Fizika 1 za Informatiku - Elektricitet i magnetizam

ZK
21.4.2011 17:26:30


SADRZAJ

Sadr
zaj
I

Elektricitet i magnetizam

1 Elektri
cno polje
1.1 Osobine elektricnog naboja . . . . . . . . . . . . . . . .
1.2 Coulombov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.3 Elektricno polje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.3.1 Elektricno polje kontinuirane distribucije naboja
1.3.2 Linije elektricnog poljasilnice . . . . . . . . . .

3
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

3
3
3
3
5
6

2 Gaussov zakon
2.1 Elektricni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.2 Elektricni potencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.2.1 Razlika potencijala i elektricni potencijal . . . . . . . . . . . . . . .
2.2.2 Razlika potencijala u jednolikom elektricnom polju . . . . . . . . . .
2.2.3 Elektricni potencijal i potencijalna energija tockastih naboja . . . .
2.2.4 Izracunavanje vrijednosti elektricnog polja iz elektricnog potencijala
2.2.5 Elektricni potencijal od kontinuirane distribucije naboja . . . . . . .
2.3 Kapacitet i kondezator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.3.1 Spajanje kondenzatora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.3.2 Energija spremljena u nabijeni kondenzator . . . . . . . . . . . . . .
2.4 Struja i otpor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.4.1 Elektricna struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.5 Mikroskopski model struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.6 Otpor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.7 Otpor i temperatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.8 Supravodljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.9 Elektricna snaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.10 Krug istosmjerne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.10.1 Serijski i paralelni spoj otpornika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.10.2 Uredaji za mjerenje elektriciteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.11 Kratka pitanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.12 Magnetizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.13 Magnetno polje i sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.14 Magnetna sila na vodic kojim tece struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15 Izvori magnetnog polja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.1 Biot-Savartov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.2 Magnetno polje izmedu dvaju paralelnih vodica . . . . . . . . . . . .
2.15.3 Magnetni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.15.4 Magnetno polje Zemlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.16 Faradayev zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.16.1 Faradayev zakon indukcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.16.2 Maxwellove jednadzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.17 Izmjenicna struja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.17.1 Izvori izmjenicne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.17.2 Otpori u krugu izmjenicne struje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.17.3 Zavojnica u izmjenicnom krugu struje . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.17.4 Kondenzatori u krugu izmjenicne struje . . . . . . . . . . . . . . . .
2.17.5 RLC krug . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.18 Elektromagnenti valovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.18.1 Brzina elektromagnetnih (EM) valova u vakuumu i u sredstvu . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

7
7
8
8
9
10
11
13
13
14
16
17
17
18
18
20
20
20
22
22
24
25
26
27
28
30
30
32
33
33
33
33
34
35
35
35
36
37
38
40
40

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

.
.
.
.
.

Dio I

Elektricitet i magnetizam
Zakoni elektriciteta i magnetizma imaju osnovnu ulogu u uredajima poput radija, televizije, elektromotora,
racunala . . . . Na osnovnijem nivou sile medu atomima i molekulama su elektromagnetske.
Magnetizam je opazen u Kini oko 2000. godine prije nove ere. Stari su Grci opazali elektricne i magnetske
fenomene oko 700. godine BC. Rijec elektricitet dolazi od elektron, grcke rijeci za jantar. Rijec magnet dolazi
od Magnesia, imena oblasti u Grckoj gdje je magnetit prvi put pronaden.

Elektri
cno polje

Elektromagnetska sila medu nabijenim cesticama je jedna od osnovnih sila prirode.

1.1

Osobine elektri
cnog naboja

Postoje dvije vrste elektricnog naboja koje je Benjamin Franklin (1706.1790.) nazvao pozitivnim i negativnim.
Istoimeni naboji se odbijaju, raznoimeni se privlace.
Elektricni naboj je uvijek ocuvan u izoliranom sustavu.
Robert Millikan (1868.1953.) je 1909. otkrio da je elektricni naboj kvantiziran, uvijek se javlja kao
cjelobrojni umnozak osnovnog naboja e = 1.60219 1019 C, gdje je C SI jedinica za naboj. Tj. q = N e, gdje
je N neki cijeli broj. Naboj e ima elektron, a +e proton.

1.2

Coulombov zakon

Charles Coulomb (1736.1806.) mjerio je silu izmedu dva naboja i dosao do sljedece formule za Coulombovu
silu izmedu dva tockasta naboja:
q1 q2
FC = k 2 r0 ,
r

k=

1
= 8.9875 109 Nm2 /C2 .
40

(1.1)

Primjer 1.1. Omjer elektricne i gravitacijeske sile izmedu protona i elektrona je FC /Fg = 2 1039 .

1.3

Elektri
cno polje

Elektricno polje Koncept polja razvio je Michael Faraday (1791.1867.) u vezi s elektricnim silama. Elektricno
polje postoji u oblasti oko nabijenog objekta izvoranaboja. Kad se drugi nabijeni objekt testni naboj
nade u tom elektricnom polju na njega djeluje elektricna sila. Deniramo elektricno polje zbog naboja izvora
na mjestu testnog naboja elektricnom silom na testni naboj po jedinici naboje, ili
u nekoj tocki prostora denira se kao elektricna sila Fe koja djeluje na pozitivni
Def. 1.1. Elektricno polje E
testni naboj q0 smjesten u toj tocki podijeljenoj s testnim nabojem:
Fe .
E
q0

(1.2)

polje zbog naboja ili distribucije naboja u koje ne ulazi testni naboj. Takoder,
Zapazite da je polje E
zapazite da je postojanje polja osobina izvora, a prisustvo testnog naboja nije nuzno. Testni naboj je detektor
elektricnog polja.
Iz izraza za silu vidimo da je elektricno polje tockastog naboja q jednako
= k q r.
E
r2

(1.3)


1 ELEKTRICNO
POLJE

Ukupno polje zbog grupe naboja izvora jednako je vektorskoj sumi elektricnih polja svih naboja:
=k
E

qi
ri ,
r2
i=1 i

(1.4)

gdje je ri udaljenost i. izvora naboja qi od tocke P , a ri = ri /ri je jedinicni vektor sa smjerom od qi prema P .
Za kontinuiranu raspodjelu naboja

qi
dq
= k lim
E
r

=
k
r.
(1.5)
2 i
2
qi 0
r
r
i
i
gdje se integrira preko cijele raspodjele naboja.
Kviz 1.1. Testni naboj od +3 C nalazi se u toci P gdje je elektricno polje usmjereno nadesno i ima velicinu
4 106 N/C. Ako se testni naboj zamijeni drugim od 3 C, elektricno polje u P
(a) se ne mijenja;
(b) obrne smjer;
(c) ne moze se odrediti.

Slika 1: Linije elektricnog polja tockastog naboja: (a) za pozitivni, (b) za negativni tockasti naboj.
Primjer 1.2. Elektricni dipol je sistem od naboja q i q na udaljenosti 2a. Koliko je polja dipola na slici 2 u
tocki P na udaljenosti y a od ishodista?
Rjesenje:
E = 2E1 cos = k
Na velikim udaljenostima, y a, imamo
Ek

2qa
.
(y 2 + a2 )3/2

2qa
.
y3


1 ELEKTRICNO
POLJE

Slika 3: Elektricno polje u tocki P od kontinuirane raspodjele naboja je vektorska suma polja
stvorenih svim elementima q distribucije
E
naboja.

Slika 2: Uz primjer 1.2. Ukupno elektricno polje

u tocki P od dva suprotna naboja.
E

Slika 4: Linije elektricnog polja

dipola. Broj silnica koje izlaze
iz pozitivnog naboja jednak je
broju silnica koje ulaze u negativni naboj.
1.3.1

Slika 5: Elektricne silnice za dva

jednaka pozitivna naboja

Slika 6: Elektricne silnice za

tockaste naboje +2q i q. Zapazite da dvije linije izlaze iz +2q
za svaku koja zavrsava na q.

Elektri
cno polje kontinuirane distribucije naboja

Vrlo cesto je udaljenost izmedu grupe naboja mnogo manja nego njena udaljenost od tocke od interesa. U tom
se slucaju sistem naboja moze modelirati kao kontinuiran.
Da bismo izracunali polje stvoreno kontinuiranom raspodjelom naboja razdjelimo raspodjelu naboja na
male elemente, od kojih svaka sadrzi mali naboj q, kao na slici 3. Zatim racunamo elektricno polje u tocki
p stvorenog jednom od elemenata, pa zbrojimo sva ta elektricna polja svorena svim elementima naboja (tj.
primjenimo princip superpozicije).
Elektricno polje u P zbog elementa naboja q je
k
E

q
r
r2


1 ELEKTRICNO
POLJE

gdje je r udaljenost elementa naboja od tocke P , a r je jedinicni vektor sa smjerom od elementa do P . Ukupno
elektricno polje u P zbog svih elemenata u raspodjeli naboja je aproksimativno
qi
k
E
ri
ri2
i
gdje indeks i oznacava i. element distribucije. Kako je raspodjela naboja kontinuirana, totalno polje u P u
granici qi 0 je

qi
dq
= k lim
r

=
k
r
(1.6)
E
2 i
2
qi 0
r
r
i
i
gdje se integracija vrsi preko cjelokupne raspodjele naboja.

Cesto
se uodi koncept gustoce naboja:
Ako je naboj Q jednoliko rasporeden po volumenu V , volumna gutoca naboja denirana je s
def Q
= .
V
Ako je naboj Q jednoliko raspodjeljen po povrsini A, plosna gustoca naboja je
def Q
= .
A
Ako je naboj Q jednoliko raspodjeljen duz linije duljine l, linearna gustoca naboja je
def Q
= .
l
Ako je naboj distribuiran nejednoliko po volumenu, povrsini, liniji, kolicina naboja dq u malom elementu
volumena, povrsine, duljine je
dq = dV,
1.3.2

dq = dA,

dq = dl.

Linije elektri
cnog poljasilnice

Uobicajeni nacin vizualizacije polja je crtanjem linija paralelnih vektoru elektricnog polja u bilo kojoj tocki
prostora. Te linije, znane kao silince, linije elektricnog polja prvi je uveo Faraday, se s elektricnim poljem
povezuju na sljedeci nacin:
je tangenta na silnice u svakoj tocki.
Elektricno polje E
broj linija po jedinicnoj povrsini okomitoj na te linije proporcionalan je velicini elektricnog polja u tom
podrucju. Dakle linije su blize jedna drugoj tamo gdje je polje jace.
Pravila za crtanje silnica:
Linija mora poceti na pozitivnom i zavrsiti na negativnom naboju. U slucaju da nekih naboja ima vise,
neke silnice mogu poceti ili zavrsiti u beskonacnosti.
Broj linija koje izlaze iz pozitivnog naboja ili ulaze u negativni, proporcionalan je vecini naboja.
Silnice se ne mogu krizati.
Kviz 1.2. Poredajte po velicini elektricna polja u tockama A, B, C sa slike 5
Rj. A, B, C. U C polje je nula.
Kviz 1.3. Koje su od sljedecih tvrdnji lazne:
(a) Silnice mogu biti ravne ili zakrivljene.
(b) Silnice mogu tvoriti zatvorene krivulje.
(c) Silnice pocinju na pozitivnom a zavrsavaju na negativnom naboju.
(d) Silnice se nikad medusobno ne sijeku.
rj. (b) Silnice pocinju i zavrsavaju na naboju i ne mogu tvoriti zatvorenu krivulju.

2 GAUSSOV ZAKON

Gaussov zakon

Gaussov zakon se temelji na cinjenici da je elektrostatska sila izmedu tockastih naboja obrnuto proporcionalna
udaljenosti.

2.1

Elektri
cni tok

Slika 8: Mali element povrsine Ai . Elektricno

i zatvara kut i s vektorom A
i , koji je
polje E
deniran kao normala na element plohe, a tok je
jednak Ei Ai cos i .

Slika 7: Silnice reprezentiraju jednoliko elektricno polje. One ulaze u ravninu okomitu na
polje povrsine A. Elektricni tok (ux) E kroz
povrsinu jednak je EA.

Razmotrimo homogeno elektricno polje prikazano na slici 7. Silnice prolaze pravokutnom plohom povrsine
A, okomitom na polje. Broj silnica (drugim rjecima, gustoca linija) proporcionalna je velicini elektricnog polja,
pa je ukupni broj linija koji prolazi plohom EA. Ovaj umnozak velicine elektricnog polja i povrsine A okomite
na polje naziva se elektricni tok E :
E = EA.
(2.1)
SI jedinica je
[E ] = [E][A] = N m2 /C.
Def. 2.1. Elektricni tok proporcionalan je broju silnica koje prolaze nekom povrsinom.
Ako ravnina nije okomita na silnice vec s okomicom zatvara kut , tok je
E = EA cos .

(2.2)

Ako polje nije homogeno (jednoliko) vec se mijenja preko povrsine, onda se ova denicija toka odnosi na male
elemente plohe povrsine A, kad se promjena polja moze zanemariti ako je element dovoljno mali, pa vrijedi
i A
i,
E = Ei Ai cos i = E
gdje je vektor povrsine u smjeru normale na plohu. Ukupni tok dobivamo sumiranjem integriranjem po svim
elementima:

dA.

E = lim
Ei Ai =
E
(2.3)
A0

ploha

Ovaj je integral plosni integral, sto znaci da se mora izracunati preko povrsine u pitanju.

2 GAUSSOV ZAKON

Ako je ploha zatvorena, normala je usmjeraena prema van, pa ako silnica izlazi iz povrsine kut izmedu
A
kroz taj element pozitivan. Za silnice koje ulaze
normale i silnice je ostri ( < 90 ), pa je tok E = E
u povrsinu kut je tupi (90 < < 180 , pa je tok negativan. Ukupni tok kroz povrsinu proporcionalan je
broju silnica koje izlaze iz povrsine minus broj silnica koje ulaze u povrsinu. Matematicki se tok kroz zatvorenu
povrsinu moze napisati kao
I
I
dA
= En dA,
E = E
(2.4)
H
gdje reprezentira integral preko zatvorene plohe, En reprezentira komponentu elektricnog polja okomitu na
povrsinu.

2.2

Elektri
cni potencijal

Elektrostatske pojave se mogu opisati pomocu potencijalne energije. To nam omogucuje da deniramo skalarnu
velicinu znanu kao elektricni potencijal. Kako je elektricni potencijal skalarna velicina, mozemo ga upotrijebiti
za opis elektrostatskih pojava jednostavnije nego pomocu elektricnog polja ili sile.
2.2.1

Razlika potencijala i elektri

cni potencijal

ds. Kad polje izvrsi taj

Za innitezimalni pomak ds naboja, rad elektricnog polja je dW = F ds = q0 E

rad potencijalna se energija promjeni za dU = q0 E ds. Za konacni pomak naboja iz tocke A u B, promjena
potencijalne energije sistema U = UB UA je
B
U = q0

ds.
E

(2.5)

Integracija se vrsi duz puta kojim se naboj q0 giba od A u B.

Podijelimo li potencijalnu energiju s testnim nabojem dobivamo velicinu koja ovisi samo o raspodjeli naboja
izvora. Tu velicinu nazivamo elektricni potencijal:
=

U
.
q0

(2.6)

Kako je potencijalna energija skalar, onda je i potencijal skalarna velicina.

Razlika potencijala = B A izmedu dviju tocaka A i B je

=
=
q0
def

B
ds.
E

(2.7)

Kao i kod potencijalne energije, samo razlika elektricnih potencijala ima znacenje, tj. elektricni potencijal ima
vrijednost nula u nekoj proizvoljnoj tocki.
Jedinica elektricnog potencijala zove se volt (V):
1V 1J/C.
Jedinica energije cesto koristena u atomskoj i nuklearnoj zici je electron volt (eV), koja se denira kao
Def. 2.2. Elektron volt je energija koju sistem naboj-polje dobije ili izgubi kad naboj velicine e prijede razliku
potencijala od 1 V.
1 eV = 1.60 1019 C V = 1.60 1019 J.

(2.8)

2 GAUSSOV ZAKON

2.2.2

Razlika potencijala u jednolikom elektri

cnom polju

Neka je jednoliko elektricno polje usmjereno duz negativne y-osi, kao na slici ??. Izracunajmo razliku potencijal
izmedu dvije tocke A i B na medusobnoj udaljenosti |s| = d, gdje je s paralelno sa silnicama.
B
B A = =

B
B

ds = (E cos 0 ) ds = E ds = Ed.
E

Slika 9: Kad je elektricno polje

usmjereno prema dolje, tocka
E
B je na nizem potencijalu nego
tocka A. Kad se pozitivni testni naboj giba iz A u B, sistem
nabojpolje gubi elektricnu potencijalnu energiju.

Slika 10: Kad se predmet mase

m giba dolje u smjeru gravitacijskog polja g , sistem predmet
polje gubi gravitacijsku potencijalnu energiju.

Slika 11: Jednoliko elektricno

polje usmjereno u pozitivnom
smjeru osi x. Tocka B je u nizem
elektricnom potencijalu od tocke
A. Tocke B i C su na istom potencijalu.

Negativni predznak znaci da je potencijal u B manji nego u A, tj. B < A . Elektricne silnice uvijek
pokazuju u smjeru smanjivanja elektricnog potencijala.
Pretpostavimo sad da se testni naboj q0 giba od A u B. Promjena potencijalne energije je
U = q0 = q0 Ed.

(2.9)

Vidimo da ako je q0 pozitivan, U je negativno. Zakljucujemo da sistem koji se sastoji od pozitivnog naboja
i elektricnog polja gubi elektricnu potencijalnu energiju (elektricno poje vrsi rad) kad se naboj giba u smjeru
polja. To je analogno predmetu koji pada u gravitacijskom polju.
Kako nabijena cestica dobiva kineticku energiju, sistem nabojpolje
gubi istu kolicinu potencijalne energije. To je zakon ocuvanja energije.
Ako konstanto polje nije paralelno vektoru s imamo
B
=

ds = E
s.
E
A

Def. 2.3. Ekvipotencijalne plohe su plohe cije su tocke na istom elektricnom potencijalu.

(2.10)

2 GAUSSOV ZAKON

10

Ekvipotencijalne povrsine jednolikog elektricnog polja sastoji se od familije paralelnih ravnina koje su okomite na polje.
Primjer 2.1. Razlika potencijala izmedu dvije paralelne ravne ploce razmaknute za d = 0.30 cm je 12 V.
Nadite velicinu elektricnog polja medu plocama.
Rjesenje: Elektricno polje okomito je na ploce i usmjereno od pozitivne prema negativnoj ploci. Pozitivna
ploca je na visem elektricnom potencijalu nego negativna. Velicina elektricnog polja je
E=

|B A |
= 4 103 V/m.
d

Ova konguracija ploca naziva se ravni kondenzator.

2.2.3

Elektri
cni potencijal i potencijalna energija to
ckastih naboja

Vidjeli smo da izolirani tockasti naboj q stvara elektricno polje radijalno iz naboja. Elektricni potencijal
nalazimo iz
B
ds.
B A = E
A

Slika 12: Elektricni potencijal u ravnini oko pozitivnog naboja.

Slika 13: Elektricni potencijal dipola

= kq
ds se moze izraziti kao
U bilo kojoj tocki prostora, elektricno polje ce biti E
r/r2 . Velicina E
ds = k q r ds = k q cos ds = k q dr
E
r2
r2
r2
jer je cos ds projekcija od ds na r. Razlika potencijala je
rB
B A = kq

[
]
1
1
dq
= kq

.
r2
rB
rA

(2.11)

rA

Vidimo da je potencijal neovisan o putanji i ovisi samo o krajnjim tockama. Isto tako je rad elektricne sile
na naboj q0 neovisan o putanji, pa je polje konzervativno. Obicno se uzima da je A = 0 u rA = , pa je
potencijal tockastog naboja
q
(2.12)
=k .
r

2 GAUSSOV ZAKON

11

Za vise tockastih naboja potencijal dobivamo principom superpozicije

qi
=k
.
ri
i

(2.13)

Razmotrimo sada potencijalnu energiju sistema od dvije nabijene cestice s nabojima q1,2 . Ako su cestice
udaljene za r12 , onda je iz izraza za potencijal potencijalna energija sistema
q1 q2
U =k
.
(2.14)
r12
Za sistem s vise od dva naboja, ukupnu potencijalnu energiju dobivamo zbrajenjem ptoencijalnih energija za
svaki par naboja. Npr. za sistem od tri naboja je
(
)
q1 q2
q1 q3
q2 q3
U =k
+
+
.
(2.15)
r12
r13
r23
Kviz 2.1. Sferni balon sadrzi pozitivno nabijeni predmet u centru. Ako se naboj napuhne na veci volumen, a
naboj ostane u centru hoce li se elektricni potencijal balona povecati, smanjiti ili ostati isti? Isto za elektricni
tok?
Rjesenje: Elektricni potencijal je obrnuto proporcionalan polumjeru pa ce se smanjiti. Kako kroz povrsinu
prolazi isti broj silnica elektricni tok ce ostati isti.
2.2.4

Izra
cunavanje vrijednosti elektri
cnog polja iz elektri
cnog potencijala

Razlika potencijala d izmedu dvije tocke udaljene za ds je

ds.
d = E

(2.16)

ds = Ez dx, pa iz gornje jednadzbe imamo

Ako polje ima samo jednu komponentu Ex , tada je E
Ex =

d
.
dx

(2.17)

Slicno vrijedi za y i z komponentu.

mora
Kad testni naboj ide duz ekvipotencijalne plohe, tada je d = 0, pa iz jednadzbe (2.16) vidimo da E
biti okomito na ekvipotencijalnu plohu. Dakle mozemo zakljuziti ekvipotencijalne plohe moraju uvijek biti
okomite na elektricne silnice koje prolaze kroz njih.

Slika 14: Ekvipotencijalne plohe (crtkane plave linije su presjeci tih ploha sa stranicom) i elektricne silnice
(narancaste linije) za (a) jednoliko elektricno polje stvoreno beskonacnom plohom naboja, (b) tockasti naboj,
(c) elektricni dipol. U svim slucajevima, ekvipotencijalne plohe okomite su na elektricne silnice u svakoj tocki.
Ako je distribucija naboja sferno simetricna tj. volumna gustoca naboja ovisi samo o radijalnoj udaljenosti
ds = Er dr i
r, elektricno polje je radijalno, pa je E
dU = Er dr Er =

d
.
dr

(2.18)

2 GAUSSOV ZAKON

12

Kviz 2.2. U odredenom dijelu prostora elektricni potencijal je nula na cijeloj x osi. Kakva je x komponenta
elektricnog polja u toj oblasti:
(a) nula,
(b) u +x smjeru,
(c) u x smjeru.
Rjesenje: Derivacija konstante je (ovdje nule) nula, pa je elektricno polje nula.
Kviz 2.3. U odredenoj oblasti prostra, elektricno polje je nula. Kakav je potencijal u tom dijelu prostora:
(a) nula,
(b) konstantan,
(c) pozitivan,
(d) negativan ?
Rjesenje: (b): da bi elektricno polje bilo nula, potencijal mora biti konstantan (opet derivacija konstante je
nula), ali ne nuzno nula.
Primjer 2.2. Elektricni potencijal dipola.
Elektricni dipol sastoji se od dva suprotna naboja na udaljenosti 2a. Neka je smjesten duz x osi s centrom
u ishodistu.
(A) Izracunajte elektricni potencijal u tocki P (x, 0).
(B) Izracunajte i Ex daleko od dipola.
(C) Izracunajte i Ex ako je tocka P smjestena izmedu naboja.
Rjesenje:
(A) Potencijal je
=k

qi
i=1

ri

(
=k

q
q

xa x+a

)
=

2kqa
.
x 2 a2

(B) Ako je P daleko od dipola, tako da je x a potencijal postaje

2kqa
.
x2

Elektricno polje za ovaj potencijal je

Ex =
(C) U ovom slucaju je potencijal

(
=k

a elektricno polje
Ex =

d
dx

d
4kqa
= 3 .
dx
x

q
q

ax a+x
(

2kqx
a2 x2

)
=

)
= 02kq

Naravno, u centru dipola x = 0 je = 0 i Ex = 2kq/a2 .

2kqx
,
x2

a2

a2 + x2
.
(a2 x2 )2

2 GAUSSOV ZAKON

13

Slika 15: Elektricni potencijal u

tocki P se moze izracunati dijeljenjem raspodjele naboja u elemente dq i sumiranjem doprinosa svih elemenata.
2.2.5

Elektri
cni potencijal od kontinuirane distribucije naboja

Ako je raspodjela naboja poznata krecemo od izraza za elektricni potencijal tockastog naboja mali elementa
naboja tretiramo kao tockasti naboj. Potencijal d u nekoj tocki P je tada
d = k
a ukupni potencijal

=k

dq
,
r
dq
.
r

(2.19)

(2.20)

Vidimo da smo sumu zamijenili integralom. Zapazite da smo ovdje uzeli da je potencijal nula na beskonacnoj
udaljenosti od naboja.

2.3

Kapacitet i kondezator

Def. 2.4. Kondenzator je sprava za spremanje elektricnog naboja.

Kondenzatori se obicno koriste u razlicitim elektricnim krugovima. Kondenzator se sastoji od dva vodica
odvojena izolatorom. Izolator koji odvaja vodljive ploce kondenzatora je dielektrik.
Def. 2.5. Kapacitet C kondenzatora se denira kao omjer naboja na vodicu i razlike potencijala izmedu ploca:
def

C =

Q
.

(2.21)

Zapazite da je kapacitet uvijek pozitivan. Kako se razlika potencijala linearno povecava s nabojem na
plocama, omjer Q/ je konstanta za dani kondenzator. Dakle, kapacitet je mjera mogucnosti kondenzatora
da spremi naboj.
Jedinica za kapacitet naziva se farad (F) po Michael Faradayu:
1F = 1C/V.
Kako je farad vrlo velika jedinica, u praksi se koristi F = 106 F do pF = 1012 F.
Kviz 2.4. Kapacitet sprema naboj Q kod razlike potencijala . Ako se razlika potencijala poveca na 2

2 GAUSSOV ZAKON

14

(a) kapacitet padne na polovicu pocetne vrijednosti i naboj ostane isti,

(b) kapacitet i naboj padnu na polovicu inicijalnih vrijednosti,
(c) kapacitet i naboj se udvostruce,
(d) kapacitet ostane isti, a naboj se udvostruci.
Rjesenje: (d) kapacitet je osobina sistema i ne ovisi o primjenjenom naponu. Po Eq. (2.21) napon je
udvostrucen pa je i naboj udvostrucen.
Plo
casti kondenzator Plocasti kondenzator sastoji se od dvije paralelne metalne ploce povrsine A odvojene
udaljenoscu d. Ako su ploce vece povrsine, naboj se na ploci distribuira na vecoj povrsini pa ga se moze spremiti
vise, proporcionalno povrsini ploca. Ako su ploce na odredenoj razlici potencijala, polje je vece sto je udaljenost
medu njima manja jer je = Ed. Smanjivanjem razmaka medu plocama naboj na plocama se povecava, pa
je kapacitet obrnuto proporcionalan s d. Tako za kapacitet plocasto kondenzatora imamo :
C=

Q
0 A
Q
=
=
.

Qd/0 A
d

(2.22)

tj. kapacitet plocastog kondenzatora proporcionalan je povrsini ploca, a obrnuto proporcionalan medusobnom
udaljenoscu ploca.

Slika 16:
Elektricno polje izmedu ploca
plocastog kondenzatora je jednoliko blizu centra, ali nejednoliko pri rubu.
Slika 17: Simboli za kondenzator, bateriju i prekidac.

2.3.1

Spajanje kondenzatora

U elektricnom krugu se cesto dva ili v ise kondenzatora cesto kombiniraju. Mozemo izracunati ekvivalentni
kapacitet odredene kombinacije kondenzatora.
U proucavanju elektricnih krugova, koristimo pojednostavljenu slikovnu reprezentaciju diagram. Takav
dijagram koristi simbole za reprezentaciju razlicitih elemenata kruga. Simboli su spojeni ravnom linijom koja
reprezentira zicu koja povezuje elemente. Na slici 17 dani su simboli za kondenzator, bateriju, prekidac. Simbol
za kondenzator reektira geometriju najcesceg modela kondenzatora par paralelnih ploca. Pozitivni kraj
baterije je na visem potencijalu i reprezentiran je duzom linijom.
Paralelni spoj Dva kondenzatora spojena kao na slici 18 su u paralelnom spoju. Lijeve ploce kondenzatora
povezane su zicom za pozitivni pol baterije, pa su obje na istom potencijalu. Slicno za desne ploce koje su
spojene na negativni pol. Individualna razlika potencijala kroz kondenzatore u paralelnom spoju su iste i
jednake razlici potencijala upotrebljen na spoj, ovdje na napon baterije.

2 GAUSSOV ZAKON

15

Slika 19: Ekvivalentni kapacitet je C = C1 + C2

Slika 18: Paralelna kombinacija dva kondezatora.

Neka su maksimalni naboje na kondenzatorima Q1 odnosno Q2 . Ukupni naboj Q na oba kondenzatora je

Q = Q1 + Q2 .

(2.23)

Kako je razlika potencijala na kondenzarima jednaka, naboji koje nose su

Q1 = C1 ,

Q2 = C2 .

Pretpostavimo da zelimo ta dva kondenzatora zamijeniti jednim ekvivalentnim kondenzatorom koji ima
kapacitet C, a koji u krugu mora imati isti efekt kao kombinacija ovih dvaju kondenzatora. Tako ekvivalentni
kondenzator mora moci spremiti naboj Q kad se spoji na bateriju, pa za ekvivalentni kondenzator vrijedi
Q = C = C1 + C2
odnosno
C = C1 + C2 .

(2.24)

Naravno ako je spojeno vise kondenzatora paralelno ekvivalentni kapacitet je

C = C1 + C2 + C3 + + CN =

Ci .

(2.25)

i=1

Dakle, ekvivalentni kapacitet paralelnog spoja kondenzatora je algebarska suma kapaciteta i veci je od bilo kojeg
individualnog kapaciteta. To ima smisla jer smo u stvari dobili vecu povrsinu ploca.

2 GAUSSOV ZAKON

16

Slika 20: Serijska kombinacija dva kondezatora.

Naboj na oba kondenzatora je jednak.
Slika 21: Ekvivalentni kapacitet moze se
izracunati po relaciji C1 = C11 + C12 .
Serijski spoj Dva kondenzatora povezana kao na slici 20 poznati su kao serijski spoj kondenzatora. Iz slike
vidimo da je napon baterije razdvojen na dva kondenzatora
= 1 + 2 ,

(2.26)

gdje su 1 i 2 razlike potencijala na kondenzatorima. Ekvivalentni kondenzator mora imati naboj Q na

desnoj i +Q na lijevoj ploci, pa imamo:
=

Q
C

1 =

Q
Q
, 2 =
.
C1
C2

Kratimo Q, dobivamo relaciju

1
1
1
=
+
,
C
C1
C2
odnosno za vise kondenzatora spojenih u seriju
1
1
1
1
1
1
=
+
+
+ +
=
.
C
C1
C2
C3
CN
Ci
i=1
N

2.3.2

(2.27)

Energija spremljena u nabijeni kondenzator

Kondenzator moze cuvati energiju. Pri praznjenju mozemo vidjeti iskru. Ako dodirnemo ploce kondenzatora
dozivjet cemo elektricni sok ovisan o naponu kojim je napunjen kondenzator.
Pretpostavimo da je q naboj na kondenzatoru u nekom trenutku prilikom njegovog punjenja. U tom trenutku
je razlika potencijala = q/C. Rad potreban da se prenese dodatni naboj dq od ploce s nabojem q na
plocu s nabojem q je
q
dq.
dW = dq =
C

2 GAUSSOV ZAKON

17

Ukupni rad potreban da se kondenzator napuni od q = 0 do q = Q je

Q
W =

q
Q2
dq =
.
C
2C

Rad potrosen na punjenje kondenzatora je elektricna potencijalna energija U spremljena u kondenzatoru:

U=

Q2
1
1
= Q = C()2 .
2C
2
2

(2.28)

Kviz 2.5. Imamo tri kondenzatora i bateriju. U kojim od sljedecih kombinacija ce kondenzatori spremiti
maksimalnu energiju? (a) U seriji, (b) u paraleli, (c) obje kombinacije dat ce istu kolicinu energije.
Rjesenje: (b) za dani napon, energija spremljena u kondenzatoru proporcionalna je s C, pa zelimo maksimizirati ekvivalentni kapacitet, a to radimo spajenjem u paralelu.
Kviz 2.6. Napunimo plocasti kondenzator, pa odspojimo bateriju. Kad povucemo ploce na vecu udaljenost,
nabrojane velicine ce se smanjiti, povecati ili ostati isti? (a) C; (b) Q; (c) E between plates; (d) energija
spremljena u kondenzatoru.
Rjesenje: (a) C se smanjuje. (b) Q ostaje isto jer nema mjesta gdje naboj moze isteci. (c) E ostaje isto (d)
se povecava jer je = Q/C, a Q je konstantno, a C se smanjuje. Energija spremljena u kondenzatoru
proporcionalna je i s Q i s pa se dakle povecava. Dodatna energija dolazi zbog rada kojeg moramo uciniti
da odvucemo ploce.

2.4

Struja i otpor

Do sad smo proucavali elektricne pojave s nabojima u ravnoznoj situaciji elektrostatika. Sad cemo promatrati
elektricne naboje u gibanju. Koristimo termin elektricna struja ili jednostavno struja, da bismo opisali brzinu
gibanja naboja kroz neku oblast prostora.
2.4.1

Elektri
cna struja

Pri prolasku elektricnog naboja kroz neki materijal, tok ovisi o tvari i razlici potencijala. Kad god postoji tok
naboja kroz neko podrucje, kazemo da postoji elektricna struja.
Instruktivno je zapaziti analogiju izmedu toka vode i struje. Tok vode mjerimo u litrama po minuti ili m3 /s.
Da deniramo struju preciznije, pretpostavimo da se naboji gibaju okomito na plohu povrsine A.
Def. 2.6. Struja je brzina kojom naboj tece kroz povrsinu.
Ako je Q kolicina naboja koja prolazi kroz povrsinu u vremenu t, srednja struja I jednaka je naboju koji
prode kroz plohu A u jedinici vremena
Q
.
(2.29)
I =
t
Ako se tok mijenja tijekom vremena, tad se i struja mijenja; deniramo trenutnu struju I:
def

I =

dQ
.
dt

(2.30)

SI jedinica struje je amper (A):

1C
,
(2.31)
1s
tj. struja od 1 A ekvivalentna je naboju od 1 C koji prode kroz povrsinu u 1 s.
Naboj koji prolazi kroz plohu moze biti pozitivan ili negativan ili oboje. Uobicajeno je pridruziti struju u
istom smjeru kao tok pozitivnog naboja. U vodicima struja je gibanje negativno nabijenih elektrona. Tako, u
vodicu je struja u suprotnom smjeru od gibanja elektrona. Naravno, promatramo li snop protona u akceleratoru,
struja je u smjeru gibanja protona. U nekim slucajevima poput struje u plinovima i elektrolitima, struja je
rezultat gibanja i pozitivnih i negativnih naboja.
1A=

2 GAUSSOV ZAKON

18

Slika 22: Naboji u gibanju kroz

plohu A. Brzina kojom naboji
prolaze kroz A je struja I. Smjer
struje je smjer gibanja pozitivnih
naboja.

2.5

Slika 23: Dio jednolikog vodica poprecnog presjeka A.

Naboji se gibanju brzinom vd , i prijedu put koji prijedu
duz x-osi u vremenskom intervalu t je x = vd t.
Izaberemo li t da bude vrijeme za koje naboji, u prosjeku, prijedu duljinu cilindra broj nositelja u dijelu duljine x je nAvd t, gdje je n broj nositelja naboja
po jedinicnom volumenu.

Mikroskopski model struje

Razmotrimo struju u vodicu s presjekom A (Slika 23). Volumen odsjecka vodica duljien x je Ax. Ako je
n broj mobilnih naboja po jedinicnom volumenu (gustoca nositelja naboja), broj nositelja u sekciji jenAx.
Ukupni je naboj u tom dijelu vodica
Q = (nA x)q,
gdje je q naboj svakog nositelja. Ako se nositelji gibaju brzinom vd , udaljenost koju prijedu u x-smjeru u
intervalu t je x = vd t. Izaberimo vrijeme t da je vrijeme potrebno da naobji u cilidru prijedu udaljenost
jednaku duljini cilindra. U tom slucaju mozemo napisati
Q = (nAvd t)q.
Dijeljenjem jednadzbe s t, srednja struja u vodicu je
Q
= nqvd A.
I =

(2.32)

Tipicne brzne elektrona u metalu su vrlo male, reda velicine 104 m/s, pa da prijedu metar trebalo bi im oko
sat vremena. Kako se onda desava da se svjetlost gotovo trenutno ukljuci kad pritisnemo prekidac. Razlog je
elektricno polje koje pokrece elektrone unutar nanosekunde u svim dijelovima vodica koji onda zagriju zarnu
nit zarulje.
Kviz 2.7. Razamotimo pozitvne i negativne naboje koji se gibaju kroz 4 podrucja prikazanih na slici 24.
Rangirajte struju u njima od najnize do najvise.
Rjesenje: d, b = c, a. Struja u dijelu (d) ekvivalentna je dvama pozitivnim nabojima koji idu nalijevo.
Dijelovi (b) i (c) reprezentiraju 4 pozitivna naboja koja se gibaju u istom smjeru jer negativni naboj koji se
giba na lijevo ekvivalentan je pozitivnom koji se giba nadesno. Struja u dijelu (a) ekvivalentna je s 5 pozitivnih
naboja koji se gibaju nadesno.

2.6

Otpor

Kad je vodic u statickoj ravnotezi, elektricno polje unutar vodica je nula. Svrha ovog odjeljka je da opose sto
se dogada kad naboji u vodicu nisu u ravnotezi pa postoji polje unutar vodica.

2 GAUSSOV ZAKON

Slika 24: Uz kviz 2.7. Naboji se

gibaju kroz cetiri podrucja.

19

Slika 25: Homogeni vodic duljine l i poprecnog presjeka A.

Razlika potencijala = B A na krajevima vodica
koje stvara struju I koja je prostvara elektricno polje E
porcionalna razlici potencijala

Razmotrimo vodic poprecnog presjeka A kojim tece struja I. ustoca struje j u vodicu denirana je kao
struja po jedinicnoj povrsini:
def I
= nqvd .
(2.33)
j =
A
Opcenito je gustoca struje vektorska velicina
j = nqvd ,
(2.34)
dakle u smjeru gibanja nositelja pozitivnih naboja, i suprotnom smjeru za negativne naboje.
pa je gudtoca struje proporcionalna
Kad se na vodic primjeni razlika potencijala, stvori se elektricno polje E,
elektricnom polju:

j = E,
(2.35)
gdje se konstanta proporcionalnosti zove vodljivost vodica. Za materijali koji se ponasaju po tom zakonu kaze
se da slijede Ohmov zakon, nazvanom po Georg Simon Ohm (1789.1854.).
razmotrimo segment ravne zice jednolikog poprecnog presjeka A i duljine l, prikazanog na slici 25. Razlika
potencijala = b a je narinuta duz zice, stvarajuci elektricno polje i struju u zici. Pretpostavljamo da je
polje homogeno pa je

I
= El j = E =
=
l
A
i razliku potencijala mozemo napisati kao
(
)
l
l
= j =
I = RI.

A
Velicina R = l/A naziva se otpor vpdoca. Mozemo denirati otpor kao omjer razlike potencijala i struje u
vodicu

.
(2.36)
R
I
Obicno se ova jednadzba naziva Ohmovim zakonom, ali je to pogresno. Ova jednadzba je samo denicija
Eq. (2.35)
otpora i daje vezu izmedu napona, struje i otpora. Ohmov zakon je linearna veza izmedu j i E,
ili, ekvivalentno, izmedu I i , sto, iz Eq. (2.36), indicira da je otpor konstantan neovison o primjenjenom
naponu.
Jedinica otpora zove se ohm ():
1V
1
.
(2.37)
1A
Inverz od vodljivosti je specicni otpor ():
1
= ,
(2.38)

2 GAUSSOV ZAKON

20

pa je
l
(2.39)
A
Svaki materijal koji se ponasa po Ohmovom zakonu ima karakteristicni specicni otpor koji ovisi o osobinama
tvari i o temperaturi. Otpor ovisi o geometriji kao i specicnom otporu.
Vecin strujnih krugova koristi otpornike za kontrolu struje u razlicitim dijelovima kruga.
R=

Kviz 2.8. Poprecni presjek metalne zice postaje sve manji prema jednom kraju zice. Struja mora imati istu
vrijednost u svakom dijelu kako se naboj ne bi akumulirao u jednoj tocki. Kako se brzina nostitelja naboja
i otpor po jedinici duljine mijenjaju kako zica postaje tanja? (a) Brzina i otpor se povecavaju. (b) Oboje se
smanjuje. (c) Brzina se povecava a otpor se smanjuje. (d) Brzina se smanjuje a otpor povecava.
Rjesenje:
(a) Struja u svakom dijelu zice je ista iako se zica suzuje.Kako se poprecni presjek smanjuje, brzina se mora
povecati. Naravno, otpor se povecava.

Kviz 2.9. Zica

ima polumjer r i duljinu l. Ako oboje povecamo na dvostruku vrijednost, otpor zice: (a)
povecava se, (b) smanjuje se, (c) ostaje isti.
Rjesenje: (b) Dupliciranje polumjera dovodi do 4 puta vece povrsine, pa se otpor smanjuje.

2.7

Otpor i temperatura

Preko ogranicenog opsega temperatura, specicni otpor se aproksimativno linearno mijenja s temperaturom u
skladu s izrazom:
= 0 (1 + (T T0 )) ,
(2.40)
gdje je specicni otpor na temperaturi T , 0 na nekoj referentnoj temperaturi T0 , a je temperaturni
koecijent otpora. Lako je vidjeti da i za otpor vrijedi isti izraz
R = R0 (1 + (T T0 )) ,

(2.41)

Kviz 2.10. Kad zarulja nosi vecu struju:

(a) neposredno nakon ukljucenja, (b) poslije nekoliko milisekundi kad zarulja sjaji postojano?
Rjesenje: (a) Kad je zarna nit na sobnoj temperaturi, njen otpor je mali, a time struja relativno velika.
Prilikom zagrijavanja, otpor raste, a struja slabi.

2.8

Supravodljivost

Postoji klasa tvari ciji se otpor spusta do nule kad se nalaze ispod odredene temperature Tc , znane kao kriticna
temperatura. Ti materijali nazivaju se supravodicima. Otpor supravodica na temperaturi iznad Tc ponasa se
kao kod normalnog metala (slika 26. Ispod kriticne temperature otpor pada na nulu. Taj fenomen otkrio je
1911. holandski zicar Heike KamerlinghOnnes (1853.1926.). Novija mjerenja pokazuju da je otpornost
supervodica ispod Tc manja od 4 1025 m, oko 1017 puta manja nego otpornost bakra.

2.9

Elektri
cna snaga

Ako se za uspostavljanje struje koristi materija, postoji kontinuirana transformacija kemijske energije baterije
u kineticku energiju elektrona i unutarnju energiju u vodicu, sto vodi do povecanja temperature vodica.
Razmotrimo jednostavni krug sa slike 27, gdje zamisljamo da se energija daje otporniku. Pretpostavljat
cemo da je otpor zica zanemariv.
Zamislimo da pozitivni naboj Q ide po krugu od tocke a kroz bateriju i otpornik natrag u a. Naboj se
giba od a do b kroz bateriju, pa se elektricna potencijalna energija sistema povecava za Q dok se kemijska
potencijalna energija u bateriji smanjuje za isti iznos. Naravno, kako se naboj giba od c u d kroz otpornik,
sistem gubi elektricnu potencijalnu energiju za vrijeme sudara elektrona s atomima otpornika. U tom procesu,
energija se transformira u unutarnju energiju vibracije atoma u otporniku. Kako smo zanemarili otpor zica,

2 GAUSSOV ZAKON

Slika 26: Graf koji pokazuje ovisnost specicnog otpora u ovisnosti o temperaturi za zivu. Iznad kriticne temperature graf izgleda kao za obicni metal, dok ispod Tc = 4.2 K specicni otpor
pada na nulu.

21

Slika 27: Krug se sastoji od otpornika otpora R i baterije koja

daje razliku potencijala
.

Slika 28: Uz kviz 2.12. Dvije

zarulje povezane paralelno.

nema transformacije enerigje na putu bc i da. Kad se naboj vrati u tocku a , rezultat je da je dio kemijske
energije baterije predan otporniku. Energija predana otporniku bit ce predana okolnom zraku u vidu topline.
Brzina kojom sistem gubi elektricnu potencijalnu energiju kroz otpornik je
dU
d
dQ
=
(q) =
= I
dt
dt
dt
gdje je I strika u krugu. Ovo je isto tako brzina kojom sistem daje unutarnju energiju otporniku. Dakle, snaga
P kojom se energija predaju otporniku je
P = I = I 2 R =

()2
.
R

(2.42)

Ova formula vrijedi uvijek kad izvor struje predaje energiju uredaju dajuci mu struju I i razliku potencijala
na krajevima.
Proces kojim se snaga gubi na unutarnju energiju vodica otpora R obicno se naziva jouleovo zagrijavanje.
Kviz 2.11. Ista razlika potencijala primjenjena je na zarulje od 30 W i od 60 W. Koja je tvrdnja istinita?

(a) Zarulja
od 30 W ima veci otpor i njome tece jaca struja.

(b) Zaruljom
of 30 W tece jaca struja, ali od 60 W ima veci otpor.

od 30 W ima veci otpor, a u 60 W tece jaca struja.

(c) Zarulja

(d) Zaruljom
od 60 W tece jaca struja i ona ima veci otpor.
Rjesenje: (c) Kako je razlika potencijala jednaka na obje zarulje i snaga dana vodicima je P = I,

zarulja od 60 W mora imati jacu struju. Zarulja

od 30 W ima veci otpor jer njom prolazi slabija struja s istom
razlikom potencijala.
Kviz 2.12. Za dvije zarulje sa slike 28, rangiraj jacinu struje u tockama od a do f , od vece k manjoj.
Rjesenje: Ia = Ib > Ic = Id > Ie = If . Struja Ia izlazi iz pozitivnog pola baterije i onda se razdvaja na dva
toka kroz zarulje; tako je Ia = Ic + Id . Struja u zarulji od 60 W je veca nego u zarulji od 30 W (kviz 2.11).
Kako naboj ne ostaje u zaruljama, kolicina naboja koja izlazi jednaka je naboju koji je usao, pa je Ic = Id i
Ie = If , pa i Ib = If + Id = Ia .

2 GAUSSOV ZAKON

2.10

22

Krug istosmjerne struje

U dijagramu kruga opcenito cemo koristiti bateriju kao izvor energije za krug. Kako je razlika potencijala na
polovima baterije konstana, struja u krugu je konstantna po velicini i smjeru pa se zove istosmjerna struja.
Baterija se naziva izvor napona U to je maksimalno moguca razlika potencijala koju baterija moze dati na
polovima.

Slika 30: Gracka reprezentacija pokazuje kako

se potencijal mijenja

Slika 29: Dijagram strujnog kruga s naponom

baterije U unutarnjeg otpora r, povezane na
vanjski otpornik otpora R.

Pozitivni pol baterije je na visem potencijalu nego negativni. Takoder postoji otpor prolasku naboja unutar
baterije. Taj se otpor naziva unutarnji otpor r. Zbog tog se unutarnjeg otpora razlika potencijala na polovima
baterije smanjuje za Ir, pa iznosi
= U Ir.
(2.43)
Ovdje je U krajnja razlika potencijala kad je struja 0.
Iz dijagrama 29 vidimo da razlika potencijala na polovima mora biti jednaka razlici potencijala na
vanjskom otporu R, kojeg nazivamo radni otpor. Razlika potencijala na radnom otporu pad napona je = IR,
pa je
U = IR + Ir,
(2.44)
odnosno struja je
I=

U
.
R+r

(2.45)

Obicno je R r, pa se r zanemaruje.
Pomnozimo liEq. (2.44) s I dobivamo
IU = P = I 2 R + I 2 r,

(2.46)

dakle snaga baterije se raspodjeljuje na vanjski radni otpor i unutarnji.

Kviz 2.13. U namjeri da maksimiziramo snagu koju baterija daje radnom uredaju, unutarnji otpor treba biti
(a) veci, (b) manji, (c) ne ovisi o unutarnjem otporu.
Rjesenje: (a). Snaga se raspodjeli na unutarnji otpor baterije, pa smanjuje unutarnje otpora smanjuje ovu
izgubljenu snagu i povecava postotak snage predane uredaju.
2.10.1

Serijski i paralelni spoj otpornika

Kad se dva ili vise otpornika spoje kao na slici 31 kazemo da su u seriji. Kolicina naboja Q koja izlazi iz R1
ulazi u R2 , tj. jednaka kolicina naboja prolazi kroz oba otpornika u danom vremenskom intervalu. Razlika
potencijal primjenjena na spoj podijelit ce se izmedu otpornika:
= IR1 + IR2 = I(R1 + R2 ) = IR

2 GAUSSOV ZAKON

Slika 31: Serijski spoj dva

otpornika otpora R1 i R2 .
Struja kroz R1 jednaka je
struji kroz R2 .

23

Slika 32: Otpornici su zamjenjeni ekvivalentnim otpornikom R = R1 + R2 .

ce se desiti kad se
Slika 33: Uz kviz 2.16. Sto
otvori prekidac?

pa je ekvivalentni otpor
R = R1 + R2 .

(2.47)

Ako je vise otpornika vezano u seriju, ekvivalentni otpor je

R = R1 + R2 + R3 + + RN =

Ri .

(2.48)

i=1

Dakle ekvivalenti otpor serijski povezanih otpornika jednak je numerickoj sumi individualnih otpora.
Kviz 2.14. Na slici 31, zamislimo pozitivne naboje koji prvo prolaze R1 pa onda kroz R2 . Struja u R2 je u
odnosu na struju kroz R1 je (a) manja, (b) veca, (c) ista.
Rjesenje: (c). U serijskom spoju, ista struja prolazi kroz sve otpore. Naboji se ne ne iskoriste prolaskom
kroz otpore.
Kviz 2.15. Ako se umjesto otpornika izbaci otpornik R2 iz kruga, hoce li zarulja R1 svjetliti (a) jace, (b)
slabije, (c) jednako?
Rjesenje: (a) Povezavsi b na c kratko, zarulja R2 , promjeni sea ukupni otpor kruga i R1 + R2 na samo R1 .
Tako se smanjivanjem otpora povecava struja.
ce se desiti s ampermetrom
Kviz 2.16. Kad je prekidac na slici 33 zatvori (lijevo), struja kroz R2 ne tece. Sto
na desnoj slici kad se prekidac otvori? (a) ampermetar ce pokazivati vecu struju, (b) manju, (c) istu.
Rjesenje: (b) Kad je prekidac otvore otpornici su u seriji, pa je ukupni otpor veci nego kad je zatvoren.
Stoga je struja u krugu slabija.
Razmotrimo sada dva otpornika spojena paralelno, kao sto je prikazano na slici 34. Kad se naboji nadu u
tocki a, cvoru, razdvajaju se na dva dijela, neki idu kroz R1 a neki kroz R2 . To razdvajanje rezultira u slabijoj
struji kroz svaki od otpornika. Kako je naboj ocuvan, struja I koja ulazi u a mora biti jednaka ukupnoj struji
koja odlazi iz te tocke:
I = I1 + I2 .
Kako su otpornici spojeni direktno na polove baterije, razlika potencijala na otpornicima je jednaka, pa imamo
(
)
1
1

+
=
+
=
.
I = I1 + I2 =
R1
R2
R1
R2
R
Ekvivalentni otpor je dan s
1
1
1
R1 R2
=
+
R=
.
R
R1
R2
R1 + R2
Za vise od dva otpornika vezanih u paralelu vrijedi
1
1
1
1
1
=
+
+ +
=
.
R
R1
R2
RN
Ri
i=1

(2.49)

(2.50)

2 GAUSSOV ZAKON

Slika 34: Paralelni spoj dva

otpornika otpora R1 i R2 .
Razlika potencijal na oba otpornika je jednaka.

24

Slika 35: Otpornici su zamjenjeni ekvivalentnim otpornikom za koji vrijedi 1/R =

1/R1 + 1/R2 .

ce se desiti kad se
Slika 36: Uz kviz 2.19. Sto
zatvori prekidac?

Dakle, inverz ekvivalentnog otpora od dva ili vise otpornika spojenih u paralelu jednak je sumi inverza individualnih otpora.
U kucama su krugovi uvijek spojeni tako da su aparati spojeni paralelno. Svaki uredaj radi neovizno o
ostalima, pa ako se jedan iskopca, ostali ostaju ukljuceni. Svi oni rade na istom naponu.
Kviz 2.17. Zamislimo da na spoju sa slike 31 spojimo treci otpornik u seriju s prva dva. Hoce li se struja u
bateriji (a) povecati, (b) smanjiti, (c) ostati jednaka? Hoce li na polovima baterije napon se (d) povecati, (e)
smanjiti, (f) ostati jednak?
Rjesenje: (b), (d). Dodavanjem dodatnog otpora u seriju dovodi do povecanja otpora i slabljenja struje.
Razlika potencijal se poveca jer smanjena struja daje manji pad napona na unutarnjem otporu.
Kviz 2.18. Na slici 34 dodamo treci otpornik u paralelu s prva dva. Hoce li se struja u bateriji (a) povecati,
(b) smanjiti, (c) ostati jednaka? Hoce li na polovima baterije napon se (d) povecati, (e) smanjiti, (f) ostati
jednak?
Rjesenje: (a),(e). Ako se drugi otporik poveze u paralelu, totalni otpor kruga se smanji i struja baterije
se poveca. Razlika potencijala na polovima ce se smanjiti jer povecana struja uzrokuje veci pad napona na
unutarnjem otporu.
Kviz 2.19. S otvorenim prekidacem na slici 36 (lijevo), ne tece struja kroz R2 . Ako se prekidac zatvori
ampermetar ce pokazivati (a) jacu, (b) slabiju, (c) jednaku struju.
Rjesenje: (a) kad je prekidac zatvoren, otpornik oba otpornika su u paraleli pa je otpor manji nego kad je
prekidac otvoren. Kao rezultat, struja je jaca.
2.10.2

Uredaji za mjerenje elektriciteta

Galvanometar Galvanometar je analogni uredaj za mjerenje struje i napona.

Ampermetar Uredaj za mjerenje (jacine) struje zove se ampermetar. Naboj koji cini struju mora proci kroz
ampermetar pa se on veze u seriju s ostalim elementima kruga, kako je prikazano na slici 37.
Idealno, ampermetar bi trebao imati otpor nula, tako da ne utjece na struju koju mjeri.
Voltmetar Sprava koja mjeri razliku potencijala naziva se voltmetar. Razlika potencijala izmedu bilo koje
tocke se moze mjeriti stavljanjem krajeva voltmetra na te tocke bez prekidanja kruga, kao na slici 38. Razlika
potencijala na otporniku R2 mjeri se povezivanjem voltmetra u paralelu s R2 .
Kroz idealni voltmetar struja ne bi smjela teci, pa bi otpor voltmetra trebao biti beskonacan.

2 GAUSSOV ZAKON

Slika 37: Struja se moze mjeriti ampermetrom povezanim u

seriju s elementima u kojima se
mjeri struja. Idealni ampermetar ima otpor nula.

2.11

25

Slika 38: Razlika potencijal na

otporniku se mjeri paralelnim
povezivanje voltmetra s otpornikom.

Slika 39: Uz kratko pitanje 10.

Kratka pitanja

1. Pod kojim uvjetima je razlika potencijala a polovima baterije jednaka naponu baterije? Moe li razlika
potencijala biti veca od naponu? Objasite!
2. U kojem smjeru ide struja u bateriji? Objasnite!
3. Kako treba povezati otpornike da ekvivaleti otpor bude veci od najveceg individualnog otpora. Dajte
primjer koji ukljucuje tri otpornika.
4. Kako treba povezati otpornike da ekvivaleti otpor bude manji od najmanjeg individualnog otpora. Dajte
primjer koji ukljucuje tri otpornika.
5. Skicirajte sve moguce strujne krugove s tri zarulje i baterijom.
6. Kad su otpori povezani u seriju, sto ce biti jednako kod svih otpornika: razlika potencijala, struja, snaga?
7. Kad su otpori povezani u paralelu, sto ce biti jednako kod svih otpornika: razlika potencijala, struja,
snaga?
8. Ako se zarulja poveze na napon od 220 V kratkom zicom, kako ce svjetliti u odnosu na slucaj kad se
poveze vrlo dugom zicom? Objasite.
9. Kako je moguce da ptica sjedi a zici visokog potencijala, a da je struja ne ubije?
10. Opisite sto se desava s zaruljom na slici 39 kad se prekidac zatvori. Pretpostavite da je kapacitet kondenatora velik i na pocetku prazan.
11. Koliki je idealni otpor ampermetra? A idealnog voltmetra? Je li moguce dostici te ideale?
12. Kratki spoj je put s vrlo malim otporom vezanim u paralelu s nekim drugim dijelom kruga. Diskutirajte
efekt kratkog spoja!
13. Ako se struja prenosi preko vrlo velikih udaljenosti, otpor zica postaje znacajan. Zasto? Je li bolje
prenostiti jacu struju i manji napon ili slabiju struju i visi napon da se izgubi manje energije? Objasite
svoj odgovor.
14. Jesu li dva prednja svjetla na automobilu povezaa u seriju ili u paralelu? Kako to mozete dokazati?
15. Tri zarulje od 60 W, 75 W i 200 W povezane su u seriju na mrezu s 220 V. Koja zarulja svjetli najjace?
Koja ima najveci otpor? Kako bi se promijenio odgovor ako su povezane u paralelu?

2 GAUSSOV ZAKON

26

16. Dvije jednake zarulje povezane su u seriju. Hoce li prva zarulja biti svjetlija od druge?
17. Treba li osigurac spojiti u seriju ili u paralelu s uredajem kojeg stiti?
18. Pretpostavimo da ste pri padu sa neke visini dohvatili zicu s visokim naponom. Hoce li vas struja stesti
dok visite? AKo zica pukne, trebate li se nastaviti drzati sve dok ne zavrsite s padom?

2.12

Magnetizam

Vjeruje se da se kompas, koji koristi magnetsku iglu, koristio u Kini vec u 13. stoljecu prije nove ere, a cije
otkrice je indijskog ili arapskog porijekla. Grci su ponavali magnetizam oko 800. godine prije nove ere. Otkrili
su da kamen magnetita ( Fe3 O4 ) privlaci komad eljeza.
Godine 1269. francuz Pierre de Maricourt zapazio je da smjer igle blizu prirodnog magneta formira
linije koje cine sfere i prolaze kroz dvije suprote tocke, koje je on nazvao polovima magneta. Eksperimenti su
pokazali da svaki magnet, bez obira na oblik, ima dva pola, nazvanih sjevernim i juznim polom, koji djeluju
silom na druge magnetske polove slicno kao sto elektricni aboji djeluju na druge naboje. Tako, istoimeni polovi
se odbijaju, a suproti se privlace.
Polovi su dobili ime zbog svog ponasanja prema Zemljinom magnetskom polju - sjeverni pol mageta pokazivat
ce prema sjeverom Zemljinom polu.

Slika 40: Igla kompasa moze se

upotrijebiti za odredivanje magnetnih silnica izvan magneta.

Slika 41: Vektor v je u smjeru

u smjeru prstiju. Sila
palca, B

FB na pozitivni naboj je u
smjeru dlana, kao da gurate
cesticu rukom.

Godine 1600. William Gilbert (1540. 1603.) prosirio je Marcourtov eksperiment na mnogo materijala.
Sugerirao je da je Zemlja veliki stalni magnet. Ustanovljeno je da se jedan magnetski pol nikad ne moze izolirati,
tj. magnetni polovi se uvijek nalaze u parovima.
Relacija izmedu magnetizma i elektriciteta pronadena je 1819. kad je, za vrijeme demonstracije na predavanju, danski znanstvenik Hans Christian Oersted nasao da elektricna struja u zici otklanja iglu kompasa.
1820-tih godina demonstrirano je daljnje povezivanje elektriciteta i magnetizma Faraday i Joseph Henry.
Pokazali su da se elektrica struja moze proizvesti ili gibanjem mageta u blizini kruga ili mjenjanjem struje blizu
tog kruga. Ti pokusi demonstriraju da promjenjivo magnetno polje stvara elektricno polje. Kasnije je Maxwell
pokazao da vrijedi i obrat: promjena elektricog polja stvara magnetno polje.

2 GAUSSOV ZAKON

2.13

27

Magnetno polje i sile

Smjer magetnog polja je smjer magnetne igle. Kao i elektrico

Magnetno polje cemo ozacavati simbolom B.
polje i magnetno mozemo prikazati magnetnim silnicama.
Slika 40 pokazuje magnetne silnice ravog magneta. Zapazite da magnetne silnice izlaze iz sjevernog pola i
ulaze u juzni.
u nekoj tocki prostora u terminima magnetne sile FB kojom polje djeluje
Mozemo denirati mageto polje B
na nabijenu cesticu koja se giba brzinom v . Eksperimenti na razlicitim nabijeim cesticama koje se gibaju u
magnetom polju daju sljedece rezultate:
velicina sile FB magnetne sile proporcionalna je naboju i brzini cestiice.

Velicina i smjer sile FB ovise o brzini cestice i o velicini i smjeru magnetnog polja B.
Kad se nabijena cestica giba paralelno vektoru magnetnog polja, magnetna sila koja djeluje na cesticu je
nula.
tj. na
Kad brzina cestice tvori kut = 0 s magnetnim poljem, magnetna sila okomita je i na v i na B,
ravninu deniranu s brziom cestice i poljem.
Magnetna sila kojom polje djeluje na pozitivni naboj suprotna je sili na negativni naboj ako se gibaju u
istom smjeru.
Velicina magnetne sile proporcionalna je sa sin , gdje je kut brzine cestice sa smjerom polja.
Sva ta opazanja mogu se sumirati u obliku

FB = qv B.

(2.51)

FB = |q| vB sin .

(2.52)

Velicina magnetne sile je

Nekoliko vaznih razlika izmedu elektricnih i magnetnih sila:
Elektricne sile djeluju u smjeru elektricnog polja, dok magnetne djeluju okomito na magnetno polje.
Elektricne sile djeluju na nabojene cestice i kad se ne gibaju, dok magnetne djeluju samo na cestice u
gibanju.
Elektricne sile vrse rad premjestanjem nabijene cestice, dok magnetne sile konstantnog magnetnog polja
ne vrse rad pri premjestanju cestice jer je sila okomita na pomak.
Iz zadnje tvrdnje vidimo da se kineticka energija nabijene cestice ne mijenja gibanjem kroz magnetno polje.
Mijenja se samo smjer brzine cestice ne i njena velicina.
Jedinica za magnetno polje zove se tesla (T):
1T=1

N
N
=1
.
C m/s
Am

Cesto
koristena ne SI jedinica je gauss (G): 1 T = 104 G.
Kviz 2.20. Sjeverni pol magneta drzi se blizu nabijenog komada plastike. Magnet ce plasticu (a) privuci, (b)
odbiti, ili (c) nece utjecati.
Rjesenje: (c). Magnetna sila proporcionalna je brzini naboja relativno na polje. Ako naboj miruje sila je
nula.
Magnetna sila na cesticu je maksimalna
Kviz 2.21. Nabijena cestica giba se brzinom v u magnetnom polju B.
(b) okomito na B,
(c) nula.
kad je v (a) paralelan s B,
Rjesenje: (b) Maksimalna vrijednost sinusa je za 90 .
Kviz 2.22. Elektron se giba u ravnini papira prema vrhu stranice. Magnetno polje je takoder u ravnini
usmjereno na desno. Smjer magnetne sile na elektron je (a) prema vrhu stranice, (b) prema dnu stranice, (c)
na lijevi kraj stranice, (d) na desni kraj stranice, (e) gore iz stranice, (f) dolje u stranicu.
Rjesenje: (e) Pravilo desne ruke daje smjer. Pazite da elektron ima negativni naboj.

2 GAUSSOV ZAKON

2.14

28

Magnetna sila na vodi

c kojim te
ce struja

Ne treba iznenaditi da magnetno polje djeluje na vodic kojim tece struja kad djeluje na nabijenu cesticu u
gibanju, jer je struja gibanje mnogih nabijenih cestica.
Struja koja tece vodicem je kolekcija gibanja mnogih nabijenih cestica; dakle, rezultanta je suma individualnih sila na sve nabijene cestice koje cine struju. Sila na cestice se prenosi na zicu sudaranjem s atomima koji
tvore zicu.

Slika 42: Magnetno polje koje

izlazi iz papira oznaceno je
tockama, po strelici koja izlazi
kroz papir.

Slika 43:
Magnetno polje
koje ide u papir oznaceno je
krizevima, poput zadnjeg kraja
strelice koja ulazi u papir.

Slika 44: Dio zice kojom tece

struja u magnetnom polju B.

Magnetna sila na svaki naboj iz
a ukupna sila na
struje je qv B,
B.

segment duljine L je I L

Notacija: kad je polje okomito na papir i djelje iz stranice, oznacavat cemo ga nizom tocaka, koje oznacavaju
out . Kao je polje usmjereno
vrh strelice koja dolazi prema vama (slika 42. U tom slucaju oznacavamo polje kao B
okomito u stranicu, oznacavamo ga krizevima, poput repa strelice koja ide od vas, slika 43. Polje oznacavamo
in .
sB
Neka ravnim dijelom zice duljine L i poprecnog presjeka A, tece struja I u jednolikom magnentnom polju
kao sto je prikazano na slici 44. Magnetno polje na naboj q koji se giba brzinom v u vodicu je qv B.
Ovu
B,
silu moramo pomnoziti s brojem naboja na tom dijelu. Volumen segmenta je AL, broj naboja je nAL, gdje je
n broj naboja u jedinici volumena. Dakle, totalna sila na zicu duljine L je

FB = (qv B)nAL.
Iz jednadzbe (2.32), struja u zici je I = nqvA, pa je
B,

FB = I L

(2.53)

vektor koji pokazuje smjer struje I i ima velicinu duljine dijela zice L. Zapazite da izraz vrijedi samo
gdje je L
za ravni dio zice u jednolikom magnetnom polju.
je
Ako zica nije ravna, kao na slici 48, sila na mali segment vektora duljine ds u polju B

dFB = I ds B.
Ukupna sila koja dhjeluje na zicu je

(2.54)

ds B,

FB = I
a

gdje a i b oznacavaju krajnje tocke zice.

Razmotrimo specijalne slucajeve kad je magnetno polje homogeno (jednoliko po velicini i smjeru).

(2.55)

2 GAUSSOV ZAKON

Slika 45: Zica

je okomita na polje
izmedu polova magneta. Magnetno polje usmjereno je u stranicu. Struja ne tece, pa je sila
nula.

Slika 48: Dijelom zice proizvoljnog oblika tece struja I i magnet Sila na segment ds
nom polju B.

je I ds B.

29

Slika 46: Kad struja ide prema

gore, zica se pomice na lijevo.

Slika 47: Kad je struja prema dolje, zica se pomice na desno.

Slika 49: Zakrivljenom zicom

tece struja I u jednolikom magnetnom polju. Sila je jednaka
sili koja djeluje na ravnu zicu
izmedu krajnjih tocaka.

Slika 50: Magnetna sila na zatvorenu zicu u homogenom pojlu je

nula.

kao na slici 49. Kako je polje jednoliko,

i. Zakrivljena zica kojom tece struja I nalazi se u magnetnom polju B,
mozemo ga izvuci izvan integrala
b

FB = I ds B.
(2.56)
Integral

b
a

= ab:
ds je vektorska suma svih elemenata zice od a do b, pa je jednaka vektoru L
B.

FB = I L

(2.57)

2 GAUSSOV ZAKON

30

Zakljucujemo da magnetna sila na zakrivljenu zicu kojom tece struja u jednolikom magnentnom polju
jednaka je kao na ravnu zicu koja povezuje krajnje tocke zice s istom strujom.

cini zatvorenu krivulju. Iz gornjeg slucaja, kad je b = a, je integral jednak nuli. Zakljucak je ukupna
ii. Zica
sila koja djeluje na zatvorenu krivulju je nula.

Kviz 2.23. Cetirima

zicam prikazanim na slici 51 tece ista struja iz tocke A u B udaljene za 10 cm u istom
magnetnom polju. Poredajte zice po velicini sile koja djeluje na njih, od vece k manjoj.

Slika 51: Uz kviz 2.23. Na koju zicu djeluje najjaca magnetna sila
Rjesenje: (a), (b) = (c), (d). Velicina sile ovisi o vrijednosti sin . Maksimalna sila je kad je zica okomita
na polje (a), a sila je nula kad su paralelni, (b) i (c) reprezentiraju istu silu, jer sila je jednaka kad su krajnje
tocke jednake.

tece struja u ravnini papira prema vrhu stranice. Magnetno polje je u smjeru desnog kraja
Kviz 2.24. Zicom
stranice. Sila na zicu je (a) prema vrhu stranice, (b) prema dnu stranice, (c) na lijevi kraj stranice, (d) na desni
kraj stranice, (e) gore iz stranice, (f) dolje u stranicu.
Rjesenje: (c) Koristite pravilo desne ruke za odredivanje smjera magnetnog polja.

2.15
2.15.1

Izvori magnetnog polja

Biot-Savartov zakon

Ubrzo nakon sto je Oersted 1819. otkrio da se igla kompasa zakrece pod utjecajem struje u vodicu, JeanBaptiste Biot (1774. 1862.) i F
elix Savart (1701.1841) izveli su kvantitativni eksperiment iz kojeg su

2 GAUSSOV ZAKON

31

dobili matematicki izaz koji daje magnetno polje u nekoj tocki prostora zbog struje. Opazanja koja su dovela
do formule
= 0 I ds r .
dB
(2.58)
4
r2
su bila sljedeca:
okomit je na ds (koji pokazuje smjer struje) i jedinicni vektor r od ds u P .
Vektor dB
obrnuto je proporcionalna s r2 , gdje je r udaljenost od ds do P .
Velicina od dB
proporcionalna je struji i velicini ds.
Velicina od dB
Velicina dB proporcionalna je sa sin, gdje je kut izmedu vektora ds i r.
U gornjoj formuli konstanta 0 je permeabilnost vakuuma i iznosi
0 = 4 107 T m/A.
Ukupni magnetno polje dobivamo integracijom Eq. (2.58)

ds r
= 0 I
B
,
4
r2

(2.59)

(2.60)

gdje se integrira preko cijele distribucije struje.

Slika 52: Uz kviz 2.25. Gdje je

magnetno polje najvece?

Slika 53: Uz primjer 2.3. Tankom, ravnom zicom tece struja

I. Magnetno polje racunamo u
tocki P .

Slika 54: Uz primjer 2.3. Kutovi

1 = 0 i 2 = za beskonacnu
zicu.

Kviz 2.25. Razmotrimo struju u zici prikazanoj na slici 52. Rangirajte tocke po velicini magnetnog polja od
vece k manjoj.
Rjesenje: B, C, A. Tocke B i su jednako udaljene elementu struje, ali u C polje se reducira zbog faktora
sin . Polje u A je nula jer je = 0.
Primjer 2.3. Razmotrimo tanku, ravnu zicu kojom tece konstantna struja I smjestenu duz osi x, kao na
slici 53. Odredite magnetno polje u tocki P .
Rjesenje: Krecemo od elementa ds. Smjer magnentog polja je iz stranice. Kako su svi elementi struje I ds
ce biti iz stranice. Izaberemo y-os da je P na pozitivnoj y-osi, onda je polje u smjeru
u ravnini stranice, svi dB

osi z, ili k:
ds r = | ds r| k = ( dx sin )k.

2 GAUSSOV ZAKON

32

Element polja je
0 I dx sin
k.
4
r2
Svi elementi struje stvaraju magnetno polje u k smjeru, sve elemente zbrajamo skalarno, a konacni smjer je k.
= ( dB)k =
dB

0 I dx sin
.
4
r2
Integraciju izvrsimo izrazavanjem varijabli preko kuta :
a
r=
sin
1
x = a ctg dx =
d.
sin2
Za dB dobivamo izraz
0 I
dB =
sin d.
4a
Integracija je sad jednostavna:
dB =

0 I
B=
4a

2
sin d =

o I
(cos 1 cos 2 ).
4

(2.61)

(2.62)
(2.63)
(2.64)

(2.65)

Za beskonacno dugacku zicu je 1 = 0, 2 = , pa je magnentno polje

0 I
.
(2.66)
2a
Rezultati ovog primjera su vrlo vazni jer struja u obliku ravnog dugackog vodica cesto se pojavljuje. Zbog
je
simetrije zice, magnetne silnice su koncentricne s zicom i leze u ravninama okomitima na zicu. Velicina od B

konstantna na svakoj kruznici polumjera a. Pravilo za odredivanje smjera od B je da obuhvatimo zicu desnom

rukom, kad palac ide u smjeru struje. Cetiri

prsta koji obuhvacaju zicu pokazuju smjer magnetnog polja.
Valja zapaziti da magnetne silnice tvore zatvorene krivulje, za razliku od elektricnih silnica.
B=

2.15.2

ca
Magnetno polje izmedu dvaju paralelnih vodi

Kako struja stvara magnetno polje, jasno je da ce dva vodica kojima tece struja djelovati medusobno magnetnom
silom. Ta se sila koristi za deniranje ampera i coulomba.
Razmotrimo dvije dugacke, ravne, paralelne zice odvojene udaljenoscu a kojima protice struja u istom
2 na polozaju vodica 1. Smjer B
2 okomito je na zicu 1. Magnetna sila
smjeru. Vodic 2 stvara magnetno polje B
2 . Zbog okomitosti polja i struje, velicina od F1 je F1 = I1 lB2 , a
na zicu 1 duljine po duljini l je F1 = I1l B
B2 je dano s (2.66), pa je
(
)
0 I2
0 I1 I2
F1 = I1 lB2 = I1 l
=
l.
(2.67)
2a
2a
2 u tom smjeru. Naravno, sila kojom B
1 djeluje na zicu 2 je suprotna
Smjer sile F1 je prema zici 2, jer je l B
ovoj sili, sto i treba biti po trecem Newtonovom zakonu. Kad su struje u suprotnom smjeru, sile mijenjaju
orjentaciju, tj. sila je odbojna.
Kako je velicina sile ista na oba vodica, oznacit cemo je s FB , a po jedinici duljine vodica ona iznosi
0 I1 I2
FB
=
.
l
2a

(2.68)

Ovaj izraz sluzi za deniranje ampera:

Def. 2.7. Kad je velicina sile po jedinici duljine izmedu dva dugacka paralelna vodica na medsobnoj udaljenosti
od 1 m koji vode identicnu struju jednaka 2 107 N/m, struja u svakom vodicu je 1 A.
Kviz 2.26. Za I1 = 2 A, I2 = 6 A na slici 56, koji je odgovor ispravan: (a) F1 = 3F2 , (b) F1 = F2 /3, (c)
F1 = F2
Rjesenje: (c). F1 = F2 kao sto zahtjeva 3. Newtonov zakon.

2 GAUSSOV ZAKON

33

Slika 56: Dvije paralelne zice

vode struju koja stvara mag 2 zbog struje
netnu silu. Polje B
u zici 2 stvara silu na zicu 1
velicine F1 = I1 lB2 . Sila je
privlacna ako su struje paralelne,
odbojna za antiparalelne struje.

Slika 57: Zemljino magnetno polje. Zapazite da je juzni magnetni pol blizu sjevernog geografskog pola i obratno.

Tok pridruzen s magnetnim poljem deniramo slicno kao elektricni tok:

dA.

B = B

(2.69)

Slika 55: Pravilo desne ruke

za odredivanje smjera magnetnog polja duge, ravne zice kojom
tece struja. Zapazite da magnetne silnice tvore kruznice oko
zice.
2.15.3

Magnetni tok

magnetni tok je
U specijalnom slucaju kad je polje homogeno koje zatvara kut s dA
B = BA cos .

(2.70)

Jedinica magnetnog toka je weber 1Wb = 1T m2

2.15.4

Magnetno polje Zemlje

Sjeverni magnetni pol magneta okrece se prema sjevernom geografskom polu, sto znaci da je Zemljin juzni
magnetni pol smjesten blizu sjevernog geografskog pola.

2.16

Faradayev zakon

Do sad smo proucavali elektricna polja stvorena stacionarnim nabojima i magnetna polja stvorena nabojima u
gibanju. Ovdje promatramo efekt koji stvara magnetno polje koje se mijenja tijekom vremena.
2.16.1

Faradayev zakon indukcije

Faraday je iz svojih opazanja zakljucio da elektricna struja se moze inducirati u krugu promjenom magnetnog
polja.
Faradayev zakon indukcije moze se izraziti kao
Teorem 2.1. Napon induciran u krugu proporcionalan je brzini promjene magnetnog toka kroz krug:

dB
dA.

U =
, B = B
dt

(2.71)

Ako se petlja sastoji od N zavoja, vrijedi

U = N

dB
.
dt

(2.72)

2 GAUSSOV ZAKON

34

Kviz 2.27. Slika prikazuje gracku reprezentaciju velicine polja vs. vrijeme. Magnetno polje je okomito na
ravninu petlje i homogeno preko povrsine petlje. Rangirajete velicinu generiranog napona u 5 trenutaka, od
veceg k manjem.
Rjesenje:c, d =e,b,a. Tocke c i d su na istom pravcu, pa je nagib jednak na tim tockama. Tocka a ima nulti
nagib jer je horizontalna.

Slika 58: Uz kviz 2.27. Vremenska ovisnost magnetnog polja kroz petlju.

2.16.2

Maxwellove jednad
zbe

Maxwellove cetiri jednadzbe su baza svih elektri

nih i magnetnih pojava. Jednadzbe koje je razvio James
Clerk Maxwell su osnova elektromagnetnih fenomena kao sto su Newtonovi zakoni za mehanicke pojave.
Ove su jednazbe obuhvatnije nego se moglo zamisliti jer se pokazalo da su u skladu sa specijalnom teorijom
relativnosti.
Ovdje cemo prikazati Maxwellove jednadzbe za prazni prostor, tj. bez dielektricnih ili magnetnih materijala.
Jednadzbe su Gaussov zakon: ukupni elektricni tok kroz zatvorenu plohu jednak je naboju podijeljenom s 0 :
I
dA
= q , Gaussov zakon.
E
(2.73a)
0
S

Gaussov zakon u magnetizmu, kao elektricni, ali nema magnetnog naboja:

I
dA
= 0, Gaussov zakon u magnetizmu.
B

(2.73b)

Faradayev zakon opisuje stvaranje elektricnog polja promjenom magnetnog polja.

I
ds = dB , Faradayev zakon.
E
dt

(2.73c)

Ampere Maxwellov zakon generalizacija je Amperova zakona i opisuje stvaranje magnetnog polja iz elektricnog
polja i elektricne struje.
I
ds = 0 I + 0 0 dE , AmpereMaxwellov zakon.
B
(2.73d)
dt
Jednom kad su poznata elektricna i magnetna polja, sila koja djeluje na cesticu naboja q moze se izracunati
iz Lorentzove sile:
+ qv B.

F = q E
(2.74)

2 GAUSSOV ZAKON

2.17
2.17.1

35

Izmjeni
cna struja
Izvori izmjeni
cne struje

Prema Faradayevom zakonu je inducirani napon

U =

dB
,
dt

B = BA cos ,

gdje je kut izmedu povrsine i silnica polja. Ako u magnetno polje stavimo petlju koja se vrti stalnom kutnom
brzinom , kut se mijenja u vremenu, pa se tok kroz petlju u vremenu mijenja po zakonu
B = BA cos t.
Tada je inducirani napon
u = BA sin t = Umax sin t,
gdje je Umax maksimalni napon izvora ili amplituda napona. Kruzna frekvencija je
= 2 =

2
,
T

je frekvencija izvora, a T preioda. Vidimo da je napon pozitivan za vrijeme jedne polovice periode, a negativan
u drugoj polovici. Frekvencija struje kod nas je = 50 Hz.
2.17.2

Otpori u krugu izmjeni

cne struje

Promotrimo krug izmjenicne struje koji se sastoji od otpornika i izvora, prikazanog na slici ??. U bilo kojem
trenutku algebarska suma napona u zatvorenom krugu mora biti nula (Kirchhoovo pravilo
u = uR = Umax sin t

(2.75)

gdje je UR trenutni pad napona na otporniku. Za struju koja prolazi krugom dobivamo izraz
i=

uR
Umax
=
sin t = Imax sin t,
R
R

gdje je Imax maksimalna struja

Imax =

(2.76)

Umax
.
R

Vidimo da je trenutni napon na otporniku

uR = Imax R sin t.

(2.77)

Na slici 59 prikazan je graf napona i struje za izmjenicni krug struje. Struja i napon su u fazi (slika 78), jer
se jednako ponasaju tijekom vremena, dostignu maksimum u istom trenutku.
Zapazite da je srednja vrijednost struje po ciklusu nula, jer struja tece u pozitivnom smjeru isto vrijeme
i s istim intenzitetom kao u negativnom smjeru. Smjer struje nema utjecaja na ponasanje otpornika, jer
se temperatura otpornika povecava zbog sudaranja elektrona s atomima vodica bez obzira na smjer gibanja
elektrona.
Snaga koja se daje otporniku jednak je P = i2 R, gdje je i trenutna struja u otporniku. Kako je snaga
proporcionalna kvadratu struje, smjer nije vazan. Srednja snaga za vrijeme jednog perioda je
T 2
2
i R dt
RImax
Imax

=
i =
P = 0
T
2
2.
Slicno imamo i za napon:
Umax
u
= .
2

(2.78)

2 GAUSSOV ZAKON

36

max

max

Slika 59: Graf trenutne struje

iR i trenutnog napona uR na
otporniku kao funkcije vremena.
Struja je u fazi s naponom. U
trenutku t = T , jedan ciklus je
kompletiran.

Slika 60: Fazna razlika prikazuje

se u vektorskom dijagramu. Napon je u odnosu na struju zakrenut za fazni kut . Za > 0
napon je u fazi ispred stuje, za
< 0 iza struje.

Slika 61: Napona i struje su u

fazi za omski otpor.

max

2
max

= I

max

/2

Slika 63: Graf kvadrata struje u otporniu

kao funkcija vremena. Zapazite iz grafa da
2
povrsina ispod krivulje jednaka 12 Imax
!

Slika 62: Graf struje u otporniku kao funkcija vremena.

2.17.3

Zavojnica u izmjeni
cnom krugu struje

Moze se pokazati da je struja koja prolazi zavojnicom induktiviteta L, a na cijim je krajevima razlika potencijala
u = Umax sin t jednaka
(
)
Umax
Umax
iL =
cos t =
sin t 21 .
(2.79)
L
L
Vidimo da je struja u zavojnici izvan faze od /2 rad = 90 u odnosu na napon (kasni za naponom).
Iz jednadzbe (2.79) vidimo da je maksimalna vrijednost struje
Umax
,
(2.80)
L
sto lici na vezu izmedu struje, napona i otpora u krugu istosmjerne struje, pa deniramo induktivni otpor:
Imax =

XL L.

(2.81)

Napon u zavojnici je
uL = L

di
= Umax XL sin t.
dt

(2.82)

Kviz 2.28. Razmotrite krug na slici 66. Zarulja

ce svjetliti najsjajnije na (a) visokoj frekvenciji, (b) niskoj
frekvenciji, (c) jednako na svim frekvencijama. Rjesenje (b). Na niskim frekvencijama, induktivni otpor je mali
pa je struja velika. Pad napona je uglavnom na zarulji, pa ona svjetli jarko.

2 GAUSSOV ZAKON

37

max

max

e
a

t
u

Slika 64: Graf struje iL i napona

uL u zavojnici kao funkcija napona.
2.17.4

Slika 65: Struja u zavojnici kasni

za naponom za 90 .

Slika 66: Uz kviz 2.28. Na kojoj ce frekvenciji svjetiljka svjetliti najsjajnije.

Kondenzatori u krugu izmjeni

cne struje

a
max

d
u

max
T

Slika 67: Krug se sastoji od kondenzatora kapaciteta C povezanog na izvor izmjenicne struej

Slika 68: Graf trenutne struje i

napona kroz kondenzator.

Slika 69: Struja u kondenzatoru

prethodi naponu za 90 .

Slika ?? pokazuje kondenzator povezan na izvor izmjenicne struje. Razlika potencijala na kondenzatoru
jednaka je naponu na izvoru
uC = Umax sin t.
(2.83)
Iz denicije kapaciteta je C = q/uC , pa je
q = CUmax sin t,
gdje je q naboj na kondenzatoru u trenutku t. Kako je i = dq/ dt, struja u krugu je
(
)
dq
= CUmax cos t = CUmax sin t +
.
iC =
dt
2

(2.84)

(2.85)

Zamijecujemo da je struja za /2 izvan faze s naponom. Struja postize maksimum na cetvrtini perioda prije
napona.
Vidimo i da je maksimalna struja
Imax = CUmax =

Umax
.
(1/C)

(2.86)

Nazivnik je otpor kojeg cemo oznacavati s XC i deniramo ga kao otpor kondenzatora

XC

1
C

(2.87)

2 GAUSSOV ZAKON

38

pa je
Umax
.
(2.88)
XC
Kad se frekvencija priblizava nuli, otpor kondenzatora tezi u beskonacno, i za nulu, kondenzator predstavlja
otvoreni krug.
Imax =

Slika 70: Uz kviz 2.29. Na kojoj ce frekvenciji

svjetiljka svjetliti najsjajnije.

Slika 71: Uz kviz 2.30. Na kojoj ce frekvenciji

svjetiljka svjetliti najsjajnije.

Kviz 2.29. Razmotrite krug na slici 70. Zarulja

ce svjetliti najsjajnije na (a) visokoj frekvenciji, (b) niskoj
frekvenciji, (c) jednako na svim frekvencijama. Rjesenje (a). Za visoke frekvencije. Otpor kondenzatora je tako
mali da je struja velika. Pad napona je uglavnom na zarulji, pa ona svjetli jarko.

Kviz 2.30. Razmotrite krug na slici 71. Zarulja

ce svjetliti najsjajnije na (a) visokoj frekvenciji, (b) niskoj
frekvenciji, (c) jednako na svim frekvencijama. Rjesenje (b). Za niske frekvencije, otpor kondenzatora je tako
velik da vrlo malo struje ide kroz granu kondenzatora.Otpor zavojnice je mali pa struja tece kroz tu granu
strujnog kruga i svjetiljka svjetli. Kako frekvencija rase, induktivni otpor raste, a kondenzatorov pada, pa
svjetiljka sjaji slabije.
RLC krug

2.17.5

Slika 72: Krug izmjenicne struje koji se sastoji

od otpornika, zavojnice i kondenzatora.
Slika 73: Graf napona u RLC krugu.
Slika 72 prikazuje krug koji se sastoji od otpornika, zavojnice i kondenzatora vezanih u seriju s izvorom
izmjenicne struje. Pretpostavimo da napon izvora se mijenja sinusoidalno
u = Umax sin t,

2 GAUSSOV ZAKON

39

dok se struja mijenja kao

i = Imax sin(t ),
gdje je fazni kut izmedu struje i primjenjenog napona. Struja u svim tockama mora imati istu amplitudu i
fazu.

Slika 74: Relacije faza izmedu napona i struje za (a) otpornik, (b) zavojnicu, (c) kondenzator.
Iz prethodnih paragrafa imamo
UR = Imax R sin t = UR sin t,
(
)
UL = Imax XL sin t + 21 = UL cos t,
)
(
UC = Imax XC sin t 12 = UL cos t,

(2.89a)
(2.89b)
(2.89c)

gdje su maksimalne vrijednosti napona

UR = Imax R,

Slika 75:
Dijagram faze za
RLC krug prikazan na slici 72.
Ukupni napon UM ax zatvara kut
s Imax

UL = Imax XL ,

UC = Imax XC .

Slika 76: Pojednostavljena verzija dijagrama iz prethodne slike

(2.89d)

Slika 77: Trokut impedancija za

serijski
RLC krug dan relacijom
Z = R2 + (XL XC )2 .

Ukupni napon je
u = uR + uL + uC .
Sumu cemo jednostavno dobiti na dijagramu faze, na kojem maksimalnu struju crtamo na apscisi, a napon pod
kutom faznog pomaka , kao na slici 71. Zbrajanjem napona dobivamo (slika 75)

Umax = UR2 + (UL UC )2 = (Imax R)2 + (Imax XL Imax XC )2

(2.90)

Umax = Imax R2 + (XL XC )2 ,

2 GAUSSOV ZAKON

40

odnosno, ukupni otpor kojeg zovemo impedancija je

Z R2 + (XL XC )2 .
Impedanciju mozemo dobiti iz trokuta impedancije sa slike 77, otkuda mozemo dobiti i fazni kut
(
)
XL XC
= arc tg
.
R

(2.91)

(2.92)

Kviz 2.31. Na svakom grafu na slici 79, nadite relaciju izmedu XL i XC .

Slika 78:
Slika 79: Uz kviz 2.31. Nadite relacije izmedu otpora!
Rjesenje: (a) XL < XC , (b) XL = XC , (a) XL > XC .

2.18

Elektromagnenti valovi

Za razliku od mehanickih valova, elektromagnetni (EM) valovi mogu putovati vakuumom.

zacudno, Maxwellove jednadzbe takoder predvidaju postojanje EM valova, koji se sire kroz prostor brzinom
svjetlosti c. Heinrich Herz je potvrdio Maxwellova predvidanja generiranjem i detektiranjem EM valova 1887.
godine. To je otkrice dovelo do mnogih prakticnih komunikacijskih sistema poput radija, televizije, radara. Na
konceptualnom nivou, Maxwell je objediono svjetlost i elektromagnetizam razvijanjem ideje da je svjetlost oblik
EM zracenja.
EM val sastoji se od elektricnog i magnetnog polja koja se sire u obliku valova u ravnini. Ravnine elektricnog
i magnetnog polja su medusobno okomite i okomite su na smjer sirenja vala EM valovi su transverzalni valovi.
U svakom su trenutku omjeri velicine elektricnog i magnetnog polja u EM valu jednaki brzini svjetlosti:
Emax
E
=
= c.
Bmax
B

(2.93)

Kviz 2.32. Kolika je razlika u fazi izmedu oscilacija elektricnog i magnetnog polja? (a) 180 , (b) 90 , (c) 0 ,
iE
imaju maksimum i minimum u istom trenutku.
(d) nije je moguce odrediti. Rjesenje: (c). Polja B

2.18.1

Brzina elektromagnetnih (EM) valova u vakuumu i u sredstvu

Godine 1849., francuski znanstvenik Armand Hippolyte Fizeu (1819.1896.) izmjerio je brzinu svjetlosti na
otprilike 3 108 m/s.
Brzina EM valova odreduju dvije velicine: permitivnost slobodnog prostora 0 , pridruzenom elektricnom
polju i permeabilnost slobodnog prostora 0 , pridruzen magnetnom polju. Te dvije velicine treba kombinirati
da daju dimenziju brzinu.

2 GAUSSOV ZAKON

41

Slika 80: Reprezentacija EM vala

koji se giba u pozitivnom smjeru
osi x brzinom c.

Slika 81: Elektromagnetni spektar. Postoji preklapanje pojedinih tipova.

Slika 82:
Vrijednosti tih konstanti u SI su
0 = 8.85 1012

C2
1
C2
=
,
Nm
4 9 109 Nm

0 = 4 107

Tm
.
A

Tesla se moze napisati pomocu drugih SI jedinica

1T = 1

N
.
Cm/s

Umnozak ove dvije velicine daje

0 0 = 1.11 1017

s2
.
m2

Evidentno je onda brzina

1
= 3.00 108 m/s.
c=
0 0
Brzinu c obicno nazivamo brzinom svjetlosti, iako je to brzina svih EM u vakuumu.
Brzina svjetlosti u sredstvu Kad se EM giba u sredstvu, brzina mu je v < c. Umjesto speciciranja brzine,
cesto se specicira indeks loma n:
c
n= .
(2.94)
v

LITERATURA

42

Slika 83: EM spektar

Kad EM val prelazi iz jednog sredstva u drugo, frekvencija ostaje ista, a mijenja se valna duljina. Ako s 0
oznacimo valnu duljinu vala u vakuumu, onda je
f=

c
v
0
= =
.
0

Kako je n > 1, valna duljina u sredstvu je kraca nego u vakuumu.

Literatura
[1] Yavorski - Pinski: fundamentals
[2] Serway, Jevett: Physics for the scientist, www.pse6.com
[3] Feynman Lectures on Physics vol 1.