© 1999, j PERE SIKAVICA, BORNA BEBEK, HRVOJE SKOKO, DARKO TIPURIC Prof. dx. se. Pere Sikavica, prof, dr. se. Borna Bebek, prof. dr. se. Hnvoje Skoko, doe. dr. se. Darko Tipurié ea aa pts POSLOVNO ODLUCIVANJE Prof. dr. se. VBLINIR SRICA Redakeija: prof. dr. sc. Pere Sikavica i Drugo izdanje 2a ada Dr. 1V0 BURIC informator Urednike Zagreb SANJA PERIC 1999,Objavijivanje ovog sveutilisnog uddbenika odobrio je Senat Sveusilista ut Zagrebu na prijedlog svog Povjerenstva 2a znanstyeno-nastavna literatura ‘odlukom broj: 02-2562/3-1999. od 9, studenoga 1099. (OW ~ Katatogzacj u pabikac Nationalnainveu8lina hninic, Zagreb UDK 65.012. (075.8) POSLOVNO odlutivane / Pere Sikavien... = 2 fed. ~ Zagreb Informator, 1999. - XVI, 266 ate inte; 24 em. ~ (Udaboniet Svowtlsta 1 Zagrobu « Manali Universitatis, studiovum Zagrablensis) [Biblogeaia: tr. 59-966. ~ Karola ISBN 952-170-079-6 1. Sikavea, Pere 91001026 PREDGOVOR I. IZDANJU Ova knjiga koncipirana je kao udzbenik za kolegij »Teoria odlutivanie, kof slusaj studenti IT, godine Bkonorshog fakulteta u Zagrebu, na smjert »Organiza- ‘iia i managements Sadréaj knjige strukturiran je u dest pogtaviia i to: Osnove poslounog ods veanja; Teorjeodlusivania; Fazeu procesu odludivanj i faktoriodluéivanya; Naéiné odlucivanja; Model i tehnike odludivanja | Informacijshi sustav kao podria odlué- anu Iz naziva pojedinih poglauljs, kao i njihovog redositieda izlaganja, evidenino je da se najpriie objainjaun sto je to odludivanje uopée, a poslovno oduéivanje poscb- no, Nakon toga se iznose osnoune teorie odluéivanja i spoznaje do hojih se dosto w pojedinim teorjama odlutivanja. U treéom poglavlju ukazuje se no faze w procesu odludivanja kao i ne relevantne faktore utjecaja, o kojima ovisi kualiteta poslounog odludivenja, U éetortom poglavlju ilazu se razliitinaéini odluéivenja od programi- ranog i neprogramiranog preko individualnog igrupnog do intuitiunog, odludivanja na temelju prosudivanja iracionalnog odluéivanja. Takader, tu se whuzuje ina okol- nosti u kojima se odlucuje. U petom poglauiju navode se osnouni modell i tehnike adluéivanja, kako bi se w posliedniem, Sesto poglaulju ukazalo na ulog iznacenje informacijshog sustava kao podrske odluéivanyju ‘S obzirom ne koncepeia,strukturu, sadréa) i nadin islagania materije w hejizi, ‘kao i pitanja za provjeru znanja na kraju soakog potpastauija kniiga je pruenstveno ramijonjena studentima, ali mose horisno postuait i svima drugima, koji se w evom postu bave danasenjent odluke. Knjiga ée poscbno biti Rorisna 2a managere suil ra- sina managementa, koji inaée donose najuect broj poslounth odluka, Ova kijiga ce dobro poslusiti donositelima odluka w drugim organizacijama i ustanovama, poteu- iod obrazovanja, znanosti, kulture i fporta sjedne strane pa do vladinih organiza- cija i ustanova s druge strane. Kniiga ée biti od velike koristi suckom pojedine kao donositelu odluka u njegovore osobnom Zivot odnosno u Zivotu njegoue obiteli. Zeuréavajui rukopis ove hnjige i prodajudi jew tisah, Zelielibisro izraziti ve. lik zahvalnost recenzentima u nizu korisnih primjedbi i eugesija hoje su pobolale ‘ovaj rukopis,Ieto tako veliku eahvalnoat dugujemo gdi Bernardi Drazié za najvect dio tehnidkit poslova, komipjutorskog unosa, korekture teksta i sligno, Zahvalnost duguiemo i mlado} lektorie:kojoj je ovo bio proijenac. Zeljelé bismo se zahualiti i stim urednicima u tzdavachoj kudisInformator« bez jeg rada ova knjiga ne bi ugle- data tako breo syjetto dana. U Zogrebu, 14, veljage 1994, Redaktor: prof. dr. Pere SikavieaPREDGOVOR Il. ZDANJU Tako je prosto nesto vige od pet godina od proog izdanja ove nase knjige, proe s takevom tematikom na hroatskome jeziku, ofekivali smo kako Gemo tim izdanjem po taknuti i druge znanstvenike u nas da se takoder pasvete ovo} izuzetno aktualnaj ‘materi bez koje je nezamisliv ne samo suoremeni poslouné Zivot vet i Zivot uopée. No, kako je nase proo izdanje ove knjige rasprodano gotovo pred godinu dana, au naiim Rnjdarama u meduoremenu se nije pojavila ni jedna Rigs tstog itt sinog sadréoja, odluéiti smo se da 2a tisak priprendmo i drago izmajenjeno i do unjeno izdarje. U ovom adanju nema vecih koncepeijshih izmjena w odnosu na prvo izdanje. sTedina izmiena tite se rezdvajanja poglavlia »Faze u procesu odlutivania i faktori odluéivanjas u dua zasebna poglavlja: »Cimbenici odludivanjas i »Faze u procesu odludivanjee. Znatnije nadopune naprevili smo u sljedeéim pogtavljima: »Osnove postounog oiludivanias, »Cimbenici odludivanjas, »Faze w procese odludivanjas, »Naéini od. lusivanjac te »Metode i tenike odluéivania. Drago poglauije »Teorieki pristupi odlutivanjan w ovom je ézdanju napisao novi autorsiti doojac « odnosu ne prvo izdanje. U exo novo iadanje nastojali smo ugrediti sve recentne trendove na podruiite teorje odluéivanjo. Ovo je idanje, u odnose na prethodno, u puno veéaj meri obo gaéeno brojnim elikama, kojima se na urlo transparentan irazumbiv nacin prezenti- 70 i pojainjava slosena materia poslounog odlucivanja, Na taj navin knjiga postaje 4J08 séithijae i, uyjereni smo, pristupacnija avima koje interesira podrudje teorije ‘odlugivanje, « poslounog odlutivanja posebno. Gledajuéi globalno, opseg knijige u ‘odnosu na proo izdanje vei je 22 cca SOK. Rodi lakieg pronalazenja pojodinih toma i pregiednost islaganja ovo smo idanjekryige obogatié i popisom stat tabliea kao reénikom pojmova (uz vee ra- nije kazalo poimous t hazalo autora te bogati popis literature). Preméa je ova knjiga pisana kao wlzbenih 20 predmete pod nazivom »Teortia odluéivanjas ili vPoslouno odludivanjer, ona ée bez datiniega biti od vetike koristi svim donositejima odluka na suim rezinara managementa i u svim organizacii- ‘Predajuéi rukopis knjige u tisak, Zeljeli bismo se zahvaliti, u proom redu, recen- zentima nase knjige na broynim korisnim primjedbama i sugestijama za poboliianie ove knjige. Isto tako zohualnost dugujemo gdi Branki Rididhi hoje je u izuzetno kratkom roku obavila sve tehnidke poslove oko pripreme nageg rukopisa 2a tisak, Posebno smo zahvalnié mr. se. Tgore Kréitu i Mislaun Omazitu, dipl. oec. 20 kompjutorsh vw ‘dzraddu svih sla u knjizi. Ne manju zahvalnost dugujemo i prof. Antoniji Sihavica- Krsié en lekturu i ovog naseg drugog izdanja Naga zahvelnost pripada i urednicime u nakladnishoj buéi »Informatore koji ‘su nas poticali da ito prije dostauimo rukopis knyige w tisak. Zahwalnost dugujemo jos mnogima od hojih smo uéil, a posebno nagim studen- tima dodiplomshog i posijediplomshog studija kao i nasim asistentimea. Medutins, ‘odgouornost za sve napisano unutar korica ove knjige ipak je samo nasa, Bit éemo Vam 2ahvalni na primiadbama i sugestiame. U Zagreb, $1. srpnja 1999, Redaktor: prof. dr. Pere Sikaviea vanKratki xi sada Pere Sikaviea 1. Osnove poslovnog odludivanja 1 Borna Bebel ~ Darko Tipuric ‘Teorijski pristupi odlucivanju 49 Pere Sikavica 3. Gimbenici odludivanja 93. Pore Sikavioa 4, Faze u procesu odluéivanja 121 Pere Sihaviva 5. Navini odludivanja 145 Hrooje Skoko 6. Modeli i tebnike odluéivanja 197 Darko Tipurié 7. Informacijski sustavi i postovno odiudivanje 285 Resnik pojmova (Glossary) a3 Kazalo pojmova 345 Kazalo imena 3538 Literatura 359 vat Sadréaj 4, OSNOVE POSLOVNOG ODLUCIVANJA 1.1, Medusobni odnos upravijanja, rukovodenja, management Fodluéivanja 1.1.1, Odnos upravijanja§ odlativanja 1.121 Odnos rukovotenja i odludivanja 1.18, Odnos managementa i odluéivania 1.2, Pojam i definiranje odluéivanja 124. Pojam odlutivania « 1.22. Definiranje odlutivanja 123. Poslovno odlutivanje 124, Proces edluéivanja « 12.5: Znansivoni pogled na odlutivanje 1.3, Priroda odluéivanja. 1.3.1, Problemi w odludivanja.- 1.32, Odludivanje u turbuletag okolini 1.33, Pogreske w edludivanju 134, Kontingencliski pristup ealusivanju 1.4, Stilovi odluéivanja 1.4.1, Autokratski stil o@lusivania 14.2. Demokratski sti! odlutivania 14.3. Cimbenici o Kojima ovisiizborstila odluéivanja 15. Definiranje odluke i vrste odluka 1. Definiranje odluke 2. Veste odluka. . . | | 2, TEORLJSKI PRISTUPI ODLUGIVANJU 2.1. Teorije odlusivanja 2.1.1. Klacifikaeja teorija odludivanja 2.12. Kasiéna teorja odludivanja 2.1.2.1, Zatvoroni sustav; odludivanja 2.1.22. Informiranost o situaci i inacicama odluke 2.1.2.8, Racionalni sustay rangiranja preferencia 2.1.2.4. Makeimiranje ekonomske dobit 2.1.8, Neoklasione teorie odludivanja 2.1.3.1, Paralelno postojanje vige poteneijaino toénih odluka212. Postojaneorranigenog bro ih oll yo kite faze ili veste (segmentiranje edluka). 8 2.1.8.8, Postojanje ogranigenog broja odiuka po kriteriju ravine (ctruktariranje odluka) 68 2.1.84, Postojanje jecine tnne odluke po objodinjenim subjekti- nim obtenim krierjima bjedinjvane ode... 79 2.14, Situactiska teorja odludivanja. . . . . « ow 2.1.4.1. Relativna racionalnost ana nm 2.1.4. Otvereni eustay odludivania. « 2 2.1.4.3, Odvojenoat subjektivnih i objektivnih clemenata wodludivaniu 2 2AAA Tehnolotka ovisnost <2... 4 2.2, Problem racionalnosti w odludivanju, 6. 2.3. Stratesije optimiziranja i zadovoljavanja w odlucivanju at 2.3.1, Stratogia optimiziranja u odluéivanj at 213.2, Strategiin zadovoliavanja u oduéivanja 85 3._CIMBENICI ODLUGIVANJA 3.1, Ograniéenja w odludivanju 3.1.1, Raspolotiva sredatva, 8.1.2, Dostupne infermacie 8.1.8. Raspolotivo vrijeme 8.2, Okolina w kojoj se odlusuje. - at 101 8.8. Telnologija i metode odlucivanja 110 3.8.1. Tebnologija(procedura) odlusivanje no 3.8.2, Odnos med normatvno cdedenog stare procesa odlutivanla, ee ee ee eee : na 8.8.8. Metode oillativanja, pesresereneit 8.4, Modusobna povezanost odtuka, 13 3.8, Sposobnost managera .. . . Reco bdset etd 47 3.6. Subjeltival Gimbenil odluZivania i - 19 4. FAZE U PROCESU ODLUGIVANMA 124 4.1. Proces odlutivania shvaéen wwiem smisla. . . eee WM 4.2. Proces odlusivanja shvaéen u Birem smishu 195 4.3, Faze integralnog procesa odlutivanja 7 2181 4.3.1, Mentifikacia problema... . oe 132 4.3.2. Definiranje zadatha. Teor 14 4.3.8. Snimanjo i analiza postojegog stanja 15 43.4. Tratenie inatica vetenja problema 137 4.3.5. Vijednovanje inatica resenja problema 138 4.8.6. Donofonje odiuka tet ceca 4.8.7. Provodenje odluka | Tee sea 4.38. Kontrola provodenja edluke =. . ! si a IAGINI ODLUCIVANSA 1. Programirano { neproyramiran od 5.1.1, Progromirano odlutivanjc 5.1.2, Neprogramirano odluéivan} 5.1.8, Medusobni ednos progeamiranog i neprogramiranog edlueivanja 8.2, Pojedinaéno i skupno od 45.2.1, Pejedinatno odlutivanie 5.2.2. Skupno odlufivane. 5.2.2.1, Znaéajke skupnog odludivanja. 5.2.2.2, Veale ckupina £.22.8, Problem’ skupnog odludivanj, 5.2.2.4. Tebnike skepnog odlutivanja 5.2.2.6. Prednosti i nedostaci skupnog odutivania 5.8, Intuitivno odluzivanje, odluéivanje na tomelju prosudivanja iracionalno odluéivanje 6.3.1 Intuitivne oduéivanje 5.3.2, Odluéivanje na torelja prosudivania 5.8.3, Racionalno odlutivanje 5.4. Okolnosti u kojima se odlutuje. 5.4.1, Odludivanje w uyjetima sigurmoslt 5.4.2, Odluéivanje w uyjtima rizika 5.4.8. Odluéivanje u uyjatima nesiguenost ‘Slignosti§ razlike u odluéivanju hrvatsiah i ameriékih ‘managera 7 tae 6. MODELI| TEHNIKE ODLUCIVANJA 6.1, Modeli odtuaivanja 6.1.1. Pojam i dofiniija modela odlusivania oa 6.1.2, Mjesto modela v analitickom procesu edluéivanja s . . «= 6.1.3. Tipovi modela odlusivania : 6.1.3.1. Fiibki models 6.1.8.2. Analogni modeli 7 6.1.3.3. Simbolini (matematidki) modeli - 6.1.3.4, Tipovi modela proma raalititim kriterijima 6.11, Uloga i korisnost primjane modela odlugivanja 6.1.4.1, Prava wloga moda. 6.1.4.2. Prilogodba modela donosteljz odiuka | 6.1.4.3, Proces komunikacija kod oblikovanie i prinjene modela 6.1.4.4, Zasto se modeli u prakei vide ne koriste? 6.1.4.5. Prednosti i ogranigenja u uporabi modela 6.1.5. Moguénosti uporabe modela adiwéivania. . . . 6.1.5.1, Ope moguénost primjone models 6.1.5.2. Moguénotti primjene modela na probleme ot se Gasto ponavbaju . 7 61.5221. Problem zlib 6.1.5.2.2, Problemi alokacije 145 ut a7 a8 9 154 156 159 160 165 187 1170 213 m m 119 180 184 15 186 187 189 497 200 200 202 208 204 205 208 208 ai 212 282 2M 216 217 219 220 aa 222 2283xa 6.1.5.2, Problem’ rodova @skanja 6.1.5.24. Problem zamjene. 1.5.25 Problem konkuroacije 6.1.6. Ustrojstvo, eiavanje i primjena modelo odluéivanje 6.1.6.1. Formualiranje problems 6.1.62. Konstrakeija models (n8 primjera formulacije Tinearnog programa) te njegove znatakke 6.1.6.8, Metote {yostupei) yeBavanja modela 6.1.6.1, Analitigke melode, . . 6.16.32. Metode (postupei simulirarja 6.16.33, Heursticke motode (postupe odtutvanja « 6.1.6.4, Tostiranje vajanost, Kontrola i primjona models 6.1.64.1, Testiranjo valinnosti modela 6.1.6.4.2. Kontrola model i njegova rjegenia 6.1.6.4.3, Primjona (implementaciia) models 6.2. Tehnike odlutivania 6.2.1. Tebnike odludivanja u even vigurnost i odedenost 6.2.2. Tehnike odludivanja u wvjetima riika 7 6.2.2.1, Monte Carlo tehnika : 6.2.2.2, Oéskivane vrijednoct - : 6.2.2.8, Tablica edluéivanja 6.2.2.4. Drvo (etable) edlutivanja 62.3. Tebnike edludivanja 1 uvjetima neizyjesnosti 623.1. Teoria igata 6.2.3.2. Waldov krilerj posimizma (tmax/min) 62.33, Kriteri optimizma tmex/max) 62.34. Hurwictov kriterij odlutivania. = 6.23.5 Savageorkriter) minimalnog dallenja (min/imex) 6.2.2.8, Laplaceov kriterj racionalnosti .,INFOMACIISKI SUSTAVI | POSLOVNO ODLUCIVANJE "LA. UiognSnformacjkih svat u poslowmon edlulvanja 72, 13. 7.1.1 Informacia, informactiski sustavi i podtha u odludivanju TL2. Vesta informaciiskih sustava 7 ‘Upravijacki informactjskt sustavi (MS)... 112.1. Pojam i odredenje upraviathih informaejslih sustava. 712.2, Svojetva upravliaékihinformacijsldh sustava 7.2°3. MIS i upravjanje bazama podataka . 1124, Doprnas upravadl informacsh sustava proces poslownog oalneeranis Sustavi za podr8hu odluéivanju (DSS) 7.8.1. Pojam sustava 2a podréku edlutivanju. « 7.8.2. Obiljedia sustava za podrBku odléivanju 79.0, Veste sustava za podrska odludivanyy 73-4. Komponente sustava za podréku odludivanju | 785. Primjona sustava za podréhu odlutivanja w postomnom edhitivenia se eevee eet : 304 306 7.4, Sustavi za podr3ku skupnom odlusivanju (GDSS) 4.4.1, Odredenje susiava za podrsku skupnom odlutivanju 74.2. Komponente sustava za podrsku shupnom odlutivanju, 714.9, Vrate edstave 2a podriku skupnom odlutivanju 1.5. Eksporini sustavi 06S) 175.1. Unjetva inteligencija i pojam ekspertnih Sustava 115.2. Obljeda ekspertis sustay 715.3. Komponente ekeperinih gustava <<. 1.5.8.1, Baza znanja 115.82. Mebanizam zakjusivania 715.8. Podeustav za objabnjavanje - 715.84. Podsuetav stjecanja (prleupljanja) znania 7.5.4. Veste eksperinih sustava “15.5, Raalikeiamedu ekspertnih sustava i sustava on yodsthu odludivanja 116. Swstavi za podeSku vehomom valvedstvu (ESS) 7.6.1, Pojam i odredenje avsteva 2a podriku vrhornama rukovodatv 7.6.2, Obiledja sustava 28 podrSku vehovnom rukovodstvu Rjednik poimova (Glossary) Kazalo pojmova Kazalo imena Literatura... 308 310 au 318 a1 315 318 318 20 322 822 320 B24 327 327 329 as 36 353 359 xmPopis slika 1A. Odlutivanie i mananerske funkeije 8 1.2. Struktuva radnog vremena zaposienih « u TS rate oaks Ro se dono a pj arinams manageeenta 2 TAL Odnos iamed teemutka nastonks juoeavanja problema. <5 vs sss s+ 22 15. Odnos izmedu 20a i moguénosti w odlutivaniu. ti. Te Otnes Raleenosd oko eljoverazineUhnitkih anaaja i olutivanin 29 1-7. Mateo koja pokazuj ute Koi yorodu raziitim procssime odlugivania : a0 1.8, Model stilova odlutivanja ar 18, Ganas oojtinthrazina managemente i verte odluka hoje dosese na pojedinim razinama i 7 2.1, Struktura odluka 68 2.2, Segmentitanje edluka es 2.8, Strukturiranje odluka % 2A. Koncept opvaniéene racionalnosti eel ee 3.1, Informaeisk! tokov tipos toformacija . « been 2.2. Linearsn odnes iemedu vrijednostiinformacija i cijene informaciia « . . - 100 2.9. Progresivan rast eljene informacije u odnosu na vrjednost informacje, - - 101 3h, Dogresivan rast cijone koja ee placa 2a dodatnu informactju u odnont , nna vejednost dodatne informaciie 102 45, Uvoea ishastvaw odluvanjutyremena, koje nam atoji na aspelagani xa odlufivanje, na proces odludivania, 105 8.6. Oalutivanie x hijorarhijso} organizacii ns 14 37, Odluéivanje w funkeij) organizecii pete 4.1. Krug odludivania : | wr 42, Proces donotenja odlke 120 4.3. Fave process odlutivan. 132 44. Moguée inatice aH 337 A eee eet Sal. Zontaike programiranih i neprogratoi 150 2. Pritoda problema i priroda odluéivanja na pojedinins raziname managementa « an IL 5.3. Tipovi managerskih odluka Eero et + 182 5A. Mode} odluéivania u praksi z : 153 x Ceti imbenila koji ufjeéu na uspjetnost akupine 161 Skupine douositeliaodluka sobzirom na rnaxja njhovih dlenove « 162 ‘Tipovi move 185, Velitina skupine i meduscbne interakeie 166 Proces »skupnog siiljenjan + 168 Koraci u tehnici nominaine skapine 1m Koraci a Delphi tebnici odluéivanja m4 . Tipiéan model racionalnog odlutivanja § povratnim ont clomentimaa 182 5.19, Ons izmota skalnost Kojima se oleae | wore w oak. 2 185 5.14. Znaéajke edlutivanja w razléitn ckolnostima 188 5.18. Vrste odlaka koje donose manageri 191 5.16. Informacije potrebne za odludivanjo 194 6.1. Vivian iis hapa opimiranim rofhona 225 6.2. Ogranigenje materijala aoe 238 6.8. Ogranigenje vremena sivanja, 239 6.4. Podrudjeizvollivost 240 85. Line istoga profit 22 6.6. Glavne faze u stad patem simulscjo 24 67. Algoritmi za simula problema prodevaonie ribom 7 265 6.8. Dijagrami odekivanih tro#kova w zavisnosti of ofekivanog volumona . . . 268 69. Totka odlutivanja t inatice. 270 8.10, Kompleino drvo odlutivanja 212 8.11, Drvo odlutvania u razvoju 213 6.12. Drvo odlutivania od razvoja do vetenin 4 6.13, Prociena oéekivanik vriednosti u drvets odlueivania oa 6.14. Fehor najbalje odluke 215 7A. Manager i informacife 289 72. Poslovni informacijeki sustavi 2 992 73. Sustao m podtilea odludivanju 8305 74, Sustav 2a podeika odlutivan)a 307 15. Vrsto CDSS 7 ee 312 78. Bhspertni custar 319 77. Lanae eakdjusivania + 920 xvPonts tablica Ga. Znabsjke raaksitih stilova ivrnih rukovoditelia 213. 6.2. Churchman-Schainblattovs komunikacijska matrica au 8.3. TevaGun tofska xi y 20 material 237 6.4, Teradun toéaka x iy 2a ivanjo 237 65. Izratun profta en getirlakstremne tocke 240 86. aveéna tien optimaizac proidiiewtrovk Mast primienom Simplex motode 256 6.2. Ubredivanje dodaine kolgine materia za kupaia 257 68. Frokveneje potmninje predstavlions alucajnim brojeviens 261 68. Tablica slugajb brojeva 5 262 6.10, Rudin simauliranje pravila naruéivanja : 263 6.11, Unporedbeni rezultatpravilanaridivanja na tel simalasie ‘282.000 dana 263 6.18. Prodviden inosi potraznjes pripadajude ims verojatnost 268 6.18. Trofkovi kupnje i fankeioniranjadtednatea 267 6.14. Prodvideni sati kubanja i pripadajuéa im vjerojainost 267 6.15, Tabliea odinivania 269 6.16, Payoff raatriea, 218 6.27. Tablica 2a ulveivanje max/min vrijednosti 260 6.18. Matrica Faljanja 282 7.1. Vaste informacijetih custava 291 78, Razlike iemedy gustara za transokeijeks obrad podataka (FPS). aprasljackog informacijskog sustava (MIS) . te 295 178. Obiljadja eksportnin sustava . 316 74. Neke primjene ekepertnih sustava u poslownom odlutivan ay 7.8. Raalikeinmedu sutava za podrtky odivana (DSS) i ekapernih ssustava (ES). 825 116, Uloga sustava za pod vrhovnom rakovodstva u roses ‘postornog | cedludivanja iss 7 330 XVI OSNOVE POSLOVNOG = ODLUCIVANJAEro preomog osiany ln 4.4, Medusobni odnos upravijanja, rukovodenja, managementa i odlugivanja U knjizi Poslovna organizacija definirali emo pojmove kao Sto 6 upravijanje, rukovodenje, management i odluétvanje. U ovo) knjizi, koja nosi naslov »Poslono odlugivanjes, teZiéte ée biti na odluéivanju, toénije re- eno, na poslovnom odluéivanju, koje sve vise zackuplja paznju ne samo managera, kao osnovnih nositelia i subjekata poslovnog odlutivanja, veé isto tako i znanstvene i struéne javnosti Da bismo se mogli baviti odluéivanjem uopée, a postovnim od- lugivanjem posebno, potrebno je sitwirati odnosno smjestiti odluéivanje ‘unutar integralnog procesa upravtianja, ali je isto tako potrebno utvrditi i ‘odinose na relacij: a) upravbianje i odluétvanje, b) rukovodenje i odlui vanje te c) management i odludivanje. Odluéivanje je kao pojam w velo 8irokoj uporabi pa se tako moze govoriti o odlutivanju na razliéitim podruéjima rada i Zivota, kao npr. o od Inéivanju u osobnom Zivotu, odluéivanju w obitelji, odludivanju w poduze ima, razligitim organizacijama i ustanovama odnesno o odludivanja w giroj drubivenoj zajednici - driavi i svim njezinim institucijama, Za vazliku od odludivanja u osobnom ili obiteljskom Zivotu u svim rugim situacijama odluéivanja moguée je govoriti, na edredeni naéin, o po- slovnom odludivanju, bez obzira radi lise o odluéivanjuu poduzeéu, banci, 3koli, bolnici, vad ili Hrvatskom dravnom saboru npr. 1.4.1. Odnos upravijanja i odluéivanja Tako pojedini autori pod pojmom odluéivanja razumijevaje razli Site procese, ipak treba reci kako je odluéivanje w najuzoj vezi s upravlja- xjem, Odnos izmedu upravljanja i odluéivanja najbolje éemo razumjeti kroz raalitite definicije odluéivanja, a koje se, inate, temelje na upravijanju. * Va P, Sitavica-M. Nowak: Postouma onguntzaciia, I. idanie, Iformator, Zagreb, 1999, st, 73.-380,enue poonog asians Sica Razlitite definielje odlucivanja, u odnosu na upravljanje, mogu se srupirati u dvije osnovne skupine. Jedna, velo brojna skupina autora, izjed- natava pojmove upravijanja i odlutivanja, tj. izmedu njih stavija zak jed- nakosti, 2a razliku od druge, manje skupine autora, koja smatra kako je ne. pravilno i neopravdano izjednatavati pojmove kao Sto su upravijanje i odluci vanje, Za najveéi broj autora koji se bave problemima organizacije i ma nagementa, od/uéivanje je temelj upravijanja. Tako npr. I. Turké odludiva- je shvaéa kao suétinu upravijanja. Za M, Novaka* odluéivanje predstavlja ‘csnovni Konstitutivni element upravijaéke djelainosti. D. Gorupié! smatra Kako upravijati poduzeéem znaéi odludivati. Za F. Lipovea® upravljanje i odluéivanje dvije su strane, sadréajna i metodoloska, jednog te istog uprax vijatkog procesa. Za Z. Kostiéa upravljanie u poduzeéu jest donosenje od- Jaks. Dakle, zajednigko svim citiranim autorima igjednatavanje je pro- cosa odluéivanja ¢ kompleksnom funkeijom upravijanja. I iz analize procesa odluéivenja, koji prolazi kroz faze: inieijative, pripreme odluke, donose- nja odluke, realizacije ¢ kontrole’, evidentno je da se proces odlutivanja injednatava s funkejjom upravljanja. Na izjednatavanje funkei upravljanja i odluéivanja nailazimo {kod inozemnih autora. Ako funkeiju upravijanja Gint postavijanje ciljeva, planiranje, organiziranje, vodenje i kontrola, onda je nad svih ovit (2a) funkeije upravianja proces odluéivanja’ Tako npr. i poznati teoreti- tar organizacije, a posebno teorije odlutivanja, nobelovae H. A, Simon upo- trobljava Lormin odludivanje (decision making) kao sinonim za upravijanje.? Tako uliteraturi, kako inozemnoj isto tako i domaéoj, dom stavovi po Kojima se izmedu upravijanja i odlugivanja mote staviti anak jed- nakosti, u nas ima {istina w manjini i onih drugih autora koji ne ixiednaéa- 2 f Turku knit J Krai Postouna poitte, Intormator, Zagreb, 1972, a 76 ® Mf Novak: Problem odlutioania u argunisteliama udrusenoe rada, 01 Bij Pro- Dlemé privrednog raxvoja ¢ privrednog sistema Jugostauije, Ekonomshkstiut, Zagreb, 1972, at. 240. * D, Gorapie Postouna politika poduzeés, Centar zu ebrozonjerukovodedh hadroon priori i Ehonomal inatiat, Zope, 1968, 6 96 5 F Lipovoc: Teorija organtzacia, Liliana, 1974, sth 176. © Z, Kosté: Osnovi organizacije preduzeée. SA. Beograd, 10 izdane, 1972, str. 108. 7M Novak: Organizacifa reda tu soctialisms, WII! dani, Informator,Zogre, 1984, sir, 282, D. Gorapic op. ct pod st £9. 8 Werner Singer Maneement Ba seal IY, st 950.351 9 Herbert A. Simon: The new Stiences of Management Decisions, Hayper and Rote, Naw York, 1960, stn 1 yelopadie, Verlag maderne Industrie, Minchen, 4 snore pole odutvanls vaju upravljanje i odluéivanje. Za te je autore neopravdano i pogreino injednatavati odludivanje i upravljanje. ‘Toko A. Dragigeviéistige kako je upravljanje znatno fire od odluti- vanja. U obrazlodenju te teze autor kate da upravijanje obuhvaéa sve faze procesa odlugivanja, a ne samo proces donosenja odhuka.” Cini se da je 03- nova za ovakvu autorova tvrdnju izjednagavanje procesa odluivanja samo 5 Tazom donotenja odluica, Sto nije toéno, jer se pod tim procesom razumije- vaju sve faze procesa odlugivanja. Isto tako i I. Perko-Separovié” smatra da odlutivanje deminira Gitavim procesom upravijanja te da je upravijanje prvenstveno, ali ne i iskljuéivo, odluéivanje. U opredjeljivanju iemedu ova dva gledanja na odnose izmedu upra- vijanja i odluéivanja priklanjamio se prvoj skupini autora, Koja stavlja znak jednakosti izmedu upravljanja i odfucivanja, jer se upravijanje u svakom ‘svomn segmentu, 1 svakoj svojoj dimenzijijedino | moze ostvariti kroz proces, donosenja odluka odnosno kroz odlutivanje. Cak Stovige, pored upravjaékin codiuka u svakom se poduzeén donose i managerske odluke kao i odluke iz- vrinih radnika pa je u fom smislu odludivanje éak i Siri pojam od upravijanja jer ono obuhvaéa sve viste odluka, a ne samo upravijacke, 1.4.2. Odnos rukovodenja i odluéivanja Odnos izmedu rukovodenja i odluéivanja u isto! je relaciji kao i odnos izmedu rukovodenja i upravijanja. S obzirom da je funkcija upra- vijanja funkeija viasnistva i da se upravljanje bazira na prava vlasnistva nad Kapitalom, viasnik kapitala ujedno je i nositelj funkeije uprav\janja, Za razliku od upravijanja rukovodende je funkeija koja proizlazi iz polofaja u proces rada, tj. uvjetovana je tehniékom podjelom rada prema ojoj najvesi broj zapostenih obavljainvrsne poslove, dok manji broj (rukovo- ditelji) obavija poslove planiranja, orgoniziranja, vodenja i kontrole, dakle, rukovodeée posiove. Rukovodenje bi se moglo def'nirati i kao iavina aktivnost upra- Wanja. Ono je interpolirano izmedu upravljanja i izvegenja. Rukovodenje je odvedeno upravijanjam, odnosno nositelj funkeije upravijanja odreduje i nositelje rukovedeée aktivnosti u poduzecu. I kao sto upravljanje odreduje rukovodenje, isto tako odreduje i adluke koje ée rukovoditelji donositi. Pri- ‘marno su sve odluke i odluéivanje u domeni upravijanja, a upravljanje, od- © A. Drogiévié: Temeline euprotnostiudrusenog rada i samoupravlianja, Kulturné radnike, Zegre, br 4/1977, sr. 86 "Inge PeckoSzpareie: Teorii organtzacie, Skolska knjig, Zogre, 1975, st. 194cenove psoas estan side nosno viasnik kao upravijaé, odreduje koje ée odluke prenijeti na ruko: vodenje Razvitkom podjele rada rukovodenje se ne javlja kao posebna ak- tivnost, jr je ono postojalo i prfe, veé se javlja kao aktivnost posebne katego- nije judi (rakovoditelia). Dakle, rukovodenje se izdvojilo iz upravijanja te postalo aktimost posebnog sloja Iiudi pa i figurira kao posebna funkefja. 1g takvog medusobnog odnosa rukovodenja i upravijanja Jako je bjasniti medusobni odnos rukovodenfa i odlutivanja, S obzirom na to da je rukovodenje, na odredeni nacin, dio integralne funkeije upravljanja (koja izvorno pripada viasnileu ~ upravijaéu) kao i tinjenice da se moze staviti ‘male jodnakosti iamedu upravljanja § odléivanja, to se onda rukovodenje w ‘odnosu na odludivanje moze poimati kao wii pojam, t}. same kao odluti- Yanje rukovoditelja ali ne i sveukupan proces odfuivanja w poduzeéu. Bu- Jje itd, Svaki onaj manager koji Zeli zavréiti svoj radni vijek koo manager, ‘mora biti sposoban donositiprofesionalne poslovne odluke na dobrobit svih onih na koje se te odtuke odnose. a) subjekt, objekt, siruktura Donogenje odluka nije nimalo jednostavan posao, barem ne kad je rijeé o najvaznijim odlukama, stoga s pravom tvrde Mescon, Albert i Khe- dourit™ kako je vrlo teéko, a ponekad gotovo i nemoguée, donijeti odluku koja Ge imati samo pozitivne efelete kao krajnji rezultat, Zbog toga se 1e2i dono- Senju odluka koje ée imati daleko vise pozitivnih nego negativnih posljediea, S tim u svezi postavlja se pitanje donodenja odluka pod svaku eijenu, kao i vremenskog dimbenika odlusivanja. laime, donosenjem odluka uvijok so razrjoava neki konflikt i do- ista nema odlulee koja nema svoje pozitine i negativne aspekte. U po- slovnom odluéivanju, bai kao iu medicini, odluka predstavija lijek, tora piju koju treba primijeniti. \ kao ato noma ni lijeka hoz kontvaindikacija, take gotovo isto nema ni odluke koja bi imala samo pozitivne efekte, Umijese je lijeénika da kod odredivanja terapije izabere onaj Iijek diji su pozitivni tadinei za ozdravijenje neusporedivo veéi od negativnih posljedica konzum vranja tog lijeka. Na isti nacin treba postupiti i manager kao donositelj odluka 1 poslovnom odlugivanju. 5 §. Borovi:u hj: ed. S. Rapusti op. ot pad 82, st. 308 4. R Gordan, RW. Mondy A. Shorplin, SR. Pra oct pod 19, et 174 © aeacon Bi, Albert My Khedoui Rs op cit pod 6, or. 174 4Lenovepesomog oniara ve 4.5.2. Vrste odluka U wrlo bogatoj literatuni iz podrutja organizacije i managementa uopée, a teorije odlutivanja posebno, nailazimo na brojne klasifikacije vrsta odluka, kako kod inozemnih, tako isto i kod domaéih autora Tako ape. H. Simon" razlikuje programirane ¢ neprogrami- rane odluke, w koje razvrstava sve odluke koje se donose u poduzeéu, Programirane su odluke one odluke koje se koriste za riesavanje rutinskih problema j to u situacijama koje se ponavljaju. Programirane o¢- luke temelje se na ustaljenim kriterijima odluéivanja.® Kod programiranih odluka postupak odnosno koraci u odluéivanju su poznati, s obzirom na ra: nia iskeustva u donoSenju istovrsnih odluka. Neprogramirane odluke primjenjuju se u situacijama koje nis redovne i koje se ne panavijaju.”! Dakle, w novim situacijama, koje se javliaju prvi put, Koristimo se neprogramiranim odlukama. U procest donogenja ne- programiranih odluka nenia poznatih postupaka i modela donogenja odluka, vee je svaka situacija shiéaj za sebe i treba je rijeSitiindividualno, Jedna od uobigajenih podjela odluka jest podjela na rutinske # nerutinske odluke."* Rutinske su odluke dominantno v domeni odluéivanja nigih razina managementa, za razliku od nerutinskih odluka koje bi trebale Diti dominantno w nadlednosti top managementa, Srednja razina manage- menta trebala bi donositi podjednako i rutinske i nerutinske odluke, Nesto sofisticiraniju klasifikaciju odluka daje William J. Gore” ko- jiodluke dijeli na: rutinske, adaptione t inovatione. Rutinslee se odluke ‘mogu izjednaviti s programivanim odlukama, fj. s odlakama koje se donose po ustaljenim kriterijima odluéivanja. Adaptione odlukee su takve odluke koje se vise bave problemima nego samim zadatkom, dok imovatione oddlu- zee mace velike promjene w aktivnostima i usmajerene su na promjent ciljeva svrhe i politike poduzeéa, 1D, Hellriegel i J. W. dr, Slocum’, isto kao i W. J. Gore, razlikuju rutinske, adaptione i inovatione odluke. Sto je problem u veéo} mjeri Tr Simon, prema: Horld Koonts, Heine Weil: op cit pod 20, st 115 © Rescon M, Albert Mf, Khedort Bop. cit. pod 16, st. 170 Harald Koont, Heinz Weibricle op. cit pod 20, ste 115. 7 Mescon M, Allert Bf, Khedoui op. itp 16, str 172 % JR Gordon, BW. Mond, A, Shari, S. I Promeaa op cil pod 1, sth 17% * Mescon M, Alert M, Khedouri Fs op it po 16, st 172 D. Heliegel, W, J. Je Slot: Manogement, Fit Béiton, Addon Wesley Pablshing Company, 1988, st 192/103, 42 savin o: 3 pesonag esuenanys spoznat, odluka ée biti vide rutinska i obmmuto, nizak stupanj spoznaje pro Dlema zahtijevat ée donoSenje inovativnih odluka. Najéedée su operative od- uke u pravilu rutinske, dok su strateske odluke u pravilu movativne. Rutinske su odluke svakodnevne odhake koje se ponavljaju, a spa- daju v castavni dio posla pojedinih radnih mjosta i iavrSitelja na tin radnim rjestima. Naravno da je broj odnosno postotak rutinskih odluka na pojedi- nim radnim mjestima obrauto proporcionalan razini na kojo} se pojedino radno mjesto nalazi. Sto je razina via, to broj rutinskih odluka mora biti manji i obrnuto, Inovativne odluke odnosno inovaciiske odluke one su odluke ko je se ne ponavljaju, 2 zahtijevaju kreatimno miéljenje i napor pojedinaca i/iti skupina Mary Jo Hatch odhke dijeli na: institueiiske, organizacijske i ‘operatione. Institueijske oduke donose manageri najviée razine manage- ‘manta, a tigu se poslovne stratogije poduzoéa kao i odnosa poduzeéa s okoli nom. Organizacijske su adluke u domeni srednje razine managementa, a ‘odnose se na problematiku difereneijacije u poduzeéu kao i integracije iz- medu dijelova poduzeéa, Operativne su odluke odluke najnize razine mana- gementa i tigu se redovnih svakodnevnih aktivnosti u poduzeéu, Dahl i Lindblom" dijole odluke s aspekta privede problema o ko: jem se odlucuje na sirukturirane i nestrukturirane odluke. Strukturt rane su odluke one koje se donose u okvira odredene strukture pa su, prema tome, i uyjetovane tom strukturom. Strukturirane su odluke najécsée pro- gramirane odluke koje se donose u pravilu, na nizim razinama manage: menta. Nestrukturirane su odlulee one koje se donose w situacijama gdje noma stalnih uloga ni linija komunikacija, Nestrukturirane su odluke najée 860 neprogramirane odluke koje se donose, u pravilu, na razini top manage- henta BE, Pusic” raulikuje takti¢he i interesne odluke te vezane i slo- bodne odluke. S. Marjanovie™ vazlikuje vite vrsta odluka prema razl a) prema cilju koji treba postiéi odluke mogu biti: investicijske, Kadroveke, Komereijalne, financijeke itd., b) prema donositelju odlake mo: gu biti: individualne i kolektivne, c) prema funkeijama u poduzeéu odiuke arya Hate op. ct pod 2, sr. 271 7 Delo Lindslom premo: lige PerkoSeperoie: op. cit. po 12 tr 195 * Bago Pasi Upralianje druitwonim poslovima, Zbornihradoun wsoke wpraune hole, Zagreb, 1964, air ™ Slasko Marjanoui: Danotenje odluka u priorednin arganizacijana,Informator, Ze arch, 197 sr 43,‘mogu biti: upravljazke, organizacijske, rukovoditelske, iavrine i kontroln 4) prema nasinu donosenja odluke mogu biti: programivane, rutinske, ink cljativne jistrazivatke i e) prema naéinu izvrsenja odluke mows bili sta toike, operativne, uepéene, naéelne, hitne i uvjetne, J, Kral sve odluke dijeli na dvije osnovne veste: a) politivie, koje su ujedno i egzistencijalne jer presudno utjecu na poslovanje poduseca | 2) eperatione, 2a koje postoje odvedena pravils po kolima so donose, a po. modu njih se omoguéava ozivolwarenje zacrtane politike, D. Gorupis® odluke u poduzeéw razvrstava na usmjeravajuée, Programske i izorino-operatione. Usinjerauajuce su one odtule keye od eduju pravac, ciljeve i ogranigenja aktivnosti, Programske odlule ode duju program osivarivanja aktivnosti u smislu usmjeravajudih odluka, Tz wrsnooperativne odluke odveduju neposrednu aktivnost v iavréavanju pro gramekth odluka, Usmjeravajuce i programske odhuke morajs, kako navodi autor, zadovoliti dva suprotna zaitjeva: a) moraju biti dovolino ofredene da osiguravaju ostvarivanie cljeva | interesa poduzeca, ali istovremeno 6) mo- aja biti dovolino Siroke i elasti¢ne da ne onemoguéavaju stvaratelis inich Jativa i operativno prilagodavanje konkretnimn situacijama. Za I Perio Separovie™ odluke se razlikuju po nekoliko osnova ite 2) po stupnix svaje opéenilosti, b) po stupnju svoje slosenosti, c) po vagnosti i d) po pravilima na osnavi hojth se donose. le svih naprijed navedenih Masifikacija odluka po vrstams, kod po- jedinih se autora uoéavaju i ponavljanja. Ono Sto nam se Gini kijuémim za aalikovanje odluka po vrstama jest utvrdivanje kriterija za razlikovanje od Tks. U tom smish moguée je razlikovati odluke: a) s obsirom na njihov vaznost odnosno znaéenje, b) s obzivom na nosttelie - subjekte odlaéi. vanja ie) obsirom na razinu odtutivanja koja donosi pojedinn veste od Jka, a) S obirom na vagnost odnosno znaéenje odluka 2a poduzeée ili neku drugu organizaeiju w kojoj se odluke donose, odluke se Klasificiraja ha: strateshe, taktithe i operative. Strateske odluke, kao sto im i sam naziv govori, spadaju naj Yainije odluke u poduzeéu. Njima se odveduje strategija poduzoéa, kao i eile. vi poduzeéa u buduénosti. Ova vretu odluka donose najvisi organi upravlja. nja u poduzeéu, odnosno top management poduzeéa, Strateske odluke pred. stavljaju okvir unutar kojeg se moraju kretati taktitke odluke, Pogresna stra, teéka odluka mode imati dalekoseine negativne posljedice 2a poduzeée, zbog Gega je odgevornost donositelja strateskih odlaka vrlo vel 1 Janko Kray Psion polit Ifornater, Zagreb, 1972, si. 17h 8 Drage Gort: Metode samoupravnog odtutivanja i sporasumievanja w udruc eum radu, sBeonomshi enatcars Zagrey be 1/1979. se, PT 8° f PerkosSeparouiss op. it pod 11, st. 124 44 U strateskom se odhuéivanju, odnosno w procesu donosenja stra teskih odhuka, kako navode H. Thomas i C. R. Schwenk, nije dobro sluziti jednostavnim analozijama zhox toga Sto to moze zavesti donositelja odluka i dali sasvim pojednostavijeni pogled na stratesko ediuéivanje koje inage, po samo svojoj prirodi, sadrzi veéu slozenost i nesigurnost. Taltishe ode, 0 roaita od stateih oda, predstadiahu odluke nizeg reda putem kojih se vealiziraju strateske odiuke. Putem taktic: ako istiée D. Gorupié* uvijek jeduodimenzionalue, jer je sitwacia 2a wih dana, a i zahtjevi koji se njima postavlja su jasni. : Dok se ad stratedkih odluks oéckuje da podignu razinu efebtiv nosti poduzeée, kao agrogatne veliéine uspjesnosti poduzeéa, dotte se od taktidkih odiuka otekuje poveéanje efihasnosti poduzeca, tj Sto veéi output uw odnosu na input: Operatione odlule su odluke najnizeg reda putem kojih se real ainsi taltike odluke. Karakteratiéne mu prvensteno za nite razine mana gomanta, pronida ilu edredenom, manjem postotku donose i vise razine managementa, Operativne su odluke najéeSée programirane, tj. koriste se 2a rjeSavanje rutinslih problema f to u situacijama koje se ponavljaju. Kada govorimo o Khasifikaciji odluka po vaznosti, potrebuo jo katt ina miljenjoH. Kocnten 5H. Weibrish of mataja at je goriziranje odluka po vaznosti potrebno od onog trenutka od kada manageri ne trebaju vile donositi sumo Rorektne veé i ckonomiéne odluke. U tom pogedu vi8e é painje trebati posvetili sliedecim odlukama: a) odlukama s veEim tro8kovima, b) odlukama s vadnijiza programima, ¢) odlukama koje se naknadno nc mogu mijenjati, d) odlukama koje se donose u sigurnim uvje- ima, e) odlukama koje su ovisne o mijerljivim éimbenicima if} odlukama koje su donesene w sitnacijama gdje su vatzna misenja Tua a) $ obzivom na nositelje odnosno subjelete odludivanja w pods zeéu raclikujemo: odlucke organa upravljena (odluke viasnika poduzeéa codnosno sisupitine dionigara i nadzoruih organa); odluke managementa iti managerske odhuke (odluke uprave, predsjednika uprave, direktora podu- zeéa, kao i managera svih razina) i izuréne odlule, tj, odluke svih zaposle- nih na njihovim radnim mjestima, Buduéi da nositelji odnosno subjekti sdluéivanja, kao Sto je vidljivo i prethodnog tcksta, mogu bili peje), skupine ili kolekti, onda u tom kkontokstu motemo govoriti io individuadnim, skupnim i kolektivnim od- lukamea. Hownrd Thornes, Charts Ht Scavnt: Decision Analysis an alto Sites, MD, 22, 21988, st 55, Drago Gonspi: op pod 4, sn 97 8 Harold Koons, sins Weir op t,t 20, ot 120.swore pesuneg eds shaven Individuatne odluke sa odluke koje donose pojedinei na svojin radnim mjestima. One se ravlikuju po vaznosti i znagenju u ovisnosti od toga kei ih pojedinac donosi, s obzirom na radno mijesto koje zauzima u organiza. Nije svejedno je li taj pojedinac poslovoda, voditel} odjela, voditelj sek fora ili direktor poduzeéa, Skupne odluke donosi vosi broj pojedinaea koji rade na rjeSava- nj nekog problema. O odlukama nadzornog odbora ili uprave mozemo go- Voriti kao 0 skupnim odlukama. Skupne odluke spadaju u vaine odluke, Kolektione odtule su adluke najvoéeg organa upravljanja u po- duzeéu - skupatine dioniéara. Ona donosi prave upravijacke odluke odnosno egristencijaine odluke, tj. odluke politiéke prirode. ©) Kad govorimo o klasifikaeiji odhuka s obzirom na razine odluéi- vanja, tada prvenstveno mislimo na managersko ili poslowno odluéivanje ko Jom treba posvetiti posebna painju, ne samo zbog toga Sto management donosi najveci broj odluka u poduzeéu, ves jad vise i zato Sto oni donose od Iuke od najveée vaanosti za poduzeée. S obzirom na razine odluéivanje na kojima se donose sve po- slovne odluke, mozemo govoriti o odluleama najvise razine manugemen- ta, odluleama srednje razine managementa i odluleama najnizerazine ‘managementa, Premda se pojedine razine managementa ne razlilaju po lome Sto donose samo jednu vrsiu odluka, ipak se moze veéi da strateske odhuke spa. daju dominantno w domenu top managementa, taktigke odluke u domenn, srednje razine managementa, a operativne adluke u doment najnize razine managementa. To, medutim, ne znaéi da operativne odluke, 1 nekomm pos tothu od ulupnog broja odluka, neée donositi srednja i vida razina manage menta, Dakle, moze se reéi kako manageri svih razina managementa do: nos: sve vrste odluka, ali se medusobno razliluju po tome koji postotak od ‘ukupnog broja odluka otpada na pojedina vratu odluka, Odnos pojedinih razina managementa | vrsta odluka po vainosti ‘mogli bismo prikazati kao na slici 1.9 Prema jednom nedavno provedenom empirijskom istrazivanju,° u Kojem je obuhvaéeno 37 managera najvige razine (direktora poduzeea), edgovoru na pitanje o strukturi vremena koje oni troge na adhuke koje donose, dobili smo rezultate suprotne ofekivanjima. Naime, svega 21% vre- mena za odlutivanje, koje troge manageri najvige razine managementa, ot pads na strateske odluke, a ¢ak 57% na operativne i ratinske odluke. Ostatalt od 22% odnosi se na taktiéke odlake. Dodamo li tome podatak kako ima i takvih glavnih direktora kod kojih na strategke odluke otpada svega 2% vre- , Sitaven op. et pot 5. 46 | | Nerutinske | odtuke Ruvnske | cctice Nojvige razina smanagementa ‘Srednje zing management Nojpiarazina ‘managements razina managementa i vrste odluka koje se donose na pojedinim razinama Slike 19, Odnos pojedini mena od ukupno raspolozivog vremena za odludivanje, a éak 70% vremena 1a znanjs Pitanja za provi 1, Sto je to odluka? Navedite neke od definiciia odluke? Sto jo zajednicko vim tim definicjama? 2, Kakav je uljecaj respolazenja odnosno emotivnog stanja donositelia od- luka na odluku? 3, Sio svake odluke mora sadrzavati? S obzirom na to da svaka odtuka ima svoje pozitivne inagaiivne aspekie, kako u procest odlucivanja iza- birete jednu cd odtuka ina temeljy koji kritenia? 474. Navedite neke od Kasifkacija vrsta odluka inozemnin autora kojo so navode u kjizl 8. Objasnite znaéajke programiranih | neprogramiranih odlukat 6, Navedile osnovne znacajke, Kao irazike, medi rutinskih, adoptivnin Sinovalivmi oduka, 7. Sto su to strukturicane i nestrukiurirane odluke? U kakvom su medu ‘sobnom odnosu te odluke 4 adnasu na progranirane i neprogrami- rane odluke? 8, Navedite neke od Hasiikaciia vista odluka domacih autora koje se na- vode w kiyizi 9. Navedite osnoyne vrste odluka s obzirom na rithove znasenje, kao i znatajke svake od tih v/s ack 10. Navedite osnovne vrste odluka s obzirom na nositelje odnosno sud Jpkte odiusivanja, 11. U kakvom su medusobnom odnose sazine odluivanja I vrsta edluka Koje se donose na pojedino razini managemienta? TEORIJSKI PRISTUPI m ODLUCIVANJU_ “eos proupiowiany 24. Teorije odluéivanja Integralna teorija odluéivanja pretpostavija jedinstven sustav od- luéivanja i/ii jedinstvenu integralnu odluku u okvira jedinstvenog prostor- nog i vremenskog segmenta. U okviru fe intogralne odluke prepoznajemo eliri elementa: objektivan element, subjektivan element, Ginjeniéan ele- ment j vrijednosni element. U teoriji i praksi prepoznajemo Stiri razliita anja grupivanja tik elemenata iu skladu stim formuliramo Getiriteorije. Slijededi premise kelasiéne teorije, donositelj odluke ne odvaja subjektivne i objektivne elemente, kao Sto ni ne odvaja dinjenigne i vrijedno: sne elemente ali stavija naglasak i odluku temelji na objektivnim odnosno Ginjenignim elementima. Klasiéna teorija pretpostavija jed nstven prostor i definiran vre menski segment odludivanja u okviru kojega su subjekti i objekti odluka pre: pomatljvi, informacije dostupne, a mogucnesti tehnoloske podrske odluka ma su primjerene teZini i vafnosti samih oduka. Isto tako, kriteriji odluti ‘vanja su jedinstveni i objektivni, S tim u vida Klasina teorija pretpostavija jednu objektivno toému odluku koja je totna iu cjelini i u svakom dijelu, na avakoj razini i u svakoj fazi provedbe odluke. Premise neoklasiéne teorije omoguéavaju diferenciranje kriteri- ja odlusivanja u samom procesu odlutivanja s time da: a) kriteriji mogu biti razliiti ali ou jed Jedinjeni u konaénoj fazi odluéivanja odnosno u konaénoj odluci Neoklasiénim pristupom odvajamo poéetmu i zavrinu faz od- luéivanja kao to odvajamo odluke i po dragim kriterijima - procesom struk- turiranja, segmentiranja itd. U potetno} fazi odluéivanja ove teorije pretpo- stavljaju postojanje vise potencijalno toénib odluka, tj. odluka koje su toéne w okviru razlititih vrsta, faza irazina odluéivania. Ginom izbora i provedbe od luke donositelj odluke procesom strakturiranja jintegriranja iz razicitih seg- menata, tj. dijelova odluke stvara neoklasiénx sintemu, t, integralnu i jedin- stvenu odluku. U procesu definiranja faza odlnéivanja i prostora odiuaivanja naglasak je na mekim socioloskim kriterijims, odnosno na parametrima ve- zanim uz éovjeka, Po pitanju racionalnosti ove su odluke ograniéeno racio- nalne, ito ne znaéi da su djelomisno racionalne, veé da je racionalnost ogra- nigena segmentom ili fazom primjene. BU“Toons pret eaves ee Tenet U konaénoj odluci neokdasiéna sinteza ili jednostavno neoklasigan postupak simulira Klasitan pristup, 4. objedinjava vrijednosne i éinjenine, ‘kao j objektivne i subjektivne elemente odluke. U zakijuéke, medutim, kao iu proces naglasak je na subjektivnom aspektu. Unatoé stalno prisutnom na- ¢glasku na subjektivnim aspektima, neoklasiéna gospodarska teorija (iu ina- Gici iavedone neoklasiéne teorije odluéivanja) posjeduje traino odredenjo ka konaénom pretpostavijenom ili realiziranom jedinstvu objektivnih i subjek- tivnih olomenata. Situaciiske teorije imaju posve drukiji odmak od gore spomen- ‘ih, Subjoktivnii objektivni clementi kao i kriterii odluéivanja mogu u svako} situaciji odluéivanja biti xazliéito noglaioni s time da so prema situaciji odreduju kriteriji i naglasak u primjeni tih lriterija, Ovakay pristup wu svako} fazi i u okviru svakog segmenta pretpostavlja ogranizeno ib, tofnije reéeno, relativno racionalne i relativno objektivne kritevije, Relativna racionalnost ovdje znati da situacija sama po sebi moze umanjiti stupanj racionalnosti. U ‘okviru ovog pristupa ne postoji automatizam ili mehanizam ili pak teorijski ‘okvir Kofi bi na poéetku, na kraju ii u sredini bilo Kojeg procesa odiuéivanja, ‘sam po sebi usmjeravao odluk u praveu ravnotete ili istovremene zastaplje- nosti objektivnih i subjektivnih aspekata. U svakom trenutku situacija sama po sebi i/ili telmologija odluéivanja, kao i ui koji tvore situaciju, odluéuju 0 stupnju integracije objektivnih i subjektivnih elemonata odluke. S tim u vidu situacijski pristup odlutivanju moze, ukoliko ne pos toje interni ili vanjski mehanizmi kontrole i/ili uskladivanja, dovesti do ras- kkoraka izmedu dinjeniéno i vrijednosno temeljenth ciljeva sustava. U okviru novih pristupa naziremo modele u okvirn Kojih je, u 20- danom trenutka ¥ u zadanoj situaeiji, donositelj odluke podréan informe cijski realnim, a time i virtualnim sustavima pa mote stvarati odluke koje istovremeno i integralno ukljucuju, kako subjektivne i objektivne, tako i Ginjeniéne te vrijednosne elemente. 2.4.1. Klasifikacija teorija odludivanja jednoobrazno definirana tako da je mo teorija ili o raeliditim pristupima jedinstvenoj teoriji koja je u nastajanju. Tematici odluéivanja moguée je priéi po kriteriju teme ili razdobljau kojem pojedine teme teorije odlutivanja do- miniraju ili pak putem geografskog odnosno govornog podrutja u okviru kojega prepoznajemo razliéite amjerave. ____ Awtori atlantskog prostora ili prostora engleskog govornog po- drugja najprisuiniji su na svim tematskim podrugjima odluéivanja. Kljuéni 52. 7” row ‘Teor prt ou su autori teorije odlutivanja sjevernoameriéki teoretiéari Barnard, Drucker, Gullick i Heilbroner koji zastupaju propoznatljiv prietup ovoj tematici. Uz te racionalno usmjerene autore poseban naglasak dan je pristupu Herberta Si- mona i Henryja Mintzberga, odnosno njihovoj pretpostavci o ograniéenoj ra cionalnosti u donoienju odluka, U prikazu sirukturalnog pristupa teorijt odlutivanja slijedili smo autore njemackog govornog podruéja, specifiéno tev, strukturnu Skolu odluéivanja ~ Fresea i njegova mentora Grochla uz referentni osvrt na Kah- lea, Kosiola, Zuberbéchlera i druge. U francuskoj literaturi 0 odlutivanju kao prepoznatljiv sociolo- {ki dimbenik java se Eovjek, odnosno subjektivni aspekt te je udio emotivnih, elemenata u odluci prisutan na svim rarinama i u svim fazama razvoja teo- 1ija. Naglasak na govjeku odnosno bihevioristiékom pristupu vezan je tz spe- cifignu kronolosku fazu ili teoretsku &kolu w okvira engleskog govornog podrusja, dok njemaéka literatura podjednako adresira razlitite teoretske clemente u svim granama i fazama razvoja toorije odludivanja. Ukratko, kro- nolodki slijed kao ni geografska ili kulturoloka distribucija nieu jedini nagin Masificiranja teorija, Njih mozemo svzstavati i prema tematici, terminolo- ‘ji, stupnju kvantifikacie ii prema autorima, odludivanja a postojedo} i cia teorja odlutivanja: Uz gore navedene pristupe klasifikaci teraturi moéemo nabrojiti sliedeée tipove Klas 1, KRONOLOSKO-TIPSKA (FRESE): a) Mlasiéne teorije, 'b) neoklasiéne teorije i ©) moderne teorije. 2. PREMA OTVORENOST! SUSTAVA (WILLSON-ALEXIS): a) teorije zatvorenib sustava i ») teorije otvorenih sustava. 3, PREMA RACIONALNOSTI (SIMON): a) racionalne i ) ogranigeno racionalne. 4, MJESOVITE KATEGORIE (GRIFFIN): a) klasigne, b) bihovioristitike i ©) iracionalne. 5, PREMA PROCEDURI (HARRISON): a) proceduralne i ) fazne. 53Teoh proton etek — pit 6, ANALITICKO I OPISNO USMJERAVANJE (BELL, RAIFFA T TVERSKD a) normativne, 1) deskeiptivne i ©) preskriptivne. Navedene Klasifikacije no zadovoljavaju utoliko sto preusko de- finiraju kriterije, U nagelu reduciranje izbora kriterija, koje je izrazito Siroko, aje pogresan dojam o postojanju konaéne i pravilne teorije. U praksi poéet- ja ii potetno usmjerenje velikim dijelom uyjetuje i zakdjuéke. medutim, partixularni i kontekstualni. Ukoliko je osnovai keiterij evrstavanja teorija odlusivanja prisut, nott (relativna) nagela racionalnosti, tada se teorije mogu dijeiti na visoko racionalne i one ograniéeno racjonalne, fj. na one u kojima subjektivai tim Derik (ovjek) igra naglagenu ulogu. Willson i Alexis, npr., veiu racionalne teorije us zatvorene su stave j te nazivaju asitnima, dok moderne teorije vezu uz otvorene sus tave.! Takva Klasifikacija ne 2adovoljava druge kriterije. Prije svega, jedno- stavna podjela prema objektivnim dimbenicima obiljozava klosiénu teoriju, a subjektivno usmjerenje modernizam, koje zahtijeva dotaljniju razradu. Frese, verujuéi se na Simona, vidi neoklasiéan pristup u nagla ‘sku na eubjektivnim dimbenicima vezanim wz Covjeka u jednoj fazi odluéiva- aja, dok u drugoj fazi istog procesa primjenjuje objektivne kriterije. Takav pristup blizi je wobigajenom naéinu donogenja odluke koji je prisutan i u prakei i u organizacijskoj literaturi. Naglasak na objektivnim Gimbenicima (ckonomska i tehnoloika efikasnost, objektivan rad, plaés, vrijeme itd.) upu- éuje na klasiénn tooriju, dok naglacak na socioloskim kritcrijima upuéuje na neklasiénu teoriju. Kronoloshi pristup, koji implicira tri teoretske kategorije — Kla sigma, neoklasiénu i modernu, olakéava razradu gradiva, ali zahtijeva daljnju razradu po pitanju razgranitavanja kriterija. Dio teoreticara, naime, ne od vaja Klasignu i neoklasiénu teoriju radikaino, veé ukazuje da su obje bitno vezane u osnovnim usmjerenjima? te da obje, barem donekle, obuhvaéaju i subjoktivnu i objektivnn orjjentaciju s razliditim naglaskom. Simon takoder pie o teorijama koje tretiraju subjektivne i objektivne éimbenike u okviru is- tog paketa, ¢ time da Klasiéari naglaéavaju objektivne, a oni drugi, koje ne imenuje, naglasavaju eubjelcivne Zimbanike. S tim u vidu Simon se kritiGhi amr na neokloedare, aj leiiéan i spram tev. modernista~ Gullick ta 5 Wilken, Z Alec, M: Managerial Decision Journal of the Academy of Manage. iment wok §,n0 & Aust 1962, st 181-154, ® Prsig Eugen: Problem upravianja, Naprid, Zagreb, 1871, str. 60. * Simon, Herbert: Administrative Behaviour, MocHiian, Londo, 1976 54 aoa Tess “Teor pup osuthany ‘Simonov stay, na koji éemo se Eesto pozivati, jest da je nepravilno u okviru istog paketa noglaéavati jedan ii drugi aspekt temeljnog odredenja vezanog, wt klasiéne i neoklas Korii mjeSovite loi- terije i navodi tri osnovne teorije: 1. klasiénu teorifu 0 2. be hevioristi¢ieu teoriju odlutivania i 3. iracionalnu teoriju odtusivanja.* Bel, Raiffa i Tverski te ostali ukazuju na korisnu podjelu teorija po prirodi djelatnosti koje obavljaju donositelji odluka.® Objeltivne i kvantitativno obradive informacje, injenice itd. upo- trebljavaja se u okviru djelatnosti donogenja odluka koje nazivamo norma- tivima, Deskriptivne teorije tada cu vezane uz opisne kategorije, a pre- shriptione su one koje upucuju na specifignu prirodu obrade. Proceduralne metode ili teorije donekle eu analogne preskriptivnim s time da se specifigno odnose na definirane procedure, Postojeéa Klasifikacijatoorija odludivanja (bez temeljnih logiskib i metodoloékih zahvata) mogla bi dovesti ovog autora, a vjerujem i druge autore, u odredene logigke i metodolotke proturjetnosti. U vidu otitih raz kka izmedu relativno jasno namagenih opredjelienja razistih autora odlu vanja te s obzirom na nejasan sustav svrstavanja istih u razliéite Skole namege se potreba definiranja jasnijih krterija syrstavanja. $ obzirom na Sa- rolikost imena, #cla i teorija le smjerova odlutivanja ~ levantitatione, bi hevioristithe, proceduraine, linijske, citlitie, kvalitativne itd. potreby no je barem u pogetiu definirati opée prepoznatljve termine, a time i smijerove. ‘Teorije odludivanja se, u odnosu na racionalnosti, raévaju u dva te meljna pravca, U okviru tih pravaca jedan se odnosi na tzv. zatvorene, a drugi na olvorene gustave. Sema foraulacija ta dva tipa sustava upuéuje na va analogna pitanja, Prvo od tih pitanja postavlja Herbert Simon u svom ve- likom djelu »Administrativno djelovanjes, a glast: Donose li se poslorne (mijednosne i Sinjeniéne) odlake praviino u odnosu na jedinstvene ii, pak, w ‘odnosu na radligite kriterije (odluéivanja)?* Drugo se, pak, pitanje, koje pro ialasi iz Bamardovog pristupa, odnosi na povezanost ili pak nepovezanost sredstava i ciljeva u odhuéivanja, otinosno na posredno i neposredno odlué vanje." U ode Gotku moze naznati nna tipa odluka. Prvi od dva tipa odluka, koje proizlaze iz Simonove formulacije os- novnog pitanja, odnosi so na povezanost i razdvojenost éinjeniénih i vrijed- nosno usmierenih odlukea, odnosno kriterija u okviru kojih se odluéuje. na temeljna pitanja analitiéar teorija odluéivanja u po- obrise dva temeljna pristupa odlativanju ili dva temelj * Grif, Ricky Wes Management Houghton Mifftin, Bostor, Mast, 1987, et 207 ® Ball D. E, Raifa, 1. Tues, A. (ed) Decision Maing: Descriptive, Normative and Perspective Interactions, Cambridge Univerity Pec, Cambridge, 1989, ® Sinan, H.: Models of My Life, New York, 1991. tz. 8, 1 Barnard Chaser =i Simon Herbert, op. eit, pod 3. Uo. 58eons prs ogabvars eve Tee Druga dva tipa odluka vezana su uz posredne i neposredne od- , prema Heilbroneru, uz misljenja i informacije kao i uz odluénost u Odigledino je da se ta dva pristupa preklapaju i odnose na razlitite aspekte istog. Stoga ne moiemo bez dalinjeg podijeliti odluke na objektivne i subjektione ili Ginjeniéne i orifednosne odluke i prema toj teoriji formu- lirati teorije, Kao ito je ukazano, situncija na pola teorija odlucivanja takva je da se u okviru svakog pravea (nazvanog teorijom) nalaze raznorodni cle- menti svake pojedine teorije ili svi alementi integraine teorije. To isto moze- ‘mo utvrditi za rad bilo kojeg autora teorja odluéivanja. Mogrée je i potrebno definirati osnovne teorijske premise imputiranih i pretpostavijenih teorija %ak i kad smo svjesni da se nijecian od postojecih autora te niti jedna od po- stojeéih teorija ne bi efektivno uklopili u te premise. S tim problemom na umu éinj ge razumnim adresirati problem na sljedeéi natin, Umjesto da pri- hhvatimo bilo koju od postojeéih Mlasifikacija teorija odluéivanja, modemo izolivati i definirati kUjuéne i univerzalne elemente prisuine w svit: Sko- Jama i tv. teorijama odluéivanja, Stoga se u ponudi partikularne teorije postavija pitanje postofi li integraina teorija odluéivanja uopée. S obzirom na ranjju diskusiju, a za potrebe ove knjige, u poziciji smo formulirati shedeéu Masifikaciju teorija odlutivanja. Navedena Klasifikacija nije jedina moguéa niti sama po sebi superiorna drugim Klasifikacijama, Prednost ovakve Klasi- fikacije u tome je Sto omoguéava i buduéu formulaefju jedne jo¥ nedefinirane integralne teorije odluéivanja. S tim u vezi navodimo sljede¢a dva tipa kategorija jedne joS nede- finirane integralne teorije odluéivanja: 1, Hasina teorija odludivania i 2, neoklasitna teorija odludivanja. Klasiéno je usmjerenje vezano uz objektivne kriterije i mehanistié. ko poimanje organizacije, dok je neoklasiéno usmjerenje, pak, vezano wz sitb- jektivno i bihevioristi¢ki utemeljeno poimanje organizacijskog ponaéanja 2.1.2. Klasiéna teorija odludivanja Klasténu teoriju odludivanja definiramo kao »teoriju koja ne od- vaja objektivne i subjektivne elemente odluéivanja kao to ne odvaja inje- nine i vrijednosne aspelte, ali stavija naglasak i temelji se na objektivnim ‘odnosno Binjeniénim clementimac. § Haibrone, Robert: How to Make an intelligent Decision, Think Magazine, Decamber 1960, st. 4 56 Klasiana teorija pretpostaviia da se isti objektivni kriterii primje- juju kako na jednu odlulku u ejelini, ako i na svaki njezin dio. Isto je tako potrebno primjenjivati iste kriterije na evakoj razini u okviru svake vrste od- Juke i u evakoj faei odluke. Vrijodnosni sustav, odnosno moral tika odluke, takodor moraju biti jedinstveni u eijelom sustavu odluke, ‘Metodologijom temeljenom na objektivnim ekonomskim kriteri jima u okviru definiranih sustava donositelji Klasiénih odluka, slijededi titi interes, doprinose i sveopéem ckonomskom dobru. U tome siijede in- dekse Korisnosti — utilteta poput onih koje je formulirao Bentham ili pak neki slitan racionalno formuliran sustav kriterije. Klasiéna ekonomska teo- ‘ja takoder pretpostavija samostojne i informirane racionalne jedinice koje posjeduju moé, znanje i tehnologiju kojom izradavaju, komuniciraju i zado- voljavaju vlastite interese. Navedene Smithove i Benthamove premise ukla- paju se u opéeprihvatlive teze prirodne znanosti te znanstvene tehnologije razdoblja 1 kojem nastaju, Te je teze nadopunio Max Weber (1864.~ 1920.) u Protestantskoj etici elaborirajudi etidki clement u odnosu prema racional- nom ekonomskom ponaganju, Weber je ukazao da se objektivizacijom racio- nalnog organizacijskog i gospodarskog ponaanja uskladuje i eticki clement, odnosno da se organizacija ili gospodarski subjekt, koji se ponaéa objektiv- xno iacionalno, istodobno ponaéa i moralno.” Proma tome, klasiéna teorija ne razdvaja cubjektivno od racionalnog gospodarskog ponaganja ato je, pre- ‘ma Schumpeteru, implicitna teorija klasiéne ekonomske teorije Adama Smitha” Time se okreéemo osnovnim premisama odhudivanja, koje se, prema Simons, odnose na éinjeniéne (objektivne) i vrijednosne (subjek~ tivne) odluke, a Barnard ih formulira prema posrednim i neposrednim od- lukama. Klasina je teor‘ia odluéivanja, u tom kontekstu, ona koja u prakei odlugivanja ne razdvaja subjektivne i objektivne elemente odluéivanja, ali se temeli na objektivnim parametrima. Analogno ekonomskoj teoriji, koja pret- postavija intoresno definirane mikro i makro subjekte (kuéanstva, poduzeéa, nacionalne ckonomije i interesno povezanu tvjetsku ckonomiju) i Klasiéne tcorije odlugivanja pretpostavljaju postojanje interosno svjesnih racionalnih iinformiranih subjekata ~ pojedinaénih § kolektivnih donositelja odluke. Ta pretpostavka ukljuéuje definfrani jedinstveni prostor i vrijeme donosenja od- luke, kao i jedinstvene kriterije donoSenja odluke. Klasiéna se teorija time te- melji na pretpostavkama zatvorenih sustava, informiranosti, racionalnosti i nagelu maksimiranja ekonomske dobiti. Kronoloska definicija yremena do- noienja odluke upuéuje na pravi tronutak odluke ~ justin time ili kronoloski Koncept vremena, Na temelju navedenog konstatiramo (w okvirima Klasitne teorije odlutivanja) sljedeée protpostavke: ° Weber, Mz The Protestant Ethie, Penguin, Harmondsworth, Middleses, 1952. © Shumpeter, Josep: Povijest ekonomeke analize,Informator, Zagreb, 1976, 1 1 Binon, Herter: Administrative Behaviour, Mohlin, London, 1976, str. 4,‘Tec pei outiaia Beto a) Ubilo kojoj situaciji odluéivanja postoji samo jedna objektivno toéna odlulca, b) Vrijednosne i Binjonitne odluke su jedinstvene, ©) Posredne i neposredne odluke nisu organizacijski diferenci- rane. €) Za bilo koju odluken postoji objektivno pravilno vrijeme obrade i realizacije.?® Klasigna se odluka tooretski sastoji od jedinstveno koncipiranog divizijskog elementa (vrijednosno dinjeniénog) i jedinstveno koncipiranog elementa (posredno-neposrednog, funkeijskog). ‘Temeljeéi se na etiri osnovne protpostavke koje proizlaze iz la signe ekonomile, Griffin, slijedeéi Millera i Starra (Struktura judske od- uke)®, na ovaj nadin objasnjava Klasiéne premise: »Klasiéna teorija takoder je napravila izvjesnima neke pretpostavke o procesti odluivanja: informira- nost o lokalnom sustavu, informiranost o inaticama, sustav preferencija i maksimiranje ekonomske dobiti.«" U ovom prikazu slijedimo Griffinovu formulaciju Masignih pret- postavki, s tim da dodajemo i pretpostavicu implicitmu Milleru i Starru, a ta je 2atvorenost sustava. Tz toga proizlaze sliedeée éetiri pretpostavke Kda- signe teorije odludivanje: 1. donositelji odluka djeluju u okvira zatvorenih sustava, 2, donositelji odluka informirani su o situaciji odluéivanja io inati- cama, 3. donositeji odluka posjeduju racionalni sustav rangiranja preferen- cija i 4. donositelji odluka maksimiraju ekonomsku dobit, 2.4.24. Zatvoreni sustavi odluéivanja ca 5 SSATP Jedna od temeljnih pretpostavki Klasinih teorija jest pretpostav- ‘ka zatvorenog sustava."® Zatvoren sustav odluéivanja jest sustav ut okviru ko- jega su evi paramotzi ujednateni, to znaéi da okolina ne moze mijenjati Ikriterije Kofi se odnose na proces odluéivanja. Sa stajaliéta modernog poi- manja ta je pretpostavka éesto nerealna ili pak ogranitavajuéa. Tz perspek: tive modernih parametara smatra se da su obvoreni sustavi blizi realnosti s Ginjenigne strane, dok se sa socioloske strane smatra da je otvoren onaj su- stav Koji je otveren raaligitim socijalnim utjecajima, Time je otvoreni sustav 7 Jinsuo abjhtioneg, laonlnog i subjekunog,etidhomeralnog te Gnjeniéne{ viedo. «na pooosanortcjea fart upucaa na jedntuenastsih kre, huey postr iron. Weber po eit od 8. st '9 ster endStar, The Structure of Human Decision, Prentice Hall, New Jerey, 1976. Grin, W. Ricky Op. cit pod or. 207. °S Bitz, Mictook Entachoidungstheorie, Valen Verag, 1981 58 bebe Ti Terk pany tian Dilidi prirodi Zovjeka. Gledan iz to perspoktive, zatvoreni sustav vezan je uz objektivno definirane i kvantitativno izrazive parametre. Takva podjela im plicirala bi pozeljnost otvorenth susteva po subjektivnim, odnosno uz éo- vieka vezanim sociolotkim kriterifima aeoklasike, dok bi, s druge strane, za- tvoreni sustavi bili potelini u organizacijskim situacijama gdje je prisutnost Zoyjeka, odnosno sociologkih Ginitolja, minimalna, tj. u organizacijama veza- nim us strogo objektivne kriterije, Zatvorenost ili otvorenost sustava i perspektive manosti ili ekonomske teorije analogna je ekonon:skom poimanju autarktiénog i zabyo- renog sustava s jedne strane, $ tim u vezi zatvorenost se definira keo inraz centralizacije odlutivanja u okviru jedne jedinice ili organizacijske osobe. Poimanje ratvorenosti sustara proizlazi iz Klasiénog poimanje su- stava po Kojem bilo koji sustav moze, ali ne mora, tediti zatvorenosti u bilo ojo situaciji si okruzenju. Prema tom poimanju stabilna okolina poveéava i favorizira relativnu zatvorenost sustava i obratno. [stodobno, ni mjere stabil- nosti okoline w okvira takva pristupa nisu objektivno zadane. Prema sus- tavno ili holisticki koncipiranoj teoriji temeljni organizacijshi ili gospo- darski clement jest totka OTKOS (ekonomska jedinica, gospodarstvo). Za pretklasitnu Aristotelova ekonomiju u »Ekonomijc ta je totka (OIKOS) te- meljna druétvena i gospodarska vosobas. Zatvorenost sustava u Klasiénoj ekonomskoj teoriji, analogno fiziei, ozaéava konaéno definiran (zatvoren) ‘broj svih energetsih i ostalih vrijednosti i éinitelja, Time organizacijski su- stay, koji u mikro smislu preslikava mekro sustav, sadr2i njegove karakteri- stiéne clemente i poteneijale to naginje zatvoronosti ‘Tako sa, npr. prema Stewart, suvremena japanska organizacijska jedinica i podjediniea ne organiziraju prema zapadnom naéelu profitnog cen- tra, veé proma naéelu zatvorenosti. To madi da ée i vertikalno i horizontalno rangiranje organizacijske podjedinice, koje ukljucuje razliéite vrste, odrediti strukture sljedeée najveée jedinice i tako do ejelokupnog sustava. Na taj su natin (ukaraje Stewart) organizacijski odnosi unutar i izmedu makro suste va preslikani ednosima izmedu elemenata - atoma mikro suatava. Proma holistiGhi koncipiranoj organizacijskoj teoriji temelina je jedinica ona najmanja organizacijske ¢jelina koja je sposobna samostalno ‘obavljati sve bitne infrastrakturne (divizijske) i operativne (funkcijske) go- spodarske funkcije potrebne za planiranje, upravijanje, razmjemu i reproduk- ciju te odrzavanje sustava, Sa stajaliéta poslovne organizacije j specifiéno poslomnog odlutiva- nia temeljna jedinica ili zatvoreni sustay komplementarni su pojmovi koje je Schmidt izrazio 1976. i dopunio 1979. u svojoj »Wirtschaftslehre«: nelemen tarne poslovno-privredne (Betriche) jed:nice (Einheiten) koje samostojno Seunrt, EC: The Japanese Model f Modernisation, Paper presented atthe 10% Intemational Conference of Unis of Scenes, Seat, Koren, Now 9.13, 1081, sr. 59.Tok gists ttn etet— Tp vredno posluju (Wirtschaften).”Tmajudi u vidu navedeno, mozemo pristupiti razradi termina i pojmova vezanih uz zatvorene sustave. U oleira ovakvog poimanja saurSeno zatvoreni sustav bio bi onaj koji u sebi sadrfi toino ‘naj broj radnji koje vr3i tofno onaj broj optimalno zaposlenih subjekata, koji omoguéuju realizaciju definiranog zadatka s funkeijskog i divizijskog s jalista. Zatvoreni sustav u ovom kontekstu naginje ravnoteZno} situacij. Stoga je uspostavljanje oblika i zatvorenosti cilj Klasiéne ekonomske teorij, ‘Time je zatvorenost u odlutivanju uvjet pravilne odluke u okviru Klasigne teorije odluéivanja 24.2.2, poten Informiranost o situaciji i inagicama odluke ca ES Pretpostavka 0 informiranosti upuéuje na dva tipa informiramo- sti, S jedne strane je to informiranost o viastitom sustavu i o aspektima koji se tiéu tog sustava,"* a s druge informiranost upuéuje i na informiranost © yjerojainosti, ishodima i pozeljnosti svih inatica odluke. Iz jedne perspektive (Wilsonove i Alexisove) informiranost je uzrok i posliedica postojanja 2atvo- renog sustava, Mozemo, dakle, zakljutiti da su zatvorent sustavt istodobno i samoinformationi, samospoznajni sustavi. Na tom temelju Wilson i Alexis zalijuéuju: »Mi smo definirali jedan tip okvirnog sustava kao zatvo- ren, To je klasitna situacija odlutivanja (CDS ~ Classical Decision Situation) 1 kojoj je donositelj odluke (decision maker) informiran o zadatom skupu ‘moguénosti (inatica odluke) te bira racionalnim procesom selekeije. U okvi- mu ovog referentnog sustava stofi koncept racionalnosti duboko usaden u svijest individuslnog ponaéanja izbora. Donositelja odluke zoveme racional- nim ukoliko uzima u obzir moguée posljedice izbara s Kojima je suoten.« Tdealni racionatni éoujek pravi izbor na temelju: a) pomatog skupa relevantnih inadica u odnosu na odgovarajate ishode; b) zadanih pra- vila odnosa koji definiraju hijerarhijsko redanje inadica i ¢) maksimizacije novea, prihoda, fiziékih dobara odnosno neke forme korisnosti, tj. utiliteta, Osnovna je premisa u svim modelima zatvorenih sustava da su osljedice i ciljevi zedani pa time ovi autori efikasnost unutar zatvorenih su- stava velu uz zadane vjerojatnosti koje izrazavaju opéenitom formulom: _____broj moguéth iahoda bilo kojeg dogadaja ‘wkapan broj mogudih eksperimentalnih ishoda (nadia) ____Zakljuéak do kojeg navedeni autori dolaze vete informiranost, u oviru zatvorenih sustava, uz kvantitativne metode, Taj zabljuéak nije eve ¥ Schmid. Bs Wirtechaisehre der Unternehmang, Hand L, Grange Sta wm ast Band L, Grandogs Start ° Hers, David B: New Power for Management, MeGraw Hl, New York 1960, 21 °9 Wilson Z., Alexis, M: Managerial Decisions, Joursel of the Academy of Management, ol. 5, No, 2 August 1962, str. 151,-154. = 1 7 60. “oor pt osutisly obuhvatan, Zatvoreni odnosno klasiéni sustavi, kako ih ovi autori definiraju, ‘mogu upuéivati na informiranost, koju u ovoj raspravi zovemo objektivnom, utoliko Sto se moze kvantificirati i na druge tipove informiranosti, ovisno o tome kako donositelj odluke definira kniterije. Informiranost se moze odno- siti na informiranost o vjerojainosti ovoga ili onoga ishoda, ali i na pote ‘ost ovoga ili onoga ishoda prema zadanim leiterijima. Nedvojbeno je, me- dulim, da veéina klasiénih teoretigara kao polazni kriterij uzima objektivan parametar i to ekonomsku dobit. Zbog toga, prema Kahleu, klaaizni dono- site}j odluka, upuéen na ekonomsko dobro, efektivno bira izmedu svih osta: Jih oblika ekonomske dobiti ~ sa stajalista svoga cilja i cijeva konkurencije Sve to upucuje na informiranost o svemu Sto uijeée na dobit, a to znaéi ina moralne elemente odluke. Bentham i Smith pretpostavijaju da se, kao sto je navedeno, etidki i praktiéni elementi uskladuju pravilnom odlukom. § druge strane, Simon, na primjer, ukazaje da se odluke, koje se odnose na ejetokupne posiiedice bilo koje odluke, donose odvojenom metodologijom, za razliku od onih koje opti- miraju efikasnost prema usko zadanom ci ‘2a Klasiéare je onoj koji odluéuje pravilno automatski informiran o «vim inagicama odluke i uzima u obzir sve posljedice evoje odluke za sustav. Odgovor na Simonovu praktignu zamjerku pristupy da je pojedini donositel) codluka ogranigen u znanju lozi w poimanju covjeka odnosno pojedinea koji codiuiuje, a to je razliito od poimanja govjoka u okviru Smithove ili Bentha- ‘move teorije. Proma klasiénom poimanju svaka organizacija pa i svaki sus- ‘av, ukjuéujuéi i pojedinea, Sine diviaijsim cjelinu odnosno sadrie bitne ele- mente ejelokupnog sustava, Po tome je svaki autentiéni donositelj odluka po- tencijaino savrieno informiran o cijelom sustava, Pojedini donositelj odluka, ‘ukoliko odluku prepusta nevidjive} ruci (Adam Smith), ne mora svjesno raz. mifijatio ostalim donositeljima odluka, veé samo o svor sustavu, ali to mora Giniti na pravi naéin. Tim pravilnim nacinom odhudivanja automatizam ne- vidljive ruke uskladuje sve pravilne odluke pojedinatnog subjekta s pravilno donesenim odlukams svih ostalih eubjekata u sustavu. 2.4.2.3, Racionalni sustav rangiranja preferencija ee ASIST a Iz prothodne rasprave razabire se da (sa stajalista Klasiénog od- lutivanja) ne postofi bitna razlika izmedu odluke koju donosi donositel} od- luke A ili donositelj odluke B, kao Sto ne moraju postojati razlike izmedu ‘odluka koje donose pojedinet ili skupine. U okvirima ovog pristupa bitno je a jedan donositalj odluke ili skupina pravilno identificiraja eve vertikalne slojeve kao i horizontalnu paletu same odluke. Kadrovsko i proceduralno jeSenje proizlazi iz tog rangiranja prefereneija Odgovor na pitanje tho je taj koji rangira preferencije gotove je samo definicjski. To je ona} donositelj odluke koji pravilno, a to maéi racio- nalno, rangira inatice, Navedena poéetna premisa upuéuje na sljedeée dvije 61Teo pee onan premise ~ klasiéan donositel odluke mora poznavati odnose izmed cijova i Sredsiva odluke te kronoloske, logiske i metodoloske odnose, Cinjeniea da jednu odluku orgenizalor mora obradivati na vise razina ili u okviru veéog droja preferencija upuéuje na to da organizator rasporediyje ili dijeli sex- mente odluke, a ne Samu odlukn. Za razliku od moderne teorje, koja pret postavija kvalltaivno razlicite odluke na istoj razini slozenosti spustanjem bdluke na niéu razin, Klasigan donositelj odluke ne mijenja_ proces odlut Vanja, a time ne mijenja j samu pododhaku. Istodobno, pododluka éak i na hajnizoj razini, w olvira hijerarhijshi povezane jedinstvene odluke, Gini dio jedinstvene ejeline. Prefereneije se mogu rangirati vertikalno (u okviru jedinstvenih vremenskih faza) ii horizontalne (u okviru kronoloskih tekuéih faza ii bin ja), Taleo horizontalno ili vertikano rangiranje proferencija ne podraau- Inijeva da su odluke ito se donose na viloj razini automatshi vatnije, kao sto same po sebi nist vaznije ni odluke Koje se donose ranjje od drugih, Pravilno shaéanje vaznosti proizlazi iz kaireloikog poimanja vremena po kojem so adluke ne mogu bitno poboljéali time Sto se produZavaju ili odgadaju ~ od- Juku treba donijetiu pravom trenutku. Zbog toga ono to dolaai kronoloskims slijedom kasnije nije ni bole ni labije Klasiéne teorije mogu se n honzervativnima, wx ostalo i zato ito ne pretpostavljaju da se organizaciiske odluke trebaju ili mogu po- boljgavati razvojem u vremenu ili bilo kakvim automatizmom, Taj automati- ‘ukoliko i postoji, prisutan je upravo u samo) hijerarhijsko) strukiuri alike. U praksi to znati da onaj donositelj odluke, Koji due vremena od Iuguje 0 nekom izboru, moze donijeti kvalitetniju odluku od otioya koji je prisiljen donijeti odluku u kratkom roku ili trenutaéno, No, éak ako je do- nositelj odluke sposoban brzo i efikasno prepoznati redoslijed preferencija, odluka se moze ubrzati samo do jednog stupnja, bez obzira na broj do nositelja odluke ili na tehnologiju. Iz. ovoga proizlazi da najvila razina izborom tema i pitanja 0 ke: jima odlwéuje automatshd bira i hijerarhiju odluéivanja i to sustavom prof renedija koji ira sama. Drugim rijetima, ona subjeltt koji je sposoban rangi- rati preferencije jest onaj koji je pozvan donositi odluke, a to je informivant i racionalni subjekt 2.4.2.4, Maksimiranje ckonomske dobiti Getvrta bitna pretpostavka Klasiéne teorije odluéivanja odnosi se na maksimiranje dobiti. Po 2navi da ée donositelj odluka birati onu inacicu koja ukljuéuje realizaciju maksimalne ekonomske dabiti Sa stajalita Klasigne ekonomske teorije maksimalna ckonomsks dobit realiaira se u segment doprinosa proizvodaéa (donositelja odluka i os- talih) gdje se marginalnt doprinosi usmjeravaju i priblizavaju nuli 62 k= Toe Toaieipeepeocueany Ekonomsko bi naéelo zahtijevalo da se ckonomski savrieno ra cionalne odlake donose ili uskladuju u prostorw i vremenu definiranim okvi- yom formalnih ili_knjigovodstvenih jedinica. Te bi se jedinice, pak, trebale prekdlapati s operativnim jedinicama (onima w kojima re realizira’stvarna ekonomska dobit). Navedena situacija savréenog preklapanja u moderno} je praksi rjetka, U velikom broju sluéajeva knjigovodstveno definirane jedinice no preslikavaju stvarnn formaciju dobiti ili gubitka i ne proklapaju. se oa vrieno s interesima gonositelja odluka, Drugim rijetima, u praksi je cest sluéaj da se formalna prikazane dobitne jedinice, odnosno knjigovodstvene zavedene poslovne jecinice usmjerene na profit, ne preklapaju s jedinicama oje de facto vealisiraju tu dobit. Dilema je w sljedeéem: odluka koju donosi speeifigna osoba, skupina osoba ili jedinica moze rezultirati ckonomskom (cacionalnom) eobiti koju ée evidentirati knjigovodstvo ejeline ili knjigovod stvo neke druge jedinice. Knjigovodstveno gledano, pravilno donesena ot Iuka (sa stajelista cjeline) mote sektor ili podjedinicu, koja je ishodiste od Take, dovesti u minus (6a stajaliSta tisto racionalnih kriteriia). Mogue je, dakle, raskorak interesa izmedu sektora ili osoba koje donose odluke i sek tora ili osoba koje su dobitnici ili gubitnici (po objektivnim kriterijima) kao rezullatte odluke. Takav shuéaj negira sintezu etiénosti i racionalnosti, Sto je pretpostavka Klasitnih teorija. Klasiéan, zatvoren i yacionalan sustav, ide alno sledano, zahtijeva: a) gotovo savrseno preklapanje ovlasti i odgovor nosti i b) gotovo savréeno knjigovodstvo praéenja rezultata pojedine ocliuke. U praksi je tesko postiéi takve uvjete, Drugim rijedima, uvjet.eko nomske racionalnosti uvjetovan je i pravilno definiranom organizacijskom strukturom, pravilno definiranim profitnim sektorima te pravilno definira- nim ovlastima i odgovornostima Sa svim tim u veri ofigledno je da su premise Klasigne teorije ra- cionalno pribvalljive kao model, no praksa zaitijeva kompleksnu primjent i prilagodavanje. 2.1.3. Neoklasiéne teorije odluéivanja Neoklasiéne teorije odlucivanja definiramo kao one koje se te melje na procesu objedinjavanja subjektivni i objektivnih parametara ¢ na- glaskom na subjektivnim elementima odluke, Ove teorije ukljucuju odvajanje potetka i zavréetka process adh ivanja odnosno faza i razina odluéivanja, Isto take, donositelj odluke moz slijediti razligite kriterije odluéivanja. ‘Ti kriteriji moraju biti jedinstveni u ekviru podcjeline. Denositelj odluke, shijedeti subjektivae socioloske krite- rij, formira segmente i faze u okviru kojih primjenjuje objektivne laiterijc. 63.U podetku procesa odludivanja naziremo vige potencijalno toénih pdluka te razdvajamo objektivne i subjektivne elemente odiuke. [Na kraju procesa odluéivanja stvara se odluka koja ne odvaja ob- jektivne i eubjelstivne elemente odluke, ali naglasava i temelji se na subjektiv- rim clementima, odnosno vezana je uz Govjeka i uz socioloski definirane sustave. ‘Keynsova neoklasiéna gospodarska teorija ukljuduje pretpostavku ogranitene racionalnosti, koja so razlikuje od protpostavke relativne racio- nalnosti biheviorista, $ tim w vezi neoklasiéna teorija odlutivanjs, ukelike ista ievodimo ix Keynsove teorije, preklapa se velikim dijelom, ali ne sa vrfeno, 6a svim pretpostavkama biheviorista. Ukkonaénici Keyns nije odustao od tomeljnih premisa gospodarske teorije Adama Smitha niti se neoklasiéna gospodarska teorija temeljno raz likuje od Klasiéne. Ograniena racionalnost kod Keynsa ne zn da se gospo darski subjekt ponaéa 50% racionalno ili 75% racionalno ilf umanjeno racio- nalno, Ogranigena vacionalnost zaéi da subjekti, w skladu sa svojim subjeke tivnim normama ogranigavaju prostor i vrijeme w okviru kojega se ponasaju i objektivno i racionalno. Pretpostavka ogranigene racionalnosti upuéuje na kriterije i zako- nitosti koje su objektiune u okviru definiranih (ograniéenih) sustava ~ speci- figno nacionalne dréave u Keynsovu sluéaja. Svijet kao gospodarska cjelina ili bilo koja regija ne moze w potpunosti pribvatiti zakone i nore klasiéne gospodarske teorije iz vise rarloga, Objekctivna primjena pravila Klasiéne ekonomske teorile zahtijeva jedinstven i suldadan sustav proferencija, jodinstvenu svjetsku vladu, jedi. stvenu fiskalnu i monetarnu politiku itd, $ obzirom da je svjelski sustav he- terogen, prema neoklasici je potzebno definirati monje segmente (n prostoru i vremenu) u okvira kojih je moguée provoditi neoklasiénu, odnosno ogra nigeno objektivnim kriterijima uvjetovanu, gospodarsku politiku. Za Keynsa bu ti segment u prostara bili nacionalne draave u okviru kojih se mogu ap- roksimirati potrebni uvjeti, ato je jednak sustav prefereneija, jedinstvena ka mmatna stopa itd, Polazista ove teorije vozana su wz Govjeka ~ politika, ku tura, socio-sustav i porecni sustsv itd. U naéelu tav. meki socioloski timbe: nici odreduju obvire objektivnosti. Neoklasiéan pristup gospodarskoj teoriji x ovor smishu znati Avoje: a) u okviry nekog sociowospodarskog sustava potrebno je procesom egmentivanja ounatiti ogvanigen prostor u okvira kojega je moguée provo- Gili racionalnu gospodarsku politiku ib) u okviru toga segmenta lite stanice potrebno je procesom strukturiranja odrediti vremensko razdoblje w okvira kojega je moguée § potrebno provoditi racionalnu gospodarsku polit. ‘Na temelju gore navedenih premisa Brich Frese je cakdjutio da je ‘moguée na novi natin primjenjivati premise klasiéne teorije odluéivanja i to 64 uv okvivu ograniéenih podsustava. Potrebno je. dake, w olevir posloyne ili Dile koje organizacije definirati specifican dio koji je ishodiste i predmet od- Juke, odnosno dio koji je i subjekt j objekt adluke. U okvirn toga segmenta, toga odvojenog dijela ejeline, patrebno je rakélanith pojedine odluke: a) po slozenosti ib) po fazi ili ursti Sam proces ragilanjivanja odluka, bilo po fazéili po ursti odluke, takoder se jo3 jedanput dill unutar sebe ito s obzirom na potetak procesa i na zavréetsk procesa, Uokvira inicijalnog procesa ragélanjujemo, dok uw okviru zaveinog dijela odluke integriramo, ali u skladu s jedinstvenim objektivnim parame: tvima, Pristup kojim sintetiziramo strukturalno i segmentarno ra odluk, slijededi Keynsa zovemo neoklasiénin: pristupom. S tine u sve mozemo zakljuciti da je neoldasi¢na teorija odlutivanja ona teorija koja u okvira iste odluke omoguéava difereneijaeiju i integraciju subjektivnib od ob- jektivnih clemenats odluke, $ time da se naglasak odlutivanju inieijalno stivlja na subjektivai element. Isto tako, neo! teorija odludivanja ‘omoguéava odvajanje posrednih § neposrednih elemenata odluke, s time da se naglasak inieijalno stavlja na posredne elemente. To znaéi da Ijudi koji od- Iuéuju, sredsbva koja se koriste u odlutivanju te postupak i metodologija od- Iugivanja znatno utjetu ra odluk, Imajuéi u vidu sve navedeno, neokla- sidne teorije, s jedne strane, diferoncivaju odlake po vrsti ednosno po abjels tivnim kritorijima (na primjsr odluke o financijama, odluke o tehnologij, od: luke o proizvadnji i odluke o nabavi). $ druge strane, neohlasiéne Leorije omoguéavaju diferenciranje odluko u odnost na slozonost (npr. visoko slo- Fone odluke, struéne odluko, muhanitke odluke, emotivne odluke itd.) Neoklasi¢no odluéivanie podinje fumbeionalnim korakom vazdva- janja po Initeriju veste kako bi donositelj odiuke, po kriterijima jedinstvenog predmeta odluke, nanovo grupirao odluke. (Vidi sliku 2.1) Rekapitulaciiom prepoznajeino sljedeée djelatnosti neoklasi¢nog odludivanja: donositel odluke najprije identificira nediferenciranu integral- nu odluku (Koja sadrai sve vrste i sve faze) nakon Sega je odluka diferenci- ana po vrsti, zatim po sloZenosti i napekon objedinjena po tematskom Jai- tariju modelom koji omo kasnije ialoziti. ‘To mati da sogmentarnu i struk- turiranu odluku donositelj objedinjava pretpostavljenom jedinstvenom odlu- kom koja je, Kako to opisujo Barnard, »u pupanju« odnosno pretpostavijena je, ali jo8 ne postoji Neoklasiéna teorija odludivanja potiva na odredenim pretpostax- kama, Pretpostavke neoklasitne Leoije odluéivanja su 1. paralelno postojanje viSe poteneijalne toénih odlukas 2. postojanje ogranigenog broja toznih odluka po kriteriju vrste ili faze; Alert, HL: Probleme der Theorie Bildung, Tibingen, 1960,Tose pep guts oboe Tipit 3. postojanje ogranigenog broja tofnih odluka po kriteriju razine i 4. postojanje jedne totne odluke po objedinjenim subjektivnim i objektivnim kriterijima. Integralna ocluka ~kisiéna _Strukturana odluka —neoklasi¢na dk z ms os ‘Stika 2.1, Struktura odluka Paralelno postojanje vise potencijalno toénih odluka - SERA Kako ukazuje Barnard, donositelj odluke polazi sa stajaliSta da su mnoge odluke potencijalno totne. Unatot tome, s drugog gledita, donositelj odluke pretpostavija da njemu jo’ nepoznata postoji i jedna odluka koj tofnija od ostalih, odnosno koja je i viSe nego samo konteksino ili stuacijski ‘toena, S tim u vidu, neoklasiéar (poput Klasiénog donositelja odluke) vie ruje u jednu tofnu odluku, no spoznaja te odluke zahtijeva razdvajanje poten: cijalno jedinstvene odluke po dva kriterija. Jedinstvenu toénu odluku raz vajamo ili identificiramo horizontano ~ po kriteriju vrste odluke i verti- kalno ~ po kriteriju kvalitete sloSenosti odnosno hijerarhijski. ‘Tim dinom razdvajanja odluke kao i sustava odlutivanja u dva di jela Geclan Ginjenieni i jedan subjektivni) Barnard tori svijet o kojem od Ineuje f oda 66 Toe “Teor pieuploateiamy »Ova diskriminacija u odludivanju dijoli evijat ux dva dijela: dinje nige koje eu nebitne, irelevantne, gola pozadina i dio koji tretira & rojo su tu samo da omoguée ili sprijede realizaciju veé zakljuéene sv se takvo razdvajanje pojavi, odluka je veé u pupanjue.® Barnard avdje pret: posiavlja da subjektivoi donositelj odluke, koji ne zna toéno sto hoée, ipak posjeduje zaldjugena svrhu i cil Ta pretpostavka proizlazi iz Klasiénog pot manja govjeka kao potencijalno racionalnog biéa, koji samim ginom djelo- vanja i odiuéivanja bira toénu, no joX nepoznatu odluku. Prema ovo) teoriji sustayi se stvaraju ad hoc, prema potrebi, odnosno svaka odiuka sama po sebi ostvaruje novu realnost. 2. Postojanje ogranigenog broja toénih odluka po kriteriju faze ili vrste (segmentiranje odluka) ‘Segmentiranje odluke, u konickst neoklasitne teorije, anati da donositelj odluke razdvaja odluke po vrsti. Na primjer, ako je potrebno od- Inditi o tome treba li iggraditi nova proizvodnu jedinieu u okviru postojece organizacije, ta ee edlula moze sogmentivati po vrsti i po fazi. Segmentiranje po vesii upnéuje na odluke koje so, na primjer, tie a) socioloskih, d) tehnolodkih, ©) ekolobkih i 4) finanefjskih aspokata. Ogito je, dake, da u okviru ovakvog pristupa donositelj odtuke najprije odluku rasélanjuje horizontalno, odnosno stvara nekoliko jednako vainih odluka, Prema Freseu: oU stvarnosti uz vertikalnu podjelw slijedi paralehna, horizontalna podjela problema odludivanja. Seementiranjem jed- ne celine odluéivanja u djelomiéne odluke na terenu donositelj odluke orijen- tira se ili na djelatmast (landlung) ii na prirodu ~ cilino. Kako Frese uk: zuje, segmentiranje znati rasélanjivanje istovrijednih podelemenata odluke po prirodi ili vrsti. Kronoloshi, taj proces segmentiranja dolazi prije struk- turiranja ili odredivanja razine. Logiéhi gledano, medulim, i sam proces sex- zahtijeva i sadrZava odluku, Donositelj edluke ne pretpostavlja a priori zadani sustav u okvira kojog treba objektivno edlutivati, jer (prema Kahleu) oni problemi (odluéivanja), ni modeli koje oni stvaraju, niti postupei rjeSenja putem kojih se isti obraduju ne postoje "kao takvi'«, (Vidi sliku 2.2.) Oblikovanje procesa odiuéivanja ovisi, s jedne strane, © spoznaj nim interesima i spoznajnim moguénostima istradivaéa ili jeSavaéa proble- ‘ma, koji u procesu razumijevanja problema objektiviaira subjektivne forme. 2 Remand, Chess The functions of The Exccutive, Horeard Univertiy Prec, Com rags, 1938 st 189.190. % roe, B: Grundlagen der Organisation, Gabler, Wiesbaden, 1993, at. 29. 874 ® 08 9% Realzacia Siks 22, Segmentiranje odluka »Pravilno razumijevanje problema implicira dioba clementa po kriteriju slignosti razlititosti. U primjeni standardnog modela, u okviru problema ii postupka odlacivanja, po natin segmentiranja postaje vidljivo Kojim kriter- jima definiramo eiljnu funkeiju te parametre i varijable koje jako ovise 0 spozmaji toka rjeSavanja.c® $ tim u veri, segmentiranje znaGi i istoslozno horizontalno definiranje vrsta odluka po Segmentima Svaka se odluka moze segmentinati tako da svaki od razligitih donositelja odiuka sudjeluje u svakoj odluci po vrsti, Takvim segmentiranjem neoklasigna teorija postize horizontalnu jedinsivenost odluke éak i onda kad se odiuka donosi na razligitim prostorima, od radliitih judi i u razlitito i duke moze segmentirati i objedi njavati Zinjenine i veijednosne, kao i racionalne i iracionalne odluke. »Opée- nito gledano, neirvjesnost se, a kroz nju i kreativnost, javijaw okviru neokla- siénih odluks u tome sto donositel odluk eraclitite kategorije tretira u ‘okviru istog horizontalnog paketa.c!! 2.1.3.3. Postojanje ograniéenog broja odluka po kriteriju razine __fetaeturranje oda) : aStrukturiranje odluke uldjucuje definiciju odluke w skladu s Vertikalno koncipiranom pritodom odlukec#. To znati da je strakturirana ® Koll, i: etrebliche Entscheidhngen, Oldenburg Verlag, Minchen, 1998 str91.-93, * Paton, W, Sackman, 5, Bogosiow, R, Taught Choices, Inan-Dow Jones, New York, 1900, at. M7 % Frese Bs Grundlagen der Organisation, Gabler, Wiesbaden, 1993, sr 27, 68 ebok— pune Tei ps osuvan odluka ponaiprije divizijsko jedinstvena odluka, Vratimo li se na ranije za- dani primjer odludivanja o izgradnji novog proizvodnog kapaciteta, proces strukturiranja azet ée zadani oblik. Pitanja tehnologije, financiranja, kao i pi- tanja koja se tiéu socioloskih i drugih stajalista odluke, obuhvacamo jednom jedinstvenom razinom, onom strateskom. Jednu te istu odluku donositelj od- luke moZe obradivati i na rawliéitim razinama. Donositelj odluke o izgradnji novog kapaciteta (praktithi trenutno) odlutuje »DAc ili »NEx na svim raci nama, U toj edluei, u istom vremenskom segmentu, donositelj odluke uzima urazmatranje takti¢ke, logistitke i operativne elemente »DAe ili »NE« odgo- vora. Strukturiranje, medutim, ne mora biti istodobni proces. Frese ukazuje na strukturiranje u vremenn gdje se najprije donose stratedke i druge odluke, »Strukturiranje problema odluéivanja pokazuje kovak po Ko: rak tekuéi proces Gji ishod predlaze jedno kompletno rjesenje. Problem strulcturiranja odluka moze se prikazati modelom s jedinicom odluke (0 « o¢- Iuka) 0,, 0,, O,. Jedinica odluéivanja ne moze na temelju ogvaniéenog ka- paciteta formulirati rjeSenje (s obzirom na cjelovitost formulacijo) zadanog problema odluéivanja. Ona ograniéava problem odluéivanja za sljedeéu jedi- nicu odluéivanja, u kojoj ista direktno ili indirektno suzava skup dopustenih obrada odluke. Ishod odluke u tom procesu nije ulvrden do detalja jer u obradi postoji vedi i/ili manji prostor igree.* (Vidi slik 2.3.) U svakom sluéaju, nazin na Koji strukturiramo odluku prema va- nosti, istodobno ili u vremenu, odreduje i prirodu odluke. Strukturivanje, kao i segmentiranje, vraéa nas u podrucje Klasiéne teorije, odnosno na te ‘meoljno pitanje: u kojom je trenutku, kada i gdje pravilno sliediti premise ne- oF Realzaclia ‘Sika 23, Strukturiranje odtuka ® Frese, Bs Grundiogen der Organisation, Gabler, Wiesbaden, 1998, sr 28. 69vidljive rake, to jest odlutivati racionalno, moralno, maksimizirati ekonon ssi dobitak i pretpostaviti kako ée se lokalni i strukturalni sustav fzraziti sam ‘od sebe kao rezultat naie odluke. Isto tako, strukturiranje odluke upuéuje nag na pitanje Kada i gdje krenuti obrnutim putem, sto u ovom shugajn znabi ada i gdje treba stvoriti struktur koja prethodi pojavi nevidljive rake. Ukratko, donositelj odluke, u svakom sluéaju, odreduje vrijeme i prostor u kkojima bi u lokalnom smislu mehanizam nevidljive ruke mogao doci do invaiaja, Tek nakon tog procesa postaje realno otekivati kako ée navedeni mehanizam uistinu i dei do izrazaja, Efektivno, prije nego Sto donositel} od- luke formulira ili éak i razmiélja o jedinstvenoj odluei, on strukturivanjem odreduje ogranigenje polja i vremena odluéivanja. Pretpostavimo najprije da glavni strateski donositelj odluke ob- likuje éetiri subjekta koji na razlititim razinama donose razlitito koncipirane odluke. Povezivanjem raaligitih odluka koje ta éetiri subjekta donose, gavni donositelj odluke lokusom toéaka iseriava jedmu jedinstvemu odluku. ‘Te Getiri vertikalne cjeline tine diviziski jedinstvenu odluku.” ‘To su ejeline istovremeno { éetiri razine i to 1. stratesha razina ~ odluke »8toc i vikox, 2. taktisha razina ~ odluke vkako« i vkadae, 8. logisticha razina ~ odluke vkojim puteme i vgdje« 4. operativna razina - odluke »s kime i »s éime. 2.4.3.4. Postojanje jedne toéne odluke po objedinjenim subjektiv- nim i objektivnim kriterijima (objedinjavanje odluke) Proces donosenja odluke u skladu s neoklasignom teorijom za- vriava povratom ka Klasignom pristupu ili teorij Na koncu procesa donositelj odluke objedinjava razlitite aspekte procesa donosenja odluke i zavréava s objedinjenom odlakom koja sintetizira sve aspekte, no s naglaskom na subjektivnim, 2.1.4, Situacijska teorija odluéivanja Situacijske teorije odlutivanja one su koje upuéuju donositelja idluke da s obzirom na situaciju, kontekst i/ili okruzenje naglasava objek- time ili subjektivne aspekle odluke. Seuart, B.C: The dapanese Model of Modernisation, A paper presented atthe 10 Ivsrnational Confrence of Unit of Scene, Seoul, Korea Nov, 8.19, 108. 70 obo Tt Tenis peta oan Situacijske teorije odlugivanja ne uidjuéuju jednu toma odiuleu, vveé jednu fluidnu optimalnu odluku s obzirom na relativne kriterije, a do- nose se i relevantne su w okvira relativno fluidno definiranog prostora i vre- Protpostavke situacijskih teorija odluéivanja su: 1. ograniéena racionainost, 2. otvoreni sustav odluéivanja, 3. odvojenost subjeletiv- nih i objektionih elemenata u odluéivanju i 4. tehnologka ovisnost. 2.1.4.1. Relativna racionainost ‘Znatenje relativne racionalnosti u over kontekstu preklapa ses istoimenim pojmom kako ga koriste bihevioristi. Pretpostavka situacijske ra cionalnosti ovdje upuéuje na nesavréenu informiranost donositelja odluka s obzirom na njegovo okruienje te na okruZenje situacija u okviru kojih se donosi odluka, kao i na ograniGenja bilo koje, pa i naimodernife, tehnologije. Prema Griffinu donositelj odluke poveéava kvalitetu odluke ukolike je suo- ten s tinjenkom da Hasina teonia neprecano opine odredene element prakse. S tim u vezi Griffin pie sljedese: 1. Donositeli odluka posjeduju nekompletnu informaciju 0 sitan- cif odtudivanja 2, Donositeljiodluka posjeduju nekompletnu informacija o svim moguéim inagicama odluke. 3. Donositelji edluka nisu sposobni, il voli ili oboje da u potpu- nosti predadreduju (anticipiraju) konzekvence svake od posto: jegih odlukea.t® Griffin nastavlja razradivati osnovnu Simonovu tezu 0 vograni- Genoj racionalnostic, koja ovdje opisujemo kao relativau racionalnost, tj »pojedinac je u moguénosti biti racionalan ukoliko: a) moze slijediti djelat- nost, b) posjeduje pravilnu koneepeiju i c) ukoliko je toéno informiran o uyjetima koji olruzuju njegovu odlukuc" ‘Sve gore navedeno rijetko je ili tek donelle slutaj u situacijskom odluéivanju. Idcja koja Simon ne obraduje specifiéno, ali koja se uklapa situacijske pretpostavke realnosti, bila bi ~ ukolike je ograniéena racional- nost opéenito pravilo, a sve ukazuje na to da je to stav situacijskih autora, tada su svi donositelii odluka relativno racionalni Nadalje, ukoliko prihy: timo Neubergerove i Morgensternove teze 0 teoriji igara, a situacijsko odlu vanje uglaynom ih pribvaéa ili se Gak i temelji na tim tezama, tada pa hhyaéamo i tezu da su svi donositelji odluka ukijuéeni u meduzavisnu odlué ® Grin, R, Wa op. et pod 4 str. 208 © Grif, RW, op it pod yar. 208. nvasku igru, Moja jo odluka (ona ukoliko je totnija od twoje. Ukolike ne po- Stoji apsolutni nozavisni kriterij tognosti, tada nije korieno govorit} o wma- njengj tosnosti jer bi to bio jozik klasiéne teorije ~ one koja pretpostavija totnost. U odsuinosti apsolutnih, nezavisnih kriterija stupanj toénosti je re lativan s obzirom na druge donositele odluka. Ukratko, situacijshi se do nositelj adluka zadovoljava time Sto je dovoljno togan i time Sto umanjena toénost ili relativna racionalnost ne pretpostavija biino ograniéenie. S tin w vezi zakljuéujemo da pretpostavka relativne racionalnosti u praksi bitno ne anijenja pozitivne ili negativne ishode bilo koje odluke same po sebi, veé to Gini w odnosu na 2ndanu situaciju i druge donositelje odluka. Ukratko, mode- ran se donositelj odluka zadovoljava time ato je dovelino toéan i time sto umanjena tognost (li ogranigena racionalnost koju ovdje zovemo relativ nom) ne pretpostavija bitno ogranienje. S tim u vezi zakljuéujemo da pret postavka relative racionalnosti u praksi bilno ne mijenja pozitivne ili nege tivne ishode bilo koje odluke same po sbi, veé to dini u odnosu na zadanu situaciju i druge donositelje odluka. U tom kontokstu Griffin objainjava pojam »satistyinge - zadove- Yavanje. Zadovoljavanje se razlikuje od optimiranja i maksimiranja utoli ko Sto ne trazi najbolje moyuée rjeienje, voé ono najblize koje zadovoljava.® Jako u velikom broju odluka nastavak i trazenje boljeg rjeSenja moze ishoditt bol odluku, moderan se manager odluéwje za prva zadovoljavajuéu. Na dai rok serija tih zadovoliavajuéi adlulka ocrtava matematiéki Jokus ili linija to meljonu na situacijeki donesenim, detaljnije razradenim odhukama. Logika jaa tog pristupa je sljedoca ~ trazenje najboljg ili optimalnog rjesenja jost Gugo i skupo, a osim toga, ljudi mijenjaju Zelje, osjeéaje i ciljeve, tako da re Benje koje je bilo najbolje u faai »Ac, moze biti manje dobro u_fazi »Ba. ‘Tra Zenje zadovoljavajuce odluke neée vezati odluku u2 bilo koju fazu razsoja twrtke ili sustava, Na duti rok - zadovoljavanie (satisfying) moze se amatrati relativno racionalnim, odnosno, yelativna racionalnost postoje racionalna. 2.1.4.2. Otvoreni sustav odluéivanja Prema Schmidiu se sustavi kao samozadovoljne, zatvorene cjcline entropijski transformiraju v otvorene, meduzavisne celine." Time je ofvo- rent sustav konatna fara zatvorenog sustava, Zatvoreni sustav, pak moze- mo nazvati i federatninn, divizijskim i/ili_ konfederalnim sustavom. Taj sus- tay pretpostavija da matitna jedinica, odnosno, u kontekstu odlucivanja ~ je dinica Koja odluéuje i o Kojo} se odlutuje, posjeduje sve bitne vertikalne Chijerarhijske) § horizontalne (po vrsti) funkeije koje joj emoguéavaju sa mostalno ili Kvazi-samestalno poslovanje (Wirtschaften) ili egzistiranje. ® Grin, R. We, op it pod 4 sr 208. Selmi, R. Bs Wirtschaflstehre der Unternchiung, Bund 1, Grandags, Stair 1976, R Olvoreni sustav ilé otvorena jedinica ona je koja w sebi iti w okviru vlastite nadlemnosti ne posjeduje moé prosudivanja ili odluéivanja o relevantnim fankejjama koje joj, u nagelu, omoguéavaju egzisteneifu, Funke cijski definirana osoba ili poslovna jediniea, npr. jedinica ofinancijes ili »ra- €novodstvow, ne moze ber konzultacija s ostalim funkeijski definiranim jedi- nicama posjedovati sve informacije relevantne za njezino kompletno po- slovanje. Definicijski gledano, situacijski koneipirane jedinice definicijski su funkeijsko koneipirane pa su time, ipso facto, olvorene jedinice. Naéelo ot- vorenosti mozemo primijeniti } u okvirima divizijski koneipiranih jedinica, jer su i tav. divizjski definirane poslovne jedinice ili osobe (prema predmetu, prostora itd.) na prvoj ili drugoj razini rasélanjivanja ili orgeniziranja furl cionalno definirane. Naéelo olvorenostl aspekt je sistemske teorije, s tim da se sustav moze dizajnirati i kao skup polunezavisnik grozdova koji se sastoje od »zatvorenih« ciklusa bobica (teorija nclusteras) i kao mreza meduzavisnih odnosa (Leorija vigarae)* Ovaj posljednf! pristup implicira sveopéu meduo- vvisnost i upucuje na otvorene sustave, dok teorija grozdova upuéuje na zat- vorene sustave. Konkretne cdfuke i konkretni sustav u praksi mogu biti oivoreni i zatvoreni, odnosno funkcioniraju i diviziskikonfederalno i fankeionalno-centralno, ovisno o aspektu i kutu gledanja. S tim u vezi mod ‘erna teorija i pretpostavka otvorenosti opisuje samo jedan aspekt integralne teorije odlacivanja. Tz porspektive meduovisnosti otvoreni sustavi odluti- vania, u okviru svake odfuke, ukljuéuju i korektivne i negativne impulse iz okoline, sto upnénje na nefzvjesnost situacije odlusivanja, 2.1.4.3. Odvojenost subjektivnih i objektivnih elemenata u odtuéivanju Situacijske teorije pretpostavijaju da su subjeketi odlukea djelo- ino autonomne i djelomiéno definirane osobe. Te osobe ne znave automat. ski firidke osobe, vee se mog odnositi na odjele ejelokupne organizacije, skupine osoba, timove itd Objeltivni elementi u odlucivanju odvojeni su od subjektivnih u kontekstu situacijakih odluka i mogu se adnositi na predmete o kojima sub- jekti odluuju, odnosno na predmete o kojima odluéuju osobe. Ukoliko osobe, bilo organizaciiske ili fizitke, odluéuju o trecoj osobi ~ covjeku ili skupini Judi, tada taj subjekt sa siajaliSta odluéivanja postaje objekt odluke. § druge strane, objekt odluke odnosi se na sve abjektivno izrazive vrijednostio kojima se odiuéuje, npr. koligina ulaganja, veligina kapaciteta it proizvodnje. Situacijske teorije odluéivanja u okvirt bilo koje odluke mogu naglaSavati i naglaSavaju bilo subjektivne bilo objektivne elemente odluke s pretpostavkom da situacija odlaéuje hoée li noglasak biti na ovom ii onom Jeriteriiu, © Van Neuen, +, Morgenstern, O.: Spleltheorie und Wirtschaftiches Verhatten, Warburg, 190% 13ee wipioasinn shee Toit 2.1.4.4. Tehnologka ovisnost ‘Znaéaijka tehnoloske ovisnosti proizlazt iz zakliutaka vezanih wz twy. Heisenbergov efekt. Voditelj eksperimenta jzborom instrumenata vode- nja, lokacije, vremena i postupaka odluéuje o ishodu eksperiment Na isti naéin metoda donosenja odhika odnosno telmologija wzima ‘oblik situacije i time izhor odluka odreduje izbor metode i tehnologije. Suvremen pristup znanosti ukljvéuje istovremeno poimanje i pri mjenu subjektivnih i objektivnih elemenata. S tim u vezi Simon u okviru teo- rile odluéivanja, Popper w filozofiji znanosti, von Neuman u teoriji jgara i Bertrand Russell u kozmologiji, ne inzistiraju na radikalnom metodoloskom, odvajanju ginjoniénog od vrijednosnog clementa, Kao i sam Russel, tako i Morgenstern, koji ga u istom sljadi, smatra da ee jedno te isto pitanje na raaligitim vazinama moze razmatrati s razliitih aspelata Npr,, odlnke 0 stanovitom strateskom problema mogu ubljuéivati “rijednosne elemente na vido} razin, a injeniéne na niZoj operativno} razini. Analoguo takvom pristupn, struktura bilo kojeg sustava move se poimati na dva nagina. S tim u veri Heilbroner zakljutuje da je struktura bilo koje odluke takva da na svakej razini, u svakom vremenskom segmenta ib obzira na vaznost i komplekstost istodobno ukljuéuje u jednakom omjera i ‘Ywijednosne i ginjeniéne elemente, odmosno da te elemente i nije moguée dif. rentirati jer gine aspekte jedne te iste cjeline Ovakav pristup omoguéen je suvremenom telmologijom i informa: cijskom revolucijom. Pretpostavka je trenutnog odlugivanja realtime pove- zanost, tj. savréena informiranost ur elemente virtualne organizacije Pitanja za prove 1. Sto karakierizia integralnu teori odlutivanja? Koji element definicaju intograinu odluku? 2, Ukakvam su medusobnom odnosu element integraine odiuke | teonje ‘odlucivanja? 3. § kom se problemima suotavamo pri klasfikacit teorja oalutivanja? 4 Navedite Nasitkocie teorja odlacivanja koje dominirauulteraturiood- Ieivanja Sto mozete reco im hasiikacjama? 5. U kakvom su odnosu koncept racionalnost’ u odluéivaniu i pripadnost tog koncepta odgovarajucim teorjama odlutivanja? 6, Navealite osnovne znatajke klasiéne teorle odlucivanja? a Towson 7, Objasnitetemelne pretpostavke na koi pociva Kasiéna teorja od- tuawanjo? 8. U kakvom su odnosu Hiesitne teonja odlutivanja | zetvorent sustovt dlucivenje? 9. Kakvo jo znaéenje informaciia za oluéivanje ui kasiena| tery oluct- Vanja? 10, Tho rangia preference kiasi¢noj teri odtutvanie? 11, Sto 80 razumijava pod »maksimiranjem ekonoriske dob U kla- sno) teen adueivanja? Bio faraktenizire neokasiéne teorje ealutvanja? U éemu se oglede sustina neokiasiénog prstipe odluévenju? ‘Na kojom je elementu odluke t0ziso u neoblastno) tear celuciva- na? 14. Na koji prelpostavtome potive neoklasise teorja odlusivanja? Ob Josnto znacajke sveke pojedine prefpostavke neoasiéne oorjo od ‘uéivenja, 15, Koje su glavne znacaite sivaciske teorje odutivanjo? Objasnite svaku od znatajki siluaciiske teanje odlucivanja? 2.2. Problem racionalnosti u odlucivanju Jedan od najveéih problema teorije odluéivanja je konceptualiza: racionalnosti, Racionalnost je izuzetne vazan koncept u znanstveno} analizi udskoga ponaSanja. To posebice vrijedi za teoriju odluéivanja w kojoj je inherentna racionalnest u ponaganju donositelia odluke temelina pret- ine, Razlikovanje racionalnog od neracionalnog u Ijudskom mno je bitno uw normativnom dijelu teorije odlutivania, 4. ‘onom dijela Koji je orijentiran na pitanje vkako treba« donositi adluke. Polazna pretpostavka za razmatranje problema racionalnosti jest odustajanje od statiénog poimanja odluéivanja. Odludivanje treba definirati kkao svjestan generiéni proces, svojstven svim oblicima }judskog ponaSanja, koji obhvaéa izbor izmedu dvija ili vige moguéth (i unaprijed pripremljenih) akcija te provedbu odabrane akcije kako bi se postigao unaprijed zadani cilj nekog socijalnog entiteta ~ donositelja odluke, 5Teor pip tian a? Pitanje racionalnosti takvog goneriénog procesa vanimiljivo je spo- -najno pitanje, ponajprije zbog sloZenosti koja iavire fz potrebe prikupljanja mnoitva informacija i njthove kvalitetne selekeije, postojanja razligitih mo: guénosti pretrage za opeijama, uobiéajone neiavjesnosti okoline te potencijal: nih sukoba koji se mogu javiti pri odiuaivanju. Kako definirati racionatnost u odluéivanju? Liudsko ponasanje, pa time f odlucivanje, nedvojbeno je racionalno ako je: (1) eiljuo usmijereno, 4}. orijentirano k jasno postavijenom cil i/ili logiki Konzistentnom skupu vrijednosti te ako se (2) primjenjuju stvarno najuéinkovitija sredstva usm. jerena na postizanje toga cilja. Uz spomenute odrednice, odluéivanje ima ionalna obiljezja ako: (3) donositelj odluke verwie da su odabrana sredatva ista najuéinkovitija, (4) odabranom akeijom najbrie se postizu dugoroini ciljevi donositelja odluke i (6) ciljevi donositelia odluke praui su ciljev, ti, oni cilievi koje donositelj zaista treba postaviti u procesu odludivanja. Racionalnost je, dakle, relativan koncept. Uz spomenate odrodni ce posebno naglaéavamo unutarnje uvjerenje donositelja odluke (pojedinea, ckupine ili nekog drugog socijalnog entiteta) da on postupa racionalno. Ra- eionalno odludivanie ne moze biti zasnovano na sluéajnosti i nasumiénom, ‘odabiru nekog pravea djclovanja, premda sluéajno odlutivanje moze reault- ati najboljom odlukom, ali mu se ni tada ne moze atribuirati racionalnost. Suvremena koncepcija racionalnosti, zapravo, odustaje od izravne veze naj- Doli rjegenja u odluéivanju i racionalnosti, Je li ncka odluka racionalna ponajprije ovisi o ciljevima koji se tom odlukom trebaju postiei i o relevantnim informacijama koje su raspolodive Aonositelju odluke u vremenu odlutivanja, Odtukea je, per definitionem, te nutak u procest odlucivanja u kojem oéckivanja o jednom posebnom smijeru akeije, na temelju procjene i usporedbe raspolozivib inaéica, nagone dono sitelia odluke da izabere akeiju koja ée najyjerojatnije rezullirati w ostva rivanju cija Klasitno je teorijsko stajaliste da ée odluka biti racfonalna ako na temelju postojeéih informacija pruza optimalne moguénosti za postizanje postavijenih ciljeva. Klasiéna teorija odluéivania, dakle, pretpostavlja da ra- cionalan donositelj odluke teat donosenju optimalne odluke. Optimaina je odluka najbolja moguéa inaéica, fj. raspolotiva ale cija kojom ee maksimizira korimost donositelja odluke. Optimalna odluka zahtijova najmanje trfjadu aktivnosti: (1) donositelj odluke, nakon spoznaje nosklada izmedu sivamnog i Zeljenog stanja (problema odstupanja), mora prépoznati, postcviti, organizirati Vili rangirati ciljeve koje je nuzno ostvariti da bi toj nesklad ukionio, (2) na temelju eiljeva mora identificirati sve ra spolodive pravee ake (inavice odluke) i utvrditi sve vane posledice koje slijede nakon odabira acke od raspolotivih akeija te (8) mora biti sposoban usporediti sve raspolozive akeij, ti. inagice odluke te odabrati onu koja obeéava najvige pozeljnih posljedica (fj, om koja mu maksimizira korisnost). 16 Potpuna (savrsena) racionalnost u odlusivanju, po postulatima Klasitne teorije, moze postojati samo kad donositelj odluke raspolaze s pot- punim opisom svih posliedica svih postojeéih usporedivih inaéica odluke. Donositelj odluke mora biti sposoban usporediti sve moguée inaice odluke i izabratt najbolju od njih Klasiéni racionalni model pretpostavija kako é se w odluti- ‘vanju prvo pojasniti ciljevi i njthova redosiiedna vainost; onda ée racionalni Aonositelj odluke istraZiti sve vazne posljedice koje se mogu javiti izborom svake raspolofive inatice odluke i usporediti posijedice svake inavice s po stavljenim ciljevima i usvojenim vrijednostima te, nakon toga, odabrati onw nadia koja obeéaje najveci iznos po2eljnih posljedica, Ne treba posebno naglaavati kako je u stvarnom divotu uvjet potpune racionalnosti vrlo totko postici 2bog vremenskih, prostornih, vrijednosnih i inih ograniéenja koje imaju donositeli odhuka, ‘Usa ave odite nedostatke Klasiénog pristupa racionalnosti mnogi autori (posebice ekonomisti) vjeruju da racionalno ponaganje w odluéivanju. znati odabir one akeije koja, nakon pregleda i analize suik inavica, obeéaje Korisnosti ili zadovoljstva donositelja odluke.® Takva r su u sldady sa stvarnim ljudskim ponaSanjem u procesima od- stajalis Jueivanja, Horbort Simon (1959.,1960.), radikalno leitizirajuéi takve postav ke { oblikujuét novi teorijsi pristup, naglaava kako nije izvedivo niti ra- zumno nastojati pronaéi svaku moguéa inagieu odluke. Potpuna racional- ast moze se posti¢i samo matematitkim formulama i kempjutorskimn pro- gramima. Ogranigeni spoznajni i konceptulni kapaciteti ljudskoga mozga ne dopuitaja takvu apsolutmu racionalnost. Realistiéniji koncept racionalnog ponasanja od maksimizacije ko- risnosti (§, optimiziranja) vezan je za ostvarenje zadovoljavajuéih posljedica, §, onih pravaca djelovanja koji su »dovoljno dobrie za nositelja akcije. Glede odludivanja, racionalno ponaéanje jednostavno ukljutuje procjenu i izbor relevantne akeijske alternative koja nudi percipiranu prednost donositelju odluke 1 ednosu na postojeén situaciju ili zadane kriterije. Simon istige kako se racionalno odlugivanje moze vezati za: (1) postojanje cilja odludivanja te (2) prepomnavanje i odabir nekog djelovanja koje obeéaje ostvarenje toga cilja Suvremena koncepeija tako postavijene »ograniéene racional- nostie potencira kako je zadatak racionalnog odluéivanja iztor inavice od- luke éija provedba implicira ostvarenje skupa pozelinih pos}jedica za dono- "Katona, pocnai polo iekononit, tie kako vladouén ekonomska lori ocinaino tgleanons vezue ¢optinelnin. Ce racinalnag ponasan po okonomehoj eon maietsaaie profit il riba) suspect open, mci openne suc kao po fresace, angers, radntha ts "“eos ish outvana ote = Tse sitelja odluke. Racionalno je odlutivanje odabir biheviovistiske akcije koja se pretpostavija drugima na temelin nekog sustava vrijednosti u kojem se mogu. procjenjivati posljedice akeija i koji postavlja donositelj odtuke. Neovisno 0 ogvanigenjima, racionalnost mora bili cil Iudekogs odludivanja. Pronalazak inadiea odluka nije aktivnost sluéajne preirage moguéim rjefenjima problema odstupanja. Donositeli edluka moraju po zorno, sislematiéno i stepliive tratiti inagice odluka koe zadovoljavaju po Jazne kriterie odluéivanja dane u postavljenim ciljevima. Tekva potraga ne smije rezultirati prevelikim brojera opcija ine smije prerasti u potrag za sve Doljom akeijom u besk no, nije izwodivo obaviti potragu za ba’ svakom raspolodivom akeijom buduéi da su spoznajni § konceptulni Kapaciteti Ijudskoga mozga ograniéeni pa ne dopustaju apsohutnu racional: nost. Znanje donositelja odluka 0 posljedicama inagica uglavnom je fragmen tarno; posljedice i ishode teSko je anticipirati; jadi kno donositelji adluka imaju relativno malt prosjeémm sposobnost istodobnog razmatranja voceg broja varijabli’ mogu vbavatativ s ogranigenim brojem inaéica u jedno) situs. odhudivanja, Racionaint donositelji odfuka ne bi smjeli pretjerivati s razvojem inadica odluke nego ih ixebaju odrediti u razumnoj mjeri koja bi omoguéila niihovu djelotvornu usporedbu. Premda é¢ odludivanje, ako prihvatimo po stulate Kasiéne teorije, biti sracionalnijee ako dizajniramo i prepoznamo sto je moguée vise inaéica oduke, pitanje je koliko 6e ono onda zaista biti djelo- tvorno. Stwaranje mogueih akcija u procest odluéivanja vremenski je i tro Bkovno optereéeno pa je veliki broj inséica éesto inkompatibilan s uéinkov' to86u koja se ofckuje od odluivania. Sueremeni pristup odlucivanj, na suprot takvom razmisljanju, postavlia Gak dvojbe holiko je »vacionalnos teziti spormaji o svim inagicama, nijihovim posliedicama i naginima usporedbe. Racionalnost se ne treba povevivati niti s optimizivanjem niti sa zadovoljavanjem u odlutivanju, Stovise, za racionalrost nije vaina ni ko ligina raspolozivih informacija, Ractonalnim mozemo biti, kako istiéx pri stage suvremene teorije odluéivanja, iu uvjetima potpune informiranost, ai i u uvjetima potpune nesigurnosti. Racionalno odlutivanje uviek zahtijeva ‘usporedbu raspolozivih sredstava w terminima respektivnih eiljeva kojima oni tee, Postojanje cijeva te otitovanje sposobnosti rasudivanja i zakljugi vanja kako bi se postigli pestavljeni ciljevi Gini se, barem po nagem mislje ju, najbolji kriterij razlikovanja raeionalnog od neracionalnog. Kao ato to Simon’ na jednom mjestu naglasava, u procesu odluéivanja odabrat ge se fone inaéice odluke koje se smatraju odgovarajuéim sredstvima (engl. meas) za postizanje pozelinih ciljeva (ends). Vodeéi literij u odludivanju mora biti efikasnost: ostvarivanje zadovoljavajuée vrijednosti s ogranigenim sred: stvima. 9H, Simon: Administrative Behavior: II. The Foe Pes, Now Vor, 1976, se. 65 78 vanja, Simon je prediozio sljededu klasifikaciju racionalnih adh . Objeltiono racionalna odtuka jest akeija odabrana od dono siteljn odluke, a Koja je de facto Ginjoniéno ispravne ponaganie maksimizaciju postavljenih veijednosti w danoj situacii ot ludivanja 2, Subjeletiono racionatna odiutea jest akeija odabrana od do. nositelia odluke, a kojs maksimizira postignuée relativne o nje sovom trenutnom znanju Svjesno racionataa odlulsa jest akcija odabrana ed donosi- telia odluke u svjesnom procesu prilagodbe sinstrumensta« postavienim scifjevimax odlutivanja. 4, Hotimitno racionaina odluka jest akeija odabrana od dono: sitelja odluke kojom se prilagodba »instrumenatae postavije- nim eilevimas obavljas jasnom nakanom 5. Organizacijeki racionaina odtuka jest akeija odabrana od donositelja odluke, a koja je orijentirana k organizacijckim cilj 6. Osobno racionaina odluka jest akeija odabrana o@ donositelia duke, a koja je orijentirana eiljovima pojedinea, Prothodni ofled pokazao je kako racionalno ponaianje ne mora {oviek) implicirati optimalnim ishodina. Sto je onda neracionatnost? Ne xacionalnost ne treba mijegati s uk}uéivanjem emoctia nt Iindskee prosudbo. Costa so racionalnost i emativnost promatraju kao istoyoine lntegorije raz liditog predzmaka, ito je pogresmo. Mote se bili posve racionalan ostvari vanja omotivnih ila, a mote bil i abratno Odluéivanje je neracionalno samo kad donositeli odtuka ne vabe svoje sposobnosti da postignn neki eilj ine pridaju pam postjedicama, Neki Jjudt i organizacije, sudeéi po tome, jednostavno nisu dovoljno »bistri« kako Di se ponagali racionalno. Neracionalno ponasanje u odiuéivanju moe imati oblik promasaja iahora optimalnog (ik zadovoljavajuceg) rjegenja, a iz vori joj mogu biti: (1) pripadnost dogmi ili teoriji Koja nije primjenjiva za ami situaciju ili ne moze obubvatiti relevantne informactje, (2) eduks obvuka i iskustvo koje spretava cjeloviti pristup odlugivanja i (8) ogranicena ili razrusena perspektiva koja rezultira iz bivokratizirane wuske vizure donositela odluke, Vise negoli se obigno smatra, neracionainost potjeve iz uvjerenja donositelja odluka. Uvjerenfa lnko mogu voditi neracionalnosti ako FE Simon: op. ct pod 8 st 78-7 © ecionaine donesona olka nije devotion anet 20 trdnja da je 4 dnositej te odie racionaton subd. Lj se nem jatnoznacna conus ho actonaty ine: ble af Resifcrat po madel mjc nat. hontintanvercionrnat id imei, el, ae nan stupa ro hang pamesene sien scenienom ditovens 9su: (1) nelogina, nekonsistentna, kontradiktorna ili styorena na pogresnom, zakljuéivanju, (2) djelo i potpuno pogresna, (8) situacijski posebna, dalle ad hoe i kao takva newniverzalna i ogranicena posebnim okolnostima koje ne vrijede za dano odluéivanje. Nema, dale, sumnje da neracionalnost potjeée iz unutarnjih osobina ljudskoga biéa."” Spomenimo na kraju kako je neracionalno odlucivanje poireb no jasno razlikovati od traeionalnog odluéivanja, koje se obiéno veto s razligitim vrstama mentalne neorganiziranosti (ltan/azs peo vier znenja oii oni 1. Sto se razumijeva cod racionalnost u onucvanu? Kako biste defini ‘al recionelnast u oduéiveniu? 2. Kada jo rdsko ponaSanje, pa edluéivanj, racionelno? ‘9, Moze i se racionaino odtutvanjatemelit na slucainost? 4. Sto se smara pod poimom optimaine odluke? Koja kator trebo za- ‘dovolil opin oaluka? 5. Jeli racionalno odkicivanje ono odhicivanje koje obecava maksimiza- ‘ju korisnasti i zadovofstva donostela odtuke? 6. Sio Se razurava pod pomom ogroncene racionalnos!? 7. Uakvom su medusobnom odnosu racionalno odludivanye | biol ina= Gica neke odluke? 8. Sto karaiteriaira suvremeni pristup odlutivanju? 9. Navedite sve viste racionalhih odluka [njlhove 2naéajke? 10, Nevedite znaéajke neracionalnag ponasanja u caludivanju? O tom detalngepogedat u: rank Hurisen: The Manoerial Decision Maing Pro cess, Houghtondifin Co, Besian, 1988, st. 108-~ 109; 80 2.3. Strategije optimiziranja i zadovoljavanja u odluéivanju 2.3.1, Strategija optimiziranja u odluéivanju Optimaina stratestia odlucivania treba recultirali odabiron inatiee odluke (pravea akcije) s naiveéom isplativoscu, ti. s najveéom ocekiva nom korisnoseut za donositelja odluke. Klasiéna teorija promatra edlugivanie kao proces maksimizacije o€ekivane korisnosti. Optimalne odluke wvijek svo- je izvoriste imaju u nekom od oblika maksimizacije, a koji se w keajnjo} in stan! svodi na maksimizacija kovisnosti. Koncept maksimizirajuéeg ponasanja svoje korijene imam tra- dicionalno} ekonomskoj teoriji, tozntje reéeno u a priori usvojenim pret- postavkana o racionalnom ponasanju donositelja ekonomskih odluka, Ideja >yekonomstog fovjekne exiginalno potjete iz filozofije hedonizma koja nagla- Sava maksimizaciju viastitih intevesa, Pojedinac se, po takvo) koncepeiji, ra- cionalno ponasa ako nastoji (i uspijeva) postiéi maksimalnu razinu korisno- sti u dani uvjetima odluéivanja, 2Bkonemskei covjelea posieduje mnanje o velevantnim aspektima svoje okotine koji, éak i ako nism posve kompletni, impresivno su disti § pot puni, Ima stabilan i dobro redoslijedno utemeljen set sklonosti i moguénost apsolutne usporedbe raspolovivil mu iatica ponasanja. Sa stajalista teorije odluéivanja vekonomsli fovjeke uvijek je u stanju pronaéi i/ili odabrati omu §naéicu odhuke (ii ponagania) koja malcsimizira njegove osobne preferencije i vlastiti interes. [ma potpuno znanje 0 sredstvima kojima moze posti¢i maksi- malnu korisnost u procesu ofludivanja, Dakle, od »ckonomskog Govjekac u odiudivanju se ogckuje da; (1) stvort ili pronate sve raspolozive inagice ot Juke, (2) specificira sve moguée potencijaine posijedice izbora svake od ina Gica te (8) usporedi raspolozive inatice po kriteriju maksioizacije viastite ko- risnosti. Optimaini ishor ili najbolja moguéa odluka jest ona Koja maksi mizira korisnast. Korisnost je mjera poteljnosti (atraktivnosti) moguéih posljedica inaéica odluke. Sto je veéa korisnost, pozeljniji su i ishodi za do- nositelja odluke. Racionaini donositeli odluka svjesno planivaju i konzistent- no biraju inaéice edluke uvijek u praveu maksimizacije svoje korisnosti> U Pato prponte arses! po Huriane op et. pod 37 a, $712) su (1 ‘Mono usaho esta oducaanja dost) odie indfetan prema dae nate ho ‘ondinemonet fe davon desta Lane roa ted nc nace oe inate sof nace Cone oo eer tan tne wi odin lo frill to nema htanot re cieninaen (3) amen (je donate ode nd ferenton apron dj nai, onda je mote zanna drag) tng sigue (ao dine nai naj et mogul kd a reali yeaa eeane»tahodima, ond eau ° isha ka ina vce yeratrost of drage bt prefer od donate ee 81‘Tesi prt oubvara eT ckonomskom je smislu korisnost subjektivna vrijednost izvedena iz skupa sklonosti (preferencija) pojedinca. U okviru klasiéne ekonomske teorije pret- postavija se kako je korisnost nemjerljiva kvaliteta posjedovana od stvari (robe, novea, uzitka i sl). Za pojedince se pretpostavija da su sposobni opi sati svoje preferencije za razlitite robe u erminima relativne razine korisno- sti (dakle, medusobnih odnosa koje izvodi iz njih), ali th ne mogu kvantita- tivno iskazati,” Ljudi mogu poredati preferencie te su sposobni obitovali i diferenciju izmedu razligitih Kombinacija stvari koje mu donose iste zado- voljstvo i njegove preferencije izmeda raalititih kombinacija (Harrison, str 370"). Nasuprot takvom vordinarnome pristupu korisnosti sredinom stoljeéa doilo je do ponovne afirmacije skardinalnoge pristupa korisno- Sti, Sto je bilo’ osobito vaino za daljnji razvo} teorije odludivanja. Von Now mann i Morgenstern (1964.) su pokazali da bi se, ako se izhor inaéiea odluke protiri tako da ukljuéi uvjete koji nastaju u neizvjesnim situaeijama, kar dinalna korisnost mogla pripisati posliedicama odluéivanja na nedvojben ‘Veéi broj manstvenika smatra kako je optimizirajuéa strategija odluéivanja izvesian normativan (ili preskriptivan) model odlueivanja, 4 standard kojomu donositelj odluke treba teziti kad éini vitalne odluke. Medu: tim, optimizivanje u sivamom svijotu ima puno zaproka. Odredivanje svih poieljnih i nepoiclinih posljedica svake od poteneijalno raspelovivih inaéica odluke (pravaca akcije) zahtijeva da donositelj edluke procesira goleme ko: ligine informacija. To je, uglavnom, nemogue zadatak za Ijudske kognitivne potencijale i mentalne sposobnosti. Suvise je mnogo relevantnih varijabli Koje donositelj odluke mora uzeti u obzir pri imalo slozenijem odluéivanju, a oje nije u stanju istodobno drzati u memoriii. Optimiziranje nije sukladno ni 8 Binjenicom da se Iudska paiinja lako pomie od jedne do druge vrijednosti (koje se mogu javiti w odlucivanj), isto kao i fakat 0 promjeni sklonosti prema inagicama zajedno s ovim pomacima. Uz to je slozenost Hjudskog ‘odlugivanja takva da nema vidljivog natina da se svi velevantni, opipljivi i % Kiasitna ckonomska teria postiira da potrtae | drug! ehonomsh subi, mats miicaju stu hortsost Ral se Pareto {Shay plea kos ton pote mee deriiat is ‘volina rial inliferenei be postaleania hadinalne Eerienett ha los po enim bivalents, ostaloje pamoduo promatratikaristast ao ardinano mie, (Stor, 1959.) © Usituacijana educivnaje mogue su dj wstesonosti donosteja eden 2 ishodima: (tera shionost(Dajem practsttoichoda X nad ishodam Ye) (2) odnos prema rss («Stok ‘am grat sigurno tact obra ed 1.000 hn neal ied state oja mi deje 20% sled bial 5.000 kn & 80% ined da dobijors 4.00 in) "ELF Hlarrson: op et. pad 37, str. 370. © Pad evim usin, abo je ponséanie donositelis edhe konistentn, moguce Je mieritt deanna horinost rslisth posdice ra danosiele elu, Osta aja se ones sublines fomtina telvagisbory, po preiposiname klsne tore ocean tbls bloat & mas Inizranv ogchivane harshoste Ne ulaze x dala elbaraci,naglasing kak Je takes korenost Ishoda inaticw adluke lo siéon honeapt Rneontn yjrojdioet. (Vou Newreans ¢ Morgensters, 1) 82, etek = Tan __ eons psp cans neopipliivi aspekti odluéivanja kombinivaju u jedinstvenu mjeru korisnosti, ak i onda kad je donositelj odluke sposoban napraviti kardinalnu ili ordi narnu skalu. Ne treba posebno isticati keliko je optimiziranje troskomno opto regen, koliko je vremens potrebno za sve nwine aktivnosti, a da ne govo- rimo o uloZenom naporu donositelja odluke. Potrebno je prilcupiti mnostvo podataka i informacija te istraziti veliki bro} razmovesnih mogucih situacija Kako bi se uporabila stratogija optimiziranja. Optimalnost u odluéivanyu teSko je postisi ako se ne mogu kvantificirati sve prileupljene informaci Pritisak yremena na odlucivanje u danasnjo jo vrijeme toliki da neki autori prayom govere 0 brzom odludivanju kao posebnoj kategorisi (koja logi¢no ne ake veze s optimiiziranjem).** Strategija optimiziranja nwino diskreditiva ubjecaje iz okoline evodeei odluéivanje na iskljudivo zatvoreni model. ‘Ta sui spoznajna ogvanisenja Ijudskib bia kao najjati argument proliy maksimizirajuces ponasanja. Kao sto su na jednom mjestu nagla- sili March # Simon (1958.), stvarni je donositelj odluke vrlo razlitit od nje- govog racionalnog ckonomiskog dvojnika, tj. »ckonomskog ovjekax. Mnoge ‘od varijabli koje treba razmatrati glede maksimizacije ne mogu se kvantifici rati, Stoga, precizno rangitanje prefereneija ciljeva i inavica odluke (kako bi se maksimirale posljedice) u najveéem je broju sluéajeva jednostavno ne- vjerojatno. Suvremeni razvaj ckonomske teorije takoder naglaSava nedosta- tak yealnosti w pretpostavei kako se pojedinei ponaSaju na nagin da mak simiziraju svoju korisnost, Suvvemena psihologija potvrduje kako Hudsko Dice ima razlieita i divergentmu motivaciju koja ne vodi maksimizaciji koris- nosti, Soeiologija nagladava anstnu potvrdu o galemom utjecaju drustvenih institueija, habita i tradieije na proces adluéivanja pojedinca. Povrh toa, ozbilino je pitanje kolike optimiziranje ima smisla 20 probleme koji imaju dinanigan karakter. U tom sluéaju eventualno postig: ule optimalne odluke w jednom trenutka imaju obiljezje suboptimalnosi ako se promatraju u nekoni razdoblju, Upravo je suboptimalnost statiéno op. timalnih odluka krucijalna primjedba optimiziranju. Suboptimalnost mote potjecati i kao rezultat osobnih limita i rozliéitih vanjskih ogranitenja za donositelja odluke kad se maksimizirajuéi jedan oblik korisnosti, gubi na ne: kim drugim oblicima, Sligxo tomy, suboplimalizacija obiljezava velike orga: nizaeije, jer se zijetko kad korisnost, moze istoznatno i istovrsno tumaéiti unular svih organizacijskib jedinica.** Vid dita Zattane Borie: 1 Rocianje mtodelogijeprpremen nepragraniranih pesiountn odluts doKiorha dvetac, Swineto, 1082.12 Ronadiomsn educianyy Suelo, ajo, 198, © posebice eed za velit oslo sustne t fima, o privat ste, ostoje ur brant “nk suprotstaen intra tao da optnalizaci jadnag podsstov, alng suprotteten interes, “ovat do neoptinalnag stanje eth podsutera, Cabin orgenieeljana pesto samo sub Sntinatna rene Barco. ep 13/2, st 22 88