Pesnik manje prevarenih

muharem bazdulj
Ove godine navrava se dvadeset godina od smrti Filipa Larkina, po mnogima najveeg
engleskog pesnika nakon Drugog svetskog rata. Teko je na prvi pogled u svetskoj poeziji
pronai veeg cinika. A opet je upravo taj cinik napisao stih: "ono to e od nas ostati jeste
ljubav"
While Philip Larkin stuck it out
in a library in Hull
Nick Cave: There She Goes, My Beautiful World

Redovni posjetioci sportskih kladionica uli su za engleski grad Hul, svi ostali teko. Ove
godine fudbalski klub iz Hula je pri vrhu tabele engleske tree lige (rame uz rame s Lutonom), pa
je realno oekivati da dogodine zaigra i u drugoj ligi. Tamo bi, meu ostalim, odmjeravao snagu i
sa Koventrijem. Pjesnik roen u Koventriju, pjesnik to je najvei dio ivota proveo u Hulu,
miljama je daleko od tree i druge lige i spada u sami prvoligaki vrh moderne engleske i svjetske
poezije. Re je, dakako, o Filipu Larkinu.
BIBLIOTEKAR: Roen je 9. avgusta 1922. godine. Prvih osamnaest godina ivota proveo je u
rodnom gradu sa roditeljima i starijom sestrom. Poetkom Drugog svjetskog rata Larkin se
upisuje na fakultet u Oksfordu; nije mobiliziran zbog loeg vida. Jo kao student sklopio je
snano prijateljstvo s Kingslijem Ejmisom, a to e prijateljstvo igrati vanu ulogu u cijelom
njegovom ivotu. Kingsli Ejmis postao je kasnije jedan od vodeih prozaika svoje generacije, dok
je Larkinu pripalo najvanije mjesto u engleskoj poeziji nakon Drugog svjetskog rata. Jo od
ranih etrdesetih njegove se pjesme relativno redovno pojavljuju u knjievnim asopisima.
Okuao se Larkin i u pisanju proze, ali tu ipak nije uspio dosei umjetnike vrhunce nalik na one
u njegovim pjesmama. Ve kao dvadesetjednogodinjak Larkin poinje raditi kao bibliotekar, za

poetak u Velingtonu u pokrajini ropir. Larkin 1945. godine objavljuje prvu zbirku pjesama
Sjeverni brod koja u ono vrijeme nije privukla pretjeranu panju. Prve poslijeratne godine Larkin
napreduje u svojoj graanskoj bibliotekarskoj karijeri. Najprije prelazi u univerzitetsku biblioteku
u Lesteru (jo jedan dananji engleski drugoliga; omiljeni fudbalski klub Dulijana Barnsa!), a
etiri godine kasnije zaposlie se u biblioteci jednog univerziteta u Belfastu. Tamo je radio pet
godina, a u to je vrijeme i dosta intenzivno pisao. Knjiicu 20 pjesama objavio je 1951. godine u
vlastitom izdanju, u tirau od samo stotinu primjeraka. Te sjevernoirske godine Larkin je
posvetio pripremanju svoje knjige koja e ga napokon svrstati meu ponajbolje pjesnike
engleskog jezika. U martu 1955. godine Larkin e dobiti posao bibliotekara u Hulu, a sedam
mjeseci kasnije izai e njegova kljuna knjiga, poneto programskog naslova: Manje prevareni
(The Less Deceived).

Pesnik u stripu
DEZ: U univerzitetskoj biblioteci u Hulu Larkin e dokazati kako cinik esto moe biti i te
kako koristan zajednici. U vrijeme kad se Larkin tamo zaposlio knjini fond se sastojao od
stotinu dvadeset hiljada svezaka, bilo je jedanaest zaposlenih, a prostorije u kojima je biblioteka
bila smjetena bile su stare i derutne. Za vrijeme svog radnog vijeka Larkin je osigurao izgradnju
nove biblioteke zgrade, poveao knjini fond na sedamsto pedeset hiljada primjeraka, a broj
zaposlenih na preko osamdeset. U Larkinovom je odnosu prema poslu bilo neeg stoikog.
Nemogue ga je zamisliti kao radoholiara, no sve je obaveze izvravao sa zadivljujuom
efikasnou. Paralelno sa radom u biblioteci Larkin je nastavio pisati poeziju: 1964. godine izlazi
zbirka Vjenanja na duhove (The Whitsdun Weddings), a deset godina kasnije i njegova
vjerovatno najuvenija knjiga Visoki prozori (High Windows). ezdesete godine prolog stoljea
u Larkinovoj su bibliografiji znaajne i zbog njegove redovite kolumne o dezu koju je
objavljivao "Dejli telegraf", a koja je kasnije i ukoriena pod poneto bobfosovskim naslovom
Sav koji dez (All What Jazz). Sedamdesetih je godina Larkinova slava na vrhuncu i on u to
vrijeme dobiva veliki broj uglednih nagrada, poasti i titula. Osamdesetih godina Larkin je ve
klasik koji ipak odbija prestinu poast britanskog poete laureata jer je izbjegavao tu vrstu
masmedijske pozornosti. Krajem 1985. godine, tanije 2. decembra, Filip Larkin je umro od raka.
Nepune tri godine kasnije njegove netom izile Sabrane pjesme nale su se na britanskim
bestseler listama.

ANTIPESNIK: U nekrologu koji mu je posvetio Martin Ejmis, jedan od najvanijih suvremenih

britanskih pisaca, sin velikog Larkinovog prijatelja Kingslija Ejmisa, i ovjek koji je Larkina
poznavao od svog najranijeg djetinjstva stoji: "Sve njegove vrijednosti i stavovi bili su potpuno,
ak fanatiki 'negativni'. On je zbilja bio 'protiv ivota' to je stanje za koje se mnogi optuuju,
no koje je vrlo teko dosegnuti." Ejmis dalje veli da Larkin nije volio poslijeratnu Englesku, da
nije zapravo volio nita, da je bio antipjesnik, ovjek koji nije elio nikud ii niti raditi bilo to.
Putovao nije skoro nikad, a kad je rije o imalo daljim putovanjima nepotrebna je ova ograda
"skoro". U nekom su ga novinskom razgovoru pitali da li bi volio posjetiti, recimo, Kinu, a on je
odgovorio da ne bi imao nita protiv ako bi se mogao vratiti isti dan. Nikad nije javno itao svoje
pjesme, nikad nije drao predavanja o poeziji i nikad nije kako sam kae "ikoga uio pisati
poeziju". Ejmis je sve ove podatke o Larkinu dodatno potcrtao injenicom da je pjesnik najvei
dio ivota proveo u Hulu, to je, kae se, iz amerike perspektive kao da ivite u Akronu u Ohaju.
Ejmis dodaje da Hul ima dodatnu prednost do tamo je, kae se, manje-vie nemogue doi. Ima
i u Bosni takvih gradova, poput Tenja ili Fojnice, do kojih ne moete sluajno doi ili navratiti
na proputovanju morate specijalno namjeriti otii ba tamo. To je valjda bio idealan toponim za
Larkina. Iz te je prijatne urbane nigdine Larkin svijetu pljunuo svoju istinu u oi. Nita vie nije
ni traio. Ovaj se pjesnik, naravno, nikada nije enio i organski nije podnosio djecu. Ono to je,
meutim, karakteristino za Larkina jest specifino i posve larkinovsko velianje zemaljske
ljubavi. U Visokim prozorima Larkin kae da kad god vidi mladi par i pretpostavi da ju on jebe, a
ona uzima kontraceptive, pomisli da je upravo to raj. U pjesmi Annus Mirabilis rei e da seks
zapravo postoji tek od 1963. godine, od vremena izmeu ukidanja zabrane Ljubavnika ledi
eterli i prvog albuma Bitlsa. Prije toga je postojala, kae, samo neka vrsta trgovine i vjenog
srama koji je poinjao s navrenih esnaest godina. Larkin je bio Sioran s montipajtonovskim
smislom za humor. Upravo je Sioran negdje napisao kako je naoko paradoksalno da je
dekadentno-nihilistini openhauer meu gotovo svim devetnaestovjekovnim filozofima najbolje
razumio ljubav. U Larkinovim biografijama nema one romantike koja se obino vee uz pjesnike,
ali je upravo Larkin napisao: "Ono to e od nas ostati jeste ljubav".

Filip Larkin: "Neka ovo bude pjesma"

Mama i tata su te zajebali.
Moda nisu htjeli, ali jesu.
Svim svojim kompleksima te napunili
I jo stigli neke nove da donesu.
Al i njih su sjebali u ona vremena
Budale u starinskoj kadifi i svili.
S pola ivota plaljivo utogljena
I pola kad jedni drugim krv su pili.
Ko dug se prenosit bijeda tei.
I da se dubi kao koj.
to prije moe odavde bjei,

I nipoto djece imat nemoj.

(preveo: Muharem Bazdulj)