Stigma mentalnog poremeaja

U petak, 18. studenoga 2011. godine, u Edukacijskom centru Klinike za psihijatriju Vrape
odran je teaj trajnog usavravanja Edukacijom o mentalnom zdravlju protiv stigme mentalnog
poremeaja. Ovaj teaj povod je da se podsjetimo na ovu vanu javnozdravstvenu temu.

Ernest Hemingway - bolovao je od

depresije i paranoje

Virginia Woolf - bolovala je od

bipolarnog poremeaja

Winston Churchill - bolovao je od depresije

Audrey Hepburn bolovala je od depresije

to je mentalno zdravlje?
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u
kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, moe se nositi s normalnim ivotnim stresom, moe
raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici (WHO; 2001). Prema definiciji
Svjetske zdravstvene organizacije duevno zdravlje dio je opeg zdravlja, a ne samo odsustvo
bolesti.

to je stigma?
Rje stigma je grka imenica koja dolazi od korijena ije je znaenje "naglasiti, istaknuti,
oznaiti". Ranije taj termin nije imao negativno znaenje koje mu se danas pridaje. U Novom
zavjetu i ranom kranstvu termin je bio povezan s Kristovim ranama.
U latinskom stigma ima negativno znaenje. Grka rije preuzeta je metaforiki i predstavlja
oznaku srama ili degradacije.
to su predrasude?
Predrasude se mogu definirati kao preteno negativni stavovi prema nekoj skupini ili prema
pojedincima, kao i neopravdane ili pretjerane generalizacije u vezi tih skupina ili osoba. Predrasude
su stavovi doneeni unaprijed, prije nego to imamo dovoljno informacija o predmetu naeg stava.
One su nauene, odnosno steene na isti nain na koji smo u ivotu uili i usvajali ostale stavove i
uvjerenja. Najee se stjeu u djetinjstvu, prema uenju roditelja, odgajatelja, skrbnika, odnosno
socijalnih skupina u kojima se odrasta.
Predrasude su vrlo tvrdokorne jer se ue po modelu, odnosno od osoba ili socijalnih skupina
koje predstavljaju autoritet i vjerodostojnost.
Stigmatiziranje osoba oboljelih od psihikog poremeaja temelji se upravo na predrasudama. U
ovom sluaju, one nastaju na temelju nedovoljnog znanja o psihikoj bolesti.
Predrasude su esto temelj raznih oblika nepravednog i diskriminirajueg ponaanja prema
osobama na koje se odnose.
to je diskriminacija?
Diskriminacija (lat. discriminare) znai odvajati, praviti razliku po socijalnim, rasnim, etnikim,
vjerskim, individualnim, spolnim, jezinim, starosnim ili drugima osobinama.
Diskriminacija rezultira oteanim ili onemoguenim ostvarenjem odreenih ljudskih prava.
Na alost, najgori dio stereotipa i predrasuda predstavljaju njihove posljedice u ponaanju, a to je
diskriminacija.
Sama spoznaja da je osoba stigmatizirana u njoj izaziva nelagodu, odnosno osjeaje poput
bijesa, tuge, osamljenosti. Jo veu nepravdu predstavlja gubitak posla ili nemogunost
zapoljavanja, loi stambeni uvjeti ili niski prihodi koji su rezultat diskriminacije.
Mentalni poremeaj i stigma
Stigmatizacija osoba koje boluju od psihike bolesti definira se kao negativno obiljeavanje,
marginaliziranje i izbjegavanje osoba zato to imaju psihiku bolest.
Bolesnici koji boluju od, primjerice, izofrenije i slinih poremeaja puno su jae stigmatizirani
od onih koji boluju od depresije ili anksioznih poremeaja. Stigmi su snano izloeni i ovisnici.
Prema istraivanju: Crips. i sur. 2000; Link i sur. 2001; Angermeyer 2000., bolesne od psihike
bolesti okolina doivljava:
1. opasnima (najee vezano za dijagnozu shizofrenije i lijeenje u psihijatrijskoj bolnici)
2. nesposobnima za samostalan ivot, donoenje odluka, nesposobnima za ivot i zaraivanje
(shizofrenija i lijeenje u psihijatrijskoj bolnici)
3. slabiima koji su sami krivi za svoju bolest (depresija i anksiozni poremeaji)
4. neizljeivima (dementni, retardirani, shizofreni i lijeeni u ustanovama socijalne skrbi)
Percepcija oboljelih, od okoline sklone stigmatiziranju, esto je povezana sa socijalnim
izoliranjem ovih osoba, poremeajima komunikacije, diskriminacijom na poslu, diskriminacijom u
koli, izrugivanjem.
Stigma povezana s duevnom boleu moe dovesti do toga da osoba odgaa traenje pomoi
ili pokuava prikriti bolest kako bi izbjegla sram, izolaciju, diskriminaciju i omalovaavanje.
esto se dogaa da se stigma proiri i na obitelj oboljelog. Obitelj moe postati optereena
osjeajem krivnje, pitanjima vezanim uz naslijeivanje bolesti, osjeajem odgovornosti za pojavu
mentalne bolesti unutar obitelji.

Samostigmatizacija
Stigma vrlo esto rezultira i samostigmatizacijom. Osobe izloene stigmi esto imaju osjeaj
niskog samopotovanja i strah od odbacivanja, zbog ega se povlae u sebe, izbjegavaju
komunikaciju i na taj nain ulaze u zaarani krug izolacije, pasivnosti, niskog samopotovanja s
posljedicom neostvarivanja u brojnim ivotnim podrujima to ponovo sniava osjeaj
samopotovanja i autonomnosti. Rezultat ovog procesa esto je i dokaz okolini koja stigmatizira
da je u pravu u svojim prosudbama. Dakle, znaajan utjecaj na stanje bolesnika i tijek bolesti ima,
zapravo, stigma i njezine posljedice. Iz tog razloga vano je stalno naglaavati koliko je bitna
psihosocijalna komponenta lijeenja te borba protiv stigme.
Stigma i ljudska prava
Stigma naruava osnovna ljudska prava kao to su pravo na potovanje, ravnopravnost i
lijeenje.
Etike smjernice naglaavaju da svakog bolesnika treba tretirati s potovanjem, integritetom i
autonomijom, da on ima pravo na potpunu informiranost o svom stanju, o preporuenim
dijagnostikim i terapijskim metodama, ukljuujui alternative te pravo izbora izmeu ponuenih
metoda. Stigmatizirajui stavovi osoblja koje lijei bolesnika mogu grubo naruavati ova prava i
dovesti do manjka suradnje bolesnika, odbijanja pomoi i loijeg ishoda lijeenja.
I u drugim strukturama drutva, sustavima i institucijama, takoer treba naglaavati nunost
potivanja ljudskih prava oboljelih od mentalne bolesti, primjerice u sustavu obrazovanja,
medijima, pravosudnom sustavu, sustavu zapoljavanja i sl.
Stigma unutar zdravstvenog sustava
Stigma nije usmjerena samo na psihijatrijskog bolesnika ve vrlo esto i na psihijatriju kao
struku, psihijatrijske institucije pa i same strunjake. Najea je predodba da se u psihijatrijskim
ustanovama lijee samo opasni bolesnici. Stigma prema psihijatriji kao struci oituje se u loim
smjetajnim kapacitetima, problemima u financiranju i omalovaavanju rezultata lijeenja.
Psihijatri se esto doivljavaju kao neuinkoviti i nekonkretni jer se bolest doivljava neizljeivom ili
se psihijatrijske bolesti doivljavaju kao slabost karaktera, lijenost, ludost.
Lijenici, posebno psihijatri, imaju kljunu ulogu u uspostavljanju potovanja i ljudskih prava,
odnosno prava bolesnika. U svjetlu etikih smjernica vano je potivanje autonomije bolesnika,
odnos zasnovan na povjerenju i potovanju i zatita interesa bolesnika, Suvremena psihijatrija vodi
rauna o jednakoj vanosti bioloke, psiholoke i socijalne dimenzije u lijeenju i rehabilitaciji.
Moralna obveza lijenika je raditi na programima borbe protiv stigme.
Prema etikim principima psihijatri su duni pruiti najbolje lijeenje koje je na raspolaganju
prema najnovijim strunim i znanstvenim spoznajama; ono danas svakako ukljuuje rad sa
stigmom i predrasudama vezanim uz psihiku bolest.
Mediji
Mediji imaju izrazito veliku odgovornost u borbi protiv stigme, odnosno u sprjeavanju
stigmatiziranja openito, ali i ciljano, kada je je rije o mentalnom poremeaju.
Kroz medije se esto, senzacionalistikim, neprimjerenim naslovima obiljeava bolesnik i
incidentne situacije generaliziraju na sve oboljele. Nedopustiva su i neetina obiljeavanja osoba
nazivima poput monstrum, udovite i slino, kada je rije o poinjenju kaznenog djela od
strane psihijatrijskog bolesnika, bez obzira na teinu djela.
Mediji nisu mjesto presude i ne smiju preuzimati ulogu strunih i pravosudnih struktura.
Iznoenje injenica o bolesti, osobnih informacija (pisma i sl.) te pekulacije istima, predstavljaju
grubo krenje ljudskih prava.Takvi postupci neprofesionalni su i neetini.
Mediji imaju ili bi barem trebali imati veu drutvenu odgovornost i trebali bi se ukljuiti u
programe borbe protiv stigme. Etinim i profesionalnim ponaenjem morali bi biti primjer drutvu.
Meunarodni dokumenti vezani za stigmatizaciju psihijatrijskih bolesnika
Meunarodni instrumenti zatite mentalnog zdravlja ukljuujui Naela Ujedinjenih naroda za
zatitu osoba s duevnom boleu i poboljanje skrbi o duevnom zdravlju Smjernice su SZO-a za
unaprijeenje ljudskih prava osoba s duevnim poremeajima i deset temeljnih Naela o skrbi za

mentalno zdravlje, zatim Madridska deklaracija koju je usvojila Svjetska psihijatrijska udruga te
deklaracija iz Karakasa.
U Helsinkiju, 2005. godine, u organizaciji SZO-a u partnerstvu s Europskom komisijom, odrana je
Ministarska konferencija na kojoj je prihvaena Deklaracija o mentalnom zdravlju i Akcijski plan za
mentalno zdravlje za Europu.
Suprostavljanje stigmi i socijalnoj iskljuenosti jedno je od pet prioritetnih podruja djelovanja u
zatiti mentalnog zdravlja Europskog pakta za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008. godine.
Nacionalna strategija zatite mentalnog zdravlja za razdoblje 2011.-2016. (Republika Hrvatska)
Prema Nacionalnoj strategiji zatite mentalnog zdravlja za razdoblje 2011.-2016. doneenoj na
79. sjednici Vlade Republike Hrvatske, tjelesno i mentalno zdravlje imaju kljunu ulogu u ivotu
ljudi i razvoju drutva. Obzirom na teinu problema koju u suvremenom svijetu danas imaju
poremeaji duevnog zdravlja, podcjenjivanje znaaja problema, kao i specifinost mjera koje se
mogu poduzeti u promociji i zatiti mentalnog zdravlja, nacionalne politike usmjerene su na
donoenje specifinih strategija zatite mentalnog zdravlja.
Uloga Zavoda za javno zdravstvo
Na temelju Zakona o zdravstvenoj zatiti, sredinom 2009. godine, donesena je Mrea javne
zdravstvene slube, prema kojoj su pri upanijskim Zavodima za javno zdravstvo ustrojene Slube
za zatitu mentalnog zdravlja i prevenciju ovisnosti.
Zatita mentalnog zdravlja u znaajnoj mjeri znai i borbu protiv stigme u cilju zatite i
ostvarivanja svih prava bolesnika oboljelih od psihikih bolesti. Borba protiv stigme ujedno je i
psihosocijalni aspekt lijeenja oboljelih. Iz iskustva rada ovih Slubi posebno se naglaava
izrazito razvijena stigma usmjerena prema ovisnicima. Ovisnici su vrlo esto rtve stigmatizacije i
unutar same medicinske struke. Zavodi za javno zdravstvo kroz mreu Slubi za zatitu mentalnog
zdravlja te Slubi za javno zdravstvo imaju veliku ulogu i znaajno mjesto u provoenju programa
s ciljem smanjivanja stigme mentalnog poremeaja.
to uiniti u borbi protiv stigme?
1. Lijeiti i osnaiti bolesnika. Osoba koja se naui ivjeti sa svojim oboljenjem, koja je lijeena
na primjeren nain i koja je osnaena u smislu vjerovanja u svoje potencijale, ima mogunost
ostvariti svoje ivotne uloge i potrebe. Ujedno je i najbolji primjer u borbi protiv predrasuda i
stigme.
2. uvati lijeniku tajnu. Potivati prava bolesnika. Ostvariti odnos povjerenja i potovanja.
3. Unaprijediti psihosocijalne oblike lijeenja i lijeenje u zajednici.
4. Raditi na pozitivnoj percepciji psihijatrijske struke, unaprijediti uvjete u kojima se psihijatrijski
bolesnici lijee, unaprijediti psihijatrijske institucije.
5. Kontinuirano provoditi programe u borbi protiv stigme na razliitim razinama i kroz razliite
struke (medicina, radna terapija, rehabilitacija, psihologija, sociologija, pravo...)
6. Senzibilizirati drutvo i medije na problem stigmatizacije psihijatrijskih bolesnika i ukljuiti ih u
programe borbe protiv stigme.
7. Traiti odgovornost svih struktura drutva, sustava, institucija i medija, ukoliko se prekre
ljudska prava ili se uoi diskriminacija.
Osobe koje boluju od mentalnih poremeaja ne smijemo poistovjeivati s njihovom bolesti.
Bolovati od mentalne bolesti jednoznano je kao bolovati od bilo koje druge bolesti (primjerice
eerne bolesti).
Bez obzira na to jesmo li zdravi ili bolesni, svi imamo jednaka ljudska prava i moramo imati
pravo na jednake mogunosti u ostvarivanju svih ivotnih potreba. A kao odgovorni lanovi drutva
i profesionalci, svi smo duni boriti se protiv stigme mentalnog poremeaja, krenja ljudskih prava
i diskriminacije.

Pogledajte i razmislite

http://webcafe.net.hr/forwarduse/video/inner.html?select=201110180025503

Ana Puljak, dr. med.