Professional Documents
Culture Documents
Regulacija Rijeka Skripta 2013
Regulacija Rijeka Skripta 2013
SKRIPTA
Dr Marina Babi Mladenovi
2013.
SADRAJ
1 PRIRODNI TOKOVI .................................................................................................................... 1
1.1 Osnovni pojmovi nastanak, podela i reim vode i nanosa ............................................... 1
1.2 Rena dolina i reni tok ....................................................................................................... 2
2 RENA MORFOLOGIJA ............................................................................................................ 4
2.1 Zakonitosti formiranja renih korita ..................................................................................... 4
2.2 Uticaji pod kojima se formira reno korito ........................................................................... 5
2.2.1 Strujanje vode ......................................................................................................... 5
2.2.2 Geomehanike karakteristike materijala u renom dnu .......................................... 6
2.2.3 Ostali uticaji na formiranje renog korita ................................................................. 6
2.3 Oblici renih korita u planu.................................................................................................. 7
2.4 Uzduni profil prirodnog vodotoka .................................................................................... 11
2.5 Popreni profil prirodnog vodotoka ................................................................................... 12
3 KONFIGURACIJA RENOG DNA ........................................................................................... 14
4 REIM PRIRODNIH VODOTOKA ............................................................................................ 17
4.1 Reim povrinskih voda .................................................................................................... 17
4.2 Reim nanosa ................................................................................................................... 17
4.3 Reim leda na rekama ...................................................................................................... 17
4.4 Kvalitet rene vode ........................................................................................................... 18
5 MOTIVI UREENJA PRIRODNIH VODOTOKA ...................................................................... 21
5.1 Zatita od tetnog dejstva voda ........................................................................................ 21
5.2 Obezbeenje uslova za racionalno korienje voda ......................................................... 28
5.2.1 Vodozahvati .......................................................................................................... 28
5.2.2 Brane i akumulacije............................................................................................... 29
5.2.3 Plovidba ................................................................................................................ 30
5.2.4 Sport, kupanje, rekreacija ..................................................................................... 31
5.3 Zatita voda ...................................................................................................................... 32
5.3.1 Hidromorfoloke promene..................................................................................... 32
5.3.2 Klasina ili naturalna regulacija .......................................................................... 35
5.4 Ureenje bujinih slivova i erozionih podruja .................................................................. 36
6 PODLOGE ZA PROJEKTOVANJE UREENJA VODOTOKA ............................................... 37
6.1 Uvodne napomene............................................................................................................ 37
6.2 Topografske i morfoloke podloge .................................................................................... 37
6.2.1 Snimanje korita vodotoka ..................................................................................... 37
6.2.2 Nain prikazivanja ................................................................................................. 40
6.3 Hidroloke podloge ........................................................................................................... 43
6.3.1 Uvodne napomene ............................................................................................... 43
6.3.2 Merenje nivoa vode .............................................................................................. 43
6.3.3 Merenje protoka vode ........................................................................................... 44
6.3.4 Analiza i prikaz hidrolokih podloga ...................................................................... 46
6.4 Hidraulike podloge .......................................................................................................... 49
6.5 Psamoloke podloge......................................................................................................... 49
6.6
6.7
6.8
6.9
PREDGOVOR
Reke su kompleksne i dinamine. Reka menja rapavost, brzinu toka, pad, dubine i trasu da bi se
prilagodila promenama klime, geologije i hidrolokog reima, kao i ljudskim aktivnostima. Ove
promene mogu biti brze ili spore, zavisno od uzroka i karaktera sila koje izazivaju promene. Kada
se reno korito lokalno promeni, ova promena moe da inicira promene u koritu i reimu teenja
koje se propagiraju i uzvodno i nizvodno kroz reni sistem. Ove promene se mogu osetiti na velikoj
daljini i trajati due vreme.
Regulacija reka (ili ureenje vodotoka) je proces primene planskih aktivnosti na izmeni trase,
karakteristika renog korita ili reima toka, sa ciljem da se postignu odreene koristi. Ljudi su radili
na regulaciji reka od poetka istorije, da bi koristili vodne resurse, zatitili se od poplava ili
obezbedili kretanje du ili preko renog toka. Od vremena Rimljana, reke se koriste i kao izvor
energije.
Od kraja 20 veka u regulaciji reka se vodi rauna i o zatiti ivotne sredine isto kao i o koristi za
ljude, a mnogi projekti regulacije reka imaju za cilj samo obnavljanje ili zatitu prirode.
Specifinost regulacije reka kao hidrotehnike discipline je u tome to posle izvoenja radova sledi
odgovor prirode, koga nije lako a esto nije ni mogue predvideti. Naruavaanje prirodnog reima
vodotoka, radovima u koritu ili izmenom reima voda i nanosa ima za posledicu niz kratkorinih ili
dugoronih morfolokih procesa koji vode ka uspostavljanju novog ravnotenog stanja.
Reavanje problema u regulacijama reka zahteva znanje, iskustvo, sposobnost sinteze,
inenjersku intuiciju, a obavezno je korienje prethodno steenih znanja iz brojnih naunih
disciplina kao to su: mehanika fluida, statistika, hidraulika, hidrologija.
Inenjerski pristup u regulaciji reka podrazumeva:
- izuavanje prirodnih (fizikih) uslova,
- kvantitativnu ocenu parametara fizikih procesa,
- postizanje dovoljno dobre tanosti (ne zahteva se apsolutna tanost ve priblina
reenja),
- neizvesnosti se kompenzuju veim faktorom sigurnosti u inenjerskom reenju,
- obim i nivo inenjerske analize zavisi od isplativosti objekata ili radova,
- sigurnost i ekonominost reenja zavisi od toga koliko se to reenje prilagodilo prirodnim
uslovima vodotoka.
U dananje vreme se:
- reni tok se posmatra kao ekosistem i
- vodi rauna o svim elementima (ili podsistemima) renog ekosistema. To su fiziki
podsistem (morfologija, hidrologija, hidraulika, kvalitet vode), bioloki podsistem (biljni i
ivotinjski svet, bioloki faktori i procesi) i humani podsistem (delovanje oveka).
Stoga pristup planiranju regulacije reka mora biti integralni, odrivi i multidisciplinaran.
1 PRIRODNI TOKOVI
1.1 OSNOVNI POJMOVI NASTANAK, PODELA I REIM VODE I NANOSA
Prirodni tokovi nastaju kao posledica oticanja vode koja na zemljinu povrinu dospeva:
- iz atmosfere u vidu padavina (kie ili snega)
- isticanjem iz podzemlja.
Pod dejstvom gravitacije, voda se sliva sa podruja na vioj nadmorskoj visini u nia podruja.
Formira se mrea otvorenih prirodnih tokova ili hidrografska mrea u odreenom slivu, koga od
susednih odvaja vododelnica linija koja ide najviim takama terena izmeu dva sliva.
Parelelno sa oticajem povrinom terena, formira se oticaj kroz podzemlje. Zato je bitno razlikovati:
- reni (orografski) sliv (slika 1.1) koji je teritorija sa koje se sve povrinske vode slivaju u
jednu taku (ue) i
- geoloki sliv (slika 1.2), koji pored povrinskih, obuhvata i podzemne vode koje
prihranjuju dati vodotok.
U karstnim podrujima se reni i geoloki sliv mogu bitno razlikovati.
U slivu se formira reim vode i nanosa, pod im se podrazumeva sveukupnost promena protoka i
pronosa nanosa tokom vremena.
Na svakom vodotoku razlikuju se dve najznaajnije take: izvor i ue.
Prema mestu nastanka, razlikuju se prirodni tokovi koji:
- izviru iz podzemlja;
- istiu iz jezera;
- nastaju topljenjem gleera.
Prirodni tokovi se mogu ulivati u drugi (vei) vodotok, jezero ili more, podzemlje (ponornice).
Prema geomorfolokim i hidrolokim karakteristikama, razlikuju se sledee kategorije prirodnih
tokova:
- Bujini tokovi. To su stalni ili povremeni tokovi, koje odlikuju velike varijacije protoka,
kao i nagle i kratkotrajne poplave, u kojima se pokree velika koliina nanosa;
- Brdsko-planinski tokovi. Nalaze se u viim delovima sliva, a odlikuje ih veliki uzduni
nagib korita, silovit reim teenja i krupan nanos;
1
Ravniarski tokovi se nalaze u niim delovima sliva, imaju manji uzduni nagib dna
korita, mali intenzitet hidrolokih i hidraulikih promena, miran reim teenja i sitan,
peani nanos. Ulivaju se u druge ravniarske reke, jezera ili mora.
Ova podela je uslovna jer ista reka u gornjem toku moe imati bujini, a u donjem toku ravniarski
karakter. Na slikama 1.3 i 1.4 dat je primer reke Drine, koja u gornjem toku i jasne karakteristike
brdsko-planinskog toka, dok je u donjem toku tipian ravniarski vodotok.
2 RENA MORFOLOGIJA
Rena morfologija je nauka koja se bavi prouavanjem oblika renog korita (poprenih preseka,
uzdunog profila, trase renog toka), kao i zavisnosti izmeu morfolokih karakteristika vodotoka i
osnovnih prirodnih faktora koji na njih utiu.
Morfoloke analize su posebno znaajne u sluaju aluvijalnih tokova odnosno renih tokova ije je
korito useeno u sopstveni, vrlo pokretan nanos. Naime, morfoloki oblici predstavljaju rezultat:
- prirodnih zakonitosti odnosno uzajamnog dejstva renog toka (tena faza) i pokretnog
materijala koji ini dno (vrsta faza);
- sve ee uticaja oveka na reni tok (izgradnja brana i drugih objekata).
Izuavanje morfolokih karakteristika je od izuzetnog znaaja za projektovanje ureenja vodotoka.
Meutim, ako se poremeti ravnotea izmeu reima nanosa (promena koliina ili krupnoe
nanosa) i reima renog toka, dolazi do deformacije korita. Ukoliko ulazne i izlazne koliine nanosa
na renoj deonici nisu jednake, odnosno ukoliko se ulazne koliine nanosa se razlikuju od
transportne sposobnosti vodotoka na posmatranoj deonici javlja se:
- zasipanje korita (ukoliko je ulaz nanosa vei od izlaza) ili
- erozija korita (ako je ulaz nanosa manji od izlaza).
Poremeaj bilansa nanosa se moe javiti u:
podunom pravcu (na pr. kada se izgradi brana ili pregrada, koja zaustavlja nanos) i
u poprenom pravcu (uslovljava promenu poprenih preseka, premetanje matice i
pomeranje renog korita u planu).
Strujanje vode
Pored osnovnog strujanja vode u reci, koje se odvija pod uticajem gravitacije, u prirodnim tokovima
postoje i sekundarna strujanja. Najznaajnija su:
Centrifugalno strujanje (slika 2.2), koje se javlja u krivinama kao posledica neravnomernog
rasporeda brzina osnovnog toka u poprenom preseku, kao i neravnomernosti koliine kretanja po
irini i dubini toka. Strujanje je popreno u odnosu na osnovni tok, tako da sa podunim moe da
stvori zavojno (helikoidalno) strujanje. Ovo strujanje ima primarnu ulogu u stvaranju meandera i
njihovom kretanju nizvodno. Povrinske strujnice u krivini poniru du konkavne obale, a izbijaju na
povrinu u zoni konveksne obale. Na taj nain se iz korita izvlai nanos i na konveksnoj obali
formira sprud. Ova pojava je i uzrok poprenog nagiba vodnog ogledala u renoj krivini, pri emu je
nivo vode vii uz konkavnu, a nii uz konveksnu obalu. U priblinim analizama koristi se izraz:
V2B
g Rko
gde je Rko poluprenik krivine konveksne obale, V srednja profilska brzina, B irina korita.
Frikciono strujanje se manifestuje u vidu povratnog strujanja, odnosno hidraulikog skoka
(vodeni vrtlog sa horizontalnom osovinom) ili vrtloga sa vertikalnom osovinom. Javlja se na
mestima naglog proirenja renog toka, iza naglih preloma u podunom padu, nizvodno od
objekata (pragovi, brane itd.). Brzina ovog strujanja dostie 30 50% brzine renog toka, tako da
ono ima veoma znaajnu ulogu u formiranju renog korita.
Vrtlono strujanje ima direktan uticaj na transport renog nanosa du regulacionih graevina
(slika 2.3) i mostovskih stubova. Vrtlozi sa vertikalnom osovinom izvlae vodu sa nanosom na
povrinu toka. Brzina vrtlonog strujanja je istog reda veliine kao brzina osnovnog toka, a moe
biti i vea.
Strujanje Bera (von Baer) je posledica nejednakog Koriolisovog ubrzanja u razliitim takama
renog toka. Zakon Bera glasi: "Sve reke severne hemisfere intenzivnije erodiraju desnu obalu, a
june hemisfere levu obalu, bez obzira da li teku u pravcu severa ili juga". Primer koji potvruje
ovaj zakon je reka Drina, koja se za jedan vek pomerila par kilometara u desno, stalno erodirajui
desnu obalu.
Kompenzaciono strujanje je reakcija na sva ostala strujanja, koja naruavaju hidrostatiki
raspored pritisaka. Ono tei da ugui strujanje koje je uzrok poremeaja.
Strujanje izazvano razliitom gustinom vode se javlja u veim vodenim masama, kao to su
jezera i akumulacije. Javlja se usled razliitog zagrevanja vaodenih masa, neravnomernog
isparavanja, razliite koncentracije nanosa itd. Brzina strujanja je vrlo mala (do 0.03 m/s), ali vrlo
znaajno za ekosistem jezera.
Strujanje pod uticajem vetra javlja se na povrini vode i ima isti smer kao smer vetra. Ukoliko je
smer renog toka isti, rezultujua brzina na povrini moe biti tako velika da utie i na brzine pri
dnu.
Strujanje usled talasa od vetra ili plovila je znaajno samo na akumulacijama ili na tokovima sa
velikom irinom vodnog ogledala.
2.2.2
Geomehaniki i geoloki sastav materijala u kome je formiran reno korito bitno utie na njegov
razvoj i morfoloke oblike koji se javljaju. Stoga su geomehanike i geoloke podloge, koje se
dobijaju odgovarajuim istraivanjima, veoma vane za izradu projekta regulacije vodotoka.
Aluvijalni tokovi imaju korito formirano u sopstvenom nanosu aluvijumu, koji je nevezan i lako
pokretan i relativno uniformnog granulometrijskog sastava. Meutim, deava se da je aluvijalni
materijal cementiran ilovaom ili ilovaom sa primesama jedinjenja gvoa ili aluminijuma. Korito
formirano u ovakvom materijalu je postojano na eroziju i stabilno.
U gornjem toku reno korito je najee formirano u steni, pa ima specifine morfoloke
karakteristike: dubok i uzak profil, sa slabo razvijenim meandrima.
Stenovite formacije se, meutim, mogu nai i u donjem toku, gde predstavljaju prirodne "pragove"
u dnu (slika 2.4). Veoma je vano utvrditi poloaj ovakvih pragova, jer od njih moe zavisiti koncept
regulacije.
Fenomen samopoploavanja korita je takoe znaajan. Usled ispiranja sitnijih estica, u gornjem
sloju nanosa u dnu ostaju samo krupne frakcije, koje se ne pokreu pod uticajem renog toka.
2.2.3
S 1,5
S 1,5
Razueni tokovi (slike 2.7) imaju dva ili vie korita, mnotvo sprudova i ada. Formiraju se u
sluaju:
- velikog dotoka nanosa (izaziva zasipanje korita i formiranje sprudova),
- nevezanog ili slabo vezanog materijala u kome je useeno korito (u periodu velikih voda
dolazi do proirenja korita, pri malim vodama se zasipa).
Izgradnja mostova preko razuenih tokova predstavlja problem, zbog velike duine i nestabilnosti
korita (slika 2.8).
Slika 2.8: Problem izgradnje mosta preko razuenog toka velika duina konstrukcije
Pravolinijski tokovi su retki u prirodi, najee postoje usled specifinih geolokih uslova ili
regulacionih radova. Pri projektovanju regulacije treba voditi rauna da je najvea duina stabilnih
pravolinijskih deonica oko 10 irina punog korita. Dui pravolinijski potezi nisu stabilni (slika 2.9),
jer na njima talveg1 ima krivolinijski izgled (naizmenino se pribliava obema obalama, obilazei
sprudove koji imaju ahovski raspored).
Vani pojmovi: Talveg je linija najveih dubina u koritu. Matica je linija najveih brzina.
8
Slika 2.11: Trasa meandrirajueg vodotoka, niskog, umerenog i visokog stepena sinusoidnosti
Takoe, postoji podela prema karakteristikama rene doline, prema kojoj se meandrirajui vodotoci
mogu podeliti na one koji imaju:
korito iji razvoj nije ogranien irinom doline (slika 2.11c) ili
korito ogranieno aluvijalnim terasama (slika 2.11a).
Meandrirajui tok odlikuju:
- talveg koji stalno prelazi sa jedne na drugu obalu (slika 2.12),
- naizmenini sprudovi na konveksnim obalama (slika 2.13),
- ruevne konkavne obale (slika 2.14),
- stalni rast meandera i njihovo nizvodno pomeranje (slika 2.16),
- promenljiv oblik poprenog profila (slika 2.12), sa smenjivanjem pliaka (na prelaznim
deonicama) i dubljih delova (u krivinama).
Pri malim vodama, pliaci su iri potezi sa malim dubinama vode, velikom brzinom i padom nivoa
vode, kao i krupnijim nanosom u dnu. Nasuprot tome, u dubljim delovima, koji su obino ui, su
brzine vode manje, tako da je nanos u dnu sitniji.
Pored uzdunog nagiba dna, na formiranje meandra utiu:
reim protoka,
krupnoa nanosa,
vrsta materijala od koga su formirane obale
stepen obraslosti obala vegetacijom.
10
I pored promene oblika, ukupna duina meandrirajuih vodotokova u duem vremenskom periodu
malo se menja (skraenje trase na jednom mestu nadoknauje se postepenim produenjem
ostalih krivina). Ovo je ilustrovano na slikama 2.18 i 2.19.
Analiza procesa meandriranja je veoma vana kada je potrebno trasirati puteve ili nasipe u dolini
nekog vodotoka (poeljno je da se trasa objekta nalazi izvan pojasa meandriranja) ili izabrati
lokaciju novog mosta.
11
Kada se pri nailasku velike vode napuni osnovno korito vodotoka, voda se izliva u inundacije koje
mogu biti ograniene visokim terenom ili nasipima. Inundacije su najee obrasle vegetacijom.
12
Pritom se razlikuju ravniarski i brdsko-planinski vodotoci. Kod ravniarskih tokova uvek postoje
dva dela korita (slike 2.22 i 2.23):
- korito za srednju veliku vodu (osnovno ili minor korito)
- korito za veliku vodu (major korito = glavno korito + inundacije)
dok kod planinskih tokova osnovno korito esto prihvata i vee vode od srednje velike, a inundacije
mogu, ali ne moraju da postoje.
13
Procena vrste i proraun dimenzija nanosnih formacija vri se na osnovu dijagrama (dobijenih
na bazi eksperimentalnih istraivanja) ili primenom empirijskih izraza.
Generalno se u mirnom reimu teenja javljaju nabori i dine. Mala koliina nanosa se kree sa
prekidima (zrna peska se kotrljaju preko vrha dine, a zatim u podnoju miruju neko vreme). U
prelaznom reimu izmeu burnog i mirnog se javljaju sprane dine. U burnom reimu teenja je
velika koliina nanosa u neprekidnom pokretu i tada se javlja ravno dno i antidine.
14
Teenju preko nanosnih formacija u renom dnu se suprostavlja sila otpora teenju usled
postojanja nanosnih formacija (aluvijalni otpor). To je otpor oblika koji nastaje usled razlike u
pritisku uzvodno i nizvodno od nabora ili dine. Za razliku od otpora trenja (otpora usled krupnoe
zrna), aluvijalni otpori se smanjuju sa poveanjem brzine toka.
U dnu vodotoka sa veim uzdunim padom dna i znaajnijim pronosom nanosa smenjuju se
brzaci (strme deonice sa burnim reimom teenja) i tiaci (deonice sa manje burnim ili mirnim
reimom teenja) slika 3.6.
15
16
17
moe doi do zastoja leda u krivinama, kod mostova ili na plitkim deonicama. Ukoliko se led na
kritinim deonicama nagomila, stvarajui ledeni ep ili barijeru (slike 4.4 i 4.5), moe doi do
"ledene" poplave (slika 4.6).
19
20
slivova postepeno poveavan, te su se i ukupne koliine i brzine doticanja voda u rena korita
poveavale. Pomenuti nepovoljni antropogeni uticaji su na mnogim rekama bitno poveavali
frekvenciju pojave velikih voda i poplava, te su sistemi za zatitu od poplava i drugih nepovoljnih
uticaja vodnih tokova morali da se dograuju, a na nekim rekama su graeni i novi zatitni sistemi.
U novim uslovima su, pored nasipa za zatitu od poplava, kao izraziti predstavnici pozitivnih
antropogenih uticaja na reim vodnih tokova, graene i akumulacije i retenzije za zadravanje,
odnosno smanjenje talasa velikih voda. No, i pored toga, podaci pokazuju da praktino u svim
zemljama sveta i dalje dolazi do povremenih poplava i drugih nepovoljnih dejstava voda.
Najee zatita od tetnog dejstva voda ima dve komponente, koje se mogu izvoditi odvojeno ili
zajedno:
- stabilizacija odnosno spreavanje nekontrolisane deformacije renog korita i
- obezbeenje zatite od plavljenja vrednih sadraja u renoj dolini (naselja, industrije,
saobraajnica, poljoprivrednih povrina).
Stabilizacija i poveanje propusne sposobnosti osnovnog korita vodotoka se zasniva na:
- radovima na zatiti obala i dna korita od erozije,
- korekcijama trase prosecanjem otrih krivina.
Cilj radova je formiranje stabilnog korita, sa karakteristikama koje e omoguiti efikasno oticanje
vode, pronos leda i nanosa, bez bitnog poremeaja ivotne sredine.
Postoji vie tipova objekata od kojih su najznaajniji:
- ureenje u obliku prizmatinog korita (tip objekta koji se esto naziva "regulacija");
- obaloutvrde i druge regulacione graevine u koritu.
"Regulacije" se mogu klasifikovati na osnovu vie kriterijuma:
1. U zavisnosti od merodavnog proticaja, regulacije mogu biti: za velike vode, za srednje i
male vode:
- Regulacija korita za velike vode se obino izvodi na malim i bujinim tokovima
- Regulacija korita za srednje vode ima za cilj obezbeenje dinamike ravnotee reima
nanosa i zatitu obala, a najee se primenjuje na rekama srednje veliine
- Regulacija korita za male vode se najee primenjuje na velikim plovnim rekama, da bi
se obezbedile potrebne dubine za bezbednu plovidbu.
2. S obzirom na veliinu reke, podela je na: regulacije malih reka i potoka, srednjih i velikih
reka;
3. U zavisnosti od potreba, regulacije mogu biti: potpune (obuhvata ceo donji i srednji tok) i
delimine;
4. U zavisnosti od poloaja, regulacije mogu biti:
- poljskog tipa (van naselja) i
- gradskog tipa (u naseljenim mestima).
22
Regulacija gradskog tipa u najveem broju sluajeva podrazumeva ureenje korita vodotoka
za prijem velikih voda i obezbeenje njegove stabilnosti oblogom (slike 5.1 do 5.4). Reenja i obim
zahvata zavise od karakteristika vodotoka. Dok se na malim i srednjim rekama oblae esto celo
korito za veliku vodu (ili se obloga kombinuje sa zelenim povrinama), u sluaju veih reka se radi
samo na zatiti obala (slika 5.5 i 5.6).
23
Na potezima van naseljenih mesta primenjuje se regulacija poljskog tipa (slika 5.7), kod koje se
takoe korito vodotoka ureuje za prijem velikih voda (sa ili bez nasipa), ali i dozvoljava odreena
deformacija osnovnog korita. To znai da se korito ne oblae ili se oblogom tite samo konkavne
obale.
Regulacije bujinih tokova imaju svoje specifinosti, uslovljene karakterom ovih vodotoka.
Zavisno od kombinacije podunih i poprenih objekata regulacija bujinog vodotoka moe biti:
- "kanal" odnosno regulisano korito na kome nema poprenih objekata (pregrada, kaskada,
pragova ili konsolidacionih pojaseva) ili
- "kineta" odnosno objekat koga ine korito ozidanih obala i niz poprenih objekata.
esto postoji potreba da se samo zatite ruevne obale vodotoka, u sluaju da se u procesu
meandriranja vodotoka odnose velike povrine zemljita. Primer problema ove vrste dat je na
slikama 5.8 i 5.9.
Tip obaloutvrde zavisi karakteristika vodotoka i problematike. To mogu biti vrlo skupi objekti (slika
5.10) za zatitu gradskih podruja, ali i najjednostavnije obaloutvrde od prirunog materijala,
ukoliko se titi umsko zemljite (slika 5.11).
24
Zatita od poplava, koje esto nanose velike tete u naseljima, industriji i poljoprivredi, najei je
motiv za ureenje vodotoka. Svake godine poplave nanose ogromne tete nezatienim
podrujima (slika 5.12), a ponekad i zatienim.
Poplave i druga tetna dejstva voda izazivaju velike vode, koje imaju stohastiki - sluajan
karakter. Stoga se objekti i sistemi za smanjenje tih tetnih dejstava dimenzioniu na usvojene
merodavne velike vode odreenih verovatnoa pojave.
Ne moe se raunati na totalnu zatitu od poplave ili od bilo kog tetnog dejstva velikih voda, jer se
od usvojenog merodavnog uticaja na koji je dimenzionisan zatitni sistem moe pojaviti jo vei
(svakako sa manjom verovatnoom pojave) i izazvati poplave i tete. Pored toga, poplave mogu
nastati i usled havarije, odnosno otkaza pojedinih zatitnih objekata (nasipa, brana, ustava), zbog
greaka i propusta uinjenih pri projektovanju, izvoenju, odravanju i upravljanju objektom. Iz toga
sledi logian zakljuak da tete od poplava i drugih nepovoljnih dejstava voda ne mogu potpuno i
trajno da se izbegnu, ve se tei smanjenju teta u okviru tehniki i ekonomski opravdanog
reenja.
25
26
Za efikasnu zatitu od visokih nivoa "unutranjih voda" grade se posebni sistemi, koji moraju
imati vezu sa recipijentom vodotokom. Veza se ostvaruje izgradnjom ustava i crpnih stanica.
Kroz ustave se voda gravitaciono uputa u vodotok, to je mogue samo u periodima kada su nivoi
u recipijentu nii od nivoa u kanalskoj mrei za odvodnjavanje. U periodima kada su nivoi u
recipijentu vii od nivoa u kanalskoj mrei, voda se prepumpama u crpnim stanicama.
Zone ustava i crpnih stanica se obavezno osiguravaju od tetnog dejstva vode (slika 5.21). Crpni
agregati se obavezno postavljaju iznad nivoa merodavne velike vode kako ne bi bili potopljeni pri
velikim vodama.
esto je u ravniarskim predelima bila praksa da se prirodni vodotok potpuno regulie, kako bi se
obezbedilo da i pri maksimalnim protocima rekom vodostaj bude nii od vodostaja u mrei za
odvodnjavanje, ukoliko je predvieno odvodnjavanje gravitacijom. To se postizalo:
- poveanjem uzdunog pada (prosecanje renih krivina),
- smanjenjem vrednosti koeficijenta rapavosti korita (uklanjanje vegetacije),
- izmenom geometrijskih karakteristika poprenog preseka korita.
Primer totalno regulisanog vodotoka u sistemu za odvodnjavanje dat je na slici 5.22. Ova praksa
se naputa u novije vreme, jer je vrlo nepovoljna sa aspekta zatite ivotne sredine.
27
Vodozahvati
28
5.2.2
Brane i akumulacije
Dugorono posmatrano, u prirodnom renom toku postoji veoma osetljiva dinamika ravnotea
izmeu protoka, brzina i dubina vode, koncentracije i krupnoe nanosa, morfolokih karakteristika
vodotoka (oblik i dimenzije poprenog profila, pad dna, oblik trase) i hidraulikih otpora. Izgradnja
brane sa akumulacijom izaziva poremeaj dinamike ravnotee u kojoj se nalazi prirodni vodotok,
sa efektima koji se oseaju u prostoru akumulacije i propagiraju uzvodno i nizvodno od profila
brane:
- U zoni prostiranja uspora od brane i u prostoru same akumulacije odvija se proces
taloenja nanosa (slika 5.27). Poloaj i oblik nanosnih naslaga u odreenoj akumulaciji
zavise od vie razliitih faktora. U sluaju nekih akumulacija, proces taloenja je tako
intenzivan da se korisna zapremina akumulacije veoma brzo gubi. Trokovi stalnog
uklanjanja nanosa mogu biti tako veliki da se dovodi u pitanje ekonomska opravdanost
iskoriavanja objekta. ak i ako proces nije intenzivan, taloenje nanosa u akumulaciji
predstavlja problem za njene korisnike, jer nanosne naslage mogu da ometaju ili
onemogue funkcionisanje objekata u akumulaciji. Druge nepovoljne posledice su:
nastanak sprudova koji ometaju plovidbu ili umanjuju estetske kvalitete akumulacije,
zamuljenje i pogoranje kvaliteta vode, i dr. Sve ove pojave zahtevaju odreen obim
radova i mera za sanaciju.
- Reni nanos se najpre delimino zadrava u zoni isklinjavanja uspora od akumulacije, u
kojoj su smanjene brzine toka i transportne sposobnosti za nanos u odnosu na prirodan
reni tok. Nanosne naslage u ovoj zoni postepeno rastu u uzvodnom pravcu, sve dok se
ne dostigne novo ravnoteno stanje. Ovaj proces ima vie nepovoljnih posledica:
grananje toka, dopunski uspor, potapanje priobalnih povrina i povienje nivoa
podzemnih voda. Nanos koji se u ovoj zoni taloi u periodima u kojima se odravaju
visoki nivoi u akumulaciji spirae se kada se u akumulaciji obori nivo.
- Do pojave dopunskog uspora (povienje nivoa vode za isti protok) dolazi zbog smanjenja
propusne moi korita, koje je posledica istaloavanja nanosa. Dopunski uspor, koji se
javlja i u plitkim i u dubokim akumulacijama, moe dostii znaajnu veliinu tokom veka
korienja akumulacije. Najopasniji je dodatni uspor pri velikim vodama, jer smanjuje
stepen zatite od poplava.
- U akumulaciji se zadravaju skoro sve frakcije nanosa, tako da se iz nje isputa relativno
ista voda. Isputanje vode neoptereene nanosom kroz ispuste, turbine ili preko preliva,
dovodi do poremeaja prirodnog kvazi-ravnotenog reima vodotoka na sektoru nizvodno
od akumulacije. Naime, s obzirom da u vodotoku postoji viak energije, jer nije zadovoljen
njegov transportni kapacitet za nanos, dolazi do pokretanja estica nanosa iz renog dna.
Rezultat je pojava erozije renog dna, koja postepeno napreduje u nizvodnom pravcu,
prolazei kroz vie faza. Tokom procesa degradacije korita, finije estice nanosa e se
pokretati pre nego krupne. Stoga e dno biti pokriveno sve krupnijim nanosom, koji e se
sve sporije kretati, dok na kraju kretanje ne prestane (efekat "samopoploavanja" renog
dna). Erozija dna poinje da napreduje od profila brane u nizvodnom smeru. Naime, kako
se na jednoj deonici zavri proces samopoploavanja, proces erozije se pomera na
nizvodnu deonicu, itd. Proces erozije renog dna na potezu nizvodno od brane povoljan
je za energetsku proizvodnju, jer se sniava donja voda hidroenergetskog objekta. Erozija
ima i mnogobrojne negativne posledice: dolazi do ruenja obala, potkopavanja
obaloutvrda i drugih regulacionih objekata, ugroeni su mostovski stubovi i oslonci, a
moe ak biti ugroena i stabilnost same brane.
29
Obim radova na ureenju vodotoka ije se vode koriste za proizvodnju elektrine energije zavisi od
tipa i veliine objekta:
- u sluaju malih hidroelektrana obim radova zavisi od tehnikog reenja, a najee se
ono bira tako da ima to manji uticaj na ivotnu sredinu reke i priobalja (slika 5.29),
- u sluaju velikih brana i hidroelektrana (slika 5.30) najee se tite relativno kratke
deonice uzvodno i nizvodno od objekata, koje su pod uticajem neustaljenog reima rada.
Takoe, esto se uzvodno od brane grade usporni nasipi, kojima se priobalno podruje
titi od uspora. Brojni su primeri velikih hidroenergetskih sistema, u sklopu kojih je
vodotok potpuno izmeten, izgraeni kanali i brojni drugi objekti (vodozahvati,
prevodnice, kanali, itd.).
5.2.3
Plovidba
30
Principi rene hidrotehnike se koriste i pri projektovanju velikih objekata na plovnim rekama, kao
to su luke (slika 5.32), pristanita (slika 5.33), marine, prevodnice.
5.2.4
Ureenje vodotoka za sport, kupanje, rekreaciju i druge sline namene je sve znaajniji motiv
ureenja vodotoka. U tim sluajevima je potrebno obezbediti stabilnost korita u zoni za rekreaciju i
kupanje, potrebnu dubinu i kvalitet vode (slike 5.34 do 5.36). Nivo vode u delu vodotoka koji se
koristi za kupanje se moe podii izgradnjom stalnih ili privremenih pregrada (slika 5.37).
31
Hidromorfoloke promene
U dosadanjoj praksi upravljanja vodama se ocena kvaliteta vode u vodotocima vrila samo na
osnovu fiziko-hemijskih i biolokih parametara. U Okvirnoj direktivi o vodama Evropske unije
(ODV), kvalitet povrinskih voda odreuje se na osnovu ocene njegovog hemijskog i ekolokog
statusa. Pritom je ekoloki status iskaz o kvalitetu strukture i funkcionisanja vodenih
ekosistema u povrinskim vodama. U sluaju reka, klasifikacija ekolokog statusa se zasniva na tri
grupe pokazatelja:
- bioloki elementi (sastav i bogatstvo akvatine flore i faune),
- hidromorfoloki elementi (hidroloki reim, kontinuiranost renog toka i morfoloki uslovi) i
- hemijski i fiziko-hemijski elementi.
U ODV su definisani hidromorfoloki elementi kvaliteta koji odgovaraju odlinom statusu
povrinske vode. To su uslovi koji su postojali u vodotoku u prirodnom, neporemeenom stanju,
pre bilo kakvih ljudskih uticaja. Uporeenjem neporemeenog i sadanjeg stanja odreuju se
hidromorfoloke promene, nastale kao posledica ljudskih aktivnosti na korienju ili zatiti od
tetnog dejstva voda odnosno izgradnje hidrotehnikih objekata (brane, ustave, nasipi, regulacioni
objekti itd.) za potrebe razliitih vidova korienja i/ili zatite od tetnog dejstva voda.
Kako je u ODV definisana obaveza praenja statusa voda u procesu upravljanja vodama,
obavezno je i praenje hidromorfolokih promena u domenu njihovog uticaja na stanje i kvalitet
vodenih ekosistema.
Specifinost ODV je potpuno nova kategorija "znaajno izmenjenog vodnog tela" povrinskih voda.
U nju se svrstavaju ona vodna tela koja su, kao rezultat fizikih izmena usled ljudske aktivnosti,
izmenjena do te mere da vie ne mogu dostii dobar ekoloki status bez znaajnih posledica po
ivotnu sredinu i ljudske aktivnosti na odrivom razvoju. Postoji obaveza da vodna tela u ovoj
kategoriji dostignu dobar ekoloki potencijal, koji podrazumeva izmenjene hidromorfoloke
parametre ali i primenu mera za poboljanje stanja.
ODV predstavlja prekretnicu u upravljanju vodama jer zahteva multidisciplinarni pristup i uvodi u
praksu nove obavezne aktivnosti. Jedna od najinteresantnijih je analiza i praenje hidromorfolokih
promena. Ova potpuno nova aktivnost je otvorila niz pitanja o tome na koji nain vrednovati ove
promene i upravljati njima.
Najznaajnije hidromorfoloke promene na vodnim telima povrinskih voda nastaju kao posledica
korienja vode za potrebe hidroenergetike, plovidbe, vodosnabdevanja, poljoprivrede,
urbanizacije i dr, kao i izgradnjom sistema zatite od poplava.
32
Izgradnja linijskih objekta za zatitu od voda takoe predstavlja znaajan pritisak na vodno telo.
U sluaju regulacionih radova na vodotocima (slika 5.40) javljaju se odreene promene
hidrolokog reima i reima nanosa, morfoloke promene, gubitak stanita vodenih vrsta (ema na
slici 5.41). Izgradnjom nasipa se suava reni koridor, redukuju prirodna plavna podruja i menja
reim plavljenja (ema na slici 5.42).
Slika 5.40: Primer vodnog tela pre i posle regulacije za velike vode
33
Izvoenje aktivnosti kojima se obezbeuje plovnost vodotoka i odravanje plovnog puta takoe
izaziva brojne hidromorfoloke promene na vodnom telu (ujednaena morfologija, promene reima
nanosa, gubljenje kontakta reke i priobalja usled oblaganja obala). Jedna vrsta hidromorfolokih
promena je ilustrovana slikom 5.43.
Slika 5.43: Promene na vodnim telima izazvane regulacionim radovima za potrebe plovidbe (iskljuenje
rukavaca iz renog sistema)
34
Generalno, regulacioni radovi u osnovnom i major koritu vodotoka stvaraju preduslove za razvoj u
renoj dolini. Odlikuje ih veliki obim radova i duina gradilita.
U sluaju klasinih regulacionih radova od interesa su samo tehniki i ekonomski efekti radova.
Analiziraju se samo uticaji radova na morfoloke i hidraulike karakteristike toka i reim renog
nanosa. Najee se regulacijom ujednaavaju morfoloki i hidrauliki uslovi du vodotoka, to
dovodi do pogoranja uslova ivota podvodne i priobalne flore i faune odnosno smanjenja bioloke
raznovrsnosti, odnosno generalnog pogoranja kvaliteta ivotne sredine (zato to su brzine vode
poveane iznad odreene granice, usled uklanjanja vegetacije smanjena osenenost i poveana
temperature vode, smanjena koliina biolokog otpadnog materijala koji je bitan za odranje
biolokog lanca). Takoe, prisutni su negativni hidroloko-hidrauliki efekti regulacije, koji se
ogledaju u poveanju maksimalnih protoka i brzine prostiranja talasa velikih voda.
Krajem osamdesetih godina javlja se koncept naturalne regulacije u kontekstu zatite ivotne
sredine i primene koncepta odrivog razvoja. Naturalna regulacija se primenjuje samo u sluaju
malih vodotoka, jer na njima efekti klasine regulacije mogu biti veoma nepovoljni.
Pri planiranju radova se, pored tehnikih i ekonomskih, sagledavaju se ekoloki, estetski i socijalni
efekti regulacije. Iako se u fazi projektovanja koriste klasine metode hidroloke, hidraulike i
morfoloke analize, u fazi realizacije se primenjuju ekoloki i estetski principi u pogledu izbora
trase, oblikovanja poprenih profila i izbora materijala za izradu regulacionih graevina:
- Ako je korito relativno stabilno, obim radova svesti na najmanju moguu meru;
- Ako se bitno menja hidrauliki i psamoloki reim vodotoka, analizirati mogue
morfoloke promene;
- Teiti ouvanju prirodne trase vodotoka, jer bioloka raznovrsnost zavisi od rasporeda
proloka i sprudova du vodotoka;
- Trasa i obim radova treba da obezbede ouvanje prirodnih biotopa. U toku radova
izbegavati uklanjanje velikog drvea u priobalju;
- Oblik i dimenzije poprenih profila treba da obezbede zahtevanu propusnu mo, ali i
zahteve u pogledu najmanje dubine toka (bioloki minimum, kvalitet vode, rekreacija);
- Ukoliko se prosecaju krivine, ouvati starae kao bioloke rezervate;
- Poseban projekat odlaganja iskopanog/refulisanog materijala; dva aspekta: a) koliina
materijala (odnos deponije i okolnog terena, uticaj na evakuaciju velikih voda) i b)
zagaenost materijala (konzervacija i bioloka revitalizacija deponije);
- Predvideti talonike za plivajue predmete, granje i druge vrste naplava.
- Regulacione graevine se rade od lokalnih materijala (kamen, bioloki materijali).
Renaturalizacija vodotoka su radovi na ranije regulisanim vodotocima, u cilju skladnijeg
uklapanja trase i graevina u ambijentalnu celinu i podizanja kvaliteta priobalja u rekreativnom i
estetskom smislu (slike 5.44). Ovi radovi imaju pozitivan uticaj na podvodni i priobalni biljni i
ivotinjski svet (poveanje raznovrsnosti morfolokih i hidraulikih uslova vodi poveanju bioloke
raznovrsnosti).
35
36
Snimanje korita vodotoka vri snimanjem poprenih profila. Snimanje se sastoji od dve operacije,
koje se mogu podvijati simultano ili odvojeno:
1. Snimanje obale (deo korita iznad nivoa vode u trenutku snimanja) i suvih delova korita za veliku
vodu (inundacija). To se standardno geodetsko snimanje, koje se oslanja na stalne geodetske
take u priobalju vodotoka (slika 6.1). Ukoliko se koriste standardni geodetski instrumenti (teodolit,
totalna stanica, nivelir) potrebno je postavljanje poligonog vlaka du obe obale reke. U novije
vreme za snimanje se koristi GPS tehnologija, Meutim snimanje inundacija ostaje najtei i
najskuplji deo snimanja renog korita, zbog velike duine poprenih profila, vegetacije, zabarenog
tla i drugih problema zbog nepristupanosti terena.
Zbog pomenutih tekoa, u novije vreme se za prikupljalje topografskih podataka.o major koritu
vodotoka sve ee koristi LIDAR tehnologija. Senzor LIDARA-a alje pulsni, uzak snop visokofrekventnih laserskih zraka prema tlu iz ureaja postavljenog na donjem delu aviona ili helikoptera
(slika 6.2). Senzor belei vreme od emisije lasera do povratka odbijenog zraka. Podaci se mogu
videti u GIS-u (geografskom informacionom sistemu) kao take, linije ili konture (slike 6.3 i 6.4).
Najpovoljnije je predstavljanje podataka u vidu mree, koja podruje deli na elije kojima pripada
odreena kota terena.
Problemi korienja LIDAR-a: visoka cena, potrebni dobri vremenski uslovi, ne snima deo korita
pokriven vegetacijom ili vodom.
37
2. Snimanje dubina renog korita. Ova operacija zavisi od postavljenog cilja (jednokratno ili
periodino snimanje), veliine vodotoka i hidroloko-hidraulikih uslova u vreme merenja. Popreni
profil se definie u planu koordinatama krajnjih taaka na obalama, brojem i stacionaom. Ako je
planirano da se isti profil periodino snima, potrebno je utvrditi tane koordinate stalnih taaka na
obalama reke i obeleiti ih trajnim belegama. Deo korita pod vodom se moe premeriti na dva
naina:
- Na malim, plitkim vodotocima se moe koristiti sondirka (letva graduisana na 1 cm,
duine do 3 m) koju radnik opremljen izmama postavlja u odreenim takama renog
korita, iji se poloaj odreuje pomou graduisanog ueta, koje je prethodno razapeto
izmeu obala (slika 6.5). Umesto sondirke i ueta za merenje se mogu koristiti prizma
teodolita ili rover GPS ureaja, koje radnik na isti nain postavlja u odreenim takama
renog korita (slika 6.6).
- Ukoliko je dubina vodotoka dovoljna, merenje se vri sondiranjem iz amca koji se kree
du graduisanog ueta ili iz amca sa motorom na koji je montiran ehosonder i GPS
ureaj (slika 6.9). Prostorne koordinate svake snimljene take dna se odreuje
spregnutim radom ova dva ureaja).
Tokom snimanja dubina se prati vodostaj (promene vodostaja) ili na oblinjem stalnom ili na
privremenom vodomeru.
Razmak profila zavisi od namene podloga i veliine vodotoka. Broj vertikala u kojima se mere
dubine na klasian nain je bar 20 po irini profila (na vodotokovima vee irine).
Ehosonder (ultrazvuni dubinomer) je ureaj koji meri brzinu kojom se zvuni talasa prostiru kroz
vodu, od sonde do dna i nazad, od dna do sonde (slike 6.7 i 6.8). Kako je brzina prostiranja
zvunih talasa kroz vodu konstantna (pri odreenoj temperaturi vode), dubina je srazmerna
vremenu putovanja talasa. Smetnje u radu ehosondera moe da napravi visoka koncentracija
suspendovanog nanosa (odbijanje talasa od estica nanosa), a merenje nije tano na delu korita
uz obalu, jer ehosonder meri najkrae (a ne vertikalno) rastojanje do dna.
38
Klasini "single beam" ehosonder (slike 6.7 i 6.8), koji snima dno du linije kretanja plovila, se
najee koristi za snimanje korita plovnih reka (slika 6.10). Pored toga, u novije vreme se koristi i
"multi beam" ehosonder za snimanje cele povrine dna 3 dimenzije (slika 6.11). Zbog visoke cene,
obino se koristi samo za snimanje nekih lokaliteta u renom dnu (na primer potonulih brodova,
mostovskih stubova - slika 6.12).
PR 0010
PR 0009
PR 0008
PR 0007
PR 0006
PR 0014
PR 0011
PR 0012
PR 0005
PR 0013
PR 0004
PR 0003
PR 0001
PR 0002
PR 0000
0.0
0.0
0 .0
39
6.2.2
Nain prikazivanja
Reno korito se, za potrebe analiza ili projektovanja, prikazuje u tri projekcije:
- situacioni plan daje sliku vodotoka u horizontalnoj projekciji (planu),
- poduni profil predstavlja presek vertikalne ravni po osovini korita i renog korita,
- popreni profili predstavljaju presek vertikalne ravni, upravne na tok i renog korita.
Situacioni plan je geodetska podloga koja mora da obuhvati irok pojas priobalnog terena, kako
bi se mogle uneti eventualne promene trase korita. Razmera situacionog plana zavisi od namene
podloge (slike 6.13 i 6.14):
- opte karakteristike sliva i vodotoka se prikazuju u razmeri 1:25.000 do 1:300.000
- razmera u kojoj se prikazuje trasa renog korita zavisi od veliine vodotoka i duine
deonice (1:2500 za najmanje, 1:5000, 1:10.000 za velike vodotoke)
- projektovanje i prikazivanje regulacionih radova i objekata koriste se razmere 1:500,
1:1000, 1:2500, 1:5000.
Obavezni elementi situacionog plana koji se koristi za projektovanje su:
- teren (izohipse i karakteristine take terena sa kotama),
- konture renog korita (sa linijom ureza vode pri snimanju),
- reno dno sa izobatama (linije istih dubina, uz obaveznu naznaku o nivou vode pri kome
su odreene) ili izohipse,
- popreni profili (poloaj i oznaka profila),
- osovina toka sa stacionaom (nanosi se po osovini; meri se od ua uzvodno),
- smer toka,
- objekti u koritu i na obalama.
Eventualno se unosi i linija najveih dubina (talveg) i linija najveih brzina (matica). Situacioni
planovi sitnije razmere imaju sadraj koji je prilagoen njihovoj nameni.
40
41
80.00
Reka: SAVA
Pr of i l : EP 27
St aci ona` a: km 24+210
79.00
godi na sni mawa
1967. god.
1969. god.
1975. god.
1982. god.
1992. god.
1998. god.
78.00
77.00
76.00
75.00
74.00
Z (mnm)
73.00
72.00
71.00
70.00
69.00
68.00
67.00
66.00
65.00
64.00
63.00
650
600
550
500
450
400
350
300
250
200
150
100
50
-50
-100
-150
62.00
Razmera podunog profila zavisi od duine deonice i podataka koji se prikazuju na njemu (slika
6.18). Obavezni elementi podunog profila su:
- linija koja povezuje kote terena du leve i desne obale
- linija koja povezuje kote krune nasipa (ili visokog terena) du leve i desne obale
- linija koja povezuje kote renog dna (najee najnie take po talvegu, ili take na
osovini korita)
- poloaj poprenih profila (stacionaa i oznaka profila)
- stacionaa toka po osovini
- smer toka
- linije nivoa vode za karakteristine protoke.
U dnu podunog profila se mogu upisati numeriki podaci (stacionaa, kote nivoa vode, dna i
obala, regulacionih graevina, elementi trase regulisanog korita).
Reka: DUNAV
Sekt or : h. st. Banatska Pal anka (km1076+650) - h.st. Zemun (km1173+000)
90
85
80
vi soki t er en
vi soki t er en
vi soki t er en
vi soki t er en
75
65
60
55
desna obal a
dno
u{ } e Save (km1169+400)
l evoobal ni nasi p
desnoobal ni nasi p
l eva obal a
40
45
Kost ol ac (km1094+050)
50
42
1175
1170
1165
1160
1155
1150
1145
1140
1135
1130
1125
1120
1115
1110
1105
1100
1095
1090
1085
1080
35
1075
Z (mnJm)
70
Uvodne napomene
Podaci o hidrolokom reimu vodotoka, odnosno o nivoima i protocima vode su najvanija podloga
za ureenje vodotoka. Bez poznavanja veliine i naina promene ovih hidrolokih parametara ne
moe se sagledati problematika vodotoka ni ui u bilo kakve dalje aktivnosti.
U Evropi se mogu izdvojiti dve osnove grupe meteorolokih pojava koje prouzrokuju velike vode
tokom godine:
- Na velikim renim slivovima velike vode su obino frontalne i sezonske. Poplavni talasi
imaju dugo trajanje, sa vrnim proticajima tokom vie dana.
- U manjim i srednjim renim slivovima se obino javljaju bujini talasi velikih voda, u
sluaju izolovanih, lokalizovanih i veoma intenzivnih padavina. Vrni proticaji se
odravaju samo nekoliko sati ili ak minuta.
Period malih voda se obino javlja tokom leta i jeseni.
Prema stepenu izuenosti reima povrinskih voda, vodotoci se dele na:
- Izuene vodotokove (slivove). Na njima postoje hidroloke (vodomerne) stanice na
kojima se mere osnovni parametri reima voda nivoi vode i protoci, a esto se meri
suspendovani nanos i kvalitet vode. To znai da su u odreenoj taki sliva (x,y)
raspoloivi podaci o promeni nivoa vode h(x,y,t) i protoka Q(x,y,t) tokom vremena.
- Neizuene vodotokove (slivove). Podaci o protoku u odreenoj taki sliva Q(x,y,t))
dobijaju se posredno, preko podataka o kiama i podataka o fizikim karakteristikama
sliva. Podatak o nivou vode h(x,y,t) se moe dobiti samo putem hidraulikog prorauna.
U sluaju izuenih vodotokova, podaci o reimu povrinskih voda se prikupljaju na:
- stalnim vodomernim stanicama (stanice locirane na odreenim takama hidrografske
mree u slivu) i
- privremenim vodomernim stanicama (uspostavljenim zbog dopune postojee mree
stalnih stanica, a za potrebe izrade studija i projekata ureenja vodotoka).
6.3.2
Merenje nivoa vode je znatno jednostavnije nego merenje protoka. Nivoi vode se pomou krive
protoka prevode u podatke o protoku vode. Imaju stohastiki karakter, pa se analiziraju primenom
metoda matematike statistike.
Nivo vode se moe meriti na vodomernoj letvi (postoje vertikalne ili kose), pomou limnigrafa ili
beskontaktnog meraa.
- Na vodomernoj letvi (slika 6.19) se meri vodostaj (u cm), najee 2 puta dnevno. Za
svaki oitani vodostaj se moe odrediti odgovarajua kota nivoa vode, sabiranjem
vodostaja i kote nule vodomera.
- Limnigraf (slika 6.20) je automatski merni ureaj, koji kontinualno meri nivo vode. Postoji
vie tipova ureaja. Podaci se zapisuju na traci ili pamte u digitalnom obliku.
- Beskontaktni merai (slika 6.21) rade na principu radara ili ultrazvuka, a mere rastojanje
od ureaja (najee postavljenog na mostu) do povrine vode.
43
6.3.3
Protok vode predstavlja koliinu vode koja protie kroz popreni presek vodotoka u jedinici
vremena. Izraava se u m3/s ili l/s u zavisnosti od veliine vodotoka.
Protok vode je jedan od osnovnih i najvanijih hidraulikih i hidrolokih elemenata vodenog toka.
Na bazi njega, odreuju se i ostali parametri vodotoka. Slui kao osnovna i najznaajnija
informacija za sve radove na i u vezi vodotoka. Poznavanje protoka vode neophodan je preduslov
za projektovanje i izvoenje radova na vodotoku ili u vezi s njim, bez obzira da li se radi o
hidrotehnikim objektima ili o objektima za ije se pravilno delovanje koristi odreena koliina
vode.
Protoci se odreuju merenjem u prirodi. Metode za merenje protoka vode dele se na dve grupe:
- neposredne i
- posredne (indirektne) metode.
44
Na rekama se najee koriste posredne metode merenja protoka, kod kojih se ne meri protok
vode, ve brzine toka i geometrija poprenog profila. Do vrednosti protoka dolazi se
izraunavanjem. Najpoznatije posredne metode merenja su metoda "povrina-brzina i metoda
meavine.
Metoda "povrina - brzina" je zasnovana na merenju polja brzina i povrine preseka. Primenjuje
se kod srednjih i veih vodotoka. Brzina vode se meri u vie vertikala u poprenom preseku
vodotoka (slika 6.24), pri emu broj vertikala zavisi od veliine vodotoka (minimum 5 vertikala).
Takoe, merenje brzine se vri u vie taaka jedne vertikale, pri emu broj mernih taaka zavisi od
dubine vode:
- h < 20 cm u jednoj taki;
- 20 cm < h < 50 cm u tri take,
- h > 100 cm u pet taaka (pri povrini, 0,2h, 0,6h, 0,8h i pri dnu), kako bi se preciznije
definisala promena brzine sa dubinom vode.
Za merenje se koristi hidrometrijsko krilo (slika 6.25) Obrada podataka se vri grafikom metodom
integracije (slika 6.24), a ukupan protok dobija pomou sledee jednaine:
n
Q V A wi hiVi
i 1
gde je:
Q protok vode, V brzina vode, h dubina vode, w rastojanje izmeu vertikala.
U novije vreme se na veim vodotocima za merenje polja brzina koristi ADSP ureaj (Acoustic
Doppler Current Profiler), koji meri brzinu vode koristei Doplerov efekat. Ureaj se montira na
plovilo (slika 6.27) ili na obalu (ukoliko je potrebno merenje brzina vode u duem periodu). U
sluaju merenja u poprenom profilu dobija se kompletan raspored brzina po irini i dubini toka
(slika 6.26). Ovo je ureaj koji e se sve vie koristiti u budunosti.
Metoda meavine se primenjuje na potocima s nepravilnim profilima, silovitim teenjem i snano
izraenom turbulencijom. U ovoj metodi se u reku postepeno ubacuje neki traser (najee
hemijska supstanca) sa konstantnom koncentracijom (c) i koliinom (q). Na nekom nizvodnom
profilu se uzima uzorak vode, pa se na osnovu koncentracije trasera (C) odreuje protok vode (Q)
preko odnosa:
Q:q C :c
45
Na osnovu podataka hidrometrijskih merenja u jednom profilu vodotoka formira se kriva protoka,
odnosno kriva koja definie promenu protoka sa promenom vodostaja ili nivoa vode (slika 6.28).
Ona se zatim koristi za preraunavanje podataka merenja nivoa vode u podatke o protoku vode.
92
91
90
89
88
87
86
85
84
83
82
81
80
79
78
77
76
75
74
73
72
71
70
69
68
H (cm)
1100
1000
900
800
700
600
500
400
300
200
100
0
-100
-200
-300
)
f (H
Q=
Kota "O" 77.46
Vodostaj
Nadmorska visina
Z (mnJm)
mnJm
Q (m3/s)
0
50
100
150
200
250
300
1000
2000
3000
4000 5000
Proticaj
6000
650
7000
700
8000
750
9000
800
850
900
950
6.3.4
Nivoi vode i protoci u rekama imaju stohastiki karakter pa se analiziraju primenom metoda
matematike statistike.
46
Ukoliko na vodotoku postoje vodomerne stanice (stalne ili povremene), analiziraju se vodostaji i
protoci dobijeni merenjem i osmatranjem. Ukoliko nema merenih podataka ili su oni nedovoljni ili
nepouzdani, raunaju se samo protoci koji su potrebni za projekat, empirijskim metodama.
Osnovna je analiza registrovanih podataka, koji se mogu prikazati u obliku nivograma (dijagram
promene nivoa vode ili vodostaja u vremenu, Z=Z(t) slika 6.29) ili hidrograma (dijagram
promene protoka vode u vremenu, Q=Q(t) slika 6.30), za odreeni vremenski period i vrednosti
koje se izvode na osnovu njih. Pored toga, podaci osmatranja se koriste za statistike analize iji
su rezultat:
- krive trajanja i uestalosti protoka ili vodostaja (nivoa vode) slike 6.31 i 6.32,
- krive raspodele verovatnoe pojave protoka ili vodostaja (nivoa vode) slike 6.33 i 6.34.
81
1931-1975. godina
80
Zmin (mnm)
Zsr (mnm)
Zmax (mnm)
79
69,33
73,51
79,72
1976-2006. godina
Zmin (mnm) 72,97
Zsr (mnm)
75,19
Zmax (mnm) 80,06
78
77
Z (mnm)
76
75
74
73
72
1931-1975. godi na
1976-2006. godi na
71
70
69
0
10
20
30
40
50
t r ajawe (%)
60
70
80
90
100
47
1
T
48
Na primer 100-godinja velika voda ima verovatnou pojave 0,01 (1%), 5-godinja 0,2 (20%), 10godinja 0,1 (10%), 1000-godinja 0,0001 (0,1%) itd.
Hidroloka podloga su i hidrogrami poplavnih talasa, koji mogu biti osmotreni (slika 6.35) ili
sintetiki (definisani pomou statistikih ili empirijskih hidrolokih metoda slika 6.36). Hidrogrami
su neophodni za proraun neustaljenog teenja ili proraune punjenja retenzija i akumulacija.
16500
16000
15500
15000
14500
-
-
-
14000
13500
13000
12500
12000
11500
11000
Q (m /s)
9000
8500
Q (m3/s)
10500
10000
9500
8000
7500
7000
6500
6000
5500
5000
4500
4000
3500
3000
2500
2000
1000
500
200
100
-16
-15
-14
-13
-12
-11
-10
-9
-8
-7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
1500
1000
500
18000
17000
16000
15000
14000
13000
12000
11000
10000
9000
8000
7000
6000
5000
4000
3000
2000
1000
0
18-05
11-05
04-05
27-04
20-04
13-04
06-04
30-03
23-03
16-03
09-03
02-03
49
Slika 6.37: Geotehniki profil korita Dunava u profilu mosta kod Beke
50
51
B a1 Q b1
H a2 Q b2
V a3 Q b3
gde je:
H = A/B srednja dubina toka; B irina korita; a i b empirijski koeficijenti, koje su definisali autori
za odreene reke (Leopold reke u SAD, Blen reke u Indiji i Pakistanu, Ribkin Rusija).
Korienje empirijskih formila teorije reima ne moe se preporuiti za definisanje regulacionih
elemenata u sluaju ozbiljnijih zahvata na rekama. Ove uproene relacije imaju ogranienu
primenu jer ne obuhvataju sve faktore koji utiu na formiranje renog korita. Vrednosti empirijskih
koeficijenata nisu univerzalno primenljive.
7.1.1
Hidraulike analize
U okviru hidraulikih analiza se koriste numeriki ili fiziki modeli. Numeriki modeli se koriste za:
- proraun linija nivoa vodnog ogledala (odreivanje krive protoka u izabranim renim
profilima) odnosno izbor karakteristinih kota i dimenzija regulisanog korita i regulacionih
graevina;
- proveru hidraulikih uslova za izabrane regulacione elemente i uporeenje sa uslovima
koje treba postii (da ne dolazi do izlivanja usvojene merodavne velike vode);
- proveru stabilnosti regulisnog korita (utvruje se da brzine teenja i tangencijalni naponi u
regulisanom koritu ne prevazilaze kritine vrednosti, jer bi to ugrozilo stabilnost korita i
objekata);
- proraun deformacije regulisanog korita.
Fiziki modeli se ree koriste za izbor dispozicije regulacionih graevina, ve uglavnom za analizu
razvoja deformacije korita pod uticajem regulacionih graevina ili analizu razvoja proseka.
52
Tariranje modela (provera slinosti uslova na modelu i prototipu) je obavezan korak i kod
numerikih i kod fizikih modela. Tariranje se radi za uslove neregulisanog korita. Ukoliko se
postigne, model je spreman za analizu uslova regulisanog korita.
7.1.2
Morfoloke analize
Kada se projektuje rena trasa poseban problem predstavlja odreivanje najveeg radijusa krivina.
Takoe, znaajni su minimalna duina krivine i duina prelaznih deonica (pravaca izmeu dve
krivine).
Minimalni centralni ugao krivine odreuje potreba da se razvije helikoidalno strujanje, takvo da
sprud na konveksnoj obali bude stabilan. Eksperimenti pokazuju da je minimalni ugao oko 50o.
Regulisano korito ima naizmenine krivine, sa prelaznim deonicama izmeu njih. Najbolje je da
krivine budu jednostavne, krune, sa prelaznim deonicama duine 1-2 irine reke. Ako su prelazne
deonice due, korito moe da postane nestabilno zbog naizmeninih sprudova koji se stvaraju.
Ukoliko je krivina veoma duga, radijus na njenom nizvodnom kraju treba da bude manji nego na
uzvodnom kraju (slika 7.1).
53
7.2.2
leva krivina
1800
1600
1400
1200
1000
800
600
400
200
0
-200
-400
-600
-800
-1000
-1200
-1600
-1800
-2000
-2200
-2400
-2600
-2800
Slika 7.2: Dijagram promene radijusa renih krivina (reka Velika Morava)
54
180
175
170
165
160
155
150
145
140
135
130
125
120
115
110
105
95
100
90
85
80
75
70
65
60
55
50
45
40
35
30
25
20
15
10
-3000
0
desna krivina
-1400
Slika 7.3: Dijagram promene irine korita pri maloj vodi (reka Velika Morava)
Drugi primer je analiza irine korita pri maloj vodi (niskom plovidbenom nivou). Korieni su podaci
morfoloki podaci za dui sektor Dunava i hidrauliki podaci nivo vode za analizirani uslov
najnieg protoka pri kome je mogua plovidba, na koje su primenjene metode matematike
statistike kako bi se dobila kriva zastupljenosti irina korita (slika 7.4). Konstatovano je da se
najee javlja irina od 420 m, koja je usvojena za regulaciju jednog od preostalih kritinih sektora
i predstavlja razmak izmeu regulacionih graevina (slika 7.5).
800
2004
1997
700
600
Ben(m)
500
Ben = 420 m
400
300
200
100
0
0
10
20
30
40
50
60
Zastupljenost (%)
70
80
Slika 7.4: Kriva zastupljenosti irina korita pri najniem plovnom nivou
55
90
100
Slika 7.5: Izabrana irina regulisanog korita se obezbeuje sistemom regulacionih graevina
7.2.3
Izbor tipa i dispozicije (poloaja) regulacionih graevina zavisi od postavljenog cilja regulacionih
radova:
- Ako je cilj produbljenje korita, to je mogue postii ili suenjem proticajnog profila ili
poveanjem uzdunog pada;
- Ujednaen protok vode i pronos nanosa se postie ispravnim trasiranjem regulacionih
linija i odravanjem potrebnih brzina toka;
- Smanjenje erozije se postie primenom jedne od sledeih mera ili njihovom
kombinacijom: proirenje proticajnog profila, smanjenje uzdunog pada, poveanje otpora
teenju, pomeranje matice vodotoka od obale
- Poveanje protonosti se postie uklanjanjem naglih promena morfologije korita,
poveanjem proticajnog profila ili poveanjem uzdunog pada.
Na slici 7.6 prikazan je primer rasporeda regulacionih graevina u otroj renoj krivini. Problem
erozije konkavne obale nije mogao biti reen izgradnjom obaloutvrde, jer je linija obale bitno
promenjena, ve je projektovano vie regulacionih graevina, radi pomeranja matice vodotoka od
obale.
Na slici 7.7 su dati neki primeri kombinacija regulacionih graevina na Dunavu. Cilj ovih radova bilo
je obezbeenje plovidbenih uslova (produbljenje korita je postignuto suenjem proticajnog profila
56
za malu vodu izgradnjom napera i paralelnih graevina), ujednaavanje protoka vode i nanosa,
zatita obala od erozije (obaloutvrde) i poveanje protonosti (pregraivanje rukavaca, kako bi se
protok koncentrisao u osnovno korito vodotoka).
57
8 RENA HIDRAULIKA
Deo hidraulike otvorenih tokova, koji opisuje teenje vode i pronos nanosa u rekama, naziva se
rena hidraulika.
Hidrauliki proraun je neizostavni deo svakog projekta ureenja vodotoka. Njime se:
- Odreuju hidraulike karakteristike prirodnog reima odnosno parametri pod ijim
uticajem se formira teenje vode, reim renog nanosa i samo reno korito;
- Proveravaju hidraulike posledice projektovanih regulacionih zahvata. Najee se
analizira vie varijanti, tako da se moe izabrati ona koja obezbeuje najpovoljnije uslove
teenja, pronosa nanosa i leda, bez nepovoljnih uticaja na stabilnost renog korita
(naravno, ukoliku su u toj varijanti povoljni i ostali ekonomsko-tehniki pokazatelji).
Uvodne napomene
Prostorna dimenzija
Teenje u rekama se moe u veini sluajeva posmatrati kao linijski (1D) problem. To znai da se
prostor svodi na osovinu renog toka (slika 8.1). Promena relevantnih veliina u pravcu upravnom
na osovinu toka (odnosno u poprenom profilu reke) se zanemaruje. Proraunom se dobijaju
rezultati u svakom poprenom profilu reke nivo vode, srednja profilska brzina, dubina, povrina
itd.
58
Meutim, u odreenim sluajevima postoji interes da se istrai promena neke veliine u vie
pravaca, jer bi se korienjem rezultata jednodimenzionalnog prorauna u nekom projektu
napravila velika greka.
Primer: ako je brzina teenja na inundaciji znatno manja od brzine u osnovnom koritu, linijskim
proraunom (zasnovanim na pretpostavci da je brzina toka svuda ista) dobie se nie kote nivoa
vode od stvarnih. Ako se na osnovu tog prorauna dimenzionie kruna nasipa, ceo projekat moe
da bude lo. Praktian predlog je da, ako je duina deonice analiziranog toka 20 i vie puta vea
od irine, a poprene promene brzina toka i nivoa vode nisu od znaaja, moe se usvojiti linijski
(1D) model hidraulikog prorauna.
Koncept sloenog korita se uobiajeno koristi da bi se u 1D analizi uzelo u obzir usporavanje toka
na inundacijama, koje zbog vegetacije imaju vei otpor teenju od osnovnog korita. Osim usvojene
pretpostavke da je nivo vode i pad nivoa isti u svim delovima sloenog poprenog profila, uvodi se
pretpostavka da se ukupan protok rasporeuje na osnovno korito i inundacije proporcionalno
njihovoj protonosti. Proraun se radi za tri susedna 1D toka koji imaju razliite duine, u
osnovnom koritu, na levoj i desnoj inundaciji.
Linijski proraunom se samo aproksimativno mogu opisati uslovi teenja pri velikim vodama,
naroito u fazama porasta (kada nivo vode raste brzo, voda se izliva u inundacije, a njihovo
punjenje dugo traje) i opadanja poplavnog talasa (kada se odvija suprotan proces nivo vode na
inundacijama je vii nego u osnovnom koritu, i one se postepeno prazne). I u fazi punjenja i u fazi
pranjenja nivo vode nije isti u sloenom poprenom profilu, tako da se javljaju znatna odstupanja
merenih i raunskih nivoa vode (slika 8.1).
U novije vreme se ravanski (2D) modeli sve ee koriste za proraune:
- teenja vode na irokim inundacijama u uslovima velikih voda
- proraune irenja polutanata u renom koritu,
- analize sloenih uslova teenja u zonama ua pritoka, vodozahvata, mostova itd.
59
Prostorni (3D) modeli, koji bi bili namenjeni analizi hidraulikih uslova u izrazito prostornopromenljivim sredinama, kao to je teenje preko brane, jo uvek nisu u standardnoj upotrebi.
8.1.3
Vremenska dimenzija
Teenje u otvorenim tokovima je znatno komplikovanije nego u cevima jer se povrina vode menja
u vremenu i prostoru. Nivo i brzine vode zavise od protoka i geometrije poprenog profila.
Vetaki vodtoci (kanali) i prirodni reni tokovi se bitno razlikuju po geometrijskim karakteristikama
i otporima koje pruaju teenju. Kanali imaju prizmatian profil i ujednaen poduni pad, sa
obloenim ili travnatim ali dobro odravanim kosinama, kako bi otpori teenju bili to manji (slike
8.3).
S druge strane, fiziki uslovi u prirodnim vodotocima (oblik i rapavost dna i kosina) variraju znatno
vie (slika 8.4).
Raspored brzina toka je promenljiv po irini poprenog profila i po dubini. Gledano u poprenom
preseku, najvee brzine su u sredini toka, odnosno u matici, najmanje uz obale (slika 8.5).
60
Vertikalni raspored brzina takoe nije ujednaen brzina na dnu je znatno manja nego na povrini
(slika 8.6). Raspored brzina u vertikali se moe opisati sledeom logaritamskom funkcijom:
V ( z)
V* z
ln
z 0
gde je:
z vertikalni koordinatni pravac, z0 referentno rastojanje od dna, na kome je brzina jednaka nuli,
V brzina vode, =0,4 fon Karman-ova konstanta, V* - brzina trenja.
Po nekim autorima je z0 0,75 d, gde je d srednji prenik zrna nanosa u dnu.
U praksi se najee rauna sa brzinom osrednjenom po dubini toka.
Izmeu renog toka i pokretne konture javlja se tangencijalni napon (), iji se raspored po dubini
toka opisuje sledeom linearnom jednainom:
( z ) g h z J d
0 g h J d
dok je na povrini vode tangencijalni napon jednak nuli.
Umesto tangencijalnog napona esto se koristi smiua brzina, koja se odreuje iz:
V*
61
8.1.5
Turbulencija
Kretanje fluida u otvorenom toku zavisi od sila koje se pri strujanju javljaju. Glavne sile koje
odreuju teenje su:
- sile teine i pritiska, koje predstavljaju osnovni faktor strujanja,
- sile trenja, koje su posledice viskoznosti fluida i
- fiktivne inercijalne sile - manifestuju se kroz promenu brzina u vremenu i prostoru.
Teenje u rekama je uvek turbulentno, to znai da je vrednost Rejnoldsovog broja:
Re
VR
2000
gde je:
Re - Rejnoldsov broj (bezdimenzionalan broj)
V - brzina vode (m/s)
R - hidrauliki radijus (m)
A
O
8.1.6
Uticaj gravitacije
Odnos inercijalnih i gravitacionih sila je znaajna mera stanja otvorenog toka. Izraava se
Frudovim brojem (Fr).
Fr
V
gH
gde je:
g gravitaciona konstanta (m/s2)
H - srednja dubina ili hidrauliki radijus(m).
A
B
Mirno, u kome su inercijalne sile manje od sila teine i pritiska. U tom sluaju je Frudov
broj Fr < 1.
Kada su sile teine i pritiska iste, Frudov broj Fr = 1, a tok je kritian. U tim uslovima javlja se
kritina dubina.
Pre poetka prorauna nivoa vode u vodotoku mora se proveriti Frudov broj za dijapazon protoka.
Ukoliko je teenje mirno, nivoe vode odreuju karakteristike renog korita na nizvodnom kraju
rene deonice. Zbog toga proraun linija nivoa poinje od najnizvodnijeg profila (gde se definie
nizvodni granini uslov) i ide uzvodno. Ako je teenje burno, proraun poinje od najuzvodnijeg
profila rene deonice (definie se uzvodni granini uslov) i ide nizvodno. Ako smer prorauna nije u
saglasnosti sa uslovima koji preovlauju reci, dobie se pogreni rezultati prorauna nivoa vode. S
druge strane, ako je usvojen odgovarajui smer prorauna raunski nivoi e konvergirati ka tanim
vrednostima ak iako je usvojen poetni nivo vode (granini uslov) bio pogrean.
Terenska merenja i njihova interperetacija ine vaan deo primene bilo koje metode, ali se mogu
koristiti i kao posebna metoda. Merenja su nuna za primenu, kalibraciju i verifikaciju numerikih i
fizikih modela. Kao posebna metoda se retko koriste, jer je pokrivanje svih prostorno-vremenskih
promena na vodotoku detaljnim merenjima veoma skup i skoro nemogu zadatak.
Analitika reenja se dobijaju korienjem matematikih izraza. U analitikim modelima se esto
kompleksni fenomeni opisuju empirijskim koeficijentima. Korienje analitikih izraza nije mogue
kada je geometrija toka kompleksna ili ako su potrebni detaljniji rezultati prorauna.
U numerikim hidraulikim modelima se koriste posebne raunske tehnike da bi se reile
matematike jednaine. To su metode konanih razlika i konanih elemenata.
Numeriki modeli daju znatno detaljnije rezultate od analitikih, ali je za njihovu primenu potrebno
iskustvo i sposobnost da se dobro formulie problem i dobiju podaci koji opisuju znaajne fizike
procese.
63
Fiziki modeli se koriste za analizu kompleksnih problema na rekama. Na modelu se mogu meriti
prostorne promene toka, ispitivati uslovi erozije oko objekata i drugi problemi koji imaju vie
dimenzija. Cena ispitivanja na modelu je visoka, a potrebno je dosta vremena da se model
konstruie ili menja da bi se na njemu prikazale promene u reci koje se predviaju u projektu.
Problemi nastaju u kalibraciji modela, izboru razmere i zahtevima za obezbeenje slinosti modela
i prirode. esto se ne moe postii slinost za vie fenomena, tako da se bira razmera koja
obezbeuje slinost samo za najznaajniji proces. Fiziki modeli se koriste samo grade u
specijalizovanim laboratorijama, a koriste ih posebno obueni i iskusni inenjeri.
Hibridni modeli se esto koriste (najee kombinacija numerikog i fizikog modela) da bi se
ispitali uticaji brojnih fenomena koji bi inae bili zanemareni ili analizirani na uproeni nain.
Izbor odgovarajueg metoda hidraulike analize zavisi od vie faktora:
- ukupnog cilja projekta;
- posebnih ciljeva projekta, od kojih zavisi nivo detaljnosti;
- klase, tipa i reima toka;
- dostupnosti potrebnih podataka;
- raspoloivih resursa i vremena.
U tabeli 8.1 data su generalna uputstva za izbor metoda hidraulike analize koja se koristi pri
projektovanju regulacije reka.
Teenje u renim sistemima se moe posmatrati na raznim nivoima detaljnosti, za razliite vrste
analiza:
- na nivou sliva: jednoliko teenje ili blago promenljivo nejednoliko, osim na mestima
diskontinuiteta u uzdunom profilu;
- na nivou rene deonice: nejednoliko (brzaci, tiaci, meandri, ...);
- na lokalnom nivou: nejednoliko naglo promenljivo (promena reima teenja, hidrauliki
skok, ovazduenje toka);
- na mikronivou: struktura toka po dubini (viskozni i turbulentni sloj), raspored brzine,
napon smicanja, vune sile.
Tabela 8.1: Preporuene metode hidraulike analize
Projektuju se
Specifinosti
Nasipi
Brana
Ureenje korita vodotoka
u cilju zatite od poplava
kraa deonica
UNT
duga deonica
UNT
UNT ili NET
fiziki model
najee UNT
Rasteretni kanali
Ue
Analiza izlivanja vode iz
osnovnog korita
Ureenje korita vodotoka
ue u manji vodotok
ua u velike vodotoke ili
more
uska rena dolina
iroka rena dolina
rene graevine (naperi,
prave paralelne graevine)
proseci
obaloutvrda
dui potezi
Plovni put
Oznake:
Hidrauliki
proraun
najee UNT
NET
Nanos
1
1
kvalitativna analiza pokretnog
dna da bi se ispitala veliina
uticaja
kvantitativna analiza nanosa
64
1
1
1
1
NET
esto UNT
NET
UNT
fiziki model
UNT ili NET
fiziki model
UNT
UNT
UNT
fiziki model
Dimenzionalnost
1 ili 2
1
2
kvantitativna analiza pokretnog
dna
1 ili 2
1 ili 2
1
1
2
8.2.3
Potrebni podaci
Preporuke
Tanost hidraulikog modela zavisi od tanosti ulaznih podataka. Poeljno je da se uradi analiza
osetljivosti modela na ulazne podatke, kako bi se uoili mogui precenjeni ili potcenjeni rezultati.
Gubici energije se moraju uzeti u obzir u hidraulikom proraunu. Nastaju usled rapavosti
osnovnog korita i inundacija, proirenja i suenja korita, objekata u koritu (najee mostova).
Prorauni teenja u kanalima, koji imaju prizmatino korito, obino se rade uz pretpostavku da je u
kanalima teenje ustaljeno i jednoliko, to znai da je dubina vode u svakom poprenom profilu
ista i jednaka normalnoj dubini za raunski protok.
U rekama, koje skoro uvek imaju neprizmatino korito, najee se proraun nivoa vode radi za
uslove ustaljenog nejednolikog teenja.
Verifikacija modela je poeljan korak, koji se zasniva na posebnom setu podataka. Hidrauliki
model (sa parametrima utvrenim u procesu kalibracije) se koristi za proraun u novim uslovima.
Ukoliko se potvrdi dobro slaganje rezultata prorauna i merenja u prirodi, smatra se da je model
spreman za korienje.
Ukoliko u nedostatku podataka nije mogua verifikacija modela, potrebno je uraditi analizu
osetljivosti modela na parametre (Maningov koeficijent rapavosti, korficijenti
ekspanzije/kontrakcije).
Tek kada se za vie poznatih uslova postigne dobro slaganje modela i prirode, hidrauliki model
moe da se primeni na nepoznate uslove (kao to je 1% velika voda) sa poverenjem da e izlaz iz
modela dobro reprezentovati fizike procese u tim uslovima.
Obavezni koraci u pripremi hidraulikog modela su sledei:
- Priprema hidraulikog modela analizirane rene deonice;
- Poetna simulacija u kojoj se uoavaju i ispravljaju grube greke u ulaznim podacima;
- Definisanje nizvodnog graninog uslova (za mirno teenje). Ako nije poznata tana kota
nivoa vode, proraun treba poeti dovoljno nizvodno kako bi se uticaj ove nesigurnosti
izgubio do poetka raunske deonice;
- Kalibracija parametara modela za razliite protoke;
- Verifikacija parametara modela ili analiza osetljivosti modela.
Osnovne jednaine
A Q
0
t x
-
Z
Q Q 2
( ) g A
g A Ie 0
t x A
x
gde je:
Q protok, A povrina proticajnog profila, Ie pad linije energije usled trenja.
Jednaine Sen-Venana su parcijalne diferencijalne jednaine hiperbolikog tipa, koje se u optem
sluaju ne mogu reiti. Uvoenje odreenih aproksimacija omoguava da se ove jednaine
iskoriste za proraun nivoa vode u rekama, u neustaljenim uslovima.
Zanemarivanjem lanova koji su promenljivi u funkciji vremena (
ustaljeno teenje.
Pad linije energije se odreuje pomou ezi-Maningove formule:
n2 Q Q Q Q
Ie 2 4 / 3 2
AR
K
gde je K moduo protoka renog korita.
8.4.2
66
Q = AC RJ
gde je: Q protok vode (m3/s), A povrina proticajnog profila (m2), R hidrauliki radijus (m), J
pad nivoa vode na posmatranoj deonici (jednak padu linije energije), C ezijev koeficijent otpora.
Uvoenjem Maningovog koeficijenta rapavosti (n)
1/ 6
C=
R
n
1
Q = AR 2 / 3 J
n
Dubina vode u kanalu sa jednolikim teenjem je normalna dubina. U kanalu sa trougaonim
poprenim presekom normalna dubina se izraunava direktno, a u kanalima sa trapeznim i
pravougaonim poprenim presekom iterativno.
Geometrijski elementi (irina B, povrina A, okvaeni obim O i hidrauliki radijus R) za
pravougaoni, trapezni i trougaoni oblik korita (slika 10.8) se raunaju na sledei nain:
Pravougaoni presek:
A=bh
O = 2h + b
R = A/O = bh / 2h + b
Trapezni presek:
B = b + 2 m h gde je m nagib kosina kanala
A = (b + mh) h
O = b + 2h (1 + m2)0.5
R = A/O
Trougaoni presek:
B = 2 mh
A = mh2
O = 2 h (1+ m2)0.5
R = A/O
8.4.3
Teenje u osnovnom koritu reke je uvek neustaljeno, ali se moe aproksimirati ustaljenim ukoliko
su promene malog intenziteta (sporo promenljivo teenje koje nastaje u uslovima postepenog
porasta i smanjenja protoka). S druge strane, teenje u rekama je uvek nejednoliko zbog
67
neprizmatinosti konture toka (suenja ili proirenja preseka korita, promene pada, postojanje
prepreka teenju kao to su pragovi, ustave, kaskade, propusti).
Hidrauliki proraun se koristi da bi se definisala linija nivoa vode i hidrauliki parametri (brzina
toka, vune sile itd.) na deonici obuhvaenoj projektom.
Za reavanje problema ustaljenog nejednolikog teenja koriste se:
- Jednaina kontinuiteta:
Q V1 A1 V2 A2
-
Jednaina odranja energije ili Bernulijeva jednaina koja se postavlja za dva susedna
rena profila (slika 10.9):
2
V1
V2
h1 Z1 2 h2 Z 2 E12
2g
2g
gde su:
V1 i V2 brzine vode u profilima 1 i 2
Z1 i Z2 kote dna u profilima 1 i 2
h1 i h2 dubine vode u profilima 1 i 2
E1-2 gubitak energije izmeu profila 1 i 2.
Iz ove jednaine se izvodi izraz za promenu nivoa vode izmeu dva profila:
V2 V12
Z E12
2g
2
h1 h2
u kome figuriu (1) promena brzinske visine, (2) promena kote dna i (3) gubitak energije, koji ima
komponentu lokalnog gubitka ( El ) i gubitka na trenje ( Etr ).
E12 El Etr
gde je:
El
V12 V22
2g
Koeficijent lokalnog gubitka energije () u uslovima mirnog teenja ima vrednosti date u tabeli 8.2.
68
Etr Jx
nQ 2
x
2
4/3
As Rs
gde je:
J pad linije nivoa izmeu profila
x - rastojanje izmeu profila
As
A1 A2
O O2
A
; Os 1
; Rs s
Os
2
2
Za poznatu geometriju susednih profila, poznat nivo vode u na profilu 2 (nizvodni profil jer je
teenje mirno, pa proraun ide u uzvodnom smeru), usvojen Maningov koeficijent rapavosti i
poznati protok, rauna se nivo vode na uzvodnom profilu 1.
Postupak prorauna je iterativan, jer nije mogue izvesti eksplicitni oblik. U jednainama figuriu
parametri toka u profilu 1, koji su nepoznati, pa se moraju pretpostaviti. Ako se pretpostavi nivo
vode u profilu 1, odreuju se morfoloki parametri i brzina vode. Zatim se primenom Bernulijeve
jednaine rauna nivo vode u profilu 1. Pretpostavljena i sraunata brzina u profilu 1 se nee
poklopiti, pa se postupak ponavlja do zadovoljavajue tanosti (u sluaju ravniarskih tokova
smatra se dobrim slaganjem ukoliko se pretpostavljeni i raunski nivo razlikuju na drugoj decimali).
Zatim se prelazi na deonicu izmeu sledea dva profila itd.
Ukoliko se zanemare lokalni gubici, a razlika brzinskih visina je zanemarljivo mala, promena nivoa
vode se moe odrediti pomou sledee jednaine, koja predstavlja drugi oblik ezi-Maningove
jednaine:
Z x
(nQ) 2
(nK ) 2
gde je:
K propusna mo korita (ili moduo protoka) na posmatranoj deonici
Q
AR 2 / 3
n
J
Primena ove jednaine za proraune prirodnih korita ima smisla samo ukoliko je deonica priblino
prizmatina. Ovo se moe obezbediti ukoliko je razmak profila dovoljno mali.
Veliina nK moe se direktno sraunati ukoliko je poznata geometrija poprenog profila reke.
Odreivanje geometrijskih parametara i nivoa vode izmeu dva profila je relativno jednostavan
zadatak ukoliko je u pitanju proraun nivoa vode koji su u domenu osnovnog korita. Meutim, pri
velikim vodama se teenje odvija i na inundacijama, koje imaju drugaije geometrijske
karakteristike i rapavost.
Za potrebe inenjerskih prorauna se popreni profil reke deli na vie hidrauliki homogenih
delova. Najgrublja je podela na osnovno korito i dve inundacije (slika 8.10).
69
Slika 8.10: Podela sloenog korita za veliku vodu na osnovno korito i inundacije
Uvodi se pretpostavka da se u osnovnom koritu i inundacijama formiraju tri paralelna linijska toka,
a da nema poprenog teenja, odnosno da je nivo vode isti u svim delovima korita. Moduo protoka
sloenog korita K jednak je zbiru modula za osnovno korito reke (Kr), levu (Kil) i desnu inundaciju
(Kid):
K K r K il K id
nr
nil
nid
Zbog razliite duine toka po osnovnom koritu i inundacijama, potrebno je definisati i raunsko
odstojanje izmeu profila:
gde su:
xil , xr , xid - rastojanja izmeu poprenih profila po levoj inundaciji, osovini osnovnog korita i
desnoj inundaciji
Qil, Qr, Qid protok izmeu dva profila po levoj inundaciji, u osnovnom koritu i po desnoj inundaciji
U praksi se za hidraulike proraune najee koriste gotovi softveri. Jedan od najpoznatijih je
softver HEC-RAS (HEC-RAS - River Analysis System - Steady Flow Water Profiles, US Army
Corps of Engineers - Hydrologic Engineering Center), koji se moe skinuti sa
www.hec.usace.army.mil/software/hec-ras/. Detaljno uputstvo sa primerima se moe nai na
http://www.hec.usace.army.mil/software/hec-ras/hecras-document.html
Program se koristi za proraun ustaljenog ili neustaljenog teenja u mrei otvorenih renih
tokova nepravilne geometrije, sa velikim brojem razliitih spoljanjih i unutranjih graninih uslova.
Program rauna ustaljeno teenje u mirnom, burnom ili prelaznom reimu. Raunska procedura je
zasnovana na reavanju linijske energetske jednaine, u kojoj se gubici energije obuhvataju kroz
gubitke na trenje (preko Maningovog koeficijenta) i lokalne gubitke zbog irenja/suavanja toka
(preko koeficijenta kojim se mnoi brzinska visina). Dinamika jednaina se koristi za deonice sa
prelaznim reimom, na kojima se javlja hidrauliki skok, kao i pri proraunu teenja u zoni mostova
i ua.
Osnovne ulazne podatke za proraun ustaljenog teenja predstavljaju:
- ukoliko je teenje mirno: nizvodni granini uslov (kriva protoka odnosno kote nivoa vode
na najnizvodnijem profilu za sve raunske proticaje); ukoliko je teenje burno: uzvodni
granini uslov (kote nivoa vode na najuzvodnijem profilu za sve raunske proticaje); u
prelaznom reimu: oba granina uslova;
- merodavni proticaji,
- koeficijenti otpora osnovnog korita i inundacionih povrina,
- geometrija renog korita.
70
Na slikama 8.11 do 8.14 prikazani su neki prozori ovog programa, sa ulaznim podacima i
izlaznim rezultatima.
8.4.4
Izgradnja mosta sa prilaznim navoznim rampama koje pregrauju inundacije bitno menja uslove
teenja, naroito pri velikim vodama, kada mostovski profil predstavlja usko grlo. Usled toga javlja
se povienje nivoa u odnosu na prirodno stanje ili uspor od mosta (slika 8.15). Ono zavisi od
stepena suenja, karakteristika obalnih stubova, kao i broja, veliine i oblika stubova u koritu.
71
Zona 1 je prostor izmeu nizvodnog lica mosta i poprenog profila 1 nizvodno od mosta, u kome
se tok iri. Duina varira u zavisnosti od protoka i karakteristika inundacija. Priblino, duina ove
zone je oko 2 puta vea od zbira duine navoznih rampi u profilu mosta. Zona 2 je deo toka ispod
mosta. Zona 3 je uzvodno od mosta i u njoj se javlja postepeno suenje toka. U profilu 4 tok je
neporemeen.
Proraun uspora od mosta je neophodna komponenta u projektu mosta, jer se na osnovu njega
odreuje visinski poloaj konstrukcije. Naime, donja ivica konstrukcije mora da bude iznad nivoa
merodavne velike vode (u uslovima izgraenog mosta), uz odreeno slobodno nadvienje koje
omoguava prolaz plivajuih predmeta.
Osim hidraulikog prorauna, kojim se definiu i parametri potrebni za dimenzionisanje mera
zatite, u okviru projekta mosta se rade i prorauni deformacije korita.
Proraun uspora od mosta se radi korienjem Bernulijeve jednaine (uslovi ustaljenog
nejednolikog teenja), polazei od profila 1.
Da bi se izbeglo iterativno reavanje, u praksi se koriste jednostavni postupci, uz korienje
pomonih dijagrama koji se odnose na:
- stepen suenja. Izraava se kao M=Am/A gde je A - povrina proticajnog profila, Am
povrina proticajnog profila ispod mosta
- karakteristika oporaca mosta (duina, nagib kosine, oblik i rapavost)
- broja, dimenzija i oblika stubova u koritu
- poloaja mostovskog otvora u odnosu na osovinu korita
- ugla koji osovina mosta zaklapa sa osovinom toka.
Poznata je jednostavna metoda koja se koristi u SAD za odreivanje uspora od mosta:
h K m
Va2
2g
gde je:
Va fiktivna brzina jednolikog teenja u pravougaonom koritu ija je irina jednaka irini
mostovskog otvora (bm),
hn - normalna dubina.
Va
Q
bm hn
Km je empirijski koeficijent koji obuhvata uticaj oporaca (Kb slika 8.17), uticaj stubova (Kp slika
8.18) i uticaj poloaja mostovskog otvora u odnosu na osovinu renog korita (Ke slika 8.19).
K m K b K p K e
72
Slika 8.19: Dijagram za odreivanje vrednosti koeficijenta lokalnog gubitka energije usled mostovskog otvora
postavljenog pod uglom u odnosu na osovinu korita (Ke)
Za proraune teenja u zoni mosta koristi se takoe program HEC-RAS (slike 8.18 8.21). U
njemu se dobijaju se gubici energije koje prouzrokuje raunaju iz 3 dela: (1) gubici energije
neposredno nizvodno od mosta, nastali usled ekspanzije toka; (2) gubici na samom mostu; (3)
gubici neposredno uzvodno od mosta, nastali usled kontrakcije toka.
73
8.4.5
Linijski otpori
V*
Autor
ezi
gRJ
Izraz
V
C
V*
g
C m
V
R
V* n g
n m 1 / 3 s
8
V
V*
1/ 6
Maning
Darsi-Vajsbah
74
1/ 2
1 1/ 6
8g
R
n
U renoj hidrotehnici se za ocenu otpora najee koristi Maningov koeficijent rapavosti (n), koji
je je promenljiva karakteristika jer zavisi od protoka (to je vei protok odnosno dubina vode, manji
je uticaj rapavosti okvaene konture na tok vode, odnosno vrednost koeficijenta rapavosti opada).
U praksi se, meutim, za manje vodotoke i kanale usvaja konstantna vrednost.
Vrednosti koeficijenta (n) koje se mogu nai u literaturi odreene su merenjima na modelima i u
prirodi, a date su najee opisno (u zavisnosti od materijala dna, obraslosti korita vegetacijom,
krivudavosti trase itd.). Primeri su dati u tabeli 8.3.
Tabela 8.3: Vrednosti koeficijenta rapavosti po Maningu
Karakter povrine
Odlino
0.012
0.012
0.013
0.017
0.025
0.017
0.023
0.025
0.025
0.028
0.025
0.035
Stanje povrine
Vrlo dobro
Dobro
0.013
0.015
0.014
0.016
0.014
0.015
0.020
0.025
0.030
0.033
0.020
0.025
0.028
0.030
0.030
0.030
0.040
0.023
0.028
0.030
0.033
0.033
0.036
0.045
Loe
0.017
0.018
0.017
0.030
0.035
0.025
0.030
0.033
0.035
0.035
0.040
-
75
Neprizmatinost
Vegetacija
Stepen meandriranja
Vrednost parametra
0,020
0,025
nb
0,024
0,028
0,000
0,005
n1
0,010
0,020
0,000
n2
0,005
0,010 0,015
0,000
0,010 - 0,015
n3
0,020 0,030
0,040 0,060
0,005 0,010
0,010 0,025
n4
0,025 0,050
0,050 0,100
1,000
m
1,150
1,300
Ukoliko je poznat granulometrijski sastav nanosa u kome je formirano reno korito, za procenu
vrednosti Maningovog koeficijenta (nb) moe se koristiti jedan od sledeih izraza, koji su dobijeni
laboratorijskim ispitivanjima:
1/ 6
Majer-Peter-Miler
Garde i Radju
ulijen
d
nb 90
26
1/ 6
d
nb 50
21
1/ 6
d
nb 50
16
76
8.4.6
0.030
0.040
0.070
0.035
0.045
0.080
0.100
0.150
0.040
0.050
0.050
0.070
0.030
0.050
0.035
0.100
0.030
0.035
0.035
0.050
0.030
0.035
0.040
0.040
0.045
0.050
0.050
0.060
0.070
0.100
0.060
0.080
0.110
0.160
0.150
0.040
0.100
0.120
0.200
0.050
0.120
0.160
Neustaljeno teenje
77
U nastavku su prikazani ulazi i izlazi iz modela neustaljenog teenja u sloenom renom sistemu
Dunava sa Savom i Tisom (slika 8.26).
Ulazne datoteke su: reni sistem (.nwk11), popreni profili (.xns11), granini uslovi (.bnd11) i
hidrodinamiki parametri (.HD11) koji su povezani u simulacionom editoru. Prorauni su vreni u
fiksnim vremenskim intervalima od po 15 min.
Osim toka kroz osnovno korito Dunava, Save i Tise, reni sistem obuhvata i tokove po veim
rukavcima (slika 8.27). Rukavci su direktno povezani sa osnovnim koritom, tako da su najuzvodniji
i najnizvodniji popreni profil toka po rukavcu istovremeno i profili osnovnog toka. Aktivna irina
(Storage width) najuzvodnijeg i najnizvodnijeg profila rukavca je jednaka nuli po celom profilu.
Poto prilikom pojave velikih voda tok vode preseca rene krivine po inundacijama, na renim
krivinama su formirani tokovi po inundacijama (slika 10.27). Tokovi po inundacijama su povezani
sa osnovnim koritom preko veznih kanala (Link Channel). Parametri veznih kanala odreuju kotu i
irinu prelivne ivice za prelivanje vode izmeu osnovnog korita i inundacija.
Krajnje take i najnia taka taka poprenog profila se obeleavaju markerima (slika 8.28).
Krajnje take su dodatno definisane koordinatama u dravnom koordinatnom sistemu. Kod
poprenih profila sloenog korita leva i desna obala su obeleene markerima ime su razdvojene
inundacije i osnovno korito tako da im je mogue dodeliti razliitu vrednost koeficijenta rapavosti.
Nizvodni granini uslov su srednje dnevne vrednosti nivoa vode na hidrolokoj stanici Smederevo,
a uzvodni granini uslov srednje dnevne vrednosti protoka Dunava, Save i Tise koji su definisani
za hidroloke stanice Bezdan, upanja i Senta. U model su ukljueni protoci pritoka drugog reda
(Drave, Tamia, Drine i Kolubare) kao takasti izvori.
Model je kalibrisan na osnovu podataka o protocima i nivoima vode koji su zabeleeni tokom 2006.
godine, dok se verifikacija zasnivala na podacima o velikoj vodi 2005. godine.
Q_Tisa_Senta
3600
3400
3200
Q_Dunav_Bezdan
3000
km 156
7500
5110000
7000
6500
2800
2600
2400
2200
6000
2000
5100000
5500
1800
km 1433
5000
4500
1600
1400
5090000
4000
1200
1000
3500
800
3000
5080000
2500
2000
5070000
1500
January
2006
February
2006
March
2006
April
2006
May
2006
June
2006
July
2006
August
2006
September
2006
October
2006
November
2006
600
400
January
2006
February
2006
March
2006
April
2006
May
2006
June
2006
July
2006
August
2006
September
2006
October
2006
November
2006
December
2006
December
2006
5060000
5050000
5040000
5030000
5020000
5010000
H_Smederevo
73.8
5000000
73.6
73.4
73.2
73.0
4990000
72.8
72.6
72.4
72.2
72.0
4980000
Q_Sava_Zupanja
71.8
71.6
2800
2700
Q
4970000
2600
2500
2400
2300
km 210
2200
2100
2000
71.0
70.8
70.6
70.4
70.2
4960000
1900
1800
71.4
71.2
1700
1600
70.0
69.8
69.6
January
2006
1500
February
2006
March
2006
April
2006
4950000
1400
1300
1200
1100
1000
900
4940000
800
km 1116
700
600
500
400
January
2006
February
2006
March
2006
April
2006
May
2006
June
2006
July
2006
August
2006
September
2006
4930000
October
2006
November
2006
December
2006
7340000
7360000
7380000
7400000
7420000
7440000
7460000
78
7480000
7500000
May
2006
June
2006
July
2006
August
2006
September
2006
October
2006
November
2006
December
2006
OSNOVNI
POPRENI PROFIL
RUKAVAC
VEZNI KANAL
INUNDACIJA
INUNDACIJA
79
76,5
76,0
75,5
75,0
(m)
74,5
74,0
73,5
73,0
72,5
72,0
71,5
71,0
70,5
-45
-40
-35
-30
-25
-20
-15
-10
-5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
55
60
65
70
75
80
Opisani model neustaljenog teenja u sluenom renom sistemu se moe koristiti za vie namena:
- Simulacija hipotetikih ekstremnih hidrolokih situacija - postavljanjem hipotetikih
hidrograma velikih voda za uzvodni i krive protoka za nizvodni granini uslov.
- Prognoza nivoa vode tokom odbrane od poplava. Hidrometeoroloki zavod izdaje
prognozu proticaja i/ili vodostaja merodavnih za odbranu od poplava, kao i prognoze
kulminacije talasa velikih voda i vremena njegovog prolaska na profilima hidrolokih
stanica du vodotoka. Hidroloka prognoza ne moe da obuhvati uticaj uspora na uima
pritoka te bi kombinacija modela hidroloke prognoze i hidraulikog modela neustaljenog
teenja MIKE11 dala tanije podatke za potrebe slube za odbranu od poplava i
obavetavanje javnosti, ukljuujui vreme pojave i nivo vode du Dunava, Save i Tise (na
svim raunskim profilima) a ne samo na profilima hidrolokih stanica.
- Analiza efikasnosti mera i strategija za zatitu od poplava. Model se moe dalje
razviti za analizu ukljuenja potencijalnih nunih retenzija u priobalju, poveanje
poprenog profila korita za malu ili veliku vodu (iskop korita ili pomeranje nasipa, itd.).
Mogua je analiza kombinacije razliitih mera zatite od poplava i analiza njihove
efikasnosti u razliitim hidrolokim uslovima. Na ovaj nain mogue je utvrditi
najefikasniju i najekonominiju strategiju zatite od poplava pojedinih podruja.
- Priprema karata plavnih zona integrisanjem postojeeg modela renog toka sa
digitalnim modelom terena.
- Priprema projekata rekonstrukcije postojeih objekata za zatitu od poplava na
osnovu podataka o nivoima vode na odreenom profilu reke koji se mogu dobiti
simulacijom modela za razliite hidroloke uslove.
- Edukacija. Rezultati simulacije modela za razliite hidroloke uslove prezentovani u vidu
nivograma, podunih profila, mapa, itd. omoguuju vizualizaciju i bolje sagledavanje
problematike. Ovo moe biti posebno korisno kod planiranja gradnje u plavnom podruju.
80
Q (m3/s)
78
77
76
3000
4000
5000
6000
7000
Q (m 3/s)
8000
9000
10000
80.00
8000
79.50
7000
79.00
6000
78.50
5000
78.00
4000
77.50
3000
77.00
2000
76.50
1000
76.00
81
80
Z (mnm)
79
78
77
76
75
74
0
100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
Q (m3/s)
81
1100
Z (mnm)
Z (mnm)
79
9000
Kriva protoka moe biti parametarska, ukoliko se nizvodno od mernog profila nalazi objekat
(ustava ili brana) ili ue, koje utie na formiranje nivoa vode. Primer na slici 8.35 pokazuje primer
kada kriva protoka na profilu St. Banovci zavisi od nivoa Dunava kod ua Save (kod Zemuna).
Krive protoka se menjaju tokom vremenu jer su merni profili podloni deformaciji.
82
U svetu se radi na razvoju prostornih (3D) numeriki modela strujanja. Oni se jo uvek vrlo retko
primenjuju, jer zahtevaju izazutno jake raunare za simulaciju. Na slikama 8.41 i 8.42 prikazani su
rezultati primene prostornog modela u renoj hidraulici, na primeru analize strujanja u otroj renoj
krivini u kojoj su prisutna sekundarna strujanja. Model se mora kalibrisati na osnovu terenskih
merenja i fizikog modela.
83
L*
Lp
Lm
84
85
9 RENI NANOS
9.1 UVODNE NAPOMENE
Intenzivne atmosferske padavine prozrokuju u renim slivovima dva paralelna procesa - povrinski
oticaj i spiranje tla, usled ega dolazi do nastanka velikih voda i erozione produkcije nanosa.
Produkti ovih procesa dospevaju u hidrografsku mreu, kroz koju nastavljaju kretanje, u vidu
dvofaznog fluida.
U renom toku se kreu dve vrste materijala:
- Reni nanos. ine ga estice geolokog porekla koje su, pokrenute erozijom sa povrine
terena, dospele u vodotok. Reni nanos je sastavljen od estica razliite veliine, od
praine do oblutaka. U zavisnosti od brzine vode u vodotoku i krupnoe estica, reni
nanos se transportuje u vidu:
o vuenog nanosa (najee 5-15%)
o suspendovanog ili lebdeeg nanosa (85-95%)
- Plivajui nanos. ine ga grane, debla drvea, razni otpad, a predstvalja opasnost jer
moe da zatvori proticajni profil mosta ili ustave.
U okviru ovog kursa izuava se poreklo, karakteristike i reim renog nanosa, dok plivajui nanos
nije predmet kursa.
Eroziona produkcija nanosa u renim slivovima i transport nanosa u vodotocima predstavljaju dve
komponente globalnog prirodnog procesa, koji zbog svojih posledica ima veliki ekoloki i
vodoprivredni znaaj.
Problemi erozione produkcije i transporta nanosa prisutni u skoro svim granama vodoprivrede.
Transport nanosa u vodotocima, u sluaju intenzivnijih erozionih procesa u slivovima, najee
prevazilazi transportnu sposobnost renih tokova. Usled toga dolazi do taloenja nanosa, kao i do
zasipanja vodoprivrednih objekata nanosom. U tom kontekstu, najvei vodoprivredni problem je
zasipanje akumulacija. Dobro je poznat primer akumulacije Zvornik, koja je u relativno kratkom
intervalu posle izgradnje izgubila vie od 50% zapremine, usled zasipanja nanosom. Pored
akumulacija, reni nanos ugroava i mnoge druge vodoprivredne objekte - regulisana rena korita,
irigacione kanale, vodozahvate itd.
Ekoloki aspekt problematike erozije i nanosa obuhvata, s jedne strane, fenomene vezane za
spiranje tla u slivovima, a s druge strane, kvalitet vode u renim tokovima. Erozioni procesi
uslovljavaju hemijsko zagaenje vode i nanosa materijalima prirodnog i antropogenog porekla.
Hemijske materije prirodnog porekla, u procesu raspadanja stena, dospevaju sa erozionim
nanosom u hidrografsku mreu. S druge strane, hemijsko zagaenje antropogenog porekla nastaje
usled spiranja vetakih ubriva i pesticida sa poljoprivrednih povrina u renim slivovima.
Najnovija istraivanja u svetu su potvrdila da najvei deo hemijskog zagaenja prenose estice
suspendovanog nanosa (uz koje se vezuju molekuli hemijskih materija).
Erozija tla i transport renog nanosa su prirodni fenomeni koji se nikakvim tehnikim merama ne
mogu potpuno eliminisati. Meutim, to ne znai da su ovi fenomeni van antropogenih uticaja.
Naprotiv, efekti raznih ljudskih aktivnosti na intenzitet erozionih procesa i transporta nanosa mogu
biti vrlo veliki, kako pozitivni, tako i negativni. Posebno je znaajno istai da su ovi efekti vrlo
sloeni, s obzirom na fiziki karakter procesa erozione produkcije i transporta nanosa, tako da se
ne manifestuje samo na mestu direktne intervencije, ve daleko izvan zone antropogenog
delovanja. Negativni efekti nanosa, koji se transportuje renim tokovima, manifestuju se, pre
svega, u oblasti vodoprivrede.
Reim renog nanosa je termin koji se odnosi na prostornu i vremensku raspodelu koliina i
karakteristika nanosa. Njime se obuhvataju fizika svojstva nanosa, kao i pojave vezane na
njegovu interakciju sa renim tokom. Definie se na osnovu terenskih istranih radova i hidraulikih
prorauna.
86
87
Radi sagledavanja rasprostranjenosti erozije u renom slivu koristi se karta erozije (slika 9.7), na
kojoj je prikazan intenzitet procesa. Karta se dobija dugogodinjim kartiranjem procesa, koje vre
inenjeri umarske struke i odgovarajuim proraunima.
Osnovni inioci koji utiu na problematiku erozije i nanosa u odreenom slivu su:
- geomorfoloka i geoloka predispozicija slivnog podruja za razvoj erozionih procesa,
- meteoroloki, hidrografski i hidroloki faktori erozione produkcije i transporta nanosa,
- pedoloki uslovi, stanje vegetacije i nain korienja zemljita u slivu,
- stanje, tipovi i intenzitet erozionih procesa u slivu,
- morfoloke, hidroloke i hidraulike karakteristike vodotoka i
- antropogeni faktori erozionih i transportnih procesa.
Na osnovu istraivanja svih faktora erozionih i transportnih procesa u odreenom slivu, moe se
izvriti komparativna analiza erozione produkcije nanosa u slivu i pronosa nanosa u hidrografskoj
mrei. Na taj nain se dobija slika o globalnom bilansu nanosa. U okviru globalnog psamolokog
bilansa, posebno se razmatraju vueni i suspendovani nanos, s obzirom na njihove razliite uloge
u morfolokim procesima vodotoka.
88
89
Sa hidrotehnikog aspekta, najopasnija je pojava akumulacije nanosa (slike 9.8 i 9.9) koja nanosi
tete u renim dolinama i stvara probleme u korienju vodoprivrednih objekata (zasipanje
vodozahvata, akumulacionih prostora, smanjenje proticajnog profila vodotoka zbog koga se javljaju
ea izlivanja itd.).
zrna koja
Osnovna fizika svojstva pojedinanog zrna su: gustina, krupnoa, oblik i brzina tonjenja (ili
hidraulika krupnoa).
Gustina zrna je uslovljena mineralnim sastavom. Najei mineral u sastavu nanosa je kvarc, a
mogu se nai i minerali vee gustine.
Vrednosti gustine nanosa kreu se u uskom opsegu od 2,6 - 2,7 t/m3, a u proraunima se najee
usvaja vrednost s = 2,65 t/m3=2650 t/m3. U teorijskim razmatranjima se kao pogodna
bezdimenziona veliina, koristi relativna gustina nanosa (u odnosu na gustinu vode):
s = s/ = 2,65 ili
= (s )/ = 1,65
3
gde je gustina vode = 1 t/m =1000 kg/ m3
Krupnoa nanosa se, pretpostavljajui da je zrno sfernog oblika, opisuje karakteristi-nim
prenicima i karakteristinim brzinama tonjenja. Karakteristini prenici su: nominalni prenik
(prenik lopte koja ima istu masu i gustinu, odnosno zapreminu kao zrno nanosa), prenik na situ
(prenik zrna koje prolazi korz kvadratni otvor odreenog sita), prenik taloenja i standardni
prenik tonjenja. Karakteristine brzine su brzina taloenja (uniformna brzina tonjenja pojedinane
estice u mirnoj vodi neograniene zapremine) i standardna brzina tonjenja (uniformna brzina
tonjenja pojedinane estice u mirnoj destilovanoj vodi neograniene zapremine, na temperaturi
24oC).
Oblik zrna je vaan za analizu nanosa u hidrodinamikim uslovima. Pokatelji oblika su faktor
sferinosti i faktor oblika koji su definisani pomou 3 ortogonalne duine zrna;
Brzina tonjenja predstavlja relativno kretanje estice pod uticajem gravitacije, u neogranienoj
zapremini mirne vode. Vrednost brzine tonjenja se moe odrediti iz jednaine:
90
4 1
gd
3 Cd
gde je:
W brzina tonjenja estice
Cd koeficijent sile otpora (zavisi od oblika estice)
relativna gustina estice
d prenik zrna estice.
9.3.2
Krupnoa (mm)
4096-2048
2048-1024
1024-512
512-256
256-128
128-64
64-32
32-16
16-8
8-4
4-2
2-1
1-1/2
1/2-1/4
1/4-1/8
1/8-1/16
1/16-1/32
1/32-1/64
1/64-1/128
1/128-1/256
1/256-1/512
1/512-1/1024
1/1024-1/2048
1/2048-1/4096
1,0000-0,5000
0,5000-0,2500
0,2500-0,1250
0,1250-0,0625
0,0625-0,0313
0,0313-0,0156
0,0156-0,0078
0,0078-0,0039
0,0039-0,0020
0,0020-0,0010
0,0010-0,0005
0,0005-0,0002
Granulometrijski sastav se odreuje iz uzoraka nanosa koji se zahvataju iz renog dna. Kako se
krupnoa nanosa menja u prostoru (du toka i po dubini korita) i vremenu (sa promenom protoka u
reci) za analizu karakteristika renog nanosa je potrebno zahvatiti to vie uzoraka.
Zahvatanje uzoraka se obavlja razliitim mehanikim ureajima. Najee se mehanikom
grabilicom zahvata "poremeeni" uzorak nanosa (slika 9.10). est problem kod mehanikih
grabilica je to se najsitnije estice ispiraju i gube prilikom izvlaenja.
Ukoliko je potrebno da se, pored granulometrijskog sastava po dubini nanosnih naslaga u dnu,
odrede zapreminska masa ili hemijski sastav istaloenog nanosa, uzima se "neporemeeni"
uzorak odreene duine. Ova metoda istraivanja se ee primenjuje na jezerima i
akumulacijama, gde se u dnu nalazi glina, praina ili pesak, nego na rekama (slike 9.11 i 9.12).
91
Granulometrijski sastav nanosa se, osim za reno dno, odreuje i za komponente nanosa u
pokretu, posebnim hvataima prilagoenim vuenom odnosno suspendovanom nanosu.
92
Rezultati analize krupnoe zrna se najee prikazuju u vidu granulometrijske krive (slika 9.16).
Ova kriva ima oblik slova S, a prikazuje procentualno uee zrna iji je prenik vei od prenika
koji se nalazi na apscisi (ukupan teinski ostatak na situ).
Sa granulometrijske krive se mogu odrediti karakteristini prenici kao to je d50, d90, d10. Srednji
prenik nanosa (dsr) se rauna podelom uzorka na klasne intervale (frakcije) i odreivanjem
odgovarajuih prenika di i zastupljenosti fi:
OBLUCI
LJUNAK
KRUPAN
SREDNJI
pi
100
PESAK
SITAN
KRUPAN
SREDNJI
PRAINA
SITAN
PRAINAST
SREDNJA
GLINA
FINA
100
suspendovani nanos
suspendovani nanos
nanos iz dna
nanos iz dna
10
20
90
80
30
70
40
60
50
50
60
40
70
30
80
20
90
10
d sr
100
200
100
60
30 20
10
0.2
0.1
prenik zrna
0.02
0.01
0.002
0.001
0.0002 0.0001
d (mm)
Poroznost je udeo zapremine pora ili upljina (Ve) u zapremini uzorka (V):
o= Ve/V x 100 (%).
Na poroznost utiu granulometrijski sastav, oblik zrna, zbijenost itd. Razlikuje se ukupna i efektivna
poroznost. Prva podrazumeva sve pore, a druga, samo meusobno povezane pore. Tabela 9.2.
prikazuje zavisnost izmeu efektivne poroznosti i krupnoe nanosa.
Tabela 9.2: Efektivna poroznost renog nanosa
Vrsta materijala
Krupnozrni pesak
Pesak srednje krupnoe
Sitnozrni pesak
Peskovita glina
93
Zapreminska masa predstavlja odnos mase uzorka nanosa (sa upljinama) i njegove zapremine.
Moe se izraziti preko gustine nanosa i ukupne poroznosti:
z = (1- o) s - u suvom
z = o s + (1- o) s - pod vodom
Zapreminska masa krupnog peanog i ljunanog nanosa kree se u granicama 1.5 2 t/m3, dok
je zapreminska masa finog nanosa istaloenog u akumulacijama esto manja od 1 t/m3.
Ugao unutranjeg trenja se vezuje za stanje granine ravnotee materijala, odnosno za ono
naponsko stanje pri kome zrna, usled naruene ravnotee, postaju nestabilna.
Razlikuje se ugao unutranjeg trenja suvog (F) i vlanog materijala (F). Kod peanog nanosa je F
= 26-34 u suvom, a F = 15-25 u vlanom stanju. Ugao unutranjeg trenja se poveava sa
stepenom nepravilnosti oblika zrna. U stabilnim kosinama renog korita se vrednosti ugla
unutranjeg trenja kreu izmeu 30 i 45, zavisno od krupnoe materijala (tabela 9.3).
Tabela 9.3: Vrednosti ugla unutranjeg trenja
o
d (mm)
<1
5
10
50
>100
F ( )
zrna sferinog oblika
30
32
35
37
40
Koncentracija suspendovanog nanosa opisuje uee vrste faze u meavini vode i nanosa.
Postoji vie naina da se koncentracija opie:
- zapreminska koncentracija (C) je kolinik zapremine suspendovanog nanosa i
zapremine uzorka meavine vode i nanosa (bezdimenzioni broj),
- masena koncentracija je:
Cm s C
kg / m
3
94
Jedan deo nanosa vodotoka se nalazi u razmeni sa materijalom koji ini reno dno, uestvujui u
morfolokim procesima (koritoformirajui nanos), dok najsitnije frakcije prolaze bez interakcije sa
dnom (tranzitni nanos). Meutim, u akumulaciji i tranzitni nanos dobija ulogu u formiranju renog
dna jer se istaloava zbog smanjenih brzina toka.
ema na slici 9.18 prikazuje jednu od moguih podela nanosa u vodotoku.
95
koncentracija krupnih estica blizu povrine daleko manja nego u blizini renog dna. Prema tome,
estice razliitih krupnoa imaju i razliite profile koncentracije (slika 9.19). U sluaju prirodnih
tokova, sekundarna strujanja dovode do meanja, naroito u krivinama, tako da su rasporedi
krupnoe nanosa po vertikali manje pravilni.
Pronos nanosa je koliina nanosa koja prolazi kroz posmatrani popreni presek vodotoka u
jedinici vremena. Izraava se u kg/s, dok se sumarni pronos nanosa za dui vremenski period
izraava u tonama.
Posebno se meri ili rauna pronos vuenog i pronos suspendovanog nanosa. Ukupni pronos
nanosa se dobija sabiranjem pronosa suspendovanog i pronosa vuenog nanosa ili se rauna
primenom empirijskih jednaina za proraun ukupnog koritoformirajueg nanosa.
Cilj merenja
Merenja pronosa nanosa se vre da bi se pripremili podaci za reavanje dve osnovne grupe
inenjerskih problema:
- Prognoza morfolokih promena u vodotoku (zasipanje i erozija) zasniva se na formuli
za pronos nanosa koja je primenljiva za posmatrani vodotok. U ovom sluaju se merenja
vre da bi se izabrala pogodna formula. Potom se formula koristi za prognozu pronosa
nanosa, na osnovu hidraulikih uslova u vodotoku. Oigledno je da u ovom sluaju
postoje dva osnovna zahteva:
o Merenja se moraju vriti u uslovima mirnog, jednolikog teenja, jer su formule
razvijene za takve uslove
o Kako se formulama rauna samo pronos koritoformirajueg nanosa, potrebno je
napraviti razliku izmeu pronosa koritoformirajueg i tranzitnog nanosa.
- Prognoza zasipanja akumulacija mora se zasnivati na poznavanju svih komponenti
reima nanosa vodotoka, ukljuujui i "tranzitni" nanos, koji u prostoru akumulacije
postepeno postaje "koritoformirajui".
96
9.5.2
Metode merenja
Dva razliita vida kretanja nanosa - vuenjem po dnu i u obliku suspenzije imaju i razliite
instrumente i naine merenja na vodotoku.
Merenje pronosa (transporta) vuenog nanosa. Za merenje vuenog nanosa koriste se:
- mehaniki hvatai,
- razne vrste obeleivaa (trasera),
- specifine metode za merenje kretanja dina.
Mehaniki hvatai su pokretni ureaji koji se prilikom merenja sputaju na reno dno. Na prednjoj
strani imaju otvor kroz koji u hvata ulazi voda i nanos. Posle odreenog perioda ureaj se vadi iz
reke, a zahvaeni uzorak meri. Vreme zahvatanja zavisi od koliine nanosa i kree se od 0,5 do 15
minuta. Nanos se u jednoj vertikali meri vie puta.
Do sada je u svetu razvijeno preko 20 tipova hvataa, pri emu se po karakteristikama razlikuju oni
koji su namenjeni merenju na rekama sa krupnim nanosom (slika 9.20 levo) odnosno rekama sa
peanim nanosom (kutija sa vrstim zidovima slika 9.20 desno).
Tanost rezultata merenja pronosa vuenog nanosa pomou mehanikog hvataa je ograniena,
zbog brojnih problema:
- hvata je glomazan i teak za rukovanje;
- hvata je mali u odnosu na vodotok, tako da se merenje protoka vri "takasto" i samo u
odreenim vremenskim presecima;
- prilikom postavljanja hvataa na dno nije siguran njegov pravilan poloaj u odnosu na
kretanje nanosa, to postaje posebno znaajno u sluaju kretanja nanosa u vidu dina,
- pri vaenju dolazi do ispiranja materijala iz hvataa itd.
Merenja kretanja nanosa pomou obeleivaa su dosta komplikovana i relativno retko se
koriste. Obeleena zrna nanosa se vraaju u reni tok i prate, kako bi se stekao uvid u dinamiku
njihovog kretanja. Obeleiva moe biti fluorescentna boja ili radioaktivni izotopi.
Specifine metode se koriste za merenje kretanja dina, koje su osnovni vid kretanja vuenog
nanosa u rekama sa peanim nanosom. Najee se na dno postave 2 elektrine sonde. Na
sondama se registruje izdizanje i sputanje dna u toku vremena, a iz toga se odreuje prosena
brzina kretanja posmatrane dine i njene dimenzije odnosno podatak o pronosu vuenog nanosa.
Merenje pronosa suspendovanog nanosa. Osnovne karakteristike suspendovanog nanosa, koje
su sastavni deo mnogih formula pomou kojih se reavaju inenjerski problemi u vezi sa nanosom,
su njegova koncentracija i granulometrijski sastav, koje je mogue odrediti samo terenskim
osmatranjima i merenjima, sa odgovarajuim laboratorijskim analizama. Ova merenja su
dugotrajna i skupa, tako da ih treba paljivo isplanirati. Merenjima se moraju obezbediti
reprezentativne vrednosti merenih parametara.
97
Merenje pronosa suspendovanog nanosa je zasnovano na istom principu kao i merenje proticaja
vode (merenje u vie vertikala i vie taaka u svakoj vertikali). Pri hidrometrijskom merenju se u
takama u kojima se mere brzine vode, zahvataju i uzorci suspendovanog nanosa specijalnim
hvataima. Zato se ovaj tip merenja naziva kompletno merenje vode i nanosa. Da bi se
merenjem obezbedile reprezentativne vrednosti merenih parametara, rad na terenu pri svakom
kompletnom merenju treba da obuhvati:
- geodetsko snimanje hidrometrijskog profila,
- merenje brzine vode u vie vertikala,
- zahvatanje uzoraka vode i nanosa, koje moe biti:
o hvataem integratorom koji daje osrednjene vrednosti parametara nanosa u
vertikali ili
o hvataem za lokalno uzimanje uzoraka, kojim se zahvata nanos u vie taaka
svake merne vertikale odnosno u svim takama u kojima se meri brzina vode,
- zahvatanje uzoraka materijala iz dna renog korita u svakoj mernoj vertikali.
Meutim, najee se samo u odreenim profilima vodotoka jednom dnevno ili u talasima velikih
voda zahvataju uzorci vode. Uzorci se zahvataju u odreenoj (referentnoj) taki, koja se najee
nalazi na povrini vode, a iz njih se odreuje koncentracija nanosa CR. Vrednosti srednje profilske
koncentracije se izraunavaju pomou koeficijenta R koji se odreuje na osnovu podataka
kompletnog merenja, kao odnos srednje profilske koncentracije (C) i referentne koncentracije (CR):
C
CR
P Q CR R Q C
Kvalitet merenja zavisi od izabrane referentne take iz koje se uzimaju svakodnevni uzorci.
Hvatai suspendovanog nanosa
Zahvatanje uzoraka vode sa suspendovanim nanosom se obavlja pomou specijalnih hvataa
(batometara). Ono se vri postepenim, kontrolisanim punjenjem boce odreene zapremine, koja
predstavlja osnovni deo hvataa.
Reprezentativnost uzorka suspendovanog nanosa obezbeuje se zadovoljenjem kriterijuma
matematske statistike, vodei rauna o hidraulikim zakonima kretanja estica u turbulentnom
toku. Stoga se pri zahvatanju uzoraka suspenzije moraju potovati osnovni principi:
- Zapremina uzorka mora biti dovoljna za tano merenje teina vrste faze. Ona je obrnuto
srazmerna kvalitetu laboratorijskih uslova, pribora i usluga;
- Broj ponavljanja kod instrumenata sa trenutnim punjenjem, odnosno vreme zahvatanja
suspenzije iz take kod instrumenata sa duim punjenjem, moraju, kao i kod brzina, biti
dovoljni za odreivanje stvarne srednje vrednosti merene karakteristike;
- Brzina ulaenja suspenzije u hvata treba da je jednaka brzini toka u mernoj taki;
- Batometri u kojima se uzorak direktno akumulira u mernoj taki, moraju da imaju
hidrauliki oblik, fiksiran poloaj i ovazduenje, a vreme dranja batometra u taki treba
da priblino odgovara vremenu punjenja;
- U batometrima u kojima se uzorak od merne take do mesta izlivanja transportuje kroz
crevo na izvesnu daljinu i visinu (vakuumni batometri) treba stvoriti takve uslove
proticanja na tom putu, da nema mogunosti segregacije ili lokalnog zadravanja nanosa.
Neki od poznatijih ureaja za merenja pronosa suspendovanog nanosa su:
- Vakuum batometar konstruisan u Institutu "Jaroslav erni" 1964. godine (VB) je hvata
kojim se uzimaju uzorci u vie taaka po vertikali. Razvijen je za velike ravniarske reke i
moe se korititi za brzine toka do 3 m/s i dubine do 50 m. Osnovne komponente
instrumenta su vakuum pumpa, pretkomora za pranjenje creva i komora zapremine 40 l
98
(slika 9.21). Vakuum batometar hvata i najsitnije estice nanosa, tako da se njime
odreuje ukupni pronos suspendovanog nanosa odnosno suma "koritoformirajueg" i
"tranzitnog" suspendovanog nanosa.
Hvata-integrator US D-96, u koji se zahvata uzorak zapremine 3 l, moe se koristiti do
dubine do 30 m (slika 9.22).
"Delftska boca" (Delft Bottle) za direktno merenje vremenski osrednjenog pronosa
suspendovanog nanosa. Ovo je protoni hvata u kome se estice nanosa zadravaju
usled usporavanja vode (slika 9.23). Problem je to se najsitnije estice nanosa ne
zadravaju u komori, tako da se pri merenju javlja odreena greka.
Nijedan instrument ne moe da meri koncentraciju nanosa pri samom dnu ni na samoj povrini
(slika 9.24). Visina vodenog stuba u kojoj se nanos ne moe meriti zavisi od tipa instrumenta. Kako
je u zoni blizu dna transport nanosa najintenzivniji, svako merenje ima odreenu greku.
9.5.3
Obrada merenja
99
qs V h C
-
kg / s m
P qs ( y )dy
kg / s
Cs
kg / m
Q
P
9.5.4
koristiti za proraun krive trajanja pronosa nanosa na osnovu krivih trajanja protoka vode, koje su
uspostavljene za viegodinji period osmatranja.
0.20
2.0
do 1974
1974-1984
1985-2000
1.6
sr (cm/s)
Csr (kg/m3)
0.16
0.12
0.8
0.08
2000
4000
Q (m3 /s)
6000
8000
4000
Q (m3/s)
6000
8000
Psr.mes (kg/ s)
1000
VEG
VVEG
qs (kg/s m)
2000
-
-
-
qs = 2 f(q)
qs = 0.5 f(q)
do 1974
1974-1984
1985-2000
0.4
0.04
1.2
100
10
1000
0
0
8
3
10
11
12
13
14
15
16
10000
Qsr.mes (m3/ s)
q (m /s m)
Uvodne napomene
101
f ( ,V , H , , s , d , g , q) 0
odakle se transformacijom parametara dobija izraz:
f(
g d h q
, ,
)0
V2
d V h
a zatim:
f(
d /
q
,
,
)0
g ( s ) d g d 3
odnosno:
f (Re* , , ) 0
gde je:
Re*
d V*
estica nanosa poinje da se kree tek u trenutku kada hidrauliki parametri u blizini dna (brzina ili
tangencijalni napon) dostignu odreenu vrednost, koja se naziva kritinom (oznaka kr).
Poznavanje poetka kretanja nanosa je vrlo znaajno, jer ove veliine uestvuju u skoro svim
obrascima za proraun transportne sposobnosti renog korita u pogledu nanosa. Ukoliko su
poznati uslovi pokretanja nanosa mogue je odrediti takve osnovne karakteristike vetakog
vodotoka (kanala) pri kojima e korito biti stabilno.
Kritina brzina toka. U laboratorijskim uslovima se utvruje empirijska veza dva bezdimenziona
broja:
V
H
f( )
d
g d
Jedan od najpoznatijih izraza za kritinu brzinu toka (Vkr) definisao je Gonarov:
Vkr
2( s )
8,8 H
)
g d sr log(
3,5
d 90
gde je:
H srednja dubina [m]
dsr merodavni (srednji) prenik nanosa [m]
d90 prenik zrna nanosa zastupljenosti 90% [m]
Do pokretanja nanosa dolazi kada je V Vkr .
Pored empirijskih izraza, u praksi se koriste i empirijski dijagrami (slika 9.30) ili podaci o
maksimalnoj dozvoljenoj brzini neobloenih kanala (tabela 9.4). Ukoliko se pomou dijagrama na
102
slici 9.30 odreuje kritina brzina u kanalu ija je dubina H1 razliita od H=1 m vrednost treba
pomnoiti korekcionim faktorom:
k (
H1 1/ 6
)
H
V (m/s)
0.75
0.75
0.90
1.00
1.00
1.50
1.80
1.50
1.80
1.70
Kritini tangencijalni napon se moe izraziti u funkciji Rejnoldsovog broja zrna nanosa:
V*2
f (Re* )
g ( s ) d g d
gde je:
- ildsov broj ili bezdimenzioni tangencijalni napon
Re*
d V*
Zavisnost koju je eksperimentalno defisao ilds prikazana je na slici 9.31. Oblast mirovanja
nanosa ( kr / 1) se nalazi ispod krive, dok je oblast kretanja nanosa ( kr / 1) iznad nje.
Dijagram se moe direktno koristiti ako se za poznati prenik zrna nanosa (dsr) sraunaju i Re* .
103
Modifikavan ildsov dijagram. Ukoliko se umesto Re* uvede kao nova promenljiva
bezdimenzioni prenik zrna:
D* d (
g 1/ 3
)
2
0,24 D*1 1 D* 4
0 , 64
0,14 D* 4 D* 10
kr 0,04 D*0,1 10 D* 20
0 , 29
0,013 D* 20 D* 150
0,056
D* 150
U prirodnim renim tokovima granulometrijski sastav nanosa nije uniforman. To utie na pokretanje
zrna nanosa, jer su sitnije frakcije pokrivene krupnijim, tako da je njihova pokretljivost manja nego
da su direktno izloene uticaju renog toka.
Kako se sitnije frakcije lake odnose, nastaje segregacija nanosa po krupnoi, tako da na povrini
renog korita ostaju najkrupnije frakcije. Ova pojava se naziva armiranje ili samopoploavanje
dna (slika 9.32).
104
9.6.3
Nastanak suspenzije
Sa poveanjem brzine toka i tangencijalnog napona poveava se broj zrna nanosa koje se kreu
saltacijom. Duina skokova se poveava sve dok oblak estica ne pone da se kree u suspenziji.
Gruba procena trenutka u kome vueni nanos prelazi u drugi vid kretanja (u suspenziji) moe se
dati na osnovu krupnoe zrna. Brojni autori su u laboratorijskim uslovima ispitivali ovaj fenomen i
definisali kriterijume koji uvek imaju oblik
V*
const
W
gde je:
V*
V*
0,2 2
W
9.6.4
U praksi postoji irok dijapazon zadataka u kojima je potrebno odrediti pronos nanosa u prirodnim
vodotocima sa pokretnim dnom (aluvijalnim vodotocima). To su, na primer, analize i prorauni
zasipanja akumulacija, erozije dna nizvodno od brane, lokalne erozije ili zasipanja oko regulacionih
graevina, efekata eksploatacije peska i ljunka, uticaja morfolokih promena na nivoe voda itd.
Proraun pronosa nanosa predstavlja jednu od najznaajnijih i najosetljivijih komponenti rene
hidraulike. Naime, razliite formule kojima se definie transportni kapacitet za nanos daju razliite
rezultate, a velike margine greke dovode u pitanje svrhu razvoja sloenijih modela prorauna
kojima se reavaju vani inenjerski zadaci.
Istovremeno, postoji veliki broj formula za proraun pronosa vuenog nanosa, suspendovanog
nanosa i ukupnog koritoformirajueg nanosa (total bed-material load), koje su razvijene posle
pojave prve formule Du Boys-a (1879). Sve te, potpuno razliite i uglavnom empirijske formule,
nastale su uspostavljanjem korelacija izmeu parametara kojima se opisuju svojstva fluida i
nanosa, njihovo kretanje i interakcije. I pored izuzetnih napora koji su do sada uloeni u
istraivanje parametara koji utiu na izuzetno sloen proces transporta nanosa, univerzalno
primenljiva reenja nisu naena i istraivanja se nastavljaju.
Proraun pronosa vuenog nanosa
Za proraun pronosa vuenog nanosa se koriste brojne empirijske formule, koje su izvedene skoro
iskljuivo na osnovu rezultata laboratorijskih ispitivanja. Poznato je, naime, da su merenja kretanja
vuenog nanosa u prirodnim vodotocima optereena velikim grekama, a praktino nemogua u
periodima velikih voda, kada se jedino i pokreu znaajnije koliine nanosa. Zbog toga jedinu
podlogu za razvoj formula predstavljaju podaci laboratorijskih merenja (vrenih u kontrolisanim
uslovima, sa manje-vie jednolikim uslovima teenja), kao i odreene racionalne pretpostavke o
reimu kretanja nanosa.
U raspoloivoj svetskoj i domaoj literaturi navodi se veliki broj formula za pronos vuenog nanosa:
Meyer-Peter-Muller, Engelund-Hansen, Bagnold, Einstein, Einstein-Brown, van Rijn, Karaushev,
Shamov, Levi, Goncharov itd.
Najpoznatija je formula Majer-Peter-Milera (Meyer-Peter-Muller, skraeno MRM, 1948), koja se
uobiajeno koristi za proraun transporta nanosa na vodotocima sa ljunanim dnom. Bazira se na
kritinom tangencijalnom naponu:
105
kr
const 0,047
( s ) g d
gde je:
s gustina nanosa = 2650 [kg/m3]
- gustina vode, [kg/m3]
g gravitaciono ubrzanje [m/s2]
d srednji prenik zrna nanosa [m]
Autori su merenjima uspostavili sledeu linearnu zavisnost izmeu intenziteta transporta i
ildsovog broja :
0,047 0,25 2 / 3
gde je 0,047 odseak na ordinati , a=0,25 nagib prave.
Ukoliko se na vodotoku izvri dovoljan broj merenja, mogue je uspostaviti slinu linearnu
zavisnost, koja je prilagoena tom vodotoku.
Gornja jednaina se transformie u izraz za jedinini pronos vuenog nanosa qv [kg/ms]:
qv Cmp ( 0 kr ) 3 / 2
gde je:
kr kritini tangencijalni napon
0 tangencijalni napon koji se rauna iz izraza:
n
0 r
n
3/ 2
Qs
g H J
Q
gde je:
nr koeficijent rapavosti koji zavisi od krupnih zrna nanosa: nr
1/ 6
d 90
26
Cmp
a 3 / 2
( s )
g s
V 3
V
qv s 2(1 ) d Vkr ( 1) 1
Vkr
Vkr
gde koeficijent zavisi od krupnoe nanosa:
106
0.1
7.30
0.2
3.25
0.4
2.09
0.6
1.67
0.8
1.42
1.0
1.25
1.2
1.15
1.5
1.02
C ( z)
H z
a Z*
(
)
Ca
z
H a
gde je:
z rastojanje od dna
a referntno rastojanje od dna (priblino 0,01 N - 0,05N).
N dubina vode
dok se bezdimenzioni eksponent naziva suspenzioni broj i rauna iz:
Z*
W
V*
qs C z V z dz
a
V3
C
R W
Ps C Q
Proraun pronosa ukupnog koritoformirajueg nanosa
Ranije je uobiajena praksa bila da se odvojeno raunaju koliine vuenog i suspendovanog
nanosa. Meutim, u novije vreme koriste se i formule za proraun "ukupnog nanosa" odnosno
ukupne koliine nanosa koji uestvuje u morfolokim procesima ("koritoformirajui" nanos).
Za proraun pronosa ukupnog nanosa, odnosno sume vuenog i suspendovanog nanosa, takoe
se koriste brojne formule: Einstein, Toffaleti, Engelund-Hansen, Ackers-White, Yang, Brownlie,
van Rijn.
U ovoj vrsti formula se koliina suspendovanog nanosa dobija integracijom koncentracije po
vertikali, s tim to se koncentracija pri dnu toka odreuje na bazi pronosa vuenog nanosa. One su
u potpunosti empirijskog karaktera, iako se u njihovom razvoju polazi od odreenih teorijskih
postavki. Takoe, postoji nekoliko formula za proraun ukupnog nanosa, koje su razvijene
primenom regresione analize na velike baze podataka: Karim-Kennedy, Yang.
U program HEC-RAS ugraene su formule Ackers-White, Engelund-Hansen, Laursen-Copeland,
Meyer Peter Muller, Toffaleti, Yang, Wilcock, koje se standardno koriste u USA i Evropi. Korisniku
programa se preputa da odlui koju e izabrati, u skladu sa raspoloivim podacima (tabela 9.5) i
tipom vodotoka.
Tabela 9.5: Pregled potrebnih ulaznih podataka za primenu formula za proraun pronosa nanosa
Autor
Godina
Ackers-White
Einstein-Brown
Engelund-Fredsoe
Engelund-Hansen
Inglis-Lacey
Karim-Kennedy
Meyer-Peter-Muller
van Rijn
Schoklitch
Toffaleti
Yang
1973
1950
1976
1976
1968
1981
1948
1984
1969
1976
Karakteristike
nanosa
d35, s
d50, s
d50, s
d50, s
d50, s
d50, s
d90, dsi, s, pi
d16,d50,d84,d90, s
dsi, pi
d65, s , dsi, pi
d50, s
Karakteristike
fluida
,
,
,
,
,
,
,
, , T
,
Karakteristike
toka
V, H, u* (ili J)
u*b (ili Rb i J)
V, H, J
V, u* (ili R i J)
V, H
H, q, J
V, u*b (ili Rb i J)
V, H, J
q, J
V, H, J
V, H, J
Zavisno
promenljiva
qt
qB
qS i qB
qt
qt
qt
qB
qS i qB
qB
qS i qB
qt
U nastavku su, kao primer, date formula van Rijn-a za odreivanje jedininog pronosa vuenog
nanosa (qv) i jedininog pronosa suspendovanog nanosa (qs).
2. 4
V Vcr d 50
qb
0.005
0. 5
V H
( g d50 ) H
1. 2
2. 4
V Vcr d50
qs
0.6
0.012
( D* )
0. 5
V H
(
g
d
)
H
50
D* d 50 (( S 1) g / 2 )1 / 3
Vcr 0.19(d 50 )0.1 log(
12 H
)
3D90
12 H
Vcr 8.5(d 50 ) 0.6 log(
)
3d 90
108
0.1 mm d 50 0.5 mm
0.5 mm d 50 2 mm
Zakljuna razmatranja
Kada se javi potreba da se praktino primeni neka formula, istraiva/projektant se suoava sa
brojnim teorijama o transportu nanosa, od kojih je svaku pojedinano razvio kompetentan autor, ali
esto na bazi ogranienog obima podataka. Postavlja se pitanje: Koja formula za pronos nanosa bi
najvie odgovarala konkretnim uslovima na posmatranom sektoru vodotoka?
Iako se u literaturi moe nai prikaz veoma velikog broja formula za odreivanje pronosa nanosa,
uporedne analize formula su relativno retke. U veini uporednih analiza ispitivana je tanost
formula na osnovu odreene baze podataka laboratorijskih i terenskih merenja, uglavnom bez
davanja detaljnih informacija o izmerenim hidraulikim parametrima i karakteristikama nanosa.
Rezultati uporednih analiza pokazuju da formule daju izuzetno velike razlike u odnosu na merene
vrednosti, to je ilustrovano na slikama 9.34 i 9.35. Vidi se da u nekim sluajevima raunske
vrednosti odstupaju 10 puta od merenih.
Slika 9.34: Pronos nanosa u funkciji protoka vode na osnovu merenja i prorauna
109
Opta deformacija
Opta deformacija je posledica uzajamnog dejstva renog toka i renog korita na duoj renoj
deonici. Analiza opte deformacije se sastoji u proceni prosenih promena koje e se desiti u
vodotoku usled izmene reima nanosa ili regulacionih radova. Najei primeri su:
- Analiza erozije korita izazvane prolaskom poplavnog talasa
- Prognoza erozije nizvodno od brane
- Prognoza zasipanja akumulacije
- Analiza deformacije korita u zoni ua
- Planiranje bagerskih radova i prognoza efekata ovih radova
- Analiza deformacije korita usled mostovskih suenja.
110
Slika 9.36: ema prorauna opte deformacije korita (primer zasipanja akumulacije)
Na osnovu bilansa nanosa na jednoj deonici rauna se promena kote dna u odreenom periodu
vremena:
zi
qs i qb i
t
xi g s
U novijoj svetskoj literaturi se moe nai opis velikog broja matematikih modela opte deformacije
(posebno za prognozu zasipanja akumulacija), koji se razlikuju po primenjenim formulama za
proraun pronosa nanosa, pretpostavkama i empirijskim koeficijentima, numerikim metodama itd.
Savremeni matematiki modeli zasipanja akumulacija ukljuuju modele za strujanje vode,
transport vuenog nanosa, transport nanosa u suspenziji, razmenu nanosa izmeu ova dva
razliita transportna mehanizma, kao i deformaciju (zasipanje ili eroziju) renog korita.
Kompletna oblast strujanja i transporta nanosa deli se na aktivni sloj pri dnu korita i suspenziju
iznad njega. Aktivni sloj predstavljaju estice koje se kreu kao vueni nanos, kao i estice na dnu i
neposredno ispod povrine dna, koje su direktno izloene vodenoj struji. U modelu se prirodna
meavina nanosa deli na pogodan broj frakcija, pa se posebno modelira ponaanje svake frakcije.
Ovakav pristup ostavlja mogunost da se svaka frakcija, zavisno veliine estica i lokalnih
hidraulikih uslova, kree bilo kao vueni nanos, kao suspendovani nanos ili da miruje.
Kompletan sistem jednaina za nanos, zasnovan na prethodnim principima, na odgovarajui nain
opisuje ponaanje meavine razliitih frakcija i omoguava da se modeliraju prirodne pojave kao
to su samopoploavanje renog korita ili selektivno deponovanje (tzv. hidrauliko sortiranje)
estica razliitih veliina na razliitim lokacijama u akumulaciji. U sluaju degradacije (erozije)
renog korita, model omoguava da se simulira razmena materijala izmeu aktivnog sloja i nanosa
u slojevima ispod povrine renog dna. U sluaju agradacije (zasipanja), mogue je modelirati
formiranje slojeva razliitih karakteristika.
Kao rezultat modeliranja dobijaju se, pored uobiajenih veliina kojima se opisuje teenje vode u
akumulaciji, i ukupna (kumulativna) deformacija renog korita, koncentracije suspendovanog
nanosa za svaku od izabranih frakcija, kao i procenti svih frakcija u aktivnom sloju tj. na renom
dnu i u slojevima ispod povrine dna. Iz ovakvih rezultata se lako generiu ostale veliine kao to
su ukupna koncentracija suspendovanog nanosa, pronos suspendovanog nanosa (ukupan ili po
frakcijama), pronos vuenog nanosa (ukupan ili po frakcijama), itd.
Matematike modele za prognozu deformacije korita mogu koristiti samo obueni specijalisti, a oni
zahtevaju veliki obim razliitih ulaznih podataka.
111
Opta erozija korita u kome se odvija transport nanosa, to je najei sluaj u prirodnim
vodotocima, rauna se na osnovu sledeih jednaina:
hs h2 ho
Q
h2 h1 1
Q2
6/7
B1
B2
k1
gde je:
hs = produbljenje korita (m)
ho = srednja dubina toka pre izgradnje mosta (m)
hl = srednja dubina toka u osnovnom koritu, uzvodno od suenja (m)
h2 = srednja dubina toka u suenju (m)
Q1 = protok u osnovnom koritu uzvodno od suenja (m3/s)
Q2 = protok u suenju (m3/s)
Bl = irina dna uzvodno od suenja (m)
B2 = irina dna u suenju, umanjena za irinu stubova (m)
k1 = eksponent dat u tabeli 9.6.
112
k1
< 0.5
0.59
0.5 to 2.0
0.64
> 2.0
0.69
gde je:
V* - brzina trenja na uzvodnom profilu (m/s)
V* gh1 J
W - hidraulika krupnoa nanosa u dnu (m/s)
J - pad linije energije u osnovnom koritu (-).
9.7.2
Lokalna deformacija
Lokalna deformacija je posledica naglog poremeaja polja brzina, koji je koncentrisan na jednom
lokalitetu. To su najee:
- lokaliteti sa nepovoljnim morfolokim karakteristikama renog korita (na pr. otra krivina,
suenje korita)
- regulacione graevine (naperi, pragovi, pregrade)
- objekti u koritu (mostovski stubovi, vodozahvati, ispusti).
U zoni objekata je strujno polje izrazito prostorno, pa se koriste priblini hidrauliki prorauni ili
fiziki model.
Lokalna deformacija renog korita u zoni mostovskih stubova
U graevinskoj praksi se esto sree potreba da se sprei ruenje mostova iji su temelji
potokopani lokalnom erozijom renog dna. Primeri stubova ugronjnih erozijom su dati na slici
9.38.
Dubina lokalne erozije se meri na hidraulikim modelima sa pokretnim dnom (slika 9.39), kako bi
se prouio mehanizam erozije i definisao izraz za odreivanje maksimalne dubine erozije. U novije
vreme se za proraune koriste i raunski modeli (slika 9.40).
113
Istraivanja su pokazala da je lokalna erozija posledica sloenog vrtlonog strujanja oko stuba
(slika 9.41), koji ima oblik potkovice. Eroziona jama brzo raste do odreene ravnotene dubine,
koja zavisi od uslova u kojima se proces odvija:
- ako se odvija u uslovima iste vode (odnosno ako nema kretanja nanosa u vodotoku),
jama kontinuirano raste dokle god postoje uslovi za izbacivanje nanosa iz nje,
- ako se odvija u uslovima pokretnog dna, rast jame je sporiji, a ravnotena dubina se
postie kada se izladnae ulaz i izlaz nanosa iz jame.
Slika 9.41: Vrtlog u obliku potkovice se stvara pri opstrujavanju mostovskog stuba
Proraun dubine lokalne erozije oko mostovskog stuba uzima u obzir: dimenzije i oblik stuba,
njegov poloaj u odnosu na tok i hidraulike karakteristike toka. U literaturi postoji veliki broj
empirijskih obrazaca za proraun lokalne deformacije oko mostovskih stubova. Najpoznatiji
obrazac, koji je godinama potvrivan u svetskoj praksi, je obrazac CSU (Colorado State
University):
he
b
2 K1 K 2 s
h
h
0 , 65
Fr 0, 43
gde je:
he najvea eroziona dubina u odnosu na referentno dno korita,
h lokalna dubina u neporemeenom strujnom polju uzvodno od stuba,
bs irina stuba [m],
Fr= V/(g h)1/2 lokalni Frudov broj,
V brzina toka osrednjena po dubini h [m/s],
g gravitaciono ubrzanje,
K1 koeficijent koji odraava uticaj oblika stuba (uglavnom je K1=1)
K2 koeficijent koji odraava uticaj napadnog ugla pod kojim tok deluje na stub (ako su osovina
stuba i pravac toka isti K2=1, a vrednost koeficijenta ide i do 5, ako je ugao 90o).
114
Za proraun lokalne erozije merodavni protok je onaj koji potpuno ispunjava osnovno korito.
Lokalna deformacija renog korita u zoni poprenih graevina
Lokalna erozija se javlja u zoni poprenih graevina, kao to su oporci mosta, naperi, prilazne
mostovske konstrukcije itd. Strujno polje koje dovodi do erozije je ilustrovano slikom 9.42, a
posledice slikom 9.43.
he
L
C2 e
h
h
he
4 Fr 1 / 3
h
2/5
Fr 1 / 3
Le
25
h
Le
25
h
gde je Le duina poprenog objekta u renom koritu; C2=1,1 ako su stranice zakoene, C2=2,15
ako su vertikalne.
Zasipanje akumulacija
Dugorono posmatrano, u prirodnom renom toku postoji veoma osetljiva dinamika ravnotea
izmeu protoka, brzina i dubina vode, koncentracije i krupnoe nanosa, morfolokih karakteristika
vodotoka (oblik i dimenzije poprenog profila, pad dna, oblik trase) i hidraulikih otpora.
Izgradnja brane sa akumulacijom izaziva poremeaj dinamike ravnotee u kojoj se nalazi prirodni
vodotok, sa efektima koji se oseaju u prostoru akumulacije i propagiraju uzvodno i nizvodno od
profila brane.
Pored nanosa sa sliva, u jezero dospevaju i izvesne koliine nanosa koje nastaju kao posledica
procesa litoralne abrazije - erozije obala jezera usled dejstva talasa (od vetra ili plovila) ili promena
nivoa vode u akumulaciji.
U zoni prostiranja uspora od brane i u prostoru same akumulacije odvija se proces taloenja
nanosa. Poloaj i oblik nanosnih naslaga u odreenoj akumulaciji zavise od vie razliitih faktora:
veliine, oblika i pada dna akumulacije; izvora, koliina i karakteristika nanosa (krupnoa, mineralni
sastav, hemijsko-bioloki procesi koji dovode do flokulacije estica i dr.); reima rada akumulacije;
veliine, uestalosti i redosleda pojavljivanja poplavnih talasa; pojave konsolidacije naslaga pod
uticajem hemijskih i biolokih procesa; prisustva vegetacije; karakteristika ispusnih objekata na
brani (vrsta i poloaj ispusta); drugih karakteristika akumulacije.
Snimanja stanja dna postojeih akumulacija su pokazala da se u jednom jezeru najee javlja
vie tipova nanosnih naslaga. Krupne frakcije nanosa se najee zadravaju na uzvodnom kraju,
115
formirajui deltu, dok se finije estice nanosa kreu i u prostoru akumulacije i taloe u znatno irem
prostoru. Najee se najsitnije estice nanosa taloe tek u najdubljim delovima akumulacije ili, u
sluaju vrlo finog nanosa, ostaju u suspenziji i prelaze preko objekta.
Istaloavanje nanosa u akumulaciji ima brojne nepovoljne posledice, kao to su: smanjenje korisne
zapremine, nastanak sprudova koji ometaju plovidbu ili umanjuju estetske kvalitete akumulacije,
zamuljenje i pogoranje kvaliteta vode, i dr.
U sluaju nekih akumulacija, proces taloenja je tako intenzivan da se korisna zapremina
akumulacije veoma brzo gubi. Trokovi stalnog uklanjanja nanosa mogu biti tako veliki da se
dovodi u pitanje ekonomska opravdanost iskoriavanja objekta. ak i ako proces nije intenzivan,
taloenje nanosa u akumulaciji predstavlja problem za njene korisnike, jer nanosne naslage mogu
da ometaju ili onemogue funkcionisanje objekata u akumulaciji.
U sluaju akumulacija sa hidroenergetskom namenom, smanjenje korisne zapremine predstavlja
veliki problem. Zbog smanjenja zapremine akumulacije mora se promeniti reim rada
hidroelektrane, uz smanjenje energetske proizvodnje, a redukuje se i proizvodnja postrojenja
tokom kritinih perioda - kada je potronja velika, a dotok u akumulaciju nedovoljan. Pored toga,
nanosne naslage mogu da ugroze sigurnost i funkcije brane i hidroelektrane. Najpre, postoji
mogunost da istaloeni reni nanos, zatvori ulaz u evakuacione organe (ispuste) na brani ili ulaze
u turbine. Oteenja turbina, usled abrazivnog dejstva nanosnih estica, takoe su nepovoljna
pojava koja se esto javlja.
U akumulaciji se zadravaju skoro sve frakcije nanosa, tako da se iz nje isputa relativno ista
voda. Isputanje vode neoptereene nanosom kroz ispuste, turbine ili preko preliva, dovodi do
poremeaja prirodnog kvazi-ravnotenog reima vodotoka na sektoru nizvodno od akumulacije.
Naime, s obzirom da u vodotoku postoji viak energije, jer nije zadovoljen njegov transportni
kapacitet za nanos, dolazi do pokretanja estica nanosa iz renog dna. Rezultat je pojava erozije
renog dna, koja postepeno napreduje u nizvodnom pravcu, prolazei kroz vie faza.
Tokom procesa degradacije korita, finije estice nanosa e se pokretati pre nego krupne. Stoga e
dno biti pokriveno sve krupnijim nanosom, koji e se sve sporije kretati, dok na kraju kretanje ne
prestane (efekat "samopoploavanja" renog dna).
Erozija dna poinje da napreduje od profila brane u nizvodnom smeru. Naime, kako se na jednoj
deonici zavri proces samopoploavanja, proces erozije se pomera na nizvodnu deonicu, itd.
Postepeno se, meutim, postie relativna ravnotea renog dna, jer se, usled erozije, smanjuje
pad dna, to doprinosi smanjenju brzina i usporavanju procesa degradacije korita. Uslovi za
pokretanje krupnog ljunka i oblutaka javljae se samo u ekstremnim hidrolokim uslovima,
odnosno u pikovima poplavnih talasa, koje mnoge akumulacije u velikoj meri transformiu i
ublaavaju.
Proces erozije renog dna na potezu nizvodno od brane povoljan je za energetsku proizvodnju, jer
se sniava donja voda hidroenergetskog objekta. Meutim, erozija ima i mnogobrojne negativne
posledice: dolazi do ruenja obala, potkopavanja obaloutvrda i drugih regulacionih objekata,
ugroeni su mostovski stubovi i oslonci, a moe ak biti ugroena i stabilnost same brane.
Uzvodno od akumulacije se reni nanos najpre delimino zadrava u zoni isklinjavanja uspora od
akumulacije, u kojoj su smanjene brzine toka i transportne sposobnosti za nanos u odnosu na
prirodan reni tok. Nanosne naslage u ovoj zoni postepeno rastu u uzvodnom pravcu, sve dok se
ne dostigne novo ravnoteno stanje. Ovaj proces ima vie nepovoljnih posledica: grananje toka,
dopunski uspor, potapanje priobalnih povrina i povienje nivoa podzemnih voda. Nanos koji se u
ovoj zoni taloi u periodima u kojima se odravaju visoki nivoi u akumulaciji spirae se kada se u
akumulaciji obori nivo.
Do pojave dopunskog uspora (povienje nivoa vode za isti protok) dolazi zbog smanjenja propusne
moi korita, koje je posledica istaloavanja nanosa. Dopunski uspor, koji se javlja i u plitkim i u
dubokim akumulacijama, moe dostii znaajnu veliinu tokom veka korienja akumulacije.
Najopasniji je dodatni uspor pri velikim vodama, jer smanjuje stepen zatite od poplava.
Razvoj procesa zasipanja jedne akumulacije se odvija u etiri faze, koje su ilustrovane na slici
9.44:
116
I faza: Prirodni reim. U ovoj fazi se vodotok nalazi u stanju dinamike ravnotee. Na deonici
budue akumulacije postoji ravnotea izmeu ulaznih i izlaznih koliina nanosa, koje se ne
razlikuju bitno po osnovnim fizikim karakteristikama. Pri malim vodama se nanos istaloava na
renom dnu, a pri velikim vodama dolazi do njegovog pokretanja i odnoenja.
II faza: Smanjenje zapremine. Izgradnjom brane su hidrauliki uslovi u vodotoku sasvim
izmenjeni. Akumulacioni prostor se postepeno zasipa nanosom razliite krupnoe. Krupniji nanos
se zadrava na uzvodnom kraju akumulacije, u obliku delte, dok se sitnije frakcije taloe
nizvodnije.
III faza: Kvazi-ravnotea. Uspostavljena je ravnotea izmeu ulaznih i izlaznih koliina
suspendovanog nanosa, ali se krupnije frakcije vuenog nanosa i dalje zadravaju u prostoru
akumulacije. U ovoj fazi nanos zauzima najvei deo akumulacionog prostora. Akumulacija je sada
plitka, pa se u njoj pri prolazu velikih voda javljaju znaajne brzine toka. U malovodnim periodima
se i dalje sve frakcije nanosa istaloavaju u akumulaciji. Velike vode, meutim, spiraju velike
koliine finog nanosa iz prostora akumulacije. Zona delte se stalno pomera nizvodno ka profilu
brane.
IV faza: Ravnotea. Ulaz i izlaz nanosa su (skoro) u ravnotei. Naslage krupnog materijala su
stigle do brane. I u ovoj fazi e se nanos zadravati u prostoru akumulacije, ali e pri velikim
vodama dolaziti do pokretanja svih frakcija nanosa (osim najkrupnijih). S obzirom da reni nanos
obino sadri mali procenat vrlo krupnih frakcija, vremenski period izmeu faza III i IV e biti
daleko dui nego izmeu faza II i III.
Tradicionalni inenjerski stav je da se vek korienja akumulacije zavrava na kraju II faze,
odnosno u momentu kada se zbog problema nanosa akumulacija vie ne moe koristiti u skladu sa
projektovanom namenom.
Veina postojeih akumulacija je sada u II fazi, pri emu proces zasipanja nanosom jo ne
ugroava funkcije akumulacije. Neke starije akumulacije, na kojima je proces zasipanja nanosom
odmakao, i dalje se koriste u maksimalno moguoj meri. Korisnici trae naine da produe vek
korienja akumulacije, pokuavajui da uspostave ravnoteu izmeu ulaza i izlaza nanosa, uz
istovremeno postizanje zadovoljavajuih ekonomskih efekata. Zbog toga se moe rei da se "ivot"
jedne akumulacije ne zavrava kada je ona u velikoj meri zasuta nanosom.
117
Wak
Wdot
Wak
Wnan
gde su:
Wak - zapremina akumulacije,
Wdot - zapremina godinjeg dotoka vode i
Wnan - zapremina godinjeg ulaza nanosa u akumulaciju.
Na dijagramu - , raspon vrednosti je od 0.005-5, dok je dijapazon vrednosti od 1-30.000.
Take na dijagramu reprezentuju akumulacije sa vie kontinenata (mada se u najveem broju
odnose na kineske akumulacije), pri emu je izvrena njihova kategorizacija prema psamolokom
potencijalu vodotoka (na vodotoke sa malim, srednjim i velikim transportom nanosa). Prema
118
usvojenoj klasifikaciji nae akumulacije pripadaju kategoriji vodotoka sa malim transportom nanosa
(prosena godinja koncentracija suspendovanog nanosa je manja od 1kg/m3). To je i razumljivo, s
obzirom na velike razlike u intenzitetu erozionih procesa i psamolokom potencijalu na evropskom
i drugim kontinentima. Na primer, kineska akumulacija Sanmenxia na utoj reci ima samo 20%
veu povrinu sliva od akumulacije HE erdap 1, ali ima ak 100 puta vei godinji ulaz nanosa.
Moe se, dakle, zakljuiti da je problem zasipanja akumulacija u naem regionu mnogo manje
izraen nego u drugim podrujima sveta. Meutim, to nikako ne znai da ovaj problem kod nas nije
ozbiljan i da ne zasluuje panju. Svaka zemlja ima specifine uslove i kriterijume, u zavisnosti od
prirodnih faktora i vodoprivrednih potencijala.
C < 1 k g /m 3
10000
1 k g /m 3 < C < 1 0 k g /m 3
C > 1 0 k g /m 3
H E " D jer d ap I "
H E " M e d j u v r sj e "
H E " Z vo r n ik "
1000
100
10
1
0 .0 0 1
0 .0 1 0
0 .1 0 0
1 .0 0 0
1 0 .0 0 0
9.8.2
Smetnje plovidbi
Na plovnim rekama nanosne naslage stvaraju probleme plovidbi, naroito u periodu malih voda.
Ovaj problem je ilustrovan slikom 9.46, na kojoj se vidi sprud koji je velika prepreka plovidbi. Trajno
reenje problema su regulacioni radovi u osnovnom koritu, odnosno izvoenje sistema napera,
kojima se korito suava. U regulisanom-suenom koritu e brzine i vune sile biti vee, tako da se
nanos nee zaustavljati i formirati sprud.
9.8.3
Pri nailasku talasa velikih voda na bujinom vodotoku, uporedo sa izlivanjem voda iz korita javljaju
se i fenomeni vezani za nanos - bujina lava, odroni i klizita.
119
Pri velikim vodama na bujinim vodotocima mogu se pokrenuti izuzetno krupne frakcije nanosa,
to dovodi do pojave "bujine erozije" (slika 9.47).
Nanos koji nosi vodotok ostaje istaloen u poplavljenom podruju (slika 9.48) i nanosi vee tete
nego da su objekti bili poplavljeni istom vodom.
Usled naglog nadolaska velikih voda, bujini talasi imaju vrlo izraeno strmo elo ("bujina
pesnica"), koje ima veliku destruktivnu mo. elo talasa rui drvee i drvene objekte u koritu i
priobalju i zahvata sav otpad iz ovog pojasa. Usled toga, bujini talasi pronose velike mase
"plivajueg nanosa". U sluaju nailaska na usko grlo u renom koritu (prirodno suenje, mostovi sa
stubovima u koritu i dr.), dolazi do zaustavljanja i gomilanja renog i plivajueg (povrinskog)
nanosa. To prouzrokuje veliki dopunski uspor vodotoka, pri emu dolazi do njegove superpozicije
sa osnovnim talasom velikih voda. Na taj nain se uzvodno od lokacija zaguenja jo vie podie
nivo vodotoka i poveavaju razmere plavljenja. Ova pojava esto dovodi do ruenja mostovske
konstrukcije (slika 9.49).
9.9 BAGEROVANJE
9.9.1
Ciljevi bagerovanja
Tehnologija bagerovanja
Izbor optimalne tehnologije bagerovanja, za date lokalne uslove i karakteristike vodotoka ili
akumulacionog basena, od presudnog je znaaja za tehniku efikasnost, ekonomsku opravdanost i
integralnu realizaciju ciljeva bagerovanja. Kod izbora tehnologije bagerovanja i tipa bagera, moraju
se uzeti u obzir sledei uslovi i zahtevi:
- Tehnoloke mogunosti i ogranienja pojedinih tipova bagera, u odnosu na morfoloke
karakteristike zone bagerovanja (dubina sa koje se bageruje materijal konvencionalnom
opremom je najee ograniena na 30 m);
- Tehnoloke mogunosti i ogranienja pojedinih tipova bagera, u odnosu na geotehnike
karakteristike materijala za bagerovanje;
- Ukupna koliina nanosa koga treba ukloniti direktno utie na troak bagerovanja;
- Geometrija (poloaj i debljina) nanosnih naslaga utie na trokove bagerovanja, jer od
toga zavisi uestalost premetanja mehanizacije;
- Uinak pojedinih tipova bagera i jedinina cena bagerovanja;
- Nain odlaganja izbagerovanog materijala i udaljenost odlagalita;
- Uticaj tehnologije bagerovanja na ivotnu sredinu (posebno u sluaju kontaminiranih
sedimenata).
Postoje sledee osnovne kategorije u tehnologiji bagerovanja:
1.Klasino bagerovanje. Bageri se prema nainu na koji se materijal podie sa dna dele na:
- Mehanike bagere,
- Hidraulike bagere,
- Ostale tipove bagera.
2. Bagerovanje pomou resuspenzije materijala sa dna generisanje vetakog strujanja
iznad sedimenata (agitation dredging).
3. Specijalne tehnike za bagerovanje sa veih dubina (mlazne i vazdune pumpe).
Takoe, postoje suvozemni (klasini) i plovni bageri. Bagerovanje materijala sa spruda
suvozemnim bagerom prikazano je na slici 9.50.
121
9.9.3
Tipovi bagera
Mehaniki bageri. Postoji bezbroj varijacija kod mehanikih bagera, ali na svakom se koristi
kaika ili vedro kojim se odvaja materijal sa renog dna.
Bager vedriar (slika 9.51) je stacionarni tip plovnog bagera, koji ima beskonani lanac vedara,
vezanih za tzv. merdevine. Vedra se pune tokom rotacije, a prazne se u baru uz bager. Moe se
koristiti za iskop najrazliitijih materijala, od naslaga mulja do mekih stena, zavisno od jaine
lanca sa vedrima. Maksimalna dubina bagerovanja zavisi od veliine bagera, ali najee ne
prelazi 20 m. S druge strane, minimalna dubina vode u kojoj mogu da rade je skoro 8 m. Danas se
esto koriste za bagerovanje kontaminiranog mulja, zato to ne remete materijal na mestu iskopa.
U poreenju sa hidraulikim bagerima, produktivnost vedriara je mala. Maksimalni nedeljni uinak
je 10.000 do 100.000 m3 zavisno od veliine, lokacije bagerovanja i materijala.
Bager grajfer koristi kaiku za iskop materijala. Kaikom se upravlja pomou kablova ili hidrauliki.
Dizalica sa kaikom moe biti montirana na pontonu, koji se stacionira na nekoj lokaciji. U tom
sluaju se bagerovani materijal tovari u bare.
Jedna ili vie dizalica sa kaikom mogu biti montirane i na samohodnom plovilu, koje eventualno
moe imati i spremite za izbagerovani materijal. U tom sluaju kapacitet bagera zavisi od
zapremine spremita (100 do oko 2.500 m3).
Postoji mnogo tipova grajfernih kaika (slika 9.52): otvorene, zatvorene i vododrive. Zapremina
kaike je od 1,0 do 20 m3, to zavisi od snage dizalice. Ne moe se precizno usmeravati, pa se
iskopom formira nepravilna linija dna. To je jednostavna i relativno jeftina maina, koja je najbolja
za iskop konsolidovanog mulja, gline i peska.
Veliki bageri se koriste za masovni iskop, a manji za specijalne namene, kao to je ienje teko
dostupnih mesta u lukama, du kejskih zidova, iskop traneja itd. Produktivnost u potpunosti zavisi
od tipa materijala. Za iskop mekih materijala koriste se vee kaike, a za konsolidovane manje.
Dubina bagerovanja zavisi samo od duine ruke. Meutim, preciznost se smanjuje sa dubinom
iskopa.
Bager sa hidraulikom rukom se postavlja na pravougaoni ponton, koji moe biti ankerisan za
reno dno ili fiksiran (na stubovima). Materijal se bageruje kaikom, ija veliina odgovara
otpornosti materijala koji se bageruje. Izbagerovani materijal se smeta u bare ili na obalu.
Generalno, postoje dva tipa bagera sa hidraulikom rukom: bager sa dubinskom kaikom i bager
sa eonom kaikom. Hidraulika ruka je efikasnija od one kojom se upravlja pomou kablova.
Veliina bagera je uslovljena veliinom kaike (0,5 do 13 m3). Efikasnost bagera zavisi od veliine
kaike i tvrdoe materijala.
Bageri sa eonom kaikom se najee postavljaju na preureene teretne brodove. Kaika je
vrsto privrena na reetkastu konstrukciju. Da bi se poveao kapacitet iskopa, brod bagera je
privren za dva stuba koji prenose teinu prednjeg dela broda na dno. Ovi bageri obino imaju
kaiku kapaciteta 6 9 m3 i rade na dubini od 15 m. Uinak bagera je vrlo promenljiv, ali se obino
ostvari 30 60 ciklusa na sat. Ovaj tip bagera je snana maina koja moe odstraniti sa dna
naslage koje se sastoje od gline, jako konsolidovanog peska, vrstog materijala, kamenitog
materijala ili raspadnute stene. Takoe je pogodan za uklanjanje starih ipova, temelja, objekata iz
dna, korenja, panjeva i drugih prepreka. Prednosti ovog tipa bagera su: potrebno je manje
manevarskog prostora na mestu rada nego veini drugih bagera, iskop je precizno kontrolisan pa
su pogodni za uklanjanje materijala oko temelja i ipova, oslobaanje nasukanog broda i druge
sline operacije. Mane su sledee: (1) Vlaan, polususpendovani i finogranulisani materijal se gubi
iz kaike bagera, pa se ne preporuuje za bagerovanje zagaenog nanosa; (2) Potreban je lep za
transport materijala do deponije; (3) Produktivnost je niska u poreenju sa refulerima.
Hidrauliki bageri podiu sa dna materijal u vidu suspenzije kroz sistem cevi koje su povezane sa
centrifugalnom pumpom (slika 9.53). Koriste se razliite metode za oslobaanje materijala sa dna.
Ako materijal nije konsolidovan, dovoljno je primeniti usisavanje, dok se kod kompaktnih materijala
mora primeniti neka od mehanikih metoda ili mlaz vode za razbijanje. Hidrauliko bagerovanje je
najefikasnije u sluaju finih materijala, koji se mogu lako odrati u suspenziji. Mogu se koristiti i za
krupnije frakcije - pa ak i ljunak - uz veu snagu pumpe i bre habanje cevi i pumpe. Usisna cev
122
123
124
Bagerovanje iz renih korita i akumulacija moe imati vrlo veliki uticaj na ivotnu sredinu. Otuda je
neophodno da se prilikom razmatranja bagerovanja, kao mere za uklanjanje nanosnih naslaga,
uradi studija uticaja ovih aktivnosti na ivotnu sredinu. Pri tome treba imati u vidu da osobine
izbagerovanih sedimenata i kratkoroni i dugoroni fiziki i hemijski efekti izbagerovanog materijala
na mestu deponovanja mogu izazvati kontaminaciju ivotnog okruenja. Zato je potrebna procena
rizika po ivotnu sredinu, naroito u sluaju bagerovanja i deponovanja kontaminiranih
sedimenata.
Jedan od glavnih efekata bagerovanja iz renih korita i akumulacija odnosi se na poveanje
koncentracije suspendovanog nanosa i zamuenje vode. Ovaj efekat ugroava, direktno ili
indirektno, akvatini ekosistem. Efekat poveanja koncentracije suspendovanog nanosa se
reflektuje preko smanjenja dopiranja svetlosti prema dnu i snienja nivoa rastvorenog kiseonika.
Pri tome treba imati u vidu da efekat zamuenja vode zavisi u velikoj meri od tehnologije
bagerovanja. Otuda je pri izboru tehnologije bagerovanja neophodno voditi rauna i o ekolokim
uticajima poveanja koncentracije suspendovanog nanosa.
Najvei rizik po ivotnu sredinu, koji bagerovanje iz renih korita i akumulacija moe izazvati,
odnosi se na aktiviranje kontaminiranih elemenata u istaloenom nanosu na dnu. Poznato je da se
uz najsitnije estice nanosa vezuju teki metali, nutrijenti i jo neke hemijske materije zagaivai
(DDT, dieldrin i dr.). Prilikom bagerovanja sa dna, mnogi hemijski zagaivai dospevaju u vodotok
ili akumulaciju. Sa tog aspekta, posebno treba istai potencijalne negativne posledice resuspenzije
kontaminiranih estica sa dna.
Imajui u vidu sloenost uticaja hemijskih zagaivaa na akvatini ekosistem, preporuuje se
detaljno ispitivanje ovih efekata, pre poetka aktivnosti na bagerovanju iz renih korita i
akumulacija.
125
10 REGULACIONE GRAEVINE
10.1 PODELA I OSNOVNI POJMOVI
Za potrebe ureenja renog korita koriste se razliiti tipovi regulacionih graevina. Regulacione
graevine ne treba posmatrati kao pojedinane objekte, ve kao deo vodotoka koji e se posle
izvoenja radova imati promenjene karakteristike. Odgovarajuim proraunima treba predvideti
promene u vodotoku, kako bi se postigao eljeni krajnji cilj regulacije.
Izbor tipa regulacionih graevina zavisi od cilja regulacionih radova, koji moe biti:
- Poveanje erozije korita i njegovo produbljivanje
- Omoguavanje protoka vode i pronosa nanosa bez smetnji
- Smanjenje erozije obale
- Izazivanje taloenja nanosa na odreenim mestima
- Poveanje protonosti korita
- Kombinacija prethodnih namena.
Do osnovnih dimenzija i dispozicije regulacionih graevina dolazi se kroz hidraulike i morfoloke
analize.
Izbor optimalne konstrukcije graevina se zasniva na tehno-ekonomskoj analizi kotanja radova
(slika 10.1) u kojoj se uporeuju trokovi izvoenja i odravanja u periodu eksploatacije objekta.
Graevine za ureenje vodotoka su skupe, zbog velikog obima radova i specifinih uslova njihovog
izvoenja. Stoga se trae jeftina tehnika reenja i to u dva smera:
1. Koriste se uglavnom prirodni materijali kojih ima u blizini gradilita,
2. Koristi se sposobnost vodotoka da sam formira svoje korito. To znai da se manjim
zahvatima usmerava tok vode tako da erodira deo korita koji je potrebno produbiti (ili
proiriti), odnosno usporava tok na onim mestima gde je potrebno da se korito zaspe
nanosom vodotoka.
Konstrukcije regulacionih graevina su jednostavne. Meutim izbor tipa, raspored graevina u
prostoru i njihovo oblikovanje predstavlja sloen inenjerski zadatak.
Posle izvoenja regulacionih objekata, neophodno je njihovo kontinuirano odravanje u
funkcionalnom stanju. Odravanje svake vrste objekata i radova ima svoje specifinosti.
Specifinost regulacionih graevina lei u injenici da se deo objekta treba izvoditi u tekuoj vodi
(jedino je kod malih vodotoka mogue privremeno skrenuti tok i izvoditi radove u suvom). U sluaju
126
regulacionih zahvata na rekama to nije mogue, ve se moraju koristiti polufabrikati koji se kao
elementi ugrauju na projektovanu poziciju u vodi.
Relativno je veliki broj tipova regulacionih graevina proizaao iz razliitih potreba za ureenje
vodotoka i razliitih uslova u kojima se izvode graevine.
Podela najee korienih tipova regulacionih graevina data je na slici 10.2.
127
Glavni nasip (slika 10.4) su objekti vee duine, koji brane veliko podruje u zaleu od
izabrane merodavne velike vode koja se karakterie verovatnoom pojave p(%) ili
povratnim periodom javljanja T (godina) gde je:
1
T
p
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
128
Glavni nasip
Letnji nasip
Obodni nasip
Glavni nasip
Usporni nasip
Prikljuni nasip
Popreni nasip
Pristupni nasip
Slika 10.4: Glavni nasipi duine 76 km tite podruje Mave (30000 hektara poljoprivrednog zemljita i
brojna naselja) od velikih voda Save i Drine
BA^ KO
PETROVO
SELO
POSTOJE] I GLAVNI NASIP
LEGENDA:
1. Glavni nasip
2. Letnji nasip
Slika 10.5: Glavni i letnji nasipi na Tisi
Trasa glavnog nasipa mora biti ispruenija od trase osnovnog korita, kako bi se ostvarilo povoljno
teenje u uslovima velikih voda. Takoe, treba izbegaviti stara naputena korita (starae) jer su
na tim potezima loi uslovi fundiranja.
129
Razmak nasipa se takoe odreuje tehno-ekonomskom analizom: to je vei razmak nasipa nii
je nivo vode u regulisanom koritu, gradi se manji objekat, tako da su manja investiciona ulaganja i
trokovi odravanja. S druge strane, brani manja povrina zemljita.
Izmeu obale korita i noice nasipa se mora ostaviti dovoljan prostor, da ne bi erozija ugrozila
nasip. U sluaju meandirajueg vodotoka je poeljno da razmak nasipa bude vei od irine
meandriranja, dok je u sluaju razuenog korita poeljno da bude vei od irine erozije (slika 10.6).
Moderan princip je ostaviti mesto za reku, to znai da se nasipi trasiraju na veem meusobnom
razmaku, kako bi potrebne intervencije u osnovnom koritu bile minimalne. Time se, takoe,
ostavljaju vea plavna podruja za mreenje riba, barske ptice i razvoj vegetacije, to je povoljno
sa aspekta ivotne sredine.
Dimenzionisanje nasipa znai definisanje njegove spoljne konture, odnosno visine (kota krune),
irine krune, nagiba kosina, poloaja i irine bermi. Na slici 10.7 su objanjeni delovi nasipa.
Razmak nasipa i kota krune se odreuju na osnovu hidrolokih, hidraulikih i tehno-ekonomskih
analiza. Ostale dimenzije (irina krune, nagibi kosina itd.) se biraju iskustveno, a onda se
proveravaju na hidrostatike, hidrodinamike, dinamike i seizmike uticaje.
6. Kruna nasipa
7. Branjena kosina
9. Balast
12. Nasip
130
131
Tip poprenog preseka nasipa se definie tako da telo nasipa bude to manje propusno za vodu.
Ovo je posebno znaajno kod veih vodotoka, na kojima poplavni talasi traju vie dana, tako da je
nepovoljno dejstvo na nasip izraeno.
Ako u blizini nasipa nema dovoljno vodonepropusnih materijala za izgradnju kompletnog tela
nasipa (glina, ilovaa), smanjenje vodopropusnosti se postie ugradnjom vie materijala razliite
vodopropusnosti (slika 10.9) ili ugradnjom delimino ili potpuno vodonepropusnog ekrana ili jezgra
(slika 10.10).
Slika 10.10: Popreni preseci nasipa od nekoherentnog materijala sa vodonepropusnim jezgrom ili
ekranom
132
133
1.
Obrnuti filtar
2.
Drenani tepih
3.
Drenana cev
4.
Drenani nasip
Redovno odravanje nasipa je neophodna aktivnost, iji se osnovni zadaci sastoje se u uvanju
objekta od svakodnevnog oteenja (od neovlaenog saobraaja, krae zemlje i peska iz tela
nasipa, krtinjaci), obezbeenju prohodnosti krune nasipa, redovnom koenju kosina, krenju i
koenju prinasipskog pojasa du branjene i nebranjene noice nasipa, odravanju zatitnih obloga,
odravanju uvarnica i magacina sa deponovanom opremom, alatom i materijalom, odravanju
nasipskih kapija, graninih belega i stacionanih oznaka. Od posebnog znaaja za sigurnost
odbrambene linije je odravanje objekata izgraenih u telu nasipa i njegovoj neposrednoj blizini
(ustave, cevovodi, crpne stanice, propusti).
134
Zatitni zid (slika 10.14) je objekat sa funkcijom zatite od poplava, koji se gradi kada nema
prostora za izgradnju nasipa ili na samom nasipu koji nema dovoljnu visinu iznad nivoa merodavne
velike vode. Najee su armirano-betonski objekti, visine 1,0 1,5 m.
Kamena deponija (slika 10.15) je regulaciona graevina van glavnog korita, ija je namena
stabilizacija obale na projektovanom poloaju. Izvodi se po projektovanoj trasi obale, izvan korita
vodotoka. Kada se obala pomeri do deponije, deponija se rui i nastaje obaloutvrda. Kamenu
deponiju ini naslagan krupan kamen u koliini koja je dovoljna za formiranje obaloutvrde. Moe
biti ukopana ili na povrini terena.
135
136
137
138
139
140
141
142
d50( filtar )
d50( tlo )
25
d15( filtar )
d15(tlo )
d15( filtar )
40
d85(tlo )
Ako taj odnos nije mogue postii, radi se filter u dva sloja. Dok je debljina jednoslojnog filtera 150
380 mm, debljina svakog sloja dvoslojnog filtera treba da bude 100 200 mm.
Pri izboru filtra od geotekstila (slike 10.22 i 10.23), koriste se specifikacije proizvoaa. Treba
voditi rauna o:
- migraciji estica kroz geotekstil,
- zapuavanju pora u geotekstilu, ime se smanjuje poetna vodopropusnost i
- migraciji estica paralelno ravni geotekstila (samo u sluaju mulja do sitnog peska).
143
runo slagani kamen - sa otvorenim spojnicama (slika 10.25) ili zatvorenim spojnicama
(zalivenim cementom ili asfaltom slika 10.26)
od ploa od tesanog kamena (slika 10.27).
144
- seizmiki uticaji.
Jedan od obrazaca za odreivanje krupnoe kamena u gornjem sloju obloge glasi:
d 50
AV2
2g
gde je:
A - koeficijent koji zavisi od turbulencije: A=0.2 mala turbulencija; A=0.5 do 0.7 normalna
turbulencija; A=1.4 velika turbulencija
V srednja brzina (m/s), = 1.65.
Obloga od betonskih ploa se moe izvesti od:
- montanih betonskih blokova (slobodno poloenih na kosinu slike 10.28 i 10.29),
- ukljetenih betonskih blokova (slika 10.30),
- uadima povezanih betonskih blokova (slika 10.31), koji se postavljaju u vidu kompletnih
madraca (slike 10.32 i 10.33).
145
Ukoliko se obaloutvrda gradi od slaganih betonskih ploa ili kamenih blokova neophodni elementi,
koji se rade od kamenih blokova ili armiranog betona, su:
- uporna greda, na koju se oslanja obloga
- zavrni element, koji zavrava oblogu i spreava podlokavanje obloge u periodu
povlaenja velike vode u osnovno korito.
Ovi elementi su prikazani na slici 10.34.
Sve ee se korist i obloga od gabiona i gabionskih madraca (slike 10.36 i 10.37), uglavnom
za "poljske" regulacije ili sanaciju ruevnih obala. Debljina obloge se odreuje primenom
146
empirijskih obrazaca. Mora se voditi rauna o stabilnosti konstrukcije obloge na obali u nagibu,
trajnosti ice od koje je formirano telo gabiona i dimenzijama ispune gabiona.
147
Tip obaloutvrde
2.0
3.0
0.8
1.0
1.1
Obloga od busena
20.0
15.0
Obloga od faina
70.0
3.0
3.5
250.0
1.0-4-0
1.1-4.5
1.3-4.7
300.0
1.1-4.5
1.2-5.0
1.5-5.0
250.0
3.0
3.5
4.0
20 cm
3.5
4.0
4.5
25 cm
4.0
4.5
5.0
400.0
4.5
5.0
5.5
7.0-100.0
3.0
3.5
4.0
150.0 250.0
5.0
5.5
6.0
MB 30
8.0
9.0
10.0
MB 20
7.0
8.0
9.0
MB 15
6.0
7.0
7.5
2.5
5.0
8.0
15 cm
148
Paralelna regulaciona graevina se izvodi kada je potrebno suenje renog korita (slike 10.41 i
10.42). Ova graevina ne remeti uslove proticanja vode pa je pogodna za regulacione radove za
potrebe plovidbe.
Prave paralelne graevine se grade na konkavnim obalama, ili na obe obale na pravolinijskim
deonicama, sa krunom na koti srednje vode. U telu graevine se na nivou male vode ostavljaju
otvori duine 2 10 m, koji omoguavaju ulaz nanosa u prostor izmeu graevine i obale.
Taloenjem ovog nanosa formira se projektovana obala.
PP graevina se sa obalom povezuje traverzama, koje spreavaju formiranje sekundarnog toka
izmeu graevine i obale. Na uzvodnom i nizvodnom kraju se graevina ukorenjuje u obalu.
Delovi prave paralelne graevine su podloga, telo i traverze. Podloga prenosi optereenje od
konstrukcije na slabo nosivo reno dno. Moe se izvesti kao fainski madrac, sloj krupnijeg ljunka,
tucanika ili sitnijeg kamenog nabaaja, ojaani geotekstil.
Telo PP graevine ima trapezni presek, sa nagibi kosina prema obali 1:1 do 1:2, a prema reci 1:1,5
do 1:4. irina objekta u kruni je 1 - 4 m. Izvodi se od najrazliitijih materijala (kamen, punjene
faine, gabioni). Razliita konstruktivna reenja tela graevine su data na slici 10.43.
Traverze se postavljaju na meusobnom razmaku koji je jednak irini vodnog ogledala pri srednjoj
vodi i obavezno se ukorenjuju u obalu. U zoni ukorenjenja, obala se titi obaloutvrdom (bar 5 m
uzvodno i 10 m nizvodno), jer je taka ukorenjenja najugroenija erozijom.
149
Graenje prave paralelne graevine poinje polaganjem podloge na reno dno, a zatim se gradi
telo graevine, od uzvodnog ka nizvodnom kraju (da bi se radovi to vie obavljali u mirnoj vodi).
Radi se ukorenjenje u prirodnu obalu na uzvodnom i nizvodnom kraju, zatim izgradnja traverzi i
ukorenjenje u obalu, a na kraju zatita mesta ukorenjenja obaloutvrdama.
150
151
10.3.3 Naperi
Naperi su poprene regulacione graevine kojima se vri suenje renog korita do projektovane
irine (slika 10.44). Izgradnjom napera se postie odbacivanje rene struje ka sredini toka, dok se
u meunaperskom polju stvara cirkulaciono strujanje i istaloavanje renog nanosa (slika 10.45).
Grade se na konveksnim obalama ili na obe obale na pravolinijskim deonicama reke, uvek u vidu
sistema - nikad pojedinano (slike 10.46 i 10.47).
Prema poloaju u odnosu na reni tok mogu biti uzvodni, upravni i nizvodni (slika 10.48). Na slici
10.49 prikazan je obian naper, a na 10.50 naper sa krilom. Naperi sa krilima (duina uzvodnog
krila: 10 - 30 m, duina nizvodnog krila: 20 - 100 m) se esto koriste na plovnim rekama, jer manje
remete strujnu sliku.
152
Meusobni razmak i duine napera se mogu odrediti na hidraulikom modelu (ili u prirodi, na
eksperimentalnoj deonici), primenom empirijskih izraza ili sloenih ravanskih modela strujanja.
Rastojanje izmeu napera izraunava iz uslova da se u meunaperskom polju javi povratno,
cirkulaciono strujanje. Jedan od preporuenih empirijskih izraza je:
C2 h
L
2g
Duina napera zavisi od potrebnog stepena suenja renog korita. Obino se poveava za 1/3, da
bi skrenuta struja toka udarala u telo napera, a ne u obalu. Duina napera ne treba da bude manja
od 5 m.
Kota krune napera je priblino na nivou srednje vode, tako da ga voda preliva.
153
Delovi napera su podloga i telo trapeznog preseka. Podloga prenosi optereenje od konstrukcije
na slabo nosivo reno dno, a radi se u vidu fainskog madraca, sloja krupnijeg ljunka, tucanika ili
sitnijeg kamenog nabaaja, ojaanog geotekstila. Podloga treba da bude preputena u tok, jer se u
zoni glave napera, usled opstrujavanja, javlja lokalna erozija.
Telo trapeznog preseka ima nagib uzvodne kosine 1:1 do 1:3; nizvodne 1:1 do 1:4. Nagib kosine
glave napera prema reci iznosi 1:3 do 1:5. irina u kruni zavisi od visine napera, a kree se u
opsegu 1-3m. Naper ima i poduni nagib, idui od korena prema toku (radi koncentracije protoka
pri povlaenju velikih voda) koji je u opsegu 1:100 do 1:300.
Naper se vezuje za obalu korenom duine 3-5 m, a zona ukorenjenja se osigurava obaloutvrdom
(oko 10m uzvodno i 20 m nizvodno).
Naperi se izvode od razliitih materijala: kamen, faine ili punjene faine sa ili bez obloge od
kamena, gabioni. Konstrukcija tela napera je ista kao u sluaju prave paralelne graevine (slika
10.43).
Izgradnja sistema napera poinje od najuzvodnijeg napera, da bi se radovi to vie obavljali u
mirnoj vodi. Najpre se izrauje i postavlja podloga, zatim se izvodi telo napera po celoj duini
jednovremeno (najee pomou plovnog bagera) i najee oblae krupnim kamenom. Zatita
mesta ukorenjenja pomou obaloutvrde se radi na kraju.
Krupnoa blokova ili dimenzije gabiona odreuju se po istom principu kao dimenzije elemenata
obaloutvrda, vodei rauna o znatno veim brzinama toka koji preliva naper.
Sistemi napera se koriste i za zatitu morskih plaa od erozije.
Naperi i paralelne graevine su esto konkurentna reenja za istu namenu, a svako od njih ima
svoje prednosti i mane.
PP graevine u odnosu na naper imaju sledee prednosti: ujednaeno teenje uz graevinu,
kontinuirana regulaciona linija, nema pojave lokalne erozije u koritu. S druge strane, trokovi
graenja PP graevine su vei, veliki su problemi u izvoenju radova u dubokoj vodi, zasipanje
korita je sporo, a noicu graevine treba osigurati celom duinom. Naperi se lake izvode, a
zasipanje je efikasnije, manji su trokovi izgradnje. S druge strane, naperi izazivaju poprena
strujanja u koritu vodotoka, trpe esta oteenja zbog prelivanja pri velikim vodama i samo
takasto definiu regulisanu obalu.
10.3.4 Pregrada
Pregrada je poprena regulaciona graevina kojom se pregrauju suvini rukavci renog toka ili
stara naputena korita. Staro korito se mora ukljuiti u teenje pri velikim vodama, pa su zato
pregrade objekti koji se grade sa kotom krune na nivou srednje vode i prelivaju pri veim vodama.
Staro korito se tokom vremena zapunjava istaloenim nanosom.
Po poloaju u rukavcu koji se pregrauje, pregrade mogu biti uzvodne, na sredini i nizvodne (slika
10.52). Po poloaju u odnosu na glavni tok mogu biti paralelne, to je povoljnije sa hidraulikog
stanovita ili poprene, to znai krae i jeftinije.
Delovi pregrade su: telo trapeznog preseka i slapite (slika 10.53). Nagibi kosina tela pregrade se
razlikuju. Nagib uzvodne kosine je 1:1,5, dok je nagib nizvodne blai 1:3 do 1:4. irina pregrade u
kruni je 2 - 3 m. U sluaju pregrada vee visine, rade se bankine. Kruna pregrade se izvodi u
nagibu 2 - 4% od obala ka sredini toka, radi koncentracije protoka u periodu malih voda. Slapite
se izvodi radi osiguranja dna iza pregrade od erozije u periodima kada voda preliva preko
pregrade. Izvodi se u vidu splava od faina ili punjenih faina, ili od kamena.
Pregrade se izvode u periodu malih voda (slika 10.54). Nasipanje kamena moe biti frontalno i
eono (sa obe obale). Obavezno se ukorenjuju u visoku obalu.
Pregrade mogu imati i druge namene. Mogu biti znaajnih dimenzija, ukoliko podruje koje je
dobijeno pregraivanjem reke treba da bude zatieno od plavljenja. Primer su 3 pregrade rukavca
reke Save u Beogradu, kojima je formirano vetako jezero Ada Ciganlija (slika 10.55). Ove
pregrade su uklopljene u glavni nasip, tako da im je kruna na koti koja obezbeuje zatitu od
poplava.
154
10.3.5 Prag
155
156
11 REGULACIONI RADOVI
11.1 PROSEK RENE KRIVINE
Prosecanje renih krivina ima za cilj da se skraenjem trase povea propusna mo korita za protok
vode, pronos leda i nanosa. Meutim, ukoliko elementi proseka nisu dobro odabrani javljaju se
negativni efekti: velika dubinska erozija, ruenje graevina, ugroavanje mostovskih stubova,
vodozahvata, itd.
U naturalnom ureenju vodotoka se prosecanje kao regulaciona mera ne koristi, jer se ovom
merom pogoravaju hidroloki uslovi nizvodno, to je protivno konceptu integralnog ureenja sliva.
esto se u okviru rehabilitacije renih korita "ispravljeno" korito se vraa u prirodno stanje tako to
se projektuje nova meandrirajua trasa.
Postoje dva naina izvoenja proseka:
- iskopom kinete (malog korita) koje se dejstvom reke razrauje do projektovanih dimenzija
(slika 11.1) ili
- iskopom novog korita u punom profilu (slika 11.2).
Formiranje proseka iskopom kinete je mogue ukoliko je stepen skraenja toka veliki (vei od 1:3)
i ukoliko se kopa u nevezanom materijalu. Dimenzije kinete zavise od rezultata hidraulikog
prorauna, naina iskopa i karakteristika materijala u kome se vri iskop. Orijentacione dimenzije
kinete su:
- irina: 1/10 do 1/20 irine budueg korita
- dubina: do nivoa podzemne vode ili neto ispod
- nagib kosina: od 5:1 do 10:1 (u sluaju runog iskopa, 1:2).
Izvoenje kinete podrazumeva sledee aktivnosti:
- osovina kinete se podudara sa osovinom dela budueg korita, blieg konveksnoj obali
- zemlja iz iskopa se istovaruje u neposrednoj blizini kinete
- sa kopanjem se poinje od nizvodnog kraja
- na ulazu se ostavlja "ep", koji omoguava radove u suvom na kraju iskopa se ep
otvara bagerom sa obale, ime poinje razrada kinete.
Osiguranje konkavne obale proseka obaloutvrdom je obavezno (u sluaju izvoenja kinete proseka
radi se kamena deponija po trasi budue obale). Takoe, grade se pregrade (na poetku, sredini ili
157
kraju starog korita - starae) do nivoa srednje vode, sa otvorima za malu vodu, radi efikasnijeg
zasipanja nanosom. Pregrade ne treba graditi odmah, poto se deava da do zasipanja doe i bez
njih.
Ukoliko se proseca niz krivina, sa radovima se poinje sa nizvodnog kraja, tako to se uzvodni
prosek otvara nakon to se razradi nizvodni - time se viak energije stvoren formiranjem nizvodnog
proseka koristi za razradu uzvodnog, a materijalom iz uzvodnog proseka se zasipaju nizvodne
starae.
Izvoenje proseka putem kinete je problematino, jer nije mogue proceniti dinamiku razvoja
proseka ni hidraulikim ni fizikim modelom (modeli ne mogu da obuhvate sve parametre koji utiu
na proces razrade proseka). Zato se esto proseci rade iskopom u punom profilu.
Proseci su relativno agresivni zahvati na
vodotoku koji imaju brojne posledice, kao to
je promena reima teenja, reima pronosa
nanosa i promene geometrije korita ne samo
na lokaciji proseka nego i ire. Razlog je
lokalno skraenje, zbog koga se o lokalno
poveava uzduni pad i poveava energija
toka, koju prati regresivna erozija uzvodno od
proseka (slika 11.3).
Primer negativnog uticaja je regulacija reke
Velike Morave (slika 11.4), na kojoj je
izgradnjom veeg broja proseka, trasa
skraena za 18%. Rezultat je produbljenje
korita za 3 m u periodu od vie decenija, sa
negativnim uticajem na priobalje.
158
159
Mostovski stubovi u renom koritu remete tok, a posledica poremeaja je lokalna erozija u vidu
erozionog levka. Ukoliko mostovski stub nije fundiran na dovoljnoj dubini, posledica moe biti
ruenje objekta.
Zatita novih mostova od nepovoljnih procesa koji mogu dovesti do ruenja mosta postie se
odgovarajuim dimenzionisanjem proticajnog profila mosta i povoljnim oblikovanjem mostovskih
stubova. Cilj je da se uspostavi takav reim teenja u mostovskom profilu koji nee izazvati eroziju.
Ukoliko se konstatuje da bi i pored toga mogla da se oekuje pojava erozionog levka i erozija
obala, ve u fazi izvoenja se primenjuju mere zatite korita u zoni mosta. To su:
- Obaloutvrde du obe obale u zoni mosta, ije karakteristike zavise od lokalnih uslova i
- Zatita korita u zoni mostovskih stubova (elastini tepih od kamenog nabaaja, gabiona
itd.).
Poeljno je da se mostovski prelaz izvede sa to manje stubova u koritu, tako da osovina mosta
bude upravna na reni tok, a osovine stubova mosta postavljene u pravcu strujnica. Takoe,
160
potrebno je voditi rauna o obliku mostovskih stubova, odnosno izabrati takav oblik koji e
najmanje remetiti lokalnu strujnu sliku. Najpovoljniji su hidrodinamiki oblikovani stubovi.
Ukoliko je u pitanju postojei most oko ijih stubova se pojavila erozija, najee se izvodi
elastina zatita od kamenog nabaaja na filtarskoj podlozi (slika 11.6), jer je nju mogue relativno
lako postaviti u tekuoj vodi. Kamen se postavlja u sloju debljine D=3 d50, dok se krupnoa kamena
odreuje na osnovu empirijskih relacija kao to je formula Izbaa:
d 50
0.692( K V )
( s 1) 2 g
gde je:
d50 - prenik kamena zastupljenosti 50% [m]
K - koeficijent oblika mostovskog stuba (K=1.5 za stub krunog preseka, K=1.7 za pravougaoni
stub)
V - brzina toka u zoni stuba [m/s]
s - gustina kamena (2650 kg/m3).
U novije vreme se koriste i elastini madraci (slika 11.7), ili specijalni betonski elementi (slika
11.8).
Ukoliko se utvrdi da su oporci postojeeg mosta ugroeni ili se u profilu novog mosta oekuje
znaajniji poremeaj hidraulikog reima i erozija, projektuje se zatita. Primeri su dati na slikama
11.9 i 11.10.
161
V
0.80
gh
d 50 K V 2
h
gh
Ako je:
V
0.80
gh
d 50 K V 2 0.14
( )
h
gh
gde je:
d50 srednji prenik kamena [m]
V srednja profilska brzina u suenom preseku [m/s]
h - srednja dubina u suenom preseku [m]
=1.65
K=0.89 (trapezni oblik suenja) 1.02 (vertikalni zidovi)
162
Vsr
+V
-V
ht
H+ht =<0.5
Vsr
+V
-V
ht
a
ht >0.5
H+ht
ht
163
ako je kruna zatitne graevine u nivou renog dna, potrebna je lokalna zatita, ali
zatitna graevina ne izazva lokalni poremeaj strujne slike i zato ima manje
dimenzije.
ako je kruna graevine iznad nivoa renog dna, zatitna graevina je prag na
renom dnu, koji se mora projektovati sa nizvodnim osiguranjem dna renog korita
(kao slapita).
1:
1. 5
prvobitno stanj e
2.0
0.50
0.25
0.25
1: 3
prvobitno stanj e
{ lj unak
10.0
164
za{titni zid
zatravljen forland
za{titni zid
zatravljen forland
obalni zid
od kamena
obalni zid
minor korito
od kamena
oblo` eno kamenom
Slika 12.1: Primer "gradske regulacije" korita vodotoka
12.2 RETENZIJE
Retenzijama se regulie vodni reim vodotoka odnosno smanjuje maksimalni protok u vodotoku na
nizvodnom sektoru i produava trajanje velikih voda (ista zapremina vode se kroz vodotok
proputa due vreme). Retenzije mogu biti:
- eone retenzije: na vodotocima u brdskim predelima (sa uskim dolinama) grade se male
brane
- Bone (nizijske) retenzije: na ravniarskim vodotocima se grade obuhvatni nasipi
12.2.1 eone retenzije
eone retenzije ine manje brane sa akumulacionim prostorom, izgraene u gornjim delovima
sliva i namenjene zatiti od poplava (slika 12.2). Zapremina akumulacionog prostora i visina brane
eone retenzije zavise od veliine i karakteristika sliva, zapremine poplavnog talasa usvojene
verovatnoe pojave vode, kao i karakteristika evakuatora i naina kontrole isticanja.
Na slici 12.3 prikazana je transformacija poplavnog talasa u retenziji.
165
Razlikuju se:
1. Retenzije sa slobodnim isticanjem (slika 12.4) kod kojih se voda odmah pri nailasku
evakuie nizvodno, uz transformaciju poplavnog talasa uslovljenu propusnom moi
evakuatora. Ova vrsta retenzija ne moe se koristiti za druge namene, kao to je ribarstvo,
rekreacija ili slino.
2. Retenzije sa kontrolisanim isticanjem (slika 12.5) su prelazni oblik izmeu retenzija i
akumulacija. Imaju upravljive evakuacione organe (temeljni ispust sa zatvaraem, ustave
na prelivu). Mana ove vrste retenzija je to to je potrebna pouzdana najava i prognoza
poplavnog talasa, kao i potreba za stalnim prisustvom radne snage za manipulisanje
evakuacionim organima.
Bone (nizijske) retenzije su priobalne teritorije opremljene objektima za prihvat velikih voda.
Koriste se samo u izuzetnim prilikama, kada su glavni nasipi ugroeni ili kada velike vode
prevazilaze obezbeeni stepen zatite.
Najee se formiraju izgradnjom sekundarnih nasipa, na poljoprivrednim ili umskim zemljitima.
Kao i u sluaju eone, nizijska retenzija prihvata deo zapremine poplavnog talasa i smanjuje mu
vrh.
Poznate su nizijske retenzije u Srednjoj Posavini Lonjsko i Mokro polje.
166
12.3 AKUMULACIJE
Akumulacije su najee vienamenski objekti u kojima je deo korisne zapremine ostavljen za
prihvat poplavnih talasa. Da bi imala funkciju u regulaciji vodnog reima, akumulacija treba da
kontrolie veliki deo sliva i da ima dovoljan prostor za zadravanje poplavnog talasa odreene
verovatnoe, ili se ovaj prostor mora obezbediti adekvatnim upravljanjem.
U vreme velikih voda isputanje vode iz akumulacije se moe vriti:
- kontrolisano (kroz ustave, temeljne ispuste i druge evakuacione organe) ili
- preko slobodnog preliva (prelivanje poinje kada se ispuni prostor rezervisan za prijem
poplavnog talasa).
167
168
12.6 KASKADA
Kaskada (slika 12.14) se izvodi na mestu denivelacije dna vodotoka (koncentracija energetskog
pada) u svrhu zatite korita od pojaanog erozionog delovanja vode.
12.7 USTAVA
Ustava se koristi za odravanje nivoa i protoka u vodotoku. Postoji veliki broj tehnikih reenja
ustava, ali sve imaju prag u koritu na koji se montira hidromainska oprema.
169
170
Kamen je u regulaciji reka koristi za izradu tela regulacionih graevina. Potrebno je da kamen
bude:
- tvrd,
- teak,
- nehigroskopan,
- otporan na dejstvo mraza,
- otporan na habanje i
- otporan na dejstvo agresivnih hemijskih materija u renom toku
Zbog svojstava su najpodesniji kamen od eruptivnih (magmatskih) i sedimentnih stena.
Kamen se najee koristi u sledeim oblicima:
- Tesani kamen za izradu obloge, obaloutvrde, zidane pregrade itd,
- Lomljeni kamen za izradu zavrnog sloja regulacionih graevina i tepiha ispod graevina,
- Drobljeni i mleveni kamen za izradu betona i filtarskih slojeva.
Pre ugradnje obavezno je ispitivanje kvaliteta kamena prema vaeim standardima.
13.1.2 ljunak i pesak
ljunak i pesak ine vrste estice mineralnog (najee kvarcnog) sastava. Klasifikaciju se prema
krupnoi zrna na sitan, srednji i krupan ljunak odnosno pesak. Koriste se kao prirodna meavina
ili se meavina separie u frakcije koje se koriste za odreenu namenu. U regulacijama aluvijalnih
vodotoka imaju iroku primenu zbog blizine nalazita (u koritu i dolini vodotoka) i male cene.
Pozitivne osobine ovih materijala su sledee:
- lako se ravnomerno razastiru,
- dobro ispunjavaju upljine,
- brzo se sleu i
- imaju relativno malu stiljivost.
Koriste se kao ispuna regulacionih graevina, za izradu posteljice, filtarskih i tamponskih slojeva,
betona, maltera... Poeljno je da pre ugraivanja budu isprani od organskih primesa. Pre primene
je obavezno ispitivanje kvaliteta prema vaeim standardima.
171
Glina, ilovaa i drugi zemljani materijali neorganskog sastava se u regulacijama najee koriste
za izgradnju nasutih objekata (nasipa, nasutih pregrada i brana). Zavisno o konstruktivnog reenja,
od ovih materijala moe biti izveden ceo objekat ili njegov deo.
Glina je praktino vodonepropusan materijal, ukoliko se pri ugradnji sabije na propisan nain. Zato
se koristi izgradnju vodonepropusnih delova nasipa (ekran ili jezgro), ukoliko je telo nasipa
izvedeno od vodopropusnih materijala (kamena, ljunka) ili celog tela nasipa manjih dimenzija.
Takoe, glina se koristi za vodonepropusne obloge kanala, zagate. Osnovna pretpostavka za
kvalitetno izvoenje vodonepropusnog glinenog sloja je optimalna vlanost gline pri ugradnji (18 do
20 %).
Pod imenom ilovaa se podrazumeva zemljani materijal, koji zavisno od lokacije pozajmita, moe
imati u svom sastavu razliite odnose gline, peska i praine. da bi se utvrdilo da li je ilovaa dobar
ili lo materijal za odreenu namenu, potrebno je ispitati njene geomehanike karakteristike pre
ugradnje. Ukoliko je povoljnog sastava, ilovaa se koristi za iste namene kao i glina.
Zemljani materijali loijeg kvaliteta se koriste za nasipanje depresija u blizini renog korita i
formiranje obala regulisanog korita.
Humus je zemljani materijal sa velikim procentom organskih materija. Sloj humusa debljine do 0,5
m se koristi se za humuziranje kosina i krune nasipa ili kosina ureene obale. Po razastiranju
humusa, kosine se zatravljuju pogodnom smeom trava. Meutim, kako se trava ne moe due
vreme odrati pod vodom, humuziranje se uglavnom primenjuje samo u gornjoj zoni objekta, koja
je izloena vodi najvie do 30 dana godinje.
13.1.4 Drvo
Drvo se u regulacijama reka koristi u vie oblika: cela stabla, kao obla, tesana, cepana i rezana
graa, prue ili iblje, kolje. Generalno, potrebno je da drvo bude trajno, ilavo, gipko i otporno na
delovanje insekata i gljivica. Ukoliko je drvo stalno potopljeno u vodu njegov vek je praktino
neogranien jer je zatieno od insekata i gljivica. Ukoliko je u zoni estih oscilacija nivoa vode
trajnost drveta je ograniena (zavisno od vrste 2 do 20 godina).
Prue je jeftino, elastino i lako za ugradnju, pa se veoma esto koristi u regulacijama reka. Prue
treba da bude vitko, svee i ravno, s optimalnom debljinom 3 do 4 cm na debljem kraju. Najee
se koristi prue vrba, breza, jasika, jova, topola i jablana, starosti 1 do 3 godine. See se u
vanvegetacionom periodu i treba da se koristi odmah posle see.
Kolje najee ima duinu 1,0 do 1,6 m i debljinu 5 15 cm. Za izradu kolja se koriste iste vrste
drvea kao i za prue.
Drvo se koristi za zatitu obala od erozije ili se ugrauje u regulacione graevine.
13.1.5 Biljni materijal
Sintetiki materijali se sve vie koriste u regulacijama reka. U ovu grupu spadaju:
- Tkani i netkani geotekstili
- Armirajue mree
- Membrane.
Osnovne prednosti geotekstila su uniforman kvalitet, mogunost deformacija bez kidanja i
mogunost lakog i kvalitetnog spajanja elemenata u vee povrine.
U pitanju su najee poliestri i polipropileni, koji su otporni na vodu sa pH vrednostima 3 -11.
Geotekstili mogu da se koriste:
- Odvajanje slojeva razliitih materijala, pri emu proputaju tenost, ali zadravaju estice
tla. To znai da se koriste kao filtar umesto klasinog filtra od ljunka.
- Za izradu podloge regulacione graevine. U tu svrhu se koriste ojaani geotekstili
geokompoziti, koji se postavljaju u vidu madraca (tepiha).
Geotekstili mogu biti tkani ili netkani. Tkani geotekstil se proizvodi konvencionalnim tkanjem
pojedinih vlakana. Pri kraju procesa dobija se mreasta struktura (slika 13.1). Netkani geotekstil je
tanka struktura proizvedena tehnologijom iglanja ili termikim povezivanjem neprekidnih polimernih
vlakana (slika 13.2). Netkani geotekstil poseduje specifian polimerni sastav od polipropilenskog
vlakna sa polietilenskim omotaem. Slina kombinacija polimera garantuje odline karakteristike
polipropilena u pogledu jaine, kao i izuzetnu hemijsku i bioloku otpornost polietilena. Geotekstili
se odlikuju izotropnim ponaanjem, visokom otpornou na proboj, visokim drenanim
karakteristikama i UV stabilnou.
173
Geokompoziti (slika 13.3) su proizvodi koji se sastoje od kombinacije dve ili vie geosintetikih
komponenti, a namenjeni su da ispune neku specifinu funkciju ili vie njih na primer ojaanje
slabonosivog renog dna i njegovo razdvajanje od kamene regulacione graevine.
Geonet mrea (slika 13.4) se koristi za ojaanje obala. To je pljosnata struktura od meusobno
povezanih geosintetikih traka, koja se moe postaviti sama ili punjena lomljenim kamenom (slika
13.5).
Geocel mree su dvodimenzionalne strukture, sastavljene od irih geosintetikih traka (slika 13.6).
Mree se pune kamenom ili zemljom (slika 13.7).
Vodonepropusne membrane su fleksibilni, kontinualni aravi napravljeni od jednog ili vie
sintetikih materijala. Najee se koriste za oblogu kanala, ukoliko je potrebno spreiti
procurivanje (slika 13.8). Kada se postave, sastavi se lepe ili vare (slika 13.9) kako bi se
obezbedila vodonepropusnost.
Za prirodan izgled ureenih obala koriste se posebne obloge (biotekstil), koje su kombinacija
prirodnih vlakana (kokos i/ili slama) povezanih mreom od sintetikog materijala (polipropilen) ili
nekog prirodnog materijala (juta). Ova obloga je biorazgradiva podloga, koja zadrava vlagu i
stvara povoljne uslove za razvoj vegetacije.
174
175
13.3 PREFABRIKATI
Za izvoenje regulacionih graevina mogu da se koriste razliiti specifini elementi od prirodnih i
vetakih materijala. U praksu se sve vie vraaju u jednom periodu zaboravljeni prefabrikati od
prua i kamena, kao to su pletenice, faine, savijae (kobe), tonjae (punjene faine), punjeni
valjci, punjene koare, platna, fainski madraci (splavovi od faina) i pleteri (popleti). Ponekad se
kombinuju sa modernim materijalima - geotekstilima.
U ovu grupu spadaju i gabioni, odnosno iane korpe punjene krupnim ljunkom ili lomljenim
kamenom, koji su postali standard za izvoenje regulacionih graevina.
Prefabrikate odlikuje niska cena, jer se izvode od prirunog materijala (prue, kamen, ica).
Meutim, za njihovu pripremu i postavljanje je potrebna obuena radna snaga.
13.3.1 Prefabrikati od prirodnih materijala
Pletenice se koriste za vezivanje umesto uadi i ice. Pletu se od sveeg i vitkog prua, duine 4
do 5 m. Osnovnu pletenicu ine najmanje tri pruta. Tri osnovne pletenice se upletu u konanu
pletenicu.
Faine su povezani snopovi prua icom, duine 3,0 do 4,0 m, debljine 0,30 do 0,35 m (slike
13.12 i 13.13). Rade se na postoljima od kolja pobijenog u zemlju (slika 13.14). Povezuju se
uetom, icom ili pruem.
Savijae (kobe) su tanke faine, prenika 0,1 do 0,2 m, duine 15 do 40 m. Izrauju se na isti
nain kao faine, a slue za povezivanje faina.
Tonjae (punjene faine) su faine sa ispunom ili jezgrom od kamena (tucanika) ili krupnog
ljunka. Debljina omotaa od faina je 10 cm, a prenik zavisi od punjenja (od krupnog agregata
1,1 do 1,2 m, a od sitnog 0,7 do 1,6 m. Duina nije ograniena i zavisi od potrebe. Tonjae
suveoma otporne i dosta elastine. Lako se prilagoavaju razliitim oblicima dna i obala korita
vodotoka, pa se koriste za fundiranje regulacionih graevina.
Punjeni valjak je punjena faina ograniene duine (3,5 do 6 m slika 13.16).
Punjene korpe se mogu formirati u najrazliitijim oblicima, zavisno od potrebe.
176
Razliite vrsta platna se koriste za zatitu kosina. Platna od faina (slika 13.19) ine snopovi
prua, koja se vezuju icom. Imaju proizvoljne dimenzije. Platna od prua (slika 13.20) mogu biti
savitljiva (tanji sloj prua povezan sa ianom mreom) ili nesavitljiva (umesto iane mree koristi
se ica i drvene motke koje ine platno nesavitljivim u smeru postavljanja motki). Pletena platna
se pletu od prua na mestu ugradnje.
177
Fainski madrac (splav od faina) je veliko paralelopipedno telo, duine do 100 m, irine do 20,0
m, debljine 1,0 do 1,5 m. Formira se od nekoliko slojeva faina na ramu od drvenih oblica, koji je
postavljen na obali. Potapa se na reno dno na mestu regulacione graevine tako to se paljivo i
ravnomerno nanosi sloj kamena debljine 20 do 30 cm. Fainski madrac slui kao podloga
oslonac preko koga se teina graevine prenosi na slabo nosivo tlo.
178
Pleteri (popleti) se najee izvode od vrbovog kolja i prua u meusobno paralelnim redovima
razmaknutim 0,5 do 1,0 m i postavljenim paralelno sa obalom. Razlikuju se:
- Obini pleter. Kolje prenika 6 do 15 cm i duine 1,5 m se pobije na meusobnoj
udaljenosti 30 do 50 cm, tako da viri iznad tla 50 do 60 cm. Kolje treba da bude svee i s
izdancima da bi se primilo. Izmeu pobijenog kolja uplie se, s preklapanjem, svee
vrbovo prue debljine do 2 cm.
- Krstasti pleter - redovi kolja se izvode u obliku krsta, tako da formiraju pregrade veliine
0,5 x 0,5 m. Pregrade se mogu humuzirati i zasejati travom ili se, u sluaju veih brzina
toka, ispunjavaju krupnijim ljunkom ili tucanikom.
13.3.2 Gabioni
Gabioni su iane korpe ispunjene krupnim ljunkom ili kamenom. Korpe su najee
paralelopipedi (slika 13.26) ili cilindri (slika 13.28) razliitih dimenzija. Duina je najee do 6,0 m.
Kostur korpe sanduastog gabiona se izrauje od betonskog gvoa 4 do 5 mm (slika 13.25).
Oko kostura se plete pocinkovana ili plastina mrea, niti 2 do 3 mm. Veliina okana zavisi od
krupnoe ispune i retko prelazi 15 cm.
179
Pune se krupnijim ljunkom i sitnijim kamenom ili na mestu ugradnje ili na separaciji. Pri transportu
i ugradnji treba voditi rauna o nosivosti ianog omotaa. Zbog lakeg rukovanja su cevasti
gabioni povoljniji od sanduastih.
Radi poveanja stabilnosti, gabioni se na mestu ugradnje meusobno povezuju icom.
Gabioni od metalne ice su osetljivi na koroziju i mehaniko oteenje ice. Zato se sve ee se
koriste korpe od sintetikog materijala, koji nije podloan koroziji (slika 13.34).
180
181
14 ZATITA OD POPLAVA
14.1 UZROCI NASTANKA VELIKIH VODA
Uzroci nastanka velikih voda i promena karakteristika velikih voda mogu biti prirodni, antropogeni i
kombinovani (prirodni i antropogeni).
Prirodni uzroci nastanka velikih voda na vodotocima su:
- intenzivne kie - pljuskovi;
- naglo otapanje snega i leda;
- naglo otapanje snega praeno kiama;
- formiranje barijera u renim koritima usled nagomilavanja ledenih santi;
- formiranje barijera u renim koritima usled nagomilavanja renog nanosa i materijala iz
priobalnih klizita;
- talasi od vetra praeni povienjem nivoa vode (du obala izloenih jakim i dugotrajnim
vetrovima);
- superponiranje hidrograma velikih voda pri istovremenom (koincidentnom) nailasku talasa
velike vode na glavnom toku i pritokama (slika 14.1).
Slika 14.1: Superponiranje hidrograma velikih voda na glavnom toku i pritoci, pri istovremenom
(koincidentnom) nailasku velikih voda
Antropogeni uzroci koji doprinose pogoravanju karakteristika velikih voda i opteg reima voda
su mnogobrojni, a navode se samo sledei:
- ruenje brana, ustava i vodojaa na rekama i u slivu;
- intenziviranje oticanja vode sa sliva usled krenja uma i unitavanja druge prirodne
vegetacije, kao i usled poveanja povrina sa poveanim koeficijentima oticaja i
poveanim brzinama oticanja voda u odnosu na prirodno stanje u slivu;
- iskljuenje ranije plavljenih povrina (inundacija), odnosno izgradnja odbrambenih nasipa
uz osnovno korito vodotoka;
- izgradnja brana, ustava, vodojaa, mostova i drugih objekata koji prouzrokuju povienje
nivoa velikih voda u odnosu na prirodno stanje;
- taloenje nanosa u koritima vodotoka stvarajui tzv. "dodatni uspor";
- odlaganje otpadnih materijala u rena korita i protone inundacije, kao i nekontrolisana
izgradnja objekata u protonim inundacijama;
182
0 prirodno stanje
1 - iskljuene znatne povrine na uzvodnom sektor
2 - intenziviranje oticanja sa sliva
Slika 14.2: ematski prikaz tipine promene hidrograma Q(t) za sluaj da su u periodu od To do T1 iskljuene
znatne povrine ranije plavljenih priobalnih terena na uzvodnom sektoru, a u periodu od T1 do T2 je dolo i
do intenziviranja oticanja sa sliva (reim padavina na slivu u celom periodu od To do T2 je ostao
nepromenjen).
183
Visoki vodostaji usled formiranja ledenih barijera u krivinama i plitkim deonicama veih
vodotoka javljaju se znatno ree u odnosu na "ostale" velike vode i to u prolenom
ledohodu posle duih hladnijih zimskih perioda.
Na kraju ovog poglavlja treba neto rei i o uslovno nazvanim hidraulikim velikim vodama,
koje se mogu javiti na manjim, neureenim vodotocima. Na njima esto postoje relativno niski i
nestabilni mostovi i propusti, dok su obale vodotoka ruevne i obrasle drveem, sa razliitim
deponovanim materijalima i potencijalnim klizitima u priobalju. Hidraulike velike vode nastaju
tako to otvor nekog mosta zatvore erozioni nanosi i plivajui predmeti koje reka nosi, usled ega
nastaje privremena brana i akumulacija uzvodno. Pod pritiskom akumulirane vode dolazi do
ruenja mosta i odnoenja privremene brane do sledeeg mosta, gde sada postoje jo povoljniji
uslovi za formiranje, a zatim i ruenje nove privremene brane. Na taj nain se nizvodno od
najnizvodnijeg mosta moe javiti ruilaki talas velike vode, znatno vei od talasa u prirodnim
uslovima. Ako se du vodotoka aktivira i neko klizite, pa materijal iz klizita formira barijeru u
renom koritu, posledice ovakve pojave mogu biti katastrofalne.
Sa aspekta odbrane od poplava, pod velikom vodom nekog vodotoka najee se podrazumevaju
proticaji koji se izlivaju iz osnovnog (minor) korita reke i plave priobalno podruje (ako je
nezatieno) ili naleu na odbrambene linije i potencijalno ugroavaju zatieno priobalno
podruje.
Svaka velika voda na odreenom profilu vodotoka se potpuno definie nivogramom H(t) i
hidrogramom Q(t). Nivogram se dobija iz podataka osmatranja vodostaja na vodomernim letvama
u odreenim terminima, ili na osnovu kontinualnog registrovanja vodostaja pomou automatskih
instrumenata - limnigrafa. Hidrogram se dobija ili direktnim merenjima proticaja ili korienjem
odgovarajue krive proticaja Q(H), konstruisane na osnovu ranijih merenja proticaja vode pri
razliitim vodostajima.
Treba istai da se kod prirodnih vodotoka kriva proticaja povremeno menja, jer se menjaju
parametri od kojih zavisi proticaj vode (povrina profila, okvaeni obim, hidrauliki radijus,
rapavost, pad vodenog ogledala). Pri velikim vodama je izrazito promenljiv poduni pad nivoa
vode, usled ega se na krivoj proticaja javlja tzv. "petlja".
Za reavanje problema u oblasti zatite od poplava su od znaaja sva tri dijagrama H(t),Q (t) i
Q(H), a posebno delovi dijagrama iznad vodostaja pri kome voda poinje da se izliva iz osnovnog
(minor) korita i plavi inundaciju. Na slici 14.3 dat je ematski prikaz pomenutih dijagrama, sa
osnovnim parametrima koji se koriste u svim fazama reavanja problema zatite od poplava.
Za planiranje, projektovanje i odravanje sistema zatite od poplava je potrebno da se svi
parametri velikih voda (prikazani na slici 14.3) kvantificiraju du toka, kao i po verovatnoi pojave,
odnosno po tzv. "povratnom periodu" pojave.
184
H1%
- vodostaj verovatnoe pojave 1%
- merodavni vodostaj za proglaenje redovne odbrane od poplava
Hr.o.
- merodavni vodostaj za proglaenje vanredne odbrane od poplava
Hv.o.
Hmax, Qmax - najvei vodostaj odnosno proticaj u periodu rada vodomerne stanice
Hpk., Qpk -vodostaj odnosno proticaj pri punom osnovnom minor koritu reke
tpi
- ukupno trajanje plavljenja inundacije (t2 - t1)
- vreme porasta talasa velike vode (od Hpk do Hmax)
tp
- vreme opadanja talasa velike vode (od Hmax do Hpk.)
to
Vp
- ukupna zapremina vode koja je protekla u periodu tpi.
Ip
H p
H o
,I o
- intenzitet porasta odnosno opadanja vodostaja
t p
t o
Slika 14.3: ematski prikaz nivograma, krive proticaja i hidrograma, sa osnovnim parametrima od
preko nivograma velikih voda za razliite vodotoke, poevi od malih bujinih tokova, do velikih
ravniarskih reka (pretpostavlja se da je verovatnoa pojave velikih voda na svim prikazanim
vodotocima ista).
H o
H o
H o
H o
(prof 4) <
(prof 3) <
(prof 2) <
(prof 1)
t
t
t
t
Slika 14.4: ematski prikaz nivograma velikih voda na razliitim vodnim tokovima, od malih bujinih
Bujini tokovi su vodotoci brdsko-planinskog regiona. Odlikuju se velikim uzdunim padom renog
korita, reda veliine 1-10%. Veliine vodotoka i korespondentnih slivova mogu varirati u irem
dijapazonu, obuhvatajui kategorije bujinih jaruga, potoka i bujinih reka. Uobiajeno je da se pod
bujinim tokovima podrazumevaju vodotoci sa povrinom sliva manjom od 100 km2. Sa aspekta
rene hidraulike, bujine tokove odlikuju izrazita nestacionarnost, silovitost i turbulentnost. Od
posebnog je znaaja dvofazni karakter bujinih tokova, sa velikom koncentracijom vrste faze.
izraeno strmo elo (bujina pesnica - slika 14.6), koje nastaje usled naglog nadolaska velikih
voda i ima veliku destruktivnu mo. elo talasa rui drvee i drvene objekte u koritu i priobalju i
zahvata sav otpad iz ovog pojasa. Usled toga, bujini talasi pronose velike mase renog i
povrinskog nanosa, koji po prolasku talasa ostaje nagomilan du toka (slika 14.7). Generalno,
poplave na bujinim vodotocima nanose daleko vee tete nego poplave na ravniarskim rekama,
zbog velike brzine toka i razorne moi.
Sa aspekta zatite od poplava, kategorija bujinih vodotoka ne moe se ograniiti samo povrinom
sliva. Bujini karakteri hidrolokog i psamolokog reima mogu imati i vei vodotoci, sa povrinama
sliva u dijapazonu 100A1000 km2. Kod njih se bujini karakter hidrolokog reima ispoljava, pre
svega, specifinom genezom, brzom koncentracijom i kratkim trajanjem velikih voda. Talasi velikih
voda imaju tipine karakteristike bujinih talasa, sa naglim nadolaskom i kratkom vremenskom
bazom. Posebno je izraen dvofazni karakter teenja velikih voda, zbog velike mase
suspendovanog i vuenog nanosa, koji se pronosi u talasima. Za razliku od klasinih bujica, kod
kategorije manjih vodotoka nije uvek podjednako izraen bujini karakter velikih voda. U zavisnosti
od rasporeda i intenziteta padavina u slivu, geneza velikih voda moe biti razliita, u prostornom i
vremenskom smislu. Otuda se javljaju i talasi velikih voda sa duom vremenskom bazom i manjim
maksimalnim proticajem, ali i tipini bujini talasi, sa karakteristinom formom hidrograma.
funkcija verovatnoe pojave poplavnih voda. U cilju utvrivanja te funkcije teta, potrebno je izvriti
hidroloko izuavanje velikih voda du toka, odrediti verovatnoe najveih proticaja i druge
karakteristike poplavnih voda, a zatim za njih odrediti i zone prostiranja na obalama prouavanog
vodotoka. Ekonomskom analizom se obuhvataju tete od prirodnih, a ne od vetakih poplava
(nastalih pogrenim manevrima na branama, loe izvedenim mostovima sa nedovoljnom
propusnom moi itd.), uzimajui u obzir i kotanje izvedenih radova (podrazumeva se da su objekti
za zatitu od poplava stabilni i u funkciji za projektovani stepen zatite).
Generalno, tete od poplava se stalno poveavaju zbog sve intenzivnijeg korienja renih
priobalja i poveanja vrednosti dobara u ugroenim podrujima, kao i zbog poveane osetljivosti
zgrada i infrastrukture.
Odreivanje teta od poplava zavisi od vrste teta i uslova u kojima do njih dolazi.
14.3.1 Uslovi od kojih zavisi visina teta od poplava
tete od poplava mogu biti vrlo raznovrsne, pa se njihovo grupisanje i prikaz mogu dati na vie
naina. U analizama se ukupne tete obino dele na potencijalne i stvarne, kao i na direktne i
indirektne tete od poplava.
Potencijalne tete se ocenjuju u procesu projektovanja sistema za zatitu od poplava, dok
stvarne tete utvruju (po propisanoj metodologiji) strune komisije na terenu neposredno posle
konkretnih poplava.
Indirektne tete mogu da budu daleko vee od direktnih i da pogode daleko ire prostore i to sa
izvesnim zakanjenjem. Na primer, usled prekida saobraaja na saobraajnici kojom se neki
udaljeni region snabdeva sirovinama, doi e svakako do smanjenja privrednih aktivnosti i teta
koje mogu da budu mnogostruko vee od direktne tete koja je nastala na konstrukciji same
saobraajnice pri poplavi. U indirektne tete spadaju i znaajni trokovi na suzbijanju hidrinih
epidemija i bolesti prouzrokovanih zagaenjem voda u vodovodnim sistemima ili izlivanjem
otpadnih voda iz kanalizacionih sistema i septikih jama.
Mogu je i nain grupisanja teta prema vanosti i privrednim granama:
1. Broj utopljenih, ranjenih ili obolelih lica;
2. tete u naseljima - gradskim i seoskim: broj, vrste i vrednost unitenih ili oteenih stambenih
zgrada, zajedno sa kunim inventarom;
188
3. tete na industrijskim i poslovnim objektima: broj, vrste i vrednost unitenih ili oteenih
industrijskih i poslovnih objekata, zajedno sa pokretnom i nepokretnom opremom i inventarom,
materijalima, sirovinama i proizvodima;
4. tete u poljoprivredi, stoarstvu, ribniarstvu: zgrade, pokretna i nepokretna proizvodna
sredstva, stoka, ivina, skladita, veliina i vrednost poplavljenih poljoprivrednih povrina,
ukljuujui vrednost poplavljenih kultura i drugih dobara;
5. Trokovi sanacije infrastrukturnih objekata:
5.1. Saobraajnica: puteva, eleznikih pruga, aerodroma itd.
5.2. Raznih mrea (oteenja i prekidi): telefonske linije, RTV, elektrina mrea, vodovodna
mrea, gasovod, kanalizacija, sistem daljinskog grejanja, stanice za preiavanje
otpadnih voda.
5.3. Javnih kulturnih, istorijskih i umetnikih objekata i dobara
5.4. Zatitnih objekata: brana, nasipa i dr.
6. Trokovi operativne odbrane od poplava.
7. Trokovi civilne zatite. Ukljuuju trokove organizovanja eventualne evakuacije stanovnitva i
dobara sa ugroenih podruja, kao i druge trokove uinjene pre, u toku i posle poplave.
8. Druge tete (psiholoke i moralne)
9. Indirektne tete, koje nastaju zbog povezanosti privrednih i drugih aktivnosti na podrujima
pogoenim poplavama sa irom zajednicom, kao i zbog opte recesije u ekonomskom ivotu
pogoenog podruja. U ovu kategoriju ulazi gubitak prihoda usled potpunog prekida ili
smanjenja proizvodnje (zbog angaovanja radne snage i mehanizacije u odbrani od poplava,
prekida saobraaja, evakuacije).
U ekonomsko-tehnikim analizama se neke od pomenutih vrsta teta ne mogu prognozirati (stanje
skladita, pokretna oprema, stoka, oteenja objekata zatite i dr.). Sa druge strane, ljudske rtve
ne mogu biti predmet ekonomskih analiza, jer se naelno sve mora preduzeti da njih ne bude.
Utvrivanje indirektnih teta se sprovodi na osnovu specifinih tehniko-ekonomskih analiza, a
ponekad se koriste i empirijski ustanovljeni odnosi izmeu vrednosti indirektnih i direktnih teta ().
Na primer, u SAD se koriste sledei odnosi:
za tete
indirektne/direktne tete ()
u selima
0.2
u gradovima
1.5
u industriji
1.2
u komunikacijama
1.0
189
U toku istorije su naselja i privredne aktivnosti u renim dolinama doivljavali brzi rast, a
stanovnitvo je prihvatalo "ostajanje uz reku" uz pojaane napore da se razliitim merama i
radovima smanji rizik od poplava, a poveaju koristi od reka. Ovakav stav prema poplavama i
vodnim tokovima je bio sasvim razumljiv i vai i danas u skoro svim zemljama sveta.
Investicione (graevinske) mere primenjuju se ve decenijama za spreavanje poplava i
ublaavanje njihovih posledica, putem regulisanja porasta i irenja velikih voda, smanjenja oticaja
190
odnosno zatite posebnih oblasti od plavljenja. Najee su primenjivani sledei naini zatite od
poplava:
- Izgradnja odbrambenih i drugih nasipa (lokalizacioni, letnji), kejskih i zatitnih zidova u
cilju spreavanja direktnog - neposrednog izlivanja velikih voda iz vodotoka i
onemoguavanja njihovog prodora u zatiena podruja.
- Poboljanje proticajnog kapaciteta rene deonice (smanjenjem rapavosti, poveanjem
proticajnog profila ili skraenjem renog toka).
- Zadravanje dela poplavnog talasa u rezervisanim prostorima jednonamenskih ili
vienamenskih akumulacija ili retenzionih basena.
- Skretanje dela poplavnog talasa u rasteretne kanale, ime se neposredno redukuje
proticaj nizvodno.
"Linijski" sistemi zatite (nasipi i slini objekti) ne utiu na proticaje velikih voda, ali du vodotoka
izazivaju povienje vodostaja. Ovi sistemi se stoga ubrajaju u pasivne mere zatite od poplava.
Sve ostale nabrojane mere zatite od poplava, s obzirom da se realizuju radi ublaavanja
nepovoljnih karakteristika velikih voda, spadaju u aktivne mere.
Napred navedene klasinih - graevinskih (investicionih) mere se dimenzioniu za usvojene
"merodavne" uticaje razliitih verovatnoa pojave. One su skupe, tako da ostvareni stepen zatite
mora da opravda izdatke. Istovremeno se mora uzeti u obzir da e svaka intervencija uticati na
uzvodni i nizvodni sektor vodotoka.
Ne moe se raunati na potpunu zatitu od bilo kod tetnog dejstva voda, pa ni od poplava, jer se
od usvojenog "merodavnog" uticaja (na koji je dimenzionisan zatitni sistem) uvek moe pojaviti
jo vei (svakako sa reom verovatnoom pojave) i izazvati tete. Iz toga sledi logian zakljuak
da je potpuna eliminacija teta od nepovoljnih dejstava vode nemogua, ve se tei njihovom
razumnom smanjenju.
14.4.2 Savremeni trendovi u oblasti zatite od poplava
Kao dopuna graevinskim radovima, u novije vreme su u svetu sve vie u primeni neinvesticione
mere zatite od poplava, najee kao dopuna ve sprovedenih graevinskih mera. Ove mere
nemaju neposredan uticaj na proticaj velikih voda, ali odraavaju nastojanje da se smanje tete
koje poplave mogu prouzrokovati, primenom strategije upravljanja, a ne izgradnje.
Neinvesticione mere ini skup administrativnih, regulativnih i institucionalnih mera za preventivno
smanjenje direktnih, indirektnih i potencijalnih teta od poplava. U ovu grupu mera spadaju:
- Preventivne i operativne mere,
- Regulativne i institucionalne mere,
- Mere solidarnosti za ublaavanje posledica poplava i
- Informisanje javnosti.
Preventivne i operativne mere podrazumevaju celokupnu delatnost usmerenu na suzbijanje
opasnosti od poplava i smanjenje tetnih posledica u svim fazama odbrane od poplava. Njihova
bitna odlika mora biti organizovanost.
Najznaajniju preventivnu meru predstavlja donoenje i sprovoenje planova i pravilnika za
odbranu od poplava, u kojima se definiu obaveze i prava svih uesnika u odbrani od poplava. Ako
na podruju postoje zatitni objekti (najee nasipi), planom odbrane su predvieni stepeni
pripravnosti u zavisnosti od razvoja poplave. U grupu preventivnih mera spada i preventivno
obezbeenje poplavom ugroenih objekata (izgradnja lokalne zatite oko objekata, spreavanje
prodora vode u objekte, dislokaciju predmeta u objektima i sl.).
Operativne mere zatite od poplava obuhvataju prognozu nailaska poplavnog talasa, prenos
informacija na teren, obavetavanje i uzbunjivanje nadlenih organa i stanovnitva, u skladu sa
unapred pripremljenim planom. Ovaj plan mora predvideti i eventualnu dislokaciju stanovnitva i
dobara, za sluaj nailaska ekstremnih velikih voda. Kod renih tokova na kojima se u zatiti od
191
192
Upravljanje rizikom od poplava je permanentan proces donoenja odluka o tome da li i kako plavna
podruja treba koristiti, uz odreeni, dozvoljeni nivo rizika. Pritom se tei usaglaavanju zahteva
"humane" komponente (odnosno zatite dobara i ljudskih ivota) i "ekoloke" komponente
(ouvanja ili ponovnog uspostavljaja prirodnih funkcija i resursa plavnog podruja).
Na svakom posmatranom potencijalno ili realno plavnom podruju postoji mnotvo razliitih uslova
koji se moraju razmotriti kako bi se donela odluka o kombinaciji strategija i prateih mera za
smanjenje uvek prisutnog rizika od poplava.
Adekvatan izbor omoguuje samo razmatranje veeg broja razliitih kombinacija mera, iji se efekti
ocenjuju na neki od poznatih naina (kao to je na pr. viekriterijumska analiza). Pri tom se
aktivnosti na plavnom podruju moraju sagledati u kontekstu uticaja na reni sliv u celini, jer svaki
deo sliva zavisi od drugog, tako da odluka o nainu ureenja jednog dela moe imati nepoeljne
uticaje na drugi (na primer urbanizacija u gornjim delovima sliva ubrzava oticaj i stvara bujine
poplave, dok izgradnja nasipa na delu renog sliva moe pogorati uslove na vodotoku). Takoe,
razmatrano plavno podruje se mora posmatrati kao deo odreene teritorijalne (grad, selo) i
administrativno-upravljake celine (optina, okrug itd.). Mogue upravljake strategije i mere se
razmatraju ne samo za do sada nezatiene plavne zone, ve i za ve kasete sa ve izgraenim
zatitnim objektima. Polazna taka svih razmatranja je stav da nijedna strategija ili mera ne moe
imati a priori prednost, ukoliko se to ne dokae.
U nastavku je dat pregled najeih strategija za smanjenje teta od poplava, koje se razmatraju
uporedo sa strategijama za odranje prirodnih resursa plavnog podruja. Pritom je uglavnom malo
poznato koliko su prirodni potencijali inundacije znaajni sa vodoprivrednog aspekta (u kontroli
poplava i erozije, odranju kvaliteta povrinskih voda i snabdevanju i odranju nivoa podzemnih
voda), ekolokog (odranje visokoproduktivnih uma, ribljih i ivotinjskih zajednica) i drugih
aspekata (rekreacija i dr.). Poznavanje vrednosti prirodnih resursa raste, ali je esto ogranieno.
Veina dravnih programa podrava ekonomski razvoj ovih prostora, jer je teko kvantifikovati
ekonomsku vrednost mnogih prirodnih funkcija inundacije.
Stategije za smanjenje teta od poplava odnose se generalno na uslove pre, za vreme i posle
poplave i sve se obino mogu primeniti na jednoj plavnoj povrini. Na razliitim nivoima uprave i u
193
privatnom sektoru, ove strategije imaju razliite oblike, a povezane su sa irim ciljevima
vodoprivrede, zatite ivotne sredine i privrede.
Prva, najea i najpoznatija strategija se sastoji u spreavanju plavljenja razmatrane teritorije,
korienjem razliitih metoda pasivne ili aktivne odbrane i izgradnjom znaajnih i skupih
investicionih objekata (brane, akumulacije, nasipi, regulacija vodotoka, rasteretni kanali i dr.). Ova
strategija je do sada ve dokazala visoku efikasnost, a i javnost je podrava. Meutim, u novije
vreme se veliki investicioni radovi u cilju zatite od poplava sve ree primenjuju, i to mnogo ee
za zatitu gradskih nego poljoprivrednih podruja. Tome doprinosi razvoj javne svesti o
nepovoljnim ekolokim aspektima ove strategije, kao i moguim katastrofalnim posledicama koje
nastaju ukoliko doe do otkaza sistema zatite. Takoe je konstatovano da trokovi odravanja
objekata znaajno rastu kako se oni blie kraju projektnog veka.
U drugoj strategiji tei se smanjenju teta tokom poplava time to se izbegava opasno,
neekonomino ili nepoeljno korienje potencijalno plavne povrine. Strategija se bazira na
neinvesticionim merama. Smatra se da sa porastom javne svesti o opasnosti od poplava i
stvaranjem odreenih iskustava u primeni neinvesticionih mera, poveava efikasnost njene
primene.
U okviru ove strategije se poseban znaaj pridaje zoniranju terena, graevinskim propisima u vezi
izgradnje i opremanja objekata, kao i propisima u vezi sanitarne i zdravstvene zatite. Meutim,
navedene mere imaju uticaja samo na prostorni raspored, projekte, materijale i konstruktivna
reenja koja se primenjuju u izgradnji novih objekata, jer nemaju nikakvog efekta na postojeu
infrastrukturu. Takoe, ove mere vrlo malo doprinose zatiti prirodnih i kulturnih dobara (ako se
izuzme potpuna zabrana izgradnje u protonoj zoni inundacije).
Naroito je znaajno da se, u okviru politike razvoja plavnog podruja, utie se na planiranje i
raspored infrastrukture, pa ak, ukoliko je mogue, izmeste skupi sadraji iz potencijalno plavne
zone. Takoe, ova strategija podrazumeva visok stepen pripremljenosti za sluaj opasnosti od
poplava, to obuhvata razradu planova na svim nivoima, informisanje javnosti, slubu upozorenja i
optu spremnost na hitne operacije u okviru zatite (koja se postie vebama, analizama
spremnosti, itd.).
Trea strategija se zasniva na merama za smanjenje negativnih posledica poplava. Fokusirana
je na pripremu aktivnosti koje se na poplavljenoj teritoriji odvijaju po prolasku poplave,
omoguavajui brzu sanaciju, rekonstrukciju i ekonomski oporavak na svim nivoima, od pojedinaca
do ire drutvene i teritorijalne jedinice. Ova strategija, znai, stvara preduslove za umanjenje
rizika od buduih poplava.
U njenom okviru se primenjuju neinvesticione mere, od kojih su od posebnog znaaja informisanje
i edukacija stanovnitva, stvaranje fondova za oporavak posle poplave i prenos dela trokova
sanacije posledica poplava sa individualnog na dravni nivo.
Program informisanja i edukacije je koncipiran tako da omogui upoznavanje stanovnitva sa
kljunim elementima ovog koncepta (kao to je verovatnoa pojave poplava i dr.). Drugi cilj
programa je upoznavanje i uvebavanje stanovnitva za akcije koje treba preduzeti u vreme
nailaska poplave da bi se zatitila imovina i ivoti (kao to su evakuacija stanovnitva i pokretne
imovine, mere privremene zatite izgradnjom manjih lokalizacionih nasipa u toku poplave i dr.), u
koje se ukljuuju lokalne vatrogasne, politike, zdravstvene i druge slube.
Osnovni mehanizam kojim se unapred stvaraju fondovi za plaanje teta od poplava je
"protivpoplavno osiguranje", u kome su premije osiguranja formirane na visini rizika osiguranika.
Meutim, kako protivpoplavno osiguranje kupuju samo itelji plavnog podruja koji su svesni svog
rizika, zbog malog broja osiguranika teret osiguranja ne moe da snosi jedno osiguravajue
drutvo, ve se mora ukljuiti i drava. Iskustva pokazuju da dravno osiguranje protiv poplava
moe biti vrlo efikasan nain za ublaenje posledica poplava, posebno ako je vezano za
potovanje propisa za smanjenje teta (graevinski propisi i dr.) i dravne prihode nastale
adekvatnim korienjem podruja. Takoe, mera koja se esto primenjuje je smanjenje poreza i
davanje kredita vlasnicima nekretnina u cilju izvoenja rekonstrukcije ili ak izmetanja objekata
van plavne zone.
194
Posle poplave, pomo stanovnitvu obezbeuju vladine i druge organizacije, dok finansijsku
pomo daje vlada u vidu nadoknade tete ili zajmova sa malim kamatama.
U javnosti su uvreena neka miljenja u vezi odbrane od poplava koja predstavljaju prepreke za
racionalan pristup reenjima i odravanje postignutog stepena zatite. Najpre, to je laan oseaj
potpune zatienosti posle izgradnje odbrambenih objekata. Stanovnitvo je ubeeno da je njihova
imovina obezbeena u potpunosti i da je problem poplava definitivno eliminisan izgradnjom nasipa.
Naime, nisu upoznati da je nasip dimenzionisan na, na primer, poplavu povratnog perioda
dvadeset godina jer je u pitanju manja povrina ekstenzivno naseljenog poljoprivrednog zemljita.
Poplava veih razmera od merodavne dovee do brojnih sudskih sporova i zahteva za
nadoknadu tete.
Drugi problem je neodgovoran odnos prema objektima koji imaju funkciju odbrane od poplava.
Stanovnitvo nije svesno da time ugroava sopstvena imanja i ivote. Primeri su: deponovanje
krupnog otpada u korita regulisanih vodotoka, saminicijativna izgradnja objekata (manjih
mostovskih prelaza i dr.) koji predstavljaju prepreku u koritu pri velikim vodama, odnoenje
materijala iz nasipa, izgradnja objekata u prinasipskom pojasu i dr.
Zbog toga jedan od prvih koraka u primeni neinvesticionih mera odbrane od poplava mora biti
uvoenje u prostorne i urbanistike planove zoniranja podruja prema ugroenosti od poplava, uz
utvrivanje dozvoljenog naina korienja svake zone. Ovo zoniranje, odnosno utvrivanje
stepena ugroenosti terena predstavlja veoma ozbiljan zadatak, koji se mora bazirati na
adekvatnim topografskim, hidrolokim i hidraulikim podlogama i proraunima.
Utvrivanje plavnih zona du vodotoka stvara mogunosti za procenu potencijalnih teta od
poplava razliitih verovatnoa pojave, umanjenje posledica poplava, planiranje protivpoplavnih
mera i radova, utvrivanje osnova za primenu politike osiguranja od poplava, reavanje
eventualnih sudskih sporova i druge namene.
Bitna odlika zoniranja mora biti uee javnosti, jer postojei i potencijalni korisnici inundacija
moraju biti upoznati sa stepenom ugroenosti delova terena na kome ive ili na kome misle da
grade. Od novih korisnika, koji trae dozvolu za gradnju na poplavom ugroenom terenu, mogue
je i opravdano zahtevati pune ekonomske premije za osiguranje protiv teta od poplava. Time bi
budui korisnik mogao da u potpunosti sagleda veliinu rizika od poplava i realno oceni isplativost
ulaganja. Istovremeno, graevinskim propisima treba predvideti uslove izgradnje objekata u
plavnim zonama. U cilju smanjenja teta od poplava, treba predvideti mere protivpoplavnog
obezbeenja pojedinanog objekta (slika 14.20) ili grupe objekata (slika 14.21).
14.6.2 Realne i potencijalne plavne zone
195
Potencijalno plavne zone su povrine zatiene od poplava pasivnim ili aktivnim merema zatite.
One bi bile plavljene u sluaju pojave vee vode od usvojene "merodavne" ili usled otkaza sistema
zatite (zbog greaka u projektovanju i izvoenju, loeg odravanja itd.). U sluaju otkaza nasipa,
uticaj na plavljene objekte je statiki male brzine vode, vea dubina i dugo trajanje (slike 14.16,
14.17. i 14.22).
196
Zoniranje terena prema stepenu potencijalne opasnosti treba izvriti za svaku branjenu kasetu.
Ukoliko je mogue, treba izbei izgradnju novih naselja i novih investicionih objekata u potencijalno
plavnim zonama, jer se tako samo poveavaju potencijalne tete. Kartiranje rizika mogu doprineti
formiranju javne svesti o injenici da ni jedan objekat ne moe garantovati potpunu zatitu od bilo
koje velike vode. Karte rizika treba formirati i za sva podruja nizvodno od visokih brana.
Obeleavanje plavnih zona i edukacija stanovnitva u renim dolinama nizvodno od brana su
neophodni, jer ne treba dozvoliti (intenzivnu) izgradnju na ovim povrinama.
14.6.3 Izrada i korienje karata plavnih zona
Kartiranje rizika od poplava je oblast u kojoj je u poslednje dve decenije dolo do velikih pomaka,
pre svega u pogledu mogunosti koje nude informatiki alati u okviru geografskih informacionih
sistema. Iz ovog razloga, geoinformatika kao geodetska disciplina dobija znaajnu ulogu u vodnoekolokim analizama. GIS omoguava da se mnoge analize unutar celokupne analize rizika od
poplava odvijaju mnogo detaljnije (slika 14.23).
Korienje
Preliminarna
Generalna
Detaljna
198
199
Karta rizika na slici 14.26 sadri samo osnovne indikatore rizika, a pre svega broj ugroenih
stanovnika i najvanije infrastrukturne objekte. Metodologije za procenu rizika od poplava se
razlikuju od zemlje do zemlje. Jedna od najinteresantnijih je vajcarska, gde se u zonama
oznaenim crveno smatra da je znatna opasnost za objekte i ljude, tako da nije dozvoljena nova
gradnja. U plavoj zoni je dozvoljena izgradnja uz potovanje ogranienja, dok je za utu zonu
vano samo da stanovnitvo bude upoznato sa tim da ivi u zoni u kojoj postoji slaba opasnost od
poplava.
INTENZITET:
Statiki (dubina)
Jak
h > 2m
h < 0,5m
Jak
v x h > 2 m /s
2
Slab
100
200
300
1000
Slubi za odbranu od poplava su unapred poznate deonice odbrambene linije na kojima se moe
pojaviti opasnost od prelivanja. Sluba je obavezna da prati porast i prognozu vodostaja i na vreme
upozori na opasnost od prelivanja nasipa na deonicama identifikovanim na bazi tehnike
dokumentacije. U sluaju da postoji opasnost od prelivanja, donosi odluku o blagovremenom
preduzimanju mere nadvienja nasipa ili neke druge mere (uzbunjivanje, evakuacija i sl.), ukoliko
oceni da nadvienje nasipa nee biti dovoljno uspena mera.
Opasnost od prelivanja se moe pojaviti i:
- na lokalitetima gde odbrambena linija nema potrebnu visinu iz razliitih razloga
(poddimenzionisan nasip, privremeno snienje zbog radova i sl.). est je sluaj, naroito
u naseljenim mestima, da su pojedini lokaliteti na odbrambenoj liniji nii iz funkcionalnih
razloga (prelazi, silazne rampe, otvori za stepenita i sl.). Ovi lokaliteti moraju biti
evidentirani u tehnikoj dokumentaciji, tako da se na njima mogu na vreme preduzeti
potrebne mere zatvaranja;
- na bujinim vodotocima, ukoliko doe do stvaranja prepreka u proticajnom profilu
(naroito na mostovima) i neoekivanog povienja nivoa;
- zbog povienja nivoa vode nastalog stvaranjem ledenih barijera;
- na kanalisanim vodotocima, ukoliko se, zbog kvara, zatvarai na ustavama ili branama ne
mogu blagovremeno otvoriti pri nailasku poplavnog talasa. Slino tome, podizanje vode
iznad oekivanog nivoa se moe desiti i usled prinudnog zatvaranja zatvaraa (u
havarijskim sluajevima) ili diverzije.
Generalno nadvienje krune nasipa je najsigurniji nain zatite od prelivanja, koji trajno poveava
sigurnost odbrambene linije i istovremeno reava problem saobraaja po nasipu. Meutim, ovaj vid
intervencije zahteva dosta vremena za izvoenje, najee je duina deonice ograniena zbog
terenskih uslova, a rad se mora prekidati u sluaju loih vremenskih uslova.
Izrada "zeijih" nasipa na kruni odbrambenog nasipa je najei vid zatite od prelivanja.
Relativno mala koliina materijala ugraenog u "zeiji" nasip moe izdrati vodostaj koji krunu
nasipa nadviuje za 20-30cm (izuzetno i za 50-60 cm), to moe biti od izuzetnog znaaja za
zatitu branjenog podruja.
201
Osnovni materijal za izradu "zeijih" nasipa su vree napunjene peskom ili zemljanim materijalom
koji se nalazi na licu mesta (slika 14.28). Mala koliina materijala, upakovana u vree i ugraena u
privremenu konstrukciju, moe u potpunosti da obavi funkciju zatite i udovolji postavljenim
zahtevima. Dobre strane konstrukcije od vrea su dobra otpornost od erozije talasima, velika
otpornost na klizanje (mogu se graditi ak i vertikalni zidovi), mogunost korienja raznih
materijala za ispunu, koji se uvek mogu nai na licu mesta, laka manipulacija i mogunost ugradnje
i pri loim vremenskim uslovima, kao i na raskvaenom nasipu, kada se mehanizacijom ne moe
raditi, dok su loe strane:
potreba za velikim angaovanjem radne snage za punjenje i
ugradnju vrea (slika 14.30), privremeno i najee samo jednokratno korienje. Korienje vrea
u odbrani od poplava nije jeftino (zbog cene samih vrea i trokova rada na ugradnji). Meutim,
ovaj nain se koristi samo u izuzetnim sluajevima, u cilju spreavanja teta velikih razmera, tako
da je uvek isplativ.
Najprostiji oblik "zeijeg" nasipa je od jednog reda vrea, koje se polau na prethodno oienu
podlogu (uklonjena trava i blato) na nebranjenoj ivici krune nasipa. Nasip od jednog reda vrea se
koristi kada odbrambenu liniju treba nadvisiti za 10-15 cm na velikoj duini. Sa unutranje strane
"zeijeg" nasipa se dodaje jo izvesna koliina zemljanog materijala, radi boljeg zaptivanja sa
podlogom i izmeu vrea.
Ako je potrebno vee nadvienje nasipa, mogu se postaviti dva, pa i vie redova vrea po visini
(slika 14.29). U tom sluaju i osnova "zeijeg" nasipa mora biti ira, sa dva ili vie redova vrea.
Vree se postavljaju tako da su spojnice izmeu susednih redova po irini i po visini uvek
smaknute (kao zid od opeke).
Vree se najee pune materijalom na pozajmitu i transportuju do mesta ugradnje kamionima ili
traktorima sa prikolicom, kao i materijal za balast iza vrea. Za to je uslov dobra prohodnost za
mehanizaciju po kruni nasipa.
Kada kruna nasipa nije prohodna (oteena kruna ili loi vremenski uslovi) ili nema vremena za
dovoz materijala iz pozajmita, materijal za izradu "zeijeg" nasipa se uzima sa lica mesta.
Materijal se skida sa krune prema branjenoj strani nasipa, pune vree i postavljaju na nebranjenu
ivicu krune.
Kada nema vrea ili vremena za njihovo punjenje jer neposredno preti prelivanje, "zeiji" nasip se
izvodi bez vrea, od zemljanog materijala koji se uzima sa krune sa branjene strane i ugrauje u
nasip na nebranjenoj ivici krune. Ovaj nain zatite se primenjuje samo izuzetno (u krajnjoj nudi),
na nasipima du vodotoka sa kratkim trajanjem poplavnih talasa, jer onemoguava saobraaj po
nasipu (osim peakog).
202
Slika 14.30: Punjenje i postavljanje vrea zahtevaju veliko angaovanje radne snage
Napred opisani naini zatite od prelivanja su tradicionalni i primenjuju se veoma dugo. Nastojanja
da se zatita nasipa od prelivanja osavremeni svode se na projektovanje pogodnog tipa montane
konstrukcije, ija primena skrauje vreme potrebno za nadvienje odbrambene linije i smanjuje
uee radne snage u izgradnji.
Pri projektovanju montane konstrukcije postavljaju se dva osnovna problema: kako horizontalne
sile hidrostatikog pritiska preneti na tlo i kako obezbediti zaptivanje u podnoju konstrukcije i na
spojevima izmeu pojedinih delova.
Jedino mogu nain prenoenja horizontalnih sila na tlo je gravitaciono (sopstvenom teinom
konstrukcije), jer nikakvo ankerovanje za tlo, koje bi moglo primiti zateue sile, nije mogue izvesti
za kratko vreme i na racionalan nain. To upuuje na izbor konstrukcije koja ima dovoljnu teinu da
obezbedi sile otpora trenjem. Meutim, teka konstrukcija je skupa i zahteva dosta vremena za
prevoz i montau. Problem je reen tako to se za obezbeenje potrebne teine konstrukcije koristi
voda, na jedan od sledeih naina:
- montana konstrukcija je laka, ali je tako konstruisana da se moe puniti vodom, ime se
obezbeuje potrebna teina,
- montana konstrukcija je tako oblikovana da postoji i vertikalna komponenta
hidrostatikog pritiska usmerena na dole, koja poveava optereenje tla, odnosno otpor
trenja.
U nastavku su dati primeri razliitih tipova montanih konstrukcija, koje se koriste u svetu.
203
Kutije od sintetikog materijala punjene peskom ili zemljom (slika 14.32) ili vodom (slika 14.33) se
mogu koristiti za brzo formiranje odbrambene linije, ukoliko je mogua primena teke mehanizacije
za njihovo postavljanje i punjenje. Koriste se samo na obali, a ne za poveanje visine nasipa jer bi
ih velika teina barijere mogla otetiti.
Za neto vee visine i neogranienu duinu "zeijeg" nasipa moe se koristiti montana
konstrukcija u vidu privremenog zagata. Konstrukcija se sastoji od trouglastih ramovskih nosaa od
pocinkovanog lima (na meusobnom odstojanju od 1-1,2 m), preko kojih se postavljaju drvene
palete i polivinilska folija (slike 14.34 i 14.35). Kako je poloaj palete kos u odnosu na vodu, uz
teinu konstrukcije na podlogu deluje i znaajna vertikalna komponenta hidrostatikog pritiska, to
poveava otpor na trenje. U celini, konstrukcija je vrlo jednostavna i praktina. Dobre osobine
konstrukcije su: mala teina, stabilnost na klizanje obezbeuje sama voda, a moe se montirati
veoma brzo.
Za "zeije" nasipe manje visine koriste se dugake vree od sintetikog materijala (prenika 80100 cm, duine 12-15 m) koje se polau po trasi odbrambene linije i pune vodom (slika 14.36).
Podlogu je potrebno prethodno oistiti i, po mogustvu, oblikovati leite za vree. U cilju boljeg
zaptivanja, vree se pune samo do odreene mere, jer tako imaju ire naleganje i bolje prijanjaju
za tlo. Nizovi vrea mogu biti dugaki stotinama metara. Spojevi izmeu susednih vrea se
posebno obezbeuju folijom, uz dodatno optereenje.
Sistemi bedema od aluminijumskih talpi (slika 14.37) spadaju u nepokretne elemente za zatitu od
poplava. Mogu se postaviti du etalita uz obalu, ali i za zatvaranje prolaza ili povienje nasipa.
Sastoje se od sidrene ploe izraene od plemenitog elika i uvrene u tlo, uspravnih elinih ili
aluminijumskih podupiraa kao i vodoravno postavljenih aluminijumskih talpi. Radi se o prilino
efikasnom sistemu, koji je skup pa se koristi uglavnom u gradovima.
204
Najei uzrok oteenja nebranjene kosine nasipa je eroziono dejstvo talasa od vetra. Oteenja
mogu prouzrokovati i talasi od plovila, kao i eroziono dejstvo vodenog toka. Posledica oteenja
moe biti klizanje nebranjene kosine nasipa, kao i pojaana prokvaenja i procurenja kroz telo
nasipa.
Trajna zatita nebranjene kosine nasipa od erozije od talasa postie se formiranjem zatitnog
umskog pojasa na inundaciji ispred nasipa. Ako nema uslova za uzgoj umskog pojasa (korito
vodotoka u neposrednoj blizini ili trajno potopljen teren ispred nasipa), nebranjena kosina nasipa
se oblae. Kako je zatita nasipa oblaganjem dosta skupa, kod nas jo uvek postoji dosta
nasipskih deonica bez obloge, koje se moraju tititi od talasa u toku odbrane od poplava.
Tradicionalan nain zatite je izrada talas-brana od snopova faina (snopovi prua, prenika oko
30 cm, duine 3-4 m) ili koba (povezane faine, duine 9-15 m), koje se u jednom, dva ili tri reda
privruju za nasip pomou drvenih kolaca (prenika 6-8 cm, duine 1,5 m).
U nedostatku ove specijalne konstrukcije, koriste se razliite vrste plastinih folija ili netkani tekstil
koji se polau po kosini nasipa u zoni ureza vode. Ove obloge se za kosinu nasipa privruju
specijalnim klinovima i optereuju vreama napunjenim peskom ili nekim drugim zemljanim
materijalom da ih talasi ne bi podizali.
14.7.3 Zatita od prodora vode kroz telo nasipa
Prokvaenje nastaje kad procedna linija kroz telo nasipa izbije na branjenu kosinu nasipa. Vreme
pojave zavisi od duine trajanja visokih nivoa vode, kao i geomehanikog sastava i kvaliteta
materijala ugraenog u nasip (slika 14.38). Procedna linija se najpre javlja u noici nasipa, a zatim
se postepeno podie do bankine, pa i iznad (slika 14.39). Poveani porni pritisci u ovoj zoni mogu
izazvati klizanje branjene kosine nasipa. Pojava prokvaenja nasipa se moe blagovremeno uoiti
samo na dobro odravanom nasipu, sa uredno pokoenim kosinama.
Posle prokvaenja nasipa dolazi do vee koncentracije proticaja vode na privilegovanim mestima,
odnosno do procurenja kroz telo nasipa. Ova pojava je opasna zbog procesa sufozije, odnosno
iznoenja materijala iz tela nasipa.
Koncentrina procurenja kroz telo nasipa postepeno prerastaju u izvore (slika 16.40). Proces je
progresivan, pa bistri izvori postaju mutni usled iznoenja materijala. Ako se proces ne zaustavi,
neminovno dolazi do velikih deformacija, koje isprovociraju klizanja, a zatim i pojavu prodora kroz
telo nasipa.
Do prodora moe doi i ako se uspostavi direktan tok vode kroz telo nasipa, u obliku kratera koji se
postepeno proiruje. Ova pojava se moe desiti na loe odravanim nasipima, na kojima razne
ivotinje (bizamski pacovi, lisice, krtice i dr.) stvaraju svoja stanita, koja otvaraju privilegovane
puteve za prodor vode kroz telo nasipa.
205
Slika 14.38: Procurenje kroz telo nasipa i tlo na kome je nasip fundiran
Osnovna pravila za interventne radove na zatiti od prodora vode kroz telo nasipa su:
a) Sve intervencije na nebranjenoj strani nasipa izvode se u cilju spreavanja ili smanjenja ulaza
vode u telo nasipa (dakle, u smislu zaptivanja),
b) Sve intervencije na branjenoj strani nasipa izvode se u cilju brze i kontrolisane evakuacije vode
koja je ve prodrla u telo nasipa.
Mogue su sledee intervencije:
1. Izrada ekrana na nebranjenoj kosini nasipa. Ukoliko su zapaene pojave prokvaenja,
procurenja i izvora, mogu se primeniti razliite mere na nebranjenoj kosini nasipa.
Najjednostavniji nain je kipovanje zemljanog materijala u vodu, po kosini, koje ima za cilj
zaptivanje ulaznih pora na nebranjenoj kosini nasipa. Drugi nain zatite je polaganje
plastine folije po nebranjenoj kosini nasipa, koja se zatim optereuje vreama napunjenim
peskom ili drugim zemljanim materijalom. Na deonicama nasipa na kojima su zapaena
jaa procurenja, treba potraiti ulaz vode i pokuati sa zatvaranjem ulaza napunjenim
vreama, koje se polau po nebranjenoj kosini. Foliju i vree polae ekipa gnjuraca, ukoliko
je na raspolaganju ili se formira nabaaj od vee koliine vrea. Uslov za sve intervencije je
dobro odravana kosina nasipa.
2. Izrada protivfiltracione zavese po ivici krune nasipa sa nebranjene strane. Izvoenjem
zavese od specijalnih lakih elinih talpi do dubine od najmanje 2 m ispod podnoja nasipa,
postie se i vea sigurnost od loma tla ispod nasipa.
3. Injektiranje se primenjuje ako postoje kaverne u telu nasipa ili u tlu ispod nasipa. Izvodi se
u zoni prema vodi, najee du ivice krune nasipa sa nebranjene strane. Kao injekciona
masa koristi se bentonit.
4. Izrada drenaa na branjenoj kosini nasipa. Kada se na branjenoj kosini pojavi
prokvaenje, to je znak da je procedna linija kroz telo nasipa izbila na povrinu. ak i ako
nema izrazitih procurenja, tada je potrebno uraditi drenau da bi se voda iz tela nasipa
odvela na kontrolisan nain. Istovremeno, ovom merom se postie i obaranje procedne
linije, uz snienje pornih pritisaka i smanjenje opasnosti od klizanja kosina. Drenaa se
izvodi tako to se iskopa jedan poduni, horizontalni rov dubine do 30 cm po celoj duini
deonice nasipa na kojoj su se pojavila prokvaenja. Od podunog rova do noice nasipa
kopaju se odvodni rovovi, na razmacima 3-4 m. Rovovi se ispunjavaju drenanim
materijalom koji stoji na raspolaganju (prirodna meavina ljunka ili separisan ljunak,
tucanik i sl.).
5. Kaptaa izvora na branjenoj kosini nasipa mora se izvriti, pogotovu ako je "mutan" (sa
iznoenjem materijala). Zona izvora se otkopa i ispuni drenanim materijalom, a po kosini
nasipa se iskopa odvodni "lic", koji treba, po mogunosti, ispuniti drenanim materijalom.
206
Skoro po pravilu, u ravniarskim predelima podlogu nasipa ini povlatni sloj koherentnog materijala
manje ili vee debljine, ispod koga se nalazi vodonosni sloj (peskovi ili ljunkovi). Vodonosni sloj u
podlozi nasipa ima direktnu vezu sa koritom reke ili se prihranjuje vertikalnom infiltracijom kroz
povlatni sloj u predterenu, ispred nasipa. Pri duem trajanju visokog nivoa vode u reci, u
vodonosnom sloju se javlja hidrostatiki pritisak, ija pijezometarska kota nadviava kotu
branjenog terena.
Visoki pritisak u vodonosnom sloju sa branjene strane nasipa moe izazvati vie negativnih pojava
koje mogu ugroziti stabilnost nasipa. To su:
- Izdizanje tla u celini: Ako hidrostatiki pritisak na podnoje povlatnog sloja premauje
teinu povlatnog sloja, dolazi do izdizanja tla u celini, koje prati iznoenje peskovitog
materijala u vidu erupcije. Nastaje takozvani "lom tla" ispod nasipa, zatim sledi sleganje
nasipa, prelivanje i prodor.
- Pojava izvora: ei je sluaj da, pre nego to hidrostatiki pritisak dostigne visinu
potrebnu za izdizanje tla u celini, doe do pojave procurenja sa vertikalnim tokom na
gore. Jaa procurenja sa iznoenjem materijala nazivaju se izvori (slika 14.40). Proces je
progresivan, tako da se ispod nasipa stvaraju protoni krateri, zatim sledi sleganje
nasipa, prelivanje i prodor.
Osnovni uslov za praenje i uoavanje pojava u tlu sa branjene strane nasipa, kao i za
preduzimanje interventnih radova i mera, je dobro prethodno odravanje prinasipskog pojasa
(iskreno iblje, pokoena trava).
Za spreavanje ovih pojava primenjuju se dva naina intervencije:
- Izrada balasta na branjenoj strani nasipa. U balast se ugrauje iskljuivo
vodopropustan materijal. Balast od vodonepropusnog materijala bi bio samo tetan, jer se
izlaz vode ne moe spreiti, ve se problem samo premeta na drugo mesto. Na manjim
vodotocima se retko moe javiti potreba za izradom balasta, jer poplavni talasi traju
kratko.
Umesto balasta ponekad se koristi "vodeni jastuk" (slika 14.41). Ugroena deonica
nasipa se sa branjene strane ogradi "zeijim" nasipom i taj prostor napuni vodom. Na taj
nain se dobija potrebno optereenje i smanjuju izlazni gradijenti kroz povlatni sloj. Na
obodnom nasipu je potrebno na jednom mestu improvizovati preliv, kako bi se odvela
voda koja i dalje pritie iz podzemlja, iako u smanjenim koliinama. Izradom balasta ili
"vodenog jastuka" reava se i problem izdizanja tla u celini i pojava izvora.
- Vetako snienje hidrostatikog pritiska ispod povlatnog sloja, izradom ljunanih
bunara. Bunari se izvode sputanjem kolone (prenika 250-350 mm) kroz povlatni sloj,
207
sve dok ne zae u vodonosni sloj. Posle ispiranja, kolona se zasipa ljunkom ili nekim
drugim drenanim materijalom i postepeno vadi.
Kaptaa izvora. Cilj ove mere je da se sprei iznoenje materijala iz povlatnog sloja, a
zatim i iz vodonosnog sloja, to bi dovelo do stvaranja kratera. U lakim sluajevima, pre
nego to pone iznoenje materijala, dovoljno je zonu izvora otkopati i ispuniti ljunkom ili
nekim drugim drenanim materijalom. Ako se pojavljuju znaci iznoenja materijala, zonu
izvora treba okruiti zidom od vrea napunjenih zemljom ("bunar"), ime se podie nivo
vode na izlivu i tako smanuje izlazni gradijent (slika 14.42). "Bunar" se podie do visine
koja moe da obezbedi nivo vode potreban da se onemogui iznoenje materijala
(podizanje se zaustavlja kada se konstatuje isticanje iste vode). U teim sluajevima,
kada samo izdizanje nivoa vode u bunaru nije dovoljno da zaustavi iznoenje materijala,
unutranjost "bunara" treba ispuniti ljunkom ili nekim drugim drenanim materijalom.
Erozija obala minor korita vodotoka moe ugroziti odbrambeni nasip koji se nalazi u neposrednoj
blizini. Naime, ako u toku prolaska velikih voda poveane vune sile premae kritine vrednosti,
dolazi do odnoenja materijala sa obale, potkopava se podnoje nasipa i dolazi do klizanja. Zatita
se vri kamenim nabaajem, koji se izvodi pomou suvozemne, ili, kad god je to mogue, plovne
mehanizacije.
14.7.6 Sanacija negativnih pojava u zoni objekata u telu nasipa
Objekti u telu nasipa su uvek potencijalno slaba mesta, ak i kada se grade i odravaju u skladu sa
vodoprivrednim uslovima. Po naim zakonskim propisima, o objektima u telu nasipa se staraju
njihovi vlasnici, koji najee nemaju odgovarajui struni kadar ni interes za to. Zbog toga objekti
u telu nasipa moraju biti predmet posebne panje slube za odbranu od poplava, kako u periodu
pre, tako i u periodu odbrane, kada se vre osmatranja i preduzimaju interventni radovi ili mere u
sluaju potrebe. U dosadanjoj praksi zabeleeno je vie sluajeva prodora nasipa u zoni objekata
i bezbroj odbrana sa veoma tekim interventnim merama.
Objekti na nasipima su najee ustave, crpne stanice (vodozahvatne i vodoispusne) i drugi
objekti, koji se ukrtaju sa nasipskom linijom (naftovodi, gasovodi, vodovodi i sl.).
Najee negativne pojave u zoni objekata u telu nasipa su:
- Neispravnost mehanizama za zatvaranje, tako da se ustave ne mogu na vreme zatvoriti.
Mogui uzrok je i zaglavljivanje stranog tela ispod zatvaraa (panjevi i sl.);
- Dotrajalost glavnih zatvaraa, uz nedostatak ili neispravnost pomonih zatvaraa;
- Pojava kontaktne filtracije sa iznoenjem materijala, praena deformacijama,
- Erozija slapita na izlivima gravitacionih ustava ili potisnih cevovoda crpnih stanica. Ako
su slapita blizu noice nasipa, to je najei sluaj, progresivna erozija dovodi do
klizanja nasipa, a zatim i do prodora,
208
Pojava izvora u dnu i na kosinama dovodnog kanala do ustave ili crpne stanice, sa
branjene strane nasipa. Ako izvore prati i iznoenje materijala, proces je progresivan,
tako da moe doi do prodora.
U sluaju da su zatvarai na ustavama neispravni, tako da se ne mogu zatvoriti, pristupa se
prinudnom zatvaranju, pre nailaska poplavnog talasa. Najjednostavniji nain je da se postave
pomoni zatvarai, koji su obavezni po vodoprivrednim uslovima za izgradnju objekta. Meutim,
ukoliko pomonih zatvaraa nema ili postoji neka smetnja da se oni postave, prinudno zatvaranje
se vri na improvizovan nain.
Ako je u pitanju kvar na mehanizmu za dizanje, treba pokuati da se zatvara odvoji od
mehanizma i spusti sam, a popravka mehanizma se ostavlja za period posle prolaska poplavnog
talasa. U sluaju da to ne moe da se izvede (zbog zaglavljivanja, prisustva stranih predmeta i sl.),
zatvaranje se vri pomou nabaaja od vrea napunjenih peskom. Ako je otvor na ustavi suvie
veliki, tako da voda pronosi vree, treba najpre preko otvora postaviti neke prepreke kao to su
table, stubovi i sl.
14.7.7 Zatita gradilita na odbrambenim nasipima
Ukoliko se u toku trajanja poplavnog talasa na pojedinim deonicama ili lokalitetima nasipa
konstatuju slaba mesta i oteenja, njihova se sanacija, odgovarajuim intervencijama manjeg ili
veeg obima, mora sprovesti u okviru operativne odbrane od poplava.
Na bazi permanentnog praenja stanja nasipa i hidrolokih prognoza o razvoju poplavnog talasa,
moe se dati procena sigurnosti nasipa s obzirom na razliite uticaje. Sa odreenom sigurnou se
moe predvideti nastanak kritinog stanja, usled nekog nepovoljnog uticaja, na odreenom
lokalitetu i po vremenu. Na bazi identifikovanog merodavnog uticaja, koji ugroava stabilnost
nasipa, projektuju se sanacione mere, koje treba izvriti u odreenom roku. Kako se u sluaju
izostanka ili neadekvatne primene mera operativne odbrane od poplava na kritinom lokalitetu
mogu oekivati plavljenje i ogromne tete u branjenom podruju, za sanaciju uoenog slabog
mesta na nasipu - potencijalnog mesta proboja ulau se veliki napori, bez obzira na trokove.
209
Meutim, proboj nasipa se ponekad ne moe spreiti, bez obzira na preduzete mere. U tom
sluaju se preduzimaju, najpre, radovi na spreavanju irenja i eventualnom zatvaranju bree.
Ukoliko ovakav pokuaj ne uspe, zapoinje formiranje lokalizacione linije i organizacija odbrane na
njoj. Po prolasku poplavnog talasa neophodno je omoguiti evakuaciju vode iz poplavljenog
podruja i, na kraju, izvriti sanaciju proboja i ispusta na odbrambenom nasipu.
Zatvaranje proboja nasipa je izuzetno teka operacija, koja je u dosadanjim odbranama od
poplava vie puta bezuspeno pokuavana. Naime, na mestu proboja nasipa, usled velike
denivelacije, nastaje burno teenje vode, koje izaziva brzu i snanu eroziju samog nasipa i okolnog
tla. Meutim, razvoj opreme i tehnologije danas omoguuje ograniavanje erozije na mestu
proboja, pa i zatvaranje manjih proboja nasipa (koje se preduzima ukoliko vodostaji u reci imaju
tendenciju opadanja).
Zatvaranje proboja nasipa je veoma sloen posao, te se stoga izvodi samo ako je ugroeno veliko
podruje i ukoliko je odbrana dugotrajna. Ukoliko je branjeno podruje manje, izvode sa samo
radovi na ograniavanju irenja proboja. Ograniavanje irenja proboja nasipa je izuzetno
znaajno, jer se na taj nain smanjuje doticanje vode u poplavljeno podruje i produava vreme
punjenja basena. Ogranienje irine proboja se postie osiguranjem bokova i dna na mestu
proboja (slika 14.43). Za osiguranje bokova nasipa se koriste:
- Kameni nabaaj ili vree punjene peskom;
- Oplata koja se postavlja na bokovima proboja (tako da obuhvati tri strane) i ankeruje u
zdrav deo nasipa;
- ipovi koji se pobijaju jedan uz drugog. ipovi i oplata se moraju zatititi od podlokavanja,
tako to se uz noice sa prednje i zadnje strane postavljaju faine, punjene vree ili
kamen.
- Za osiguranje dna se koriste lomljeni kamen, punjene vree ili rolirani tepisi od lomljenog
kamena u ianom povezu.
Mali proboji (irine 10-15 m) se, ukoliko dubina vode ne prelazi 0,6 do 1,5 m, mogu zatvoriti na
jedan od sledeih naina:
- Pobijanjem oplate od bokova ka sredini proboja. Uz oplatu se odmah postavlja kamen,
faine ili vree punjene peskom ili zemljom;
- Bacanjem meusobno povezanih punjenih vrea, od kojih se stvara pregrada preko koje
se zatim nasipa materijal;
- Potapanjem optereenih fainskih madraca, tonjaa, manjih plovnih objekata optereenih
kamenom i slino.
Zatvaranje veih proboja nasipa (irine vee od 15 m, a pri dubinama vode veim od 2,0 m) je
znatno tee, jer se svaki proboj veoma brzo iri. U ovom sluaju je mogue intervenisati samo sa
vode, izgradnjom krunog (obuhvatnog nasipa) oko mesta proboja, sa prenikom koji je najmanje
3 puta vei od irine proboja.
210
Vetaki proboj nasipa u cilju punjenja "nune" retenzije se izaziva miniranjem nasipa ili
prosecanjem pomou bagera, tako da doe do prelivanja nasipa i daljeg spontanog ruenja.
Izgradnja lokalizacionih nasipa je neophodna u sluaju proboja prve odbrambene linije. radi se
po unapred pripremljenoj tehnikoj dokumentaciji, u kojoj su definisani trasa i gabariti nasipa.
Lokalizaciona linija se gradi u vanrednim uslovima, uz ukljuenje svih raspoloivih graevinskih
kapaciteta, mehanizacije, ljudstva i opreme, kao i civilne zatite i stanovnitva iz ugroenog
podruja. Izgradnju lokalizacione linije treba da vodi vie strunjaka graevinske struke, koji se
angauju na podjednakim deonicama nasipa, kako bi njihova izgradnja tekla istovremeno.
Rad na izgradnji lokalizacionog nasipa se odvija u sledeim fazama:
- utvrivanje trase i prenoenje kota sa mree na teren,
- obeleavanje irine stope nasipa i ienje povrine,
- fundiranje i izgradnja nasipa.
Tip i nain izvoenja nasipa sekundarne odbrambene linije zavise od duine raspoloivog
vremena, terenskih uslova, kao i sredstava, materijala i opreme kojima sluba i drugi uesnici u
odbrani od poplava raspolau. Za izvoenje se, zavisno od tipa profila, primenjuje mehanizacija,
ljudska radna snaga ili kombinovano.
Najee se izvode zemljani nasipi. S obzirom na obim radova i ogranien rok izgradnje, ovaj tip
nasipa je najbolje izvoditi uz pomo mehanizacije. To je mogue samo u sluajevima kada terenski
uslovi omoguavaju pristup mehanizaciji, dok je na nepristupanijim delovima terena neophodno
angaovanje velikog broja radnika za izvoenje nasipa.
S obzirom da i lokalizacioni nasipi treba da zadovolje osnovne parametre sigurnosti, za njihovo
izvoenje se koristi materijal prainasto-glinovitog sastava, pogodne vlanosti. Najpovoljniji sluaj
je da u blizini nasipa postoji pozajmite ovakvog materijala, dok se u suprotnom on mora dovoziti
sa strane.
Najkvalitetniji nain izvoenja je nasipanjem materijala "s ela", po celoj irini krune, jer se tada
transportna mehanizacija sa punim teretom kree po ve nasutom materijalu i time istovremeno
vri zbijanje materijala u nasipu.
Zbog kratkoe vremena i drugih nepovoljnih uslova, u praksi se lokalizacioni nasipi najee grade
od zemljanog materijala iskopanog sa lica mesta, u nebranjenom delu terena. Materijal se, zatim,
poprenim transportom - uz pomo buldozera gura i oblikuje u nasip. Samo u sluaju da nema
prostora za pozajmite ili kvalitet materijala ne odgovara, potrebno je obezbediti njegov dovoz sa
pozajmita odgovarajuom transportnom mehanizacijom.
Drugi nain za izvoenje nasipa sekundarne odbrambene linije je od vrea punjenih peskom ili
zemljanim materijalom, na deonicama kroz naseljena mesta.
Lokalizacioni nasipi su veoma izloeni dejstvu vode jer nemaju travni pokriva, a ponekad su, zbog
urbe, i nesolidno izgraeni (slabo fundiranje, nabijanje zemlje i dr.). Na lokalizacionim nasipima je,
stoga, potrebno organizovati intenzivnu odbranu, koja se sastoji u stalnom praenju stanja nasipa i
hitnom izvoenju radova na sanaciji uoenih nedostataka. Na lokalizacionim nasipima se najee
javlja prokvaavanje i procurivanje, koje se sanira dreniranjem, postavljanjem filtarskih materijala ili
proirenjem tela nasipa. Za to se masovno koristi ljudska radna snaga.
Sledei problem, koji se esto javlja usled nepostojanja travnatog pokrivaa na novoizgraenom
nasipu, je raskvaavanje i povrinska erozija od kie. Sanacija se postie zemljanim materijalom,
dakovima i filtarskim materijalom, koji se ugrauju u oslabljena mesta.
Evakuacija vode iz poplavljenog podruja. Nivo vode u poplavljenom podruju se formira u
zavisnosti od kote vode u reci na mestu proboja. Ukoliko je proboj nasipa nastao na uzvodnom
delu due deonice nasipa, nivo jezera na nizvodnom delu poplavljenog sektora moe biti znatno
vii od nivoa vode u reci. Tada je nuno na nizvodnom delu minirati nasip i tako ispustiti vodu iz
zaliva, ime se postie snienje nivoa vode u jezeru i rastereenje lokalizacione linije. Ako je
proboj nasipa nastao na nizvodnom delu deonice nasipa, nema nepoeljne denivelacije izmeu
nivoa u zalivu i u reci, tako da otvaranje nasipa nije potrebno.
211
Po prolasku talasa velikih voda, za evakuaciju voda iz niskih delova poplavljenog podruja se
koriste postojei sistemi za odvodnjavanje ili se nasip otvara na najniem delu terena, kako bi voda
gravitacijom otekla u reku (slika 14.44).
Potreban presek za isticanje vode iz branjenog podruja se odreuje na osnovu procene doticaja
kroz aktivan proboj ili proraunom, za odreenu zapreminu vode u zalivu i odreeno vreme koje je
usvojeno kao rok za sanaciju poplavljenog podruja. Kada je odreen potreban presek na mestu
isticanja, na osnovu denivelacije nivoa vode u reci i jezeru se odreuje duina na kojoj treba
otvoriti (minirati) nasip. Za ovu duinu se odreuju potrebna eksplozivna punjenja, njihov razmak,
dubina ukopavanja, obim radova, potrebno ljudstvo i dr.
Sanacija proboja i ispusta. Kontinualna odbrambena linija se, nakon prolaska poplavnog talasa i
isputanja vode iz poplavljenog podruja, uspostavlja ponovnim zatvaranjem otvora u nasipu
(proboja i ispusta). U sklopu zatvaranja nasipske linije potrebno je izvrti i sanaciju erozije tla oko
nasipa, koja je nastala pri prelivanju nasipa ili pri isputanju vode iz poplavljenog podruja.
Posebna panja u ovim radovima se posveuje ostvarenju veze postojeeg nasipa uzvodno i
nizvodno od proboja sa novim delom nasipa.
212
213