| = |Eij | |A|,
|A Ei ()| = |A| |Ei ()|, |Ei () A| = |Ei ()| |A|,
|A Eij ()| = |A| |Eij ()|, |Eij () A| = |Eij ()| |A|.

U stvari vrijedi
Teorema 3.18 Ako su A i B kvadratne matrice istog reda, tada je
|A B| = |A| |B|.
Dokaz. Ako je matrica A invertibilna, tada se ona, na osnovu teoreme
3.1, moze dobiti u obliku proizvoda elementarnih matrica, pa iz prethodnog
vidimo da u ovom slucaju teorema vrijedi. Pretpostavimo da je matrica A
singularna. Iz teoreme 3.16 slijedi da je |A| = 0, pa je desna strana jednaka
nuli. Neka je Ar Ermitova kanonska forma matrice A, sa odgovarajucim
regularnim matricama S i P . Kako je matrica A singularna, to je i matrica
Ar singularna, pa se bar jedna vrsta te matrice sastoji od samih nula. Sa
druge strane, na osnovu teoreme 3.2, vrijedi A = S 1 Ar P 1 , iz cega
slijedi
A B = S 1 Ar P 1 B,
pa kako je S regularna imamo, na osnovu prethodnog,
|A B| = |S 1 | |Ar P 1 B|.
Medutim, kako je sigurno bar jedna vrsta matrice Ar sastavljena od samih
nula, takva je sigurno i odgovarajuca vrsta matrice Ar P 1 B, na osnovu
cega zakljucujemo da vrijedi |Ar P 1 B| = 0, pa teorema vrijedi i u ovom
sjucaju. 2
Glava 4
Vektorska algebra
4.1
Operacije sa vektorima
Vektorima cemo nazivati usmjerene du

zi.
Kao i duz tako je i vektor
odreden sa dvije tacke ali (za razliku od tacaka duzi) razlikujemo po
cetnu i
krajnju ta
cku vektora. Za vektore se koriste oznake AB, gdje je A pocetna,
a B krajnja tacka vektora, ili, jednostavnije ~a, ako nema zabune oko toga
koja je pocetna, a koja krajnja tacka.
Svaki vektor odreden je sa tri elementa:
1 duzinom usmjerene duzi kojom je predstavljen, (ta se duzina naziva
intenzitetom vektora i oznacava sa |~a|),
2 pravom na kojoj usmjerena duz lezi (ta se prava naziva pravcem vektora,)
3 jednim od dva moguca smjera na pravoj i to onim odredenim od
pocetne do krajnje tacke vektora (to odreduje smjer vektora).
Za dva vektora koji imaju paralelne pravce reci cemo da su istog smjera,
ako se njihove krajnje tacke nalaze sa iste strane prave, koja spaja njihove
pocetne tacke.
Posmatracemo tzv. slobodni vektori. Pored njih pominju se i vektori
vezani za pravu i vektori vezani za tacku. Sa kojim se od njih radi zavisi
od definicije jednakosti. Mi cemo definisati slobodne vektore, mada cemo se
susretati i sa vektorima vezanim za tacku (kada bude govora o vektorima
polozaja tacke).
Vektor kome se pocetna i krajnja tacka poklapaju naziva se nula vektor i
oznacava sa ~0. njegov intenzitet je nula, dok mu pravac i smjer nisu odredeni,
i to je jedini vektor koji nema pravca i smjera.
74 Vektorska algebra
Definicija 4.1 Reci cemo da su dva vektora ~a i ~b jednaki ako oni imaju iste
intenzitete, iste ili paralelene pravce i iste smjerove.
Time smo odredili klasu slobodnih vektora. njihova je karakteristika da se
mogu paralelno pomjerati u prostoru, sto nam omogucava da svaki vektor
dovedemo tako da mu se pocetna tacka poklopi sa bilo kojom, unaprijed
zadatom, tackom A1 u prostoru. Vektor se konstruise tako da, kroz tacku
A1 , povucemo pravu paralelenu njegovom pravcu i u smjeru vektora na tu
pravu nanesemo intenzitet i time dobijamo krajnju tacku B1 vektora, tako
da je

AB = A1 B1 .
Specijalno se svaka dva vektora mogu dovesti u zajednicki pocetak, ili se
nadovezati jedan na drugi (tj. dovesti pocetak drugog vektora u krajnju
tacku prvog vektora.)
Ako dva vektora ~a i ~b dovedemo u zajednicki pocetak, pa nad njima,
kao stranicama, konstruisemo paralelegram, tada cemo vektor dijagonale
tog paralelograma, koji polazi iz zajednickog pocetka vektora biti jednak
njihovom zbiru.
slika4(1).eps
Ovo je, u stvari, poznato pravilo za sabiranje sila u mehanici, tzv. slaganje sila.
Kako se zbir vektora dvaju sila zove rezultantom, tako se ponekad naziva
i zbir vektora.
Zbir dva vektora mozemo dobiti i tako da nadovezemo jedan na drugi,
pa je onda njihov zbir vektor ciji je pocetak u pocetku prvog, a zavrsetak u
zavrsetku drugog vektora.
sli4(2).eps
To je pravilo nadovezivanja, koje je posebno pogodno ako se treba geometrijski sabrati vise vektora.
75
Za intenzitete vektora |~a|, |~b|, |a + b|, ocigledno vrijedi nejednakost
|a + b| |~a| + |~b|,
koja se naziva nejednakost trougla. Na osnovu pravila nadovezivanja, za
tri proizvoljne tacke A, B, C u prostoru, vrijedi

AC = AB + BC.
Operacija sabiranja vektora zadovoljava sve uslove koje zadovoljava i sabiranje realnih brojeva.
Teorema 4.1 Ako su ~a, ~b i ~c proizvoljni vektori vrijedi
1 ~a + ~b = ~b + ~a (komutativnost sabiranja).
2 ~a + (~b + ~c) = (~a + ~b) + ~c (asocijativnost sabiranja).
3 ~a + ~0 = ~a, (postojanje neutralnog elementa u odnosu na sabiranja).
4 Za svaki vektor ~a postoji vektor d~ takav da je ~a + d~ = ~0 (postojanje
suprotnog elementa).
Dokaz.
Asocijativnost vrijedi na osnovu sljedece slike, dok se ostalo lako provjerava.
Vektor d~ iz 4 je ocigledno vektor istog pravca i intenziteta kao i vektor
~a, ali suprotnog smjera. Taj se vektor oznacava sa d~ = ~a. Ovo posljednje pokazuje da, isto kao kod obicnih jednakosti, i kod vektorskih jednakosti
sabirci mogu prelaziti sa jedne strane jednakosti na drugu, s tim da mijenjaju
znak.
Vidjeli smo da je zbir vektora ~a + ~b dijagonala paralelograma nad tim
vektorima, koja polazi iz njihovog zajednickog pocetka.
asocsab.eps
Vektor druge dijagonale koji polazi iz vrha vektora ~b, a zavrsava u vrhu
vektora ~a predstavlja razliku ~a ~b.
Primjer 4.1 Za tri proizvoljne tacke A, B, C u prostoru vrijedi:

AB + BC + CA = 0.
Prethodni primjer pokazuje da tri nekolinearna vektora predstavljaju
stranice trougla ako i samo ako nadovezani jedan na drugi daju zbir nula.
Primjer 4.2 Nad stranicama trougla A, B, C konstruisani su paralelogrami

ABM L , BCP N i ACQR. Dokazati da vektori RL, M N i P Q obrazuju
trougao.
Rjesenje. Sa slike 4.1 vidimo da vrijedi

RL + M N + P Q = RA + AL+

+M B + BN + P C + +CQ = 0.
Sljedeca operacija koju cemo za vektore definisati je mno
zenje vektora
skalarom (tj. realnim brojem).
slika5.eps
Slika 4.1.
Definicija 4.2 Proizvodom skalara i vektora ~a nazivamo vektor ~b = ~a
odreden na sljedeci nacin:
1 |~b| = || |~a|,
2 pravac vektora ~b poklapa se sa pravcem vektora ~a, (za 6= 0, ~a 6= ~0),
77
3 smjer vektora ~b isti je kao i smjer vektora ~a, ako je > 0, a suprotan
smjeru vektora ~a, ako je < 0, (za 6= 0, ~a 6= ~0).
Jasno je da vrijedi 0 ~a = ~0 = ~0, za svaki skalar i svaki vektor ~a.
Isto tako ako je 6= 0 i ~a 6= 0, tada je ~a 6= ~0.
Primjer 4.3 Za dati vektor ~a konstruisati vektore 2 ~a , (2) ~a ,
1
2
~a.
Rjesenje:
skalmn.eps
Iz definicije mnozenja skalarom slijedi da vektori ~a i ~a, za svaki skalar

, imaju iste pravce, (za 6= 0, ~a 6= ~0).
Definicija 4.3 Vektore istih pravaca nazivamo kolinearnim i to oznacavamo sa ~a || ~b. U protivnom za vektore kazemo da su nekolinearni.
Iz ove definicije neposredno slijedi da su vektori ~a i ~a uvijek kolinearni.
Vrijedi i obrnuto. Neka vektori ~a 6= 0 i ~b 6= 0 imaju iste pravce. Oznacimo
|~b|
. Odavde slijedi |~b| = || |~a|, pa je po definiciji, ~b = ~a, ako
sa =
|~a|
vektori ~a i ~b imaju isti smjer, a ~b = ~a, ako su vektori ~a i ~b suprotnog
smjera. U svakom je slucaju vektor ~b jednak proizvodu nekog skalara i
vektora ~a. Time smo dokazali sljedecu teoremu.
Teorema 4.2 Da bi vektori ~a i ~b bili kolinearni potrebno je i dovoljno da,
u slucaju ~a 6= ~0, postoji skalar , takav da je
~b = ~a. 2
Mnozenje vektora skalarom ima sve osnovne osobine kao i mnozenje brojeva. Dokazacemo te osobine u sljedecoj teoremi.
Teorema 4.3 Za skalare i i vektore ~a i ~b vrijedi
1 ( ) ~a = ( ~a) = ( ~a),
2
( + ) ~a = ~a + ~a,
3
(~a + ~b) = ~a + ~b.
Dokaz. Prve se dvije osobine lako dokazuju. Dokazimo osobinu 3 .
Neka je > 0. Neka je OA = ~a, OB = ~b, OC = ~a +~b, OA0 = ~a. Kroz

tacku A0 povucemo pravu paralelnu vektoru ~b. Neka je C 0 presjecna tacka
te prave i prave OC. Kroz tacku C 0 povucimo pravu paralelnu vektoru ~a i
oznacimo sa B 0 presjek te prave sa pravom OB.
Na osnovu Talesove teoreme imamo
|OB 0 |
|OC 0 |
|OA0 |
|~a|
= = = |~a| = .
|OB|
|OC|
|OA|
sl4(31).eps
Prema tome, vrijedi OB 0 = OB i OC 0 = OC, pa kako je OC 0 =
(~a + ~b) sa jedne, a OC 0 = ~a + ~b sa druge strane, u ovom slucaju

tvrdnja vrijedi.
Dokaz za slucaj < 0 se provodi analogno, dok se slucaj kada su ~a i ~b
istog pravca svodi na slucaj 2 . 2
~a
Koristicemo oznaku
za proizvod skalara 1 i vektora ~a. Kada vektor
~a 6= 0 podijelimo njegovim intenzitetom dobicemo vektor

a~0 =
~a
|~a|
jedinicnog intenziteta, koji se naziva jedini

cnim vektorom vektora ~a.
Svaki vektor ima dva jedinicna vektora i oni imaju suprotne smjerove.
Mnogi zadaci iz geometrije mogu se rijesiti koristeci vektore. Navescemo
nekoliko primjera primjene vektora na zadatke iz geometrije u ravni. Osnovna ideja za rjesavanje ovih zadataka preko vektora sastoji se u sljedecem:
Svi vektori koji se pojavljuju pravilima sabiranja i mnozenja skalarom izraze
se preko dva nekolinearna vektora iz te ravni, tako da se dobije vektorska
jednakost oblika ~a = ~b. Zbog nekolinearnosti vektora ~a i
jednakost moguca samo za = = 0, iz cega treba dobiti ono
zadatku trazi.
Koristeci ovu ideju dokazacemo poznatu teoremu o tezisnim
trougla.
79
~b ova je
sto se u
linijama
Primjer 4.4 Dokazati da se sve tri tezisnice trougla sijeku u jednoj tacki
(teziste trougla) i da teziste dijeli svaku tezisnu liniju u odnosu 2 : 1, gledajuci
od vrha trougla.
Rjesenje.
Neka je T tacka u kojoj se sijeku dvije tezisnice, recimo, AA1 i BB1 .
Ako je C1 sredina strane AB, za obje stvari koje treba dokazati dovoljno je
da dokazemo da vrijedi: CT = 32 CC1 . Prema izboru tacke T imamo:
AT = AA1 i BT = BB1 .
sl4(7).eps
Ako oznacimo AB = ~a i AC = ~b dobijamo

1

CC1 = CA + AC1 = ~b + ~a
2
Imamo, prema tome,
1
CC1 = ~a ~b.
2
Dalje vrijedi:
CT = CA + AT = ~b + AA1 =
1
= ~b + (AB + BC) = ~a ~b ~a + ~b,
2
2
2
pa imamo

CT = ~a + ( 1) ~b.
2
2
Isto tako je

CT = CB + BT = CA + AB + BB1 = ~b + ~a + BB1 =
= (1 ) ~a + (
1) ~b.
2
Izjednacavajuci dvije dobijene vrijednosti za CT dobijamo:

(

1 + ) ~a = ( )~b,
2
2
2
iz cega slijede dvije skalarne jednakosti:

osnovu kojih je
1+ = 0 i
= 0, na
2
== .
3
Na kraju dobijamo:
2 2 2
AT = CC1 , BT = BB1 , CT = CC1 .
3
3
3
4.2
Linearna zavisnost i nezavisnost vektora
U prethodnim primjerima smo pokazali da se vektori u ravni mogu izraziti preko dva nekolinearna vektora iz te ravni. Slicna situacija bice i sa
vektorima u prostoru. Poslije preciziranja pojma ,,izraziti ustanovicemo da
se svi vektori u ravni mogu dobiti, jednostavnim algebarskim operacijama,
iz dva fiksirana nekolinearna vektora te ravni. Na slican nacin moci ce se
dobiti svi vektori u prostoru preko tri vektora u prostoru, koji ne leze u
jednoj ravni.
Neka je dat skup {

a1 ,
a2 , . . . ,
a
n } od n vektora i skup {1 , 2 , . . . , n } od n
skalara.
a 1 + 2
a2 + + n
a
Definicija 4.4 Vektor 1
n nazivamo linearnom
kombinacijom skupa vektora {a1 , a2 , . . . , an }. Skalari 1 , 2 , . . . , n nazivaju se koeficijentima linearne kombinacije. Ako su svi koeficijenti linearne
kombinacije jednaki nuli, tada je i ta linearna kombinacija jednaki nuli, i
naziva se trivijalna linearna kombinacija.
a1 ,
a2 , . . . ,
a
zemo da je linearno zaDefinicija 4.5 Za skup {
n } vektora ka
visan, ako postoje skalari 1 , 2 , . . . , n , koji nisu svi jednaki nuli takvi da
vrijedi
1
a 1 + 2
a2 + + n
a
0.
n =~
Drugim rijecima skup {

a1 ,
a2 , . . . ,
a
n } nazivamo linearno zavisnim ako
je neka netrivijalna linearna kombinacija tog skupa jednaka nuli.
U protivnom za skup vektora kazemo da je linearno nezavisan. Skup
{
a1 ,
a2 , . . . ,
a
n } je, dakle, linearno nezavisan ako je trivijalna linearna kombinacija jedina linearna kombinacija tog skupa koja je jednaka nuli. Drukcije
81
receno, skup {
a1 ,
a2 , . . . ,
a
n } je linearno nezavisan, ako iz jednakosti
1
a 1 + 2
a2 + + n
a
0
n =~
slijedi
1 = 2 = n = 0.
Pokazacemo dalje da linearno nezavisan skup ne moze imati vise od 3
elementa. Isto tako cemo vidjeti geometrijsko tumacenje ovog pojma.
Lako se moze pokazati da je svaki skup vektora, koji sadrzi nula vektor linearno zavisan i da je svaki nadskup linearno zavisnog skupa, takode,
linearno zavisan.
Posmatrajmo prvo skup koji se sastoji od samo jednog vektora {~a}. Ako
je ~a = 0, tada je skup linearno zavisan.
Ako je ~a 6= ~0, tada iz ~a = ~0, slijedi = 0, pa je u ovom slucju skup
linearno nezavisan.
Predimo sada na skup {~a, ~b}, od dva vektora. Slucaj ~a = 0 ili ~b = 0 smo
obradili, pa mozemo pretpostaviti da je ~a 6= 0 i ~b 6= 0.
Ako pretpostavimo da je skup linearno zavisan, tada postoje skalari i
, od kojih bar jedan nije jednak nuli, takvi da vrijedi ~a + ~b = 0. Ako
je npr. 6= 0, tada iz ove jednakosti slijedi ~b = ~a, iz osnovu cega su
vektori ~a i ~b kolinearni.
Pokazimo da vrijedi i obrnuto. Pretpostavimo da su vektori ~a i ~b kolinearni.
To znaci da je ~b = ~a, za neki skalar , tj. ~a + (1)~b = ~0, a to pokazuje
da su posmatrani vektori linearno zavisni. Time je dokazana
Teorema 4.4 Dva nenulta vektora su linearno zavisni ako i samo ako su
kolinearni. 2
Ova teorema, isto tako, znaci da su dva vektora linearno nezavisni ako i
samo su nekolinearni, a posto postoje nekolinearni vektori to znaci da postoji
i skup od dva linearno nezavisna vektora.
Posmatrajmo sada skup {~a, ~b, ~c}. Ako bi skup {~a, ~b} bio linearno zavisan
tada bi i dati skup bio linearno zavisan, pa mozemo pretpostaviti da su
vektori {~a, ~b} nekolinearni. Ako je skup {~a, ~b, ~c} linearno zavisan, to znaci
da postoje skalari , , , koji nisu svi jednaki nuli, takvi da vrijedi
~a + ~b + ~c = 0.
~a ~b.
Kako je vektor ~c jednak linearnoj kombinaciji preostala dva vektora, a svaka

takva linearna kombinacija lezi u ravni vektora ~a i ~b, zakljucujemo da vektor
~c pripada ravni vektora ~a i ~b.
Tada je 6= 0, pa iz posljednje jednakosti dobijamo ~c =
Definicija 4.6 Za vektore koji, dovedeni u zajednicki pocetak, leze u jednoj ravni kazemo da su komplanarni. U protivnom kazemo da su vektori
nekomplanarni.
Iz prethodnog slijedi da su tri linearno zavisna vektora komplanarni. Obrnuto, neka su vektori ~a, ~b i ~c komplanarni, pri cemu su ~a i ~b nekolinearni.
Ako kroz vrh vektora ~c konstruisemo prave paralelne vektorima ~a i ~b
dobicemo paralelogram, cija je dijagonala vektor ~c (slika 4.2), a cije su stranice vektori koji su kolinearni vektorima ~a, odnosno ~b, pa zbog toga vrijedi
~c = ~a + ~b, sto u stvari znaci da su vektori ~a, ~b, ~c linearno zavisni.
slika9.eps
Slika 4.2.
Time je dokazana sljedeca teorema.
Teorema 4.5 Skup od tri vektora je linearno zavisan ako i samo ako su ti
vektori komplanarni. 2
Pored ovoga, dokazano je da ako su zadana dva nekolinearna vektora,
tada je svaki treci vektor koji lezi u ravni datih vektora jednak nekoj linearnoj kombinaciji dva data vektora.
Mogucnost predstavljanja svih vektora jedne ravni kao linearne kombinacije dva nekolinearna vektora je vec koristena u prethodnim primjerima.
Tu vrijedi jos nesto sto u ovom trenutku necemo dokazivati, a to je da
se svaki vektor iz ravni dva nekolinearna vektora moze dobiti kao njihova
linearna kombinacija na jedan jedini nacin. Taj dokaz je isti kao dokaz za
linearne kombinacije tri nekomplanarna vektora, koji cemo izvesti kasnije.
Ako je O fiksirana tacka, a M proizvoljna tacka u prostoru, tada je time
potpuno odreden vektor OM , koji cemo oznacavati sa

r
r, ako
M ili samo ~
nema zabune na koju se tacku odnosi. Taj cemo vektor nazivati vektorom
polo
zaja ta
cke M. Vidimo da vektor polozaja tacke zavisi, ne samo od
same tacke, nego i od fiksirane tacke O, koja se zove koordinatni pocetak.
Iz toga proizilazi da su vektori polozaja tacaka primjeri vektora koji su
vezani za tacku.
83
Za zadane tacke A i B vektor AB se izrazava preko vektora polozaja

tacaka A i B ociglednom jednakoscu:

AB = OB OA.
Definicija 4.7 Duz (ili bilo koji pozitivan broj) podijeljena je zlatnim presjekom ako se veci dio odnosi prema manjem isto kao sto se citava duz odnosi
prema vecem dijelu.
Primjer 4.5 Zadane su tacke A i B u prostoru. Na duzi koja spaja te tacke
odrediti tacku C koja duz AB dijeli u datom odnosu m : n. Pomocu toga
odrediti zlatni presjek duzi AB.
Rjesenje. Izaberimo bilo gdje u prostoru koordinatni pocetak O i odredimo
vektor polozaja trazene tacke C, preko vektora polozaja tacaka A i B. Vek
tori AB i AC su kolinearni pa vrijedi AB = AC, gdje je > 1, jer se tacka

C nalazi izmedu tacaka A i B. Odavde slijedi: OB OA = (OC OA),
iz cega dobijamo
1 1
OC = (1 ) OA + OB.
Sa druge strane, po uslovu zadatka, vrijedi

|AC| : |CB| = m : n.
Zbog toga sto tacka C lezi izmedu tacaka A, i B vrijedi
|AB| = |AC| + |CB|,
|
odakle dijeljenjem sa |AC| dobijamo: |AB
= 1 +
|AC |
m+n
n . Na osnovu toga, na kraju, dobijamo:
n
m,
iz cega slijedi =
n
m
OA +
OB.
m+n
m+n
|AB|
|AC|
m
Taj uslov, u slucaju zlatnog presjeka, glasi = = , pa kako
n
|AC|
|CB|
n
|AB|
slijedi m2 m n n2 = 0, iz cega
od ranije znamo da je = 1 +
m
|
AC|
1+ 5
m
dobijamo: n =
. Prema tome zlatni presjek odreden je odnosom
2
(1 + 5) : 2.
OC =
Posto postoje tri nekomplanarna vektora to, u skladu sa prethodnim,
znaci da postoji skup od tri linearno nezavisna vektora.
~ Ako su prva
Posmatrajmo, na kraju, skup od cetiri vektora {~a, ~b, ~c, d}.
tri od njih linearno zavisni, tada je citav skup linearno zavisan, pa mozemo
pretpostaviti da su vektori ~a, ~b, i ~c linearno nezavisni, tj. nekomplanarni.
Dovedimo sva cetiri vektora u zajednicki pocetak i postupimo na sljedeci
~ a sa ravan odredenu
nacin. Oznacimo sa ravan odredenu vektorima ~c i d,
~
vektorima ~a i b. Te se dvije ravni sijeku po jednoj pravoj (jer obje prolaze
kroz zajednicki pocetak vektora). Neka je ~e 6= 0 bilo koji vektor kolinearan
sa tom pravom. Kako su ~c i ~e dva nekolinearna vektora iz ravni , u kojoj
~ prema prethodnoj teoremi, postoje skalari i , takvi da
lezi i vektor d,
vrijedi d~ = ~c + ~e.
slika10.eps
Sa druge strane, kako vektor ~e lezi u ravni vektora ~a i ~b postoje skalari

1 i 1 , takvi da vrijedi: ~e = 1 ~a + 1 ~b.
Uvrstavanjem ove jednakosti u prethodnu dobijamo d~ = ~c + (1
~a + 1 ~b). tj. vrijedi
d~ = ~a + ~b + ~c,
gdje je = 1 i = 1 .
~
Posljednja jednakost pokazuje dvije stvari. Prvo, d
~a ~b ~c = 0
~ koja je jednaka nuli,
je netrivijalna linearna kombinacija skupa {~a, ~b, ~c, d},
sto pokazuje da je taj skup linearno zavisan.
Drugo, svaki se vektor d~ u prostoru moze dobiti kao linearna kombinacija
tri nekomplanarna vektora (~a, ~b, ~c). Vrijedi, dakle
Teorema 4.6
visan.
1 Svaki skup od cetiri vektora u prostoru je linearno za-
85
2 Ako su ~a, ~b, ~c tri nekomplanarna, a d~ bilo koji vektor u prostoru, tada
postoje jedinstveni skalari , , takvi da vrijedi
(4.1)
d~ = ~a + ~b + ~c.
Dokaz. Sve je u teoremi vec dokazano, osim cinjenice da su skalari ,

i jedinstveni. Ako su 1 , 1 i 1 bilo koji skalari, za koje vrijedi d~ =
1 ~a + 1 ~b + 1 ~c, tada je 1 ~a + 1 ~b + 1 ~c = ~a + ~b + ~c, tj.
(1 )~a+(1 )~b+(1 )~c = 0, iz cega slijedi = 1 , = 1 , = 1 ,
cime je jedinstvenost skalara , i dokazana. 2
Kako je svaki skup od cetiri vektora linearno zavisan, to je onda linearno
zavisan i svaki skup sa vise od cetiri vektora, cime je pitanje o linearno
zavisnim i linearno nezavisnim vektorima rijeseno.
Za tri nekomplanarna vektora ~a, ~b, ~c, koji su dovedeni u zajednicki
pocetak, kaze se da cine trijedar . Trijedar se naziva desnim ili trijedrom
desne orijentacije ako su vektori ~a, ~b i ~c uredeni kao prsti na desnoj ruci,
tj. ~a ima smjer palca, ~b smjer kaziprsta, a ~c smjer srednjeg prsta na desnoj
ruci. Analogno se definise lijevi trijedar.
Definicija 4.8 Za svaku trojku nekomplanarnih vektora kazemo da cini bazu prostora vektora.
Skalari , , iz jednakosti (4.1) nazivaju se komponentama ili koordinatama vektora d~ u odnosu na bazu {~a, ~b, ~c}.
Pitanje linearne zavisnosti tri vektora svodi se na rjesavanje homogenog
sistema linearnih jednacina, dok se problem odredivanja komponenti vektora, u odnosu na zadanu bazu, svodi na rjesavanje nehomogenog sistema
linearnih jednacina.
~ ~n, p~ i ~x zadani su u odnosu na bazu {~a, ~b, ~c} i to:
Primjer 4.6 Vektori m,
~
m
~ = ~a + b + ~c, ~n = ~a + ~b + 2 ~c, p~ = ~a + 2 ~b + 3 ~c i ~x = 6 ~a + 9 ~b + 14 ~c.
Pokazati da vektori {m,
~ ~n, p~} takode obrazuju bazu. Odrediti komponente
vektora ~x u odnosu na tu bazu.
Rjesenje. Treba, u stvari, pokazati da su vektori m,
~ ~n, p~ linearno nezavisni.
Posmatrajmo jednakost
m
~ + ~n + p~ = 0.
Da bismo pokazali da su vektori m,
~ ~n, p~ linearno nezavisni, treba dokazati
da vrijedi = = = 0.
Izrazavajuci vektore m,
~ ~n, p~ preko vektora date baze ~a, ~b, ~c dobijamo
( + + )~a + ( + + 2)~b + ( + 2 + 3)~c = 0.
Kako su vektori ~a, ~b, ~c linearno nezavisni, slijedi
= 0
+2 = 0 .
+2 +3 = 0
Determinanta D = 1 dobijenog homogenog sistema razlicita je od nule,
pa taj sistem ima samo trivijalana rjesenja, tj. vrijedi = = = 0, sto
znaci da su vektori m,
~ ~n, p~, takode, linearno nezavisni. Kako ti vektori
cine bazu, na osnovu prethodne teoreme postoje skalari 1 , 1 , 1 , takvi da
vrijedi: ~x = 1 m
~ + 1 ~n + 1 p~.
Izrazavajuci vektore m,
~ ~n, p~ i ~x, preko vektora ~a, ~b, ~c dobijamo:
6 ~a + 9 ~b + 14 ~c = (1 + 1 + 1 )~a + (1 + 1 + 21 )~b + (1 + 21 + 31 )~c.
Koristeci jedinstvenost razlaganja po vektorima baze, odavde dobijamo
sljedeci nehomogeni sistem linearnih jednacina.
1
+1
+1
+1
+21 =
6
9 .
1 +21 +31 = 14
Rjesenje ovog sistema su 1 = 1 , 1 = 2 , 1 = 3, pa prema tome vrijedi:
~x = m
~ + 2 ~n + 3 p~.
4.3
Projekcija vektora na osu. Dekartov pravougli

koordinatni sistem
Do sada smo vidjeli da se jednostavnim algebarskim operacijama (sabiranjem i mnozenjem skalarom), pomocu tri nekomplanarna vektora, mogu linearnim kombinacijama tih vektora dobiti svi ostali vektori. To je, medutim,
nedovoljno da se prikazu neki ,,metricki odnosi medu vektorima. Tako, na
primjer, ako su nam dva vektora izrazeni kao linearna kombinacija vektora
neke baze, iz tog se zapisa ne vidi koliki je, recimo, intenzitet tih vektora ili
koliki je ugao, koji zaklapaju ti vektori. Za rjesavanje tih problema vazan
Projekcija vektora na osu. . .
87
je pojam projekcije vektora na osu koji cemo sada uvesti. Podsjetimo

se da je ortogonalana projekcija tacke na pravu presjecna tacka te prave i
normale na nju, koja je povucena iz date tacke.
Definicija 4.9 Kada dva vektora ~a i ~b dovedemo u zajednicki pocetak, manji od dva ugla koje ti vektori zahvataju naziva se uglom izmedu vektora ~a i
~b i oznacava sa ^(~a, ~b).
Prema toj definiciji vidimo da za svaka dva vektora ~a i ~b vrijedi 0 ^(~a, ~b)
, pri cemu je taj ugao nula, ako su vektori istog pravca i smjera, a ako
su istog pravca i suprotnih smjerova.
Ako je ^(~a, ~b) = 2 , onda kazemo da su ta dva vektora medusobno normalni ili ortogonalni.
Osom cemo nazivati orjentisanu pravu, tj. pravu na kojoj je izabran
jedan od dva moguca smjera, koji cemo najcesce birati izborom jednog od
dva moguca jedinicna vektora, koji su paraleleni toj pravoj.
Definicija 4.10 Neka je zadan vektor ~a i osa p odredena vektorom ~u. Tada
cemo projekcijom vektora ~a na osu p nazivati rastojanje izmedu ortogonalnih
projekcija krajnjih tacaka vektora ~a na osu p i to sa znakom plus, ako je ugao
izmedu vektora ~a i ~u ostar, a znakom minus, ako je taj ugao tup.
Pod projekcijom cemo uvijek podrazumijevati ortogonalnu projekciju i
oznacavacemo je sa pr~u~a.
Jasno je da vrijedi
pr~u~a = |~a| cos ^(~a, ~b).
Iz ove formule vidimo da pr~a~b moze da bude nula i kad nijedan od vektora
~
~a i b nije jednak nuli.
slika11.eps
Uslov pr~a~b = 0 samo znaci da su vektori ~a i ~b medusobom normalni.

Projekcija ima sljedece dvije osobine
Teorema 4.7
1 pr~u (~a + ~b) = pr~u~a + pr~u~b,
2 pr~u (~a) = pr~u~a, za svaki skalar .
Dokaz. 1 Pretpostavimo da vektori ~a i ~b grade ostre uglove sa vektorom
~u, te da je ~a = OA, ~b = AB (slika 4.3).

Tada vrijedi
pr~u (~a + ~b) = ON = OM + M N =
= pr~u~a + pr~u~b.
Analogno bi tekao dokaz u slucaju da vektori ~a, ~b grade sa vektorom ~u tupe
uglove (slika 4.4).
slika12(2).eps
Slika 4.3.
Pretpostavimo da vektor ~a sa ~u gradi ostar, a ~b tup ugao. U ovom slucaju
vrijedi
pr~u (~a + ~b) = ON = OM M N =
= pr~u~a + pr~u~b.
sl4(12).eps
Slika 4.4.
89
Analogno se postupa u slucaju da ~a gradi sa ~u tup, a ~b ostar ugao.

2 Pretpostavimo da je > 0. Vrijedi
pr~u ( ~a) = | ~a| cos ^(~u, ~a) = |~a| cos ^(~u, ~a) = pr~u~a.
U slucaju < 0 vrijedi
pr~u ( ~a) = | ~a| cos ^(~u, ~a) = |~a| cos( ^(~u, ~a)) = pr~u~a. 2
Primjer 4.7 U trouglu ABC vrijedi |AB| = 2 , |AC| = 3 i

cos ^(AB, AC) = 3 . Izracunati povrsinu tog trougla.
Rjesenje. Neka je D podnozje visine povucene iz vrha C. Tada je |AD| =

pr AC = |AC| cos ^(AB, AC) = 3 12 = 32 . Duzina visine h povucene iz
AB
q
q
vrha C trougla jednaka je: h = |AC|2 |AD|2 = 9 49 = 32 3 . Duzina

q

c stranice AB jednaka je c = |CB CA|2 = 7, pa je P = 3 421 .
Primjer 4.8 Tri vektora ~a, ~b i ~c imaju jednake intenzitete i vrijedi ~a+~b+~c =
0. Odrediti ugao izmedu tih vektora.
Rjesenje. Jasno je da, po uslovu, ova tri vektora cine trougao, pa kako su
njihovi intenziteti jednaki, taj trougao mora biti istostrani, sto znaci da ti
vektori zaklapju ugao 2
3 (zbog smjerova tih vektora).
Isti rezultat mozemo dobiti i racunanjem sa projekcijama. Oznacimo sa
m zajednicki intenzitet tih vektora, a sa = ^(~a, ~b), = ^(~b, ~c) i =
^(~c, ~a). Tada vrijedi
0 = pr~a (~a + ~b + ~c) = pr~a~a + pr~a~b + pr~a~c = m + m cos + m cos ,
0 = pr~b (~a + ~b + ~c) = pr~b~a + pr~b~b + pr~b~c = m cos + m + m cos ,
0 = pr~c (~a + ~b + ~c) = pr~c~a + pr~c~b + pr~c~c = m cos + m cos + m.
Prema tome dobili smo sljedeci sistem
cos + cos = 1
cos + cos = 1
cos + cos = 1.
Ocigledno su rjesenja ovog sistema cos = cos = cos = 12 , odakle
dobijamo = = = 2
3 .
Komponente nekog vektora u odnosu na bazu, datu sa tri medusobno
normalana jedinicna vektora, jednake su projekcijama tog vektora na vektore
baze. Upravo cemo i izabrati jednu takvu bazu i sve vektore izrazavati
linearnim kombinacijama vektora te baze.
Uzmimo u prostoru proizvoljnu tacku O i posmatrajmo desni trijedar,
koji cine tri jedinicna medusobno normalna vektora ~i, ~j i ~k , ciji je O zajednicki pocetak. Osu vektora ~i nazivamo x-osom ili apscisom, osu vektora
~j y-osom ili ordinatom, a osu vektora ~k z-osom ili aplikatom. Time smo u
prostoru uveli Dekartov pravougli koordinatni sistem. U trenutku kada
u prostor uvedemo koordinatni sistem, prelazimo na podrucje tzv. analiti
cke geometrije. Koordinatni sistem nam omogucuje da polozaj svake
tacke u prostoru odredimo pomocu tri koordinate. Ako je M tacka u pros
toru, a OM vektor polozaja te tacke, tada su, prema posljednjem primjeru,
komponente tog vektora u odnosu na vektore ~i, ~j i ~k jednake projekcijama
vektora na koordinatne ose, a te su projekcije upravo x, y i z. Prema tome
vrijedi:
OM = x ~i + y ~j + z ~k,
sto cemo jos pisati u obliku
OM = (x, y, z).
U tom slucaju kazemo da trojka (x, y, z) predstavlja koordinate tacke M , u
pravouglom Dekartovom sistemu, i pisemo M (x, y, z).
Vidimo, dakle, da se oznaka (x, y, z) koristi dvojako, nekad da oznaci
koordinate tacke u prostoru, a nekad da oznaci vektor polozaja te tacke.
Posto je, iz konteksta, uvijek jasno o cemu se radi, ova dvojnost u koristenju oznake ne moze dovesti do zabune, a sa druge strane, pojednostavljuje
oznake i terminologiju.
U odnosu na ovako izabranu bazu komponente vektora ~a cemo oznacavati
respekivno sa ax , ay , az , pa cemo pisati
~a = ax ~i + ay ~j + az ~k = (ax , ay , az ).
Pri tome su ax , ay i az projekcije vektora ~a na koordinatne ose.
Odavde neposredno slijedi da se intenzitet vektora ~a preko njegovih komponenti izrazava na sljedeci nacin.
q
|~a| =
a2x + a2y + a2z .
Algebarske operacije sa vektorima (sabiranje i mnozenje skalarom) mogu

se obavljati racunajuci sa komponentama. Vrijedi
91
slika14.eps
Teorema 4.8 Ako su ~a = ax ~i + ay ~j + az ~k i ~b = bx ~i + by ~j + bz ~k

vektori, a skalar, tada je:
1 ~a = ax ~i + ay ~j + az ~k = (ax , ay , az ),
2 ~a +~b = (ax +bx )~i+(ay +by )~j +(az +bz ) ~k = (ax +bx , ay +by , az +bz ).
3 vektori ~a i ~b su kolinearni ako i samo ako su im komponente proporcionalne, tj. ako i samo ako je
ay
az
ax
=
= .
bx
by
bz
4 Ako su M (x1 , y1 , z1 ) i N (x2 , y2 , z2 ) proizvoljne tacke u prostoru, tada
je M N = (x2 x1 ) ~i + (y2 y1 ) ~j + (z2 z1 ) ~k = (x2 x1 , y2

y1 , z2 z1 ). 2
Napomenimo da se ovakav racun preko komponenti moze izvoditi samo
u izabranom koordinatnom sistemu i da ne vrijedi ako su vektori prikazani
kao linearne kombinacije vektora neke druge baze, koja se ne sastoji od
jedinicnih, medusobno normalnih vektora.
Oznacimo = ^(~a,~i), = ^(~a, ~j), = ^(~a, ~k), tada se cos , cos , i
cos nazivamo kosinusima smjera vektora ~a. Na osnovu osobina projekcija vrijedi
ax = pr~a~i = |~a| cos , ay = pr~a~j = |~a| cos , az = pr~a~k = |~a| cos .
Kvadrirajuci ove jednakosti i sabirajuci lijeve i desne strane dolazimo do
relacije koju zadovoljavaju kosinusi smjera svakog vektora:
cos2 + cos2 + cos2 = 1.
Primjer 4.9 Zadan je trougao ABCu prostoru. Izraziti koordinate tezista
tog trougla preko koordinata njegovih vrhova.
Rjesenje. Neka su r
zaja tacaka A, B, C, r
A , rB i rC vektori polo
T vektor
polozaja tezista i rD vektor polozaja sredine D stranice AB. Koristeci se

osobinom tezista dobijamo:

1
1
2
1

r
T = OD + DT = rD + 3 DC = rD + 3 (rC rD ) = 3 rC + 3 rD =
1
1
1
2
1
3 rC + 3 ( 2 rA + 2 rB ) = 3 (rA + rB + rC ).
slika15.eps
Prema tome, za koordinate tezista vrijedi:

xT =
4.4
xA + xB + xC
yA + yB + yC
zA + zB + zC
, yT =
, zT =
.
3
3
3
Skalarni proizvod vektora
Vidjeli smo kako se neki metricki odnosi mogu izraziti pomocu projekcije
vektora. Projekcije vektora na koordinatne ose se lako racunaju (to su u
stvari komponente vektora u odnosu na vektore ~i, ~j i ~k), dok jos uvijek
nemamo formulu pomocu koje bismo mogli odrediti projekciju vektora na
proizvoljan vektor. Najjednostavniji nacin da se ti odnosi u potpunosti
izraze je pomocu skalarnog proizvoda, koji cemo sada definisati.
Definicija 4.11 Skalarni proizvod ~a ~b, vektora ~a i ~b, je
~a ~b = |~a| |~b| cos ^(~a, ~b).
Izrazavajuci skalarni proizvod preko projekcija dobijamo
~a ~b = |~a| pr~a~b = |~b| pr~b~a.
Odmah se vidi da je, pod uslovom ~a 6= 0 , ~b 6= 0, ~a ~b = 0 ako i samo ako je
cos ^(~a, ~b) = 0. To znaci da je ~a ~b = 0 ako i samo ako je ~a~b.
Neke od osobina skalarnog proizvoda bice navedene u sljedecoj teoremi.
93
Teorema 4.9
1 |~a ~b| |~a| |~b|, pri cemu znak jednakosti vrijedi u
slucaju kad su vektori ~a i ~b kolinearni (primjetimo da na lijevoj strani
ove nejednakosti | | oznacava apsolutnu vrijednost realnog broja, a na
desnoj intenzitete vektora),
2 ~a ~a = |~a|2 ,
3 ~a ~b = ~b ~a,
4 (~a ~b) = ( ~a) ~b = ~a ( ~b), za svaki skalar ,
5 ~a (~b + ~c) = ~a ~b + ~a ~c.
Dokaz. 1 |~a ~a| = |~a| |~b| | cos ^(~a, ~b)| |~a| |~b|, pri cemu vrijedi znak = u
slucaju kada je |~a| = 0 ili |~b| = 0 ili |^(~a, ~b)| = 0, tj. kada su vektori ~a i ~b
kolinearni.
2 Dokaz slijedi neposredno iz definicije skalarnog proizvoda.
3 Dokaz, isto tako, slijedi neposredno iz definicije skalarnog proizvoda.
4 Koristicemo teoremu 4.7, o osobinama projekcija.
( ~a) ~b = |~b| pr~b ( ~a) = |~b| pr~b~a = (~a ~b).
5 I ovdje cemo se koristiti odgovarajucim rezultatom za projekcije.
~a(~b + ~c) = |~a| pr~a (~b + ~c) = |~a| pr~a~b + |~a| pr~a~c = ~a ~b + ~a ~c. 2
Ove osobine pokazuju, prije svega, da skalarno mnozenje vektora ima neke
,,prirodne osobine, koje ima i obicno mnozenje brojeva. Tako se, na primjer,
izrazi u dvije zagrade mnoze tako da se, kao i kod obicnog mnozenja, svaki
sabirak u jednoj zagradi mnozi sa svakim sabirkom iz druge zagrade.
Primjer 4.10 Ako je |~a| = 2 , |~b| = 3, ^(~a, ~b) =
izraza (3 ~a + ~b) (2 ~a 3 ~b).
izracunati vrijednost
Rjesenje. Mnozeci svaki sabirak sa svakim dobijamo (3 ~a +~b) (2 ~a 3 ~b) =

6 |~a|2 7 (~a ~b) 3 |~a|2 = 24 7 2 3 21 27 = 24.
Primjer 4.11 Neka su A, B, C i D cetiri proizvoljne tacke u prostoru.
Pokazati da vrijedi

AB CD + AC DB + AD BC = 0.
Pomocu toga pokazati da se visine trougla sijeku u jednoj tacki (ortocentar
trougla).
Rjesenje. Ako izrazimo sve vektore na lijevoj strani jednakosti preko vektora

AB, AC i AD dobicemo AB(ADAC)+AC(ABAD)+AD(ACAB) =

AB AD AB AC + AC AB AC AD + AD AC AD AB = 0.
Neka je sada zadan trougao ABC i neka je D tacka u kojoj se sijeku visine

povucene iz vrhova A i B. To znaci da vrijedi AD BC = 0, AC DB = 0,

pa na osnovu dokazane jednakosti slijedi AB CD = 0, a to znaci da duz
CD lezi na visini trougla povucenoj iz vrha C, pa dakle, ta visina prolazi
kroz tacku D, sto je i trebalo dokazati.
Primjer 4.12 Zadani su vektori ~a i ~b. Napisati vektor ~b kao linearnu kombinaciju jednog vektora koji je kolinearan sa ~a i drugog, koji je normalan na
~a.
Rjesenje. Vrijedi ~b = a~1 + ~x, pri cemu je vektor

a1 kolinearan, a vektor ~x
normalan na vektor ~a. Kako je a1 kolinearan sa vektorom ~a, postoji skalar
k, takav da je
a1 = k ~a i pored toga vrijedi ~x ~a = 0. Mnozeci jednakost
~b = a~1 + ~x skalarno sa ~a imamo ~a ~b = a~1 ~a = k (~a ~a) = k |~a|2 ,
sl4(15).eps
~a ~b
, pa na osnovu toga slijedi
|~a|2
~
~
~b = ~a b ~a + ~x, za ~x = ~b ~a b ~a,
|~a|2
|~a|2
odakle dobijamo k =
(4.2)
pri cemu je prvi sabirak komponenta vektora ~a, koja je paralelna vektoru ~a,
a drugi komponenta normalna na vektor ~a.
Ako su ~a i ~b vektori stranica trougla, tada je vektor ~x iz prethodne
jednakosti, u stvari, vektor visine povucene iz vrha vektora ~b.
Formula u kojoj se ugao izmedu dva vektora izrazava preko skalarnog
proizvoda glasi
~a ~b
cos ^(~a, ~b) =
.
|~a| |~b|
Primjer 4.13 Dokazati kosinusnu teoremu za trougao.
95
Rjesenje. Neka su A, B, C vrhovi, a, b, c duzine stranica, a ugao izmedu

staranica b i c datog trougla. Kako je a = |BC| = |AC AB|, kvadriranjem

dobijamo a2 = (AC AB)2 = |AC|2 2 AB AC + |AB|2 , odakle slijedi

kosinusna teorema
a2 = b2 + c2 2 b c cos .
Primjer 4.14 Zadana su tri nekomplanarna vektora ~a, ~b, ~c. Odrediti bazu
koja se sastoji od tri medusobno normalana vektora ~u, ~v , w,
~ takva da je ~u
~
kolinearan sa ~a, a ~v komplanaran sa vektorima ~a, b.
Rjesenje. Jasno je da mozemo uzeti ~u = ~a. Za vektor ~v mozemo uzeti
normalnu komponentu vektora ~b u odnosu na vektor ~a. Prema relaciji (4.2),
~a ~b
ta normalna komponenta je ~v = ~b
~a. Za vektor w
~ mozemo uzeti
|~a|2
normalnu komponentu vektora ~c u odnosu na ravan vektora ~a, ~b. U tom
slucaju imamo w
~ = m ~u + n ~v + ~c, pri cemu cemo skalare m i n odrediti
tako da vektor w
~ bude normalan i na vektor ~u i na vektor ~v . Mnozeci
prethodnu jednakost prvo sa ~u, pa zatim sa ~v za trazene skalare dobijamo:
m = |~~uu~|c2 , n = |~~vv~|c2 . Na kraju imamo
~u = ~a,
~u ~b
~v = 2 ~u + ~b,
|~u|
~u ~c
~v ~c
w
~ = 2 ~u 2 ~v + ~c.
|~u|
|~v |
(4.3)
Postupak iz ovog primjera naziva se Gram-Smitov

postupak ortogonalizacije . Iz njega se specijalno vidi kako se za dva zadana vektora moze
naci vektor, koji je normalan na oba ta vektora.
Za skalarne proizvode koordinatnih vektora vrijedi
1 ~i ~j = ~j ~k = ~k ~i = 0,
.
2 ~i ~i = ~j ~j = ~k ~k = 1
Kombinujuci ove jednakosti i poznate osobine skalarnog proizvoda imamo
Teorema 4.10 Neka su ~a = ax ~i + ay ~j + az ~k , ~b = bx ~i + by ~j + bz ~k
dati vektori. Tada vrijedi:
1
2
3
~a ~b = ax bx + ay by + az bz ,
ax bx + ay by + az bz
q
,
cos ^(~a, ~b) = q
a2x + a2y + a2z b2x + b2y + b2z
~a~b ax bx + ay by + az bz = 0. 2
Primjer 4.15 Tacke A(2, 0, 0), B(0, 3, 0), C(0, 0, 6), D(2, 3, 8) su tjemena
tetraedra. Odrediti vektor visine povucene iz vrha D i zapreminu tetraedra.
Rjesenje. Posto je tetraedar, u stvari, trostrana piramida, to je njegova
zapremina jednaka V = 31 B H, pri cemu je B povrsina trougla ABC, a H
visina spustena iz vrha D. Oznacimo sa
~a = AB = 2 ~i + 3 ~j,
~b =
AC = 2 ~i + 6 ~k,
~c = AD = 3 ~j + 8 ~k.
Treba izracunati vektore ~v , w
~ iz relacije (4.3), jer je prvi od tih vektora
vektor visine trougla ABC povucene iz tacke B, dok je drugi vektor visine
12
tetraedra povucene iz vrha D. Imamo: ~v = ( 18
~ = (3, 2, 1), pa
13 ,
13 , 6), w
1
~ = 14, dok je H = |w|
~ = 14.
vrijedi V = 6 |~a| |~v | |w|
4.5
Vektorski proizvod dva vektora
U fizici cesto treba odrediti neku silu, koja djeluje normalno na ravan vektora
druge dvije sile. Problem je znaci odrediti vektor, koji je normalan na dva
data vektora ~a, ~b. Taj problem se moze rijesiti Gram-Smitovim

postupkom
ortogonalizacije. Treba, u skladu sa tim postupkom, prvo odrediti vektor ~c
koji ne lezi u ravni vektora ~a i ~b. Poslije odredivanja vektora ~c, jos treba
odrediti vektor w
~ koristeci Gram-Smitov
postupak, sto zahtijeva jos malo
racuna.
Rijesicemo sada taj problem jednostavnije.
Zahtjev koji smo na trazeni vektor postavili tice se samo pravca tog
vektora (on treba da bude normalan na ravan vektora ~a i ~b). Slobodni smo,
dakle, za taj vektor izabrati po volji njegov intenzitet i smjer. Neka njegov
intenzitet bude jednak povrsini paralelograma konstruisanog nad vektorima
~a i ~b, a smjer tog vektora ~c izaberemo tako da trijedar ~a, ~b, ~c bude desne
orijentacije.
Definicija 4.12 Vektor ~a ~b nazivamo vektorskim proizvodom vektora
~a 6= ~0 sa vektorom ~b 6= ~0, ako je on odreden na sljedeci nacin:
1 Intenzitet |~a ~b| jednak je povrsini paralelograma konstruisanog nad
vektorima ~a i ~b.
2 Pravac vektora ~a ~b je normalan na ravan vektora ~a i ~b.
3 Smjer vektora ~a ~b je takav da je trijedar ~a, ~b, ~a ~b desne orijentacije.
97
U slucaju ~a = 0 ili ~b = 0 stavicemo ~a ~b = ~0.

Ako je = ^(~a, ~b), tada je |~b| sin visina paralelograma, pa otuda dobijamo
formulu
|~a ~b| = |~a| |~b| sin ^(~a, ~b).
Koristeci osnovni trigonometrijski identitet, iz gornje relacije dobijamo
jednostavnu vezu izmedu intenziteta vektora ~a ~b i skalarnog proizvoda
vektora ~a i ~b. Ta veza glasi
|~a ~b|2 = |~a|2 |~b|2 (~a ~b)2 .
~a ~b = ~0 je potreban i dovoljan uslov da vektori ~a i ~b budu kolinearni.
vpr.eps
Osnovne osobine vektorskog proizvoda bice navedene u sljedecoj teoremi.

Teorema 4.11 Neka su ~a, ~b i ~c vektori, a skalar. Tada vrijedi
1 ~a ~b = (~b ~a),
2 (~a ~b) = ( ~a) ~b = ~a ( ~b),
3 (~a + ~b) ~c = ~a ~c + ~b ~c.
Dokaz. 1 Dokaz slijedi iz cinjenice da su trijedri {~a, ~b, ~a ~b} i {~a, ~b, ~b ~a}
suprotne orijentacije.
2 Jasno je da su svi vektori istih pravaca i smjerova. Ostaje da se dokaze
jednakost intenziteta. Dokazimo je za prva dva vektora. Imamo
|(~a)~b|2 = 2 |~a|2 |~b|2 2 (~a ~b)2 = 2 |~a|2 |~b|2 (~a ~b)2 = |(~a ~b)|2 .
3 Neka zu dati vektori ~a i ~c i neka je ravan normalna na vektor ~c,
tada je
~a ~c = a~0 ~c,
pri cemu je a~0 vektor ortogonalne projekcije vektora ~a na ravan (slika
4.17). Pretpostavimo sada da su vektori a~0 i ~c medusobno normalni te da je
|~c| = 1.
slika19.eps
Tada se vektor a~0 ~c dobija rotacijom vektora a~0 oko vektora ~c za ugao
suprotno kretanju kazaljke na satu (slika 4.5).
Prema tome, za dokaz jednakosti (~a + ~b) ~c = ~a ~c + ~b ~c, dovoljno je
dokazati jednakost (a~0 + b~0 ) ~c = a~0 ~c + b~0 ~c, pri cemu su a~0 , b~0 vektori
projekcije vektora ~a i ~b na ravan normalnu vektoru ~c.
Pretpostavimo da vrijedi |~c| = 1.
2,
slika20.eps
Rotirajuci paralelogram odreden vektorima a~0 i b~0 za ugao 2 , suprotno

kretanju kazaljke na satu, taj paralelogram prelazi u paralelogram ciji su
vektori strana a~0 ~c i b~0 ~c, dok je vektor dijagonale (a~0 + b~0 ) ~c, pa tvrdnja
u ovom slucaju vrijedi. Ako |~c| 6= 0, tada iz prethodnog imamo
~c
~c
~c
0
0
0
0
0
0
~
~
~
~
~
~
(a + b ) ~c = |~c| (a + b )
= |~c| (a ) + (b ) ) =
|~c|
|~c|
|~c|
= a~0 ~c + b~0 ~c. 2
Primjer 4.16 Neka su ~u, ~v , w
~ jedinicni vektori, koji obrazuju uglove
^(~u, ~v ) = 4 , ^(~v , w)
~ = 2 , ^(w,
~ ~u) = 2
a = ~u ~v + w
~ , ~b = ~u + ~v ,
3 . Ako je ~
izracunati povrsinu paralelograma konstruisanog nad vektorima ~a i ~b.
Rjesenje. Po definiciji je trazena povrsina jednaka P = |~a ~b|. Da bismo je
izracunali iskoristicemo vezu izmedu intenziteta |~a ~b| i skalarnog proizvoda
~a ~b. Imamo
P 2 = |~a ~b|2 = |~a|2 |~b|2 (~a ~b)2 .
99
Dalje imamo |~a|2 = (~u ~v +

w)(~
~ u ~v + w)
~ = |~u|2 + |~v |2 + |w|
~ 2 2 (~u ~v ) +
2 (~u w)
~ 2 (~v w)
~ = 2 2.
Slicnoje |~b|2 = 2 + 2, i ~a ~b = (~u ~v + w)
~ (~u ~v ). Uvrstavanjem dobijamo
7
P =
.
2
Primjer 4.17 Izvesti sinusnu teoremu za trougao.

Rjesenje. Neka je dat trougao ABC, tada je AB + BC + CA = 0. Mnozeci
ovu jednakost vektorski sa lijeve strane vektorom AB i imajuci u vidu da

vrijedi AB AB = ~0 dobijamo AB AC = BA BC.
Analogno mnozeci jednakost vektorom AC sa desne strane dobijamo AB

AC = CB CA.
Ako duzine stranica trougla oznacimo sa a, b, c a uglove sa , , , iz posljednje dvije jednakosti izjednacavanjem intenziteta dobijamo b c sin =
a c sin = a b sin , odakle slijedi sinusna teorema
sin
sin
sin
=
=
.
a
b
c
Za vektorske proizvode koordinatnih vektora ~i, ~j, ~k vrijedi
~i ~i = ~j ~j = ~k ~k = ~0,
1
~
2
i ~j = ~k, ~j ~k = ~i, ~k ~i = ~j,
3 ~j ~i = ~k, ~k ~j = ~i,~i ~k = ~j.
Koristeci ovo, kao i navedene osobine vektorskog proizvoda, dobijamo sljedeci rezultat, u kome se vektorski proizvod racuna preko komponenata
faktora.
Teorema 4.12 Neka su ~a = ax~i + ay~j + az~k i ~b = bx~i + by~j + bz~k zadani
vektori, tada je
~a ~b = (ay bz az by )~i + (az bx ax bz )~j + (ax by ay bx )~k.
Ova se jednakost simbolicki moze napisati na sljedeci nacin
~i ~j ~k
~a ~b = ax ay az .
bx by bz
Dokaz. Dokaz slijedi iz prethodnog i ranije dokazanih osobina vektorskog
proizvoda. 2

Primjer 4.18 Od jedinicnih vektora normalnih na vektorima ~a = 2~i
6~j ~k, ~b = ~i + 2~j, odrediti onaj koji sa vektorom ~c = 2~i ~j zaklapa ostar
~ tako da vektori
ugao. U smjeru tog jedinicnog vektora odrediti vektor d,
~
~
~a, b, d budu ivice paralelepipeda cija je zapremina jednaka 18.
Rjesenje. Trazeni jedinicni vektor ima pravac vektora ~a ~b, pa cemo odrediti
prvo taj vektor. Vrijedi
~k
~i
~j
~a ~b = 2 6 1 = 2~i ~j + 2~k.
1
2
0
Intenzitet ovog vektora jednak je 3. Prema tome, postoje dva kandidata za
trazeni jedinicni vektori i to ( 23~i 13~j + 23 ~k). Nama bi trebao onaj od ova
dva vektora, koji sa vektorom ~c zaklapa ostar ugao. Ako je ugao izmedu dva
vektora ostar, tada je kosinus ugla izmedu tih vektora pozitivan, pa je i njihov skalarni proizvod pozitivan. Izabracemo onaj od dva jedinicna vektora,
koji sa vektorom ~c ima pozitivan skalarni proizvod. Provjeravanjem vidimo
da je to vektor znakom +. Trazeni vektor d~ ce imati isti pravac i smjer kao i
ort 23~i 13~j + 23 ~k. Treba mu jos samo odrediti intenzitet. Kako je zapremina
paralelepipeda konstruisanog nad vektorima ~a, ~b, d~ jednaka 18, a osnova ima
povrsinu |~a ~b| = 3, visina mora imati duzinu 6, te je d~ = 6( 32~i 31~j + 23 ~k) =
4~i 2~j + 4~k.
Primjer 4.19 Dati su vrhovi tetraedra A(0, 2, 5), B(6, 6, 0), C(3, 3, 6) i
D(2, 1, 3). Izracunati zapreminu tetraedra i duzinu njegove visine povucene
iz vrha C.
Rjesenje. Izracunajmo prvo povrsinu baze ABD. Imamo
AB = (6, 8, 5), AD = (2, 1, 2).
~k
~i ~j

Vrijedi ~x = AB AD = 6 86 5 = (11, 2, 10).
2 1 2
Odavde slijedi da je povrsina baze ABD jednaka 15
zina visine povucene
2 . Du
iz vrha C jednaka je projekciji vektora AC = (3, 1, 1) na vektor ~x. Vrijedi

dakle,
|~x AC|
= 3.
H = |pr~x AC| =
|~x|
Problem iz prethodnog primjera moze se rjesiti i jednostavnije. U tom
cilju posmatracemo paralelepiped konstruisan nad vektorima ~a, ~b, ~c. njegova
101
je zapremina jednaka V = B H, gdje je B povrsina baze, a H visina. Za

povrsinu baze imamo B = |~a ~b|, dok je visina jednaka duzini projekcije
vektora ~c na vektor ~a ~b.
slika21.eps
Ta je projekcija pozitivna, ako vektori ~c i ~a ~b grade ostar ugao, a to je

slucaj ako je trijedar {~a, ~b, ~c} desne orijentacije. Prema tome, u slucaju da
je trijedar {~a, ~b, ~c} desne orijentacije, vrijedi
V = pr(~a~b)~c |~a ~b| =
(~a ~b) ~c
|~a ~b| = (~a ~b) ~c.
|~a ~b| ~c
U slucaju da je trijedar {~a, ~b, ~c} lijeve orijentacije dobili bismo V = (~a ~b)~c.
Na taj nacin je dokazana sljedeca teorema:
Teorema 4.13 Ako su ~a, ~b i ~c tri nekomplanarna vektora, a V zapremina
paralelepipeda konstruisanog nad tim vektorima, tada vrijedi
V = |(~a ~b) ~c|,
pri cemu je znak izraza pod apsolutnom vrijednoscu pozitivan u slucaju da
ti vektori cine desni, a negativan ako oni cine lijevi trijedar. 2
Za tri vektora ~a, ~b i ~c skalar (~a ~b) ~c naziva se mje
soviti proizvod vektora
~a, ~b i ~c i oznacava se sa [~a, ~b, ~c]. Najvaznija osobina mjesovitog proizvoda
iskazana je u posljednjoj teoremi i uz njenu pomoc lako se dokazuju osobine
koje cemo navesti u sljedecoj teoremi.

Teorema 4.14 Neka su ~a, ~b, ~c zadani vektori. Tada vrijedi
1 (~a ~b) ~c = (~b ~c) ~a = (~c ~a) ~b,
2 (~a ~b) ~c = ~a (~b ~c),
3 (~a ~b) ~c = (~c ~b) ~a = (~b ~a) ~c,
4 vektori ~a, ~b, ~c su komplanarni ako i samo ako je (~a ~b) ~c = 0,
5 ako su vektori ~a, ~b, ~c dati u Dekartovom koordinatnom sistemu sa
~a = ax ~i + ay ~j + az ~k, ~b = bx ~i + by ~j + bz ~k,
ax ay az
~c = cx ~i + cy ~j + cz ~k, tada je (~a ~b) ~c = bx by bz .

cx cy cz
Dokaz. Osobine 1 i 2 vrijede, zbog toga sto trijedar ne mijenja orijentaciju
ciklickom zamjenom mjesta njegovih clanova.
3 Za razliku od prethodnih, u ovom slucaju se mijenja orijentacija trijedra.
Iz definicije slijedi 4 , a 5 racunanjem prvo vektorskog, pa zatim skalarnog
proizvoda. 2
Posljednja od gore navedenih osobina, zajedno sa posljednjom teoremom,
pokazuje da se zapremina paralelepipeda ciji su vektori strana zadani u
Dekartovim koordinatama svodi na izracunavanje jedne determinante treceg reda, sto je jednostavnije od metoda koje smo do sada koristili.
Primjer 4.20 Izracunati zapreminu tetraedra ciji su vrhovi
M1 (x1 , y1 , z1 ), M2 (x2 , y2 , z2 ), M3 (x3 , y3 , z3 ) i M4 (x4 , y4 , z4 ).
Rjesenje. Zapremina tetraedra konstruisanog nad vektorima ~a, ~b, ~c jednak
je sestini zapremine paralelepipeda konstruisanog nad tim vektorima. Ako
oznacimo ~a = M1 M2 , ~b = M1 M3 , ~c = M1 M4 , tada vrijedi
1 x1 y1 z1
x2x1 y2y1 z2z1
1 x2 y2 z2
1
~
|.
V = |(~a b) ~c|=| x3 x1 y3 y1 z3 z1 | = |
6
x4 x1 y4 y1 z4 z1
1 x3 y3 z4
1 x4 y4 z4
Jednakost ove dvije determinante slijedi iz cinjenice da se, kada se u
drugoj determinanti prva vrsta pomnozena sa -1 doda preostalim vrstama i
dobijena determinanta razvije po prvoj koloni, dobije prva determinanta.
Primjer 4.21 Neka je ~a = (k, 1, 4), ~b = (1, 2, 0), ~c = (3, 3, 4k). Izracunati zapreminu V (k) paralelepipeda konstruisanog nad tim vektorima. Za
koju su vrijednost parametra k zadani vektori komplanarni. Za dobijeno k
razloziti vektor ~c po pravcima vektora ~a i ~b.

Rjesenje. Za zapreminu V (k)
V (k) = | 1
3
vrijedi
1
4
2 0
3 4k
103
| = 4 |2k 2 + k 3|.
Zadani vektori ce biti komplanarni za k1 = 32 , k2 = 1. Za vrijednost k1 =

32 dobijamo razlaganje ~c = 32 ~a + 34 ~b, dok za k = 1 vrijedi ~c = ~a + 2~b.
Za zadane vektore ~a, ~b, ~c posmatrajmo vektor (~a ~b) ~c, koji se obicno
naziva dvostruki vektorski proizvod vektora ~a, ~b i ~c. Posto je to vektorski
proizvod vektora ~a ~b i ~c to on, po definiciji vektorskog proizvoda, mora biti
normalan na oba ta vektora. No, svaki vektor koji je normalan na vektor
~a ~b, mora lezati u ravni ta dva vektora, pa se moze izraziti kao njihova
linearna kombinacija. Vrijedi, u stvari, teorema.
Teorema 4.15 Za dvostruki vektorski proizvod vrijedi jednakost
(~a ~b) ~c = (~a ~c) ~b (~b ~c) ~a.
Dokaz. Ako su vektori ~a i ~b kolinearni, tada su obje strane ocigledno jednake
nula vektoru. Pretpostavimo zato da vektori nisu kolinearni. Postavimo
koordinatni sistem u prostoru na sljedeci nacin. Osu x uzmimo u pravcu
vektora ~a, y-osu u ravni vektora ~a i ~b, a osu z tako da dobijemo Dekartov
pravougli koordinatni sistem desne orijentacije. Tada vrijedi
~a = ax~i
~b = bx~i + by~j
~c = cx~i + cy~j + cz~k.
Izracunajmo sada izraze na lijevoj
dokazati.
~i
~a ~b = ax
bx
Dalje je
i desnoj strani jednakosti koju treba
~j ~k
0 0 = ax by~k.
by 0
~k
~i ~j
(~a b) ~c = 0 0 ax by
cx cy cz
= ax by cy~i + ax by cx~j.
Za desnu stranu vrijedi

(~a ~c) ~b (~b ~c) ~a = ax cx (bx~i + by~j) (bx cx + by cy ) ax~i =
= ax by cy~i + ax by cx~j. 2

Primjer 4.22 Dokazati formulu
~
~ = ~a ~c ~a d
(~a ~b) (~c d)
~b ~c ~b d~
Rjesenje. Na osnovu teoreme o osobinama mjesovitog proizvoda imamo

~ = [(~a~b)~c]d~ = [(~a~c)~b(~b~c)d]
~ d~ = (~a~c)(~bd)(
~ ~b~c)(~ad)
~ ==
(~a~b)(~cd)
~a ~c ~a d~
~
.
b ~c ~b d~
U sljedecem primjeru pokazacemo kako se normalna komponenta jednog
vektora u odnosu na drugi vektor moze izracunati koristenjem dvostrukog
vektorskog proizvoda.
Primjer 4.23 Neka su ~a i ~b dva nekolinearna vektora. Kada se vektor ~a
rastavi na dvije komponente, jednu kolinearnu vektoru ~b, a drugu normalnu
na ~b, tada je
1 ~
~a ~b ~
b+
[b (~a ~b)].
~a =
|~b|2
|~b|2
Rjesenje. Posto je prvi vektor na desnoj strani jednakosti kolinearan sa ~b,
a drugi normalan na ~b i lezi u ravni vektora ~a i ~b, treba samo provjeriti
da je prethodna jednakost tacna. Vrijedi ~b (~a ~b) = (~a ~b) ~b =
(~a ~b) ~b + (~b ~b) ~a, odakle se dijeljenjem sa ~b ~b = |~b|2 dobije trazena
jednakost.
4.6
Pojam Euklidovog prostora
U prethodnom dijelu smo pokazali da se vektori mogu izrazavati preko

uredenih trojki realnih brojeva, pri cemu se osnovne racunske operacije sa
vektorima, kao i skalarni proizvod vektora, izvode preko komponenti vektora.
Vidjeli smo, osim toga, da maksimalan linearno nezavisan skup vektora ima
najvise tri elementa, pa kazemo da prostor ,,obicnih vektora ima dimenziju
tri. Sve nam to daje mogucnost da pojam vektora uopstimo do prostora
cija dimenzija moze biti bilo koji zadati prirodan broj. Neka je, dakle, n
proizvoljan prirodan broj, a R skup realnih brojeva. Posmatrajmo skup
Rn = {(x1 , x2 , . . . , xn ) |xi R (i = 1, 2, . . . , n)} ,
uredenih n-torki iz skupa R. Definisimo sabiranje elemenata iz Rn i mnozenje brojem na sljedeci nacin.
105
Ako su x = (x1 , x2 , . . . , xn ), y = (y1 , y2 , . . . , yn ) iz Rn , a iz R skalar

stavimo
(x1 , x2 , . . . , xn ) + (y1 , y2 , . . . , yn ) = (x1 + y1 , x2 + y2 , . . . , xn + yn ),
(x1 , x2 , . . . , xn ) = (x1 , x2 , . . . , xn ).
Lako se vidi da je ovako definisano sabiranje i mnozenje skalarom zadovoljava uslove
1
2
3
4
5
6
7
8
x, y Rn implicira x + y Rn ,
(x + y) + z = x + (y + z),
x + 0 = 0 + x,
za svaki x Rn postoji y Rn sa osobinom x + y = y + x = 0
( + )x = x + x,
(x + y) = x + y,
( )x = (x),
1 x = x.
Pri tome je 0 = (0, 0, . . . , 0) neutralni element za sabiranje. Elemente

skupa Rn zvacemo vektorima, dok cemo realne brojeve, kao i do sada, zvati
skalarima.
U teoremi 4.10 smo pokazali da se skalarni proizvod vektora, koji su
dati u pravouglom koordinatnom sistemu, jednostavno izrazava preko komponenti. To nam omogucava da analogno tome uvedemo pojam skalarnog
proizvoda i u Rn .
Definicija 4.13 Neka su x = (x1 , . . . , xn ), y = (y1 , . . . , yn ) Rn . Definisimo skalarni proizvod
hx, yi = x1 y1 + x2 y2 + + xn yn .
Za ovako definisan skalarni proizvod vrijedi
Teorema 4.16
1
2
3
4
hx, xi 0, hx, xi = 0, ako i samo ako x = 0,

hx, yi = hy, xi, x, y Rn ,
hx + y, zi = hx, zi + hy, zi, x, y, z Rn ,
hx, yi = h x, yi = hx, yi, x, y Rn ; R.
Dokaz. Sve se ove osobine neposredno provjeravaju. 2

Definicija 4.14 Skup Rn sa gore definisanim sabiranjem, mnozenjem skalarom, te skalarnim proizvodom naziva se Euklidov prostor.

Pokazimo da su vektori
ei = (0, 0, . . . , 0, 1, 0, . . . , 0), (i = 1, 2, . . . , n)
|
{z
}
i
linearno nezavisni, te da se svaki vektor iz Rn moze dobiti kao njihova linearna kombinacija.
Zaista, ako je
n
X
i ei = 0,
i=1
to znaci da je (1 , 2 , . . . , n ) = 0, pa je
1 = 2 = . . . = n = 0.
Time je linearna nezavisnost dokazana. Sa druge strane, za svaki element
(1 , 2 , . . . , n ) iz Rn vrijedi
(1 , 2 , . . . , n ) =
n
X
i ei ,
i=1
cime je i drugi dio tvrdnje dokazan.

Drugim rijecima, vektori {ei |i = 1, 2, . . . , n} cine bazu prostora Rn . Osim
toga, ovi su vektori medusobno normalni, tj. vrijedi
hei , ej i = 0, (i 6= j).
Koristeci se prethodnim dokazacemo jednu vaznu nejednakost. Vrijedi, nai,me,
0 hx + y, x + yi = hx, xi + hx, yi + hy, xi + hy, yi,
za svaki R. Odavde slijedi
0 hx, xi + 2hx, yi + 2 hy, yi.
Kako je gornji trinom nenegetivan za sve vrijednost , mora njegova diskriminanta biti manja ili jednaka nuli, tj. vrijedi
hx, yi2 hx, xi2 hy, yi2 ,
odakle prelazeci na koordinate dobijamo
107
Teorema 4.17 (Nejednakost Ko

si-Bunjakovskog) Za realne brojeve
x1 , x2 , . . . , xn ; y1 , y2 , . . . , yn
vrijedi
n
X
k=1
!2
xk yk
n
X
k=1
x2k
n
X
k=1
yk2 . 2
Glava 5
Analiti
cka geometrija
U ovoj cemo glavi govoriti, prije svega, o analitickoj geometriji u prostoru,
mada ce biti izlozeni i osnovni pojmovi iz analiticke geometrije u ravni. Postoji velika slicnost u jednacinama geometrijskih objekata u ravni i prostoru.
To ce se ogledati u slicnosti izmedu, npr. jednacine ravni i jednacine prave
u ravni, te jednacina povrsi drugog reda i jednacina krivih drugog reda u
ravni.
Govoricemo o geometrijskim objektima jezikom algebre, tj. pomocu jednacina. Medutim, pravo se razumijevanje metoda moze postici tek kada se
te dvije stvari spoje, tj. kada vezu izmedu geometrijskih objekata ,,vidimo
i u prostoru, a i u jednacinama, kojima se te veze opisuju.
Skupovi tacaka se u geometriji obicno nazivaju geometrijskim mjestom
tacaka. Pod jedna
cinom geometrijskog mjesta ta
caka podrazumijevacemo jednacinu ili sistem jednacina, u kojima ce se kao nepoznate pojavljivati x, y i z, a koje ce zadovoljavati koordinate onih i samo onih tacaka
M (x, y, z) u prostoru, koje pripadaju tom geometrijskom mjestu.
Osnovni geometrijski objekti su tacke, prave i ravni. U daljem cemo
uvijek pretpostavljati da nam je u prostoru zadan pravougli Dekartov koordinatni sistem, te da se sve kordinate, ukoliko se to drukcije ne naglasi,
odnose na taj sistem. Kada budemo govorili o figuri u ravni podrazumijevcemo da je ta figura smjestena u Oxy ravan.
Podsjeticemo se prvo formule za rastojanje dvije tacke. Ako su
M1 (x1 , y1 , z1 ) i M2 (x2 , y2 , z2 ) dvije tacke u prostoru, tada za rastojanje medu
tim tackama vrijedi
p
d = |M1 M2 | = (x2 x1 )2 + (y2 y1 )2 + (z2 z1 )2 .
110 Analiticka geometrija

Ako se tacke M1 (x1 , y1 ), M2 (x2 , y2 ) nalaze u ravni, tada je rastojanje jednako
p
d = |M1 M2 | = (x2 x1 )2 + (y2 y1 )2 .
Primjer 5.1 Odrediti tacku simetricnu tacki M1 (x1 , y1 , z1 ) u odnosu na
tacku A(a, b, c).
Rjesenje. Neka je M2 (x2 , y2 , z2 ) trazena tacka. Iz cinjenice da je tacka A
y1 +y2
z1 +z2
2
sredina duzi M1 M2 imamo a = x1 +x
cega dobijamo
2 ,b =
2 ,c =
2 , iz
x2 = 2 a x1 , y2 = 2 b y1 , z2 = 2 c y1 .
5.1
Jedna
cina prave
Poznato je da svaki par razlicitih tacaka u prostoru odreduje jednu pravu.

Odredimo jednacinu prave odredene tackama M1 (x1 , y1 , z1 ) i M2 (x2 , y2 , z2 ).
Ukoliko je M (x, y, z) proizvoljna tacka na pravoj, tada je vektor M1 M
kolinearan sa vektorom M1 M2 , a to znaci da postoji realan broj t, ( <
t < +), takav da vrijedi M1 M = t M1 M2 . Uz oznake M1 M2 = ~a, ~r =
OM , r~1 = OM1 , iz prethodne jednakosti dobijamo

~r = r~1 + t ~a ( < t < +).
jedprav.eps
Ovo je jedna
cina prave u vektorskom obliku . Prelazeci u ovoj
jednacini na koordinate imamo
(5.1)
x = x1 + t ax
y = y1 + t ay ( < t < +) ,
z = z1 + t az
sto se naziva parametarskim jedna

cinama prave. U tim jednacinama
su x, y, z koordinate proizvoljne tacke na pravoj, x1 , y1 , z1 koordinate neke
Jednacina prave
111
fiksirane tacke na toj pravoj, dok su ax , ay , az komponente vektora ~a, koji

je kolinearan sa pravom i naziva se vektor prave. U jednacini jos postoji
realan parametar t, koji moze uzimati vrijednosti iz intervala (, +) i
svaka tacka na pravoj moze se dobiti za odredenu vrijednost parametra t.
Primjer 5.2 Napisati jednacinu prave koja prolazi kroz tacku M (1, 2, 1)
i paralelna je pravoj x = 2 3 t, y = 1 + t, z = 3 + 2 t.
Rjesenje. Posto je trazena prava paralelna datoj, to se za njen vektor moze
uzeti vektor date prave, a kako imamo i tacku kroz koju ta prava prolazi,
njena jednacina je x = 1 3 t, y = 2 + t, z = 1 + 2 t.
Ako je M1 (x1 , y1 , z1 ) fiksirana tacka prave p, ciji je vektor ~a, onda ci
njenica da tacka M (x, y, z) pripada pravoj p znaci da su vektori ~a i M1 M
kolinearni, sto sa druge strane, znaci da su koordinate tih vektora proporcionalne, tako da dobijamo jednacine
y y1
z z1
x x1
=
=
.
ax
ay
az
Ove se jednacine nazivaju kanonskim ili glavnim jedna
cinama prave.
One se mogu dobiti i iz parametarskih jednacina, eliminacijom parametra
t. Takode, uvodenjem parametra t, iz kanonske jednacine prave mogu se
dobiti njene parametarske jednacine.
Napomenimo da u kanonskom zapisu jednacine prave postoji mogucnost
da neki od brojeva u nazivniku bude jednak nuli, sto samo znaci da je odgovarajuca komponenta vektora prave jednaka nuli, tj. da je prava normalna
na odgovarajucu osu.
Primjer 5.3 Naci rastojanje izmedu paralelenih pravih
y
p : x1
2 = 1 =
x+1
x1
q: 2 = 1 =
z
2
z2
2
Rjesenje. Neka je A bilo koja tacka na pravoj p, recimo A(1, 0, 0). Rastojanje tacke A od prave q jednako je trazenom rastojanju. Ako je B tacka
prave q, a BC vektor te prave, tada je trazeno rastojanje d jednako visini

trougla ABC, spustenoj na stranicu BC.

|BA BC|
.
d=
|BC|
Kako je za B(1, 1, 2) i BC = (2, 1, 2),
~k
~i
~j

BA BC = 2 1 2 = (0, 8, 4),
2
1
2

to je |BA BC| = 4 5, |BC| = 3, pa dobijamo d =
4 5
3 .
Primjer 5.4 Odrediti uslov pod kojim se prave

y y1
z z1 x x2
y y2
z z2
x x1
=
=
,
=
=
ax
ay
az
bx
by
bz
sijeku.
Rjesenje. Prave koje se sijeku leze u jednoj ravni. Pretpostavicemo da
date prave nisu paralelne. Neka su M1 (x1 , y1 , z1 ), M2 (x2 , y2 , z2 ) tacke na
njima. Da bi ove dvije prave lezale u jednoj ravni potrebno je i dovoljno
da su vektori M1 M2 , ~a i ~b komplanarni, za sto je potrebno i dovoljno da je

njihov mjesoviti proizvod jednak nuli, iz cega se dobija uslov presjeka
sl5(2).eps
x2 x1 y2 y1 z2 z1
ax
ay
az
bx
by
bz
= 0.
Prethodni problem je jednostavnije, u konkretmoj situaciji, rijesiti koristeci parametarske jednacine, sto cemo ilustrovati primjerom.
Primjer 5.5 Odrediti presjecnu tacku pravih
p:
q:
y1
x
2 = 1
y
x1
3 = 1
=
=
z+1
2
z2
7
Rjesenje. Jednacine pravih u parametarskom obliku glase

p : x = 2t, y = 1 t, z = 1 2t, q : x = 1 3u, y = u, z = 2 + 7u.
Jednacina prave
113
Koordinate presjecne tacke dobijaju se za one vrijednosti parametara, koje

zadovoljavaju sljedeci sistem
2t = 1 3u
1t = u
1 2t = 2 + 2u,
cijim se rjesavanjem dobija t = 2, u = 1, pa su koordinate presjecne tacke
P (4, 1, 5).
Dvije prave koje ne leze u jednoj ravni nazivaju se mimoilazne prave.
Primjer 5.6 Odrediti zajednicku normalu mimoilaznih pravih
p : x1 =
q : x2
3 =
y+5
z
6 = 1
y
z+5
2 = 2 ,
kao i rastojanje medu njima.

Rjesenje. Jednacine pravih u parametarskom obliku glase
x = t, y = 5 + 6t, z = t
x = 2+3u, y = 2u, z = 52u.
Pretpostavimo da zajednicka normala sijece pravu p u tacki A, a pravu q u
tacki B. Tada postoje t i u, takvi da je:
A(t, 5+6t, t), B(2+3u, 2u, 52u).
sl5(2p).eps
Te vrijednosti cemo odrediti tako da vektor AB bude normalan na vektore p~ i ~q pravih p i q. Dobijamo sistem
1 (2 + 3u t) + 6 (5 2u 6t) + 1 (5 2u t) = 0
3 (2 + 3u t) 2 (5 2u 6t) 2 (5 2u t) = 0,

cijim rjesavanjem se dobija t = 1, u = 1, pa jednacina zajednicke normale
glasi:
x1
y1
z1
=
=
,
2
1
4
dok
je najkrace rastojanje d jednako rastojanju izmedu tacaka A i B, tj.
d = 21.
Primjer 5.7 Data je prava
x1
y2
z1
=
=
,
1
1
0
i tacka C(1, 1, 2). Na pravoj odrediti tacke A i B, tako da trougao ABC
bude istostrani.
Rjesenje. Pisuci jednacinu prave u parametarskom obliku dobijamo
x = 1 + t, y = 2 t, z = 1.
Ako su A(1 + t1 , 2 t1 , 1) i B(1 + t2 , 2 t2 , 1) trazene tacke, vrijednosti t1
i t2 dobijamo iz uslova |AC| = |AB| i |BC| = |AC|, sto dovodi do sljedeceg

sistema jednacina
t21
t21 + (1 t1 )2 + 1 = 2(t1 t2 )2 ,
+ (1 t1 )2 + 1 = t22 + (1 t2 )2 + 1.
Zbog t2 6= t1 iz druge jednacine se dobija t1 + t2 = 1, na osnovu cega je

t1 = 0, t2 = 1, pa su A(1, 2, 1) i B(2, 1, 1) trazene tacke.
Pod uglom izmedu dvije prave podrazumijeva se ugao izmedu vektora
tih pravih.
Pogledajmo sada kako situacija izgleda u ravni. Parametarska jednacina
prave koja prolazi tackom M (x1 , y1 ), a ciji je vektor ~a = ax~i + ay~j glasi
x = x1 + t ax
( < t < +) ,
y = y1 + t ay
dok glavni oblik te jednacine glasi
x x1
y y1
=
.
ax
ay
Ako se pretpostavi da je ~a jedinicni vektor, tada su njegove komponente
kosinusi smjera cos i cos , pri cemu je ugao koji prava zaklapa sa vektorom ~i, tj. sa pozitivnim dijelom x-ose, a ugao koji ta prava zaklapa sa
Jednacina ravni
115
vektorom ~j. Kako su ta dva ugla komplementni, prethodna jednacina ima

yy1
sin
1
oblik xx
cimo ordinatu
cos = sin , tj. y = cos (x x1 ) + y1 . Ako sa n ozna
presjecne tacke prave sa y-osom, tada, uvrstavajuci u prethodnu jednacinu
sin
sin
x = 0, dobijamo n = cos
x1 + y1 , pa uz oznaku cos = tg = k, glavni
oblik jednacine prave glasi
y = k x + n,
sto od ranije znamo. Broj k naziva se koeficijentom pravca prave.
5.2
Jedna
cina ravni
Ravan je odredena sa tri nekolinearne tacke. Odredimo jednacinu ravni kroz

tacke M1 (x1 , y1 , z1 ), M2 (x2 , y2 , z2 ), i M3 (x3 , y3 , z3 ). Neka je M (x, y, z) bilo
koja tacka, koja pripada ravni. Tada su vektori

M1 M , M1 M2 , M1 M3
komplanarni, pa postoje skalari u i v, takvi da vrijedi M1 M = u M1 M2 +
v M1 M3 . Uz oznake ~r = OM , r~1 = OM1 , ~a = ax~i + ay~j + az~k = M1 M2 i
~b = bx~i + by~j + bz~k =

M1 M3 prethodna jednacina postaje
~r = r~1 + u ~a + v ~b
u, v (, +),
sto predstavlja vektorsku jedna

cinu ravni.
Prelazeci u toj jednacini na koordinate dobijamo
(5.2)
x = x1 + u ax + v bx
y = y1 + u ay + v by ( < u, v < +) .
z = z1 + u az + v bz
To se naziva parametarskim jedna

cinama ravni.
Primjecujemo da, za razliku od parametarskih jednacina prave, koja
sadrzi samo jedan parametar (t), u jednacinama ravni pojavljuju se dva
parametra (u i v).
U prethodnoj jednacini egzistiraju dva vektora ~a = ax~i + ay~j + az~k i
~b = bx~i + by~j + bz~k koji leze u datoj ravni. Zbog toga je N
~ = ~a ~b =
A ~i + B ~j + C ~k vektor koji je normalan na ravan.
sl5(2r).eps
~ dobijamo jednacinu
Mnozeci vektorsku jednacinu ravni skalarno sa N
~
(~r r~1 ) N = 0, a prelazeci na koordinate jednacinu
(5.3)
A (x x1 ) + B (y y1 ) + C (z z1 ) = 0,
pri cemu je bar jedan od koeficijenata A, B, C razlicit od nula. Ova jednacina

predstavlja jedna
cinu ravni kroz jednu ta
cku . U njoj su, dakle, x1 , y1 ,
z1 koordinate fiksirane tacke te ravni, a A, B, C komponente vektora normale
na tu ravan, dakle, A 6= 0 ili B 6= 0 ili C 6= 0.
Uz oznaku D = A x1 B y1 C z1 prethodna jednacina postaje
(5.4)
Ax + By + Cz + D = 0,
pri cemu je bar jedan od koeficijenata A, B, C razlicit od nula.

Ovo se naziva op
stim oblikom jedna
cine ravni. Karakteristika te
jednacine je sto u nju sve nepoznate x, y, z (a to su koordinate proizvoljne
tacke u ravni) ulaze linearno, a koeficijenti uz te nepoznate su komponente
bilo kojeg vektora normale na ravan.
Ispitajmo sada neke specijalne polozaje, koje moze imati ravan u prostoru. Posto su A, B, C komponente vektora normale na ravan, ne mogu
sva tri od njih biti jednaki nuli.
Ako su dva od njih jednaki nuli, na primjer, A = B = 0, C 6= 0, tada
jednacina ravni 5.4 ima oblik Cz + D = 0 i vektor normale ravni kolinearan
je sa vektorom ~k, pa je ravan paralelna Oxy ravni i njena jednacina, uz
oznaku c = D
cina z = 0,
C , glasi z = c. Ako je i D = 0, tada je to jedna
ravni Oxy.
Analogno je x = a, odnosno y = b, jednacina ravni paralelene sa Oyz,
odnosno Oxz.
Ukoliko je samo jedan od brojeva A, B, C jednak nuli, na primjer, A =
0, tada je ravan paralelna sa x-osom i njena jednacina glasi By +Cz +D = 0.
Jednacina ravni
117
Analogno su Ax + Cz + D = 0 i Ax + By + D = 0 jednacine ravni, koje su

paralelne sa y, odnosno z osom.
Ukoliko ni jedan od brojeva A, B, C nije jednak nuli, tada ravan nije paralelna ni jednoj od koordinatnih osa, pa dakle, sijece svaku od njih. Presjek
sa x osom odredujemo tako sto u jednacinu ravni stavimo y = z = 0, pa
dobijemo Ax + D = 0. Ako sa a oznacimo apscisu presjecne tacke ravni sa
D
D
x-osom imamo a = D
A . Analogno su b = B i c = C ordinata, odnosno
aplikata, presjecne tacke ravni sa y, odnosno z-osom. Ukoliko je D 6= 0,
tada jednacinu 5.4 mozemo podijeliti sa D, pa na kraju imamo
x y z
+ + = 1,
a
b
c
koja se naziva segmentnim oblikom jednacine ravni.
Primjer 5.8 Napisati jednacinu ravni koja sadrzi tacke A(1, 1, 2) i
B(0, 2, 3) i paralelna je Oz-osi.
Rjesenje. Kako je trazena ravan paralelna sa z-osom njenu jednacinu mozemo traziti u obliku
x y
+ = 1.
a
b
Uvrstavajuci koordinate datih tacaka u ovu jednacinu dobijamo a = 23 , b =
2, tako da je 3x + y 2 = 0 jednacina trazene ravni.
Napomenimo da sa sgn D oznacavamo znak broja D, tj. sgn D = 1, ako
je D > 0, sgn D = 1, ako je D < 0 i sgn D = 0, ako je D = 0.
~ + D = 0. Dijeljenjem ove jedVektorski oblik jednacine ravni glasi ~r N
~
~
|D|
~
rN
N
~ | dobijamo
nakosti sa sgnD |N
~ ~ = 0. Uz oznake
~ =
sgnD|N |
~n ,
()
|D|
~|
|N
|N |
sgnD|N |
= p prethodna jednacina postaje

~r ~n p = 0,
pri cemu je ~n jedinicni vektor normale na ravan. Ovdje nas zanimaju dvije
stvari. Prvo, kako je usmjeren vektor ~n i drugo, koje je geometrijsko znacenje broja p u prethodnoj jednacini? Jednakost, u stvari, mozemo napisati u
obliku pr~n~r = p. Posto je p pozitivan broj, to je i projekcija na desnoj strani
pozitivna, sto znaci da je vektor ~n usmjeren tako da zaklapa ostar ugao sa
vektorom polozaja bilo koje tacke u ravni, tj. usmjeren je od koordinatnog
pocetka prema ravni. U tom slucaju je pr~n~r jednaka udaljenosti ravni od
koordinatnog pocetka. Jednacinu ravni oblika (), gdje je ~n jedinicni vektor normale na ravan, usmjeren od koordinatnog pocetka prema ravni, a p

odstojanje ravni od koordinatnog pocetka, naziva se normalnim oblikom
jedna
cine ravni.
Ako tu jednacinu napisemo u skalarnom obliku imamo
Ax + By + Cz + D
= 0,
A2 + B 2 + C 2
pri cemu se znak bira tako da ,,slobodan clan bude negativan. Kako su
komponente jedinicnog vektora kosinusi smjera tog vektora, normalni oblik
jednacine ravni moze se pisati u obliku
cos x + cos y + cos z p = 0,
pri cemu su , , uglovi koje vektor ~n gradi sa koordinatnim vektorima.
Primjer 5.9 Naci tacku B simetricnu tacki A(2, 1, 1) u odnosu na ravan
x y z + 1 = 0.
Rjesenje. Odredicemo prvo ortogonalnu projekciju P tacke A na datu ravan. Dobicemo je u presjeku normale na ravan, povucene u tacki A i ravni.
Jednacina normale je
x2
y+1
z1
=
=
,
1
1
1
odaklem dobijamo P (1, 0, 2). Koordinate tacke B dobicemo iz cinjenice da
je tacka P sredina duzi AB. Iz jednacina
y1
z+1
x+2
= 1,
= 0,
= 2,
2
2
2
slijedi x = 0, y = 1, z = 3, pa je B(0, 1, 3).
Pod uglom izmedu dvije ravni podrazumijevacemo ostri ugao izmedu
normala tih ravni, a pod uglom izmedu prave i ravni komplement ostrog
ugla izmedu vektora prave i vektora normale ravni.
Za jednacinu prave u ravni, analognim rasudivanjem kao za jednacinu
ravni dobijamo.
Tako je
Ax + By + C = 0
opsti oblik jednacine prave u ravni. Segmentni oblik glasi
x y
+ = 1,
a
b
a normalni oblik
cos x + sin y p = 0,
pri cemu je ugao koji normala na pravu, povucena iz koordinatnog pocetka,
gradi sa pozitivnim dijelom x-ose.
Krive drugog reda
5.3
119
Krive drugog reda
Do sada smo vidjeli koji su geometrijski objekti predstavljeni jednacinama

linearnim po koordinatama. Podsjetimo se jos jednom da linearna jednacina
Ax+By+C = 0 predstavlja pravu u ravni, dok jednacina Ax+By+Cz+D =
0 predstavlja ravan u prostoru. Prave i ravni su najjednostavniji geometrijski
objekti i predstavljeni su najjednostavnijim (linearnim) jednacinama.
Parametarske jednacine prave i ravni su linearne po parametrima, s tim
da jednacine prave sadrze jedan, dok jednacine ravni sadrze dva parametra.
Slicna situacija ce vrijediti i u opstem slucaju, tj. ako su koordinate tacaka
nekog geometrijskog mjesta izrazene kao funkcija jednog parametra, tada je
time parametarski zadana kriva u prostoru, a ako su koordinate tacaka
funkcije dva nezavisna parametra, onda je time zadana povr
s u prostoru.
Po slozenosti poslije linearnih jednacina dolaze kvadratne, pa je prirodno da
posmatramo sljedeci tip jednacina
()
Ax2 + 2Bxy + Cy 2 + 2Dx + 2Ey + F = 0,
u ravni, odnosno
() Ax2 +By 2 +Cz 2 +2Dxy +2Eyz +2F xz +2Gx+2Hy +2M z +N = 0,
u prostoru.
Za prvi tip jednacina kaze se da pretstavlja opsti oblik jedna
cine krivih
drugog reda, dok drugi tip jednacina predstavlja jedna
cine povr
si drugog reda. Prvo cemo se baviti krivima drugog reda.
Iz same jednacine tesko je steci predstave o oblicima krivih koje su
predstavljene tim jednacinama. Zbog toga cemo za razlicite slucajeve jednacinu transformisati u oblik iz kojeg bismo mogli dobiti informacije o krivima,
predstavljenim tim jednacinama.
Na pocetku cemo pretpostaviti da je B = 0.
Neka je
A 6= 0, C 6= 0.
U tom slucaju jednacina () glasi Ax2 + Cy 2 + 2Dx + 2Ey + F = 0, odakle
se izdvajanjem potpunih kvadrata dobija
D 2
E 2 C D2 + A E 2 ACF
A x+
+C y+
=
.
A
C
AC
2
E
CD +AE ACF
, jednacinu pisemo u
Uvodeci oznake D
A = p, A = q, s =
AC
obliku
(5.5)
A (x p)2 + C (y q)2 = s.

U zavisnosti od parametara koji se tu pojavljuju mogu nastupiti razni slucajevi. Mi cemo ovdje razmotriti samo one slucajeve, kada gornja jednacina
stvarno predstavlja jednacinu linije.
U slucaju da je s = 0, a A i C razlicitih znakova, tada jednacina (5.5)
A
predstavlja par pravih. Ako oznacimo sa C
sa k, te prave imaju jednacine
y = k x + q k p, y = k x + q + k p.
U daljem cemo pretpostaviti da je s 6= 0.
Ako je A = C i r2 = Cs > 0 jednacina ima oblik
(x p)2 + (y q)2 = r2
i predstavlja kruznicu poluprecnika r, sa centrom u tacki (p, q).
Uvodeci parametar t sa x = p + r cos t, iz gornje jednacine dobijamo
y = q + r sin t, i tako imamo sljedece parametarske jedna
cine kru
znice
x = p + r cos t
(0 t < 2) .
y = q + r sin t
Pretpostavimo sada da je A C > 0.
Ako je a2 = As > 0, b2 = Cs > 0 jednacina ima oblik
(x p)2 (y q)2
+
= 1,
a2
b2
sto predstavlja elipsu sa centrom u tacki (p, q), sa poluosama a i b. Uvodeci
parametar t jednakoscu x = p + a cos t, iz jednacine dobijamo y = q + b sin t,
pa na taj nacin imamo parametarske jednacine elipse
x = p + a cos t
(0 t < 2) .
y = q + b sin t
U slucju da je p = q = 0 jednacinu
x2 y 2
+ 2 =1
a2
b
nazivamo kanonskom jedna
cinom elipse Broj a naziva sevelikom poluosom elipse, a broj b malom poluosom, dok se e = a2 b2 naziva
ekscentricitetom elipse. njegova je vrijednost, u izvjesnoj smislu, mjera
Krive drugog reda
121
,,odstupanja elipse od kruznice (naime, ekscentricitet kruznice jednak je

nuli.)
Tacke F1 (e, 0) i F2 (e, 0) nazivaju se fokusima elipse.
Elipsa se moze definisati i kao geometrijsko mjesto tacaka u ravni, ciji je
zbir udaljenosti od dvije fiksirane tacke (fokusi) konstantan i jednak velikoj
osi.
sl5(5).eps
Iz parametarskih ili kanonskih jednacina kruznice ili elipse neke se osobine

tih krivih vide na prvi pogled. Tako se vidi da je elipsa ogranicena kriva.
Naime, iz parametarske jednacine slijedi da se apscise tacaka na elipsi mogu
mijenjati samo u intervalu [a, +a], dok se ordinate mogu mijenjati u intervalu [b, +b], sto znaci da je elipsa ogranicena i smjestena unutar pravougaonika cije su stranice na pravama x = a, x = a, y = b, y = b. Isto
se tako, iz kanonske jednacine elipse mogu neposredno utvrditi ose i centar
simetrije elipse.
Neka kriva je simetricna u odnosu na y-osu ako, kad god tacka (x, y) lezi
na krivoj, na njoj, isto tako, lezi i tacka simetricna toj tacki u odnosu na
y-osu, a to je tacka (x, y). Drugim rijecima, ako tacka (x, y) zadovoljava
jednacinu elipse, tada i tacka (x, y) mora zadovoljavati tu jednacinu, u sto
se u konkretnom slucaju uvjeravamo neposredno uvrstavajuci u kanonsku
jednacinu elipse x umjesto x.
Analogno se uvjeravamo da je elipsa simetricna i u odnosu na x-osu.
Kriva je simetricna u odnosu na koordinatni pocetak ako, zajedno sa tackom
(x, y), jednacinu krive zadovoljava i tacka (x, y), sto se za elipsu neposredno provjerava.
Ako je u jednacini 5.5 A C < 0, onda, uz oznake slicne kao u slucaju
elipse, mozemo dobiti dvije jednacine
(x p)2 (y q)2
= 1,
a2
b2

(y q)2 (x p)2
= 1,
b2
a2
Obje ove jednacine predstavljaju jedna
cine hiperbole. Moguce je dobiti
i parametarske jednacinu hiperbole, slicno kao kod elipse ili kruznice, samo
sto se ovdje, umjesto trigonometrijskih, koriste hiperbolne funkcije, o kojima
cemo govoriti kasnije.
U slucaju p = q = 0 dobijamo kanonsku jedna
cinu hiperbole
x2 y 2
2 = 1.
a2
b
Hiperbola sijece jednu od koordinatnih osa i ona se naziva realna osa, dok
drugu ne sijece,a ona se zove imaginarna osa hiperbole.
Broj e = a2 + b2 naziva se ekscentricitetom hiperbole, a tacke
F1 (e, 0) i F2 (e, 0) fokusi hiperbole.
Hiperbola je geometrijsko mjesto tacaka u ravni, cija je razlika rastojanja
od dvije stalne tacke (fokusi) konstantno i jednako velikoj osi.
Kakve se predstave mogu steci o hiperboli na osnovu njene kanonske
jednacine? Slicno kao kod elipse i hiperbola je simetricna u odnosu na obje
koordinatne ose i u odnosu na koordinatni pocetak. Medutim, za razliku od
elipse, hiperbola nije ogranicena kriva. To je zbog toga sto razlika dva broja
(na lijevoj strani jednacine) moze ostati 1 (desna strana jednacine), a da se
oba broja neograniceno uvecavaju.
No oba broja se moraju ,,istovremeno povecavati, tj. ako je u jednacini
hiperbole x velik broj isto tako velik mora biti i y. Vec na osnovu ovoga
moze se steci prilicno precizna slika o izgledu hiperbole. Asimptotama
krive nazivamo ,,tangente u ,,beskonacno dalekim tackama krive.
To su, u stvari prave linije kojima se tacke na krivoj priblizavaju proizvoljno blizu, kada se tacka po krivoj udaljuje ka beskonacnosti. Taj ce pojam
biti preciznije definisan kasnije.
sl5(6).eps
Krive drugog reda
123
Prave y = ab x su asimptote hiperbole.

Posmatrajmo sada slucaj kada je, u jednacini (), A = 0 ili C = 0.
U slucaju C = 0 jednacina postaje Ax2 + 2Dx + 2Ey + F = 0. Uz pretA
D2 AF
2
postavku da je E 6= 0, jednacina se svodi na y = 2E
(x + D
A ) + 2AE , pa
A
D2 AF
uz oznake 2E
= a, D
imamo jednacinu parabole
A = p, q = 2AE
y = a(x p)2 + q.
U slucaju p = 0, q = 0 dobijamo kanonsku jedna
cinu parabole
y = ax2 .
Slicno se u slucaju A = 0 dobije parabola x = b(y p1 )2 + q1 , odnosno
x = by 2 .
Posljednju jednacinu napisacemo u obliku y 2 = 2px. Broj p se naziva
parametrom parabole, prava x = p direktrisom parabole, a tacka
F (p, 0) fokusom parabole.
Parabola se moze definisati i kao geometrijsko mjesto tacaka u ravni,
koje su podjednako udaljene od fiksirane tacke (fokus) i fiksirane prave (direktrisa).
sl5(4).eps
Time je slucaj B = 0 u jednacini krivih drugog reda iscrpljen. Ono sto

je zanimljivo je da smo vec dobili sve moguce razlicite linije, koje se mogu
dobiti iz jednacine krivih drugog reda.
U slucaju B 6= 0 moze se pokazati da nastaju iste ovakve krive, samo su
zarotirane u odnosu na ove. Svaka od tih krivih moze se predstaviti svojom
kanonskom jednacinom. Za to bi trebalo izvrsiti pomjeranje koordinatnog
sistema, sto je problem transformacije koordinata, cime se mi necemo detaljno baviti.

U ravni se mogu, pored pravouglog Dekartovog koordinarnog sistema,
uvoditi i drugi koordinatni sistemi. Kada su zadata dva koordinatna sistema
postavlja se pitanje: Kako jednacinu koja je zadana u jednom koordinatnom
sistemu zapisati u drugom? Za to su potrebne formule koje povezuju koordinate jednog i drugog koordinatnog sistema. Posmatracemo samo jedan
specijalan slucaj, kada je u ravni uveden polarni koordinatni sistem i
objasniti vezu izmedu polarnih koordinata tacke u ravni i njenih Dekartovih
koordinata.
Izaberimo u ravni tacku O (koordinatni pocetak) i jednu polupravu, cija je
O pocetna tacka. Ovu cemo polupravu nazivati polarnom osom. Polozaj
tacke M , u ravni, mozemo odrediti pomocu duzine radijus vektora tacke
M, tj. = |OM | i ugla , koji taj radijus vektor gradi sa polarnom osom.
Velicine i nazivaju se polarnim koordinatama tacke M. Odmah se
vidi da je koordinata jednoznacno odredena tackom M , dok moze imati
beskonacno mnogo vrijednosti, koje se medusobno razlikuju sa 2. Ukoliko,
dakle, ogranicimo vrijednosti na poluotvoreni interval [0, 2), tada je
i koordinata jednoznacno odredena tackom M (koja je razlicita od O).
Jednacinu = () krive u polarnim koordinatama nazivamo polarnom jedna
cinom krive. Kada je u ravni dat pravougli Dekartov koordinatni sistem, onda se polarni sistem uvodi najcesce tako da O bude
koordinatni pocetak, a za polarnu osu uzima se pozitivni dio x-ose. U tom
slucaju postoji jednostavna veza izmedu Dekartovih i polarnih koordinata
tacke koja je data formulama
x = cos
(0 < 2) .
y = sin
Geometrijsko znacenje za i je isto kao na slici 2.1.
Neke krive imaju jednostavnije jednacine u polarnom sistemu. Tako
npr. jednacina kruznice x2 + y 2 = r2 u polarnom sistemu glasi = r, dok
2
2
je jednacina elipse xa2 + yb2 = 1 u polarnom sistemu znatno komplikovanija i
glasi = 2 2 ab 2 2 .
b cos +a sin
Ukoliko je = () polarna jednacina krive, tada su

x = () cos
.
y = () sin
parametarske jednacine krive, gdje je za parametar izabran upravo polarni
ugao .
Povrsi drugog reda
5.4
125
Povr
si drugog reda
Jednacine povrsi drugog reda se slicnim postupkom kao kod krivih drugog
reda mogu svesti na kanonski oblik. Te se kanonske jednacine i za krive i
za povrsi drugog reda mogu dobiti jednom translacijom i jednom rotacijom
koordinatnog sistema sto je, kako je ranije napomenuto, vezano za transformacije koordinata cime se ovdje ne bavimo.
Razmotricemo kanonske jednacine nekih povrsi drugog reda, da bismo
mogli steci predstave o obliku povrsi koje te jednacine predstavljaju, sto nas
u ovom trenutko jedino interesuje. O nekim ,,lokalnim osobinama povrsi
bice vise rijeci u dijelu koji se odnosi na funkcije vise promjenljivih. Pri
izucavanju kanonskih jednacina koristicemo dva osnovna metoda. Jedan od
njih je utvrdivanje simetrija povrsi, a drugi je odredivanje presjeka povrsi sa
ravnima, koje su paralelne koordinatnim ravnima. Uz jos neka razmatranja
to ce nam dati dovoljno elemenata na osnovu kojih mozemo saznati kako
data povrs izgleda.
1. Jednacina
x2 y 2 z 2
+ 2 + 2 =1
a2
b
c
je kanonska jedna
cina elipsoida.
Prvo sto iz nje mozemo zakljuciti je da je elipsoid ogranicena povrs,
koja je smjestena unutar paralelepipeda sa stranicama koje leze u ravnima
x = a, x = a, y = b, y = b, z = c, z = c.
Zamjenjujuci u jednacini x sa x zakljucujemo da, kad god tacka (x, y, z)
lezi na elipsoidu i njoj simetricna tacka (x, y, z) u odnosu na Oyz ravan
takode lezi na elipsoidu, pa zakljucujemo da je elipsoid simetrican u odnosu
na Oyz koordinatnu ravan. Na isti nacin zakljucujemo da je simetrican i u
odnosu na preostale dvije koordinatne ravni.
Zamjenom x sa x, a y sa y vidimo da zajedno sa tackom (x, y, z) elipsoida, njemu pripada i tacka (x, y, z), sto znaci da je elipsiod simetrican
u odnosu na z-osu. Na isti nacin zakljucujemo da je on simetrican i u odnosu
na ostale ose.
Ako, na kraju, u jednacini zamijenimo x sa x, y sa y i z sa z zakljucujemo da za svaku tacku (x, y, z) elipsoida i njoj simetricna, u odnosu na
koordinatni pocetak, tacka (x, y, z) takode pripada elipsoidu, iz cega
slijedi da je elipsoid simetrican u odnosu na koordinatni pocetak.
Odredimo sada paralelne presjeke elipsoida (tj. presjeke sa ravnima koje
su paralelene koordinatnim ravnima). Presjek elipsoida sa ravni z = h (c
h c) dobijamo kada u jednacinu elipsoida uvrstimo z = h. Iz toga slijedi

2
da je presjek elipsa (otud i naziv elipsoid) xa2 + yb2 = 1 hc2 , koja lezi u ravni
z = h.
q
q
2
2
Poluose tih elipsi jednake su a 1 hc2 , b 1 hc2 , za koje vidimo da
opadaju, kada se h po apsolutnoj vrijednosti povecava.
sl5(22).eps
Prema tome, najveca od elipsi je xa2 + yb2 = 1, koja se dobije za h = 0,

dok se presjeci za h = c, h = c svode na jednu tacku. Analogno se dobije
i za presjeke paralelene ostalim koordinatnim ravnima. Ova razmatranja
daju jasnu predstavu da elipsoid izgleda onako, kako cemo ga predstaviti na
slici 5.25.
2. Kao specijalan slucaj elipsoida, kada je a = b = c = r dobijemo
kanonsku jedna
cinu sfere
x2 + y 2 + z 2 = r2 .
3. Jednacina
x2 y 2 z 2
+ 2 2 =1
a2
b
c
predstavlja jednograni hiperboloid . Na isti nacin kao kod elipsoida utvrdujemo da je i ova povrs simetricna u odnosu na sve koordinatne ravni,
sve koordinatne ose i koordinatni pocetak, ali, za razliku od elipsoida, nije
ogranicena povrs. (to slijedi iz cinjenice da koordinate x, y, z na lijevoj
strani jednacine mogu neograniceno rasti, a da pri tome razlika koja se
pojavljuje na lijevoj strani jednacine uvijek ostane 1.
Slicno kao kod elipsoida, presjeci jednogranogqhiperboloida
q sa ravnima
2
z = h ( < h < +) su elipse cije su poluose a 1 + hc2 , b 1 + hc2 a koje

se, za razliku od elipsoida, povecavaju sa povecavanjem h (po apsolutnoj
vrijednosti). To geometrijski znaci da ce presjeci jednogranog hiperboloida
sa horizontalnim ravnima biti uvijek elipse i to sve vece i vece, sto je taj
presjek dalje od koordinatnog pocetka.
Povrsi drugog reda
127
sl5(2t).eps
Presjeci jednogranog hiperboloida ravnima x = h (|h| > a), koje su

2
2
2
paralelene Oyz koordinatnoj ravni, su hiperbole zc2 yb2 = ha2 1. Realna
q
q
2
2
poluosa hiperbola je c ha2 1, a imaginarna b ha2 1 i koje se, dakle,
povecavaju, kada se h povecava (po apsolutnoj vrijednosti). Presjeci
q x =
2
h (|h| < a) su hiperbole yb2 zc2 = 1 ha2 , cije su realne poluose b 1 ha2 ,
q
2
a imaginarne c 1 ha2 i koje se smanjuju, kada se h povecava (po apsolut
noj vrijednosti). Cinjenica
da se poluose hiperbola povecavaju geometrijski
znaci da se grane hiperbole ,,udaljavaju jedna od druge.
Zanimljivo je da je za |h| > a z-osa realna osa hiperbola, koje se dobiju
u presjeku sa ravni x = h i za |h| < a prelaze u hiperbole, cija je realna osa
y-osa. Te hiperbole prelaze jedne u druge u momentu kada je h = a, kada
se u stvari presjek redukuje na dvije prave y = cb z.
Analogna situacija je sa presjecima paralelnim koordinatnoj ravni Oxz.
3. Dvograni hiperboloid dat je jednacinom
2
x2 y 2 z 2
+ 2 2 = 1.
a2
b
c
Ime mu dolazi od toga sto se sastoji iz dvije odvojene grane, jedne ispod, a
2
druge iznad ravni Oxy. To slijedi iz cinjenice da mora biti zc2 1 > 0. tj.
mora biti z < c ili z > c. Prema tome, gornja grana nalazi se iznad ravni
z = c, dok se donja grana nalazi ispod ravni z < c.
Slicno kao i kod ranijih povrsi, lako je vidjeti da je dvograni hiperboloid
simetrican u odnosu na sve koordinatne ravni, sve koordinatne ose i koordinatni pocetak. Isto tako, presjeci sa ravnima z = h, |h| > c su elipse cije
se
se poluose povecavaju, kada se h povecava po apsolutnoj vrijednosti. Sto
tice presjeka ravnima x = h, to su ponovo hiperbole, ali ovaj put je za te
hiperbole z-osa realna, a y-osa imaginarna, za sve vrijednosti h.
sl5(24).eps
4. Elipti
cki paraboloid dat je jednacinom
x2 y 2
+ 2.
a2
b
Zbog uslova z 0 ova povrs nalazi se iznad ravni z = 0. Ona je simetricna
u odnosu na Oyz i Oxz ravni i u odnosu na z osu. Presjeci sa ravnima
z = h, (h > 0) su elipse, cije se poluose povecavaju, sa povecavanjem h.
z=
sl5(25).eps
Presjeci sa ravnima x = h su parabole (otuda naziv elipticki paraboloid)

2
2
z = ha2 + yb2 , ciji su otvori okrenuti prema pozitivnom dijelu z ose. Sve su
te parabole podudarne (jer se razlikuju samo u slobodnom clanu). Ista je
situacija i sa presjecima sa ravnima y = h. Zbog osobine da su ti presjeci uvijek podudarne parabole, elipticki paraboloid se moze dobiti tako da
2
2
uzmemo dvije parabole z = yb2 i z = xa2 , jednu u Oyz, a drugu u Oxz ravni
i paralelno pomjeramo jednu od njih, tako da joj tjeme ostaje uvijek na
drugoj paraboli.
5. Jednacina
x2 y 2
z= 2 2
a
b
Povrsi drugog reda
129
predstavlja hiperboli
cki paraboloid. I ova je povrs, slicno prethodnoj, simetricna u odnosu na Oxz i Oyz ravni, kao i u odnosu na z-osu. Presjeci sa
ravnima z = h su hiperbole, cija je realna poluosa x-osa za h > 0, a y-osa
za h < 0.
Pri tome prve hiperbole prelaze u druge za vrijednost h = 0, kada je
presjek par pravih y = ab x. Presjeci sa ravnima x = h su parabole (zbog
2
2
toga naziv hiperbolicki paraboloid) z = ha2 yb2 , koje su sve medusobno
podudarne, a otvori su im okrenuti prema negativnom dijelu z-ose. Presjeci
2
2
sa ravnima y = h su, isto tako, parabole z = xa2 hb2 ,
hippar.eps
koje su sve medusobno podudarne, a otvori su im okrenuti prema pozitivnom dijelu z-ose. Zbog te osobine hiperbolicki paraboloid se moze dobiti
tako da se uzmu dvije parabole, koje se nalaze u medusobno normalnim
ravnima, sa otvorima okrenutim u suprotne strane i jedna se paraleleno
pomjera tako da joj tjeme ostaje na drugoj paraboli.
Moguce je da se kao povrsi drugog reda dobiju i cilindricne povrsi ali mi
cemo te povrsi posmatrati odvojeno.
Uobicajeno je da se kriva u prostoru zadaje na dva nacina, parametarski
ili kao presjek dvije povrsi. Za jednacine
x = x(t)
y = y(t) (t0 < t < t1 )
z = z(t)
kaze se da predstavlja parametarske jednacine krive u prostoru.
Primjer 5.10 Predstaviti u prostoru krivu cije su parametarske jednacine
x = a cos t
y = a sin t ( < t < +) .
z = bt

Rjesenje. Iz jednacine krive se vidi da je projekcija krive u Oxy ravan
kruznica x = a cos t, y = a sin t, sto znaci da se kriva u prostoru nalazi na
cilindricnoj povrsi, cija je osnova ta kruznica, a izvodnica paralelna z-osi.
Iz jednacine z = bt vidimo da se aplikata tacaka na krivoj ,,ravnomjerno
povecava, sa rastom parametra t, pa kriva izgleda kao da se ravnomjerno
penjemo po cilindru, tj. lici na spiralu i zbog toga se naziva kru
zna zavojnica.
sl5(31).eps

Predavanja Iz Matematike 1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Predavanja Iz Matematike 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sadr

2 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

3 Sistemi linearnih jedna

Povrsi drugog reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175

Osnovni pojmovi matemati

Sud ili iskaz je osnovni pojam matematicke logike. Iskazima smatramo

2 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije skupova

Izlozicemo sada osnovne pojmove teorije skupova. Skup se uzima za

4 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

Ako (a, b) f onda pisemo b = f (a) i a nazivamo originalom, a b slikom.

a1 = a2 = 1, an = an1 + an2 , (n > 2).

6 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

8 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

Primjer 1.10 Na sahovskom turniru ucestvuje 18 sahista koji moraju igrati

Na desnoj strani druge jednakosti je broj podskupova sa k elemenata

10 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

Rjesenje. Posto na svakome od 12 mjesta mogu stajati x, 1 ili 2 dovoljno je

Definicija 1.8 Pretpostavimo da imamo n razlicitih elemenata i od svakog

Kombinacije sa ponavljanjem mozemo prebrojati na sljedeci nacin. Uocimo

Teorema 1.6 Broj kombinacija sa ponavljanjem k- te klase od n elemenata

Primjer 1.15 Ispisati sve kombinacije sa ponavljanjem pete klase od tri

Rjesenje. Ako pisemo kombinacije u leksikografskom poretku sa uspravnim

12 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

Njutnova binomna formula

Poznate su formule za kvadriranje i kubiranje binoma. Te formule glase

Njutnova binomna formula

Tako je, npr.

Treba uociti da se brojevi izmedu krajnje lijeve i krajnje desne jedinice,

Primjer 1.18 Odrediti racionalne sabirke u razvoju binoma ( 2 + 4 3)100 .

14 Osnovni pojmovi matematicke logike i teorije . . .

Prema tome, zbog 2k < k! (k > 3) i Njutnove binomne formule imamo

Realni i kompleksni brojevi.

Polazeci od cinjenice da su nam poznate osnovne operacije sa racionalnim

Primjer 2.1 Vrijedi: 21 = 0.5, 13 = 0.3,

7 = 0.142857, 8 = 0.125, 9 = 0.1.

Pitanje je koja je svrha uvodenja iracionalnih brojeva? U trenutku kada

16 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

naprotiv, mozemo zamisliti kao neprekidnu liniju, bez supljina. Supljine

Teorema 2.3 (Aksiom o gornjoj granici) Ako je A R ogranicen sa

Primjer 2.2 Neka je A skup svih racionalnih brojeva koji su manji od 2.

18 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

Ukoliko skup A nije ogranicen sa gornje strane, stavicemo sup A = +.

20 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

Jedan od problema kojima se matematika bavi je rjesavanje raznih tipova

Preci cemo sada na precizniju konstrukciju tog skupa.

22 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

Za z = a + ib, broj a2 + b2 nazivamo modulom kompleksnog broja z

Svaki je kompleksan broj odreden svojim realnim i imaginarnim dijelom,

Ako u ravni uvedemo polarne koordinate i jednakostima

Ovdje je = |z| modul kompleksnog broja z, dok je ugao koji radijus

24 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

Rjesenje. Obje se formule mogu dokazati principom matematicke indukcije.

1 cos (n + 1)x i sin (n + 1)x

tgn x, ako je n neparno.

Rjesenje. Primjenjujuci na lijevu stranu jednakosti (cos x + i sin x)n =

Definicija 2.5 Polinomom nazivamo izraz oblika a0 xn + a1 xn1 + +

26 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

a pri tome je stepen polinoma a1 (x) manji od n. Na osnovu indukcione

pa teorema vrijedi i za polinome stepena n. 2

28 Realni i kompleksni brojevi. Polinomi...

i sin n) = (cos + i sin ), odakle slijedi r = n , = +2k

Na slici 2.1 prikazan je slucaj n = 7, a = 1.

Teorema 2.8 Svaki polinom sa realnim koeficijentima se moze rastaviti na