Ravlića Pećina

Brunislav Marijanovi
RAVLIA PEINA / RAVLI CAVE

Prapovijesno naselje / Prehistoric settlement
MATICA HRVATSKA FRANJEVAKA ARHEOLOKA

ZBIRKA
Glavni urednik
xxx
Recezenti
xxx
xxx
xxx
Lektor
Irina Budimir
Fotografije na tablama
Brunislav Maarijanovi
Prijevod saetka
xxx
Crtei i tehnike ilustracije
xxx
Nakladnik
Matica hrvatska - Franjevaka
arheoloka zbirka
Grafiki urednik
xxx
Grafika priprema i tisak
xxx
Naklada
??? primjeraka
Zatieno autorskim pravom. Sva prava pridrana. nijedan dio ove

knjige ne smije se reproducirati bez pismenog odobrenja autora.
All rights reserved. No part of the contents of this bookmay be
reproduced without the written permission from the authors.
CIP- Katalogizacija u publikaciji
Brunislav Marijanovi
RAVLIA PEINA
Prapovijesno naselje
RAVLI CAVE
Prehistoric settlement
2012.
BRUNISLAV MARIJANOVI
KAZALO / CONTENT
I
Smjetaj nalazita /Sites
II Povijest istraivanja / History of research

III Metodoloki pristup / Methodological approach
IV Stratigrafska slika / Stratigraphy
V Organizacija prostora i pratei objekti

/ Organisation of area and accompanying structures

VI Ljudski ostatci / Human remains
VII Faza I rani neolitik / Phase I early neolithic

A) Orua od kosti / Bones tools

A) Keramika / The pottery

B) Kulturni i kronoloki odnosi

/ Cultural and chronological relations

VIII Faza II kasni neolitik i rani eneolitik

/ Phase II Late Neolithic and early eneolithic

A) Orua od glaanog i cijepanog kamena

/ Polished and shakes stone tools

B) Orua od kosti / Bones tools

C) Nakit / The jewelry

D) Keramika / The pottery

E) Ostali nalazi / Other findings
1. Antropomorfna plastika / The anthropomorhic figurine
2. Palete / Pallets
3. Pintadera / Pintadera

F) Kulturni i kronoloki odnosi


IX

Faza III razvijeni eneolitik i rano bronano doba

(starija faza)
/ Phase III Developed eneolithic and early bronze age
(older stage)

C) Keramika / Pottery
D) Kulturni i kronoloki odnosi
SMJETAJ NALAZITA
Faza IV rano bronano doba (mlaa faza)

/ Phase IV early bronze age (later stage)

C) Keramika / Pottery
XI Zakljuak / Conclusion
XII Saetak / Summary
I. Smjetaj nalazita
Ravlia peina na izvoru Tihaljine vjerojatno nije nikakav poseban

speleoloki fenomen, ali je zasigurno jedno od najvanijih prapovijesnih
nalazita, ne samo na podruju Hercegovine nego i na ire shvaenom
podruju istonoga Jadrana. Zahvaljujui toj injenici, ovo vieslojno
prapovijesno nalazite prisutno je u arheolokoj literaturi ve puna tri
desetljea i jedan je od nezaobilaznih izvora za razumijevanje razvojnih
procesa koji su se na tom podruju odvijali tijekom vie razdoblja
prapovijesti.
Ravlia peina je smjetena na samoj periferiji zaseoka Pe Mlini, u
iznimnom ambijentu vrela Tihaljine,1 neobine rijeke ponornice koja, unato
svojim poniranjima i ne osobito dugom toku od 50 km, razliite ambijentalne
cjeline zapadne Hercegovine i njihove neoekivane i otre promjene reljefa
povezuje u jednu cjelinu. No, Tihaljina nije samo poveznica, prirodna
komunikacija ili putokaz u prostoru. Za taj dio Hercegovine njezine su vode
u doslovnom smislu rijei izvor ivota; sl. 1.
Pe Mlinima naziva se mjesto izvora Tihaljine i dio njezine uske doline
u duini od nepuna dva kilometra. U nedavnoj prolosti vrlo vano i ivo
mjesto zbog brojnih vodenica rasporeenih s obje strane rijeke, neposredno
uz njezino vrelo, danas je svedeno na desetak kua i ruevine mlinica kojima
uz peinu duguje i svoje ime.
itav taj ambijent neobian je ponajprije zbog jednoga posebnog krkog
fenomena u kojem se nalaze i Ravlia peina i vrlo Tihaljine. Taj fenomen,
ljevkasta, okrugla ili duguljasta oblika, koji nastaje otapanjem vapnenca i
dolomita u tektonski razlomljenim podrujima poznat je pod nazivom
ponikva, a u kru toga podruja nije rijetka morfoloka pojava. Jedan od
najveih svjetskih fenomena te vrste, ispunjen vodom, ine Modro jezero
XXX
1
Tihaljina je sedmo po redu od
ukupno devet imena pod kojima
se od izvor do ua krije ista rijeka
ponornica (Culua - Riina - Brina
- Suvaja - Matica - Vrljika - Tihaljina
- Mlade - Trebiat) koja izvire ispod
Tribistova kod Posuja, a u Neretvu
utjee u Strugama kod apljine.
SL. 1
SL. 1
Pozicija Ravlia peine i

dolina rijeke Tihaljine
Position of Ravlia cave
and valleys of the river
Tihaljina
SL. 2
Pozicija Ravlia peine

iznad vrela rijeke
Tihaljine
Position of Ravlia cave
above the spring of the
river Tihaljina
By Google
SL. 2
i Crveno jezero kod Imotskoga, udaljena dvadesetak kilometara od Pe

Mlina. I Ravlia peina i vrlo Tihaljine nalaze se na samom rubu jedne takve
ponikve, prva pri vrhu, a druga na njezinom dnu; sl. 2.
Najdojmljiviji je u tom neobinom ambijentu sam izvor rijeke, uokviren
gotovo okomitim i do 200 m visokim liticama u jedan uski potkoviast
prostor u kojem pritie osjeaj tjeskobe i bezizlaznosti, pojaan jakim
sjenama izlomljenih vrhova okolnih brda. Tihaljina izvire odjednom, posve
neoekivano u cjelini svoje vodene mase, ali ipak sasvim lagano i gotovo bez
ikakva zvuka. Do njezina vrela sunce gotovo nikada ne dopire; sl. 3. Samo
stotinjak metara, dalje niz rijeku otvara se osunana i bujnim raslinjem
ozelenjena uska dolina slina kanjonu, inei potpun kontrast njezinu
poetku; sl. 4.
Visoko na litici, gotovo 200 m iznad izvora, odakle se pogledom moe
obuhvatiti tok rijeke gotovo do Ljubukoga, nalazi se Ravlia peina.
Takav poloaj peine kao da je smiljeno odreen jer su se strme litice
jedno na tom mjestu razdvojile i omoguile pristup izvoru, dok se dalje
prema sjeverozapadu otvara blago valoviti reljef preko kojega se dolazi do
susjednoga Imotsko-bekijskog polja. itavo to podruje od Imotskoga pa
SL. 3
Vrelo rijeke Tihaljine

Spring oft the river
Tihaljina
8
SL. 4
SL. 5
do apljine predstavlja, moe se slobodno rei, jedinstvenu cjelinu unato

svim promjenama reljefa i ambijentalnim posebnostima pojedinih manjih
dijelova toga podruja. U neraskidivu cjelinu povezuje ih upravo rijeka
Tihaljina preko koje i Ravlia peina pripada irem podruju Neretve.
Meutim, njezin poloaj na prijevoju koji s jedne strane vodi prema
Imotskom, a s druge prema Ljubukom i apljini, ostavljao je njezinim
prapovijesnim stanovnicima iroke mogunosti komuniciranja i prema
jugoistoku i prema sjeverozapadu. Zahvaljujui takvim komunikacijskom
mogunostima, kao i iznimnim ivotnim uvjetima u obilju pitke vode, s
izvrsnim mogunostima za lov i ribolov, te obiljem sirovina za izradbu orua
i oruja, Ravlia peina je predstavlja gotovo idealno mjesto za dugotrajan i
miran ivot ak i vee drutvene zajednice.
Izvrsno je usklaena s tim ambijentom i sama peina; sl. 5-6. Njezin
iroki otvor okrenut jugu proputa u unutranjost obilje svjetlosti, a tijekom
kraega dijela dana jedan ui pojas njezina prednjega dijela obasjava i sunce.
Vrelini ljetnih dana suprotstavlja se ugodna hladovina njezine unutranjosti,
koja u zimskim danima predstavlja izvrsnu zatitu od otre i hladne bure.
U samoj peini, koja impresionira svojim dimenzijama irina otvora
dostie gotovo etrdeset metara, dubina gotovo 100 m, a visina varira od
SL. 4
Pogled ispred peine

Wiew from the front of
the cave
Fotografije: B. Marijanovi
SL. 5
Ulaz u peinu
Entrance to the cave
SL. 6
Pogled iz peine
View from the cave
Fotografije: B. Marijanovi
SMJETAJ NALAZITA
oko 5,0 do oko 20,0 m izdvajaju se tri osnovne zone. Prvoj zoni pripada
tridesetak metara prednjega dijela peine. Tu je ona najnia, puna svjetlosti
i gotovo potpuno suha. Samo se ponegdje kroz duboke pukotine u stropu
peine, u rijetkim kapnicama probijaju povrinske vode. Ta je zona
pripadala i njezinim prapovijesnim stanovnicima. Druga zona je i najvea.
Njoj pripada preko 50 m duine, a poinje na onom mjestu gdje se zavrava
i kulturni sloj, sputajui se dosta strmo za vie od 10 m ispod razine u
ulaznom dijelu peine. Tu je ve znatno tamnije, vrlo vlano i hladno. Treu
zonu ini stranji dio peine, ija se razina ponovno uzdie gotovo do razine
njezina prednjeg dijela. Iz tog dijela, kroz uske prolaze, stie se dalje do
tamnih i skrivenih galerija; Plan br. 1-3.
Dananji se izgled peine, svakako, bitno razlikuje od onoga iz vremena
kada je bila naseljena. To ne govori samo razina njezina dananjeg dna, na
pojedinim mjestima via i preko 3,5 metara od prvotnog, ve i ogromni
blokovi kamena otpali sa stropa peine, koji potpuno prekrivaju sloj na
zapadnoj polovici peine. No, to ni najmanje ne mijenja dojam koji ona
danas ostavlja.
10
II. Povijest istraivanja
Istraivanje Ravlia peine provedeno je tijekom dva razliita i vremenski

vrlo udaljena perioda.
Prvo istraivanje provedeno je u okviru tzv. hercegovake istraivake
orijentacije Zemaljskog muzeja, pokrenute kasnih sedamdesetih godina
20. stoljea, a potaknute potrebom popunjavanja praznina u poznavanju
pojedinih razdoblja prapovijesti na podruju Hercegovine. To se prije
svega odnosilo na malobrojnost neolitikih nalazita, posebice na podruju
zapadne Hercegovine, a potom na ogranienost tada raspoloivog
fundusa arheoloke grae pri rjeavanju niza vanih pitanja povezanih
s kompleksnijim sagledavanjem pojedinih kljunih etapa u razvoju tog
perioda. Terenski pregledi provedeni zbog otkrivanja novih arheolokih
potencijala koji bi pridonijeli otklanjanju postojeih praznina i s njima
povezanih nedostataka doveli su i do otkria Ravlia peine.
Pokusno iskopavanje u Ravlia peini provedeno je u jesen, tijekom
rujna, 1977., kojom su prigodom otvorene dvije sonde (A i B), prva veliine
12, a druga 9 m2; Plan br. 1.
Pokusne sonde relativno su malih dimenzija i postavljene se, kako se
to odmah vidjelo, na periferiji koritenog prostora peine. Ipak, unato
skromnijim dimenzijama, te su dvije sonde dale osnovne podatke o
nalazitu i posluile kao polazna osnova i orijentacija za razvijanje sustavnih
istraivanja. Na tom je mjestu dosegnuta dubina kulturnog sloja od cca
2,00 m, a ujedno dobivena osnovna predodba o stratigrafiji nalazita.
Ustanovljeno je da keramiki nalazi ukazuju na vie faza kulturnog razvoja,
od ranog neolitika do ranoga bronanog doba. Takvi rezultati pokusnog
iskopavanja bili su viestruko dragocjeni jer su ukazivali na odline nove
mogunosti za daljnje prouavanje neolitikih kultura ovoga podruja, ali i
kultura neposredno kasnijeg perioda. U emu su se sastojali ti nagovjetaji
mogue je dobro ilustrirati ve i s dva-tri proizvoljno izabrana primjera.
Prvo, brojni nalazi slikane keramike hvarske kulture, koji se svojim stilskim
odlikama nisu mogli uklopiti u uobiajeno shvaanje opeg prostornog
odnosa stilskih pojava karakteristinih za tu kasnoneolitiku kulturu,
neizbjeno su pokretali dva osnovna pitanja: pitanje mogueg redefiniranja
teritorijalnog odnosa hvarske kulture i njezine lisiike inaice, ali i pitanje
njihova genetskog odnosa shvaenog, naravno, u najirem znaenju
termina. Ili drugi primjer. Postojanje jednog izrazitog sloja s kaneliranom
keramikom i prateim pojavama, oko ijeg su se kronolokog poloaja,
podrijetla i znaenja na srodnim nalazitima u priobalnom pojasu i njegovu
zaleu u to vrijeme iznosila posve divergentna miljenja, bio je znaajan
prilog toj diskusiji. Napokon, znaajan fundus keramikih nalaza s tipinim
keramografskim odlikama cetinske kulture, koji su davali peat mlaim
slojevima nalazita, pruao je izvrsne mogunosti za rjeavanje pitanja
njezine geneze, kronolokog poloaja i razvojne dinamike. Ako se tomu
dodaju fragmentarni podatci s tada novih ili novijih istraivanja kao i
XXX
11
Iskopavanje je provedeno u
okviru projekta Neolitika i
metalodobna kultura u Ravlia
peini na izvoru Tihaljine koji
je financirala tadanja SIZ nauke
Bosne i Hercegovine. Strunu
istraivaku ekipu inili su: Zdenko
eravica, Ivana Marijanovi i
Fidreta Glamoanin, a njezin
tehniki dio: Rifat Kulenovi,
Aleksandra Fabijani, Davor
Crnkovi i Fehim Bjelak. Svi nalazi
i dokumentacija s iskopavanja
1977.-1980. pohranjeni su i uvaju
se u Zemaljskom muzeju Bosne i
Hercegovine.
pokuaji ponovnog valoriziranja nekih spornih nalaza s ranijih sustavnih

iskopavanja u kontekstu traenja rjeenje za probleme fiksiranja gornje
granice neolitika i preciznijeg formuliranja kulturnog sadrava neposredno
kasnijeg perioda, onda je pojava novog nalazita, s rezultatima pokusnog
sondiranja dobivala jednu potpuno novu dimenziju. Time su otvorene nove
i vrlo vane mogunosti za postavljanje rjeenja od dugoronijeg znaenja.
Zbog toga se sustavno iskopavanje Ravlia peine nametalo kao obveza
prema znanosti.
Sustavno iskopavanje odvijalo se u tri godinje kampanje, poevi
od 1978. do 1980., tijekom kojih je, na povrini od 192 m2, obuhvaen
najznaajniji dio nalazita i sakupljeno gotovo sve to je potrebno za sigurne
analize, rekonstrukcije i zakljuke.2 Najbolji istraivaki rezultati ostvareni
su tijekom 1979., a cjeloviti rezultati provedenih istraivanja iscrpno su
prikazani u opsenom znanstvenom prilogu objavljenom u Glasniku
Zemaljskog muzeja 1981.3
Gotovo puna tri desetljea nakon dovretka i objave tih istraivanja,
iskopavanje u Ravlia peini obnovljeno je 2008., a trajalo do 2010.4 Ovdje
odmah moram naglasiti da obnavljanje iskopavanja u Ravlia peini nije
potaknuto potrebom bilo kakve revizije ranijih rezultata, nego je motivirano
iskljuivo eljom za njihovom moebitnom dopunom i obogaivanjem,
posebice kada je rije o najstarijem dijelu depozita, onomu koji pripada
ranom neolitiku. Upravo zbog tog razloga iskopavanje je i vezano iskljuivo
za manju galeriju uz istonu stijenu peine, otkrivenu ali neistraenu
tijekom iskopavanja 1977.-1979., a za koju sam ve tada iznio miljenje da je
vjerojatno inila najraniji stambeno iskoritavani dio peinskog prostora.5
B. MARIJANOVI, 1981., 1-99.
Iskopavanje je financirano
sredstvima Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Mostaru, a
provedeno je u okviru terenske
nastave studenata arheologije na
istom fakultetu. Osim voditelja,
u iskopavanju su sudjelovali
mr. sc. Dario Vujevi, asistent na
Odjelu za arheologiju Sveuilita
u Zadru i Ankica Oda, asistentica
na Odjelu za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Mostaru.
Iznimno znaajnu logistiku
potporu tijekom iskopavanja,
obrade i deponiranja arheoloke
grae pruila je Franjevaka
arheoloke zbirka upe Sv.
Stjepana u Gorici kod Sovia,
u kojoj su pohranjeni i uvaju
se svi nalazi i dokumentacija
s iskopavanja 2008.-2010.
Suradnicima i studentima
arheologije zahvaljujem na
suradnji, a franjevcima upe Sv.
Stjepana - fra Vinku Mikuliu, fra
eljku Grubiiu - najiskrenije
zahvaljujem na gostoprimstvu
i svesrdnoj pomoi koju su
tom prigodom pruili voditelju
iskopavanja i ostalim sudionicima
u istraivanju.
12
III. Metodoloki pristup
Kao to se na priloenim tlorisima jasno vidi, tijekom pokusnog i

kasnijih iskopavanja 1978.-1980. obuhvaena je jedna jedinstvena povrina
u istonomu dijelu peine. Pokusne sonde rezultat su poetnih istraivanja
i prvih informacija, ali su povezane u jednu cjelinu i mogle su posluiti
za kontrolni uvid u raspoloivi dio lokaliteta. Jedinstvenu cjelinu inili su
pogotovo kvadrati I-XII; Plan br. 1. To je osnovna istraivaka povrina
na kojoj je zahvaen itav jedan dio nalazita, a na kojoj su sakupljeni svi
najvaniji podatci o stratigrafiji, objektima i konstrukcijama, vrstama i
tipovima nalaza na ovom lokalitetu. Prava slika, kako se to kasnije pokazalo,
mogla se i dobiti jedino na tom njegovom dijelu. Moram, meutim, naglasiti
da je istoni dio peine jedino i stajao na raspolaganju za istraivanje jer je
itava zapadna polovica peine pokrivena kamenim gromadama, otpalim
sa stropa, zbog ega na toj povrini nije bilo mogue ni pomiljati na bilo
kakav istraivaki zahvat; sl. 6. Meutim, tako ograniena pristupanost
slojevima u zapadnom dijelu peine nije znaila nikakav vei istraivaki
nedostatak s obzirom na to da su oni u tom dijelu znatno tanji od onih u
istonom, to je uvjetovano kako prirodnim padom dna peine od zapada
prema istoku, tako i postupnim irenjem osnovne stambene povrine, o
emu e biti govoreno u daljnjem izlaganju.
Tijekom istraivakih radova 1977.-1980. obuhvaena je u svemu
povrina od 212 m2, a glavna istraivaka povrina velika je 192 m2, to
je, ako se uzme u obzir vrlo sloena stratigrafija debelog kulturnog sloja,
sigurno impozantan istraivaki zahvat; Plan br. 1.
Prilikom istraivanja osnovne povrine posebno je voeno rauna o
mogunostima sukcesivnog otkopavanja pojedinih kvadrata u skupinama,
kako bi profili dobiveni na prethodno otvorenim povrinama omoguili
uvid u stratigrafske poloaje, slijed i meusobne odnose elemenata
stratifikacije u kvadratima koji su sukcesivno otvarani, te posluili kao
temeljni oslonac pri njihovom istraivanju. Zbog toga je tijekom 1978.
iskopavanje zapoeto u kvadratima IV, III i VII jer je, s obzirom na odnos
te povrine prema pokusnim sondama, ve postojala odreena orijentacija
u pogledu poloaja osnovnih stratuma. Na taj su nain dobiveni juni i
zapadni profil za kvadrate VIII i IX, to je omoguavalo sigurnije praenje
slojeva, a i kontrolu rezultata dobivenih u kvadratima III, IV i VII. Tijekom
1979. otvoreni su najprije kvadrati XI i XII jer je iskopavanjem u prethodnoj
kampanji dobiven dugaki zapadni profil tih kvadrata, to je omoguilo vrlo
precizno voenje iskopavanja. Otvaranjem tih kvadrata dobiven je sjeverni
profil u kvadratima X i VI, to je i u tom sluaju bila velika pomo kod
praenja slojeva. U svim kvadratima otvorenim 1979. dobivena je najbolja
stratigrafija, a i depozit je na tom prostoru najdeblji. Napokon, tijekom 1980.
preostalo je istraivanje kvadrata I, II i V, to je bio gotovo rutinski zadatak s
obzirom na postojanje sjevernog profila dobivenog iskopavanjem kvadrata
X i VI, kao i s obzirom na to da je iskopavanje tog dijela peine bilo mogue
voditi gotovo kao na otvorenom prostoru.
METODOLOKI PRISTUP
13
6
Ta je vjerojatnost jasno naglaena
pri objavi rezultata iskopavanja; B.
MARIJANOVI, 1981., 8-9.
Iskopavanje je zapoeto skidanjem ravnomjernog otkopa kojim je

najprije obuhvaeno 0,10 0,15 m povrinskog dijela depozita, a dalje
iskopavanje temeljilo se na dva naela: naelu kontroliranih otkopa i naelu
stratigrafskog iskopavanja. Razumije se, naelo kontroliranih, odnosno
ravnomjernih otkopa, primijenjeno je iskljuivo na homogenim dijelovima
depozita, odnosno onim njegovim dijelovima u kojima nisu postojali nikakvi
stratigrafski razlozi, a ni mogunosti, za primjenu drukijeg pristupa.
Meutim, u svim dijelovima depozita i na itavoj istraivakoj povrini
dosljedno je primijenjeno naelo stratigrafskog iskopavanja, odnosno
uvaavanje svih opih i pojedinanih stratigrafskih posebnosti izraenih
u poloajima i meusobnim odnosima osnovnih stratuma i pojedinanih
stratigrafskih jedinica, njihovih mikrotopografskih karakteristika i
prostornih odnosa, poloajima objekata ili konstrukcija, pa su i otkopi
prilagoavani zahtjevima koji su se u vezi s tim postavljali.
Sigurnost i veliku pomo tijekom iskopavanja pruale su gotovo pravilno
poloene osnovne stratigrafske cjeline i njihovi interfaciji na veem dijelu
istraivake povrine, te drugi elementi stratifikacije, posebice izraziti,
esto i vrlo debeli slojevi pepela, gara i izgorjele zemlje, odnosno svih onih
pojava koje prate postojanje vatrita i ognjita. Svi ti dijelovi depozita bili
su iznimno dobra orijentacija pri utvrivanju poloaja i glavnih stratuma
i ostalih stratigrafskih elemenata, pa ak i odreivanja debljine otkopnih
slojeva, odnosno opsega i mase uklanjanog dijela depozita. Svaka znaajna
situacija u bilo kojem dijelu depozita i istraivane povrine dobila je svoju
dokumentaciju.
Za razliku od iskopavanja 1978.-1980., tijekom iskopavanja 2008.-2010.
svaka stratigrafska jedinica dobila je svoju numeriku oznaku prema naelu
u kojemu nioj brojanoj vrijednosti odgovara via stratigrafska jedinica.
Kao to sam ve naglasio, za razliku od sustavnih iskopavanja provedenih
1978.-1980., u osnovi kojih je stajalo vie znanstvenih razloga, iskopavanja
provedena tijekom 2008.-2010. potaknuta su posve specifinim motivima.
Naime, izmeu dviju istraivakih sezona, one u 1979. i one u 1980., dolo
je do uruavanja dijela istonog profila u kvadratima X-XII, nakon ega je
u tom dijelu peine postala vidljiva jedna malena galerija s posve intaktnim
depozitom; sl. 8. Premda je na temelju odgovarajuih nalaza i ope
stratigrafske slike bilo mogue pretpostaviti da taj, u poetku iskopavanja
skriven, peinski prostor predstavlja i njezin najranije koriteni stambeni
dio, njegovo istraivanje tom prilikom nije provedeno, budui da je projekt
u okviru kojega je iskopavanje i voeno bio u svojoj zavrnoj fazi.6
Iskopavanje provedeno 2008.-2010. temeljeno je upravo na toj pretpostavci,
a njezina je potvrda morala pridonijeti upotpunjavanju i obogaivanju
kulturne slike barem u najstarijem dijela depozita. Meutim, s obzirom na
poloaj galerije u cjelini nalazita, visinu njezina stropa i debljinu depozita
ustanovljenu u ranije istraenim dijelovima peine, te visinske razlike izmeu
prvotnog dna peine dosegnutog na ranije istraenim kvadratima i aktualnu
povrinu u samoj galeriji, njezino iskopavanje moralo je biti provedeno
prema posve drukijim metodolokim naelima. Naime, iskopavanje toga
dijela nalazita moralo je zapoeti posebnim pristupom depozitu, iji je
profil dobiven ranijim iskopavanjima, odnosno moralo se temeljiti na
primjeni frontal face approach metode. Skidanjem pravilnih i ujednaenih
renjeva depozita prema unutranjem dijelu galerije, uz istodobno potpuno
uvaavanje naela stratigrafskog prolaenja kroz depozit, stvoreni su
uvjeti za njezino istraivanje standardnim pristupom od najmlaih ka
14
najstarijim dijelovima sloja; sl. 7-12. Istraena su tri potpuna kvadrata

u ukupnoj povrini od 48 m2, te jo dodatna 4 m2 u etvrtom kvadratu. S
obzirom na povrinu obuhvaenu ranijim iskopavanjem, ukupno istraena
povrina Ravlia peine iznosi 264 m2; Plan br. 1, 4. Osnovna stratigrafska
slika ustanovljena pri iskopavanju 2008.-2010. u cjelini nije odstupala od
one utvrene tijekom iskopavanja 1977.-1980., a razlike u pojedinostima
posljedica su samo razlika u prostornim potencijalima galerije i iskazuju se
u potpunije razvijenoj stratigrafiji najstarijeg i slabije razvijenoj stratigrafiji
najmlaeg dijela depozita.
Prikupljanje arheoloke grae tijekom svih iskopavanja provedeno je
bez selekcije i kasnijih redukcija. Meutim, za razliku od prvog iskopavanja,
kada je primijenjeno samo konvencionalno runo prikupljanje pri prolasku
kroz depozit, tijekom iskopavanja 2008.-2010. uz konvencionalni pristup
primijenjeno je i suho prosijavanje runim sitom s mreicom promjera 5
mm.
METODOLOKI PRISTUP
15
IV. Stratigrafska slika
Polazei od opih odlika kulturnog sloja, posebice na povrinama na

kojima je ustanovljen u cjelini i potpunom stratigrafskom slijedu, njegovih
odlika na pojedinim dijelovima peine uoenih tijekom iskopavanja,
tipolokih i stilskih odlika prikupljene grae posebice keramike, te drugih
relevantnih podataka, o kulturnom depozitu formiranom u Ravlia peini
mogue je iznijeti sljedee temeljne konstatacije:
a) Depozit Ravlia peine formiran je tijekom vrlo dugog vremenskog
raspona iju donju granicu odreuje rani neolitik, a gornju rano bronano
doba. Dugotrajnost njezina koritenja oituje se, izmeu ostalog, i u debljini
depozita koji na pojedinim mjestima dosee debljinu i preko 3,5 m.
b) Osim prekida izmeu ranog i kasnog neolitika, u razvojnom putu
ovoga nalazita nije postojao nijedan jedini prekid ivota; nije ustanovljen
ni najmanji trag nekog sterilnog ili polusterilnog meusloja. U Ravlia
peini je, prema tomu, zajamen kontinuitet kulturnog razvoja, shvaen u
uobiajenom smislu toga pojma, a to je veoma vana okolnost s obzirom na
debljinu depozita sloja i zastupljene periode.
c) Kako se i moglo oekivati na nalazitima ovakvog tipa, depozit nije
ujednaeno i idealno formiran na svim dijelovima peine. Za razliku od
kvadrata I, II, V, VI, X, XI, XII, te donekle u kvadratu VII, u kojima su
elementi stratigrafije formirani gotovo horizontalno, u kvadratima III, IV,
VIII i IX, te kvadratima N1-N3 postojala su znatnija povijanja i deformacije
uvjetovane karakterom i izgledom prvotnog dna na kojemu je zapoelo
formiranje depozita. No, o tome e biti rijei neto kasnije. Spomenute
devijacije i manja recentna oteenja slojeva nisu imala nikakvog znaenja
za fiksiranje ukupne kulturne stratigrafije nalazita. Naime, kako siguran
stratigrafski oslonac daju povrine na kojima nema
takvih poremeaja, to su se i posljedice stanovitog manjeg mijeanja
nalaza mogle posve otkloniti njegovom usporedbom sa sigurno
stratificiranim materijalom. S druge strane, u svakoj prilici u kojoj je to bilo
mogue, povrine s oteenjima pomno su izolirane, a mogunost mijeanja
arheoloke grae otklonjena njezinim izdvajanjem od ostalih nalaza.
d) Depozit Ravlia peine nije ujednaen na itavoj istraenoj povrini,
to je posve prirodno ako se uzme u obzir da je to ovisilo o karakteru i izgledu
njezina prvotnog dna, ali i o intenzitetu ivljenja i openito intenzitetu
aktivnosti na pojedinim dijelovima koritenog prostora. Naime, osnovu ili,
bolje rei prvotno dno peine na kojemu je zapoelo formiranje depozita,
ne ini neki odreeni geoloki sloj, ve izrazito veliki blokovi kamena otpali
sa stropa peine. To posve jasno pokazuje izgled njihovih gornjih povrina
i dananji izgled stropa u kojemu se otisci pojedinih blokova posve dobro
raspoznaju. Kako je njihova koncentracija znatno vea u zapadnom dijelu
peine, prirodno je to su u tomu njezinom dijelu i slojevi znatno tanji,
budui da on i nije bio pogodan za aktivan ivot. S druge strane, otpadanje
16
takvih krupnih blokova izazvalo je odlamanje i otpadanje jo veeg broja

manjih stijena, koje posve prekrivaju dno u dijelovima kvadrata II, III i
IV. Formiranje depozita na takvoj povrini uvijek dovodi do propadanja
materijala, to ni u Ravlia peini nije izostalo. S obzirom na karakter
podloge, razumljivo je to debljina depozita u pojedinim tokama pokazuje
znatna odstupanja. Tako npr. kod toke 12 iznosi 3,61, kod toke 8 je 2,43,
da bi u tokama 3 i 7 opala na 0,91, odnosno 0,95 m; Plan br. 5.
U kojoj su mjeri blokovi otpali sa stropa peine utjecali na formiranje
depozita dobro je vidljivo i u maloj galeriji istraivanoj 2008.-2010. Naime,
zbog dva velika kamena bloka koja lee u njezinom stranjem dijelu i
limitiraju aktivno koritenje te povrine, depozit je tu znatno skromniji
nego u prednjem u kojemu tih ogranienja nije bilo; Plan br. 6-8.
e) Drugi, iznimno vaan imbenik koji je utjecao na dinamiku
formiranja depozita i razlike u njegovoj debljini u pojedinim zonama
peine, jesu neujednaenosti u intenzitetu njihova koritenja tijekom
ukupnog vremenskog raspona u kojemu je peina bila naseljena. Taj je
zakljuak logian i namee se sam po sebi, pa ga, ini mi se, ne bi trebalo
ni posebno argumentirati. Meutim, ovdje u ipak jo jednom ukazati na
injenicu koja loginost takvog zakljuivanja dokumentira na najizravniji
nain. Dakako, rije je o ve spomenutoj maloj peinskoj galeriji uz njezin
istoni zid, otkrivenoj 1979./80., a istraenoj trideset godina kasnije. Ve pri
objavi rezultata prvih iskopavanja ukazao sam na vanost njezina postojanja
kao primarno koritenog prostora.7 Prikup1janjem arheoloke grae koja
se nalazi odmah na povrini utvreno je da taj dio peine nije bio koriten
do kraja ivota u peini ve do njegove odreene faze, to je i normalno s
obzirom na injenicu da gornji dio kulturnog sloja i recentnijeg depozita
za itav metar prelazi visinu njezina ulaza. Na temelju toga sretnog otkria,
kao i na temelju nalaza najstarije faze u kvadratima X, XI, XII i njezina
nedostatka u ostalim kvadratima, te rezultata istraivanja trideset godina
kasnije, sa sigurnou se moe tvrditi da je ta mala galerija, zajedno sa
spomenutim kvadratima, inila primarnu zonu naseljavanja i ivljenja.
Time se istodobno dolazi i do razloga zbog kojih je depozit najdeblji
upravo u kvadratima X, XI i XII. Naime, postojanje te galerije, potom njezine
dimenzije, a posebice injenica da je faza ranog neolitika najpotpunije
zastupljena upravo u tom prostoru, vrlo rjeito govori u prilog pretpostavci
kako je prvotno naseljavanje Ravlia peine izvrila jedna manja zajednica,
moda ne vea od jedne obitelji. Taj primarno naseljeni dio peine postao je
stambena jezgra i pri njezinom kasnijem naseljavaju, ali je vei broj itelja
u mlaim fazama ivota i njihovo postupno brojano poveavanje dovelo do
znatno aktivnijeg koritenja drugih dijelova peine, odnosno poveavanja
povrina namijenjenih stambenim potrebama u uem smislu. S obzirom
na to, a i zbog stanja na prvotnom dnu u zapadnijim dijelovima peine, o
emu je ve bilo govora, posve je prirodno to je depozit najizrazitiji upravo
na povrinama uz tu prvotnu zonu naseljavanja. Kao posebna stambena
povrina, ta je prvotna zona naseljavanja jo dugo koristila toj svrsi, sve do
onoga trenutka kada je, zbog poveanja depozita na prostoru ispred nje,
ulaz u galeriju posve zaprijeen. U posljednjim fazama ivota, ulaz u galeriju
posve je zaslojen najmlaim dijelovima depozita i recentnim nasipom, viim
za cijeli jedan metar.
Na kraju ovoga poglavlja ostaje jo samo naglasiti da odlike depozita,
stratigrafski odnosi i stilsko-tipoloke odlike keramikih nalaza omoguuju
fiksiranje 4 osnovne faze kulturnog razvoja Ravlia peine, s odgovarajuim
STRATIGRAFSKA SLIKA
17
podfazama. Faza I dokumentirana je u kvadratima X, XI i XII i kvadratima

N1-N3, dok su faze II i III zastupljene na itavoj istraenoj povrini. Faza IV
potvrena je mahom u obliku povrinskih nalaza na veem dijelu iskopavane
povrine. S obzirom na te injenice, posve je jasno da nalazi iz kvadrata
X-XII i N1-N3 ine temeljni oslonac pri analizi i interpretaciji stratigrafskih
odnosa, ope kulturne slike, razvojnih dinamika i tranzicijskih procesa,
dok nalazi s drugih dijelova istraene povrine tu sliku samo dopunjavaju.
Naravno, ovom konstatacijom razmatranje stratigrafske slike na nalazitu
nije zavreno. Izneseni su samo neki opi podatci, a potpuna rasprava
uslijedit e prilikom tipoloke i stilskih analize arheoloke grae.
Ovdje je ipak potrebno naglasiti da stratigrafski odnosi keramike grae
s njezinim tipolokim i stilskim odlikama, koje pruaju najbolje mogunosti
za finiju podjelu depozita, omoguuju izdvajanje sljedeih faza kulturnog
razvoja:
faza I ili rani neolitik: od zdravice do prosjene dubine od 3,50 m;
faza II ili kasni neolitik i rani eneolitik: od prosjene dubine 3,50 m do
prosjene dubine od 2,00 m;
faza III ili razvijeni eneolitik i rano bronano doba: od prosjene dubine
2,00 do prosjene dubine 0,30 m;
faza IV ili rano bronano doba: od prosjene dubine 0,30 m do povrine.
Navedena podjela izvedena je prema rezultatima istraivanja 1978.-1980.
Pri utvrivanju prosjenih dubina uzete su idealne vrijednosti iz krajnjih
istonih dijelova, odnosno kvadrata X, XI i XII, to je i prirodno budui da
je na tomu dijelu peine ustanovljena najbolja stratigrafija.
Premda u osnovnoj podjeli depozita zastupljenog u galeriji istraivanoj
2008.-2010. nema nikakvih razlika koje bi zahtijevale korekciju navedene
podjele, treba rei kako zbog neto drukijeg karaktera sedimentacije i
ogranienja u masi mlaih dijelova depozita, njegova podjela u tomu dijelu
peine daje sljedeu sliku:
faza I ili rani neolitik: od zdravice na 2,50 m do dubine od 2,20 m;
faza II ili kasni neolitik i rani eneolitik: od maksimalne dubine 2,20 m do
dubine od 0,30 m;
faza III ili razvijeni eneolitik i rano bronano doba: od maksimalne
dubine 0,30 m do dubine od 0,10 m;
faza IV ili rano bronano doba: 0,10 m povrinskog dijela depozita; Plan
br. 5-8.
Naravno, ve iz ovako grubo navedenog karaktera i vremenskog odreenja
pojedinih faza jasno je vidljivo da faze II i III ne ine posve koherentne
vremenske cjeline, budui da je jedna (faza II) pripisana kasnom neolitiku
i ranom eneolitiku, a druga (faza III) razvijenom eneolitiku i ranom
bronanom dobu. Meutim, kako te dvije faze u razvojnom smislu ine
nedjeljive cjeline i ilustriraju unutarnje razvojne dinamike, nisam spreman
kriterij jednostavne i kruto shvaene vremenske pripadnosti pretpostaviti
zakonomjernostima razvojnih procesa, samo zbog toga da bi se time
udovoljilo ustaljenim kronolokim shemama. To bi bilo krajnje neprirodno,
a i metodoloki nekorektno, jer karakter i bit razvojnih procesa nije ni
primarno ni iskljuivo definiran vremenskim determinantama. Zbog toga
sam pri podjeli depozita na glavne razvojne faze nastojao uvaavati:
a) koherentnost osnovnih stratigrafskih cjelina stratuma koje prema
boji i skupu pedogenih svojstava tvore samostalne cjeline, a njihovi facijesi
predstavljaju vrstu liniju razgranienja prema prvom superponiranom
dijelu depozita istog karaktera;
18
b) skupove arheoloke grae koji ukupnou svojih tehnolokih,

tipolokih i stilskih znaajki tvore zasebne cjeline i razlikuje se od drugih
prema istim naelima grupiranih skupova;
c) kulturno jedinstvo i cjelovitost razvoja, a ne samo krutu kronoloku
pripadnost povezanu s konvencionalnim kronolokim sustavima.
To e biti jasno vidljivo iz daljnjeg izlaganja. U vezi s tim, potrebno je
naglasiti kako se u okviru faze II sasvim jasno izdvajaju tri ua vremenska
stupnja, odnosno podfaze, koje definiram kao stupnjeve A, B, C, dok se u
fazi III izdvajaju dvije podfaze, odnosno stupnjevi A i B; Plan br. 5-9.
Temeljni oslonac navedene podjela, kako sam to ve naglasio, ine
tipoloke i stilske karakteristike keramike grae, promjene u njezinu
razvoju, njihov stratigrafski slijed i opi odnosi na istraenoj povrini.
Keramiku grau faze II mogue je, kao i inae, razdvojiti u dvije osnovne
keramike vrste: grubu i finu, dok je u ostalim fazama ta razlika znatno
manje izraena.
I jedna i druga keramika vrsta doivljavale su promjene tijekom pojedinih
faza i podfaza, ali su one daleko vie izraene u skupini fine keramike. Tu
su zapravo i doli do izraaja svi oni pokazatelji koji su uvjetovali podjelu
kulturnog sloja na etiri glavne faze s odgovarajuim podfazama.
Osim stratigrafskih odnosa, temeljno polazite za podjelu depozita
na etiri osnovne faze razvoja ini stupanj varijabilnosti u skupinama
keramikih nalaza. U tom smislu, potpuna promjena svih keramografskih
znaajki tehnologija, tipologija, ukrasni sustav s tehnikama, motivima i
kompozicijama ini temeljno polazite za potpunu kulturnu i kronoloku
distinkciju, odnosno podjelu na razvojne faze, dok djelomina varijabilnosti
unutar jednog ili dijela promatranih keramografskih znaajki tipoloka
i(ili) stilska varijabilnost ini osnovu za unutarkulturnu distinkciju na
razvojne stupnjeve.
STRATIGRAFSKA SLIKA
19
V. Organizacija prostora i pratei objekti
8
Intenzitet boravka i koritenja
Pupiine pilje istraivai
promatraju kroz gustou litikih i
keramikih nalaza, te ivotinjskih
ostataka u razliitim talonim
facijesima; T. M. PRESTON S.
FORENBAHER, 2007., 465-470.
9
O tim sam pitanjima raspravljao
i pri objavi prvih rezultata
iskopavanja u Ravlia peini;
Istim pitanjima bavio sam se
pri objavi rezultata istraivanja
i drugih peinskih nalazita; B.
MARIJANOVI, 2000., 58-67; 148.
U objavljenim rezultatima istraivanja nalazita peinskog tipa rijetko

kada se mogu nai podatci o bilo kakvom obliku organiziranja ivota u
toj vrsti naselja, stambenim vrijednostima peinskih prostora i openito
stambenim aspektima u uem smislu, eventualnoj podjeli prostora prema
namjeni, koritenju pojedinih peinskih dijelova peine za potrebe kolektiva
i potrebe manjih drutvenih jedinica i sl., zbog ega nema ni jasno definiranih
pristupa tim pitanjima, pa je rasprava o tomu i dalje prijeka potreba.8 Pri
objavi iskopavanja 1978./80., tim je pitanjima posveeno posebno poglavlje,
pa ta vrsta razmatranja ni u ovoj prilici nee izostati.9 Razloge za to nalazim,
prije svega, u mogunostima koje su za takva razmatranja pruila sama
iskopavanja, a s druge strane u neobinom i za ivot stanovnika peine
vanim okolnostima na njezinom dnu.
Razumije se, u vezi s tim potrebno se najprije zadrati na posljednjem
istraenom dijelu peine, odnosno galeriji uz njezin istoni zid. Rije je o
doista skromnom prostoru, pogotovo ako se njegova veliina promatra u
odnosu prema veliini peine. Mjerena po najduim osima, dubina galerije
iznosi dubina oko 11 m, a irina oko 10 m; Plan broj 4. Iz tih veliina,
meutim, nije mogue jednostavnim izraunom zakljuiti kako je rije
od oko 100 m2 korisnog prostora, budui da vei dio kvadrata N2 i N3,
a i preostalu neistraenu povrinu do same stijene, zauzimaju dva velika
kamena bloka otpala sa stropa, pa je samim time korisna povrina smanjena
na polovicu njezine idealne veliine. S obzirom na to, vjerujem kako je posve
jasno zbog ega sam u prethodnom izlaganju naglasio kako je taj prvotno
naseljeni prostor mogao primiti doista malobrojnu populaciju; sl. 14-18.
Pitanje zbog ega je upravo taj, a ne neki drugi dio peine iskoriten
za naseljavanje, ne drim posebno sloenim. Naime, posve malobrojnoj
zajednici kakva je morala biti ona kojoj pripada sloj ranoga neolitika i
nije trebao vei prostor od onoga koji prua galerija u istonom dijelu
peine. Razumije se, pri toj konstataciji imam na umu njezine stambene,
a ne neke druge potrebe povezane s ostalim aktivnostima koje ine cjelinu
svakodnevnog ivota. S druge strane, pri odabiru peinskog prostora za
stambene potrebe u najuem smislu rijei, temeljni kriteriji morali su biti:
prikladna zatienost, zadovoljavajua prirodna osvijetljenost, minimalna
vlanost i povoljno zrano strujanje koje sprjeava veu koncentraciju
dima. Mala galerija u istonom dijelu peine ispunjavala je sve te temeljne
zahtjeve i malobrojnoj zajednici na poetku koritenja Ravlia peine bila je
posve prikladna. To posve jasno pokazuju injenice utvrene pri njezinom
istraivanju, a na temelju kojih je mogue pouzdano rei da se ivot u
tom prostoru nije odvijao kaotino, nego vrlo organizirano i u skladu s
empirijskim znanjima i na njima utemeljenoj praksi. Gotovo sva otkrivena
vatrita, prepoznatljiva po debelim naslagama pepela i gari, vezana su za
prednji dio galerije i postavljena na povrinama na kojima ni danas nema
velike vlage. Budui da u njihovim pozicijama i rasporedu nema bitnih
20
promjena tijekom itavog koritenja tog prostora, posve je vjerojatno kako

je upravo ta injenica i predodredila njihove poloaje tijekom svih razdoblja
zastupljenih u depozitu na tom dijelu Ravlia peine; Plan br. 6-8; sl. 31-34.
S druge strane, takav poloaj vatrita vaan je i zbog manje koncentracije
dima, osvjetljenja unutranjeg dijela galerije, pa i njezina zagrijavanja.
Premda to ne mogu egzaktno dokazati, u vezi s moguim zagrijavanjem
unutranjosti galerije iznijet u jedan, ini mi se vrlo indikativan, podatak.
Naime, neka od dugotrajnih vatrita bila su postavljena na samom rubu
kose plohe velikog kamenog bloka koji zauzima unutranji dio galerije,
odnosno dio kvadrata N2 i N3, ija je stranja, gotovo idealno ravna
povrina, mogla posluiti razliitim potrebama. Drim da takva pozicija
vatrita i njihovo dugo zadravanje na istom mjestu nisu sluajni, nego su
povezani s empirijskim spoznajama o posljedicama i uincima izlaganja
kamena visokoj temperaturi. Neprekidnim odravanjem vatre kameni blok
je neizbjeno morao akumulirati stanovitu toplinsku energiju i prenositi je
na okolni prostor, smanjivati prirodnu vlanosti i u svemu ga initi znatno
ugodnijim, sl. 15-18.
U mlaim fazama nastanjenosti, tijekom kojih su se zbog brojnije
populacije morali koristiti i drugi dijelovi peine, organizacija prostora
i ivota u njemu provedena je u skladu s okolnostima koje su vladale u
raspoloivim i prihvatljivo korisnim dijelovima peine. U vezi s tim potrebno
je posebno upozoriti na situaciju na dnu peine u vrijeme kada je ponovno
naseljena.
Ve je navedeno kako je u peini dolazilo do povremenog uruavanja
velikih ili manjih blokova kamena s njezina stropa. Najvee i najznaajnije
uruavanje, ono koje je odredilo i izgled prostora i njegove naseobinske
vrijednosti, a u dobroj mjeri predodredilo i naine njegova organiziranja,
dogodilo se prije naseljavanja peine. Najvei blokovi kamena pali su na
sterilno tlo. Ti blokovi nemaju izgled ravnih ploa, ve se radi o manjevie masivnim etvrtastim formama. Tri takva izvanredno velika bloka
i njihov meusobni raspored daju vrlo specifian izgled istonom dijelu
peine. Jedan blok lei dijelom u :kvadratu XII i povrini sjeverno od njega
i naslanjajui se na zid peine, na tom mjestu potpuno zatvara prolaz prema
njezinoj unutranjosti. Odmah uz njega, u kvadratima VI i IX, lei drugi
blok koji tu zapreku produava jo vie prema zapadu. Napokon, oko 2,5 m
juno od tog drugog lei trei blok i zauzima kutove kvadrata VI, VII, II i
III; Plan br. 5.
Ako se uzme u obzir injenica da se zid peine na junoj strani kvadrata X
savija prema zapadu, te da jednako veliki blokovi zauzimaju i povrinu juno
od kvadrata V i I, oito je kako je stjecajem okolnosti tu formirana zatvorena
povrina koja prua povoljan prostorni okvir za ivot jednog manjeg dijela
stanovnika peine. Komunikacija izvan toga prostora mogua je, svakako
uvjetno reeno, jedino prema izlazu iz peine, ili kroz kvadrate VII i III
u zapadni dio, gdje se, po svoj prilici, nalazila jo jedna takva stambena
zona. Cjelina onoga dijela svakodnevnog ivota koji je vezan uz aktivnosti
u peini, odvijala se upravo u tim zonama, to je razumljivo ako se uzme
u obzir da je, stjecanjem okolnosti, tako formiran prostor omoguavao
grupiranje lanova manjih drutvenih jedinica, dok je s druge strane,
pruao dosta dobru zatitu od jakog strujanja zraka i naglih temperaturnih
promjena. Kao dobru potvrdu te konstatacije treba navesti i podatak o
upravo enormnoj koncentraciji pepela u kvadratima koji obuhvaaju te
zone. S druge strane, u kvadratima I, V, VII, VIII i IX, koji izlaze iz ueg
ORGANIZACIJA PROSTORA I PRATEI OBJEKTI
21
U novijoj literaturi izrazite

koncentracije pepela u pojedinim
dijelovima peinskih nalazita,
u kojima su mikroskopskim
analizama potvreni ostatci
spaljenoga ivotinjskog izmeta,
potaknule su raspravu o razlozima
takve prakse, kojoj se osim
praktinih pripisuju i neki drugi
razlozi. Polazei od pretpostavke
da je izgorjeli izmet izrazit
pokazatelj pastirskoga naina
ivota s ciklikim kretanjem,
odnosno naputanjem i ponovnim
naseljavanjem istih peinskih
stanita, toj se praksi pripisuje i
stanovito ritualno ili simboliko
znaenje kao svojevrstan izraz
kolektivnog sjeanja na ranija
naseljavanja i pretke zajednice;
D. MLEKU, 2009., 219-225, s
citiranim literaturom. Ne dovodei
u pitanje tvrdnju da prisutnost
ivotinjskoga izmeta ilustrira
jednu vanu komponentu
privrednih aktivnosti itelja
peinskih naselja, niti injenicu
da to potvruje praksu dranja
udomaenih ivotinja unutar
najueg ivotnoga prostora,
miljenja sam da u pojavi
spaljivanja ivotinjskog izmeta
treba primarno vidjeti razloge
praktine naravi, odnosno
njegovo iskoritavanje kao vrlo
kalorinoga goriva. Primjeri
iz komparativne etnologije
na kojima se temelje drukije
interpretacije, po mome miljenju
nisu zadovoljavajui argumenti,
ponajprije zbog toga to se takvim
pristupima posve otklanja ili
do kraja minimizira praktinost
i racionalnost u ponaanjima
prapovijesnih zajednica. S druge
strane, posezanje za primjerima
iz etnografskih analogija u
recentnim i modernim nomadskostoarskim zajednicama, koje
se onda usporeuju ili ak
izjednauju s prapovijesnim
zajednicama, interpretacije moe
skrenuti na pogrean put.
10
G BOSCHIAN E. MONTAGNARIKOKELJ, 2000., 345 i dalje; T. M.

PRESTON S. FORENBAHER,
2007., 157. Uz puno uvaavanje
primijenjenih istraivakih
postupaka, serioznosti u pristupu
i kompetentnosti istraivaa u
podrujima kojima se bave, ipak
moram naglasiti da tzv. slojevite
torte, koje se pojavljuju u veini
uslojenih peinskih nalazita,
nisu formacije pojedinanih i
meusobno posve razdvojenih,
sukcesivno deponiranih naslaga
spaljenih ostataka, nastalih i
u drugim dijelovima peina,
nego sukcesivne i kompaktne
tvorevine nastale na mjestima
na kojima se otkrivaju, s jasno
vidljivim slijedovima crno-bijelih
parova u kojima je crni dio para
uvijek nii i tanji, a sadrava sitne
ostatke karboniziranog drveta
i drugoga biljnog materijala,
dok je vii bijeli dio para znatno
deblji i predstavlja upepeljene
ostatke posve izgorjela loiva.
Mogue ostatke organskih
11
okvira tako definiranih osnovnih stambenih povrina, shvaenih svakako

u uvjetnom smislu, nisu konstatirani gotovo nikakvi tragovi gorenja, a i
oni malobrojni pripadaju sasvim kanim fazama razvoja. Premda o naravi
i razlozima takvih koncentracija pepela u peinskim nalazitima postoje
razliite interpretacije,10 u njihovom postojanju i prostornoj disperziji
na ovomu nalazitu nisam sklon traiti nikakve razloge osim onih posve
praktinih. U tom mi smislu ne izgledaju puno prihvatljivija ni ona rjeenja
koja koncentraciju i gomilanje pepela uz zidove peina, odnosno njihov
nedostatak u sredinjim dijelovima, objanjavaju kao posljedicu uzastopnih
ciklusa gaenja i ienja srednjeg dijela te gomilanje spaljenih naslaga du
zidova.11
Kao potvrda tako uvjetovane podjele na stambene zone ve su spomenute
velike koliine pepela, a ne ognjita, odnosno vatrita, kao prethodnog
stupnja u njihovom uzrono-posljedinom odnosu. Meutim, to nije bilo
mogue jer, osim jednog pravog ognjita koje pripada II. fazi, nikakav
smiljen konstruktivni zahvat u tom pogledu nije potvren. Ognjite iz
II. faze pripada krugu standardnih prapovijesnih konstrukcija te vrste.
Graeno je od ukrug poredanog krupnijeg kamenja, ali bez ikakve uporabe
nekog drugog materijala. Jedino je zemlja u sredini ognjita bila zapeena,
to je, svakako, samo posljedica intenzivnog gorenja na tom mjestu, a ne
neke posebno prireene povrine; Plan br. 10. Neto drukija organizacija
ireg prostora oko vatrita konstatirana je u maloj galeriji, u najviem dijelu
faze II, na samom prijelazu u fazu III. Naime, premda ni na tom mjestu nije
postojala nikakva substrukcija, pa je povrina na kojoj je vatra intenzivno
odravana vidljiva samo prema debelim naslagama pepela, itav okolni
prostor bio je pokriven ukrug poslaganim kamenim ploama koje su tvorile
dosta kompaktnu cjelinu; Plan br. 11; sl. 40-41. Izuzimajui te primjere,
u svim ostalim sluajevima radi se o obinim vatritima bez i najmanjeg
konstruktivnog zahvata. Jedino se prema ostatcima gara i pepela, koji su u
brojnim primjerima doista impozantni, ona mogu i raspoznati; sl. 19-26;
30-34. Odsutnost bilo kakvih konstrukcija, a oito i bilo kakvog pokuaja
strogog odreivanja prostora namijenjenog za loenje vatre, dovodila je,
svakako, do njezina slobodnog pomicanja na iroj povrini, a moda i ak
i do slobodnog potpaljivanja na bilo kojem mjestu i od prilike do prilike
(potrebe). Jedino je na taj nain mogue objasniti postojanje velikih amorfnih
povrina pokrivenih pepelom, te vie malih, takoer amorfnih povrina u
bliskom meusobnom odnosu ili u neznatnim kronolokim razmacima.
Da je to posve realna mogunost pokazuje i situacija oko ve spomenutog
ognjita iz faze II uz koje se nalazila i jedna velika povrina s debelim slojem
pepela koji zasigurno nije povezan s njegovom substrukcijom, a to znai ni
s tim ognjitem nego s nekim drugim vatritem; Plan br. 9. U prilog tomu
govori, moda, i jedno vatrite sa samog dna peine koje je bilo utvreno
samo na temelju tankog sloja gari. Nema nikakvih drugih tragova, pa je,
smatram, sasvim vjerojatno da je vatra tu samo jednom zapaljena.
to se tie meusobnih odnosa pojedinih vatrita, zbog razloga koji su
ve navedeni, nije mogue uoiti bilo kakvu pravilnost. Jednu pravilnost, kao
to je ve navedeno, ini njihova koncentracija u kvadratima II, III, IV, VI,
X, XI i XII, odnosno redovita vezanost uz blokove otpale sa stropa peine,
te u kvadratima N1-N3 o emu je ve bilo rijei. Takva pozicija vatrita ini
mi se posve razumljivom zbog dvostrukog uinka koji se time postizao:
odline zatite plamena od jakog strujanja zraka, to je omoguavalo sporije
gorenje i racionalnije zagrijavanje, a s druge strane, time je omogueno lake
22
provjetravanje i manja koncentracija dima, to je u peinskim uvjetima

stanovanja iznimno vana okolnost.
Ipak, na odreivanje pozicija vatrita morale su utjecati i neke druge
okolnosti. To je, nema dvojbe, ponajprije njihova prirodna povezanost s
prostorima definiranim kao stambene zone. Meutim, nemalo znaajnu
ulogu u tom smislu imala je i jednako prirodna potreba njihova lociranja na
najmanje vlanim dijelovima tih prostora, odnosno na povrinama najmanje
izloenim povrinskoj vlazi koja je povremeno kapala kroz pukotine u
stropu peine. tovie, moda su stanovita, na prvi pogled slobodna i posve
bezrazlona, pomicanja vatrita upravo i povezana s potrebom zatite
plamena u okolnostima poremeene koliine i eeg prodora povrinske
vlage do ega je povremeno, a pogotovo za vlanijih dijelova godine,
zasigurno moralo dolaziti.
Kao posebno instruktivan podatak treba naglasiti da su na veem broju
otkrivenih osnova, i to redovito u blizini vatrita, uoeni pojedinani
tragovi tanjih kolaca, iji smisao nije bio posve jasan. Prvi put ta je situacija
razjanjena u fazi III, na dubini 0d 0,65 m kod toke 8, odnosno 0,73 m kod
toke 12. Oko jedne vee zone pepela, odnosno ostataka vatrita, uoen je
veliki broj takvih tragova razliite dubine i debljine. Debljina se kretala od 3
do 8, a dubina od 4 do 21 cm. Pomnim ienjem utvreno je kako nijedan
od kolaca kojima ti tragovi pripadaju nije okomito zabijen, ve su svi, vie ili
manje, ukoso postavljeni. Iz toga slijedi posve jasan zakljuak da se svi kolci
moraju dodirivati u nekoj zamiljenoj toki (ili tokama) iznad vatrita.
Takav poloaj kolaca, te njihova povezanost s vatritima moe odravati
samo postojanje neke jednostavne konstrukcije za vjeanje posuda iznad
vatre. Pri tomu ne treba zbunjivati vei broj takvih tragova oko istih vatrita,
jer to moe biti samo posljedica beznaajno kratkih vremenskih raspona
koji ih dijele i odraava jednokratnu uporabu ili pak mogunost postojanja
veeg broja takvih konstrukcija. Smatram da su oba rjeenja sasvim mogua
i prihvatljiva, jednako kao to je prihvatljiva i mogunost da rupe s manjom
utvrenom dubino pripadaju mlaim slojevima, ali iz objektivnih razloga
nisu ranije uoene. Potrebno je, osim toga, spomenuti da postojanje takvih
konstrukcija postavlja i pitanje njihova koritenja. No, to u sluaju ovoga
nalazita to ne ini nikakvu potekou jer su stanovnici peine razvili itavu
seriju tipova uica za provlaenje uzice za vjeanje posuda. O tome e vie
govora biti u daljnjem izlaganju.
Zapaanje s iskopavanja 1978-1980. i na njima temeljeno interpretiranje12
viestruko je potvreno i pri istraivanju 2008.-2010., budui da su istovrsni
tragovi konstatirani oko veeg broja vatrita, a posebno su bili izraziti uz
ona koja su, sudei prema koliini preostalog pepela, bila u duoj uporabi;
sl. 35-41.
Na kraju, treba spomenuti jo i to da su uz neka vatrita, u gotovo
petrificiranom pepelu, uoena vea ili manja udubljenja koja su stvarala
dojam otisaka nekih posuda koje su tu bile ukopane. Da je to posve vjerojatna
mogunost, pa ak i ea praksa, pokazao je jedan takav siguran primjer s
kraja II faze na dubini od 1,07 do 1,45 kod toke 8 i 1,42 do 1,67 kod toke
12. S obzirom na to, posve je vjerojatno da na isti nain treba promatrati i
vie istovrsnih primjera konstatiranih oko vatrita iz razliitih faza u maloj
galeriji; sl. 21-22; 25-29.
Navedene pojedinosti svakako ne predoavaju potpunu sliku ivota u
peini, niti je na temelju navedenih pojava mogue sigurno sagledati sve
pojedinosti realnog ivota koji su vodile zajednice Ravlia peine. Ipak, uza
23
tvari nekoga drugog podrijetla

(sferuliti i koproliti) ne bi trebalo
tumaiti kao iskljuivu posljedicu
ienja nego kao ekonominost
prapovijesnih zajednica u
iskoritavanju svih potencijala. S
druge strane, koncentracija pepela
uz zidove peine samo je prirodna
posljedica lociranja vatrita na
najprikladnije pozicije, ukljuujui
poveanu ili smanjenu vlanost
pojedinih dijelove peinskog
prostora kao vrlo vaan kriterij.
12
B. MARIJANOVI, 1981., 11.
Plan br. 1
Tloris Ravlia peine

Ground plan of Ravlia
cave
sva ogranienja koja je u tom smislu teko prevladati, navedene injenice ine
znaajan prilog poveavanju dosadanjih spoznaja o ovoj vrsti nalazita. S
druge strane, neke pojave e zasigurno biti od koristi za daljnja istraivanja i
tumaenje nekih aspekata na slinim nalazitima ne smo ovomu nego i na
drugim podrujima.
Izlaganje u ovomu poglavlju zakljuit u pitanjem koje pripada jednom
posebnom aspektu organizacije ivota u peini. Naime, ve je u uvodnom
dijelu naglaen nerazmjer izmeu koritenog dijela peine i njezine ukupne
prostornosti. Premda ne treba dvojiti kako je taj odnos odreen veliinom
zajednica, s jedne, i stambenim vrijednostima pojedinih dijelova peinskog
prostora, s druge strane, postavlja se pitanje mogue uporabe tih stambeno
neiskoristivih peinskih dijelova za neke druge potrebe njezinih stanovnika.
U tom kontekstu na umu imam, prije svega, njihove ekonomske aktivnosti
i njihov suodnos s ambijentalnim odlikama prostora u kojemu se peina
nalazi, a koje su u najveoj mjeri morale determinirati temeljne ekonomske
postulate svih zajednica kojima je Ravlia peina predstavljala najui ivoti
prostor. Neprijeporna je injenica da je, u cjelini potencijalnih produktivnih
oblika privrednih aktivnosti svih zajednica, ratarski segment privrede imao
izrazito skromne mogunosti i zasigurno nije mogao predstavljati temeljni
oslonac u strategiji njihova preivljavanja. S druge strane, s obzirom na
reljef i ueg i ireg okruenja, njegove pedoloke, klimatoloke i vegetacijske
odlike, posve je sigurno kako je tijekom itavog vremenskog raspona u
kojemu je Ravlia peina bila naseljena, ta uloga morala pripadati stoarskoj
komponenti, a uzgoj ovikaprida, kao vrsta najprimjerenijih danom
ambijentu, morao je biti najvaniji oslonac u privrednim strategijama svih
zajednica To jasno potvruje i struktura prikupljene bioarheoloke grae.
Ta injenica sama po sebi postavlja pitanje dnevnih i sezonskih okupljanja
i zbrinjavanja uzgajanih vrsta, posebice zbog toga to u neposrednom
okruenju peine nije bilo nikakvih prikladnih prostora koji bi, makar i u
posve improviziranom obliku, mogli posluiti tim potrebama. S obzirom na
to, a imajui u vidu veliinu stambeno neiskoristivog dijela peine u njezinoj
unutranjosti, drim kako je taj njezin dio mogao biti idealan upravo za
takve potrebe njezinih stanovnika. To izravno potvruju i uslojeni nalazi
24
Plan br. 2
Poduni presjek
Longitudinal section of
Ravlia cave
Plan br. 3
Popreni presjek
Cross-section of Ravlia
cave
Plan br. 4
Tloris i presjeci peinske

galerije
Ground plan and sections
of the cave gallery
25
Plan br. 5
Kv. V-IX istoni profil iskopavanje 1978.-80.

Eastern Profile
Excavation 1978-1980.
Plan br. 6
Peinska galerija - Kv.

N1-N2 sjeverni profil
Cave Gallery -Northern
Profile
Plan br. 5
Prema: B. MARIJANOVI, 1981.
Veina autora koji su se ovim

problemom bavili (etnolozi,
antropolozi i dio arheologa)
predlagali su ili predlau
svoju vlastitu definiciju tog
fenomena, pa su primjereno
tomu, a ovisno o kriterijima koji
su smatrani vanijima, nastale
brojne i u mnogoemu razliite
klasifikacije i tipologije: J. G.
GALATY D. L. JOHNSON, 1990.;
A. M. KHAZANOV, 1994.; N.
DUNARE, 1976., V. BELAJ, 2004.;
G. FRANGER, 2010.; A. FLEMING,
1972.; L. R. BINFORD, 1990.;
2001.; M. GARAANIN, 1994., E.
ARNOLD H. J. GREENFIELD, 2006.;
E. ARNOLD H. J. GREENFIELD,
2006a., itd. U literaturi je
dosta raspravljano o uzrocima
mobilnosti stoarskih zajednica,
posebice o uzrocima tzv.
mediteranske transhumantnosti.
Kao njezin uzrok najee se
navodi kontrast izmeu sezonskih
ekstrema, a poveana mobilnost
tumai se kao odgovor na takve
klimatsko-ekoloke imbenike.
S druge strane, kada je rije
o umjerenim kontinentalnim
zonama Balkana, razlozi
transhumantnosti nisu toliko jasni
i jednoznani kao u primorskom
pojasu, budui da ne postoji tako
otar kontrast izmeu sezonskih
ekstrema. Iz toga bi proizlazio
i zakljuak da razlika izmeu
klimatskih uvjeta implicira i razliku
u sistemima stoarstva. U tom
bi kontekstu bilo vrlo zanimljivo
u analizu uvesti i dimenzije koje
ukljuuju intenzitet kontrasta
u padalinama, kao i neke
demografske varijabilnosti poput
veliine populacije ili gustoe
naseljenosti i sl.
13
A. H. BANKROFT H. J.
GREEENFIEKD, 1984., 8.
14
Plan br. 6
koprolita, a neizravno i praksa dananjih stanovnika okolnih zaseoka koji

peinu koriste kao mjesto privremenog zadravanja svojih malih stada koza
i ovaca.
U vezi s tim ovdje u se jo jednom zadrati na interpretacijama tzv.
slojevitih torti i formiranja layer cake depozita kao izravne posljedice
spaljivanja ili nekih drugih oblika manipuliranja s nakupinama ivotinjskoga
izmeta. Naime, sve te interpretacije ukljuuje dva ozbiljna pitanja o kojima
se, meutim, uope ne raspravlja. Prvo, to su i terminoloke i pojmovne
nejasnoe vezane uz obrazac ivljenja i gospodarenja koji ukljuuje poveanu
mobilnost zajednica s naglaenom stoarskom komponentom privrede.13
Te su se nejasnoe iz antropologije i etnologije u dobroj mjeri prenijele i
u arheologiju, zbog ega esto dolazi do mijeanja pojmova pastoralizma
(stoarstva) i nomadstva (i ponekad transhumance).14 I drugo, masa
layer cake depozita formiranih tijekom boravka u peinskim naseljima
nije sagledavana u odnosu na moguu veliinu neolitikih stada i vrijeme
potrebno za njegovo akumuliranje, niti je u tu problematiku ukljuen odnos
izmeu veliine stada i stvarnih kapaciteta peinskih naselja. Ako je suditi
prema masi akumuliranog depozita koji bi odgovarao tim pretpostavkama,
to su morala biti prilino brojna stada, a to nije u skladu ni s prostornim
kapacitetima veine peinskih naselja, a ni ivotnim potrebama drugih
njihovih stanovnika.
26
Plan br. 7

Profile
Plan br. 8

Profile
Plan br. 7
Plan br. 9
Peinska galerija
stratigrafski dijagram
depozita
Cave Gallery Stratigraphic diagram of
deposits
Plan br. 10
Ognjite iz faze II
Construction of the hearth
phase II
Plan br. 11
Ognjite iz faze II/III

phase II/III
Plan br. 8
Plan br. 9
Plan br. 10
Plan br. 11
27
SL. 7
SL. 8
SL. 9
SL. 10
Sl. 7
Peinska galerija na
poetku iskopavanja
Cave Gallery at the
beginning of excavation
Sl. 8
Peinska galerija na
poetku iskopavanja
Cave Gallery at the
beginning of excavation
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 9
Peinska galerija tijekom

iskopavanja
Cave Gallery during
excavation
Sl. 10

iskopavanja
Cave Gallery during
excavation
Sl. 11
SL. 11

iskopavanja
Cave Gallery during
excavation
28
SL. 12
SL. 13
SL. 14
SL. 15
Sl. 12
Peinska galerija pogled u unutranjost

Cave Gallery during
excavation
Sl. 13

Cave gallery - view into
the interior
Sl. 14

the interior
Sl. 15

the interior
Sl. 16
SL. 16

the interior
29
Sl. 17

the interior
SL. 17
Sl. 18
Peinska galerija - pogled

u unutranjost
Cave gallery - view into the
interior
Sl. 19-20
Vatrita
Fireplaces
SL. 18
SL. 19
SL. 20
30
Sl. 21-22
Vatrita
Fireplaces
SL. 21
SL. 22
SL. 23
Sl. 23-24
Vatrita
Fireplaces
SL. 24
31
SL. 25
SL. 26
SL. 27
SL. 28
Sl. 25-26
Vatrita
Fireplaces
Sl. 27-28
Vatrita
Fireplaces
Sl. 29-30
Vatrita
Fireplaces
SL. 29
32
SL. 30
SL. 31
SL. 32
SL. 33
Sl. 31-32
Presjek vatrita
Section of the fireplaces
Sl. 33-34
Presjek vatrita
Section of the fireplaces
SL. 34
33
Sl. 35
Vatrita s rupama za
kolce
Fireplaces with holes for
the stakes
SL. 35
Sl. 36
Vatrita s rupama za
kolce
the stakes
SL. 36
34
SL. 37
SL. 38
Sl. 37
Vatrita s rupama za
kolce
the stakes
Sl. 38
Vatrita s rupama za
kolce
the stakes
Sl. 39
Vatrita s rupama za
kolce
the stakes
Sl. 40
Konstrukcija ognjita
phase II/III
Sl. 41
Konstrukcija ognjita
phase II/III
SL. 39
SL. 40
SL. 41
35
VI. Ljudski ostatci
G. NOVAK, 1955., 266; J.

KOROEC, 1958., 25-26; .
BATOVI, 1966., 68-76; . BATOVI,
1967., 263-299; . BATOVI, 1979.,
582; B. MARIJANOVI, 2003a.,
37- 41.
15
16
B. MARIJANOVI, 1981., 13.
A. BENAC, 1962., 5-9; A. BENAC,

1971., 75-76; A. BENAC, 1974., 2335; . BATOVI, 1967., 263-299; B
17
Nalazi ljudskih ostataka, odnosno primjeri pokapanja u neolitiku uvijek

pobuuju veliko zanimanje, u prvom redu zbog toga to se kroz odnos prema
mrtvima, a time openito i prema fenomenu smrti, iskazuje jedan poseban
oblik vjerovanja u sloenoj strukturi duhovnih preokupacija neolitikih
zajednica. Zanimanje za takve nalaze utoliko je vee zbog toga to je broj
dosad otkrivenih primjera pokapanja u neolitiku ireg istonojadranskog
podruja vrlo skroman.15 S obzirom na to, pokopi otkriveni u Ravlia peini
zasigurno ine znaajan prilog poveanju njihova dosadanjeg broja, a u
cjelini istovrsnih danas poznatih i buduih primjera te vrste pridonijet e
boljem poznavanju i razumijevanju tog aspekta realnog ivota neolitikih
stanovnika ovoga podruja. Moram, meutim, odmah naglasiti da taj
aspekt iz ivota stanovnika Ravlia peine nije dokumentiran ni posebno
brojnim, a ni bitno drukijim pojavnostima u odnosu na dosadanje nalaze
te vrste na neolitikim nalazitima ireg jadranskog podruja, da bi se iz
njih mogla iitavati idejna pozadina i neki odreeniji aspekt duhovnosti.
Otkrivena su samo dva pokopa, dakle uobiajeno malen broj primjera te
vrste, a ni okolnosti u kojima je pokapanje provedeno ne pokazuju nikakve
bitno nove posebnosti. Prvi kostur otkriven je tijekom iskopavanja 1979.
godine, a leao je u kvadratu XI kod toke 12. Kostur pripada vrlo mladom
djetetu, mlaem od godinu dana, a u pogledu njegove orijentacije i poloaja
nije bilo mogue utvrditi nikakve sigurne podatke. Naime, meusobno
nepovezani dijelovi kostura pronalaeni su na dubini od 2,72 do 2,98 m,
bez ikakve orijentacije i jasnog poloaja. Dakle, kostur nije pronaen kao
intaktna anatomska cjelina, kosti su bile rasute, ali ne i posve razbacane, i
stvarale su dojam kao da je tijelo jednostavno ostavljeno u obian kulturni
sloj, bez ikakve grobne jame ili kakvog drugog naina pokrivanja i vidljiva
oblika njegove zatite. No, da su u pitanju autentini uvjeti nalaza, te da ne
postoje nikakvi razlozi koji bi to doveli u pitanje govore sljedee podatci.
Prvo, tijekom iskopavanja i otkrivanja kostura nisu utvreni bilo kakvi
tragovi grobne jame ili konstrukcije, a depozit je na itavom prostoru
kompaktan i ujednaene kvalitete. I drugo, prilikom iskopavanja na tom
mjestu je, oko 0,25 m iznad kostura, konstatirano postojanje jednog vatrita,
koje oigledno nema nikakve veze sa samim ukopom i provoenjem nekih
ritualnih obreda na tom mjestu, ali je njegovo postojanje vrlo vano zbog
toga to posve iskljuuje mogunost ukopavanja iz vieg dijela depozita,
odnosno neke mlae faze Ravlia peine.
Objavljujui rezultate iskopavanja provedenih 1978.-1980. taj sam nalaz
pripisao poetku faze II, a interpretirao kao dio ire ritualne prakse rtvovanja
djece povezane s kultom plodnosti,16 imajui u vidu sline primjere na drugim
jadranskim i bosanskim nalazitima i njihove interpretacije.17 Meutim,
istovrsni novi nalaz, otkriven tijekom iskopavanja provedenih 2008.-2010.,
upuuje na neto drukije mogunosti stratigrafskog povezivanja, a to znai
i kulturnog i vremenskog determiniranja, ali i drukijeg interpretiranja
nalaza.
36
Naime, tijekom iskopavanja 2010., na krajnjoj junoj periferiji male

galerije, u kvadratu N3, otkriveni su ostatci jo jednog kostura. Stratigrafski
poloaj i toga nalaza posve je identian prethodnom, a identini su i svi
ostali uvjeti i okolnosti njegova otkria. Meutim, ti su ostatci znatno
skromniji i svedeni gotovo na parcijalne anatomske pojedinosti; sl. 42-43.
Sauvani su gornji dijelovi nogu, jedna kost ruke, nekoliko rebra i jo neke
anatomski pojedinosti korpusa, te dio zubnog korpusa, odrasle osobe mlae
dobi. Kao ni uz ranije otkriveni kostur, ni uz ovaj nisu pronaeni nikakvi
prilozi niti drugi nalazi koji bi ukazivali na neki obred ili ma kakav oblik
ritualnog postupanja povezanog s tijelom ili inom pokapanja. Isto tako,
uz ostatke kostura nisu pronaeni nikakvi prilozi koji bi bili relevantni za
njihovo vremensko i kulturno determiniranje.
Imajui u vidu navedene uvjete nalaza i krajnje skromne podatke koji
stoje na raspolaganju, posve je jasno kako je interpretacija ovih nalaza
daleko od lakog i jednostavnog pitanja. To tim vie to se ne radi o jednom
nego itavom nizu otvorenih problema.
Ipak, temeljni problem koji se u tom kontekstu namee, a iz njega
proizlaze i sva ostala pitanja, povezan je sa stanjem u kojem su kosturi
otkriveni. Premda nisu tvorili potpune anatomske cjeline, niti su otkriveni
ostatci pronaeni u svojim anatomskim odnosima, nema nikakvih
elemenata koji bi ukazivali na neki oblik ritualnih postupaka i procedura
povezanih s tijelima pokopanih osoba, a koje su mogle prouzroiti stanje
u kojem su kosturi otkriveni. Samo po sebi, to znai da su sve anatomske
nepravilnosti u poloajima oba kostura i parcijalna sauvanost kostura
otkrivenog 2010. posljedica nekih sekundarnih djelovanja. Problem je,
SL. 42
LJUDSKI OSTATCI
37
Sl. 42
Ostatci kostura iz kv. N3

Skeletal remains from the
Cave gallery
Sl. 43
Ostatci kostura iz kv. N3

Skeletal remains from the
Cave gallery
meutim, to u stratigrafiji nema nikakvih pojava koje bi ukazivale na vrstu

i njihov karakter. tovie, nema ak ni sumnji o takvim mogunostima. Te
injenice, oigledno je, stoje u posvemanjoj proturjenosti sa stanjem u
kojem su kosturi otkriveni, a problem djeluje potpunoj nerjeivo. Meutim,
ako se problem postavi drukije, a stanje u kojemu su kosturi otkriveni ne
pokuava promatrati kao posljedica nekih postupaka s tijelima pokopanih
osoba, niti njihovih ukapanja iz viih dijelova depozita ili bio kakvih kasnijih
poremeaja u depozitu, nego kao posljedicu autentine stratigrafske pozicije,
rjeenje se namee samo po sebi.
Naime, u prvoj objavi Ralia peine, djeji grob, otkriven 1979., zbog
njegove stratigrafske pozicije na dnu faze II, pripisao sam poetku te faze
II, odnosno poetku kasnog neolitika, a ovdje sam u tom smislu ukazao na
potrebu stanovite korekcije, te naglasio da tu korekciju omoguuje otkrie
drugog takvog nalaza. Grob otkriven 2010. pripada samom prijelazu faza I
i II, to znai da oba groba praktiki zauzimaju istu stratigrafsku poziciju.
Ta stratigrafska pozicija, meutim, ne mora podrazumijevati i njihovu
pripadnost kasnom neolitiku, odnosno njegovom poetku, kako sam to
svojedobno smatrao za djeji grob iz kv. XI. Danas mi puno prirodnije izgleda
njihovo povezivanje s najstarijom fazom Ravlia peine, odnosno ranim (faza
I) a ne kasnim neolitikom (faza II). U tom kontekstu, stratigrafski kontakt
s najniim dijelom depozita kasnog neolitika samo je posljedica trenutka u
kojemu provedeno pokapanje, s jedne strane, i odsutnosti sterilnog dijela
depozita koji bi sigurno razdvojio rani od kasnog neolitika. U tom smislu
posve realnim izgleda mi sljedei scenarij.
Pokapanje koincidira s krajem faze I, to znai da je podudarno s potpunim
prekidom ivota u peini i njezinim trajnim naputanjem u ranom neolitiku.
Postoji li kakva uzrono-posljedina povezanost izmeu smrti nekih lanova
ranoneolitike zajednice i naputanja peine, u ovome trenutku nije mogue
izrei nikakav argumentiran sud. Ipak, jedno je, ini mi se, sigurno. Ovdje
se ne bi moglo govoriti o klasinom obliku unutarnaseobinskog pokapanja
38
povezanog s nekom posebnom idejom i kultom, nego o posve obinom

inu provedenom u dotadanjem naselju.
Budui da nakon provedenog pokapanja ivot u peini nije nastavljen,
vjerojatno ni sam in pokapanja nije podrazumijevao potrebu za
ukopavanjem dubljih grobnih jama, nego je to moglo biti provedeno
samo polaganjem tijela na tadanju povrinu (ili posve plitko udubljenje)
i njihovim jednostavnim pokrivanjem tanjim nasipom istog onog depozita
na iju su povrinu tijela poloena. S druge strane, zbog naputanja peine
i prekida ivota, iznad grobova nije mogao nastati nikakav depozit jer su
zbog odsutnosti bilo kakvih antropogenih aktivnosti prekinuti svi procesi
koji bi doveli do njegova formiranja. Budui da se u mikrocjelini, kakva
je peinska galerija i povrina neposredno uz nju, nisu odvijali ni neki
intenzivni prirodni procesi koji bi doveli do formiranja sterilnog meusloja,
stvoreni su uvjeti za izravan kontakt povrinskog dijela depozita ranog i
poetnog dijela depozita kasnog neolitika, a taj kontakt ukljuuje i izravan
dodir ranoneolitikih grobova s kasnoneolitikim depozitom. To tim prije
to se ni nasip kojim su tijela pokrivena ni po emu nije razlikovao od ostalih
dijelova sloja. Kako taj kontakt u naravi svoga formiranja podrazumijeva
antropogene aktivnosti, oteenja kostura mogla su biti prouzroena
upravo na poetku ponovnog naseljavanja peine, odnosno s dolaskom
kasnoneolitike zajednice iji lanovi nisu mogli imati nikakvih spoznaja
o njihovom postojanju, pa zbog toga prema njima nisu ni mogli imati bilo
kakvog obzira, ak i da je obzirnost u opem odnosu prema ostatcima
pokopanih bila dio uobiajenih normi ponaanja neolitikih zajednica. ini
mi se da bi se sve okolnosti vezane uz nalaze humanih ostataka posve dobro
uklopile u ovakvo rjeenje.
LJUDSKI OSTATCI
39
VII. Faza I rani neolitik
Faza I pripada ranom neolitiku i u Ravlia peini dokumentirana je znatno

skromnije od kasnijih faza naseljenosti. To je posljedica dviju okolnosti.
Prvo, zbog ve spomenute tankoslojnosti uvjetovane kratkotrajnim ivotom
na ovome mjestu tijekom tog vremenskog odsjeka neolitika. I drugo, zbog
vezanosti te faze razvoja za primarnu zonu naseljavanja, odnosno malu
galeriju i povrinu neposredno ispred nje, o emu je ve bilo govora u
poglavljima o metodologiji istraivanja, stratigrafiji nalazita i prostornoj
organizaciji. Kao ilustraciju te konstatacije ponovit u jo jednom da je faza
ranoga neolitika u svom intaktnom poloaju potvrena u maloj galeriji
uz istonu stijenu peine, odnosno u kvadratima N1-N3, te kvadratima
X, XI i XII, koji zauzimaju povrinu neposredno uz primarno naseljeni
prostor (usporediti Plan br. 1). Imajui u vidu ogranienost prvotno
naseljenoga prostora na krajnji istoni dio peine s malom galerijom, te
oiglednu malobrojnost zajednice koja je veinu svojih aktivnosti u peini
koncentrirala na taj prostor, posve je jasno da se sloj ranoga neolitika i
nije mogao formirati na ostalim povrinama. Prisutnost pojedinanih
keramikih nalaza te faze u kvadratima V i VII treba promatrati samo kao
posljedicu njihova prostornog poloaja prema osnovnoj stambenoj zoni
i ulozi najlake komunikacije prema izlazu iz peine. Stoga je te nalaze u
odreenom smislu mogue smatrati i sluajnim nalazima.
A) Orua od cijepanoga kamena, kosti i roine
to se tie arheoloke grae koja dokumentira tu fazu Ravlia peine, uz
prethodnu konstataciju o njezinoj skromnosti, treba dodati i injenicu da
je svedena gotovo iskljuivo na keramike nalaze. U sedimentima te faze
pronaen je jedan kremeni artefakt, a i orua od kosti i roine ine iznimnu
pojavu. Zastupljeno je samo jedno dosta masivno ilo, izraeno od uzduno
rascijepljene kosti, obraene samo na radnoj povrini, te jedno djelomice
sauvano masivnije orue od korijena jelenskog roga vjerojatno mlat s
rupom za uglavljivanje drke; T I, 1-2.
B) Keramiki nalazi
Keramiki su nalazi znatno brojniji ali gledano u cjelini i oni zaostaju za
koliinom istovrsnih nalaza iz kasnijih faza razvoja. Vezano uz tu injenicu,
kao i za tankoslojnost te faze u kojoj nema nikakvih stratigrafskih razloga
koji bi zahtijevali njihovo finije razvrstavanje prema bilo kojem naelu, te
ujednaenost tehnolokih i tipolokih svojstava keramike grae, u kojoj ne
postoji nikakav statistiki realno mjerljiv odnos pojedinih keramikih vrsta,
drim najprimjerenijim zadrati se samo na onim odlikama keramikih
nalaza koje pruaju vri oslonac za analizu relacija prema drugim
nalazitima impresso- kulture i utvrivanje pozicije koju Ravlia peine u
cjelini tog kulturnog fenomena. U konkretnom sluaju, to podrazumijeva
pojave u ukrasnom sustavu koje su, imajui u vidu ukupan broj ulomaka, i
dosta izrazite, a i relativno raznovrsne.
40
No, prije toga nakratko u se zadrati na nekim pojavama vezanim uz

tehnike odlike nalaza. U tom smislu treba najprije naglasiti kako posve
otru granicu izmeu fine i grube keramike nije mogue povui. Tu
okolnost, meutim, nije mogue promatrati kao posljedicu malog broja
nalaza ili nedostatka jedne ili druge keramike vrste, ve kao rezultat dosta
ujednaenog postupka primijenjenog pri izradbi svih posuda iji ulomci stoje
na raspolaganju. U zemlji, upotrijebljenoj za izradu posuda, nema namjerno
dodavanih primjesa koje bi poboljavale njihovu vrstou. Zemlja je paljivo
oiena i od njezinih prirodnih primjesa, odnosno krupnijih zrnaca
kamenja, a vrlo je teko uoiti ak i one prirodne primjese koje ne utjeu
na finou fakture, ali ne pridonose ni vrstoi posude. Drugim rijeima,
svi ulomci pripadaju kvalitetnije raenim posudama, a ta se konstatacija
podjednako odnosi i na posude veih i na posude manjih dimenzija. Sve su
posude vrlo dobro peene, a boja povrne postignuta peenjem javlja se u
blagim nijansama, bez jakih kontrasta. Neto su ee razne nijanse smee
ili crvenkastosmee, ali se javljaju i svjetlije ili tamnije nijanse sive boje,
gotovo do crnih tonova. Tamniju vanjsku povrinu imaju posude manjih
dimenzija. Osim toga, vanjska povrina moe biti u jednoj, a unutranja u
drugoj, obino tamnoj do crnoj boji. Presjek pokazuje jednolino peenje,
ali i u razliitim nijansama.
Ukrasne kompozicije na keramici ove faze izvedene su ponavljanjem
odreenih motiva, te njihovim kontinuiranim povezivanjem i slaganjem
u nizove. To je osnovno naelo ukrasnoga sustava impresso-keramike u
cjelini, koje je i na keramici iz Ravlia peine dosljedno provedeno. Ukrasni
motivi izvedeni su primjenom nekoliko tehnika: utiskivanjem, urezivanjem,
igosanjem i ubadanjem. Svaka je od njih primjenjivana samostalno, a
kombinirane su, i to rijetko, samo igosanje i utiskivanje.
Tehnika utiskivanja - Moram odmah naglasiti da pod tom tehnikom
podrazumijevam izvoenje ukrasa prirodnim pomagalima, odnosno
instrumentima koji nisu pretrpjeli neka posebna doraivanja i prilagodbu
svojoj namjeni, za razliku od instrumenata koritenih u tehnici igosanja,
kod koje je takva intervencija posve oigledna.
Standardni primjerci ove vrste, koji istodobno imaju i znaenje sinonima
itave kulture, jesu oni na kojima je ukras izveden bez uporabe artificijelnih
instrumenata. U pitanju su sitni otisci prsta, odnosno nokta, koji su,
sudei po odgovarajuim nalazima s drugih nalazita ove kulture, u guoj
dispoziciji prekrivali cijelu povrinu posude. Utiskivanje i pomicanje prsta
ustranu dovodilo je do izdizanja okolne povrine, tako da itava povrina
ostajala neravna; T. II, 1-3; T. VII, 1-2. To je jedan od najizrazitijih naina
ukraavanja keramike na nalazitima impresso-kulture u zaobalju.18 Ta je
tehnika zastupljena na dosta malom broju posve sitnih ili sitnijih ulomaka
tako da o eventualnoj kompoziciji i irini variranja motiva nije mogue
iscrpnije govoriti.
Vrlo je zanimljiva, a za nalazita impresso-kulture u zaobalju
neuobiajena, manira ukraavanja zastupljena na neto veem broju
primjeraka nego prethodna, premda nije mogue ustvrditi kako je rije o
tipinom ukrasu ove faze Ravlia peine. Rije je o ukrasima izvedenim
utiskivanjem ruba narebrenih ili nenarebrenih koljki, to je, pri dananjem
poznavanju prostornoga rasporeda pojedinih tehnika i motiva i ukrasnih
karakteristika na zaobalnom i priobalnom podruju impresso-kulture,
dosta usamljena pojava u unutranjosti19; T. II, 4-6; T. III, 1-2; T. VII, 3-6.
FAZA I RANI NEOLITIK
41
A. BENAC, Zelena peina, 1957.,

T. V, 2, 3; T. VIII, l, 2.
18
A. BENAC, Crvena stijena, 1957a.,

T VI, 1-3.
19
20
. BATOVI, 1966., T . XXXI, 1.
21
IBID. T. XXXI, 11; T. XXXII, 7.
IBID. T. XXVI, 9;T. XXVIII, 4, 5; T.

XXIX, 1; T . XXX, 8.
22
. BATOVI, 1966., T. XXVIII, 1, T.

XLII, 2, 4; B. MARIJANOVI, 1978.,
T. II, 3.
23
. BATOVI, 1966., T. XLIII, 2,

7. U novije vrijeme pitanjem
regionalnih varijeteta impressokulture na irem podruju
istonog Jadrana i zalea u
opsenoj studiji bavio se i
J. Mller, koji je nalazita u
hercegovakom zaleu obuhvatio
nazivom hercegovaka
impresso-grupa Humina (Die
herzegowinische Impresso-Gruppe
Humina); J. MLLER, 1994., 148.
Nedavno sam u opsenoj studiji
predloio drukiju prostornonaseobinsku podjelu ranog
neolitika jadranskog podruja; B.
MARIJANOVI, 2007.
24
Izuzimajui malobrojne primjerke iz Crvene stijene, taj je nain ukraavanja

izrazita karakteristika priobalnog pojasa, dok se u unutranjosti javlja
sasvim iznimno i u pojedinanim primjercima.20 Posebnu panju zasluuje
primjerak na kojemu ukras nije izveden utiskivanjem ruba koljke, pa on
u uem smislu i ne ulazi u ovu skupinu ukrasa. Meutim, ovdje je uvrten
zbog oiglednog oponaanja ukrasa te vrste, a rije je o tzv. a tremolo motivu
T. III, 3.
Vrlo je zanimljiv i primjerak na kojemu su izvedene dvije vrste motiva; T.
VII, 3. Jednu ine nizovi, jednim krajem povezanih otisaka ruba nenarebrene
koljke, dok drugu vrstu ine usporedno postavljeni ovalni motivi izvedeni
igosanjem. Sudei prema rasporedu tih dviju vrsta motiva, posuda kojoj
je taj ulomak pripadao bila je ukraena jednom sloenijom kompozicijom.
Ovaj se ulomak, takoer, mora dovesti u vezu s odgovarajuim nalazima u
priobalnom pojasu.21
Napokon, najzanimljiviji, a rekao bih i najvaniji ulomak s ukrasima ove
vrste prikazan je na T. VII, 4. Ta konstatacija ne proizlazi iz injenice da se radi
o posudi vrlo fine fakture s tankom prevlakom na vanjskoj i unutarnjoj strani
uglaanim do visokoga sjaja. To se ne odnosi ni na profinjen i skladno izveden
ukras koji ine meusobno povezani otisci ruba nenarebrene koljke, tvorei
na taj nain cik-cak motiv kakav se nalazi na nizu primjeraka u priobalnom
pojasu.22 Pozornost zaokuplja prije svega oblik posude. ak i pri povrnom
pogledu jasno je kako se ne radi o obliku poznatom i uobiajenom u okviru
impresso-kulture. Tipoloke karakteristike tog ulomka sasvim jasno govore
kako u ovomu sluaju treba raunati s predmetom koji ima dva osnovna
dijela, bazu i recipijent. Dok je u pogledu recipijenta gotovo posve sigurno
kako se radi o plitkom etverokutnom obliku, za donji je dio mogue samo
pretpostaviti da je imao posebno izdvojene noge ili potpuno zatvorenu
povrinu. Prva mogunost ini se vjerojatnijom. Drugim rijeima, tako bi
se dobio oblik koji podsjea na rtvenike starevakoga tipa. Time bi se u
isto vrijeme istaknula mogua namjena toga nalaza protiv ije jednostavne
utilitarnosti ne govore samo tipoloke odlike, ve i finoa obradbe i ljepota
ukrasa.
Tehnika urezivanja - Taj nain ukraavanja spada u red onih tehnika
koje su uobiajene u okviru impresso-kulture, posebno na nalazitima u
zaobalnom podruju. irina variranja ornamentalnih kompozicija nije
velika i sasvim se dobro uklapa u pojave utvrene na drugim nalazitima
impresso-kulture.23 Radi se o kraim ili duim urezima koji bez nekoga
odreenog rasporeda prekrivaju cijelu povrinu posude ili njezin vei dio,
ili pak o dobro rasporeenim nizovima, u ovom sluaju koso postavljenim,
koji zauzimaju itavu raspoloivu povrinu; T. III, 4-5; T. IV, 1-5; T. VIII,
l-2 i T. IX, l. Na nekim ulomcima s tom vrstom ukrasa teko je odrediti
radi li se o pokuaju oponaanja otisaka izvedenih rubom nenarebrene
koljke, pogotovo stoga to je to gotovo izvjesno barem na jednom ulomku
na kojemu su izvedeni dvostruki urezi, meusobno povezani na jednom
kraju; T. IX, 3.
Tehnika igosanja - Gledano u cjelini, ta se tehnika, takoer, uklapa u
odgovarajue pojave u okviru impresso-kulture, posebno njezinoga dijela u
priobalju.24 Ta se konstatacija u podjednakoj mjeri odnosi na sve primjerke
s ukrasima ove vrste, premda meu njima postoje i neke razlike tehnike
naravi. Veina ulomaka s motivima izvedenim tehnikom igosanja ne ulazi
u skupinu nalaza visokih tehnikih ili likovnih dometa, s obzirom na to da su
42
pri njihovom izvoenju koriteni uglavnom vrlo rudimentarni instrumenti

koji su ostavljali posve nestandardizirane vrste otisaka, najee nepravilne.
Ni njihovo komponiranje na ukrasnoj povrini nije provedeno s izraenijom
tendencijom ka estetinom; T. V, 2-7; T. VI, 1-6. T. IX, 5.
U tehnikom pogledu najbolji, a u likovnom smislu najizrazitiji su
ulomci s motivima u obliku trokuta, izvedenih instrumentom posebno
pripremljenim za dobivanje takvih motiva; T. V, 1; T. IX, 2, 4. Ukrasi variraju
ovisno o nainu pripreme instrumenta, odnosno oblikovanja njegove radne
povrine. Ukoso odrezane ili neravne radne povrine instrumenata izravno
su dovodile do neujednaenoga otiskivanja pojedinih njihovih dijelova,
zbog ega su i negativi razliiti. Meutim, premda je broj tako ukraenih
nalaza nedostatan za izvoenje sigurnog zakljuka, sklon sam miljenju da
su razlike u pripremi instrumenata vie posljedica sluajnosti nego namjere
i elje za variranjem motiva.
Tehnika ubadanja - Ta je tehnika zastupljena samo na tri ulomka, od
kojih dva ulaze u krug najlikovnijih keramikih nalaza te faze. Rije je o
sitnijim, plitkim ubodima rasporeenim u pravilne nizove koji tvore neku
sloeniju kompoziciju; T. VII, 7-8. Na treem primjerku izvedeni su veoma
sitni ubodi koji bez nekoga odreenog rasporeda prekrivaju povrinu
posude; T. IX, 6.
C) Kulturni i kronoloki odnosi
Navedene su odlike keramike grae faze I Ravlia peine posve
dostatne za njezino temeljno kulturno determiniranje, to je uostalom ve i
prethodno istaknuto. U tom kontekstu, smatram nepotrebnim pojedinano
i iscrpno obrazlagati svaki element koji odreuje njezinu fizionomiju, te
traei mu analogije ukazivati na podudarnost ili slinost s pojavama na
drugim nalazitima impresso-kulture, bilo u priobalnom pojasu bilo u
unutranjosti. S druge strane, osnovna naela prema kojima je ta kulture
definirana, predloena unutarnja razvojna dinamika i ocrtano regionalno
razgranienje pojedinih ukrasnih pojava vrlo su dobro poznata, pa ih
ovdje ne treba ponavljati.25 Stog toga u iznijeti samo osobnu ocjenu ove
faze u odnosu na danas prihvaena miljenja o tim pitanjima. U tom je
kontekstu prvo pitanje koje mi se ini vanim pitanje povezanosti njezinih
stilskih odlika s jednom od temeljnih regionalnih cjelina impresso-kulture:
priobalnom ili zaobalnom.
Kao to je iz izloenog materijala i vidljivo, faza I Ravlia peine ima
naglaene ukrasne elemente karakteristine za nalazita impresso-kulture u
priobalnom pojasu: ukraavanje koljkom, dok su, s druge strane, prisutni i
oni ukrasni elementi koji se obino smatraju temeljnom odlikom nalazita
u zaobalnom podruju: utiskivanje prsta, igosanje i urezivanje. Polazei od
klasine podjele impresso-kulture na dvije regionalne cjeline, utemeljene na
uestalosti uporabe koljke za izvoenje ukrasa i zastupljenosti te tehnike
ukraavanja prema drugim tehnikama, treba naglasiti da to naelo, samo
za sebe, u ovomu sluaju ne daje potrebnu sigurnosti za tono opredjeljenje
ove faze Ravlia peine nekoj od regionalnih cjelina impresso-kulture.
Naime, ukrasni sustav na keramici faze I pokazuje relativnu ravnoteu meu
ukrasnim pojavama koje ine temeljni oslonac te podjele. To je osnovna
karakteristika. U tom kontekstu, ukrasi izvedeni utiskivanjem koljke,
usporeeni sa slinim ukrasima iz priobalja, gotovo ostavljaju dojam
ukrasnoga repertoara prenesenoga s tamonjih nalazita, samo u estetski
neto nedoraenoj, bolje rei rustikalnijoj izvedbi; T. II, 5-7; T. III, 1; T.
43
25
. BATOVI, 1966., 149.
N. PETRI, 2004., 200, T. IV, 1; i

citirana literatura.
26
A. BENAC, 1957., 71-72, T. VII, 5; T.

IX, 1, 2; T. X, 1 i dr. Vrlo slian ukras
izveden je i na jednom ulomku iz
Hateljske peine; B. MARIJANOVI,
2000., T. XIII, 4. Koncepcijski
i tehniki blizak je i ukras na
jednom ulomku iz ukovike
peine; B. MARIJANOVI, 1978.,
T. VIII, 2.
27
28
A. BENAC, 1957., 71-72.
B. MARIJANOVI, 2000., T. X, 1-7;

T. XI, 1-7; T. XII, 1-6.
29
30
B. MARIJANOVI, 1978.
31
IBID., 9-10.
32
IBID., 12.
V. SALI-ATANACKOVI, 1973.,
16-19. Osim povrne informacije
rezultati iskopavanja nisu nikada
cjelovito objavljeni.
33
VII, 3, 6. S druge strane, ukrasi toga tipa, izvedeni na nekoliko ulomaka,

mogu se i u tehnikom i u likovnom pogledu posve ravnopravno nositi
s odgovarajuim nalazima iz priobalnog pojasa, a bogatstvom kompozicije
mnoge i nadmauju; T. II, 4, T. III, 2; T. VII, 5. To posebno vrijedi za dva
ulomka s ukrasima koje tvore nizovi ukoso postavljenih uboda i formiraju
sloeniju kompoziciju, vrlo slinu onoj na jednom primjerku iz Markove
pilje, koji je N. Petri pripisao uvozu Guadone stila iz Apulije; T. VI, 7-8.26
Daleko bi odveo pokuaj traenja odgovarajue analogije svakom
raspoloivom primjerku, to, uostalom, i nije potrebno jer je od podudarnosti
pojedinanih nalaza znatno vanija opa srodnost tako ukraenih ulomaka
s takvim nalazima u priobalju. A ona je u ovom sluaju sasvim evidentna.
Slina je situacija i s drugom tehnikom tehnikom igosanja jednako
vanom za ocjenu pripadnosti ove faze Ravlia peine nekoj od regionalnih
cjelina impresso-kulture. Relativno brojno zastupljena na svim dosadanjim
nalazima impresso-kulture, ta tehnika ovdje ima viestruko znaenje jer
pokazuje znatna i otra odstupanja na pojedinim tokama rasprostranjenosti
te kulture. Pri toj konstataciji u vidu imam, prije svega, takav nain
ukraavanja u Zelenoj peini koji je i posluio kao jedan od glavnih
oslonaca za definiranje fizionomije zaobalnog izraza impresso-kulture.27
Specifian stil, vrste motiva i kompozicijska rjeenja, karakteristina za neka
nalazita irega mediteranskog bazena,28 donedavno nisu bili uope poznati
na drugim nalazitima na istonoj jadranskoj obali i zaleu, pa su igosani
ukrasi Zelene peine ostali usamljeni i otro odvojeni od nalazita impressokulture u Primorju, pruajui tako drugo vano polazite za prostorno
razgranienje tih dviju regionalnih cjelina. Tek je istraivanjem Hateljske
peine taj ukrasni stil znaajnije dopunjen, a Zelena peina u odreenom
smislu izgubila vrijednost njegova tipinog predstavnika.29
Promatrani u odnosu na igosane ukrase Zelene i Hateljske peine,
kao sinonime ukrasnog stila u zaobalnom podruju rasprostranjenosti
impresso-kulture, istovrsni ukrasi Ravlia peine pokazuju sasvim druge
odlike pribliavajui se odgovarajuim nalazima iz priobalnog pojasa.
Upravo ta okolnost ima posebno znaenje jer na taj nain do veega izraaja
dolazi situacija poznata i s nekih drugih nalazita impresso-kulture u
Hercegovini.30
Napokon, utiskivanje prsta i urezivanje u fazi I javlja se, takoer, u mjeri
koju nije mogue zanemariti, a upravo je taj nain ukraavanja znatno
izrazitije zastupljen u unutranjosti nego u priobalnom pojasu.
Izloene injenice pokazuju, ini mi se dovoljno jasno, razloge prethodno
naglaene uravnoteenosti ukrasnih pojava u toj fazi Ravlia peine, zbog
ega se ona podjednako pribliava i priobalnim i zaobalnim nalazitima
impresso-kulture. S obzirom na to prihvaena naela njihova razdvajanja
sugeriraju drukije odnose, to je dosta neobina okolnost. Takva je situacija
uoena na jo nekoliko nalazita u Hercegovini - ukovika peina,31 Vukove
njive,32 airi33 - pa na taj nain pitanje stvarnog sadraja impresso-kulture
u zaobalnom podruju i danas ostaje aktualno. Naime, danas neto bogatiji
fondus nalaza ne doputa posvemanje izjednaavanje regionalne cjeline
impresso-kulture u zaobalju sa Zelenom i Hateljskom peinom. Na taj bi
se nain i Ravlia peina ukljuila u krug onih nalazita koja ne podravaju
tako otru podjelu impresso-kulture na podruju istone jadranske obale i
zalea, te proirujui znanje o njezinim odlikama na zaobalnom podruju
ostavljaju prostora za pokuaj ponovnog definiranja njezina sadraja.
Promatrana u odnosu na uobiajeno miljenje o razlikama u priobalnom
44
i zaobalnom podruju, faza I Ravlia peine, zajedno s navedenim drugim

nalazitima, pokazuje priblinu ravnoteu izmeu onih elemenata koji bi
govorili u prilog povezanosti s jednom ili drugom prostornom cjelinom, a
to je za sagledavanje toga pitanja i najvanija okolnost.
Upravo na temelju tih pojava ve sam ranije iznio miljenje da otru
granicu izmeu zaobalne i priobalne cjeline impresso-kulture nije mogue
sasvim otro povlaiti samo na temelju uestalosti uporabe koljki za
izvoenje ukrasa, pogotovo to impresso-komponenta u Obrama I34
doputa ne samo mogunost znatno intenzivnije komunikacije izmeu
Jadrana i duboke unutranjosti, nego i posve drukiji tip odnosa i veza koji
nadilaze one uvjetovane jednostavnom razmjenom dobara. Takoer sam
postavio tezu prema kojoj fizionomiju Zelene peine ne treba promatrati
iskljuivo kao izraz posve lokalnoga i samostalnog razvoja, ve vie kao skup
elemenata povezanih s dinaminim i kontinuiranim kretanjima u njezinoj
neposrednoj blizini koja, meutim, nisu imala vanijega utjecaja na afinitete
istodobnih zajednica na svim dijelovima hercegovakoga prostora, posebice
onih na podruju zapadne Hercegovine.35 To bi bilo u suglasnosti s njezinim
zemljopisnim poloajem uz dolinu Neretve iji donji tok, to ne treba
posebno naglaavati, ima znaenje vrata koja otvaraju put s obale u zalee.
Meutim, zbog sadraja i fizionomije Hateljske peine I, koja se iskazuje
kao izrazitiji predstavnik onoga ukrasnog stila koji je sinonim svojedobno
bila Zelena peina, danas mi se ini kako bi se u hercegovakom ranom
neolitiku moglo raunati s dva stila. Jedan, neto rustiniji, a povezan s
crnogorskim nalazitima, mogao bi biti karakteristian za istonu, dok
bi drugi, drugi neto blii ukraavanju na jadranskoj obali, bio svojstven
zapadnoj Hercegovini.
ini mi se da bi takav pristup mogao ostaviti vie prostora razumijevanju
razloga zbog kojih na veini danas poznatih nalazita impresso-kulture u
zapadnoj Hercegovini postoji znatan broj elemenata karakteristinih za
priobalnu zonu, a nita ili gotovo nita od onih tipinih za Zelenu i Hateljsku
peinu.
Osim toga, kao uzroke stanovite neujednaenosti ukrasnog stila ne bi
trebalo posve iskljuiti ni neke razloge kronoloke naravi na kakve ukazuje
novootkriveno nalazite u selu Rivine nedaleko Stoca.36
Drugo, vrlo vano pitanje, koje mi se u ovome razmatranju ipak ini
jednostavnijim, pitanje je pripadnosti nekoj od razvojnih faza impressokulture. Ve na prvi pogled uoava se, za tako mali fundus nalaza, dosta
velika raznovrsnost ukrasa, pa se ve i na temelju te injenice bez ikakve
dvojbe moe odbaciti pomisao kako faza I Ravlia peine pripada ranoj fazi
impresso-kulture. Drim da nije potrebno pojedinano navoditi izravne
analogije s nalazima iz Smilia,37 Pokrovnika,38 Crnog vrila39 i drugih
nalazita, koja zasigurno ne pripadaju poetnoj nego zrelijim fazama ove
kulture, kako bih na taj nain pokazao da i u fazi I Ravlia peine treba
raunati s istim razvojnim, odnosno vremenskim rasponima. Uostalom,
ako sama po sebi otpada mogunost sinkroniziranja faze I s poetkom
impresso-kulture, onda to ostaje jedina realna mogunost.40 Pripisivanje te
faze Ravlia peine jednoj sasvim kasnoj fazi impresso-kulture u formulaciji
. Batovia,41 u okolnostima njezine jo uvijek stratigrafski nedovoljno
izdiferencirane pozicije i sadrajno nepotpuno definirane fizionomije, koja
bi uz ukrase tipa a tremolo morala obuhvaati i neke druge pojave, u
ovomu trenutku drim nesigurnom.
34
B. MARIJANOVI, Topografija
i stratigrafija starijeg neolita
Hercegovine, magistarski rad
obranjen na Filozofskom fakultetu
u Beogradu 1980. (rukopis).
Nalazite je otkriveno sluajno
u listopadu 2011., a pokusno
iskopavanje koje je tom prigodom
proveo autor dalo je vrlo arhainu
keramiku debelih stijenki,
ukraenu iskljuivo utiskivanjem
nokta, prsta ili tipanjem.
36
37
. BATOVI, 1966.
38
Z. BRUSI, 2008.
39
Ovu fazu Ravlia peine J.

Mller je sinkronizirao s impressonalazima iz Obra I; J. MLLER,
1994., 148. U istom bi pravcu
ukazivalo i povezivanje ulomaka
s nizovima ukoso postavljenih
uboda i slinog primjerka iz
Markove pilje koji N. Petri
povezuje se Guadone stilom, a
datira na kraj ranoga neolitika; N.
PETRI, 2004., 200.
40
41
45
A. BENAC, 1973., 51-53; 62-64.
35
. BATOVI, 1979., 508-509.
to se tie apsolutnih vremenskih okvira u kojima je mogue promatrati

fazu I Ravlia peine, kao temeljna orijentacija moe posluiti jedan
radiokarbonski datum dobiven na uzorku s iskopavanja 2010, prema
kojemu je tu fazu mogue postaviti u vrijeme neto prije kraja prve polovice
VI. tisuljea BC.
Beta-302246
6710 40 BP, 5630 Cal BC (Cal BP 7580)
ANALYSIS : AMS-Standard delivery
MATERIAL/PRETREATMENT : (bone collagen): collagen extraction:
with alkali
1 SIGMA CALIBRATION : Cal BC 5650 to 5620 (Cal BP7600 to 7670)
2 SIGMA CALIBRATION : Cal BC 5670 to 5600 (Cal BP 7620 to 7550)
AND Cal BC 5600 to 5560 (Cal BP 7550 to 7510)
Sl. 44
Radiokarbonski datum Ravlia peine I

Radiocarbon age - Ravlia
cave I
SL. 44
42
. MARKOVI, 1985., 44.
B. EUK D. RADI, 2001., 102,

biljeka 4.
43
J. CHAPMAN J. MLLER, 1990.,

130; J. CHAPMAN R. SCHIEL .
BATOVI, 1996., 186.
44
45
Usporeen s datumima dobivenim na drugim nalazitima impressokulture to je datum koji daje posve prihvatljivu vremensku orijentaciju
za najstariju fazu Ravlia peine. To je stanovito zaostajanje u odnosu na
datume SI 2217 i - SI - 2219 Odmuta IIa, odnosno neto vie od datuma
SI - 2222, ili posve podudarno s datumom Z - 412 Odmuta IIb. 42
Sline odnose taj datum pokazuje i prema drugim usporedivim
datumima na irem podruju istonog Jadrana: Vela spila,43 Tinj-Podlivade,44
Crno vrilo45 ukljuujui i najnoviji datum iz Pokrovnika46 koji je posve
podudaran sa Z - 412 iz Odmuta i navedenog Beta - 302246 iz Ravlia
peine. Imajui u vidu naglaenu kratkotrajnost faze I Ravlia peine, vrlo
dobro dokumentiranu karakterom njezina depozita, vrijeme oko 5630 Cal
BC izgleda vrlo prihvatljivo, a ukupan vremenski raspon njezina trajanja
nikako ne bi mogao prelaziti okvire jednoga stoljea.
B MARIJANOVI, 2009., 111-114.
46 Beta-293239 Cal BC 5630

(Cal BP 7580). Iskopavanje B.
Marijanovia 2010. Rezultati jo
nisu objavljeni.
46
VIII. Faza II kasni neolitik i rani eneolitik
Ova faza Ravlia peine oznaava poetak novog razdoblja u njezinu

koritenju, pa su, s obzirom na to, posve prirodne velike i vrlo znaajne
razlike vidljive u svim oblicima materijalne kulture, odnosno arheoloke
grae. Njihova je prirodnost posve razumljiva u prvom redu zbog toga to
su izravna posljedica dugoga vremenskog raspona u kojemu je peina bila
nenaseljena, a tijekom kojega su zajednice ueg i ireg jadranskog podruja
ostvarile bitan pomak u svom neolitikom razvoju. Meutim, prije nego to
iznesem podatke o najvanijim odlikama te faze, potrebno je dati nekoliko
napomena o opim stratigrafskim znaajkama.
Za razliku od prethodne, faza II dokumentirana je na svim dijelovima
istraivane povrine, ali je njezin puni razvoj, ipak, bilo mogue utvrditi samo
u kvadratima X, XI i XII, i to u njihovim istonim dijelovima, te galeriji koja s
njima ini najuu prostornu i funkcionalnu cjelinu. Stratigrafska zapaanja,
te tipoloka i stilska svojstva keramikih nalaza omoguuju podjelu te faze
na tri razvojne cjeline, koje sam ve u prethodnom izlaganju oznaio kao
stupnjeve A, B i C. Budui da je istoni dio peine s ve opisanom galerijom
i na poetku obnove ivota iskoriten kao najpogodniji stambeni prostor,
rani stupanj te faze (IIA) stratigrafski je dokumentiran u istom onom dijelu
peine u kojem je utvreno i postojanje prethodne faze (faza I). Tijekom
daljnjeg ivota, usporedo s poveanjem zajednice, bitno je povean i prvotno
koriteni peinski prostor, pa su mlai vremenski odsjeci (stupnjevi IIB i
IIC) dokumentirani i na ostalim dijelovima istraene povrine.
Izloeni podatci, ini mi se posve jasno, pokazuju zbog ega kvadrati
X, XI i XII i s njima izravno povezana galerija ine najvaniji stratigrafski
oslonac za tono fiksiranje faze II na tomu nalazitu.
Budui da ta faza Ravlia peine pripada hvarskoj kulturi, navedena
podjela sama po sebi podrazumijeva i troperiodnu podjelu njezina razvoja
i trajanja, ali ne samo na ovomu nalazitu. S druge strane, kako je ova faza
ve prethodno opredijeljena u kasni neolitik i rani eneolitik, takva podjela
i relativnokronoloka pozicija ima i druge implikacije, o kojima e biti vie
govora u nastavku izlaganju.
Za razliku od prethodne, ta je faza dokumentirana i znatno brojnijim i
znatno raznovrsnijim nalazima.
A) Orua od cijepanoga i glaanoga kamena
Orua od glaanoga i cijepanoga kamena, meutim, ni u ovoj fazi nisu
brojna. tovie, orua od glaanoga kamena zastupljena su samo jednim
primjerkom kamene sjekire kalupasta tipa, izraene od zelenkasta kamena,
dobro obraenih i pomno uglaanih povrina. Meutim, taj primjerak,
koji je stratigrafski vezan za stupanj IIA, pripada kategoriji minijaturnih
neolitikih sjekira, pa ga i nije mogue promatrati kao sjekiru u pravom
smislu rijei; sl. 45.
XXX
47
Sl. 45
Fotografija: B. MARIJANOVI
Orua od cijepanoga kamena, promatrana u odnosu na istovrsne nalaze

prethodne faze, zastupljena su u znatno veem broju, budui da je tijekom
svih istraivakih faza pronaeno neto manje od etrdeset artefakata
izraenih cijepanjem kremenih jezgri. Tonije, u svim dijelovima depozita
koji pripadaju fazi II pronaeno je ukupno 38 kremenih orua. U vezi s
tim, treba posebno naglasiti injenicu da je do iskopavanja 2008.-2010. broj
nalaza od cijepanog kamena bio znatno skromniji, te da ovdje navedeni broj
znai bitno poveanje ukupne koliine nalaza te vrste. Meutim, ako se i
tako povean njihov broj promatra u odnosu na zastupljenost istovrsnih
nalaza na drugim nalazitima hvarske kulture, ili drugih kasnoneolitikih
kultura, njihov broj unato poveanju i u toj fazi Ravlia peine ostaje
prilino skroman. S obzirom na tu injenicu, statistika obrada i bilo kakva
analiza meusobnih odnosa pojedinih vrsta orua od cijepanog kamena,
uobiajena na drugim istodobnim nalazitima, ovdje je posve bespredmetna.
To tim vie, to toj skupini artefakata pripadaju gotovo iskljuivo sjeiva,
meu kojima stanovite razlike postoje smo u veliinama i nainu dorade
otrica. Premda tu injenicu nije mogue olako zaobii, ipak mi se ne ini
posve vjerojatnom mogunost da je tolika dominacija sjeiva nad drugim
vrstama kremenih izraevina izraz i realnih odnosa u litikoj industriji
Ravlia peine, ali ne mogu predloiti neko racionalno objanjenje razloga
koji su doveli do navedenoga odnosa u depozitu te faze. Isto tako, bilo
bi mi vrlo teko objasniti uzroke te injenice i pod uvjetom da navedena
dominacija sjeiva prema ostalim vrstama artefakata doista izraava njihov
stvarni odnos i ulogu u ivotu zajednice te faze. S druge strane, navedeni
broj kremenih nalaza, disperziranih u prostornoj dimenziji nalazita i
vremenskoj dimenziji te faze, ne prua ni velike mogunosti za suptilniju
analizu i distinkciju utemeljenu na tehnolokim i tipoloko-stratigrafskim
naelima, pa u se zbog toga ovdje zadrati samo na naznakama osnovnih
znaajki te skupine nalaza. Potrebno je, ipak, naglasiti da dvjema starijim
stratigrafskim cjelinama te faze pripada gotovo posve jednak broj artefakata
od cijepanog kamena 15 u stupnju IIA i 16 u stupnju IIB dok je u
njezinom stratigrafski najmlaem dijelu, odnosno stupnju IIC, njihov broj
upola manji i iznosi svega 7 primjeraka.
Navedena zastupljenost orua od cijepanoga kamena kroz ue
stratigrafsko-vremenske cjeline faze II potpuno se prenosi na sjeiva,
najzastupljeniju vrstu artefakata u toj skupini nalaza. U stupnju IIA sjeiva
su zastupljena s 12 primjeraka, stupnju IIB s 11 primjeraka, a u stupnju IIC
s 5 primjeraka.
Za rani ili stupanj IIA karakteristina su sjeiva razliitih veliina, ali
nema izrazito dugakih primjeraka. Izraena su od pravilno cijepanih
tanjih lamela trapezoidna, rjee trokutasta presjeka; T. X, 1-3, 5-11; XII, 1.
Sjeiva od masivnijih lamela nepravilna poligonalnog presjeka zastupljena
su rijetko; T. X, 4. Gledano u cjelini, otrice sjeiva nemaju dodatni retu,
ali je uporabni retu vidljiv gotovo na svim primjercima. Pojedinani ili
nekoliko udubaka na sjeivu zastupljeni su na vie primjeraka; T. X, 1-3,
6-7, 9. Meutim, niti jedno od njih nema izgled nazubljene otrice, osim
donekle jednoga primjerka; T. X, 9. Pravi nazubci izvedeni su samo na
jednom primjerku; T. X, 8.
U klasinom ili stupnju IIB sjeiva zadravaju priblino iste dimenzije,
ili su neto manja, a izraena su od dosta pravilno cijepanih tanjih lamela
pravokutna, rjee trapezoidna presjeka; T XI, 2-8; T. XII, 2-4. Sjeiva
od masivnijih lamela nepravilna poligonalnoga presjeka zastupljena su
48
rijetko; T XI, 1; T. XII, 2. Otrice sjeiva, gledano u cjelini, obraene su

dosta pomno izvedenim sitnijim retuem samo na primjercima s neto
masivnijim korpusom; T. XI, 1; T. XII, 2-4. Na sjeivima izraenim od
tanjih lamela nema dodatna retuiranja, ali je vidljiv uporabni retu; T. XI,
2-4. Udubci na sjeivu zastupljeni su samo na jednom primjerku i to na
jednoj njegovoj otrici; T. XI, 2. Nasuprot tomu, na druga dva primjerka
vie udubaka izvedeno je na obje njihove otrice; T. XI, 7-8. Meutim, zbog
prenaglaenosti udubaka otrice ne odaju dojam nazubljena sjeiva kao kod
primjerka iz stupnja IIA; T. X, 8. Zbog toga je posve vjerojatno da ti artefakti
i nisu bili namijenjeni rezanju nego struganju, pa mi se ini i prikladnije
govoriti o sjeivima s udupcima nego o sjeivima s nazubcima. Diskretno
nazubljeno sjeivo zastupljeno je samo na jednom primjerku te faze; T. XI,
5.
Napokon, u kasnom ili stupnju IIC, u kojoj je ukupan broj kremenih
artefakata skromniji nego u prethodne dvije, zastupljena su sjeiva manjih
dimenzija koja svojim karakteristikama odgovaraju istovrsnim nalazima
prethodna stupnja; T. XI, 10-11, T. XII, 6. Tom stupnju, meutim, pripadaju
i znatno dui i elegantniji primjerci; T. XII, 5, 7. Osim u veliini, ta dva
posljednja primjerka pokazuju i neka druga odstupanja ne samo u odnosu
na ostale primjerke u ovoj, nego i prema svim ostalim nalazima te vrste.
Naime, na prvom primjerku, zapaaju se samo tragovi uporabnog retua,
budui da je ve prilikom cijepanja dobivena vrlo pravilna, dovoljno fina
i kvalitetna otrica, pa dodatno retuiranje nije ni bilo potrebno; T. XII,
5. Otrica je drugoga primjerka obraena djelomice sitnim, ali visokim
retuom; T. XII, 7.
Strugala i strugalice zastupljene su znatno slabije. U stupnju IIA pronaena
su dva primjerak te vrste orua. Prvi pripada uobiajenom tipu neolitikih
strugala: kratak s hrptom i polukrunom, proirenom glavom za struganje,
obraenom visokim retuom; T. XIII, 1. Drugi je primjerak po svoj prilici
kombinirano orue koje je osim u funkciji strugala mogao posluiti i kao
sjeivo; T. X, 13. Sudei prema uporabnom retuu, vidljivom na lateralnom
dijelu, istu funkciju mogao je imati jo jedan masivniji primjeraka iz istog
stupnja; T. X, 12. U stupnju IIB na raspolaganju je, takoer, samo jedan
primjerak te vrste alata, ali sasvim drugog tipa. Pljosnat je s obje strane,
nema nikakva hrpta s gornje strane, a glava mu je samo djelomice obraena
visokim retuem; T. XIII, 2. Kod toga je primjerka evidentno izabrana
posebna jezgra koja je neznatnom intervencijom prilagoena svojoj
funkciji. U stupnju IIC pravih strugala nema, ali je na raspolaganju jedna
vrsta strugalice kombinirana sa sjeivom; T. XIII, 3.
Svrdla su, takoer, malobrojna vrsta orua. Jedina dva prava primjerka
te vrste, obraena visokim retuem, pripadaju razliitim stupnjevima. Prvi
primjerak pripada stupnju IIA i tipian je predstavnik te vrste artefakata
s pomno obraenim iljatim vrhom; T. XI, 9. Drugi primjerak pripada
stupnju IIB, a osim u funkciji svrdla mogao je posluiti i kao univerzalniji
alat. Retuirana glava upuuje na mogunost njegove uporabe i u funkciji
strugala; T. XIII, 4. Za druga dva primjerka, od kojih jedan pripada stupnju
IIA; T. XIII, 5; a drugi stupnju IIC; T. III, 6; prije bi se reklo da predstavljaju
poseban tip strelice koji izlazi iz okvira standardnih tipova te vrste. Oba
primjerka retuirana su po itavoj dorsalnoj povrini.
Prave strelice zastupljene su samo jednim primjerkom, a on pripada
stupnju IIB. Budui da je i taj jedini primjerak fragmentiran, o njezinim
tipolokim odlikama nije mogue rei nita vie od napomene da je ventralna
FAZA II KASNI NEOLITIK I RANI ENEOLITIK
49
strana plosnata, a dorsalna zaobljena i obraena vrlo finim retuem; T. XIII,

7.
B) Orua od kosti i roine
Konstatacije iznesene u vezi s oruima od glaana i cijepana kamena u
cjelini je mogue ponoviti i za orua od kosti i roine, zastupljena tek s neto
vie od dvadesetak primjeraka pronaenih tijekom svih faza iskopavanja, a
disperziranih u razliitim stratigrafskim cjelinama te faze Ravlia peine.
Polazei od te injenice, ni u ovoj kategoriji nalaza nije mogue provesti
nikakvu ozbiljnu tipoloko-stratigrafsku analizu. Ipak, treba naglasiti da
su meu raspoloivim nalazima te vrste najee zastupljena orua koja je
mogue u irem smislu determinirati kao ila.
Prava ila obino su izraena od sitnijih kostiju sisavca, a u veini
sluajeva upotrijebljena je uzduno rascijepljena i jako stanjena kost
razliitih debljina i duina, ali ujednaene, rekao bih i tipizirane obradbe.
Na najveem broju nalaza te vrste sauvan je jedan zglob, ali je obostranim
stanjivanjem njegova masa smanjena i svedena na plosnatu glavu ila.
Stupnju IIA pripadaju ukupno tri primjerka tako oblikovanih ila; T. XIV,
1-3. Da se radi o standardiziranom postupku oblikovanja te vrste kotanih
artefakata, potvruju i nalazi iz stupnja IIB. Od ukupno est pronaenih
primjeraka, tri su tipoloki posve podudarna s istovrsnim nalazima iz
prethodna stupnja; T. XIV, 6-8. Od preostalih nalaza na dva je primjerka
pri cijepanju kosti djelomice sauvan zglobni dio kosti, ali glava ila nije
posebno oblikovana; T. XIV, T. XVI, 1. Samo na jednom primjerku nije
sauvan i dio zgloba; T, XIV, 4. Iz stupnja IIC potjee samo jedan primjerak
ila na kojemu je unato oteenosti jasno vidljiva posvemanja udaljenost
od tipolokih i veliko zaostajanje za kvalitativnim standardima istovrsnih
nalaza prethodnih stupnjeva; T. XIV, 9.
Posebnu skupinu ila, koje bi zbog masivnosti bilo prikladnije nazvati
probojcima, ine primjerci izraeni od dijelova krupnijih kostiju ili dijela
roga, na kojima je pomnije obraen samo manji i to funkcionalni dio
artefakta. Osim toga, pri njihovom oblikovanju nema nikakvih drugih pravila
ili ih zbog ograniena broja nalaza nije mogue definirati. S obzirom na to,
o njihovim tipolokim odlikama bilo bi bespredmetno raspravljati. Od est
sigurnih nalaza te vrste, stupnju IIA pripada jedan, stupnju IIB, a stupnju
IIC jedan primjerak; T. XV, 1; T. XV, 2, T. XVI, 2-3; T, XV, 7. Stupnjevima
IIA i IIC pripadaju i dva masivna primjerka od roine, mogue nedovrenih
alata te vrste; T, XV, 6, 8.
Glaalice su zastupljene samo s etiri primjerka pa ni u toj skupini nalaza
nije mogua ozbiljnija tipoloka analiza. Prva dva, stratigrafski vezana za
stupanj IIA, pripadaju standardnim tipovima glaalica za iju je izradbu
iskoritena uzduno rascijepljena kost, odnosno dio rascijepljena roga T. XV,
4; T. XVI, 5. Podudaran s prvim primjerkom je onaj koji pripada stupnju IIB;
T. XV, 5. Znaajnije tipoloke razlike i vea odstupanja pokazuje primjerak
povezan sa stupnjem IIC koji pripada tipu glaalica dosta esto zastupljenih
u razliitim neolitikim kulturama, izraenih kosim odsijecanjem jednoga
zgloba na upotrijebljenoj kosti; T. XVI, 4.
C) Nakit
Ukrasni predmeti, takoer, spadaju u onu skupinu nalaza koja u Ravlia
peni nije naroito brojno zastupljena. Na raspolaganju je ukupno pet
primjeraka, koje je s vie ili manje sigurnosti mogue povezati s osobnim
50
ukraavanjem stanovnika Ravlia peine. Pri tomu se odmah uoava da

su isti ukrasni predmeti znatno brojniji od onih koji bi uz ukrasnu mogli
imati i praktinu funkciju.
Najizrazitiji ukrasni karakter nedvojbeno ima dosta pravilna, minijaturna
perla izraena od dijela cjevaste kosti, koja pripada stupnju IIB; T. XVII, 1.
Ukrasnim predmetima stupnja IIB pripada i jedan kotani privjesak,
iako je teko tvrditi kako se radi iskljuivo o predmetu ukrasnoga karaktera;
T. XVII, 5. Naime, taj je primjerak vrlo dobro mogao posluiti i za obradu
i glaanje fine keramike. No, finoa obrade i nalazi slinih privjesaka od
kamena u kasnijim fazama razlozi su zbog kojih je i taj primjerak pripisan
skupini ukrasnih predmeta.
Od nalaza koji bi uz ukrasni mogli imati funkcionalni karakter na
raspolaganju je samo jedan primjerak velike, fino obraene igle, krunoga
presjeka; T. XVII, 2. Prava je teta to glava igle nije sauvana, budui da je,
sudei prema ostatku urezane linije, od tijela bila odvojena jednom ili vie
linija. Glava je mogla biti jednostavna kuglastoga ili nekog slinog oblika,
ali je mogla biti izvedena i u obliku kakva stilizirana prikaza, to s obzirom
na njezinu pripadnost stupnju IIB, dakle klasinoj hvarskoj kulturi, i sline
nalaze s drugih nalazita toga kulturnog kruga, ne bi bilo neobino.47
Privjesci od veprova zuba iznimno su rijetki pa je teko pretpostaviti da
su koriteni za izradu bogatijih ukrasa. Pronaena su samo dva primjerka
toga nakita, a oni pripadaju stupnju IIC. Njihova je obradba jednostavna:
zub je raspolovljen, a na proirenoj strani izvedena je mala perforacija za
provlaenje uzice; T. XVII, 4.
Na kraju, treba spomenuti i privjeske izraene od fino glaana kamena,
od kojih jedan pripada stupnju IIC; T. XVII, 3
D) Keramiki nalazi
Keramiki nalazi, kako je to uobiajeno na svim neolitikim nalazitima,
ine najbrojniju skupinu nalaza i u toj fazi Ravlia peine. Kako se ne
radi o statinom fenomenu, koji bi bio definiran iskljuivo utilitarnou
i funkcionalizmom, nego o mediju u kojem se najpotpunije izraavaju
sklonosti neolitikih zajednica prema formama keramikih predmeta i
likovnosti sredstava primijenjenih na stijenkama posuda zbog razbijanja
monotonije praznih povrina ili kakvih drugih razloga, posve je prirodno
to keramiki nalazi ine osnovu za uoavanje razlika koje u tom smislu
postoje izmeu pojedinih uih vremenskih cjelina ukupnoga vremenskog
raspona kojemu pripada ta faza Ravlia peine. Varijabilnost oblikovnih
i drugih sredstava likovnoga izraavanja, razumije se, posljedica je
ponajprije unutarnje razvojne dinamike koja karakterizira niz pojedinanih
psihosocijalnih zajednica na irem podruju istonoga Jadrana i njegova
zalea, povezanih u koherentnu prostornu i vremensku cjelinu definiranu
nazivom hvarska (hvarsko-lisiika) kultura, pa su i te razlike u pojedinim
dijelovima te faze u Ravlia peini determinirane upravo tim procesima.
Meutim, kako ni hvarska kultura, kao ni druge neolitike kulture, nije
izolirana pojava neovisna o prostorno znatno irim i povijesno znatno
vanijim zbivanjima, na promjene njezina sadraja, koje u ovom smislu
oznaavaju varijabilnosti u oblicima posuda i nainima njihova ukraavanja,
utjeu i one pojave koje su izraz razvojnih tendencije primarno vezanih za
drutvene zajednice izvan ireg jadranskog podruja. To e se iz daljnjega
izlaganja posve jasno vidjeti.
51
A. BENAC, 1958., T. VIII, 1-4; .

BATOVI, 1979., T. LXXXIX, 3.
47
Stupanj
IIA - rana hvarska kultura
Meu keramikim nalazima tog stupnja faze II posve se jasno razlikuju

dvije osnovne vrste: gruba i fina keramika, premda kod pojedinih malobrojnih
primjeraka tako otro razgranienje nije mogue provesti. No, budui da su
oni doista malobrojni i ne utjeu na opu sliku te vrste nalaza, nema nikakve
potrebe posebno izdvajati jo jednu posebnu keramiku kategoriju.
A) Gruba keramika - Toj keramikoj vrsti pripisane su posude debljih
stijenki i veih dimenzija, slabo ili povrno glaane povrine. Ta keramika
nema svoj poseban, ak ni sasvim jednostavan, ukrasni sustav. to se tie
tehnike primijenjene pri njihovoj izradi, treba naglasiti sljedee:
- Zemlja je redovito pomijeana s krupnijim ili sitnijim zrncima kamena,
ili pak sadri svoje prirodne primjese. Te primjese sigurno pridonose vrstoi
posuda, ali istodobno utjeu i na izgled njihove povrine.
- Boja povrine ovisi o kvaliteti zemlje, ali isto tako i o intenzitetu
peenja. Treba naglasiti da je ta keramika vrlo dobro peena i da su to sve
vrlo vrste posude. Ovisno o tomu, i boja je povrine u veini sluajeva
siva do tamnosiva, gotovo crna. Znatno su rjee u pitanju tamnosmea ili
svijetlosmea boja s nekim crvenkastim nijansama.
- Obradba povrine posuda provedena je na dva naina:
a) bez posebna premaza povrine, zbog ega je ona grublja pa su vidljiva
zrnca kamena ili pak udubljenja nastala njihovim ispadanjem prilikom
gruboga glaanja povrine;
b) nanoenjem posebna premaza iste gline zbog ega je povrina manje
hrapava, premda je premaz kadikad nepaljivo nanesen i glaan pa je
povrina zbog toga manje ravna.
Prvi je nain obradbe povrine znatno ei od drugoga.
- Gruba keramika nema ujednaen presjek stijenki. Kod posuda bez
posebna premaza on je dosta ravnomjeran, premda je i kod njih boja presjeka
neto tamnija od boje vanjskih dijelova posude. Osim toga, kod posuda ija
je povrina svijetlo ili tamnosmee boje, presjek je neto svjetliji od osnovne
nijanse. Kod posuda na iju je povrinu nanesena posebna prevlaka sredinji
dio stijenke obino je neto tamniji, ali moe biti ujednaen s bojom vanjskih
dijelova posude.
Iako je taj stupanj faze II istraen na ogranienoj povrini, ipak je mogue
s dosta sigurnosti tvrditi kako oblici grube keramike nisu ni jednostavni ni
ogranieni u varijacijama. Prikupljeni su, istina, samo njihovi ulomci, ali
su se osnovni oblici ipak mogli dobiti. Osnovna je odlika grube keramike u
ovom stupnju potpuna dominacija posuda zaobljena profila. Pri tomu imam
u vidu nekoliko osnovnih tipova i njihovih varijanti.
Loncima pripada najvei broj prikupljenih ulomaka. To su posude
razliite visine, a njihova je osnovna tipoloka odlika neto izduen oblik
i blago zaobljene stijenke. Odreene razlike uoavaju se samo u stupnju
zaobljenosti posuda i nainu formiranja oboda.
Najizrazitiji je predstavnik vrste tip neto izduenijega oblika s blago
i ravnomjerno zaobljenim profilom uz neznatno naglaavanje oboda; T.
XVIII, 2-3; T. XX, l, 2.
Slian je njemu lonac s blago zaobljenim sredinjim i neznatno
uspravljenim gornjim dijelom; T. XX, 3. Napokon, zastupljen je i tip lonca s
blae ili vie uvuenim obodom; T. XX, 4, 5.
52
Zdjele su dosta esto zastupljena vrsta posuda koje je od prethodne

katkad mogue razlikovati samo prema odnosu visine i promjera. Ta vrsta
posuda varira uglavnom u dva smjera:
a) vee duboke zdjele s uvuenim gornjim dijelom, zbog ega se taj oblik
mijea s nekim varijantama loptastih formi i nalazi na granici izmeu lonca
i zdjele; T. XX, 6, 7;
b) konine zdjele, kod kojih se razlikuje blago zaobljen oblik ija je
stijenka ravnomjerno zaobljena itavom svojom visinom; T. XX, 9; te,
takoer, zaobljeni oblik s naglaeno uvuenim gornjim dijelom; T. XX, 8.
Osim tih tipova zdjela, pronaen je i jedan ulomak koji e pripadati
obliku plitkih poluloptastih zdjela; T. XX, 10.
Kupe su, takoer, dosta zastupljen oblik, a i kod toga tipa postoji variranje
u dva osnovna pravca:
a) donji je dio jako zaobljen, a gornji jako uvuen, pa itava posuda ima
vie ih manje izraen jajolik oblik; T. XXI, l, 2;
b) donji je dio jako zaobljen, gornji jako uvuen, a obod neznatno izvijen
i jako naglaen; T. XXI, 3-6.
Osnovna je znaajka toga tipa nedostatak vratnog segmenta, pa rameni
segment posude izravno prelazi u obod. Ta je tipoloka odrednica istodobno
je i najvanija razlika u odnosu na sljedei, u osnovi slian tip posuda, ali
je kod njih vratna zona posve jasno formirana, ime se jako pribliavaju
piriformnim oblicima; T. XVIII, 1; T. XXI, 7-8.
Napokon, ostaju i posude manjih dimenzija, od kojih jedan primjerak
pokazuje isti konini oblik, T. XXI, 10, to je i jedini nalaz tako oblikovanih
posuda, te, takoer, konina posuda s blago uvijenim gornjim dijelom; T.
XXI, 9.
Grube posude tog stupnja imale su, koliko je na temelju raspoloiva
materijala mogue tvrditi, dvije vrste dna. Radi se o niskoj koninoj stopi
koja je uobiajena kod te keramike vrste, neovisno kulturnoj ili kronolokoj
pripadnosti; T. XVIII, 2; T. XXI, 13; ili o jednostavnom ravnom dnu; T. XXI,
14, 15. Zaobljena dna kod grube keramike ovog stupnja nisu potvrena,
ali je njihovo postojanje mogue pretpostaviti s obzirom na postojanje tipa
plitkih poluloptastih zdjela.
Drke su na posudama vrlo rijetke, a rije je o primjercima okomitih
trakastih drki izraene u uobiajenoj tehnici apliciranja na zid ve gotove
posude; T. XVIII, 1; T. XX, 12. Posebno je zanimljiv primjerak na kojem
je iznad korijena drke vidljiva jedna kruna perforacija, koja je prvotno
zamjenjivala drku sluei, vjerojatno, za provlaenje uzice. Kasnije je, iz
razloga koje je mogue samo nagaati, na tom mjestu formirana drka, a
rupa zatvorena, to se sasvim dobro vidi na mjestu na kojem je dio korijena
drke otpao; T. XX, 12.
Na kraju treba posebno naglasiti kako svi navedeni tipovi posuda
dolaze istodobno i da tu nikakvu evoluciju ili unutarnji razvoj jedne
varijante u drugu nije mogue traiti. To je i sasvim razumljivo ako se
ima u vidu vremenska ogranienost tog stupnja faze II. S obzirom na to,
kao i na prostornu ogranienost na kojoj je taj vremenski odsjek faze II
dokumentiran, analiza kvantitativnih odnosa pojedinih vrsta i tipova posuda
ini se malo relevantnom, pa prema tome i posve nepotrebnom. Osim toga,
ogranienost istraene povrine na kojoj je ona potvrena podrazumijeva i
sasvim ogranienu vrijednost kvantitativnih odnosa pojedinih tipova pa se
na tim pitanjima ne treba zadravati.
53
Ukrasni je sustav na gruboj keramici toga stupnja izrazito oskudan.

Poznata su svega tri ukraena ulomka. Zapravo, pravih ukrasa i nema jer
se radi o malim, samostalnim ili dvostrukim, ispupenjima smjetenim na
trbuhu, odnosno neposredno ispod oboda posude; T. XXI, 11. Kod jednoga
je primjerka, osim toga, pokuaj ukraavanja izveden i na samom obodu
posude u obliku kratkih zareza; T. XXII, 9. Neto vie panje zasluuje
primjerak na ijem je samom obodu aplicirana vodoravna plastina traka, a
jo se jedna od oboda sputa prema sredinjem dijelu posude; T. XXI, 7.
B) Fina keramika - Tu keramiku vrstu, razumljivo, karakterizira znatno
bolja tehnika izradbe. Posude su izraene od dobro proiene zemlje, a
primjese koje su redovito dodavane radi postizanja vee vrstoe posuda,
dolaze u vrlo fino granuliranim zrncima kamena, pa to, kadikad, izgleda kao
kamena praina. Obradbi je vanjske povrine posveena velika pozornost.
Sve posude imaju prevlaku od fino proiene gline, to je omoguilo
postizanje glatkih povrina uglaanih do visokoga sjaja. Osim toga, veina
posuda glaana je i s unutarnje strane, ali, naravno, ne u onoj mjeri u kojoj
je glaana vanjska povrina. Boja povrine javlja se najee u tamnosivim,
gotovo crnim nijansama, ali postoje i posude sa svijetlosmeom,
crvenkastosmeom i crvenkastom nijansom. Veina posuda ima ujednaenu
boju povrine, premda koji put dolazi i do prelijevanja nijansi, to je, svakako,
posljedica temperaturne neujednaenosti prilikom peenja. Boja je presjeka
gotovo redovito ujednaena s osnovnom bojom povrine, premda se kod
nekih malobrojnih primjeraka sa svjetlijom bojom povrine javlja i tamniji
presjek.
Oblici posuda fine keramike nisu nimalo jednostavni niti ogranieni u
varijacijama. Zastupljene su etiri osnovne forme: zaobljene zdjele i alice;
bikonine zdjele i alice; plitice i vee ili manje posude s cilindrinim vratom
koje se jako pribliavaju obliku amfore. Svaki od tih oblika dijeli se, dalje, na
razne varijante, ali one ne utjeu na tu osnovnu podjelu.
Zdjele i alice sa zaobljenim profilom ine najei tip posuda, a variraju
u sljedeem smjeru:
a) plitke zdjele s blago zaobljenim ramenom i neznatno naglaenim
obodom ili kratkim prstenastim vratom; T. XIX, 4; T. XXII, l, 2;
b) duboke zdjele i alice s vie zaobljenim ramenom i naglaeno
istaknutim obodom; T. XIX, 1, 3; T, XXIII, 1, 3, 5;
c) duboke zdjele i alice s vie ili manje uvuenim gornjim dijelom i
neprofiliranim obodom; T. XIX, 2; T. XXII, 3, 4.
Bikonini su oblici znatno su malobrojniji, ali zato svaki primjerak
predstavlja gotovo zasebnu varijantu. No, unato tomu, mogu se izdvojiti
neke zajednike odlike:
a) rame je otro naglaeno; T, XXIII, 2, 4; a donekle zaobljen prijelaz iz
donjeg u gornji konus uoava se na manjem broju primjerka; T. XVIII, 4-5;
T. XXIII, 6, 7;
b) gornji je konus u pravilu visok.
Osim toga, gornji konus moe biti okomit i formirati cilindrian oblik, ili
je pak, uvuen unutar okomite ravni ramena i ima blago izvijen obod. Samo
kod dva primjerka obod izlazi izvan okomite ravni ramena; T. XXIV, 1, 2.
Plitice su zastupljene s malim brojem primjeraka, ali se i kod njih uoavaju
neke, dodue neznatne, razlike u pogledu zavretka gornje periferije. No, to
e, svakako, biti posljedica razliitih odnosa izmeu promjera i visine; T,
XXII, 5, 6.
54
Posude s visokim cilindrinim vratom zastupljene su samo s nekoliko

primjeraka, a sudei prema debljini zidova i visini vrata, radi se o posudama
velikih dimenzija. Osim razlika koje postoje u visini vrata, to je, svakako,
posljedica razliitih dimenzija, neke druge bitne razlike nije mogue
uoiti; T. XXIV, 4-6. Istina, zbog nedostatka donjih dijelova tih posuda nije
mogue ostati kategorian u toj tvrdnji, pa tu vrstu posuda treba ostaviti
nedovoljno definiranom. Samo na jednom primjerku toga tipa, koji pripada
posudi manjih dimenzija, mogue je uoiti i loptastu formi trbuha. Slian
je oblik donjeg dijela posude mogue pretpostaviti i kod ostalih primjeraka
toga tipa, ali dosta blag prijelaz vrata u rameni segment ostavlja moguu
pretpostavku da se radi i o nekom drugom obliku.
Osim tih osnovnih oblika, meu finom keramikom stupnja IIA
pojedinano se javljaju i forme koje odgovaraju istim tipovima grube
keramike; T. XXII, 7, 8; T. XXIV, 3.
Napokon, ostaje za spomenuti jo i jedan primjerak koji ne pripada
nijednom od navedenih tipova ili varijanti, niti ulazi u skupinu keramikih
predmeta utilitarnoga karaktera. Radi se o objektu izraenom u uobiajenoj
tehnici fine keramike, za koji je bez imalo dvojbe mogue ustvrditi da pripada
onoj skupini neolitikih nalaza koje se uobiajeno nazivaju rtvenicima; T.
XXV, 2; T. XIX, 5. Premda je nalaz oteen, a vei dio primjerka nije sauvan,
i na temelju raspoloivih elemenata sasvim je evidentno kako se radi o
plitkom etvrtastom recipijentu postavljenom na etiri masivnije noice
kruna presjeka. Zidovi recipijenta stoje okomito, a samo se neposredno uz
obod neznatno izvijaju. Kutovi su neto produeni i izvijeni pa svakoj strani
recipijenta daju konkavan izgled. Ispod oboda tee urezana linija s nizom
rafiranih viseih trokuta, dok je obod ukraen skupinama s tri kratke
urezane linije postavljene u metopskom rasporedu. Urezana linija s nizom
viseih trokuta izvedena je i na donjem dijelu nogu. Bijela inkrustacija,
kojom su ispunjene sve linije ukrasa, ini izniman kontrast crnoj, sjajno
uglaanoj povrini rtvenika.
Na kraju ovog pregleda osnovnih tipolokih odlika fine keramike
stupnja IIA, treba dodati jo i to da se dna javljaju u obliku niskih koninih;
T. XXIII, 2; prstenastih; T. XXIV, 7; ravnih; T. XXIV, 8; i zaobljenih formi; T.
XXIII, 4. Drke nisu poznate, ali se na nekim ulomcima javljaju male krune
perforacije, koje, vjerojatno, stoje u funkciji noenja, odnosno vjeanja
posude pomou uzice; T. XXII, 4.
Za razliku od dosta iroke skale keramikih tipova, ukrasni sustav na finoj
keramici dosta je stereotipan. Na svim ukraenim primjercima zastupljen je
samo jedan motiv trokut koji dolazi u nekoliko razliitih kompozicija:
kao samostalan motiv, povezan u vodoravne nizove ili u skupini nekoliko
adorsiranih trokuta; T. XIX, 5; T. XXV, 1, 2. Ukrasi su izvedeni finim
urezivanjem, a uz to je uporabljena bijela inkrustacija. Pri tomu, ukrasi su
izvedeni neposredno ispod oboda ili na vratu, potom na trbuhu, a sasvim
rijetko i na obodu.
Od tog uobiajena naina ukraavanja odstupa dva primjerka. Jedan je
ukraen nekom sloenijom kompozicijom koju ine urezane ravne i cik-cak
linije praene nizom kratkih zareza; T. XXV, 3. Na drugom je ulomku ukras
je izveden na trbuhu mekano zaobljene posude, a ine ga igosani trokutasti
trokuti; T. XIX, 4.
Osim navedenih ukrasa, na pojedinim ulomcima izvedena su sitnija ili
krupnija ispupenja aplicirana na zid posude, najee na trbuhu; T. XXIII,
5, 6. No, gledano u cjelini, primjena tih ukrasnih elemenata, ipak je rijetka.
55
Napokon, iznimno vaan i posve neuobiajen nain ukraavanja

primijenjen je na jednoj loptastoj posudi vrlo velikih dimenzija koja pripada
samom kraju IIA i poetku IIB stupnja. Oblik sam po sebi ne predstavlja
nita izuzetno novo, ali ukrasni sustav i tehnika njegova izvoenja ima
prvorazredno znaenje. Zbog veliine posude i injenice da je sauvan samo
manji njezin dio, te s obzirom na to da pojedine vee ulomke nije mogue
povezati u cjelinu, teko je izrei siguran sud o cjelini ukrasa, odnosno
njegovoj kompoziciji. Unato tomu, oigledno je kako se radi o dvostrukom
redu suprotno postavljenih girlandi koje teku oko cijele posude. Zavretci
su girlandi veoma izdueni i prelaze u jedan kruni motiv. To je osnovna
ukrasna shema. Meutim, zbog takve kompozicije, u gornjem dijelu
ukrasne povrine, na mjestima na kojima se girlande izduuju, ostaju veliki
prazni prostori, koji su, zbog uravnoteenja cijele kompozicije, popunjeni
izvoenjem samostalnoga krunog motiva; sl. 46. Vratna je zona ukraena,
takoer, jednom neprekinutom vodoravnom linijom koja tee oko itave
povrine, a prate ju kratke okomite linije.
Meutim, od ukrasne je kompozicije vanija tehnika primijenjena pri
njezinom izvoenju. U vezi s tim, potrebno je posebno naglasiti da je posuda
izraena od iznimno dobro proiene zemlje u koju su namjerno dodane
primjese vrlo fino usitnjena kamena, pa se gotovo i ne primjeuju. Povrina
je posude prevuena debelim slojem fino proiene zemlje i uglaana
do visokog sjaja. Izgleda da je prilikom nanoenja prevlake posuda bila
premazana i crvenkastom bojom, ili je, pak, boja bila izmijeana sa zemljom
nanesenom na njezinu povrinu. U svakom sluaju, boja povrine posve
je specifina i nije ju mogue postii samo peenjem posude, bez obzira
kojoj temperaturi i postupku bila izloena. Zahvaljujui tomu, postignuta je
veoma fina povrina za izvoenje ukrasa.
Ukras je izveden primjenom dviju tehnika i u dva odvojena postupka
prije i poslije peenja. Prije peenja izvedeno je slikanje tamnom, gotovo
crnom bojom itave kompozicije. Svaki potez izveden je s dvije, neto ue
linije, izmeu kojih je ostao uzak neispunjen meuprostor. Nakon peenja,
unutar tih meuprostora, posve plitko, ali i dosta neprecizno, ugrebana je
jo jedna linija, pri emu je voeno rauna da se ne probije fina prevlaka
na povrini posude. Zahvaljujui takvoj kombinaciji tehnika postignut je
dojam polikromije - crvenkasta podloga i tamni, odnosno svijetli ukras.
Sl. 46
Stupanj
56
IIB - klasina hvarska kultura
A) Gruba keramika - Ta keramika vrsta, u uobiajenom shvaanju

njezinih tehnolokih odlika, vie ne postoji, i to je najizrazitija razlika
u odnosu na prethodni stupanj (IIA). Umjesto grube keramike, kakva je
postojala u prethodnoj etapi, sada dolazi keramika vrsta koju bi najbolje
okarakterizirao naziv prijelazna-keramika, odnosno keramika ija se
svojstva udaljavaju od standardnih odlika grube, ali ne dostie ni kvalitetu
fine keramike. Posude su izraene od zemlje vie ili manje proiene od
prirodnih primjesa, koja je istodobno pomijeana sa zrncima kamena
razliite granulacije, to se vidljivo odraava na kvalitetu i finou fakture.
Iako su posude uglavnom glaane, ili bolje reeno povrina im je paljivo
poravnana, taj postupak nikad ne dostie onu kvalitetu koju ima kod fine
keramike. Povrina je mat, neto hrapava, a su zrnca kamena gotovo uvijek
vidljiva na povrini posude. Razlog tomu je injenica to je na toj keramici
iznimno rijetko nanoena prevlaka od fino proiene gline, a ako se to i
radilo onda nije provedeno paljivo i ujednaeno, a glaanje nikada nije
dostizalo kvalitetu fine keramike.
Boja povrine kree se u okviru svjetlijih smeih tonova, dosta
je ujednaena, ali ima i prelijevanja tonova. Znatno su rjee posude
crvenkastosmee ili svjetlije sive boje. Presjek pokazuje jednolino peenje,
ali takoer i peenje u raznim nijansama.
U tipolokom pogledu takoer dolazi do vanih promjena. Te su promjene
dosta brojne i izrazite. Potpuno nedostaju lonci, duboke zdjele s uvuenim
gornjim dijelom, duboke konine zdjele, posude s visokim cilindrinim
vratom. Umjesto njih dolaze posude manjih dimenzija, a zaobljeni oblici
potpuno dominiraju.
Vodei su oblik grube keramike ovog stupnja zdjele sline tipu
zastupljenom samo jednim primjerkom u prethodnom (IIA) stupnju.
Njihovo variranje ide uglavnom u dva smjera:
a) zdjele s vie ili manje uvuenim gornjim dijelom, neprofiliranim ili na
bilo koji drugi nain naglaenim obodom; T. XXVI, 1, 5; T. XXVIII, 2;
b) zdjele s uvuenim gornjim dijelom i vie ili manje izvijenim i
profiliranim obodom; T. XXVI, 2, 3-4, 6-7; T. XXVII, 4, 7; T. XXVIII, l, 4.
Bikonini su oblici neusporedivo su rjei, a sudei prema raspoloivom
materijalu, radi se o tipu duboke zdjele s uvuenim gornjim dijelom i blago
zaobljenim prijelazom iz donjeg u gornji konus; T. XXVII, 5.
Svi navedeni tipovi zdjela jako se pribliavaju oblicima fine keramike.
Znatno manji broj ulomaka pripada posudama veih dimenzija, a meu
njima, koliko je na osnovu raspoloivih ulomaka mogue suditi, dolaze
iskljuivo vii ili nii piriformni oblici; T. XXVII, 1-3.
Svi navedeni tipovi posuda dolaze tijekom itavoga trajanja ovog
stupnja.
U odnosu na prethodni stupanj vane promjene pretrpio je i ukrasni
sustav, iji je repertoar sada znatno bogatiji, iako je skala motiva i kompozicija
jo uvijek dosta ograniena. Pri tomu je potrebno naglasiti kako itav ukrasni
sustav, gledano u cjelini, ostavlja jak dojam povrnosti i rustikalnosti. Pri
izvoenju ukrasa primjenjivana je samo jedna tehnika - urezivanje - a vrlo
su rijetki primjeri apliciranja duguljastih bradavica kombiniranih s kratkim
zarezima; T. XXVII, 6.
Meu urezanim ukrasima najei je motiv trokut. Pri tomu, ipak nije
mogue govoriti o pravim trokutastim motivima, ve prije o nekoj vrsti
uglatih motiva koji se u razliitoj dispoziciji izvode na svim dijelovima
posude. Najsloenija i ujedno najljepa kompozicija izvedena je na jednom
57
primjerku zdjele, ukraene s dva ukrasna friza koji zauzimaju gotovo itavu
njezinu povrinu. Osnovni motiv ine naizmjenino postavljeni visei i
stojei trokuti meusobno odvojeni linijama paralelnim s njihovim bonim
stranama, dok je unutar svakoga trokut, pri baznoj i pri vrhu, izvedena
po jedna girlanda, odnosno uglat motiv. U oba je ukrasna friza izvedena
istovjetna kompozicija s tom razlikom to u donjem frizu nedostaju linije
koje bi odvajale trokute; T. XXVIII, 1. Slina kompozicija zastupljena je i na
drugim primjercima s takvim motivima; T. XXVI. 1-7; T. XXVIII, l, 5.
Druga skupina trokutastih motiva, ali znatno rjea, dolazi takoer
unutar nekih sloenijih kompozicija koje, na alost, nisu posve jasne zbog
usitnjenosti ulomaka. Pri tomu je posebno zanimljivo da je trokute, smjetene
unutar jednoga veeg trokutasta ili uglata motiva, mogue prepoznati samo
prema razliitim poloajima rafura kojima su ispunjeni; T. XXVIII, 3-4.
Sljedeu skupinu, takoer dosta estih motiva, ine krivocrtni motivi
izvedeni plitkim ili dubljim urezivanjem, a za koje je, u nekim sluajevima,
izvjesno kako se radi o spiralnim ili spiraloidnim motivima; T. XXVIII, 6,
dok bi se kad drugih, vjerojatno, radilo o usporednim vodoravnim linijama
ija je zakrivljenost posljedica prilagodbe sfernoj povrini posude; T.
XXVIII, 8.
Na dva primjerka izvedene su veoma neuobiajene ukrasne kompozicije.
Na prvomu je to vrlo neuredno izveden pravi splet lunih, vie ili manje
izduenih motiva koji stvaraju dojam viestrukih, jako stiliziranih girlandi;
T. XXVIII, 9. Na drugom primjerku, takoer vrlo neuredno izveden, uoava
se sredinji kruni motiv, od koga se granaju snopovi pravih i zakrivljenih,
girlandama slinih linija; T. XXVIII, 10.
U skupinu kompozicija bez odreena sadraja spadaju ulomci na kojima
su izvedeni samo snopovi paralelnih kosih linija. No, takvo ukraavanje
poznato je samo na nekoliko ulomaka; T. XXVII, 4.
Na kraju treba rei kako je kvaliteta urezivanja sasvim neujednaena.
Jedan i to manji dio posuda ukraen je finim urezivanjem izvedenim otrim
instrumentom, dok je na veem broju posuda to provedeno znatno tupljim
instrumentom, pa urezi jako podsjeaju na ljebove.
B) Fina keramika - Do bitnih je promjena dolo i kod fine keramike. Neki
tipovi karakteristini za prethodnu etapu sada potpuno nedostaju, dok se
drugi zadravaju i dalje razvijaju. No, to e se najbolje vidjeti pri njihovom
pojedinanom navoenju. No, gledano u cjelini, fina keramika razvija se u
neprekinutom kontinuitetu, a tu je ukljuena i formalna i tehnika strana.
O tehnici izrade fine keramike nije potrebno uope govoriti jer je zadrana
stara tradicija, i tu nikakvih promjena nema. Jedino se uoava porast broj
crnoglaanih posuda, iako u veem broju i dalje dolaze svijetlouti, oker i
svijetlosmei tonovi. Zbog toga u se ovdje vie zadrati na tipolokim i
stilskim karakteristikama.
Meu oblicima fine keramike potpunu dominaciju imaju posude sa
zaobljenim profilom. Tu se nita nije promijenilo, samo su neke varijante
postale brojnije.
Zdjele su vodei i najizrazitiji tip fine keramike, a javljaju se u dva
osnovna oblika: zaobljene i bikonine.
Zdjele sa zaobljenim profilom neusporedivo su brojnije, a variraju u
sljedeem smjeru:
a) duboke zdjele s vie ili manje uvuenim gornjim dijelom, ime se
pribliavaju jednom zatvorenom loptastom obliku. Posude toga tipa nemaju
58
nikada posebno izdvojen obod; T. XXXVIII, 4, 10; T. XXXIX, 8-10; T. LX, 1;

T. XLV, 4, 7-8. Samo je na rijetkim primjercima obod blago istaknut plitkim,
neto irim udubljenjima koja idu kontinuirano oko cijele posude; T. XLV,
8; T. XLVI, 3;
b) plitke zdjele s jako uvuenim gornjim dijelom i jasno naznaenim ili
profiliranim obodom; T. XXXVIII, 5; T. XXXIX, 7; T. XL, 7; T. XLI, 1;
c) duboke zdjele s uvuenim gornjim dijelom i jako izvijenim obodom;
T. XXIX, 1-8; T. XXX, 1-7; T. XXXI, 1-2, 4; T. XXXII, 2, 5-6; T. XXXIII, 1-6;
T. XXXIV, 1-3, 6; T. XXXVIII, 1-3, 7; T. XXXIX, 1-5; T. XL, 6, 9; T. XLI, 2-4;
T. XLIII, 2;
d) plitke zdjele sa irokim otvorom, blago zaobljena ramena i blago
izvijena oboda tako da gornji dio posude samo neznatno izlazi izvan
okomite ravni ramena, dajui posudi oblik kalote; T. XXXVIII, 9; T. XL, 3-5,
8, 10; sl. 47.
Bikonine su zdjele, kako je ve reeno, neusporedivo malobrojnije,
a zastupljene su samo jednim tipom. To je zdjela sa zaobljenim gornjim
konusom i blagim prijelazom iz donjega u gornji konus; T. XLVI, 1; sl. 48.
alice su veoma izrazita kategorija posuda, a javljaju se u gotovo svim
oblicima u kojima se javljaju i zdjele sa zaobljenim profilom; T. XXXVIII, 6,
8; T. XLII, 1-4, 7, 8; T. XLIV, 2; T. XLVI, 4.
Osim navedenih tipova, meu posudama manjih dimenzija zastupljene
su: posude na nozi, T. XLVI, 2; plitice; T. XXXIV, 3-4; T. XL, 2; T. XLII, 5;
T. XLIV, 1, te posude s loptastim donjim dijelom i cilindrinim, odnosno
ljevkastim vratom; T. XXXII, 7; T. XLIII, 6; T. XLV, 5-6.
Meu posudama veih dimenzija izdvajaju se svega dva tipa. Jedan se
jako pribliava nekim piriformnim oblicima i odgovara slinim tipovima
grube keramike, dok se kod drugoga radi o posudama s visokim cilindrinim
vratom i vjerojatno loptastim donjim dijelom; T. XLIII, 1.
Osim toga, potrebno je istaknuti da se svi oblici u podjednakoj mjeri
javljaju tijekom cijelog trajanja toga stupnja, te da stratigrafski nije mogue
razdvajati starije i mlae tipove. To je i posve prirodno ako se ima u vidu
injenica kako gotovo svi navedeni tipovi predstavljaju, u stvari, naslijee iz
prethodnoga razvojnog stupnja, koje je, prirodno, neto i evoluiralo.
Dna su u ovomu stupnju ravna ili zaobljena, ve prema tomu o kojem se
tipu posude radi. Tako je samo po sebi jasno da su zaobljena dna mogua,
uglavnom, kod manjih i pliih posuda jer ne utjeu bitno na njihovu
stabilnost, dok su, s druge strane, vee i dublje posude zahtijevale ravno
dno. O tipolokim odlikama noge jedinoga primjerka vaze na nozi, zbog
fragmentiranosti, nije mogue nita odreenije rei.
Meutim, ovdje je potrebno posebno spomenuti jednu vrstu tzv.
dekorativnog dna, kad koga je stabilnost posude poveana izrezivanjem
ili igosanjem stajne povrine u obliku romba; T. XXXV, 3-4; T. XLV, 1; ili
kvadrata s produenim kutovima; T. XLV, 2; s ijih se kutova prema gornjem
dijelu posude razvija urezani ukras u radijalnoj dispoziciji.
Drke na finim posudama toga stupnja nisu poznate, ali se umjesto njih,
dosta esto, javljaju razliite vrste tunelastih uica izvedenih u samom zidu
posude. Kadkad njihovo postojanje ne dovodi do deformacije osnovne
linije posude, dok je nekada to mjesto neto zadebljano ili, bolje reeno,
pojaano; T. XLIII, 4, T. XLIV, 3. To izravno ovisi o poloaju uica na trbuhu
ili vratu posude, kao i od debljine same stijenke posude. Njezina pozicija na
zaobljenom dijelu posude utjecala je i na vrstou posude pa se, prirodno,
u tom sluaju nametala potreba za dodatnim ojaanjem. Na nekim se
59
primjercima, pored toga, javljaju i male krune perforacije; T. XLI, 3; T.

XLIV, 4; a obino dolaze na vratnoj zoni ili trbuhu.
Nedostatak klasinih drki i postojanje tunelastih uica i krunih
perforacija ponovno upozorava na potrebu razmatranja znaenja ranije
spomenutih tragova debljih ili tanjih kolaca otkrivenih u slojevima pepela
pokraj vatrita. Kod grube keramike, na kojoj se krune perforacije takoer
javljaju, njihova povezanost s ranije iznesenom pretpostavkom o karakteru
tih tragova kolaca ne bi se mogla osporiti ozbiljnijim argumentima, jer
je ta keramika vrsta u prvom redu namijenjena svakodnevnoj uporabi.
Meutim, kod fine keramike njihovu je pojavu mogue tumaiti na dvojak
nain. Prvo, kod neukraenih posuda, ili onih ukraenih urezivanjem, uice
ili perforacije mogle su posluiti za provlaenje uzice pri uporabi i noenju
posuda. To se ini sasvim loginim jer je i ta vrsta keramike, svakako, mogla
imati utilitarni karakter. Meutim, na posudama ukraenim slikanim
ukrasom kod kojih uporabna funkcija, u smislu svakodnevne praktine
namjene, dolazi u pitanje zbog nepostojanosti ukrasa, njihovo bi postojanje
moglo imati funkciju zatite i ouvanja samoga ukrasa. To tim prije to,
osim ukraenih posuda, meu finom keramikom dolazi i vei broj broj
neukraenih posuda, pa stanovit fundus posuda namijenjenih posebnim
prilikama ili funkcijama ne bi doveo u pitanje uporabu fine keramike u
svakodnevnoj praksi.
U odnosu na, moe se slobodno rei, dosta neinventivan odnos prema
formiranju osnovnih tipova toga stupnja, ukrasni sustav razvija se u sasvim
suprotnom smjeru, i to pravcu razvijanja tehnikih inovacija, obogaivanja
kompozicija, uobliavanja umjetnikoga izraza i postizanja koloristikih
efekata.
Meutim, prije prikaza pojedinanih motiva i ukrasnih kompozicija,
potrebno je dati nekoliko opih napomena. Daleko najvei broj ukrasa na
finoj keramici izveden je crvenom pastoznom bojom koja se otire, dakle
poslije peenja, pa samim time ne ine organsku cjelinu sa stijenkama
posuda. Zahvaljujui dobrim prirodnim uvjetima konzerviranja, na veini
posuda ukrasi su sauvani u svom izvornom obliku na itavom ili veem
dijelu ukraene povrine. Na ulomcima s kojih je boja djelomice ili posve
otpala ukras je ostao posve vidljiv zahvaljujui jasnim i otro ogranienim
mat povrinama koje su ostale na mjestima na kojima je boja bila nanesena.
Teko je odgovoriti na pitanje je li to posljedica prisutnosti boje na toj
povrini, ili je ona namjerno ostavljena takvom prije izvoenje ukrasa kako
bi se time omoguilo njezino lake i bolje nanoenje. Ta druga mogunost
ini mi se loginijom jer podrazumijeva i prethodno jasno koncipiranje
ukrasne kompozicije u cjelini, to je znatno olakavalo kasniji rad s bojom.
Neke, veoma sloene kompozicije, ini mi se, i nisu mogle biti izvedene bez
toga prethodnog postupka.
Osnovni ukrasni motiv, koji po brojnosti znatno nadilazi sve ostale, ine
jednostruke ili viestruke trake. Najee su jednostavne samostalne trake
izvedene na obodu, a zauzimaju preteito samo vanjski, a nekad i unutarnji
dio posude; T. XXIX; 1-8; T. XXX, 1-7; T. XXXI, 1-2, 4; T. XXXVIII, 1-6; T.
XLI, 4. Iznimno su umjesto jedne ire izvoene dvije ue trake meusobno
odvojene veoma uskim meuprostorom, ali su one i u tom sluaju ograniene
na gornju periferiju posude. Takoer, iznimno se rijetko javljaju i posude
kod kojih je vratna zona ralanjena s dvije ili tri paralelne vodoravne linije
urezane oko itave posude, to je, ini mi se, u funkciji stvaranja dojma
vie uskih slikanih traka. Ako se pri tomu ostavi mogunost i uporabe
60
bijele inkrustacije za ispunjavanje urezanih linija, premda to nije i izravno

potvreno, onda bi taj efekt bio i koloristiki obogaen; T. XXXIX, 1.
Neto sloeniji ukras ine viestruke vodoravne trake koje se u razliitim
dispozicijama i meusobnom odnosu smjenjuju na veem dijelu ukrasne
povrine; T. XXXII, 1-4. Klasian primjerak takva ukraavanja predstavlja
jedna plitka zdjela s nekoliko gusto poredanih traka, pri emu izmeu
debljine i meusobne udaljenosti traka ne postoji bitno odstupanje u smislu
suavanja bilo traka bilo meuprostora; T. XXXVIII, 8. Ista kompozicija,
samo s drugaijim odnosom i rasporedom oslikanih i neoslikanih povrina,
zastupljena je na jednoj dublje posude. U odnosu na prethodnu, tu je odnos
izmeu ukraenih i neukraenih povrina sasvim drugaiji, to je, po mome
miljenju, posljedica okolnosti da je isto naelo ukraavanja primijenjeno
na dva tipa posuda kod kojih postoje znatna odstupanja u proporcijama i
zaobljenosti povrine; T. XXXVIII, 7. Isti je efekt ostvaren i kod sljedeih
primjeraka samo to je sredinja traka zamijenjena jednom; T. XXXIX, 5;
ili s dvije znatno ue; T. XXXIX, 3. Gledano u bit, to je ista kompozicija, ali
s drugaijim koloristikim efektom, kao i na ulomku s tri trake ujednaene
irine; T. XXXI, 3.
Na nekim primjercima alica i plitica javljaju se viestruke, vodoravno
poloene, iroke trake koje gotovo potpuno prekrivaju itavu raspoloivu
povrinu, a dijele ih uski neukraeni pojasevi; T. XLII, 1, 5. To je ve bitno
razliit koloristiki efekt.
Neto veu izmjenu u toj osnovnoj kompoziciji viestruka redanja
vodoravnih traka ine primjerci kod kojih je sredinja traka zamijenjena
jednom irokom valovitom trakom; T. XXX, 1-6; T. XXXIV, 1; T. XXXVIII,
10.
Osim toga standardnog ukraavanja izvoenjem samostalnih ili
viestrukih horizontalnih traka, meu jednostavnije kompozicije mogu se
uvrstiti sljedei malobrojniji ili pojedinani primjerci:
- primjerak dublje posude na kojoj uz slikanu traku na obodu dolazi jo
jedna vrsta jako stilizirane girlande; T. XXXIX, 4;
- primjerak alice na kojoj je slikana traka na obodu kombinirana s
nizom igosanih udubljenja izvedenih na trbuhu; T. XLII, 7;
- primjerak dublje loptaste posude na kojoj je uz obod izveden neki uglati
motiv; T, XXXIX, 10; i primjerci posuda istoga tipa od kojih je jedan imao,
vjerojatno, slian uglasti motiv ili jednu kratku i uu horizontalnu traku,
dok se kod drugoga radi o istom motivu ili jednostrukoj traci koja opasuje
cijelu posudu; T. XXXIX, 8-9;
- primjerak posude na kojoj je ispod iroke trake na obodu sauvana
znatno ua i posve kratka samostalna traka, kakvih je na ukrasnom polju
ramenoga dijela moralo biti vie; XXXII, 6;
- primjerak posude na kojoj je izmeu dviju vodoravnih traka na obodu
i trbuhu izveden krupan etverokutni motiv; XXXII, 6;
- primjerci posuda iji se ukras sastoji od nekoliko kratkih, vodoravno ili
koso poloenih, uskih traka; T. XLII, 6.
Izvan toga uobiajena komponiranja ukrasnih motiva po vodoravnim
linijama, zastupljeni su, iako rijetko, i okomito komponirani motivi, To su
jednostavne viestruke trake koje se u obliku metopa grupiraju na povrini
posude. Obino se radi o tri, premda se sreu i dvije ili etiri trake, koje
se od oboda sputaju do sredine posude, gdje se slobodno zavravaju ili
se spajaju s jednom vodoravnom trakom, koja odvaja gornju ukraenu od
donje neukraene zone. Na jednom od tako ukraenih primjeraka izveden
61
je i motiv trokuta povezanih u kontinuirani niz koji tee oko sama oboda;
T. XXXVIII, 9. Ujedno to je i jedini primjerak s motivom trokuta. Osim tih,
u okomitoj dispoziciji dolaze, premda iznimno i okomite valovite trake; T.
XXXIX, 6. Napokon, u ovoj skupini motiva treba spomenuti i jedan ulomak
plitice koji je, uz slikanu traku na obodu, ukraen irim trakama koje se, u
radijalnoj dispoziciji, ire od dna prema obodu; T. XL, 2; te dosta rijetko
prakticirano premazivanje itave gornje povrine posude; T. XLI, 1. Ostatci
boje bez jasno definiranih povrina koji bi ukazivali na neki odreeni motiv,
pa bi i to mogao biti primjer oslikavanja itave gornje povrine, sauvani su na
ulomku jedne posude s apliciranim duguljastim ispupenjem ralanjenim
nizom kratkih zareza i vidljivim ostatcima iste crvene boje; T. XXXI, 6.
Meutim, znatno je zanimljiviji ulomak na kojemu su ostatci boje sauvani
i na vanjskoj i na unutarnjoj strani stijenke; T. XXXI, 7a-b. Kako ni na tom
ulomku nije mogue definirati povrinu na koju je boja bila nanesena, a
to znai ni naslutiti neki odreeni motiv, vrlo je vjerojatno da i taj ulomak
pripada skupini ulomaka posuda s oslikanom veom povrinom, ali bez
vezivanja boje za neki odreeni ukrasni element. Neobino je, meutim,
to je istovjetan pristup primijenjen na obje povrine stijenke, to ostavlja
razliite mogunosti interpretiranja.
Drugu skupinu ukrasnih motiva ine spiralni ili spiraloidni motivi
unutar vie ili manje sloenih kompozicija. Zbog nedostatka veih cjelina
nije mogue sa sigurnou govoriti o svim elementima tih kompozicija.
Osim toga, i na raspoloivim primjercima gotovo se ne osjea kanoniziranje
kompozicije. Dodue, nekih opih naela sigurno ima, ali ukrasi na veini
primjeraka ostavljaju dojam neovisnosti o bilo kakvim uzorima. No, to e
dobrim dijelom biti i posljedica razliitih tipova posuda na kojima se izvode
sloene kompozicije i mogunosti koje pojedini tipovi ostavljaju za njeno
razvijanje.
Neto jednostavnijim od ostalih ine mi se primjerci kod kojih se, izgleda,
radi samo o kosim, neto luno povijenim trakama koje se na jednom, a
vjerojatno i na drugom kraju zavravaju polukrugom; T. XXXIX, 7; ili
volutom; T. XL, 3-10; T. XLIII, 4. Osim toga, javljaju se i neke vrste spiralnih
kuka izvedenih samostalno, T. XL, 1; ili kombiniranih meusobno; T. XLII,
2. Samo je na jednom ulomku izvedena ira horizontalna traka s nizom
polukrugova na gornjoj strani; T. XLIII, 7.
Drugoj skupini pripadale bi znatno kompliciranije kompozicije kod
kojih su spiralaoidni motivi meusobno povezani vr1o sloenim sistemom
tangenti; T. XLI, 2-3; T. XLIII, 4-5; T. XLIV, 2; ili se radi o dijelovima
spiraloidnih motiva s veim brojem zavojnica; T. XXXIV, 2-6; T. XXXV,
1-2; T. XLIII, 3. Najljepe i ujedno najsloenije kompozicije izvedene su
na primjercima dviju, tipoloki raz1iitih, posuda, kod kojih su sredinji
spiraloidni motivi meusobno povezani veoma sloenim sistemom tangenti;
T. XLIII, 1-2. Toj skupini motiva pripada i ulomak vrata posude malih
dimenzija s vrlo sloenim ukrasom izvedenim na itavoj sauvanoj povrini
vrata, ali je njegovu kompoziciju teko razaznati; T. XXXII, 7.
Napokon, dosta neuobiajen i sloen spiraloidni ukras izveden je na
unutarnjoj strani nekih posuda; T. XXXV, 3-4; T. XLIV, 1. Sudei prema
tomu, radi se o obliku plitice, pa je taj dio posude jedini i stajao na
raspolaganju za ukraavanje. Zanimljivu okolnost kod tih primjeraka ini
i ukraavanje i vanjske povrine stijenke, ali je pri izvoenju toga dijela
ukrasa primijenjena tehnika finoga urezivanja nekim otrim i tankim
instrumentom. To ukraavanje vanjske povrine stoji u izravnoj vezi s
62
ve spominjanim oblikom tzv, dekorativnog dna kod kojeg se radi o

izrezivanju donje povrine u obliku romba s neto izduenim uglovima, od
kojih su, zatim, na dva suprotna kraja izvedene urezane linije. Ti primjerci
na stanovit nain ine prijelaz ka drugoj, znatno rjeoj tehnici ukraavanja
- urezivanju.
U vezi s tim nainom ukraavanja potrebno je naglasiti kako linije
urezane ispod samoga oboda ine posve samostalan ukras i da je samo na
rijetkim primjercima potvreno i oslikavanje toga dijela posude; T. XXXIX,
2. Osim te kombinacije, urezivanje i slikanje povrine potvreno je jo na
nekoliko primjera, a u pitanju su uvijek posude manjih dimenzija. Na nekim
su ulomcima bojenjem izvedeni osnovni motivi, a urezivanjem su oni
samo meusobno odvojeni ili naglaeni; T. XLII, 4; dok je na drugim boja
uporabljena za isticanje urezanih motiva. Na nekim je od tih posljednjih
primjerka boja veoma slabo sauvana i razmazana, pa nije mogue uvijek
sa sigurnou rei radi li se inkrustiranju urezanih linija ili oslikavanju
povrine unutar urezanih linija; T. XXXVI, 2-8; T. XLIII, 4; T . XLVI, 3. Vrlo
su rijetki primjeri na kojima su urezani i slikani motivi izvedeni u pozicijama
okomitim jedna prema drugim; T. XXXVI, 1.
Gledano u cjelini, tehniku urezivanja nije mogue usporeivati s
prethodnom ne samo u kvantitativnom smislu nego i u pogledu izbora
motiva i sloenosti kompozicija. Kao posve samostalna tehnika, urezivanje
nije zastupljeno na velikom broju ulomaka, pa je ve zbog toga iskljuena
bilo kakva mogunost njihova sistematiziranja. Gotovo svaki ulomak s
urezanim ukrasima predstavlja usamljenu ukrasnu pojavu, bilo zbog motiva
bilo zbog kompozicije. Osim ve spomenutih ukrasa izvedenih pri izradi tzv.
dekorativnog dna, tom su tehnikom, u najveem broju primjera, izvedene
viestruke vodoravne linije ispod oboda; T. XXXIX, 2; ili, rjee, na drugim
dijelovima posude; T. XLV, 5, 7, 8. Usporedni vodoravni urezi izvedeni
su i na jedinom ulomku posude na nozi; T. XLVI, 2. Zanimljiva ukrasna
kompozicija izvedena je na ulomku posude ispod ijeg je oboda urezana
rafirana vodoravna traka i neki, u suprotnom smjeru rafiran, uglati motiv;
T. XLV, 3. Na drugom ulomku vratna zona ukraena je nizom viseih trokuta,
ispunjenih koso poloenim paralelnim linijama; T. XXXVII, 1.
Kako se iz dosad navedenog vidi, na finoj keramici urezivanjem su
najee izvoeni pravocrtni motivi, dok su krivocrtni vrlo rijetki. No,
unato tomu, na gotovo svim ulomcima izvedeni su pravi spiraloidni motivi s
veim brojem zavojnica koji su vjerojatno tvorili sloenije ukrasne cjeline; T.
XXXVII, 3-5. Na tu vjerojatnost upuuje jedan primjerak koji se sloenou
svoje kompozicije moe usporeivati s odgovarajuim slikanim ukrasima; T.
XLIV, 3. Likovnou svoje kompozicije za oslikanim spiralidnim ukrasima
ne zaostaje ni primjerak s jednostavnim i samostalno izvedenim spiralnim
motivom; T. XLVI, 4. Posebno zanimanje izazivaju dva posve mala ulomka
crnoglaanih posuda na kojima su izvedeni kruni motivi ispunjeni kratkim
urezanim crticama; T. XXXVII, 2; T. XLV, 2. Teko se oteti dojmu kako je u
pitanju simbolina predstava solarno-lunarnoga karaktera.
Na kraju, potrebno je iznijeti jo jedno zapaanje u vezi s odnosom
urezanih i slikanih ukrasa, a to e biti iznimno vano za razmatranja o
razvoju i genezi kulturnog izraza Ravlia peine, pa i ire problematike
vezane za kasnoneolitiku kulturu kojoj ona pripada. Ve je prethodno
spomenuto kako kvantitativni odnos urezivanja i slikanja ide daleko u prilog
te druge tehnike ukraavanja. Dalje, urezivanje se kao tehnika provlai kroz
itavo vrijeme trajanja toga stupnja, ali zato, prema vremenu pojavljivanja,
63
predstavlja primaran nain ukraavanja. Naime, prilikom iskopavanja

uoeno je, a kasnijom analizom i potvreno, kako je u najstarijim dijelovima
toga stupnja ukraavanje izvoeno iskljuivo primjenom tehnike urezivanja.
Prema situaciji u kvadratima X, XI i XII, te N1-3 koje ovdje uzimam kao
najbolje i najsigurnije stratigrafske pokazatelje, prvi primjerci slikane
keramike dolaze u slojevima oko 0,20 m iznad poetka toga stupnja. To
znai da je oko 0,20 m depozita i vremenski okvir u kojemu je on formiran
obiljeen samo jednom ukrasnom tehnikom. Istina, to i nije neka iznimna
debljina sloja niti posebno dug vremenski raspon u razvoju te kulture, ali je
veoma vana okolnost za tumaenje davno uoenih slinosti i razlika unutar
toga kulturnog kruga. Meutim, moram naglasiti kako je ovdje potpuno
svjesno izbjegnuto izdvajanje jedne zasebne podfaze ija bi karakteristika
bila iskljuivo primjena urezivanja za izvoenje ukrasa, i to iz dva razloga.
Prvo, urezivanje se provlai tijekom itavog trajanja toga stupnja i tijekom
njegova razvoja ne donosi bitno novih elemenata ni u sadraju kompozicija
ni u nainu ukraavanja. I drugo keramiki materijal ne pokazuje ni
najmanje promjene od poetka pa do kraja ovoga stupnja. Pa, ipak, taj
odnos urezanih i slikanih ukrasa istiem zbog nekih mogunosti koje prua
u smislu tumaenja geneze i razvoja hvarsko-lisiike kulture, o emu e jo
biti govora.
Sl. 47
Sl. 47
Sl. 48
Sl. 48
Stupanj
IIC - kasna hvarska kultura
Taj stupanj faze II Ravlia peine u podjednakoj je mjeri zastupljen

na itavoj istraivanoj povrini, ali je njegovo trajanje dosta ogranieno.
Pripada mu svega 0,30 m, raunajui prema situaciji u kvadratima X, XI i
XII, te N1-3. No, unato toj kratkotrajnosti, njegovo postojanje nikako ne
dolazi u pitanje jer donosi otre i do sada najvee i najvanije promjene u
evoluciji kulture u Ravlia peini. Te se promjene oituju u svim aspektima
keramike produkcije, ali prije svega u oblicima posuda i ukrasnom sustavu,
a podjednako su izraene i kod grube i kod fine keramike.
64
A) Gruba keramika - Tehnoloka svojstva grube keramike, na prvi

pogled, ostala su potpuno istovjetna gruboj keramici prethodnoga stupnja:
zemlja je pomijeana s dosta usitnjena kamena, povrina je dobro obraena
i u veini sluajeva dobro poravnata i glaana, a to su sve svojstva grube
keramike klasine hvarske kulture. Pa ipak, mogue je uoiti i stanovite
razlike. Kod grubih posuda s tipinom hvarskom fakturom primjese dolaze
u obliku dobro usitnjena kamena ravnomjerno rasporeena u masi od koje
je posuda modelirana. Velika koliina tih primjesa i njihov ravnomjeran
raspored, bez obzira na finou granulacije, koja je oigledna, znatno utjeu
na izgled povrine posude. Precizno reeno, velika koliina primjesa utjee
da posude, bez obzira na finu obradu povrine i dobar vizualni dojam,
pri dodiru djeluju grubo i hrapavo. Posude te fakture javljaju se u boji
uobiajenoj kod grube keramike prethodnog stupnja.
Drugu skupinu ine posude kod kojih se ta karakteristina hrapavost
i suhoa povrine ne osjea, to je posljedica dviju okolnosti: prvo, neto
manje koliine usitnjena kamena, i drugo, nanoenja posebne prevlake
od finije proiene zemlje i glaanja povrine. Posve je razumljivo da to
glaanje nikada ne dostie kvalitetu fine keramike. Veoma je uoljiva i
razlika u boji povrine, koja je kod ove skupine posuda u osnovi veoma
slina prethodnoj, ali je neto tamnijih do posve tamnih nijansi uz njihovo
mijeanje i prelijevanje.
Do vrlo uoljivih promjena dolo je i u oblicima posuda. Neki, vrlo
karakteristini oblici prethodnoga stupnja nestaju, a javljaju se sasvim
novi. No, to e se najbolje vidjeti pri navoenju karakteristinih tipolokih
pojava.
Najkarakteristiniji i najbrojniji oblik toga stupnja jesu visoke posude
s jajolikim ili loptastim donjim dijelom i jasno izdvojenim viim ili niim
vratom; T. LI, l-3. Pri tomu vrat moe biti blago konkavan, konian ili
potpuno cilindrian, a obod je ravan ili blago profiliran. Kao posebnu
odliku tih posuda potrebno je istaknuti prstenasta zadebljanja izvedena na
obodima, koja su u ovom stupnju jo uvijek malobrojna, ali e u sljedeoj fazi
(faza III) postati jedno od glavnih obiljeja kako grube tako i fine keramike;
T. LI, 3.
Osim toga oblika, kod grube keramike ovog stupnja dolaze jo: konine
zdjele s ravnim obodom; T. LI, 4; manje konine zdjele s prstenastim
zadebljanjem na unutarnjoj strani oboda, T. LI, 6; duboke zdjele s jako
uvuenim gornjim dijelom, T. LI, 5, te manje posude s loptastim donjim
dijelom i cilindrinim vratom.
Dna su slabo poznata, ali je mogue raunati s ravnim ili blago
profiliranim, odnosno niskim koninim oblikom.
Drke, takoer, nisu poznata u veem broju, ali se i na osnovu
raspoloivih primjeraka, moe rei da su to uobiajeni tipovi trakastih drki
smjetenih na ramenu ili prijelazu iz ramena u vrat posude. Na nekim, istina
malobrojnim, primjercima sredinji dio drke je neto zadebljan, u obliku
vertikalna rebra.
Ukrasni je sustav u tomu stupnju potpuno osiromaen. Izuzimajui
malobrojne primjerke posuda s prstenastim zadebljanjem na obodu, koja
uz praktinu funkciju ojaanja ovog dijela posude imaju i dekorativnu
vrijednost, cjelokupan je ukrasni sustav sveden je na malobrojne primjerke
posuda s nizom kratkih ureza na obodu; T. LI, 2.
65
B) Fina keramika - Osnovnu karakteristiku fine keramike ovog stupnja

predstavlja potpuno zadravanje tehnolokih svojstava istovrsne keramike
skupine prethodnog stupnja (IIB). Nije dolo ni do kakvih promjena pa se na
tim odlikama i nema potrebe posebno zadravati. Jedina razlika u odnosu
na prethodni stupanj (IIB) uoava se u porastu svijetlosmeih, sivosmeih
i svijetlosivih tonova, iako u veem broju i dalje dolaze posude s tamnom ili
crnom bojom povrine.
Znatno su izrazitije promjene u oblicima posuda. Istina, jo uvijek se
javljaju neki tipovi zdjela naslijeeni iz prethodnog stupnja (IIB), ali su oni
sada manje brojni i manje karakteristini. Gledano u cjelini, ti naslijeeni
oblici, zajedno s naslijeenim tehnolokim odlikama, imaju viestruku
vrijednost. S jedne strane, oni izraavaju jasan tradicionalizam u oblikovanju
posuda, dok, s druge strane, predstavljaju vaan argument za kulturno
jedinstvo toga i prethodnoga stupnja bez obzira na brojne i otre razlike koje
ih dijele. No, na o tim pitanja bit e vie govora u daljnjem izlaganju.
Kao izraziti predstavnik tradicionalnog oblikovanja dolaze dublje i plie
zdjele s blago zaobljenim ramenom i izvijenim vratom; T. XLVIII, 1-3; T.
LII, 1-2; T. LV, 1-2, 5.
Meu novim su oblicima najei i najkarakteristiniji tip manje ili
vee posude s jako zaobljenim, gotovo loptastim donjim dijelom i jasno
izdvojenim niim ili viim vratom; T. XLIX, 1; T. LII, 4; 9, 10; T. LIII, 3; T.
LVI, 1-8. Odnos izmeu vratnoga i ramenoga segmenta varira od blagih
do vrlo otrih prijelaza. Trbuh je, kako je ve reeno, uvijek zaobljen i
pribliava se jednoj loptastoj formi, a bikonian oblik trbuha konstatiran je
u samo nekoliko ulomaka. U tom sluaju se radi o niskom donjem konusu,
to pridonosi dojmu neto spljotena oblika; T. LVI, 1.
Osim toga, javljaju se, premda rijetko, i plitke poluloptaste zdjele s
jako uvuenim i zadebljanim obodom; T. XLIX, 5-7; T. LII, 6, 8; te jedini
primjerak posude koja se u osnovi pribliava posudama s loptastim donjim
dijelom i visokim vratom, s valovito modeliranom vanjskom povrinom; T.
LII, 3.
Meu posudama veih dimenzija javljaju se, jednako kao i kod grube
keramike posude s visokim vratom i loptastim ili jajolikim donjim dijelom;
T. LII, 7.
Posebno zanimanje izaziva primjerak za koji je, ini mi se, posve
vjerojatno kako se radio o poklopcu; T. LIII, 4.
Dna su u ovomu stupnju zadrala karakteristike prethodnoga (IIB). U
pitanju su ravna ili zaobljena dna, ali je prvi tip brojniji.
Drke nisu poznate u veem broju, ali se i tu uoavaju sasvim jasne
promjene. Osim vrlo vjerojatne pretpostavke o postojanju trakastih drki, u
tomu stupnju vodei oblik predstavljaju subkutane drke izvedene preteno
na ramenom dijelu posuda s loptastim donjim dijelom. Za taj je oblik
karakteristino da kanal ide kroz zid posude, te da je stijenka posude na
tom mjestu zadebljana prema s unutranjosti, kako bi se postigao potreban
profil kanala; T. XLVII; 1, 3; T. LV, 4.
Ukrasni je sustav, takoer, pretrpio iznimno velike promjene. One
se, prije svega, oituju u naglom i potpunom smanjenju slikanih ukrasa
i uvoenju nove, do tada nepoznate, tehnike ukraavanja - kaneliranja. S
druge strane, i meu raspoloivim slikanim ukrasima, a u pitanju krajnje
minimalan broj ulomka, dolazi i do velikih sadrajnih promjena. Spiraloidni
motiv, kao jedna od izrazitih ukrasnih karakteristika prethodnog stupnja
(IIB), sada je dokumentiran samo na jednom ulomku; T. LIII, 2; dok su
66
ostalim ulomcima sa slikanim ukrasima izvedene viestruke vodoravne

cik-cak trake; T. XLIX, 1; T. LII, 9; T. LIII, 1; a na jednom i neki sloeniji
meandroidni motiv; T. LII, 10. Osim toga, vrlo je vana i okolnost da se
slikani ukrasi vie ne izvode samostalno, ve u kombinaciji s kaneliranjem,
te da obje tehnike dolaze i na istim dijelovima posude, jedna preko druge; T.
LIII, 1-2. Istovrsno kombiniranje tih dviju ukrasnih tehnika mogue je jo
na nekim ulomcima; T. XLIX, 3-4.
Kombinacija klasinoga hvarskog naina ukraavanja i kaneliranja
zastupljena je na posudi sauvanoj u vie ulomaka, a to je vjerojatno jedan
od najljepih primjera te vrste. No, ovaj put nije u pitanju slikani, ve urezani
ukras izveden na vratu i trbuhu posude, dok je vanjski i unutranji dio oboda
i trbuh ukraen finim kanelurama polukrunog presjeka; T. XLIX; T. LIII,
3.
Ve je navedeno kako je najvei broj posuda ukraen kaneliranjem. No,
i tu ima bitnih razlika, a one su u podjednakoj mjeri izraene u obliku i
izgledu kanelura, ali i u poloaju i odnosu na glavne osi posuda. Osim ve
spominjanih uskih kanelura polukruna presjeka, vrlo je karakteristian i
oblik jako irokih kanelura s visokim i otrim sredinjim rebrom, pa se stjee
dojam kako je isticanje rebra i osnovna namjera tog naina kaneliranja; T. T.
LVI, 1. Osim toga, treba naglasiti kako su uske kanelure polukruna presjeka
izvoene preteito u okomitoj dispoziciji; T. XLVII, 1-6; dok su one iroke
uglavnom ukoso poloene; T. XLVIII, 1-4; T. LII, 2; T. LV, 1-2.
Potrebno je, takoer, spomenuti kako se osim tih uobiajenih, iako
pojedinano, javljaju jo neke vrste kanelura:
- iroke okomite kanelure s istaknutim, ali zaravnjenim sredinjim
rebrom; T. XLVII; 7 T. LV, 4;
- ire i plie okomite kanelure s proirenjem u gornjem dijelu slino
otisku prsta;
- kanelure izvedene u obliku plitkih ljebova; T. XLVIII, 5-6; T. LV, 5; T.
LVI, 2.
Ipak, sve te vrste kanelura, unato veim ili manjim razlikama, zastupljene
su istodobno i tijekom itavoga trajanja toga stupnja. Nema nikakvih
stratigrafskih oslonaca za njihovu meusobnu distinkciju.
Stanovite razlike postoje u poloaju kanelura u odnosu na pojedine
dijelove posuda, ali te razlike ne drim posebno bitnim jer su one uvjetovane
samim oblicima posuda i mogunostima koje one pruaju za izvoenje
ukrasa. Na zdjelama je hvarskoga tipa kaneliranje ogranieno na rameni
segment i dio trbuha, dok je na posudama s loptastim donjim dijelom i
visokim vratom ukras ogranien poglavito na rameni pojas, premda je
zastupljeno i kaneliranje veeg ili manjeg dijela trbuha. Kod drugog tipa
posuda uobiajeno je izvoenje kratkih kanelura na samom obodu, i to
uglavnom na njegovoj vanjskoj strani; T. XLIX, 1; T. LII, 3; T. LVI, 3, 5.
Kaneliranje oboda javlja se i na unutranjem dijelu oboda plitkih zdjela s
uvuenim i zadebljanim obodom; T. XLIX, 5a-b; T. LII, 6, 8.
Izuzimajui ve prethodno spomenuti primjer urezana ukrasa
kombinirana s kaneliranjem, urezivanje se javlja jo na jednom manjem
broju ulomaka. U veini sluajeva radi se o nizu kratkih ureza izvedenih na
unutarnjoj ili vanjskoj strani oboda posuda; T. XLIX, 6-7; T. LII, 9; T. LVI, 6-8;
i neto rjee na trbuhu T. XLVIII, 7. Stjee se dojam kako ta vrsta urezanih
ukrasa, u stanovitom smislu, oponaa ukrase izvedene kaneliranjem.
Meu urezanim ukrasima sa sloenijom kompozicijom, osim onog ve
spomenutog, vee zanimanje izaziva ukras na jedinom primjerku poklopca,
67
na kojem je kanelirani ukras kombiniran s dvostrukim nizom urezanih

viseih trokuta, ispunjenih mreastim uzorkom; T. LIII, 4.
Na kraju, spomenut u jo i rijetke ulomke posuda sa zadebljanjem na
obodu, koje svakako ima i odreenu dekorativnu vrijednost. Obino su u
pitanju jednostavna prstenasta zadebljanja; T. LII, 1; ali se javljaju i primjerci
kod kojih je jedinstvena cjelina razbijena nizom kratkih kanelura slinih
ljebovima. T. LII, 7.
Sljedea, veoma brojna skupina posuda jesu zdjele. Razlikuju se dva
osnovna tipa: bikonine i zdjele sa zaobljenim profilom. Bikonine su zdjele
znatno malobrojnije i dolaze samo na kraju toga stupnja. Takoer, taj je tip
znatno siromaniji u varijacijama. No, unato tomu mogu se izdvojiti dvije
vrste tih zdjela: jedna s konkavnim i druga s ravnim gornjim konusom;
T. LIV, 1-8. Za obje je varijante karakteristino da je gornji konus znatno
krai od gornjega, da je prijelaz iz donjega u gornji konus otar, te da je
rameni pojas zadebljan i naglaen. Osim toga, za ovaj tip zdjela vezani su i
sasvim specifini ukrasi. Naime, u vidu imam dva ukrasna elementa. Prvo,
to je redovna pojava niza kratkih zareza izvedenih otrim instrumentom na
uskom ramenom pojasu. I drugo, viestruke rebraste aplikacije na donjem
konusu. U vezi s tim, potrebno je istaknuti kako se zarezi javljaju na obje
varijante, dok su rebraste aplikacije svojstvene iskljuiv zdjelama s ravnim
gornjim konusom.
Na kraju, treba rei jo i to da zdjele s konkavnim gornjim konusom
dolaze u fakturi A i B, dok se druga varijanta javlja gotovo iskljuivo u
fakturi B.
E) Ostali nalazi
1. Antropomorfna plastika
Naglaena malobrojnost antropomorfne plastike na neolitikim
nalazitima istonoga jadranskog podruja, kao mogui izraz i posljedica
nekih ideolokih posebnosti u kojima je slabije izraeno i njezino
znaenju u duhovnom ivotu, a u vezi s tim i ritualnoj praksi neolitikih
zajednica, vjerojatan su razlog to je ta strana umjetnosti i duhovnog ivota
kasnoneolitike zajednice Ravlia peine predstavljena vrlo skromno.
Naime, dosadanja su istraivanja dala samo jedan nalaz antropomorfne
plastike koji, prema stratigrafskom poloaju, pripada prijelazu iz stupnja
IIA u stupanj IIB.
Veliku potekou u pokuaju stilske analize, tumaenja sadraja i znaenja
nalaza, kao i traenju odgovarajuih analogija ne ini samo malobrojnost
takvih predstava u neolitiku istonoga Jadrana openito, ve i sama
necjelovitost nalaza iz Ravlia. Figurina je sauvana samo u svom donjem
dijelu, a i on je nepotpun. Modeliranje je dosta sumarno, bez naglaavanja
pojedinosti, a gledano u cjelini moe se rei kako ovaj nalaz ulazi u krug
naturalistiki oblikovanih figurina. Unato tomu, posve je jasno kako je u
pitanju prikaz sjedee enske figure; sl. 49. Dodue, njezin gornji dio tijela,
koji bi u tom pogledu bio posve siguran pokazatelj, nije sauvan ali i sasvim
jasno naglaeni gluteji, kao izrazita znaajka u anatomiji enskoga tijela,
posve su dostatna determinanta u tom smislu. U istom bi smislu, vjerojatno,
govorile i plitko urezane linije koje na njezinom prednjem dijelu formiraju
trokut, koje se na stranjem dijelu pretvaraju u dvije uske vrpce. Nema
nikakve dvojbe kako je na taj nain uinjen pokuaj prikazivanja nekoga
odjevnog predmeta, vjerojatno slinog nekoj vrsti pregae.
68
Premda navedene pojedinosti, same po sebi, nisu dovoljan oslonac za neka

ozbiljnija zakljuivanja, a pogotovo uopavanja, ipak se moe rei da ovaj
primjerak znatno odstupa od dosadanjih nalaza neolitikih antropomorfnih
figurina na irem podruju istonog Jadrana.48 Iznimku i najbliu analogiju
u tom smislu predstavlja najnoviji nalaz te vrste iz Pokrovnika.49 Rije je,
takoer, o prikazu sjedeega enskog lika, modeliranoga naturalistiki,
Sl. 49
ali je ta figurina neto vea, skladnije modelirana i openito likovnija od

primjerka iz Ravlia peine. Osim tipoloke slinosti izraene kroz sjedei
stav, te dvije figurine povezuje i slinost u prikazivanju odjee koja je na
slian nain predstavljena i na primjerku iz Pokrovnika. Meutim, ozbiljnu
potekou u njihovom vrem povezivanju ini dosta dug vremenski
raspon koji ih razdvaja, budui da nalaz iz Pokrovnika pripada ranom
neolitiku. Eventualna pretpostavka o mogunosti njihova povezivanja
preko danilske kulture u ovomu trenutku ne bi imala svoje uporite, budui
da su svi poznati primjerci danilske antropomorfne plastike i u tipolokom
i u ikonografskom smislu vrlo daleko od oba ova nalaza. S druge strane, u
nedostatku drugih elemenata, odnosno prihvatljivih nalaza koji bi omoguili
uspostavljanje relacija prema nekim drugim sredinama, a tako otvorili
mogunosti povezivanje ove figurine s nekim drugim kulturnim podrujem,
teko bi bilo tvrditi kako je njezina prisutnost u Ravlia peini, a to vrijedi
i za primjerak iz Pokrovnika, primarni rezultat ili posljedica veza s drugim
kulturama ili kulturnim podrujima.50 Nikakve zakljuke u tom smislu nije
mogue izvesti ni iz sjedeega poloaja u kojemu je figurina izvedena, jer je
to jedan od uobiajenih naina njihova prikazivanja na brojnim nalazitima
u razliitim kulturama i u svim vremenskim odsjecima neolitika, a koje bi
ovdje bilo posve besmisleno navoditi. S obzirom na to, drim opravdanim
tu figurinu promatrati kao lokalnu pojavu koja je, razumije se, u osnovi
povezana s onom ideologijom neolitikih zajednica koja antropomorfnu
plastiku afirmira kao sredinju pojavu njihove duhovnosti i ritualne prakse,
premda ta praksa u neolitiku irega jadranskog prostora nije dosegnula onu
razinu koju je imala na podrujima drugih neolitikih zajednica i kulturnih
podruja. U tom kontekstu nije ni potrebno teiti ka pronalaenju nekih
odreenih izvora, a pogotovo ne izravnog podrijetla figurine iz Ravlia
peine s nekog drugog prostora, jer sama njezina prisutnost nije izraz te vrste
odnosa, nego ilustracija irenja opih ideolokih koncepcija psihosocijalnih
zajednica neolitikoga svijeta.
Drugi nalaz, koji pripada stupnju IIA, posve je drukiji i daleko
problematiniji, ne samo za interpretiranje nego i za elementarno
raspoznavanje oblika, pa ak i same namjere.
Naime, za razliku od prethodnoga, za njegovu izradbu nije upotrijebljena
uobiajena vrsta gline, a i primijenjeni tehniki postupak uvelike se
razlikuje od naina izradbe drugih keramikih nalaza. U fino proienu
glinu dodana je minimalna koliina primjesa, iznimno fine granulacije.
Povrina je fino poravnata ali nije glaana, a peenje je ujednaeno pa i
69
. BATOVI, 1997., 548-550;

604-606, T. LXXXVI, 3-4; T. XCII, 2,
9-11; . BATOVI, 1990., sl. 12/2; B.
MARIJANOVI, 2005., 46, sl. 17a-d.
48
A. MOORE J. SMITH M.
MENUI J. ZANINOVI E.
PODRUG, 2007., 29, Fig. 4.
49
Opservacije koje je u vezi

s nalazom antropomorfne
figurine na lokalitetu Brzica kod
Sinja iznio A. Miloevi nisu mi
prihvatljive. Naime, polazei od
nekih tipoloko-ikonografskih
analogija sa slinim nalazima na
vrlo irokom prostoru jugoistone
Europe, autor zakljuuje: Kako
cetinski adorant na podruju
unutranje Dalmacije, ali i cijeloga
ireg podruja istonojadranske
obale, meu dosadanjim
pronalascima iz neolitika
predstavlja potpunu novinu kojoj
su tipoloka i stilska izvorita, vidjeli
smo, u unutranjosti i na jugu
Balkanskoga poluotoka, vjerujemo
da je on ujedno i izniman dokaz
i odraz upravo takvih procesa,
tj. da svjedoi etnike migracije
neoliana iz unutranjosti prema
jadranskoj obali. A. MILOEVI,
2008., 284. Ostavljajui po strani
ona pitanja koja su povezana
s potpunim nedostatkom
podataka o kontekstu
nalaza, to podrazumijeva i
njegovo krajnje hipotetino
vremensko, a pogotovo
kulturno determiniranje, ovdje
je potrebno ukazati ne samo
na metodoloku jednostranost
i posvemanju zastarjelost
koncepta interpretiranja vrlo
zamrenih procesa na temelju
pojedinanih nalaza i njihovih
formalnih znaajki, nego i na
krajnje pretenciozno i tetno
zakljuivanje o pojavama koje su,
prije svega, izraz ope ideologije
neolitikih zajednica, pa kao takve
daleko nadilaze znaenje bitnog
indikatora partikularnih kulturnih
entiteta.
50
obje povrine i presjek imaju posve jednak svijetlosivi ton. Nalaz je sauvan
samo djelomice i oigledno je dio neke cjeline, ali o njezinoj veliini nije
mogue izrei nikakav sud. tovie, posve je nejasno o kakvom bi se prikazu
moglo raditi i moe li se uope govoriti o njegovom antropomorfizmu. No,
ni namjera izvoenja neke forme, a ni postizanja plasticiteta nisu upitni.
Zaobljene povrine i upljina sugeriraju na neku vrstu recipijenta, pa se i
nalaz doima kao ulomak posude. Drugi zahvati sauvani su u minimalno,
i to u obliku pravokutne plastine forme izvedene na vanjskoj povrini. Na
njezinoj je povrini duboko urezan V motiv koji je i sam vjerojatno dio
neke likovne cjeline izvedene u kombinaciji reljefa i urezivanja. No, o kakvoj
se cjelini radi mogue je samo nagaati; sl. 50.
Sl. 50
51
B. MARIJANOVI, 1981., 13-14.
A. AJNEROV-DUKOV
J. FRIDRICH I. FRIDRICHOVSKOROV, 2009., 1-10, Fig. 1-2, 8.
52
Achilleion: Sh.WINN D.
SHIMABUKU, 1989, 37; C. PERLS,
2001., 194; Franchthi: K. D. VITELLI
J. A. DENGATE, 1999., 68; Vina:
. UKOVI . IGNJATOVI
D. LJIVAR, 2008., 132, sl. 49;
Lepenski vir: D. ANTONOVI,
2008., 304, biljeka 1; itd.
53
2. Palete
Ve pri prvoj objavi rezultata iskopavanja,51 ovim terminom, dosta
neuobiajenim u prapovijesnoj arheologiji, obuhvaena je jedna posve
specifina vrsta nalaza koja se, koliko mi je poznato, u izvjeima s
dosadanjih iskopavanja slinih nalazita iznimno rijetko objavljuju,52 a
u najboljem sluaju tek sumarno navode.53 Rije je o nalazima nekoliko
manjih kamenih ploa s dobro sauvanim ostatcima crvene boje, koje po
mome miljenju imaju iznimno veliku dokumentarnu vrijednost. Njihova
je dokumentarnost utoliko vea to pripadaju hvarskoj kulturi u njezinom
punom razvoju; sl. 50-51.
Kakva je bila namjena tih ploa?
Odgovor na to pitanje, ini mi se, nije teko dati. Naime, ve je u nazivu
nalaza u dobroj mjeri istaknut, ako ne i posve odreen, i njihov karakter. No,
da bi taj naziv i njime odreena namjena bili potkrijepljeni i odgovarajuim
podacima, potrebno je istaknuti i sljedee:
Ostatci crvenog pigmenta sauvani se na sredini plohe u jednom sasvim
amorfnom obliku. Ne mogu se uoiti nikakvi smiljeni potezi, likovi, niti
neka odreena kompozicija, iako je povrina s tragovima sasvim jasna. Ve
samim tim otpada i mogunost bilo kakva oblika likovnog izraavanja,
izvoenja jednostavnih ili sloenijih kompozicija, a samim time iskljuena
70
je i mogunost simbolino-magijskoga ili kakvoga drugog ritualnog ili

kultni karaktera nalaza.
Nadalje, sve su ploe posve amorfna oblika, bez ikakvih vidljivih tragova
obradbe, pokuaja oblikovanja ili smiljenog postizanja neke forme, niti
na njima ima tragova makar i minimalna doraivanja. Samim time otpada
svaka mogua pomisao kako je boja trebala pojaati opi dojam ili neka
pojedinost cjeline.
S obzirom na prethodno navedeno, drim oitim kako se u ovomu
sluaju ne radi o nalazima koji su na bilo koji nain povezani s duhovnim
aspektima kasnoneolitike zajednice iz Ravlia peine, nego o predmetima
koji imaju posve praktinu svrhu. Njihovu svrhovitost sugerira ve i sam
pigment sauvan na njihovim plohama, posve podudaran s pigmentom koji
je koriten za izvoenje ukrasa na jednom dijelu keramikih izraevina. Pri
tomu nemam u vidu vrstu i kemijski sastav boje, budui da takve analize
nisu provedena, ve samo opi vizualni dojam. Izmeu boje sauvane na
ukrasima keramikih posuda i one na kamenim ploama nema nikakvih
razlika. Promatrane u tom kontekstu, pronaene ploe mogle bi biti sasvim
dobra ilustracija jednoga dijela tehnikih postupaka primijenjenih u izradbi
slikane keramike. Pronaene ploe u tom su procesu mogle posluiti samo
kao pribor za pripremanje boje koritene pri izvoenju ukrasa.
Tako pripremljena boja mogla se odmah uporabiti, ali prema potrebi
i uvati. Na tu mogunost upuuju nalazi nekoliko krupnijih ulomaka
neukraenih posuda na ijim su unutarnjim dijelovima stijenki posve dobro
sauvani debeli premazi iste takve crvene boje. Kako te posude ulaze u krug
standardnih keramikih oblika, teko im je pripisati neki kultni smisao ili
ma kakvu drugu namjenu povezanu s kultnim procedurama, jednako kao
to ih, upravo zbog boje na unutranjim dijelovima, nije mogue promatrati
kao predmete utilitarnoga karaktera u smislu svakodnevne namjene. S
druge strane, kako u ostatcima tih premaza nema nikakvih naznaka kakvog
smiljenog poteza, likova ili ikakve kompozicije, ostaje jedino mogunost
da ti ulomci pripadaju posudama koje su sluile kao neka vrsta spremnika
za uvanje ranije pripremljene boje.
Sl. 51
Fotografija: D. Vujevi
Sl. 52
Fotografija: D. Vujevi
Sl. 51
Sl. 52
S druge strane, nalazi tih ploa pruaju i stanovitu mogunost spekuliranja

o vrsti i podrijetlu koritene boje. Naglaavam spekulativnost tih razmatranja
s obzirom na to da su te mogunosti sasvim posrednoga karaktera i doputaju
iznoenje samo vjerojatnih pretpostavki ali ne i decidiranih zakljuaka.
Naime, prihvaanjem pretpostavke da ploe doista predstavljaju neku vrstu
podloge na kojoj je boja pripremana, mora se usvojiti i pretpostavka da su
one, u stvari, sluile kao rvnjevi za grubo mrvljenje i fino usitnjavanje neke
vrste tvari iz koje je boja dobivana. Samim tim, dolo bi se i do zakljuka da
71
je u pitanju boja mineralnoga podrijetla. No, to su ipak samo razmatranja, a

ne sasvim egzaktni rezultati.
Na kraju, moram naglasiti da postojanje tih nalaza, neovisno o
prihvatljivosti pojedinih aspekata izloena miljenja, predstavlja vaan
prilog uveanju dosadanjeg znanja o tehnologiji izrade jednoga dijela
keramike hvarske kulture.
Nalaz je ve objavljen, a ovdje

se prenosi vei dio teksta; B.
MARIJANOVI, 2008.
54
O. CORNAGGIA CASTIGLIONE,
1956.; J. MAKKAY, 1984.; T.
DZHANFEZOVA, 2003.; T.
DZHANFEZOVA, 2003a.; R.
SKEATES, 2007.; G. NAUMOV, 2008.
i drugi. k
55
Uz navedeni, u strunoj se
literaturi koriste i drugi termini:
stamp seal, stamp, calculi, ear plug,
contract ili token. Usporediti: J.
MAKKAY, 1984.; M. BUDJA, 2003.;
R. SKEATES, 2007. i dr.
56
B. MARIJANOVI, 2009., T. T.
XXVIII, 4.
57
K. MIHOVILI B. TERAN B.
HNSEL D. MATOEVI C.
BECKER, 2002., 19, sl. 1.
58
J. MELLART, 1967., 209, 220; J.

MAKKAY, 1984., 91; C. PERLS,
200l., 252; M. BUDJA, 2003., 119;
M. M. G. P. AKKERMANS - M.
VERHOEVEN, 1995.; K. BAVAROV,
2003., 82; R. SKEATES, 2007., 186,
195; G. NAUMOV, 2008., 69-73,
74-77, itd.
59
3. Pintadera
Klasinoj hvarskoj kulturi, odnosno stupnju IIB Ravlia peine pripada
i jedan posve izniman nalaz otkriven tijekom iskopavanja 2008.54 Rije je o
keramikom predmetu duine 5,1 cm, promjera 2,9 cm izrazito valjkasta
oblika, perforiranim itavom duinom korpusa, koji pripada skupini nalaza
kakvi su u veem ili manjem broju primjeraka pronalaeni na brojnim
neolitikim nalazitima na Bliskom istoku i u jugoistonoj Europi,55 a za
koje se, neovisno o tipolokim divergencijama i variranjima, meu ostalim
koristi i termin pintadera.56 Primjerak iz Ravlia peine karakterizira i vrlo
bogat ukras, izveden izmeu dviju linija, duboko ulijebljenih, odnosno
urezanih tupim instrumentom, na suprotnim krajevima cilindra, a ine
ga dvije meusobno povezane spirale koje ispunjavaju itavu povrinu
ukrasnoga polja. Premda nisu modelirane i visinom ne prelaze povrinu
korpusa pintadere, spiralne zavojnice imaju izrazito naglaen plasticitet
koji je postignut dubokim lijebljenjem spiralnih zavojnica, s jedne, te
djelominim izrezivanjem povrine pintadere izmeu spirala, s druge
strane; T. L, 1a-d.
Osim jasne stratigrafske pozicije, pripadnost stupnju IIB posve jasno
pokazuju spiralni motivi izvedeni na pintaderi, koji su konceptualno gotovo
posve podudarni ili vrlo bliski ne samo ukrasima na slikanoj keramici nego
i znatno rjee zastupljenim istovrsnim ukrasima izvedenim tehnikom
urezivanja.
Osim toga, ovdje je potrebno naglasiti i injenicu da uz pintaderu nisu
vezane nikakve posebne okolnosti nalaza, da ona nije dio nikakve cjeline
kojoj bi bilo mogue pripisati posebno znaenje, niti su joj na bilo koji nain
pridrueni neki drugi nalazi kojima bi zbog tipolokih ili nekih drugih
posebnosti bilo mogue pripisati ekskluzivno znaenje i smisao. Drugim
rijeima, pintadera iz Ravlia peine pronaena je u istim okolnostima u
kojima su pronaeni i svi ostali nalazi u sloju hvarske kulture.
Nalazi toga tipa nisu zastupljeni u poznatom fundusu hvarske (hvarskolisiike) kulture, a i na istonoj su jadranskoj obali openito iznimno rijetki.
Osim primjerka s Crnog vrila koji pripada ranom neolitiku i tipoloki je
posve drukiji,57 poznata je jo samo jedna cilindrina pintadera s Limske
gradine koja bi zbog ukrasa na keramikim nalazima s kojima se povezuje,
mogla pripadati danilskoj kulturi, premda ukrasi na samoj pintaderi nisu
tipini za tu kulturu.58
Ako se prihvati mogunost da primjerak s Limske gradine doista
pripada srednjem neolitiku, to bi znailo da u neolitiku istonoga Jadrana,
u najboljem sluaju, svakom od njegovih osnovnih vremenskih odsjeka
pripada samo po jedan takav nalaz. Izrazita malobrojnost nalaza toga tipa
na jadranskom podruju, odsutnost posebnosti u uvjetima njihova nalaza
koje bi same po sebi barem upuivale ili sugerirale, ako ne jasno ukazivale na
odreena rjeenja ili bi barem ograniavale broj pitanja koja postoje u vezi s
njima, te naglaena razilaenja oko interpretiranja njihove funkcije, znaenja
i uporabe,59 ukljuujui i razmiljanja utemeljena na eksperimentalnim
72
istraivanjima,60 razumije se, ne otvaraju velike mogunosti ni u pokuaju

rjeavanja tih pitanja vezanih uz primjerak iz Ravlia peine. Ipak, kako se
radi o iznimnom nalazu koji ve sam po sebi pobuuje pozornost, ovdje
u u mjeri u kojoj je to mogue i na prostoru koji mi stoji na raspolaganju
iznijeti neka osnovna razmiljanja.
Prvo. Posve sam suglasan s miljenjem G. Naumova da u razumijevanju
funkcije, znaenja i uporabe pintadera nije mogue, a rekao bih nije ni
potrebno, pribjegavati nekom opem rjeenju koje bi obuhvatilo sve nalaze
te vrste,61 i to ne zbog njihovih velikih divergencija tipoloke i stilske naravi,
nego u prvom redu zbog toga to su mnogi od njih pronalaeni u posve
razliitim kontekstima, ak i na jednom istom nalazitu. Samo po sebi,
to bi trebalo znaiti da se vjerojatna multifunkcionalnost namee kao
najprirodniji odgovor na pitanje njihove svrhovitosti. Razumije se, takav
pristup podrazumijeva vrlo iroku skalu rjeenja, a njihovu je vjerojatnost
po mome miljenju potrebno procjenjivati u odnosu na kontekstualnost
svakog pojedinanog primjerka, ak i na jednom istom nalazitu, posebice
kada je rije o aplikativnosti rjeenja naglaeno teorijske naravi.
Drugo. Premda prethodno polazite ne iskljuuje ni jednu od onih
interpretacija koje su u literaturi ve iznesene, u konkretnom primjeru nisam
sklon pretpostavci da bi ukras izveden na pintaderi iz Ravlia peine mogao
imati vrijednost identifikacijske oznake kolektiviteta u komunikacijskim
odnosima s drugim zajednicama,62 niti da je bio namijenjen za otiskivanje
oznaka na keramikim posudama kao prepoznatljivim odrednicama
podrijetla i pravca distribucije ili prirode materijala koju posude
sadravaju.63 Naime, niti u Ravlia peini, niti na drugim nalazitima
hvarske kulture, a niti na nalazitima onih kultura s kojima su njezini
nositelji odravali ekonomske i druge veze, nisu zabiljeeni nalazi koji bi
takve mogunosti podravali. tovie, i sama tehnika peatiranja s kojom
bi se pri uporabi pintadere za takve namjene moralo raunati, u hvarskoj
je kulturi posve nepoznata. S druge strane, tako pretpostavljena praksa
uporabe pintadera podrazumijevala bi i pretpostavku o specijaliziranoj
produkciji keramikih posuda i njihovoj predodreenosti primarno za takve
namjene ve u postupku izradbe, a u daljnjoj projekciji spomenute funkcije
pintadera to bi ukljuivalo i pretpostavku o vrlo "uhodanim" trgovakim
mehanizmima i standardiziranim vrstama predmeta razmjene. Napokon,
to bi podrazumijevalo i postojanje produkcijskih sredita specijaliziranih
za proizvodnju i distribuciju odreene vrsta dobara. ini mi se da je u
ovako zamiljeni prijedlog funkcije, znaenja i uporabe pintadera ukljueno
vie pretpostavki nego to bi to bilo prihvatljivo, barem kada je rije o
pintaderi iz Ravlia peine i hvarskoj kulturi. Naime, unato nekim stilskim
posebnostima na pojedinim nalazitima u koje sa svojim ukrasima spada i
Ravlia peina IIB, hvarska kultura predstavlja koherentnu kulturnu cjelinu,
a najvaniji dijelovi njezina teritorija posebice Hercegovina kompaktne
su prostorno-privredne cjeline u kojima nema itnih razlika ni u privrednim
strategijama ni u unutarnjoj dinamici funkcioniranja partikularnih
psihosocijalnih zajednica.
Tree. Premda sam, jednako kao i neki drugi autori, nalaze toga tipa,
pronaene izvan kontekstualnih posebnosti, veoma sklon promatrati
kao instrumente posve prikladne za izvoenje ukrasa na odjei ili pak za
ukraavanje dijelova tijela, pa i nekih drugih medija,64 a valjkasti oblik
pintadere s perforiranim korpusom upravo i sugerira takvu namjenu, duan
sam naglasiti da na primjerku iz Ravlia peine nije mogue uoiti bilo kakve
73
E. T. TALALAY, 1993., 46; M.

BUDJA, 2003., 116. D. GHEORGHIU,
2008.
60
G. NAUMOV, 2008., 78-79. Svoje

stavove autor je iznio u jo jednoj
prigodi; G. NAUMOV, 2008a.,
185-201.
61
E. T. TALALAY, 1993., 46; M.

BUDJA, 2003., 116.
62
M. M. G. P. AKKERMANS - M.
VERHOEVEN, 1995., 21-25; E. T.
TALALAY, 1993., 46; M. BUDJA,
2003., 116.
63
J. MELLART, 1967., 220; J.

MAKKAY, 1984., 91; C. PERLS,
200l., 252; M. BUDJA, 2003., 119;
A. PRIJATELJ, 2007., 242, 240-242,
Fig. 4-6.
64
65
B. MARIJANOVI, 1981., 13-14.
J. MELLART, 1967., 209; A. U.

TRKCAN, 2006., 46; K. BAVAROV,
2003., 82; R. SKEATES, 2007., 186,
195.
66
U strunoj je literaturi ve
ukazano na naglaenu vizualnu
relaciju izmeu ukrasa izvedenih
na pintaderama i keramici; G.
NAUMOV, 2008., Fig, 1-2.
67
68
G. NAUMOV, 2008a., 198.
ostatke pigmenta. Nedostatak tih tragova, istina, ne mora imati odluujue

znaenje za eventualno takvo funkcionalno odreivanje primjerka iz Ravlia
peine, ali se ne smije ni posve zanemariti ili smatrati istom sluajnou,
posebice s obzirom na injenicu to su na mnogim ulomcima keramike,
ukraenih u crusted tehnici, slikani ukrasi vrlo dobro sauvani. Jednako
su dobro sauvani ostatci pigmenta i na kamenim ploama koje sam i
ovdje, a i u ranijoj objavi nazvao paletama.65 Dodue, ovdje treba naglasiti
i to da eventualna takva namjena pintadere iz Ravlia peine ne mora ni
priblino podrazumijevati jednaku razinu vidljivih ostataka boje. Naime,
za razliku od ukrasa na keramici ili nekom drugom mediju, iji je osnovni
cilj izvoenja, neovisno o razlozima, upravo njihova vidljivost, instrumenti
koji su za takvo to sluili ili mogli posluiti, ukljuujui i one namijenjene
prenoenju koloriranih uzorka, imali su funkciju samo prenijeti i na drugi
medij otisnuti eljeni uzorak ili kompoziciju, zbog ega se pigment na
njihovoj povrini nije ni trebao, a ni smio zadrati.
etvrto. Premda u vjerojatnoj multifunkcionalnosti pintadera nije
iskljuena ni mogunost njihove uporabe kao oznake individualnoga
identiteta ili "hijerarhijske pozicije" neke osobe u odreenoj psihosocijalnoj
zajednici, moram naglasiti da mi takva mogunost kod primjerka iz Ravlia
peine ne izgleda prihvatljivom. tovie, takvu mogunost ne sugeriraju ni
uvjeti u kojima je pronaena. Pri tomu, razumije se, mislim na onaj oblik
individualnoga identiteta koji kod istovrsnih primjeraka pintadera na
drugim nalazitima proizlazi iz samih okolnosti nalaza, odnosno iz njihove
povezanosti s tamonjom pogrebnom praksom,66 a u osnovi podrazumijeva
primarno socioloke aspekte identiteta i hijerarhije. Meutim, ova
suzdranost prema pripisivanju takve funkcije primjerku iz Ravlia ne
znai posvemanje iskljuivanje nekih drugih oblika oznaavanja identiteta
i "hijerarhijske pozicije". Pri tomu mislim na onu vrstu oznaavanja tog
identiteta koja bi mogla biti povezana s religijskom praksom stanovnika
toga nalazita. U tom mi se kontekstu posebno vanom ini vizualna i
konceptualna relacija koja postoji izmeu ukrasa izvedena na pintaderi
i ukrasa izvedenih na brojnim ulomcima keramike, a zbog kojih Ravlia
peina IIB i ima posebno znaenje u cjelini hvarske (hvarsko-lisiike)
kulture i njezina kulturnog identiteta.67 Meutim, ovdje ne mislim na
onaj aspekt te vizualne relacije koji proizlazi iz ope likovnosti svojstvene
ovome nalazitu, ve na onaj aspekt te relacije koji bi mogao biti povezan
s religijskim zamislima i koncepcijama, odnosno s religijskom ideologijom
openito.68 Naime, kao to je poznato, a i ovdje je i naglaeno i vidljivo,
slikani ukrasi na keramici Ravlia peine IIB izvedeni su u crusted tehnici,
iskljuivo debelim namazom crvenom, uz dominaciju spiralnih i spiraloidnih
motiva koji tvore sloene kompozicije i pokrivaju preteit dio stijenki,
a uz vanjsku ukraavana je i njihova unutarnja povrina. Sve navedene
okolnosti tu skupinu keramikih nalaza ine posve neuporabljivim za bilo
kakvu praktinu namjenu i nedvojbeno upuuju na njihovu ekskluzivnu
povezanost s posebnim prigodama i praksom koja proizlazi iz ideja i
zamisli u iju je meditativnu bit na razini raspoloivih podataka vrlo teko
proniknuti. Meutim, ideoloka strukturiranost prakse, koja ukljuuje i
spomenuti ukrasni sustav i ekskluzivnu namjenu itave keramike skupine,
u tomu kontekstu i nije bitna ili barem ne onoliko koliko je u tomu kontekstu
bitno vizualno korespondiranje ukrasa s pintadere i keramikih ulomaka.
Naime, ako se prihvati ekskluzivnost u namjeni keramikih posuda, a ona
je po svemu sudei neupitna, istovrsna namjena mogla bi se pripisati i
74
samoj pintaderi kao instrumentu koritenom u ritualnoj praksi, zbog ega

je vizualno korespondiranje s ostalim predmetima namijenjenim istim
potrebama posve prirodno, a rekao bih i prijeko potrebno, jer je utemeljeno
na istoj i posve odreenoj ideji. U takvoj religijskoj praksi jedan dio obreda
mogao se zasnivati i na provoenju razliitih procedura u kojima su se
mogli, a vjerojatno i jesu, koristiti svi instrumenti koji su primjereni cilju
rituala. U tomu kontekstu i pintadera iz Ravlia peine mogla je biti posve
primjerena potrebama i postupcima koje je u tim prigodama provodio
upueni pripadnik zajednice, pa bi se i pintaderi, s jedne strane, moglo
pripisati znaenje individualne identifikacije predvodnika procedura i
postupaka, odnosno na taj nain shvaene hijerarhijske pozicije. S druge
strane, ni keramike posude ni pintadera ne bi imale znaenje simbola, nego
samo instrumenata u ritualu koji je sastavni dio religijske procedure, dok
bi ukrasi mogli imati znaenje simbola samoga kulta.69
Dakako, ni ritual ni kult s kojima je cjelina tih nalaza eventualno povezana,
nije mogue ni izdaleka rekonstruirati, a jo je manje mogue raspravljati na
koji se nain i u kojim prigodama provodio, tko je sve u njemu sudjelovao i
koji je njegov cilj uope bio.70 No, to i nije predmet ovoga razmatranja. Ako
je ovo rjeenje namjene pintadere iz Ravlia peine prihvatljivo, to znai
da su motivi izvedeni na njezinoj povrini mogli biti prenoeni ne samo na
razliite medije nego i u svim prigodama koje izlaze iz svakodnevne rutine,
a ukljuuju "propisanu" religijsku proceduru i postupke.
F) Kulturni i kronoloki odnosi
Iz izloene keramike grae jasno je vidljivo da je ta faza Ravlia peine
povezana s posve drukijim kompleksom znanstvenih problema, to je i
sasvim prirodno s obzirom na njezinu kulturnu i vremensku pripadnost
i unutarnju razvojnu dinamiku. Naime, ve u poglavlju o stratigrafiji
nalazita tu sam fazu oznaio predstavnikom kasnog neolitika i ranog
eneolitika, to u danim okolnostima podrazumijeva pripadnost hvarskoj
(hvarsko-lisiikoj) kulturi. Isto tako, ovu sam fazu podijelio na tri razvojna
stupnja koja u uobiajenoj dinamici razvoja svake kulture oznaavaju ranu,
zrelu i kasnu fazu. Ta je podjela utemeljena na stilsko-tipolokim odlikama
keramikih nalaza, njihovim stratigrafskim odnosima i razlikama koje u tom
smislu postoje izmeu pojedinih skupina nalaza, odnosno uih vremenskih
sekvencija kojima pripadaju i koje karakteriziraju. Kako su te razlike sasvim
oigledne, ovdje nije potrebno zadravati se na iznoenju svih argumenata u
prilog navedene podjele. Znatno vanija od toga jesu ona pitanja koja se tiu
karaktera pojedinih stupnjeva predloene periodizacije, a to znai i pitanja
razvojne dinamike i karaktera kulture u cjelini, pa u se na tim pitanjima i
detaljnije zadrati. No, prije nego to prijeem na tu problematiku, moramo
jo jednom naglasiti kako ta tri stupnja faze II, unato evidentnim razlikama,
tvore vrstu cjelinu kroz koju se provlai niz zajednikih odlika formalnotipoloke i tehnoloke prirode.
U tom kontekstu stupanj IIB stvara najmanje potekoa. Naime, iako
u keramikoj grai koja ga ilustrira ima pojava svojstvenih samo Ravlia
peini, ve i povran pregled nalaza uvrtenih u taj stupanj u cjelini pokazuje
tipine odlike klasine hvarske kulture poznate s niza drugih nalazita, pa
tu neki poseban komentar u smislu temeljne kulturne determinacije i nije
potreban.
Meutim, u keramikoj grai poetnog stupnja ove faze (stupanj IIA)
izrazito je naglaena neto starija tipoloka tradicija, dobro vidljiva u onim
75
G. NAUMOV, 2008., 68 s
pregledom literature; G. NAUMOV,
2008a., s pregledom literature.
69
Slina pitanja postavlja i A.

Prijatelj: On what occasions do
people of decorate their skin with
paintings. Do modes of decorating
men and women differ? Who is
allowed to decorate their skin with
paintings? When printing on skin,
how many pintaderas and colors
are employed? A PRIJATELJ, 2007.,
242.
70
J. KOROEC, 1958., T. XLVIII, 4, T.

XLIX, 1, T. LXXIX, 1, 2; T. CXII, 2 i dr.
71
Za pregled miljenja o odnosu

danilske i hvarske kulture
usporediti: . BATOVI, 1970.,
5- 21.
72
Dodue, bavei se primjerima

importa na neolitikim
nalazitima u Dalmaciji, N.
Petri je iznio miljenje da bi se
ukrasni motivi na posudi sa sl. 45
mogli usporeivati s danilskom
kulturom; Primjerak iz Ravlia
peine u tom smislu takoer
predstavlja zanimljiv primjer vrlo
velike posude (MARIJANOVI, 1981.,
T. XV.), koja keramografski odgovara
trobojnoj keramici Gudnja kulture,
ali ikonografski takve motive
imamo jedino u Danilu (KOROEC,
1958., T. XXXVIII., 8; T. XLVII., 3; T.
XVII., 1-2; T. XVIII., 1, 3; T. XXXI., 4-5);
N. PETRI, 2004., 199.
73
tipovima posuda koje je bez potekoa mogue komparirati sa standardnim

tipolokim odrednicama danilske kulture. Ta tipoloka srodnost oituje
se u podjednakoj mjeri i kod grube i kod fine keramike, ali je ova druga
keramika kategorija u tom smislu daleko vanija. Kao potvrdu prethodne
konstatacije dovoljno je navesti samo neke od keramikih tipova koji ga
karakteriziraju, a koji istodobno ine bitne i vrlo karakteristine pojave
u keramografiji danilske kulture. Tako, npr., sve bikonine alice i zdjele,
piriformne posude, plitice i sl. bez ikakvih odstupanja postoje tijekom
itavog trajanja danilske kulture.71 Jedina razlika u odnosu na danilsku
kulturu vidljiva je u ukrasnom sustavu, koji je tamo bogat i raznovrstan,
dok je u Ravlia peini IIA veoma oskudan i stereotipan. Izuzimajui tu
razliku, stupanj IIA, gledano u cjelini, gotovo ostavlja dojam pripadnosti
danilskoj, a ne ranoj fazi hvarske kulture. No, to i jeste najvanije pitanje u
genezi hvarske kulture, u kojem, unato priline usuglaenosti miljenja o
njezinim izvorima, u posljednje vrijeme postoje i bitna odstupanja, posebice
u pristupu tom problemu.72 No, da bih potkrijepio miljenje kako se ne radi
o danilskoj, nego o hvarskoj kulturi, moram podsjetiti na neke injenice
koje sam naglasio ve u prethodnom izlaganju. Naime, osim bikonino
profiliranih posuda, koje daju poseban peat ovom stupnju Ravlia peine i
upuuju na povezanost s danilskom kulturom, veoma vaan tip posuda toga
stupnja jesu i zdjele sa zaobljenim profilom. Ta okolnost sama po sebi nema
neko naroito znaenje jer se svi ti tipovi, manje-vie, javljaju i u danilskoj
kulturi. Meutim, dok se odreene varijante bikoninih tipova iskljuivo
javljaju samo u ovomu stupnju, zdjele sa zaobljenim profilom jedna su od
najvanijih karakteristika IIB stupnja, i to u neizmijenjenom ili gotovo
neizmijenjenom obliku. Ukoliko se i radi o izmjenama, one se oituju kroz
obogaenje varijanti, a nikako u otrim i naglim smjenama tipova. Prema
tomu, zdjele sa zaobljenim profilom pojavljuju se kao veoma siguran i
vrst argument koji govori u prilog kulturnog jedinstva stratigrafski dobro
posvjedoene veze izmeu stupnja IIA i stupnja IIB, oko ije pripadnosti
hvarskoj kulturi nema nikakvih dvojbi. To je vrlo vana okolnost. S druge
strane, odsutnost klasinog danilskog naina ukraavanja u stupnju IIA ima,
takoer, veoma veliku dokumentarnu vrijednost jer ne ostavlja ni teoretsku
mogunost da se zbog tipoloke srodnosti s danilskom kulturom taj stupanj s
njom i posve poistovjeti.73 Naime, takva fizionomija stupnja IIA, uz dananje
poznavanje razvojnoga puta i bitnih stilskih determinanti danilske kulture,
iskljuuje svaku mogunost njegova izjednaavanja s klasinom danilskom
kulturom, pa bi time ostala posve teoretska mogunost njegova tumaenja
kao predstavnika jedne sasvim rane faze danilske kulture, Meutim, kako
bi to istodobno podrazumijevalo i postojanje znatne vremenske praznine
izmeu stupnjeva IIA i IIB, treba odmah naglasiti kako bi takva konstrukcija
bila u izravnoj suprotnosti s opim stratigrafskim pokazateljima i prethodno
istaknutim znaenjem zdjela sa zaobljenim profilom u povezivanju tih dvaju
stupnjeva.
Prema tomu, posve je jasno kako u sluaju stupnja IIA nije mogue
govoriti o danilskoj kulturi, ve samo o njezinim elementima. Drugo je
pitanje kako protumaiti prisutnost tih elemenata u ranoj fazi hvarske
kulture. Po mome miljenju, ve i sama prisutnost, a pogotovo dominacija
danilskih elemenata u stupnju IIA, moe biti samo posljedica jedne veoma
jake autohtone komponente, a tu se podrazumijeva i populacijska osnova,
koja sudjeluje u formiranju hvarske kulture. To bi bila kulturoloka bit ovako
strukturiranog toga stupnja (stupanj IIA) Ravlia peine.
76
Ta je injenica vrlo vana za sagledavanje i rjeavanje pitanja podrijetla

i evolucije hvarske kulture, posebice s obzirom na jo uvijek aktualnu
podjelu njezine razvojne dinamike koju je prije tri desetljea predloio
. Batovia.74 Prihvaajui u cjelini tezu citiranog autora o primarno
autohtonom i kontinuiranom razvoju itavog neolitika istone jadranske
obale, utemeljenog na kritikoj analizi i reviziji ranije iznesenih miljenja o
odnosu danilske i hvarske kulture i valorizaciji rezultata novih istraivanja,
moram se posebno osvrnuti na karakter i sadraj pojedinih faza predloene
periodizacije. Naime, . Batovi je hvarsku kulturu, slijedei ustaljenu
podjelu prema troperiodnom naelu, podijelilo na ranu, zrelu i kasnu fazu.
To je i sasvim normalan proces u zakonomjernosti i postupnoj evoluciji
svake kulture, i tu se nikakve zamjerke ne mogu staviti. Meutim, problem se
zaotrava kada je u pitanju sadraj pojedinih faza njezina razvoja. Slijedom
predloene perodizacije, odmah se uoava da je . Batovi, dosljedno svojoj
osnovnoj ideji prerastanja jedne kulture u drugu, prvu fazu hvarske kulture
poistovjetio s danilskom prenosei sve bitne odlike zrele faze danilske
u ranu fazu hvarske kulture.75 Pri tomu, posebno imam u vidu klasine
oblike danilskog ukraavanja slikanjem, bogati i sloeni sistem spiraloidne
ornamentike izveden udubljivanjem i izrezivanjem, te za danilsku kulturu
veoma karakteristine ritone i itifaline keramike izraevine. Ve je tu
mogue staviti prvu zamjerku. Naime, prenoenjem svih tipskih odlika
jedne kulture u drugu, bez unoenja nekih bitnih promjena, dolazi se u
potpuno apsurdnu situaciju u kojoj nema nikakva smisla izdvajati dvije
razliite kulture, ako su njihove fizionomije determinirane posve istovrsnim
tipolokim i ukrasnim pojavama. U tom sluaju, to nikako ne mogu biti
dvije posve razliite nego jedna jedinstvena kultura s internim razvojem
kroz veoma dug vremenski raspon. Koliko mi je danas poznato, tako duga
evolucija trajala je samo u okviru vinanske kulture, a i tu ima bitnih promjena.
Premda ta konstatacija nema znaenje presudnog argumenta, potrebno
je podsjetiti kako se u svim ostalim primjerima smjene kultura taj proces
odvija kroz degenerativni stupanj starije i inicijalni stupanj mlae kulture,
te da se autohtona osnova vie osjea u tradiciji nego u izravnom prenoenju
i zadravanju vodeih i klasinih odlika starije kulture. Uostalom, zavrni
stupanj svake kulture upravo i podrazumijeva odumiranje njezinih tipskih
odlika, reduciranje i osiromaenje ukrasnoga stila, a esto i veu ili manju
prisutnost odlika koje e se razviti tijekom dalje evolucije. U predloenoj
periodizaciji . Batovia takvu zakonomjernost razvoja, potvrenu na nizu
nalazita razliitih kultura i kulturnih skupina, nije mogue uoiti.
S druge strane, prenoenjem i zadravanjem svih bitnih odlika danilske i
tijekom itavoga trajanje hvarske kulture ostavlja se potpuno neobjanjenom
izrazita divergentnost koja postoji izmeu pojedinih stupnjeva hvarske
kulture na razliitim tokama njezine rasprostranjenosti. Dodue, autor
je to posredno objasnio postojanjem nekoliko regionalnih varijanti, koje
se, gledano u cjelini, znatno razlikuju u svim osnovnim manifestacijama,
pa zbog toga vie djeluju kao posve razliite kulturne pojave, a ne kao
varijante jedne jedinstvene kulture.76 Ilustracije radi, samo u podsjetiti
kako se lisiika varijanta i varijanta izdvojena u Smiliu razlikuju ne
samo u pojedinostima nego i u cjelokupnom izrazu, te da varijanta na
srednjodalmatinskim otocima ima vie dodirnih toaka s Lisiiima nego
sa Smiliem, to je, s obzirom na njihov prostorni raspored, vrlo udna
okolnost.77 S druge strane, teza o izoliranom ili disparatnom razvoju, koja
bi eventualno proizlazila iz veeg broja varijanti meu kojima postoje bitne
77
74
. BATOVI, 1979., 592-610.
75
IBID.
76
IBID.
77
IBID.
A. BENAC, 1971., 109-l13; A.

BENAC, 1979., 456-463.
78
21 G. NOVAK, 1955., T. LXIV, 2;

T. LXXXIV; T. XCIV; T. XCVIII i dr. za
tipove posuda; T. CCLIX; T. CCLXI, T.
CCLXV; T. CCLXVI i dr. za ukrase.
79
razlike, ne bi bila prihvatljiva u uvjetima razvedenosti istone jadranske

obale i neogranienim komunikacijskim mogunostima koje se, zahvaljujui
tomu, pruaju.
Osim toga, stratigrafija Ravlia peine, kojoj se moe pokloniti puno
povjerenje, ukazuje na sasvim razliit razvoj hvarske kulture, onako kako
to sugerira ve istaknuti karakter stupnja IIA, u kojemu su zastupljene neke
od bitnih determinanti danilske kulture. Meutim, to se prije svega odnosi
na tipove posuda, a neusporedivo manje na ukrasni sustav. Budui da ta
faza Ravlia peine, izuzimajui sloj starijega neolitika s kojim nema nita
zajednikoga, oznaava najraniju etapu u kasnijem kontinuiranom ivotu
u Ravlia peini, jasno je da poetak ivota na tomu mjestu pada u vrijeme
koje odgovara samom kraju danilske i poetku hvarske kulture. O tome
ne svjedoe samo pojave u tipologiji keramikih nalaza nego i tehnologija
njezine izradbe, a tipoloka raznovrsnost i visok tehnoloki domet ukazuju
na dugotrajnu tradiciju utemeljenu u prethodnom razvoju. S druge strane,
znatno siromaniji ukrasni sustav, u kojem posve nedostaju karakteristina
spiraloidna ornamentika i slikanje, govori da keramografske pojave
bliske danilskoj kulturi imaju samo znaenje reminiscencija na prethodni
kulturoloki sadraj, a nikako ne znae njegov produetak. Ako se pri tomu
uzme u obzir i injenica da se neki tipovi hvarskih zdjela javljaju ve u
ovom stupnju ili, bolje rei, produavaju iz danilske u hvarsku fazu, onda
se prethodna konstatacija ini jo uvjerljivijom. Eventualno ostavljanje
mogunosti disparatnoga razvoja danilske kulture na obali i unutranjosti
ne bi se moglo odrati ako se ima u vidu njezina jako naglaena dinaminost
izraena kroz povezanost s kulturnim pojavama na razliitim podrujima, o
emu svjedoe nalazi u sredinjoj Bosni, Makedoniji i Kosovu.78
Sljedei stupanj (IIB), obiljeen kao vrijeme zrele ili klasine hvarske
kulture, predstavlja daljnji logian put u prerastanju srednjega u kasni
neolitik. Najjednostavnije reeno, taj je stupanj Ravlia peine mogue
definirati kao vrijeme stabilizacije ivota na tomu mjestu, a na umjetnikom
planu kao vrijeme traenja i uobliavanja novog izraza.
Ve je na prvi pogled potpuno jasno da u tom stupnju postoji niz
elemenata zastupljenih na svim nalazitima hvarske kulture, ali su, ista tako,
vidljiva i bitna odstupanja. Srodnost se oituje u oblicima posuda, tehnici
njihove izradbe i ukrasnom sustavu.79 Meutim, ukrasni je sustav istodobno
i glavni pokazatelj odreenih razlika izmeu Ravlia peine i drugih
nalazita hvarske kulture. Pri toj konstataciji nemam u vidu sadraj ukrasnih
kompozicija i raznovrsnost motiva jer je to vie stvar inventivnosti i ukusa
populacije, nego tehniku stranu njihova izvoenja. Ve sam naglasio kako
su svi slikani ukrasni na keramici stupnja IIB izvedeni crvenom bojom u
crusted tehnici. Uostalom, to je pojava koja se sree i na svim nalazitima
te kulture. Meutim, za razliku od drugih nalazita, Ravlia peina nije dala
nijedan primjerak slikanih ukrasa izvedenih prije peenja, niti uporabu bilo
koje druge boje osim crvene. A to je ve velika kvalitativna razlika. Teko
je ne samo odgovoriti ve uope ulaziti u pitanje uzroka tih razlika. U
nedostatku opipljivih konteksta ili nekih drugih indikativnijih pokazatelja,
svaki pokuaj njihova objanjenja ostaje u sferi vie ili manje prihvatljivih
promiljanja i subjektivnoga razumijevanja psihosocijalnih determinanti
kojima su, po mome miljenju, takve razlike uvjetovane. Ipak, ovdje se
ne mogu zadovoljiti samo konstatacijom koja bi bila na tragu uobiajenih
objanjenja o postojanju jedne nove varijante hvarske kulture s posebnim
stilom i vlastitim likovnim izrazom, u dobroj mjeri neovisnim o opim
78
kretanjima u toj kulturi. Naime, jedno drim sigurnim. Slikani ukrasi na

keramici Ravlia peine IIB, izvedeni u crusted tehnici, iskljuivo debelim
namazom crvene boje, uz dominaciju spiralnih i spiraloidnih motiva koji
tvore sloene kompozicije i pokrivaju preteit dio vanjske, a katkad i dobar
dio unutarnje povrine stijenki, itavu tu skupinu keramikih nalaza ine
posve neuporabljivim za bilo kakvu praktinu svrhu. To samo po sebi sugerira
i njihovu funkcionalnu ekskluzivnost povezanu s posebnim namjenama
prakticiranim u prigodama odreenim kolektivnom svijeu, idejama i
zamislima itave zajednice. Ideoloka je pozadina te svijesti zasigurno morala
biti vrlo slojevito strukturirana, pa je u njezinu bit vrlo teko proniknuti. To
tim tee to se ne radi o pojedinanim, ili pak o grupiranim nalazima slikane
keramike vezanim za neke karakteristine kontekste ili dijelove nalazita,
nego o brojnim primjerima rasutim na svim povrinama, a pronalaenim u
posve atipiinim uvjetima, posve jednakim onima u kojima je pronalaena i
ostala keramika graa. Sama po sebi, ta injenica upuuje na mogunost da
uporaba slikane keramike, bez obzira na njezinu funkcionalnu ekskluzivnost,
nije ograniena tek rijetkim procedurama i postupcima, nego je to moralo
biti dio znatno ee prakse prakticirane u brojnim, gotovo bi se moglo rei
svakodnevnim, prigodama i razlozima koje odreuju trenutane potrebe.
Ili je to pak dio rutine u slobodnom prakticiranju simbolikih ponaanja
koja nisu propisana samo konkretnim razlogom i prigodom, nego samom
idejom na kojoj je utemeljen kolektivni ideoloki identitet kasnoneolitikih
stanovnika Ravlia peine.
Premda ne pripada tom aspektu kulture neolitikih stanovnika Ravlia
peine, nego je samo dio stila i likovnosti u njihovoj materijalnoj kulturi,
zadrat u se jo na jednom, ini mi se dosta vanom pitanju. Naime,
govorei o ukrasnim tehnikama koje se primjenjuju pri izvoenju ukrasa
u tom stupnju, naveo sam i urezivanje, koje dolazi tijekom itava njegova
trajanja, ali u jednom kratkom vremenskom odsjeku prethodi slikanju. Sam
repertoar urezanih ornamenata, gledano u cjelini, uklapa se u repertoar
odgovarajuih ukrasa na drugim nalazitima te kulture.80 Vremenski prioritet
urezanih nad slikanim ukrasima, moda, i ne mora imati neku posebnu
vrijednost, pogotovo ako se ima u vidu apsolutna dominacija urezivanja u
stupnju IIA. Meutim, ako se taj vremenski prioritet prihvati kao mogui
indikator nekih razvojnih dinamika u cjelini ove kulture, onda bi se time
moda otvorila mogunost i rjeavanja razloga postojanju davno uoenih
razlika izmeu hvarskih nalazita i naselja u Lisiiima.
Raspravljajui o Lisiiima, A. Benac je iznio miljenje kako gotovo
cjelokupan njihov umjetniki izraz proizlazi iz kontakta toga podruja
sa irim mediteranskim prostorom, u kojemu je pronaao i odgovarajue
analogije za niz vanih motiva s tog nalazita.81 Budui da se osim citirana
autora, koliko mi je poznato, tim problemom vie nitko nije ozbiljnije bavio,
te hipoteze i danas imaju svoju vrijednost. Nije mi cilj osporavati miljenje
citiranog autora, pogotovo to za takav pristup i nemam sigurnih elemenata.
Pa, ipak, iznio bih pretpostavku da tako otre razlike u ukrasnom stilu
Lisiia i drugih nalazita hvarske (hvarsko-lisiike) kulture u stanovitom
smislu mogu izraavati i razliite tijekove razvoja jedne jedinstvene kulturne
osnove, uvjetovane njezinim razdvajanjem i daljnjim, neto samostalnijim
razvojem. Drugim rijeima, ovdje ostavljam mogunost pretpostavci da su
Lisiii rezultat odvajanja njihove populacije od te jedinstvene osnove, i to
u onom trenutku kada se urezivanje javlja kao primarni i iskljuivi nain
ukraavanja.
79
IBID., T. LXXI; T. LXXII; T. LXXXIX; T.

CXXVI; T. CXXVII i dr.
80
81
A. BENAC, 1958., str. 69-72.
82
IBID., T. XIII, 4; T. XXII, 5.
S. DIMITRIJEVI, 1970, 105 i

dalje; S. DIMITRIJEVI, 1979., 367
i dalje
83
84
N. PETRI, 1976., 304 i dalje.
F. PRENDI, 1966., T. I-II; M.

KORKUTI, 1995., T. LXXXII, 1-13.
85
. MARKOVI, 1974., 8; .
MARKOVI, 1985., 40.
86
87
N. PETRI, 1976.
88
B. OVI, 1977., 17, T. II, 2, 3.
89
IBID. 48.
B. MARIJANOVI, 2005., T. XXXVI,

1-3.
90
91
IBID. 47-48.
92
B. MARIJANOVI, 1981., 49-52.
B. MARIJANOVI, 1991., 185-193;

B. MARIJANOVI, 2000., 160-163;
B. MARIJANOVI, 2003., 69-92.
93
Tijekom daljnjeg, neto samostalnijega razvoja te populacije moglo je

doi do sadrajnog obogaenja te primarne tehnike, a ne treba iskljuiti
mogunost da su tako nastale razlike mogle biti pojaane i kontaktima s
podrujem irega mediteranskog kruga. Na takvu mogunost upuuje
me situacija u samim Lisiiima. Naime, ako puno povjerenje poklanjam
stratigrafiji Ravlia peine i na toj osnovi predlaem i razvoj hvarske kulture,
ne mogu zaobii injenicu da Lisiii ne sadre nijedan od elemenata
stupnjeva IIA i IIC Ravlia peine. Dakle, oni bi mogli pripadati samo zreloj
fazi hvarske (hvarsko-lisiike) kulture, pa samim time i prethodno iznesena
mogunost dobiva na teini. A da Lisiie treba sinkronizirati sa stupnjem
IIB, dovoljno jasno govore primjerci na: T. XLV, 3, 6 i T. XLVI, 3, za koje
izravne analogije postoje u Lisiiima.82 No, sva ta pitanja zahtijevaju znatno
vie materijala od onoga koji danas stoji na raspolaganju, pa i izneseno
miljenje ima samo karakter hipoteze.
Pitanje evolucije hvarske kulture ponovno se zaotrava u stupnju IIC.
Ve pri navoenju pojava koje ga karakteriziraju naglasio sam da postoji
istovjetnost u tehnici izrade posuda toga i prethodnog (IIB) stupnja, da
se dobar dio keramikih tipova prethodnog produava u ovaj, te da se
ukraavanje u crusted tehnici jo zadrava, iako u neusporedivo manjem
omjeru i drugaijim kompozicijskim rjeenjima. Nasuprot tih, tzv.
tradicionalnih elemenata, pojavljuju se novi tipovi posuda i, to je najvanije,
novi nain ukraavanja - kaneliranje. Za pitanje daljnjega razvoja hvarske
kulture za dva posljednja elementa imaju posebno znaenje jer su novijim
istraivanjima oni doli do posebna izraaja, a pridonijeli su da se slini
nalazi s ranijih iskopavanja ponovo valoriziraju.
Naime, ve i povran pregled nalaza uvrtenih u taj stupanj faze II jasno
pokazuje njegovu vrstu povezanost s vie drugih nalazita na kojima se
kroz dvije istovrsne keramike kategorije manifestira proces formiranja
kulturnoga sadraja ranoga eneolitika istonoga jadranskog podruja.
tovie, upravo je Ravlia peina sa svojim nalazima bila ono nalazite koje
je omoguilo ozbiljnu raspravu o istovrsnim pojavama koje su prije etiri
desetljea posluile kao uporite najprije S. Dimitrijeviu,83 a potom i N.
Petriu,84 pri pokuaju uvoenja elementarnog reda u arheoloku grau
koja pripada vremenskom rasponu izmeu neolitika i ranoga bronanog
doba, te definiranja posve novih kulturnih entiteta obuhvaenih nazivom
protonakovanska/nakovanska, odnosno peljeka kultura. U tom kontekstu
taj stupanj faze II Ravlia peine iskazao se kao jedno od kljunih nalazita
za razumijevanje i rjeavanje biti te problematike, pogotovo zbog svog
odnosa prema prethodnom stupnju. To svoje znaenje ima i danas unato
tomu to se kasnijim istraivanjima znatno poveao broj nalazita s ovim
vrstama nalaza.
Koliko je isticanje tih pojava opravdano, dovoljno rjeito govore horizonti
s kaneliranom keramikom izdvojeni u Maliqu,85 Odmutu,86 Nakovani,87
Varvari,88 karinom Samogradu,89 Gudnji,90 a na kraju i u Ravlia peini, na
to je i B. ovi jasno upozorio.91 Meutim, interpretacija je tih pojava, u
smislu izdvajanja jedne potpuno nove kulture zaseban problem.
O cjelini problematike povezane s prisutnou kanelirane keramike
i keramike s rebrastim aplikacijama iznad slojeva obiljeenih klasinom
hvarskom (hvarsko-lisiikom) kulturom svoje miljenje prvi put sam iznio
objavljujui rezultate iskopavanja u Ravlia peini 1981.92 Kako sam to
miljenje kasnije jo nekoliko puta temeljito argumentirao,93 ovdje ga neu
ponovno elaborirati, nego samo ukratko ponoviti njegovu bit.
80
Prvo. Podatci s dobro stratificiranih nalazita pokazuju da keramika

s rebrastim aplikacijama ne prethodi onoj ukraenoj kaneliranjem, nego
je dijelom istodobna s njom ili mlaa. To znai da keramografske pojave
opredijeljene u stariji stupanj (protonakovansku kulturu po S. Dimitrijeviu)
nisu osnova za definiranje toga razvojnog stupnja, odnosno ranoga
eneolitika.
Drugo. Prema svojim tehnolokim svojstvima, keramika ukraena
kaneliranjem posve je podudarna s tehnolokim svojstvima keramike
klasine hvarske kulture koja joj neposredno prethodi, a velika podudarnost
postoji i u tipolokim svojstvima. Jedina bitna razlika izmeu keramikih
nalaza klasine hvarske kulture i onih koji neposredno slijede oituje se
u ukrasnom sustavu, odnosno reduciranju klasinoga hvarskog naina
ukraavanja i pojavi kaneliranja. Premda rijetko, ta se dva sustava meusobno
i kombiniraju na istim posudama. Izuzimajui jedan primjerak iz Grapeve
spilje,94 slian primjerku s T. LIII, 3, iz objavljenoga materijala u priobalnoj
zoni nije poznat nijedan novi primjerak s takvim kombinacijama, ali ve i
on ostavlja mogunost njihove izrazitije prisutnosti. U izdvajanju jedne nove
kulture to je vrlo vana okolnost, koja se ne smije izgubiti iz vida. Oigledno
je, takoer, kako ni na temelju svih danas poznatih nalazita s kaneliranom
keramikom nije mogue jasno definirati karakter dalje evolucije tih
pojava. Nita bitno jasnija u tom smislu nije ni predloena periodizacija S.
Dimitrijevia. tovie, na svim navedenim nalazitima kanelirana keramika
dolazi kao vremenski ograniena pojava koja nema izravne veze s ranijim,
niti ikakva upliva na kasniji razvoj kultura toga prostora, shvaenih, naravno,
u njihovom ukupnom izrazu. A to i jeste najvanija okolnost u tumaenju
karaktera tih pojava.
Znaajna prisutnost keramikih tipova prethodnoga (IIB) stupnja,
zadravanje tehnolokih svojstava i jednog dijela ukrasnih karakteristika,
te posebno vremenska ogranienost kanelirane keramike i prateih pojava
koje nemaju vidljivog utjecaja na daljnji razvojni tijek, daje za pravo tvrditi
kako nakovanska kultura u formulaciji S. Dimitrijevia, odnosno peljeka
kultura u formulaciji N. Petria, ne bi mogla odraavati proces formiranja
jedne nove kulture, ve samo proces raspadanja neolitika uvjetovan
unutarnjom razgradnjom i odumiranjem, te transformaciju kasnoneolitike
u ranoeneolitiku kulturu potaknutu prodorom elemenata karakteristinih
za unutranjost Balkana. Istodobno, to su i osnovni razlozi zbog kojih se
nisam priklonio miljenju citiranih autora, ve sam te pojave protumaio
kao sastavni dio hvarske kulture. Istina, ta razvojna sekvencija hvarske
kulture mogla bi se nazvati i nakovanska faza hvarske kulture, ali samo se taj
naziv ne bi mogao koristiti i za obiljeavanje jedne potpuno nove kulturne
manifestacije.
Tree. Izrazite keramografske tradicije hvarskoga tipa oigledno
pokazuju znaenje autohtonog supstrata u periodu obiljeenim uvoenjem
novih keramografskih pojava koje nije mogue povezati s bilo kakvim
novim populacijama. S obzirom na to, taj se autohtoni supstrat iskazuje i kao
nositelj sveukupnoga razvoja i ranoga eneolitika. tovie, njegovu ulogu u
kulturnom razvoju ovoga podruja shvaenoga u irem prostornom smislu
i tijekom znatno kasnijeg vremena jasno pokazuju odlike A1 faze na Velikoj
gradini u Varvari.
etvrto. Kanelirana keramika na istonom jadranskom podruju nije
proirena zahvaljujui utjecajima derivata vinanske kulture D vremena
iz Odmuta, nego je posljedica sloenih kretanja povezanih s procesom
81
S. DIMITRIJEVI, 1970., T. II, 1-3;

T. III, 3.
94
95
S. DIMITRIJEVI, 1979., 373.
A. BENAC, 1964., 135-136, T.

XXVII, 6.
96
97
S. DIMITRIJEVI, 1979., 373.
98
IBID.
99
IBID.
100
J. TODOROVI, 1963., T. II, 3.
S. DIMITRIJEVI, 1979b., T.
XXIII, 6.
101
102
A. BENAC, 1950., T. IV, 1-6; A.
BENAC, 1964., 135, T XXVIII, 4-6;
A. BENAC, 1979a., 16 i geografska
karta.
103
A. BENAC, 1964., 136.
104
B. OVI, 1977., 45-54.
formiranja kultura Bubanj-Hum, Crnobuki-uplevec i Tren-Maliq, pa

je i njezino podrijetlo na jadranskom podruju u irem smislu povezano
s kompleksom Salcuta Krivodol Bubanj-Hum. irenje kaneliranja kao
nove ukrasne tehnike nije ostvareno populacijskim irenjem nego kulturnim
utjecajima koji su mogli biti ostvareni preko albanskoga i crnogorskoga
prostora, s jedne, ali i preko Kosova i istone Hercegovine, s druge strane. Na
temelju nalaza iz Ravlia peine mogue je raunati i s odreenim uplivom
badenske kulture, ostvarenim posredno preko bosanskoga podruja.
Naime, izvor je svih tih pojava S. Dimitrijevi vrlo decidirano odredio
u Vini D vremena, a zonu preuzimanja smjestio u peinu Odmut.95 Pri
tomu je, kao jedan od izrazitih pokazatelja te veze, uzeo ve spomenute
tipove bikoninih zdjela; T. LIV, 1-3; istiui njihovu tipoloku srodnost
s odgovarajuim zdjelama vinanske kulture. Taj tip zdjela, meutim, ne
prethodi kaneliranoj keramici niti pripada nekom izoliranom stratumu,
pa samim time ne moe ni biti temeljna determinanta jednog posebnog
stupnja razvoja. Osim te okolnosti, koju citirani autor i nije mogao uzeti
u obzir, S. Dimitrijevi je potpuno izgubio iz vida istovjetan tip zdjela u
sredinjoj Bosni, odnosno u Alihodama, ija pripadnost badenskoj kulturi
ne moe doi u pitanje.96 Zdjele ovog tipa iz Ravlia peine pokazuju
potpunu usuglaenost s nalazima iz Alihoda i u tipolokom i u tehnikotehnolokom smislu. Koliko mi je poznato iz autopsije, ni odgovarajui
nalazi iz priobalnoga pojasa ne pokazuju vea odstupanja. Evidentno je,
takoer, kako na tim zdjelama nema kaneliranih ukrasa, ve je ta ukrasna
tehnika vezana iskljuivo za zdjele hvarskoga tipa i posude s loptastim
donjim dijelom i cilindrinim vratom. Taj posljednji tip posuda u vinanskoj
kulturi nije zabiljeen. S druge strane, kanelirani ukrasi u Ravlia peini ne
pokazuju puno dodirnih toaka s vinanskom kulturom. Takoer, veoma
je teko prihvatljiva teza o postojanju jednoga derivata vinanske kulture u
Odmutu kao izvoritu te vrste ukrasa,97 jer bi daleko prirodniji put njihova
preuzimanja, kada bi se makar i teoretski prihvatio udio vinanske kulture,
iao preko butmirske kulture i Lisiia, gdje je taj nain ukraavanja daleko
blii vinanskom. S druge strane, teko je pretpostaviti da bi vinanska
kultura D vremena mogla dati tako jak impuls ovom nainu ukraavanja,
koji zahvaa cijelu istonu jadransku obalu, od Maliqa u Albaniji pa sve do
njegovih sjevernih obala. U vezi s tim potrebno je podsjetiti da i u Maliqu
i u Odmutu postoje elementi badenske kulture i Salcuta-Krivodol-BubanjHum kompleksa,98 to i sam S. Dimitrijevi istaknuo.99
Prisutnost tih elemenata, smatram, sasvim jasno ukazuje na pravce
traenja izvora kanelirane keramike u eneolitiku istone jadranske obale.
U tom smislu govore i neki keramiki nalazi iz Ravlia peine, od kojih
je jedan i u tipolokom i u ornamentalnom pogledu gotovo podudaran s
odgovarajuim nalazom iz Hisara; T. LIII, 4,100 dok se drugi primjerak
pribliava badenskom obliku ovog tip posuda; T. LVI, 1.101 U istom bi pravcu
govorio jo jedan primjerak vra; T. LVI, 2.
Ovdje su navedeni samo neki primjerci, ali ve i oni u kontekstu
odgovarajuih nalaza s ve spominjanih nalazita, upuuju na sasvim
vjerojatno podrijetlo kaneliranog ukrasa na istonom Jadranu. Drugo
je pitanje naina preuzimanja ovih elemenata. Meutim, odgovor i na to
pitanje ne drim naroito problematinim. Badenska kultura, odnosno
njezini elementi relativno su jednostavno mogli doprijeti do ireg jadranskog
prostora. O tome svjedoe badenski nalazi u Alihodama,102 Debelom brdu103
i Varvari,104 a taj put bio bi i vjerojatan pravac prodora njezinih elemenata
82
u junije krajeve, premda nije iskljuena mogunost njihova prodora

neto zapadnijim pravcem, dolinom Vrbasa.105 Prisutnost Salcuta-Bubanj
elemenata, na prvi je pogled, dosta teko objasniti s obzirom na udaljenost
ireg jadranskog prostora od matinog podruja rasprostranjenosti tih
pojava. Meutim, prisutnost tih elemenata u Maliqu, Trenu i Odmutu, te
njihova relativno mala udaljenost od Hisara doputaju pretpostavku da je
prodor tih elemenata mogao ii preko Kosova ka Albaniji i Crnoj Gori, odakle
su se du obale, mogli iriti dalje prema sjeveru razliitim intenzitetom i s
razliitim uincima. Smatram da ne treba raunati s nekim populacijskim
promjenama ozbiljnijih razmjera. To potvruje tehnologija izrade posuda,
koja je istovjetna tehnologiji klasine neolitike keramike, a potom i opi
nedostatak vanijih uporita tih kulturnih pojava u podrujima iz kojih
je moglo uslijediti jae etniko infiltriranje na ire jadransko podruje.
Drugim rijeima, prisutnost tih elemenata oslikava samo proces raspadanja
kultura kasnoga neolitika na neposredno susjednom podruju, to se samo
djelimice manifestira i na irem jadranskom prostoru u obliku jedne nove
mode u ukraavanju posuda. Udio badenske i Salcuta-Bubanj komponente u
formiranju ovog novog izraza na Jadranu akceptirao je i S. Dimitrijevi, s tom
razlikom to bi ti elementi, po njegovom miljenju, ilustrirali tek drugi dio
procesa u formiranju ranoga eneolitika. Meutim, nalazi iz Ravlia peine i
drugih nalazita s istovrsnim stratigrafskim slijedom takvu interpretaciju ne
podupiru, jednako kao to ne podupiru ni postojanje jedne nove kulture s
dva razvojna stupnja: protonakovanskim i nakovanskim. Vinanski elemenat
nisu karakteristini, a badenski i Salcuta-Bubanj elementi dolaze izravno na
kasnoneolitiku, hvarsku (hvarsko-lisiiku) kulturu.
I peto. S obzirom na dominantnu ulogu autohtonog kulturnog i
populacijskog supstrata, rani eneolitik na jadranskom podruju nije mogue
odvojiti od hvarske kulture koja, dodue sadrajno transformirana, nastavlja
svoj daljnji razvoj, pa se upravo ona jednom fazom svoga razvoja iskazuje
i kao predstavnik ranog eneolitika istonog jadranskog podruja. U opoj
periodizaciji, ta faza prezentira kasnu hvarsku (hvarsko-lisiiku) kulturu.
Premda se pojedini autori i danas koriste terminima protonakovanska
i nakovanska kultura,106 ne nalazim nikakve razloge zbog kojih bih svoje
interpretacije mijenjao ili korigirao. tovie, sva novija istraivanja pruaju
sve vie argumenata u prilog tih interpretacija. S obzirom na to, i ovu fazu
Ravlia peine promatram na isti nain kao i odgovarajue faze na drugim
nalazitima, premda se na drugim mjestima taj proces transformiranja ne
moe pratiti s takvom finoom kao u Ravlia peini, a po svemu sudei i
Veloj spili. Napokon, nakon iscrpnog publiciranja nalaza iz Gudnje postalo
je posve jasno da za izdvajanje jedne posve nove kulture koja bi zauzimala
vremenski raspon ranoga i srednjega eneolitika nema nikakve osnove.107
to se tie apsolutnih vremenskih okvira u kojima je mogue promatrati
fazu II Ravlia peine, kao temeljna orijentacija mogu posluiti pet
radiokarbonskih datuma dobivenih iz uzoraka s iskopavanja 2008.-2010.
Izloeni stratigrafskim slijedom od starijih ka mlaim, dobiveni datumi
daju sljedeu sliku:
faza IIC- kasna hvarska kultura (rani eneolitik) Cal BC 3980
faza IIB (kraj) - klasina hvarska kultura Cal BC 4360
faza IIB (sredina) - klasina hvarska kultura Cal BC 4530
faza IIB (sredina) - klasina hvarska kultura Cal BC 4990
faza IIA - rana hvarska kultura Cal BC 5220
105
Tu mogunost vrlo dobro
potvruju i nalazi badenskih
akefalnih figurina pronaenih
2010. na nalazitu Vie draa
(Lastvine) kod Benkovca.
Keramiki nalazi obiljeeni
su potpunom dominacijom
kanelirane keramike koja se dosta
pribliava istovrsnim nalazima u
badenskoj kulturi,. Usporediti: B.
MARIJANOVI, 2011.
106
B. euk i D. Radi koriste
periodizaciju S. Dimitrijevia
unato suprotnim podatcima
iz Ravlia peine; B. EUK
D. RADI, 2005., 223-231.
S. Forenbaher je neuvjerljivo
pokuao dokazati autohtono
podrijetlo kanelirane keramike
na temelju sumnjivih podataka iz
Grapeve pilje. Svoje je hipoteze
autor pokuao poduprijeti
uzimajui u obzir istovrsne
nalaze s podruja Crne Gore i
Albanije, te pretpostavljajui
njezinu prisutnost i na nekim
hercegovakim nalazitima:
Zelenoj peini i Lisiiima. U vezi
s tim treba naglasiti da nalaze s
crnogorskih i albanskih nalazita,
koji nedvojbeno pripadaju
ranom eneolitiku, nije mogue
promatrati u odnosu na hvarski
nego u odnosu na tamonji
neolitiki supstrat, odnosno
kulture koje na tim podrujima
obiljeavaju kasni neolitik. to
se tie pretpostavljenih nalaza
kanelirane keramike u Zelenoj
peini i Lisiiima neophodno
je naglasiti da iz Zelene peine
ne potjee nijedan primjerak
te keramike, a da su malobrojni
primjerci te vrste iz Lisiia posve
drukijeg karaktera, da pripadaju
skupini nalaza butmirskog tipa,
te da uope ne ulaze u kontekst
problematike kanelirane keramike
u ranom eneolitiku jadranskog
podruja. Te su injenice u
literaturi ve naglaene, a kako mi
je cjelina nalaza s oba lokaliteta
vrlo dobro poznata iz autopsije,
takve pretpostavke ne mogu
ozbiljno uzimati u obzir; S.
FORENBAHER, 2000., 373 i dalje.
Ista pitanja S. Forenbaher i T.
Kaiser pokuali su rjeavati serijom
14
C datuma naglaavajui sljedee:
Jedan od temeljnih preduvjeta
za objanjavanje procesa koji su
oblikovali pretpovijest, kao i za
razumijevanje meusobnih odnosa
razliitih pretpovijesnih kulturnih
grupa, jest precizno poznavanje
njihova vremenskog poloaja i
trajanja. Ne ulazei u ocjenu
prilino visokih datuma ovdje
u naglasiti da uloga apsolutne
kronologije nije u objanjavanju
biti razvojnih procesa, nego
utvrivanju vremenskih okvira
u kojima su se oni odvijali, to
znai da se problemi sadraja,
geneze i periodizacije eneolitika
ovoga podruja rjeavaju drugim
arheolokim metodama; S.
FORENBAHER T. KAISER, 2000.,
17 i dalje.
107
83
SJ 34 - faza IIA - rana hvarska kultura (kasni neolitik)

Beta 302245
Cal BC 5220
1 SIGMA CALIBRATION : Cal BC 5290 to 5210
Sl. 53
Radiokarbonski datum Ravlia peina IIA

cave IIA
SJ 20 - faza IIB (sredina) - klasina hvarska kultura (kasni neolitik)

(Beta 251583)
Cal BC 4990
AND Cal BC 5140 to 5130 (Cal BP 7100 to 7080) Cal BC 5130 to 5100 (Cal
BP 7080 to 7050) AND Cal BC 5090 to 4840 (Cal BP 7040 to 6790)
Sl. 54
Radiokarbonski datum
- Ravlia peina IIB
(sredina)
cave IIB (mean)
84
SJ 21- faza IIB (sredina) - klasina hvarska kultura (kasni neolitik)

(Beta 251584)
Cal BC 4530
Sl. 55
Radiokarbonski datum
- Ravlia peina IIB
(sredina
cave IIB (mean)
SJ 19 - faza IIB (kraj) - klasina hvarska kultura (kasni neolitik)

(Beta 251581)
Cal BC 4360
Sl. 56
Radiokarbonski datum Ravlia peina IIB (kraj)

cave IIB (end)
85
SJ 11 - faza IIC- kasna hvarska kultura (rani eneolitik)

(Beta 251582)
Cal BC 3980
1 SIGMA CALIBRATION : Cal BC 4040 to 4010 and Cal BC 4000 to
3960
Sl. 57
Radiokarbonski datum Ravlia peina IIC

cave IIC
108
M. T. PRESTON S.
FORENBAHER, 2006, 205.
109
IBID.
S. FORENBAHER T. KAISER,
2000. , Tabla 1-2.
110
Iz navedenih datuma vidljivo je sljedee:

a) Izmeu faze I i poetka faze II (stupanj IIA) iskazuje se hijatus od
priblino 4 stoljea koji bi trebao ispuniti vremenski raspon srednjeg
neolitika i trajanje danilske kulture. Moda taj raspon izgleda prekratak za
itav srednji neolitik, pa zbog toga podsjetiti na injenicu da Ravlia peina
I pripada ve kraju ranog neolitika, a da su u Ravlia peini IIA naglaeni
elementi danilske kulture. Datum iz poetnog stupnja te faze IIA rana
hvarska kultura (Beta 302245 Cal BC 5220) - mogao bi se promatrati u
odnosu na srednjoneolitike datume iz stratuma H i I Pupiine peine,
posebice onaj najmlai (Beta 131624 Cal BC 5370-5050)108 koji je,
razumije se, neto vii ali je to posve prirodno ako se u vidu ima injenica
da u Ravlia peini IIA nije zastupljen srednji neolitik nego samo njegova
tradicija, pa se ti datumi mogu posve dobro dovesti u meusobni suodnos,
unato dosta irokom rasponu datuma iz Pupiine peine.
b) Od tri raspoloiva datuma iz klasine faze hvarske kulture stupanj
IIB dva se (Beta 251584 Cal BC 4530; Beta 251581 Cal BC 4360) isto
tako mogu dovesti u suodnos s jedinim kasnoneolitikim datumom iz
Pupiine peine (Beta 188917 Cal BC 4530-4250).109 Samo je jedan datum
iz ovoga stupnja Ravlia peine (Beta 251583 Cal BC 4990) znatno vii od
usporediva datuma iz Pupiine peine, ali je ukljuiv u vremenske raspone
datuma s uzoraka iz Grapeve pilje pripisanih kasnom neolitiku (Beta
103487 Cal BC 4960-4780; Beta 103486 Cal BC 4838-4712; Beta 103485
Cal BC 5226-4861).110 Isto tako, evidentno je da su oba nia datuma iz
Ravlia peine komparabilna s rasponom niih datuma iz iste serije uzoraka
86
iz Grapeve pilje (Beta 103484 Cal BC 4340-4167; Beta 103483 Cal

BC 4686-4460; Beta 103482 Cal BC 4350-4249), te jednim datumom s
istog nalazita opredijeljenog u kasni neolitik i nakovansku kulturu (Beta
103481 Cal BC 4584-4359).111
c) to se tie zavrnog stupnja te faze IIC kasna hvarska kultura,
koja vie ne pripada kasnom neolitiku nego ranom eneolitiku, mogunosti
su kompariranja znatno skromnije. Jedini uzorak iz tog stupnja (Beta
251582 Cal BC 3980) nije mogue jednostavno usporeivati sa znatno
niim datumima iz Grapeve pilje (Beta 103480 Cal BC 3637-3363;
Beta 103479 Cal BC 3352-3097),112 ne samo zbog oigledne razlike od
najmanje tri stoljea, nego i zbog velikih raspona u kojima se kreu datumi
iz Grapeve pilje. Iz istih razloga nije mogua ni usporedba s datumima
iz Bukovia-Lastvine.113 S obzirom na to, vrlo je vjerojatno da je neto
vii datum faze IIC posljedica nedovoljno razvijene stratigrafije koju
je u tom dijelu Ravlia peine bilo mogue utvrditi. Naime, budui da je
zbog fizikih ogranienja u pristupu tom dijelu peine, ukupan vremenski
raspon u kojemu je njegovo koritenje bilo mogue morao biti neto krai
od stvarnoga trajanja te faze, neto vii datum mogao bi biti posljedica
upravo takvih stambenih i stratigrafskih okolnosti. No, neovisno o tomu,
prema raspoloivim datumima, ukupan vremenski okvir Ravlia peine II
zauzimao bi priblino jedno tisuljee to i ne izgleda preiroko s obzirom
na njezin poetak okarakteriziran danilskom tradicijom i kraj koji vie ne
pripada neolitiku, nego po svoj prilici ispunjava vei ako ne i itav vremenski
raspon ranoga eneolitika.
111
IBID.
112
IBID.
Uzorci iz depozita koji su u

Lastvinama samo okvirno pripisani
eneolitiku dali su sljedee datume:
GrN 15241 - 3015; 2970; 2940;
GrN 15242 - 3335, 3220; 3190;
3160; 3190; 3370; 3240; GrN
15244 - 3340; 3380; J. CHAPMAN
R. SCHIEL . BATOVI, 1996.,
203. Za ispravan naziv toga
nalazita (Vie draa Lastvine)
usporediti B. MARIJANOVI, 2011.
113
87
IX. Faza III Razvijeni eneolitik i rano bronano doba

(stariji stupanj)
Nalazi koji dokumentiraju ovu fazu Ravlia peine vrlo su brojni i

dosta raznovrsni, to je i posve razumljivo ako se ima u vidu injenica da
je zastupljena dobro uslojenim depozitom na svim dijelovima istraene
povrine. Ipak, ta se konstatacija odnosi, prije svega, na keramiku grau,
dok su ostale vrste nalaza, posebice orua od cijepanoga kamena, zastupljene
dosta skromno.
Meutim, ve pri iznoenju opih podataka o metodologiji istraivanja,
stratigrafiji nalazita i prostornoj organizaciji naglasio sam kako je i ovu
fazu, jednako kao i prethodnu (fazu II), potrebno podijeliti na dva razvojna
stupnja, te naveo razloge koji takvu podjelu uvjetuju, ali i razloge zbog kojih
ta dva stupnja ine konzistentnu razvojnu i kulturnu cjelinu unato tomu
to pripadaju razliitim prapovijesnim periodima. To e se najbolje vidjeti
pri iznoenju arheoloke grae.
A) Orua od cijepanoga i glaanoga kamena
Ova vrsta orua dokumentirana je s ukupno deset primjeraka meu
kojima su zastupljena tri razliita tipa artefakata: sjeiva, svrdla i strugala.
Imajui u vidu tu injenicu, posve je jasno da ni u ovomu sluaju, kao ni u
prethodnim fazama, nema nikakvih razloga, a ni osnove, uputati se u bilo
kakvu analizu njihovih tehnoloko-tipolokih karakteristika, pogotovo onu
koja bi ukljuivala meusobne usporedbe istovrsnih orua s obzirom na
njihovu stratigrafsku poziciju.
Sjeiva su u oba stupnja ove faze zastupljena samo sa sedam nalaza. Meu
njima nema primjeraka koji bi se mogli usporeivati s velikim sjeivima
iz faze IIC, oblici se ponovno pribliavaju istovrsnim oruima iz ranijih
faza, a retuiranje je provedeno djelomice ili posve nedostaje; T. LVII, 1-3;
T. LIX, 1-3. Samo je na jednom primjerku masivnijega sjeiva izveden niz
nazubaka; T. LVII, 4.
Svrdla su zastupljena s dva nalaza od kojih jedan pripada starijem
(faza IIIA), a drugi mlaem stupnju te faze (faza B). Prema tipolokim
karakteristikama i nainu obrade oba se pribliavaju istovrsnom oruu iz
faze IIC; T. LVII, 5; T. LIX, 4.
Napokon, na kraju faze III, dakle stupnju IIIB, pripada jedan primjerak
masivnog strugala izraena od jezgre; T. LIX, 5.
Premda ne pripada oruima nego ukrasnim predmetima, u ovu sam
skupinu uvrstio i primjerak brassarda iz faze IIIA; T. LIX, 6.
B) Orua od kosti i roine
Orua od kosti i roine zastupljena su u neto veem broju nego ona
od cijepana kamena, ali je unato tomu njihov ukupan broj jo uvijek
skroman.
ila su u oba stupnja zastupljena pojedinanim nalazima prilino
skromne obrade svedene na dotjerivanje samo radne povrine; T. LVII, 6-7;
88
T. LVIII, 1; T. LIX, 7. U oba stupnja dominiraju krupni probojci izraeni od

krupnijih kostiju na kojima je uglavnom obraena radna povrina; T. LVII,
8-14; T. LVIII, 2-3. Zanimljiva je i injenica da su u mlaem stupnju (faza
IIIB) za izradbu pojedinih primjeraka ove vrste orua upotrijebljeni veprovi
zubi; LVIII, 4-5.
Glaalice su zastupljene samo jednim primjerkom iz stupnja IIIB; T.
LVII, 15.
Veoma je zanimljiv nalaz jedne strelice iz mlaeg stupnja (faza IIIB);
T. LIX, 8. Pozornost ne privlae njezine tipoloke karakteristike, prema
kojima ona pripada tipu tzv. strelica s lastavijim repom, to je, s obzirom
na kronoloki poloaj ovoga stupnja, i sasvim razumljivo. Znatno je vanija
okolnost da je za njezinu izradbu upotrijebljena ljutura koljke. Koliko mi
je poznato, to je posve usamljen primjer uporabe takve sirovinske osnove
za izradbu takvih predmeta. S obzirom na finou i lomljivost materijala,
neprikladnoga za izradbu efikasnoga lovakog pribora, teko je zamisliti
praktinu uporabu te strelice. Ako se iskljui eventualni simboliki smisao,
ostala bi samo teorijska mogunost njezine uporabe u lovu na posve sitne
ivotinje kao to su ptice ili pak pri modificiranoj primjeni lovakih tehnika
u ribolovu.
Napokon, treba spomenuti jo i jednu vrstu kombiniranoga orua
izraena od jelenskog roga koje je podjednako moglo posluiti i kao mlat i
kao budak; T. LIX, 9.
C) Keramiki nalazi
U toj fazi Ravlia peine dolazi do novih, velikih i bitnih promjena. One
se ne oituju samo u nestajanju starijih i pojavljivanju novih tipova posuda
ve i u ukrasnom sustavu, tehnici izradbe i slabljenju neolitikih tradicija.
Jedna od najuoljivijih promjena odnosi se upravo na tehniku izradbe.
Otru granicu izmeu fine i grube keramike nije mogue povui onako kao
u prethodnoj fazi i, gledano u cjelini, kvaliteta izradbe posuda opada. Jasno, i
nadalje postoje posude finije i grublje izradbe, ali grubu i finu keramiku vie
nije mogue razdvojiti kao samostalne kategorije s odreenim tipolokim
odlikama. Gotovo svi tipovi posuda javljaju se i u grubljoj i u finijoj izvedbi,
a uz to postoje znatna tehnoloka variranja i razlike ak i unutar svake
od tih kategorija. Zbog tih razloga, razdvajanje keramikih nalaza prema
naelima podjele na grubu i finu keramiku ovdje nee biti provedeno,
nego u, govorei o svakom pojedinom tipu, dati i napomene o njihovim
tehnolokim odlikama. U tom je smislu potrebno ponajprije navesti neke
temeljne razlike u tehnologiji izradbe pojedinih keramikih skupina. U tom
je smislu mogue razdvojiti:
A) Prvu skupinu ini keramika izraena u tradiciji neolitike tehnologije,
od dobro proiene gline s dosta primjesa usitnjena kamena fine granulacije,
ali s dobro obraenom povrinom na koju je nanesen sloj proiene gline.
Povrina je glaana, ali nikada ne dostie sjaj hvarske keramike ve je vie ili
manje mat, tamnosive do crne boje.
B) Drugu skupinu tvori keramika izraena od fino proiene gline s
primjesama sitno drobljena kamena. svijetlosive boje i fino glaane povrine,
ali bez sjaja.
C) Treoj skupini pripada keramika izraena od zemlje s primjesama
kamena krupnije granulacije, zbog ega je povrina redovito prevuena
slojem finije proiene gline. Obrada povrine provedena je finim
glaanjem do visokoga sjaja, ali unato tomu nikada nije posve ravna i
FAZA III RAZVIJENI ENEOLITIK I RANO BRONANO DOBA
89
glatka; ili je, pak, glaanje provedeno samo povrno pa i povrina ostaje
poneto hrapava i mat. Povrina posuda varira se od svjetlijih do tamnijih
nijansi crvenkastosmee boje.
D) Napokon, etvrtu skupinu ini keramika izraena od neproiene
zemlje s krupnijim zrncima kamena, to je uvjetovalo potrebu nanoenja
tanke prevlake na povrini, ali je premaz vrlo tanak pa se kroz njega zrnca
kamena jasno istiu. Boja povrine kree se od svijetlih do tamnosmeih i
sivosmeih nijansi.
Kao to je ve na poetku istaknuto, tu je fazu potrebno podijeliti na dva
razvojna stupnja, svaki sa svojim specifinostima, pa je, zbog toga, i prikaz
karakteristinih oblika potrebno dati odvojeno.
Stupanj
IIIA - razvijeni eneolitik
Kao najmarkantniji oblik tog stupnja III faze, koji se produava iz

prethodne, dolaze posude manjih ili veih dimenzija s loptastim ili jajastim
donjim dijelom i visokim vratom; T. LX, 1-9; T. LXI, 1-6; T. LXXI, 1-4; sl.
53. Vrat moe biti potpuno cilindrian ili neto ljevkasto proiren. Prijelaz
iz vratnoga u rameni segment moe biti vrlo blag i postupan, ali isto tako i
dosta otar, pa ak i otro profiliran i istaknut. Ovisno o tomu, i donji dio
ima vie loptast, odnosno jajast ili bikonino-jajast oblik. Taj oblik posuda
dolazi u fakturi A, B i D i traje samo tijekom starijega stupnja (IIIA), a u
podjednakoj je mjeri zastupljen i kod veih i kod manjih posuda. Posebnu
tipoloku odliku ovog tipa posuda, zastupljenu na najveem broju nalaza,
ine prstenasta zadebljanja na obodu, koja se javljaju u rasponu od vrlo
diskretnih do izrazito naglaenih oblika. Kao to sam to ve naglasio,
taj tipoloki element zapoeo se razvijati ve u stupnju IIC, a u ovoj fazi
predstavlja jednu od njezinih tipskih odlika.
Drugu, veoma vanu i brojno zastupljenu tipoloku odrednicu ovog
stupnja ine zdjele zaobljenih profila koje dolaze u brojnim tipovima i
varijantama. U vezi s tim treba naglasiti da svi tipovi i sve varijante ne dolaze
istodobno niti je njihov odnos u postotcima ujednaen. Takoer, neki su
tipovi iskljuiva svojstvo ovog stupnja (faza IIIA), neki se produavaju
u sljedei (faza IIIB), a neki nastaju krajem ovoga da bi postali jedna od
najvanijih odlika iduega stupnja. No, to e se najbolje vidjeti pri njihovu
pojedinanom navoenju. No, prije toga potrebno je naglasiti da je za
njihovu distinkciju posluio samo jedna ali vrlo vana tipoloka pojedinost
oblik i profilacija oboda. Promatrano s tog stajalita, njihovo variranje ide
u sljedeem smjeru:
1. Dublje zdjele s neprofiliranim obodom koji moe biti ravan ili ukoso
odrezan; LXXI, 6, 8; T. LXXII, 3-4; T. LXXIII, 1, 4. Taj oblik dolazi od
poetka faze (IIIA) i u istom se omjeru produava do njezina kraja (IIIB),
a po zastupljenosti i odnosu prema drugim tipovima zdjela te faze zauzima
tree mjesto.
2. Plie ili dublje zdjele sa zadebljanim unutranjim dijelom oboda koje
moe biti ovalno; T. LXIII, 3a-b; T. LXIV, 1-2; T. LXXII, 6a-b; ili konkavno;
T. LXXI, 7; iskljuivo su svojstvene za taj stupanj (faza IIIA), a po brojnosti
zauzimaju etvrto mjesto.
3. Dublje i plie zdjele s koso postavljenim, prema unutra proirenim
i prema vani proirenim obodom; T. LXIV, 3-5; T. LXV, 1a-c; T. LXXII, 2;
predstavljaju najei tip zdjela. Taj tip zdjela dolazi od samog poetka ove
90
faza (IIIA) i produava se do njezinog kraja (IIIB) ali uz osjetan kvantitativni

pada.
4. Plitke zdjele, sline prethodnom tipu, s koso postavljenim i unutra
proirenim obodom; T. LXXII, 3a-b; dolaze kroz oba stupnja te faze, ali
su znatno brojnije u starijem (faza IIIA) nego u mlaem stupnju (IIIB).
Po zastupljenosti i kvantitativnom odnosu prema drugim tipovima taj tip
zdjela zauzima drugo mjesto.
5. Pojedinanim primjercima zastupljene su zdjele s ravnim, prema
unutra jako proirenim obodom; T. LXV, 3; T. LXXI, 9; i zdjele sa kosim,
obostrano snano proirenim obodom; T. LXXII, 1. Oba tipa zdjela dolaze
na samom kraju starijega stupnja te faze (faza IIIA), da bi u sljedeem (faza
IIIB) bili znatno brojniji.
Sljedeu bitnu tipoloku odrednicu toga stupnja ine
posude s vie ili manje loptastim donjim dijelom i visokim,
jako naglaenim vratom; T. LXII, 1-3; T. LXIII, 1-2; T.
LXXI, 3. Taj se oblik posude posve pribliava peharima
cetinskoga tipa, koji i predstavljaju jedno od najvanijih
svojstava te kulture. Taj je tip u Ravlia peini zastupljen
od samoga poetka ove faze (stupanj IIIA), a zadrava se
tijekom itavog njezina trajanja (stupanj IIIB). Posebno je
vano da je taj tip posuda znatno rjei od prethodnoga,
iako oba dolaze istodobno i tijekom itava trajanja te faze.
Takoer je potrebno naglasiti da posude toga tipa dolaze
iskljuivo u fakturi C, ali nikada nemaju finu glaanu
povrinu koja, unato nanoenju prevlake od fino proiene gline, uvijek
ostaje mat i neto hrapava.
Posve rijetko ili u pojedinanim primjercima dolaze manje posude s
viim ili niim, jasno izdvojenim vratom i jako zaobljenim, gotovo loptastim
recipijentom. Obino je u pitanju visok, okomito postavljen i jednostavno
formiran vrat, T. LXXIII, 2-3; T. LXXIV, 4; a samo je na jednom primjerku
formirano diskretno prstenasto zadebljanje na unutranjoj strani oboda;
T. LXXI, 8; ili je obod otro zasjeen; T. LXXIV, 3. Jednim primjerkom
zastupljen je taj tip posude s ljevkasto proirenim vratom; T. LXXIV, l; a
takoer i oblik loptaste posude s produetkom za izlijevanje; T. LXXIV, 2.
Drke su u starijem stupnju te faze (IIIA) znatno bolje dokumentirane.
Najee je rije o irokim, okomito postavljenim, trakastim drkama.
Njihova je pojava najveim dijelom vezana za pehare cetinskoga tipa; T.
LXXI, 3; ali se javljaju i kod zdjela; T. LXXII, 1; te manjih posuda s loptastim
oblikom recipijenta, T. LXXI, 3; T. LXXIV, 3-4. Samo je kod dva primjerka
zabiljeena vodoravna poloena trakasta drka; T. LXXIII, 1, 6. Kod posuda
s izrazito visokim vratom drke su postavljene na samom vratu, dok se kod
manjih posuda s loptastim donjim dijelom obino nalaze na prijelazu iz
vratnoga u rameni segment. Samo s dva primjerka (najvjerojatnije par drki
s iste posude) zastupljen je tip trakaste drke prikazan na T. LXXIV, 9.
Meu trakastim drkama posebnu pozornost izazivaju malobrojni
primjerci s apliciranim plastinim rebrom na sredinjem dijelu drke, koje
se djelimice produava i na stijenku posude ispod korijena drke. Uz to,
rebra su modelirana i utiskivanjem prsta; T. LXXIV, 6. Veoma malobrojni
su i primjerci tzv. X drki, od kojih je jedan ukraen nekim motivom s
mreastim uzorkom; T. LXXIV, 10; isto kao i primjerci jeziastih; T. LXXIV,
5; subkutanih; T. LXXIV, 1; i masivnih tunelastih drki, redovito ukraenih
91
Sl. 58
Fotografija: B. Marijanovi
paralelnim vertikalnim urezima; T. LXXIV, 8. Svi ti tipovi drki javljaju se

iskljuivo krajem starijega stupnja te faze (faza IIIA).
Na kraju, treba naglasiti i injenicu da se zdjele sa zaobljenim profilom
javljaju preteno u fakturi C i D.
to se tie ukrasnog sustava na keramici starijeg stupnja ove faze
(IIIA), opa je odlika da je vrlo oskudan i predstavljen samo pojedinanim
primjercima. Odsutnost jasno definiranog stila, ujednaenosti kompozicije
motiva, tehnika takoer, ostavljaju dojam kao da je svaki ukraeni primjerak
preuzet iz drugoga kulturnog kruga, izmeu kojih ne postoji nikakva veza i
slinost. No, o tome e kasnije biti vie govora. Za sada bih se zadovoljio samo
konstatacijom kako su pri izvoenju ukrasa primijenjene sljedee tehnike:
igosanje, urezivanje, izrezivanje, utiskivanje, lijebljenje, inkrustiranje i
barbotiniranje.
Urezivanje je najee primjenjivana tehnika u starijem stupnju ove
faze (IIIA) Ravlia peine. Tom su tehnikom izvoeni jednostavni motivi i
kompozicije: kratki urezi na obodu; T. LXXII, 2; ili nizovi slinih zareza na
trbuhu posude; T. LXXIV, 5; snopovi okomitih linija; T . LXXIV, 8; nekad
kombiniranih sa igosanim troukutima; T. LXXIV, 7; ili sloenija rjeenja
kao to su: iroke trake ispunjene trokutima s mreastim uzorkom; T. LXXII,
4; iroke trake ispunjene mreastim uzorkom; T. LXXIV, 10. Nedvojbeno
najbogatija i najljepa rjeenja izvedena samo primjenom ove ukrasne
tehnike zastupljena su u pojedinanim primjerima. Na ulomku jedne plitke
zdjele s proirenim, ukoso odrezanim obodom, i vanjska i unutarnja strana
ukraene su irokim trakama ispunjenim mreastim uzorkom, dok je na
obodu izveden niz viseih trokuta s istom mreastom ispunom; T. LXXII,
5a-b. Istovrsna ukrasna koncepcija primijenjena je jo na jednom ulomku
koji vjerojatno pripada istom ili posve slinom tipu posude; LXX, 3a-b.
Koncepcija obostranog ukraavanja, ali s drukijim motivima, provedena
je i na ulomku posude na ijem je proirenom i ukoso odrezanom obodu
izveden niz trokuta s mreastom ispunom, dok su vanjska i unutarnja
povrina stijenke ukraene trakama u obliku latica, a i njihov raspored i
meusobna povezanost sugeriraju floralni ili kakav slian motiv; T. LXX,
4a-b.
Posebno bih izdvojio, ipak, urezane ukrase na manjim posudama s
visokim vratom i loptastim donjim dijelom. Radi se o jednoj ili dvije
mreasto rafirane trake izvedene na ramenu, dok je vrat ukraen nizom
paralelnih okomitih linija; T. LXX, 1-2; T. LXXIII, 2-3. Tako izveden ukras
tipian je za cetinsku kulturu u poetnom stupnju njezina razvoja, a u
ovomu kontekstu iznimno je dobro povezan s ve navedenim primjerima
ranih oblika cetinskih posuda.

Svi navedeni primjeri urezanih ukrasa pripadaju skupini pravocrtnih
motiva, jer su krivocrtni iznimno rijetko zastupljeni. Samo je na jednom
ulomku izveden tipian krivocrtni ukras kojeg tvori motiv viestrukih
koncentrinih krunica, s nizom kratkih zareza rasporeenih uz vanjsku
krunicu; T. LXXII, 5. Drugi primjer krivocrtnoga ukrasa, izvedenog
vjerojatno na poklopcu posude, nije tipian predstavnik ukrasa te vrste, a
njegova je krivocrtnost vjerojatno uvjetovana formom predmeta na kojemu
je izveden; T. LXXII, 6.
Samo je na jednom primjeru ustanovljeno inkrustiranje urezanih motiva;
T. LXXII, 2. Rije je o posudi kod koje su ukraene i vanjska i unutarnja
povrina, pri emu je unutarnja povrina zadebljanoga oboda ukraena nizom
urezanih stojeih i viseih trokuta, a urezi ispunjeni bijelom inkrustacijom,
92
dok je itava vanjska povrina stijenke ukraena nizom igosanih trokuta,

takoer ispunjenih bijelom pastoznom masom.
Ta kombinacija urezanih i igosanih ukrasa izgleda posve prirodna
s obzirom da po uestalosti primjene tehnika igosanja zauzima drugo
mjesto u ukrasnom sustavu starijeg stupnja ove faze (IIIA), a ukrasi
izvedeni tom tehnikom po svojoj likovnosti i skladnosti kompozicija moda
nadmauju veinu urezanih ukrasa. Osim netom navedena primjera, kao i
ranije spominjanog ulomka kombiniranog sa snopovima urezanih linija; T.
LXXIV, 7; tehnika igosanja primijenjena je pri ukraavanju jo petnaestak
fragmenata. Tipian ukras izveden tom tehnikom ine dvostruki nizovi
viseih i stojeih, vrhovima sueljenih trokuta, izvedenih trokutastim
instrumentom unutar vodoravno, rijetko ukoso poloenih traka. Zbog
takvoga nizanja trokuta u meuprostorima, kao pozitivan motiv, nastaje
plastina cik-cak traka; T. LXVIII, 3-4, 7-8; T. LXIX, 1, 5; T. LXXIII, 1.
Odstupanje od koncepcije dvostrukih nizova vrhovima sueljenih trokuta
zabiljeeno je samo na dva ulomka. Na jednomu je izveden samo jedan niz
trokuta; T. LXVIII, 6; dok se na drugomu trokuti u oba niza postavljeni u
istim poloajima, pa sekundarni ukrasni element - plastina cik-cak traka
nije postignut; T. LXIX; 4. Budui da su na dva ulomka sauvani ostatci bijele
inkrustacije, moglo bi se pretpostaviti da je inkrustiranje inilo uobiajeni
dio ukrasa ove vrste; T. LXVIII, 3; LXIX, 5. Napokon, treba naglasiti da je
pri izvoenju ovih ukrasa uz igosanje primjenjivana i tehnika urezivanja,
kojom se uglavnom urezuju uske trake, odnosno formira okvir za izvoenje
i rasporeivanje igosanih trokuta.
Ista je ukrasna koncepcija primijenjena jo na nekoliko ulomaka, ali su
umjesto igosanih trokuta, odnosno uporabe instrumenata koji su ostavljali
takav otisak, upotrijebljeni instrumenti koji su ostavili duguljaste otiske;
T. LXVIII, 9; T. LXIX, 2-3. Zbog podudarnosti koncepcije i osnovnoga
dekorativnog dojma, moglo bi se rei da tako izvedeni ukrasi predstavljaju
pojednostavljeni oblik onih izvedenih uporabom trokutastih instrumenata.
Posebnu inaicu osnovnoga tipa igosanih ukrasa predstavljaju oni kod
kojih su trokutasti motivi izvedeni tehnikom izrezivanja; T. LXVIII, 5; T.
LXXIII, 7.
Svi navedeni primjeri igosanih ukrasa ulaze u skupinu istovrsnih
ukrasnih pojava poznatih s veega broja eneolitikih nalazita na irem
podruju istonoga Jadrana, a za ije se oznaavanje u literaturi esto koristi
naziv jadranski tip ljubljanske kulture.114
S tom skupinom nalaza blisko su povezana jo dva ulomka s ukrasima
izvedenim posve drukijim tehnikim postupkom. Rije je o ukrasima
u obliku viestrukih vodoravno i ukoso poloenih usporednih linija, ili
kompoziciji viestrukih, metopski postavljenih, vodoravnih linija, izvedenih
uporabom nazubljenog kotaia; T. LXXIII, 4, 6. Na ovom drugom ulomku,
na kojemu su sauvani ostatci bijele inkrustacije, osnovni tehniki postupak
kombiniran je sa igosanim krunim motivima.
Skupinu igosanih ukrasa koji se i koncepcijski i stilski posve udaljavaju
od prethodnih ini nekoliko ulomaka s krunim, trokutastim, duguljastim
ili kratkim lunim motivima, gusto grupiranim u pravilno oblikovane
nizove, odnosno frizove; T. LXVII, 6-8; T. LXVIII, 1-2. Ta skupina igosanih
ukrasa povezana je s malobrojnim ulomcima na kojima su ukrasi izvedeni
tehnikom lijebljenja, odnosno posebnim tehnikim postupkom vrlo
slinim urezivanju ali je pri njihovom izvoenju upotrijebljen znatno grublji
instrument koji umjesto uskih ostavlja iroke tragove sline ljebovima; T.
93
114
S. DIMITRIJEVI, 1979a., 321324.
LXVII, 1-3, 5. Njihovu meusobnu povezanost posve dobro ilustriraju oni

ulomci na kojima su oba tehnika postupka meusobno kombinirana; T.
LXVII, 2, 4-5; T. LXXIII, 5. Ulomci sa lijebljenim ukrasima i s njima esto
povezani navedeni primjeri igosanih ukrasa tvore zasebnu keramiku
skupinu obuhvaenu nazivom lijebljena keramika, a na veem broju
junojadranskih nalazita ine posebnu kulturoloku komponentu
razvijenog eneolitika.115
Za razliku od prethodno navedenih tehnika, vezanih uz posude bolje ili
sasvim fine izradbe, tehnika utiskivanja javlja se uglavnom na veim i slabije
raenim posudama. Radi se o utiskivanju prsta u vlanu povrinu stijenke, a
ono varira od vrlo diskretnih, T. LXXII, 1; do vrlo snanih otisaka; T. LXXI,
8, T. LXXII, 3. Izuzimajui primjerak zdjele kod koje je utiskivanje izvedeno
na obodu, te primjerke drki s plastinom trakom modeliranom prstom,
taj je nain ukraavanja poglavito vezan za ranije spominjana prstenasta
zadebljanja na obodima posuda, ali su ona u tom sluaju oblikovana u iroku
traku.
Ovdje je posebno izdvojena jo jedna tehnika ukraavanja: barbotiniranje,
odnosno ogrubljivanje povrine posude nanoenjem sloja rijetko razmuene
zemlje. Ta je tehnika u ovoj fazi zastupljena pojedinanim primjercima, ali u
iduoj predstavlja jednu od vrlo vanih komponenata ukrasnoga sustava.
Napokon, potrebno je posebno istaknuti da je ukraavanje keramike
u ovom stupnju faze III vezano za sam njegov kraj, da traje vrlo kratko i
da u sljedeem stupnju te faze (IIIB) u tom obliku potpuno nedostaje.
Izuzimajui izrezivanje i inkrustiranje, sve se tehnike i nadalje primjenjuju,
ali jedino barbotiniranje i utiskivanje zadravaju svoje odlike. Urezivanje
i igosanje primjenjuje se za izvoenje drugih motiva unutar potpuno
drugaijih koncepcija i ukrasnih kompozicija, znatno siromanijih ne samo
u pojedinostima i varijacijama ve u ukupnom izrazu.
Stupanj
115
B. OVI, 1991., 67 i dalje.
IIIB - rano bronano doba (starija faza)
U ovom stupnju faze III dolazi do daljnjega razvoja nekih od tipova koji
su se u veoj ili manjoj mjeri pojavili u prethodnom (IIIA), ali istodobno
i do nestajanja nekih od njegovih izrazitih karakteristika. Isto tako, treba
naglasiti da u keramikoj produkciji nema one tehnoloke raznovrsnosti
koja je karakterizirala stariji stupanj, pa je najvei dio posuda izraen u
fakturi C i D, odnosno od neproiene zemlje s krupnijim zrncima kamena
ili s jednako krupnije granuliranim dodatcima kamena.
Vodei oblik ovog stupnja jesu lonci cetinskoga tipa; T. LXXVI, 1-2; T.
LXXIX, 1-3, 5; ali u znatnom broju dolaze i lonci koji podsjeaju na vrlo
karakteristian tip lonca starijega stupnja; T. LXXIX, 4, 6-8. Najrjei su
lonci ili vrevi s jako zaobljenim trbunim dijelom i blagim prijelazom u
vii, neto ljevkasto proiren vrat s drkama koje se blago sputaju s oboda
prema ramenu; T. LXXVI, 4a-b; T. LXXVII, 1-2; T. LXXX, 1-2.
Drugi, veoma vaan tip posuda su zdjele. Osim tipova koji se
produavaju iz prethodnog stupnja, o emu je ve bilo govora, u ovome su
vrlo karakteristine duboke zdjele s visokim, ljevkasto proirenim vratom,
T. LXXX, 3; i dublje ili plie zdjele s razliito profiliranim obodom. Najee
su zdjele s ravnim ili kosim obodom, jako proirenim prema unutranjem
dijelu posude; T. LXXVII, 3a-b; T. LXXX, 5-6; a u veem broju dolaze i zdjele
s obostranim proirenjem oboda; T. LXXVII, 4-5; T. LXXX, 4, 8. Iznimno
se javljaju zdjele s prstenastim zadebljanjem na vanjskoj i proirenjem na
94
unutranjoj strani oboda; T. LXXX, 9; ili samo sa zadebljanim unutarnjim

dijelom oboda; T. LXXX, 10.
Ukrasni sustav pretrpio je znaajne izmjene, kako u pogledu motiva i
kompozicija tako i u pogledu tehnika ukraavanja. igosanje i urezivanje
kao bitne tehnike prethodnoga stupnja i sada se primjenjuju, ali za izvoenje
potpuno drugaijih kompozicija. igosanjem se iskljuivo ukraavaju obodi
zdjela s proirenim obodom; T. LXXVII, 5; T. LXXX, 5; dok se urezivanjem
ukraavaju donji dijelovi istog tipa zdjela; ili vrat i drke, a vjerojatno i trbuh
lonaca cetinskog tipa; T. LXXVI, 2-3; T. LXXIX, 2, 5. Posebno je vano to je
na nekim posudama urezivanje izvedeno nekim tupim instrumentom pa se
jako pribliava lijebljenju; T. LXXX, 5,7; dok se pravo urezivanje izvedeno
otrim instrumentom javlja se iskljuivo na X drkama i posudama
cetinskoga tipa; T. LXXVI, 2-3; T. LXXXI, 5. Obje te tehnike, i urezivanje
i igosanje, dolaze u priblino istim kvantitativnim odnosima, a mogu biti
samostalno ili zajedno primijenjene na istim posudama.
Vrlo je vana tehnika ukraavanja u toj fazi barbotiniranje ili, bolje rei,
pseudobarbotiniranje; T. LXXV, 8; T. LXXVIII, 1; T. LXXIX, 8; T. LXXXI, 10.
Tom tehnikom, koja se sastoji u prskanju posude itko razmuenom glinom,
ukraena je gotovo polovica ukupnog broja ornamentirane keramike, pa je
u statistikom smislu to i najizrazitiji nain ukraavanja. Potrebno je rei
kako u veini sluajeva nije bilo dodatnih intervencija na tako ukraenim
posudama, premda se kod nekih primjeraka sasvim jasno uoava tendencija
ka organiziranju barbotinirane povrine, bilo u okomitim bilo u vodoravnim
potezima.
Osim toga, ta je tehnika primijenjena samostalno ili u kombinaciji
s plastinim vodoravnim trakama apliciranim iskljuivo na prijelazu iz
ramenoga u vratni segment. No, takve su kombinacije dosta rijetka pojava.
Neusporedivo se ee javljaju odvojeno barbotiniranje i apliciranje
plastinih traka.
Kao samostalan ukras, plastine trake nikada ne dolaze bez jo jedne
pratee tehnike -utiskivanja prsta. Meutim, utiskivanje prsta ne primjenjuje
se samo za ralanjivanje plastinih traka, ve se izvodi i na samom obodu
posuda. Pri tomu ta dva naina ukraavanja mogu biti primijenjena
samostalno ili, to je rjee, kombinirana na istoj posudi; T. LXXV, 1-5;
T. LXXIX, 6-7. Koji je put, s istim ukrasnim uinkom, utiskivanje prsta
zamijenjeno nizom kratkih zareza; T. LXXIX, 8.
Napokon, vrlo je karakteristian, iako ne brojno zastupljen, takozvani
metliasti ukras izveden nekim eljastim instrumentom; T. LXXVIII,
2-5; T. LXXXI, 3.
Drke su u tom stupnju veoma dobro dokumentirane. Osim ve
spominjanih, premda ne naroito estih X drki, u tome su stupnju
najee iroke, okomito postavljene, trakaste drke. Njihov je poloaj na
posudi najee vezan za prijelaz vratnoga u rameni segment, ali se javljaju i
posude kod kojih drka polazi s oboda; T. LXXVI, 1-2, 4; T. LXXVII, 1-2; T.
LXXIX, 1, 3; T. LXXX, 1-2, 4; T. T. LXXXI, 10. Osim na loncima i vrevima,
trakaste drke izvoene su i na pliim ili dubljim zdjelama; T. LXXVII, 3-4.
Vrlo su brojne razliite varijante jeziastih drki; T. LXXV, 4a-b; T. XL, 6-9,
11; smjetene obino na trbuhu posude, a izuzetno na samom obodu; T.
LXXXI, 9. Vodoravne masivne drke javljaju se izuzetno; T. LXXXI, 4.
Na kraju, spomenut u jo i to da tome stupnju pripadaju i dva keramika
preljenka; T. LXXXI, 1-2.
95
116
B. OVI, 1977., B.
MARIJANOVI, 2000., B.
MARIJANOVI, 2003., .
MARKOVI, 1985., I. PUI, 1999.,
B. EUK D. RADI, 2001.
117
I. MAROVI - B. OVI, 1983.,
194-201.

Kulturna je slika te faze Ravlia peine izraz procesa podudarnih s onima
koji su ve dosta davno uoeni na znatnom broju nalazita jadranskog
podruja i njegova zalea, pa je i arheoloka slika grae koja ju prezentira,
u najveoj mjeri podudarna s graom poznatom s tih nalazita.116 Kako
u njezinim tipolokim i stilskim determinantama nema ni tako otrih
ni tako krupnih promjena koje bi istodobno sugerirale stanovita gibanju
i u demografskoj strukturi, posve je jasno da su sve varijabilnosti te vrste
primaran izraz unutarkulturne razvojne dinamiku i postupna preustroja
kulturnoga sadraja niza psihosocijalnih zajednica koje na tomu prostoru
zauzimaju vremenski raspon razvijenoga eneolitika i poetka bronanoga
doba. Meutim, njegovanje vlastitog izraza, koji ih i odreuje kao
konzistentnu kulturnu pojavu, nikako nije podrazumijevalo ni izoliranost ni
otpornost prema prostorno irim i povijesno vanijim zbivanjima u njihovu
bliem i daljem okruenju, pa su zbog toga posve razumljive one pojave
u arheolokoj grai koje izraavaju stanovit oblik kulturnog zbliavanja
istodobnih zajednica razliita podrijetla i s razliitih podruja.
Ve pri iznoenju opih podataka o stratigrafiji nalazita, a i na poetku
ovoga poglavlja, naglasio sam neizbjenost podjele ove faze na dva razvojna
stupnja, razloge i injenice koji takvu podjelu uvjetuju, ali i neke osnovne
razloge zbog kojih ta dva stupnja ine koherentnu razvojnu i kulturnu
cjelinu.
Temeljnu i najvaniju poveznicu tih dvaju stupnjeva ine keramografske
pojave cetinske kulture. U starijem su stupnju (faza IIIA) te pojave jo uvijek
malobrojne, karakteristini keramiki oblici nisu sasvim formirani, a tipian
ukrasni sustav cetinske kulture potpuno nedostaje. U mlaem stupnju (faza
IIIB) keramike forme dobivaju svoj klasini oblik, ukrasni sustav usklaen
je s pojavama na drugim nalazitima razvijene cetinske kulture i u cjelini
gledano ini najizrazitiju karakteristiku te faze.
Takva opa stratigrafija cetinskih pojava ima viestruku vrijednost. S
jedne strane, ona posve jasno i dokumentira i podupire podjelu faze III
Ravlia peine na dva razvojna stupnja, dok s druge, potvruje i periodizaciju
cetinske kulture koju su gotovo prije tri desetljea predloili I. Marovi i
B. ovi.117 Napokon, svojim sadrajima i fizionomijom ta dva stupnja
ilustriraju i vrstu utemeljenost cetinske kulture na autohtonoj eneolitikoj
osnovi, ali i njezin unutarkulturni razvojni ritam i dinamiku.
Vrlo vanu tipoloku pojavu dobro zastupljenu u oba stupnja te faze, a
to znai i njihovu meusobnu poveznicu, ine dublje ili plie zdjele mekano
zaobljenih profila s proirenim, prema unutra ukoso zasjeenim obodom.
Dakako, premda je to ve istaknuto, i ovdje treba naglasiti da meu njima
postoje stanovite razlike u pojedinostima, da svi tipovi i sve varijante ne
dolaze istodobno niti je njihov odnos u postotcima ujednaen. Meutim,
te injenice nikako ne nalau otru kulturoloku distinkciju tih dvaju
stupnjeva, niti navedene razlike dovode u pitanje znaenje ove keramike
kategorije kao njihove vane poveznice. tovie, ni tipoloka variranja ni
promjenljivosti u prevladavanju pojedinih tipova nisu iskljuiva posljedica
vremenske dimenzije u njihovim odnosima, nego su prije svega izraz
unutarkulturne razvojne dinamike i s njom povezanih promjena.
Osim navedenih pojava, koje ova dva razvojna stupnja nedvojbeno
povezuju, ali ih istodobno i razdvajaju u smislu sukcesivnih razvojnih
cjelina, postoje i drugi elementi koji tako definiranu podjelu i povezanost
96
dodatno potvruju. Tako, npr., u starijem stupnju ove faze (faza IIIA)
vodei keramiki oblik ine posude s cilindrinim vratom i loptastim ili
jajolikim donjim dijelom. Taj tip posuda u mlaem stupnju te faze (faza
IIIB) potpuno nedostaje. U vezi s tim potrebno je naglasiti da su upravo
razliite varijante toga tipa posuda, kao i pojava prstenasto zadebljanih
oboda na tim i slinim posudama, ve prihvaeni kao jedna od najizrazitijih
i najvanijih keramografskih pojava u postneolitikom razvoju na podruju
istonoga Jadrana. Da te pojave treba promatrati kao jednu od posebnosti
u kulturnoj fizionomiji eneolitika istone jadranske obale, dovoljno je
jasno istaknuo ve i B. ovi,118 a ta je ocjena viestruko potvrena novijim
iskopavanjima, objavama rezultata s ranijih istraivanja ili revaloriziranjem
ranije poznatih nalaza.119 Danas je posve jasno da posude sa zaobljenim,
jajastim ili loptastim recipijentom, visokim cilindrinim vratom i prstenasto
zadebljanim obodom ine jednu od najvanijih komponenti u keramografiji
istodobnih slojeva na veini drugih nalazita na podruju istonoga Jadrana,
posebice u njegovu zaleu, gdje obino ine 30-40% ukupnog broja nalaza
Varvara,120 Odmut,121 Hateljska peina,122 Vela spila,123 Vilina peina,124
Vranjaj125 i dr.
Promatrane u tom kontekstu, posude s proirenim i prema unutra
ukoso zasjeenim obodom ine jednu od dvije najvanije komponente u
keramografiji starijeg stupnja te faze, a istodobno i drugu komponentu
u keramografiji veine drugih nalazita sa slojevima koji zauzimaju istu
vremensku sekvenciju kojoj pripada stariji stupanj faze III u Ravlia peini.126
O njezinom znaenju i u Ravlia peini IIIA, a i na drugim nalazitima,
posve jasno svjedoe dvije injenice. Prvo, ta je keramografska komponenta
redovita asocirana s prethodno navedenom temeljnom odrednicom toga
stupnja; i drugo, njihov meusobni kvantitativni odnos gotovo je uvijek
uravnoteeno izbalansiran, a to znai i vrlo ujednaen prema drugim,
njima pridruenim ali slabije naglaenim komponentama. Razumije se, ni u
Ravlia peini, a ni drugdje, ne postoji izrazita tipoloka unificiranost, nego
je rije o brojnim variranjima osnovnoga tipolokog koncepta.
Posebnu keramiku skupinu i vrlo vanu komponentu u keramografiji
ovoga stupnja Ravlia peine ine nalazi kakve je svojedobno S. Dimitrijevi
obuhvatio nazivom jadranski tip ljubljanske kulture.127 Nalazi toga tipa
redoviti su sadraj ovoga stupnja eneolitika na itavom podruju istonog
Jadrana s otocima i zaleem Varvara,128 Vela spila,129 Hateljska peina,130
Lazarua,131 Odmut,132 Grapeva pilja,133 Rube,134 Mala Gruda,135 Gruda
Boljevia u Podgorici,136 Gudnja,137 Otii,138 i dr. a njihova su osnovna
odlika tehnike izvoenja i organizacija ukrasa. Prema S. Dimitrijeviu,
temeljna odrednica toga naina ukraavanja je oslanjanje na dvije tehnike
mogunosti u izvedbi na kotai ljubljanskog tipa samo neto ui, te na
kombinaciju urezivanja, trokutastog igosanja i igosanja instrumentom poput
odvrtke (Schraubenzieher), dok je u stilskom pogledu uoljivo oslanjanje na
vuedolsku arhitektonsku, zonalnu i krstastu organizaciju povrina. U takvom
su konceptu nosioci ukrasa uske trake izvedene kotaiem s negativnim cikcak uzorkom, ali i ljestviasti uzorci, takoer, izvedeni kotaiem.139
Premda u Ravlia peini IIIA nije zastupljena veim brojem nalaza,
vrlo vanu skupinu keramikih ulomaka ine oni ukraeni posebnim
tehnikim postupkom koji je postao sinonim za njihovo stilsko-tipoloko
determiniranje: lijebljena keramika. Naime, u arheolokoj literaturi koja
se bavi problematikom eneolitika, posebice njegovim sredinjim i junim
dijelom, pod tim se nazivom ve dui niz godina podrazumijeva posebna
97
118
B. OVI, 1977., 49; B. OVI,
1983., 108.
119
B. MARIJANOVI, 2000., T.
XXII, 1-3; T. XXII, 1; T. XXI, 1-3; B.
MARIJANOVI, 2005., T. LII, 1-7;
T. LIII, 1-5; B. EUK D. RADI,
2005., T. 94/3, 6., I. PUI, 1999.,
T. IV, 5, 8; T. VII, 2; T. X, 2; T. XIV, 7;
T. XVII, 5; . MARKOVI, 1985., T.
XXVI, 4, 6, T. XXVII, 6; itd.
120
B. OVI, 1977., sl. 7, 9; T. VIII,
1; T. X, 4.
121
. MARKOVI, 1985., T. XXVI, 4,
6, T. XXVII, 6.
122
B. MARIJANOVI, 2000., T. XXI, 3;
T. XXII, 1-3; T. XXIII, 1.
123
B. EUK D. RADI, 2005., T.
94/3, 6.
124
N. PETRI, 1981., T. 3/1-2, 4; .
BATOVI, 1988., sl. 2/6-7, 9-11.
125
I. PUI, 1999., T. IV, 5, 8; T. VII, 2;
T. X, 2; T. XIV, 7; T. XVII, 5.
126
B. OVI, 1977., T: IV; T. VI, 4;
VIII, 1, 4-6; B. MARIJANOVI, 2000.,
T. XXVII, 1-4; T. XXVIII, 1-3; T. XXIX,
1-3; B. EUK D. RADI, 2005.,
T. 87/5; B. MARIJANOVI, 2005., T.
LIV, 1; itd.
127
S. DIMITRIJEVI, 1979a, 321.
128
B. OVI, 1977., T. XI, 1, 3-5.
B. EUK D. RADI, 2005., T.

87/1-6; T. 88/1-5; T. 91/6, 8-9; sl. 41.
129
130
B. MARIJANOVI, 2000., sl.
18-22.
131
IBID., sl. 5; T. VIII, 2-3.
132
. MARKOVI, 1985., T. XXIX, 2.
G. NOVAK, 1955., T. CCXXXICCXXXI.

133
134
A. BENAC, 1955., T. I, 6a-b.
M. PAROVI-PEIKAN V.
TRBUHOVI, 1974., T. IV.
135
136
M. BAKOVI B. GOVEDARICA,
2009., sl. 9-11; B. GOVEDARICA,
2010., Abb. 4-6.
137
B. MARIJANOVI, 2005., T. XLVIII,
1-5; T. XLIX, 1-6; T. L, 1-6; T. LI, 4-5.
138
A. MILOEVI B. GOVEDARICA,
1986., T. I, 5; T. II, 5; T. III, 2-3, 5-6,
8; T. V-VIII.
139
S. DIMITRIJEVI, 1979a., 324.
140
B. MARIJANOVI, 2003., 61-62,
sl. 7-9.
141
. MARKOVI, 1985., T. XVIII, 1; T.
XXVII, 2; T. XXVIII, 6-8.
142
I. PUI, 1999., T. VII, 3-5; T. IX, 7;
T. XIII, 1-2, 5-6; T. XIV, 6-7; T. XIX, 2,
4; T. XX, 6.
143
B. EUK D. RADI, 2005.,
T. 85/1-8; T. 86/1-6; T. 91/ 1, 5, 7;
T. 92/6.
144
B. MARIJANOVI, 2000., T. I, 1-6.
145
IBID., T. XXXI, 2.
146
IBID., T. VI, 1-4; T VII, 1-2.
B. MARIJANOVI, 2005., sl. 23,

25-26, T. XLII, 1-8; T. XLIII, 1-6; T.
XLIV, 1-6; T. XLV, 1-5; T. XLVI, 1-2.
147
148
B. OVI, 1983., 106; lijebljena
keramika izdvaja se prvenstveno
tehnikom i organizacijom ukrasa,
ali ima i neke druge opte osobine.
Mada je ukraena, ne bismo je
mogli uvrstiti u kategoriju fine
keramike u uem smislu tog
pojma Ukrasi su izvedeni
snanim utiskivanjem grubljeg,
tupog instrumenta trokutnog ili
etvrtastog presjeka u svjeu glinu.
Osnovni element tog ukrasa su dui
ili krai, obino duboki i dosta iroki
ljebovi otrih ivica, te nizovi uboda
koji mogu biti okrugli, trokutasti
ili pravougaoni, ponekad izdueni
u obliku uskog pravougaonika,
duine do 1 cm. U pogledu
meusobnog odnosa ova dva
osnovna elementa moe se, najprije,
rei da su poznati primjerci posuda
ukraenih samo ljebovima, dok
se nizovi uboda javljaju iskljuivo
u kombinaciji s jednostavnim ili
sloenijim lijebljenim ukrasom.
Stoga moemo rei da je lijebljenje
osnovni i vodei, a ubadanje
(igosanje) sporedni i pratei
dio ornamenata na posuu ove
keramike vrste. To i opravdava
naziv lijebljena keramika koju
ovdje predlaem kao termin za
tu vrstu eneolitske keramike u
istono-jadranskoj zoni. B. OVI,
1991., 69.
149
. MARKOVI, 1974., 6,
11-12; . MARKOVI, 1985., 83;
S. DIMITRIJEVI, 1979., 369,
377; N. PETRI, 1981., 6-7; B.
GOVEDARICA, 1989., 205-206; B.
MARIJANOVI, 2000., 128, 164;
B. MARIJANOVI, 2003., 32-37;
150
A. BENAC, 1957., T. II, 4; B.
MARIJANOVI, 2003., sl 9.
151
B. MARIJANOVI, 2003., sl 11.
152
. BATOVI, 1972., sl. 4-5.
G. IL. GEORGIEV N. J. MERPERT

R. V. KATINAROV D. G.
DIMITROV, 1979., Obr. 153v; Obr.
158a.
153
154
IBID. Obr. 154a; 159b;
164ab. Isto znaenje ima i
jedan ulomak iz Hateljske
peine iji je ukras mogue
vrlo uspjeno usporeivati s
odgovarajuim nalazima iz Ezera;
B. MARIJANOVI, 2000, 120, T. XXX.
skupina keramikih nalaza, vrlo dobro zastupljenih u mlaim eneolitikim

slojevima na veem broju nalazita Zelena peina,140 Odmut,141 Vranjaj,142
Vela spila,143 Guvnine,144 Hateljska peina,145 Lazarua,146 Gudnja147 i dr., kao
jedan od bitnih sadraja njihova ukupnoga kulturnog sadraja.
Uzimajui u obzir priloge B. ovia, u kojima je autor definirao tehniki
i sadrajni dio ukrasnoga sustava te keramike kategorije i predloio njezino
terminoloko oznaavanje,148 te ranije ili kasnije priloge drugih autora koji su
se u veoj ili manjoj mjeri doticali iste problematike,149 ovdje nema potrebe
posebno obrazlagati razloge njezina izdvajanja u zasebnu cjelinu, kao ni
dodatno objanjavati tehnike pojedinosti u izvoenju ukrasa. Premda
tu keramiku kategoriju karakteriziraju dosta standardizirana tipoloka
i stilska svojstva, meu nalazima s pojedinih nalazita postoje i odreene
razlike u dominaciji pojedinih motiva, naelima njihova organiziranja i
komponiranja u ukrasne cjeline. Tako se npr. ulomak s rijetko zastupljenim
motivom lijebljenih koncentrinih krunica (T. LXX, 5) vrlo dobro
povezuje s odgovarajuim primjerkom iz Zelene peine,150 dok se jednako
rijetki primjerci suptilno izvedenih i pomno organiziranih motiva u obliku
tapia, izduenih trokuta ili kombinacije tapiastih i minijaturnih lunih
motiva (T. LXVII, 6-9) mogu usporeivati s pojedinanim primjercima s
lokaliteta Banje na Oaniima kod Stoca151 i Sveti Spas kod Knina.152 No, te su
razlike posve prirodne jer se kroz njih iskazuju likovne sklonosti pojedinih
zajednica ili pojedinaca i afirmira njihov identitet u irim prostornim
okvirima zahvaenih slinim razvojnim procesima koji se manifestiraju
kroz ope tipoloko i stilsko ujednaavanje keramikoga materijala kao
medija najlake podlonoga opim tendencijama.
U fazi IIIA postoji jo nekoliko iznimno vanih primjeraka. Tu na prvom
mjestu mislim na ulomak s bogatim i profinjenim ukrasima na vanjskoj
i unutarnjoj strani stijenke i proirenom obodu, za koji i u tipolokom i
ornamentalnom pogledu izravne analogije postoje u Ezeru; T. LXXII, 5.153
Istom kulturnom krugu pripadat e jo nekoliko novih ulomaka prikupljenih
tijekom iskopavanja 2008.-2010. (T. LXX, 3ab, 4a-b), a tom krugu sam
ve ranije pripisao primjerke trakastih drki s rebrastom aplikacijom
modeliranom prstom.154 U ovomu trenutku nije nimalo jednostavno
odgovoriti na pitanje naina, odnosno modela koji je omoguio preuzimanje
tih elemenata iz tako udaljena podruja. Meutim, to pitanje nije nita
sloenije od onoga koje pokreu npr. nalazi s lokaliteta Dikili Tash, koje je
J. Deshayes opravdano doveo u vezu s jadranskim podrujem, pripisujui
ih cetinskoj kulturi.155 Neto vie svjetla u tu problematiku mogla bi unijeti
budua istraivanja na nalazitima s onih podruja koja pripadaju ire
shvaenim zonama kontakta izmeu istono/unutarbalkanskog i jadranskog
kulturnog prostora. Tu posebno imam na umu istonu Hercegovinu i njoj
susjedna podruja dalje na istok, premda ne treba iskljuiti ni istonu Bosnu
i njoj susjedne prostore.156
Na kraju, potrebno je dati i objanjenje navedenog relativnokronolokog
poloaja faze III. Naime, stariji stupanj (fazu IIIA) opredijelio sam u razvijeni
eneolitik, a mlai stupanj (fazu IIIB) u rano bronano doba.
U pogledu relativnokronolokog opredjeljenja starijeg stupnja (faze IIIA)
situacija je, drim, posve jasna. Da je u pitanju razvijeni eneolitik, dovoljno
jasno govore posude s cilindrinim vratom i loptastim donjim dijelom, te
prstenasto zadebljani obodi, odnosno oni elementi koji su na ve dosta
velikom broju nalazita sasvim jasno vremenski opredijeljeni.157
98
Gledano u cjelini, kulturna slika ove faze Ravlia peine izraz je procesa
podudarnih s onima koji su ve dosta davno uoeni na znatnom broju
nalazita jadranskoga podruja i njegova zalea, pa je i arheoloka slika
grae koja ju prezentira, u najveoj mjeri podudarna s graom poznatom s
tih nalazita.
Osnovna odlika arheoloke grae koja prezentira tu fazu Ravlia
peine, a i drugih istodobnih nalazita, najpotpunije se oituje u prisutnosti
razliitih vrsta keramikih nalaza koji su izvorno vezani za razliita kulturna
podruja. Meutim, ti se nalazi na ovome prostoru ne iskazuju kao
stratigrafski razdvojene pojave, niti imaju znaenje posebnih i samostalnih
kulturnih manifestacija, nego tvore koherentnu cjelinu u kojoj svaka od njih
zadrava samo vrijednost tvoridbene komponente kulturnoga sadraja te
faze jadranskoga eneolitika. Mehanizmi su njihova inkorporiranja razliiti,
kao to su razliiti i njihovi meusobni odnosi i opseg sudjelovanja u
izgradnji kulturne slike svakoga pojedinanog nalazita. S obzirom na takav
karakter razvoja na ovomu dijelu istonoga Jadrana i njegova zalea tijekom
eneolitika, i u kulturnoj slici ove faze Ravlia peine mogue je izdvojiti
nekoliko osnovnih komponenti: posude sa zaobljenim recipijentima, visokim
vratom i prstenasto zadebljanim obodima; posude s proirenim i ukoso
odrezanim obodima; keramika s ukrasima ljubljanskoga tipa; lijebljena
keramika, keramika s ukrasima rane cetinske kulture, a to su sve odlike
kulturne slike i drugih nalazita s depozitima formiranim tijekom istoga
vremenskog raspona. Kako sam svoja stajalita o znaenju tih komponenti,
njihovim izvorima i opem karakteru toga vremenskog odsjeka eneolitika
ve vie puta iscrpno obrazloio, poevi od prve objave Ravlia peine,158
ovdje to nije potrebno dodatno elaborirati, pa u se zadrati samo na
osnovnim naglascima.
Prvo. Taj razvojni stupanj eneolitika, za ije sam obiljeavanje ve davno
predloio termin razvijeni eneolitik, izraz je sloenih procesa u kojima
sudjeluje vie initelja to je rezultiralo kulturnom slikom u kojoj je mogue
izdvojiti vie komponenata povezanih s razliitim kulturno-etnikim
manifestacijama razvijenoga eneolitika. Nasuprot samo jednoj kojoj je
mogue pripisati autohtoni karakter posude sa zaobljenim recipijentima,
visokim vratom i prstenasto zadebljanim obodima stoje druge vrste nalaza
kojima autohtoni karakter nije mogue pripisati posude s proirenim i
ukoso odrezanim obodima; keramika s ukrasima ljubljanskog tipa; lijebljena
keramika. Promatrane u relativnim odnosima, te su komponente znatno
brojnije pa zato ova, na prvi pogled, djeluje kao skup sasvim raznorodnih
elemenata povezanih samo stratigrafskim odnosima. Na nalazitima s
nesigurnom stratigrafijom to moe stvoriti dojam o potrebi njihovog
stratigrafskog razdvajanja.
Drugo. Nasuprot tomu prvom dojmu ta faza eneolitika ipak nema takav
karakter, nego se radi o sasvim konzistentnoj cjelini u kojoj prisutnost
veega broja komponenata i njihovi meusobni odnosi predstavljaju izraz
sloenih odnosa na irem prostornom planu. Povezanost raznorodnih
pojava u konzistentnu cjelinu potvruje ponajprije njihova istodobna
prisutnost u istim stratigrafskim formacijama na veem broju nalazita,
ali i meusobno kombiniranje elemenata razliite provenijencije. U tom je
kontekstu posve razumljiva pojava Schnur-ukrasa na posudi s prstenasto
zadebljanim obodom iz Odmuta,159 kombinacija Schnur-ukrasa s ukrasima
ljubljanskoga tipa na posudi iz Lazarue,160 izvoenje lijebljenih ukrasa na
posudama s prstenasto zadebljanim obodima u peini Vranjaj,161 i sl.
99
155
J. DESHAYES, 1970., p. 32, fig.
27. Zbog karakteristinih ukrasa,
koji su i autoru posluili kao
oslonac za uspostavljanje relacija
prema jadranskom podruju i
cetinskoj kulturi, treba naglasiti
kako je rije o nalazima koji
ulaze u skupinu onih pojava
obuhvaenih pojmom jadranski
tip ljubljanske kulture, pa
povezivanje s cetinskom kulturom
u smislu autorova opredjeljenja
danas nije opravdano.
156
Premda nije novijeg datuma
i nikada nije dovreno, meu
takva nalazita moglo bi spadati
i gradinsko naselje Kadia brdo
na glasinakom podruju, ije je
iskopavanje 1987.-1989. vodio
Centar za balkanoloka ispitivanja
Akademije nauka i umjetnosti
Bosne i Hercegovine. Rezultati
nisu objavljeni, a autoru su
poznati iz autopsije.
157
Velika gradina u Varvari:
B. OVI, 1977., 49 i dalje.,
Guvnine: B. MARIJANOVI,
2000., 29-44; Hateljska peina:
B. MARIJANOVI, 2000.,117-131;
Lazarua: B. MARIJANOVI,
2000.,163-177; Gudnja: B.
MARIJANOVI, 2005.,73-88; Vela
spila: B. EUK D. RADI, 2005.,
250-254; Odmut: . MARKOVI,
1985., 40-42; Peina Vranjaj: I.
PUI, 1999., 46-55.
158
B. MARIJANOVI, 1981.,
36-40; 52-54; B. MARIJANOVI,
2000., 117-132; 163-178; B.
MARIJANOVI, 2003., 92-142; B.
159
. MARKOVI, 1985., T. XXIX, 1.
160
B. MARIJANOVI, 2000., sl. 8.
I. PUI, 1999., T. XIV, 6-7; T. XIX,

2; T. XXX, 3-4.
161
162
I. MAROVI - B. OVI, 1983.,
194-201.
Tree. Neovisno o izvornoj vezanosti za razliita podruja i razliite

kulturno-etnike skupine svakoj od osnovnih komponenata moe se
pripisati i lokalni karakter budui da se radi o pojavama koje su razliitim
mehanizmima ulazile u kulturni inventar razvijenog eneolitika ovoga
podruja i postajale njegovim sastavnim dijelom. Taj se proces sasvim
sigurno nije odvijao na uim podrujima ili pojedinanim nalazitima, nego
na irem prostoru na kojemu su se razliite komponente integrirale u jednu
cjelinu. Razliiti su odnosi pojedinih komponenti na pojedinim nalazitima
posljedica posve lokalnih procesa i imaju prostorno ogranieno znaenje.
etvrto. Premda u tvorbi kulturne slike te faze eneolitika sudjeluje
vie komponenti izvorno povezanih s istonoalpskim, na jednoj, i
unutarbalkanskim podrujima, na drugoj strani, nedvojbeni je nositelj
kulturnoga razvoja autohtoni supstrat koji elemente razliite provenijencije
inkorporira u cjelinu svoga kulturnog izraza. Sudjelovanje populacija izvan
ovoga podruja nije mogue dokazati. Barem ne u veem opsegu.
Peto. U periodizaciji eneolitika tog podruja ta faza zauzima njegov mlai
vremenski odsjek, neposredno slijedi nakon faze obiljeene kaneliranom
keramikom i neposredno prethodi ranom bronanom dobu, odnosno
onom vremenskom rasponu koji je obiljeen s dvije jedine jasno definirane
kulture: klasinom cetinskom i posukom.
Kulturna je slika te faze Ravlia peine izraz je upravo takvih procesa pa
je otuda i arheoloka graa koja ju prezentira u najveoj mjeri podudarna
s graom s drugih istodobnih nalazita ili njihovih slojeva. Naravno, posve
je prirodno da u kulturnim slikama pojedinih nalazita ne postoji potpuna
podudarnost u svim zastupljenim komponentama, a pogotovo u njihovim
relativnim odnosima, pa je prirodno da odreene specifinosti postoje i
u Ravlia peini. U tom kontekstu nije neobina posvemanja odsutnost
Schnur-keramike, kao ni skromna zastupljenost keramikih nalaza
sa lijebljenim ukrasima, koji se u likovnom pogledu znatno razlikuju
od istovrsne keramike iz Lazarue, Vele spile, Gudnje i Odmuta. S druge
strane, pojedini primjerci iz te skupine ukrasa u Ravlia peini uope nisu
zastupljeni u repertoaru istovrsnoga tipa ukrasa na navedenim nalazitima.
Na isti nain treba promatrati i razlike meu ukrasima ljubljanskoga
tipa koje se uoavaju na pojedinim tokama, odnosno onim jadranskim
nalazitima na kojima su zastupljeni. U tom je kontekstu posve prirodno to
i u kulturnoj slici toga stupnja Ravlia peine postoje odreene razlike, kakve
bi se, uostalom, pri minucioznoj meusobnoj komparaciji mogle pronai na
svim poznatim nalazitima, a daljnja e istraivanja broj takvih posebnosti
zasigurno poveavati. Naime, bilo bi posve neprimjereno oekivati da u
kulturnim slikama svih nalazita postoji potpuna podudarnost u relativnim
odnosima zastupljenih komponenata i svim njihovim varijabilnostima, bez
lokalnih ili ak i individualnih interpretacija onih pojava koje odreuju
cjelinu kulturnoga identiteta, duh vremena i njegov likovni izriaj i slino.
U tom su smislu odreene specifinosti Ravlia peine posve prirodne.
U mlaem stupnju (faza IIIB) zastupljene su tipoloke forme karakteristine
za razvijenu cetinsku kulture, koje prema navedenoj periodizaciji, kao i ta
faza njezina razvoja u cjelini, nedvojbeno pripadaju ranom bronanom
dobu.162 Ranobronanodobni karakter imaju i neke druge tipoloke pojave
koje se, neovisno o kulturnom kontekstu javljaju na irem jadranskom
podruju: lonci ili vrevi zaobljena recipijenta s viim vratom i drkama
koje se sputaju s oboda prema ramenu, primjerci s metliastim ukrasima,
kao i primjerci s apliciranim trakama modeliranim prstom, modeliranje
100
oboda posuda utiskivanjem prsta i dr. Na njihovu bronanodobnu

pripadnost sasvim sigurno ukazuju odgovarajui nalazi na lokalitetima sa
sigurnom stratigrafijom.163 Meutim, paralelno s tim pojavama dolaze i
posude s barbotino ukrasima vuedolskoga tipa, to je, prema periodizaciji
vuedolske kulture, dosta neobina okolnost. Istina, pojedinani primjerci
barbotino-keramike javljaju se na samom kraju starijeg stupnja (faza IIIA),
ali ta vrsta keramike do punog izraaja dolazi u mlaem stupnju (faza
IIIB). Nije mi namjera te elemente dovoditi u izravnu vezu s vuedolskom
kulturom, pogotovo to nema nikakvih drugih nalaza koji bi takvo miljenje
podupirali. Osim toga, u Varvari su odgovarajui vuedoloidni nalazi sasvim
sigurno opredijeljeni u razvijeni eneolitik,164 to bi, prema stratigrafiji Ravlia
peine, odgovaralo fazi IIIA, s kojom Varvara i inae ima velikih dodirnih
toaka. Zbog toga sam sklon pretpostavci da i nalazi barbotino-keramike
vuedolskog tipa pripadaju samom kraju te kulture, odnosno vremenu kada
ona u svom pravom izrazu vie i ne postoji, te da je ta infiltracija uvjetovana
sloenim kretanjima i promjenama u unutranjosti Balkana na prijelazu iz
eneolitika u rano bronano doba. U tom smislu i infiltraciju vuedolskih
elemenata ne promatram kao infiltraciju nositelja vuedolske kulture na
podruje Hercegovine i u Ravlia peinu, ve samo kao jedan prirodan i
normalan rezultat moguih dodira nositelja razliitih kultura u vrijeme
kada je sigurno bilo i veih populacijskih pomicanja.165
to se tie apsolutne kronologije, iz ove faze Ravlia peine nema 14C
datuma, pa ni komparacije s datumima dobivenim na drugim nalazitima
nisu mogue. Potekoe su naglaenije i zbog injenice to ni ve navedeni
datum za Ravlia peinu IIC (Beta 251582 Cal BC 3980) ne daje pouzdan
oslonac za priblian poetak faze IIIA, pogotovo ako se, kao potencijalna
orijentacija u tom smislu, u obzir uzmu i znatno nii datumi iz Grapeve
pilje (Beta 103480 Cal BC 3637-3363; Beta 103479 Cal BC 3352-3097)
koji potjeu iz stratuma s tipolokim pojavama podudarnim s onim iz faze
IIC Ravlia peine.166 S druge strane, ako se datumi iz mlaih stratuma
Grapeve pilje, determiniranih kao Cetina 1 (Beta 103478 Cal BC 28822678; Beta 103477 Cal BC 2551-2144),167 promatraju u odnosu na datum
iz primarnoga groba iz tumula Velika Gruda,168 koji bi u najboljem sluaju
morao biti usporediv, odmah se uoava da u kronolokom sustavu Grapeve
pilje postoje ozbiljne devijacije zbog kojih je navedene datume teko uzeti
kao oslonac za popunjavanje postojeih praznina u apsolutnoj kronologiji
mlaeg eneolitikog stratuma u Ravlia peini, a i na irem jadranskom
podruju u cjelini. S obzirom na to, u ovomu je trenutku fazu III Ravlia
peine mogue promatrati samo kroz okvirni, i to dosta dug, vremenski
raspon iji bi se poetak morao staviti oko prve treine etvrtoga tisuljea,
dok pitanje njezina zavretka u ovomu trenutku mora ostati otvoreno, s
obzirom na malobrojnost datuma iz sigurnih uzoraka i velika razilaenja u
datiranju slojeva razvijenoga eneolitika i ranoga bronanog doba.
101
163
B. OVI, 1977., T. XVI, 1-5; T.
XVII, 1-3; T. XIX, 1-14; . MARKOVI,
1985., T. XXX, 1-5; I. PUI, 1999.,T.
III, 2a-b, 5;T. IV, 1-5; T. VI, 1, 7;
T. IX, 4; T. XVIII, 1, 5-6;T. XIX, 3; I.
MAROVI - B. OVI, 1983., T. XXIX,
1-6; B. MARIJANOVI, 2000., T.
XXXV, 3; T. XXXVI, 1-2; T. XL, 1-2; T.
XLI, 2-3; B. MARIJANOVI, 2005., T.
LVI, 1-3, 5-6, T. LVII, 1-5, itd.
164
B. OVI, 1977., 51. i dalje.
O pitanju prisutnosti
vuedolske kulture na jadranskom
podruju raspravljao sam u
posebnom prilogu te iznio
miljenje da rijetki vuedoloidni
nalazi, ponajprije zbog izrazita
kvantitativna zaostajanja
za drugim vrstama nalaza u
cjelinama u kojima su registrirani,
a potom i zbog nedovoljne
tipoloke izrazitosti, nisu
argumenti koji bi mogli dokazati
njezinu faktiku prisutnost na tom
podruju; B. MARIJANOVI, 1994a.
165
166
S. FORENBAHER T. KAISER,
2000., Tabla 1-2. Datum iz uzorka
Beta 103479 Cal BC 33523097 vjerojatno je prenizak
posebice zbog toga to ga autori
vezuju uz nakovanski horizont,
odnosno rani eneolitik koji prema
cjelini kulturnog sadraja mora
odgovarati fazi IIC Ravlia peine.
167
IBID. Prema tipolokim i stilskim
odlikama grae, navedeni stratumi
gotovo su posve podudarni sa
sadrajem faze III Ravlia peine i
nedvojbeno pripadaju razvijenom
eneolitiku i poetku ranoga
bronanog doba.
168
M. PRIMAS, 1996., 48. Na
temelju takva datiranja i J. Maran
revidirao je svoje ranije stavove o
kronolokoj poziciji crnogorskih
tumula; J. MARAN, 2007., 8, nap.
35, 36 i Tab. 5. U vezi s datiranjem
i interpretacijom keramikih
nalaza s ukrasima jadranskog
tipa ljubljanske kulture u
formulaciji S. Dimitrijevia, u
arheolokoj literaturi vlada velika
zbrka ponajprije zbog toga to
taj nain ukraavanja oigledno
ima dugo trajanje i nije ga
mogue vezati za strogo odreen
vremenski okvir koji bi odgovarao
rigidnim periodizacijama i s
njima povezanim i kronolokim
sustavima. S druge strane, svi
poznati nalazi te vrste ine
tek neznatnu koliinu ukupne
arheoloke grae, pa je zbog toga
krajnje pogreno govoriti o nekom
ljubljanskom kulturnom entitetu
na jadranskom podruju, o emu
sam ve iscrpno elaborirao; B.
MARIJANOVI, 1991a.
X. Faza IV Rano bronano doba (mlaa faza)
Nalazi koji dokumentiraju tu fazu Ravlia peine znatno su skromniji od

onih koji pripadaju prethodnoj, to je i posve razumljivo ako se ima u vidu
injenica da je zastupljena posve tankim dijelom depozita, i to onoga pri
samoj povrini. Manji dio nalaza pronaen je u samom sloju, dok je veina
pronaena na povrini.
A) Orua od kosti i roine
Kamena orua u toj fazi nisu pronaena, a izrazito su skromna i ona
izraena od kosti ili roine. Tonije, pronaena su samo tri primjerka
nedovrenih predmeta i to jedan od masivne cjevaste kosti i dva od jelenskih
rogova; T. LVII, 6-8
B) Keramiki nalazi
Tanak dio depozita u kojemu je ova faza zastupljena svakako je i razlog
to je dobar dio keramikih nalaza usitnjen i tipoloki neodrediv, pa u
zakonomjernost tipolokog razvoja te faze nije mogue dublje ulaziti. No,
unato tomu, promjene su u keramografskim svojstvima vrlo izrazite, pa
prema tome i posve oigledne.
Prve promjene odnose se na fakturu keramike. U toj fazi pojavljuju se dvije
potpuno nove keramike vrste: prva, sivocrna keramika izraena od dobro
proiene zemlje s dobro uglaanom povrinom, i druga, neto grublja
keramika s primjesom sitno mrvljena vapnenca, ali s finom, crvenkastom
ili crvenkastosmeom, prevlakom koja se odljuskuje. No, u nedostatku vee
koliine materijala njihove kvantitativne odnose nije mogue odrediti.
Iz raspoloiva materijala evidentno je da su vodei oblici te faze manji
lonci i vrevi s posve jednostavnim profilom i drkama koje polaze s oboda,
a zavravaju na remenom segmentu. Primjerci kod kojih je gornji korijen
drke postavljen ispod oboda vrlo su rijetki. Recipijent je manje-vie loptasta
oblika, vratna zona jasno izdvojena, a obod neznatno izvijen to pridonosi
blagoj S profilaciji itave posude. Rijetki su primjerci s gotovo cilindrinim
ili blago uvuenim vratom; T. LXXXII, 1-3; T. LXXXIII, 1-3; T. LXXXVII,
1--4, 6, 12. Uvjerljivo najvei broj drki pripada trakastim drkama razliita
presjeka, poevi od posve tankih pravokutnih do masivnih ovalnih ili
krunih formi. Primjerci su X drki iznimno rijetki; T. LXXXII, 2a-b. U
veini sluajeva, na obodu je, iznad korijena drke, formiran produetak
sjekirastoga ili jednostavnoga pravokutnog oblika; T. LXXXIII, 3a-b; T.
LXXXIV, 1a-b; T. LXXXVII, 1-2, 5. Osim toga, na primjercima bez takvog
produetka, iznad korijena drke na obodu formirana su dva rogolika;
T. LXXXVII, 4; ili jedno bradaviasto ispupenje; T. LXXXVII, 8. Rijetki
su primjerci kod kojih je to ispupenje masivnije ili jako naglaeno; T.
LXXXVII, 11; jednako kao to su rijetki primjerci drki blago ralanjenih
prevlaenjem prsta po sredini; T. LXXXVII, 9. Posebna tipoloka pojedinost
vezana je uz primjerak drke jedne manje posude. Na njezinom gornjem
102
dijelu, uz sam korijen koji je zasigurno bio postavljen na samom obodu

posude, izvedena je minijaturna uica formirana savijanjem produenog
korpusa drke koji je prelazi iznad oboda posude. Drka je zasigurno bila
postavljena od oboda prema ramenu posude; T. LXXXIV, 3a-b.
Osim navedenih tipova drki javljaju se jo i potkoviaste drke bilo
da su diskretno naglaene; T. LXXXVII, 3; ili jako istaknute i modelirane
utiskivanjem prsta. Takoer, zastupljene su i koljenaste drke; T. LXXXVII,
7, 10. Na sredinjem dijelu pojedinanih primjeraka drki izvedene su
rebraste aplikacije koje teku itavom njihovom duinom; T. LXXXII, 1a-b.
Vrlo je specifian oblik jedne bikonine posude. Premda je samo djelomice
sauvana, grafiku rekonstrukciju mogue je dobiti bez veih potekoa.
Prijelaz je iz donjega u gornji konus izrazito otar, a gornji konus kratak
i gotovo vodoravno poloen s otro izvedenim prijelazom, u vjerojatno,
prstenasti vrat; T. LXXXVIII. Posebno zanimanje izaziva izgled i oblikovanje
gornjega konusa. Prema njegovoj grafikoj rekonstrukciji oigledno je rije o
relativno pravilnoj krunoj povrni koja u osnovi slijedi kruno oblikovanje
dna i otvora posude, ali je otrim prijelomima krunice recipijenta u etiri
simetrino rasporeene toke gornjega konusa stvoren dojam kvadrata, a
koncepcija pravilnoga krunog oblikovanja potpuno ponitena. Na jednom
se dijelu gornjeg konusa jasno uoava korijen jedne drke, ali o njezinom
obliku i razvijanju, kao i o ukupnom broju drki, nije mogue izrei siguran
sud. Taj je dio posude ukraen viestrukim uglatim motivom izvedenim
tehnikom urezivanja.
Napokon, toj fazi pripadaju i rijetki primjerci keramikih lica; T.
LXXXVII, 13.
Ukrasni je sustav izrazito siromaan i zastupljen samo na malom broju
ulomaka. Pa ipak, i u ukupno vrlo siromanom fundusu keramikih nalaza
s ukrasima jasno se izdvajaju dvije skupine koje se meusobno razlikuju
prema tehnici primijenjenoj pri izvoenju ukrasa. Prvoj, malobrojnijoj
skupini pripadaju ulomci s ukrasima izvedenim urezivanjem kao jedinom
ili osnovnom ukrasnom tehnikom. Urezani ukrasi izvedeni su na vratnom
dijelu jednoga vra sa sjekirastim produetkom iznad drke, a radi se o nizu
trokuta, asociranih sa sitnim igosanim motivima, koji ritmino teku oko
itave vratne zone; T. LXXXVII, 2. Slina ukrasna koncepcija vodoravna
nizanja stojeih trokuta na vratnoj zoni primijenjena je jo na jednom
ulomku vjerojatno slinoga tipa vra, ali su trokuti sitniji i rasporeeni
u tri usporedne trake zbog ega je cjelina ukrasne kompozicije znatno
bogatija od prethodne. Tomu pridonose i uske vrpce okomito poloene na
ramenom, a vjerojatno i trbunom segmentu posude; T. LXXXVI, 4. Na
ramenom segmentu jo jednoga vra koji tipoloki nije mogue odrediti,
premda se vjerojatno radi o slinom tipu vra kao i u prethodno navedenim
primjerima, izveden je neki krivocrtni motiv, ali ukrasnu kompoziciju nije
Sl. 59
FAZA IV RANO BRONANO DOBA
103
mogue sagledati, odnosno nije mogue ustvrditi radi li se o pojedinanim

i nepovezanim motivima ili o nekom sloenijem rjeenju; T. LXXXVI, 3. Na
ranije spomenutom primjerku bikonine posude urezan je niz viestrukih
uglatih motiva; T. LXXXVIII.
Drugu, brojnije zastupljenu skupinu ukraenih ulomaka ine oni s
litzen-ukrasima. Ta je ukrasna tehnika primijenjena na vie ulomaka za
izvoenje viestrukih, vodoravno poloenih motiva na razliitim dijelovima
posude, ili za izvoenje jednostrukih i dvostrukih okomito poloenih
motiva na sredinjim i bonim dijelovima trakastih drki; sl. 59; T. LXXXV,
1-5; T. LXXXVI, 1-2. Premda su i u relativnom i u apsolutnom broju ee
zastupljena vrsta ukrasa, teko bi bilo ustvrditi da su litzen-ukrasi i tipian
predstavnik cjelokupnoga ukrasnog sustava te faze Ravlia peine.
169
B. OVI, 1977., 34-44,
57-60; s pripadajuim
ilustracijama; B. OVI,
1989.; s pripadajuim
ilustracijama.
170
B. OVI-I. MAROVI,
1983., 213-214; s
pripadajuim ilustracijama.
171 IBID., T. XXIX, 15, 17.

172
B. OVI, 1983b., T. XXIII,
1, 4.
173
B. OVI, 1983a., T. XVI,
3, 7; T. XIX, 1, 6, 7; B. OVI,
1989., T. II. 1, 4, 7; T. III, 2, 4,
5, 9; T. IV, 3, 6, 8; T. XIX, 8, 11,
14; T. XII, 7.
174
B. OVI-I. MAROVI,
1983., T. XXIX, 13, 16-17.
175
B. OVI, 1983a., T. XV,
2-6; T. XVII, 1-3; T. XIX, 3-4,
6-7; T. XXIV, 5, 7; B. OVI,
1989., T. II, 1, 4, 7; T. IV, 1-7T.
III, 1, 4, 6, 9; T. IX, , 5, 8, 11-14;
T. XII, 1.
176
B. OVI, 1983b., T. XXIII,
1, 4.
177
B. OVI, 1983a., T. XVII,
6, 9.
178
B. OVI, 1983b., T.
XXIII, 7.
179
B. OVI, 1983a., T. XVII,
1; B. OVI, 1989., T. II, 6-7;
T. VI, 6; u irem smislu i T. VII,
4, T. XII, 7.
B. OVI, 1983a., B. OVI,

1989., T. VII, 1,2, 5-7; T. XII,
2, 7.
180
C) Kulturni i kronoloki odnosi

Od svih je predloenih faza razvoja Ravlia peine, kulturni i kronoloki
poloaj faze IV najlake odredljiv. O njezinoj pripadnosti ranomu bronanom
dobu, i to njegovoj mlaoj fazi, nema nikakvih dvojbi. Pri opredjeljenju
Ravlia peine IV u mlau fazu bronanoga doba, neizbjeno se rukovoditi
s dva temeljna kriterija, oba vezana u keramiku grau. Prvo, to su njezina
tipoloka svojstva; i drugo, pojave u ukrasnom sustavu.
Zahvaljujui novijim istraivanjima, kulturni je sadraj toga vremenskog
odsjeka bronanog doba gotovo u potpunosti i sasvim jasno definiran,
barem to se tie zapadne Hercegovine,169 pa izravne analogije materijala
Ravlia peine IV u sigurno stratificiranim i jasno opredijeljenim nalazima
s gradina zapadne Hercegovine nedvojbeno govore u prilog njezine
pripadnosti mlaoj fazi ranoga bronanog doba. Takav razvoj i odnos
faza III i IV ponovno potvruje prethodno spominjanu periodizaciju
cetinske kulture, prema kojoj se njezini elementi samo sporadino javljaju u
razvijenim fazama ranoga bronanog doba i vrlo brzo gube.170
U krug onih tipolokih pojava koje imaju vrlo indikativno
relativnokronoloko znaenje ponajprije ulaze dobro zastupljeni oblici
vreva; T. LXXXIV, 1; T. LXXXIII, 1-2; T. LXXXVII, 1-2, 4-12; koje je u tom
smislu mogue usporeivati s nalazima iz 3. faze cetinske kulture171, Varvare
A3172, te Neajno i Sovii faza posuke kulture.173 S obzirom na injenicu
da su za te iste tipove posuda gotovo redovito vezane i trakaste drke sa
sjekirastim produetkom (ansa ad ascia) ili kakvim drugim dodatkom uz
gornji korijen drke; T. LXXXIII, 3;T. LXXXIV, 1-2, T. LXXXVII, 1-2, 4-9,
11; ta je usporedba jo opravdanija, jer su i te pojave svojstvene za: 3. fazu
cetinske kulture174, Neajno i Sovii faze posuke kulture175 i Varvaru A3176.
Isto tako, primjerci manjih posuda koje odgovaraju formama alica u
Neajno i Sovii fazama posuke kulture177 i Podu kod Bugojna178
Usporedbe su istovrsnog znaenja mogue i u ukrasnom sustavu. Niz
urezanih trokuta, asociranih sa sitnim igosanim motivima, koji ritmino
teku oko itave vratne zone jednoga bogato ukraenog primjerka; T.
LXXXVII, 2; mogue je usporeivati sa slinim ukrasima iz Neajno i
Sovii faza posuke kulture, ne samo zbog slinosti motiva nego zbog
bliskosti ukrasnih koncepcija.179 Ista konstatacija odnosi se i na primjerak
sa sitnijim trokutima rasporeenim u tri usporedne trake, a kombinirane s
uskim vrpcama okomito poloenim na ramenom, a vjerojatno i trbunom
segmentu posude; T. LXXXVI, 4. Kako su te vrpce ispunjene nizovima
usporednih vodoravnih ureza, rije je o tipinom primjeru tzv. ljestviasta
uzoraka dobro zastupljena u Neajno fazi posuke kulture180. Krivocrtni
104
motiv izveden na ramenom segmentu jo jednoga vra; T. LXXXVI, 3;

takoer je mogue staviti u isti vremenski okvir mlaeg stupnja ranoga
bronanog doba, a povezati s istovrsno koncipiranim primjercima ukrasa iz
2. stupnja cetinske kulture.181
Na pripadnost faze IV mlaem dijelu ranoga bronanog doba ukazuju
i primjerci litzen-keramike, zastupljeni pojedinanim nalazima sa
iskopavanja 1977.1980., a znatno obogaeni onim provedenim 2008.2010. Svi se nalazi te vrste mogu i komparirati i vremenski sinkronizirati
s istovrsnim nalazima ve iz 3. stupnja cetinske kulture182, a pogotovo s
nalazima iz Neajno faze posuke kulture183, Varvare A-3184, Poda kod
Bugojna185, te pojedinanim primjercima s Jasoke gradine186 i Aladinskog
brda187 u blizini Stoca.
Premda naglaene bliskosti postoje i u ostalim vrstama keramike grae,
ve i ove prethodno navedene pojave jasno upuuju na vremensku poziciju
faze IV Ravlia peine, pogotovo stoga to je iskopavanjem serije gradina
u zapadnoj Hercegovini prikupljena vrlo relevantna graa za definiranje
kulturnoga sadraja najmlaega vremenskog odsjeka ranoga bronanog
doba i njegovo jasno vremensko distingviranje prema starijoj cetinskoj
kulturi.
181
I. MAROVI B. OVI, 1983., T.
XIX, 6, 10.
182
IBID., 1983., T. XXXIV, 4-6.
B. OVI, 1983a., T. XVIII, 9-10,

12; B. OVI, 1989., T. X, 1-7; T. XI,
1-3; 5-8.
183
184
B. OVI, 1977., T. XXXI, 3;
T. XXXII, 3; B. OVI, 1983b., T.
XXVI, 7.
185
B. OVI, 1983b., T. XXIV, 12-13;
T. XXVI, 2, 4, 6, 8.
186
Iskopavanje B. Marijanovia;
usporediti B. OVI, 1989., biljeka
br. 10 i karta nalazita.
187
Iskopavanje B. Marijanovia;
usporediti B. OVI, 1989., biljeka
br. 10 i karta nalazita.
FAZA IV RANO BRONANO DOBA
105
XI. Zakljuak
Izloena arheoloka graa prikupljena tijekom sustavnih iskopavanja

1978.-1980. i dodatnih provedenih 2008.-2010 nedvojbeno pokazuje da
Ravlia peina pripada onoj skupini nalazita koja imaju posebnu vrijednost
i znaenje u prouavanju prapovijesti na irem podruju istonog Jadrana.
Njihova vanost proizlazi iz bogatstva kulturnih depozita koji daju presjek
najveeg dijela prapovijesti toga podruja, od poetka neolitika do kraja
ranoga i poetka srednjega bronanog doba. U tome kontekstu, uslojenost
svakoga pojedinanog nalazita treba promatrati na dvije razine: jednoj,
koja ima ope znaenje jer omoguuje sagledavanje osnovnih razvojnih
smjerova tijekom razliitih razdoblja u neprekinutom slijedu, razvoja
unutar pojedinih vremenskih cjelina sa slijedom kultura, procesima njihova
nastajanja i razvoja, te odnose prema drugim podrujima; i drugoj, koja ta
ista pitanja promatra na uoj lokalnoj razini, odnosno svakom pojedinanom
nalazitu. Pri tomu nije presudno vano prua li svako pojedinano
nalazite mogunost promatranja u neprekinutom razvojnom slijedu, jer
se, zahvaljujui seriji dobro istraenih i bogato uslojenih nalazita, sva ta
pitanja mogu uspjeno rjeavati usporednim stratigrafskim prouavanjima.
Oigledno je da i Ravlia peini, odnosno prouavanju njezinih slojeva i
nalaza koji im pripadaju treba pristupiti na taj nain.
Izloena graa jasno pokazuje da ovdje izdvojene i prezentirane faze
razvoja nisu podjednako reprezentativni predstavnici pojedinih vremenskih
perioda ni kultura koje im pripadaju. To se posebno odnosi na najstariji i
najmlai dio sloja.
Rani neolitik (faza I) zastupljen je skromnim depozitom i jednako
skromnim brojem nalaza zbog ega je posve realna pretpostavka da je
tijekom toga vremenskog raspona peina bila vrlo kratkotrajno koritena.
Zbog ogranienog fundusa nalaza nije mogue posve sigurno odrediti njezin
poloaj u periodizaciji impresso-kulture, ali razvijenije pojave u ukrasnom
sustavu upuuju na njezinu razmjerno kasniju poziciju u vremenskom
rasponu impresso-kulture istonog Jadrana i njegova zalea.
Ravlia peina je arheoloku literaturu ula zahvaljujui, prije svega,
onomu dijelu svoga sloja koji pripada kasnom neolitiku i ranom eneolitiku
(faza IIA-C).
Stupanj IIA poetni je stupanj u razvoju konzistentne kulturne
manifestacije koja obiljeava kasni neolitik i najveim dijelom svoga trajanja
pripada tom razdoblju prapovijesti. Odsutnost keramografskih pojava
tipinih za klasinu hvarsku kulturu, te stanovite tipoloke i stilske pojave
bliske danilskoj kulturi, ne upuuju samo na vremensku poziciju toga
stupnja Ravlia peine nego i na razvojne temelje hvarske kulture.
Stupanj IIB pripada zreloj hvarskoj kulturi, a obiljeen je bogatom
slikanom keramikom u crusted tehnici, pa se ve zbog te injenice, koja je
odudarala od dotadanjih paradigmi o opem prostornom odnosu stilskih
pojava karakteristinih za hvarsku kulturu, Ravlia peina od samoga poetka
106
iskazala kao posve nova i nezaobilazna toka u raspravama o tom pitanju.

Premda sve keramografske pojave zastupljene u tom stupnju Ravlia peine
ulaze u krug standardnih svojstava hvarske (hvarsko-lisiike) kulture,
oigledna je redukcija tehnikog dijela ukrasnog repertoara u odnosu na
onaj poznat na eponimnom podruju. Potpuna dominacija ukraavanja
posuda u crusted tehnici i ogranienja koja ta tehnika ukljuuje u smislu
njihove praktine namjene, te potpuna odsutnost urezanih ukrasa bliskih
takvim ukrasima na eponimnom nalazitu hercegovake inaice, otvaraju
itav niz pitanja povezanih sa svrhovitou te keramike vrste i nainima
njezine uporabe.
Stupanj IIC pripada ranom eneolitiku i izraz je istovrsnih procesa koji se
zapaaju na veem broju nalazita na kraju neolitika i ranoga eneolitika toga
podruja. Sudei prema debljini depozita i raspoloivim nalazima, taj je
stupanj u Ravlia peini razmjerno kratkotrajan, a obiljeen je prisutnou
dviju osnovnih keramografskih pojava koje karakteriziraju sva nalazita na
kojima je zabiljeen proces transformiranja kasnoneolitike u ranoneolitiku
kulturu; uvoenjem tehnike kaneliranja i razvojem novih tipova posuda
bikonine profilacije s rebrastim aplikacijama i urezanim linearnim
ukrasima. Obje pojave rezultat su utjecaja sa irega podruja Salcuta
Krovodol Bunaj-Hum kompleksa i srodnih kulturnih manifestacija (TrenMaiq), ali je nositelj kulturnoga razvoja i tijekom toga vremenskoga perioda
autohtoni supstrat kasnoga neolitika.
Razvijeni eneolitik i starija faza ranoga bronanog doba (faza IIIA-B)
predstavljeni su velikom mnoinom keramikih nalaza koji se prema svojim
keramografskim znaajkama mogu usporeivati s istovrsnim nalazima
na veem broju nalazita razvijenoga eneolitika i ranoga bronanog doba
istonojadranskoga podruja. Nositelj kulturnoga razvoja i u toj je fazi
autohtoni supstrat prepoznatljiv po posudama s karakteristinim prstenasto
zadebljanim obodima, dok se ostale keramografske pojave mogu povezati s
istonoalpskim, na jednoj, i unutarbalkanskim podrujima, na drugoj strani,
ali je njihovu prisutnost potrebno promatrati ponajprije kao posljedicu
integriranja stilsko-tipolokih elemenata razliite provenijencije u lokalni
kulturni izraz. Nema nikakvih dokaza o prisutnosti zajednica podrijetlom
izvan jadranskoga podruja.
Razvijenome eneolitiku pripada stariji stupanj (IIIA) u kojemu se jasno
prepoznaju tipoloke i stilske pojave karakteristine za poetni stupanj
cetinske kulture. Neke od tih pojava, kao to su ukrasi u stilu ljubljanske
kulture, vjerojatno imaju i due trajanje ali to je problem irega prostornog
i kulturnog znaenja.
Starijoj fazi ranoga bronanog doba pripada mlai stupanj (IIIB) ija je
temeljna znaajka prisutnost keramografskih pojava svojstvenih 2. stupnju
cetinske kulture.
Faza IV najslabije je izdiferencirana stratigrafska formacija ije je
nalaze mogue samo tipoloki razdvojiti od nalaza koji pripadaju starijem
stupnju ranoga bronanog doba, odnosno stupnju IIIB. Sreom, njihove su
tipoloke i stilske znaajke dovoljno izrazite, pa ih je bez potekoa mogue
komparirati s tipolokim i ornamentalnim svojstvima 2. stupnja cetinske
kulture i Neajno i Sovii faze posuke kulture. Nema nikakve dvojbe kako
ta faza Ravlia peine pripada upravo nositeljima te kulture.
Polazei od svega navedenog u prethodnim poglavljima, uzimajui u
obzir sve probleme koji su se u razliitim oblicima pojavljivali pri obradi
raspoloive grae i podataka, respektirajui i valorizirajui ranija miljenja
ZAKLJUAK
107
i interpretacije stratigrafije i kulturne slike po pojedinim fazama razvoja,

u ovoj sam monografiji nastojao odgovoriti temeljnim potrebama u
prezentiranju jednoga vanog prapovijesnog nalazita. Neka finija pitanja
na temelju raspoloivih podataka i nalaza nije bilo mogue rjeavati. Stoga
sam ta pitanja ostavio otvorenim kako bih izbjegao spekulativnost u njihovoj
obradi. Ta e pitanja biti mogue rjeavati tek nakon buduih istraivanja
drugih nalazita s depozitima formiranih unutar istih ili priblino jednakih
vremenskih okvira. No, neovisno o tome, posve je sigurno da e Ravlia
peina i nadalje zauzimati vano mjesto u rjeavanju pitanja koja su ovdje
obraivana.
108
Literatura
AKKERMANS, M. M. G. P. VERHOEVEN, M.
1995 An Image of Complexity: The Burnt
Village at Levant Neolithic Sabi Abyad, Syria, American Journal of Archaeology, 99, Boston, 1995., 5-32.
ANTONOVI, D.
2008 Abrazivno orue u neolitu Srbije, Glasnik Srpskog arheolokog
dru-tva, 24, 2008., 339-350.
ARNOLD, E. GREENFIELD, H. J.
2006 The origins of transhumant pasto
ralism in southern Europe. In Space
and Spatial Analysis in Archaeology,
edited by Elizabeth C. Robertson,
Jeffrey D. Siebert, Deepika C. Fernandez, and Marc U. Zender, Calgary:
University of Calgary Press, 2006.
pp. 243-252.
ARNOLD, E. GREENFIELD, H. J.
2006a The Origins of Transhumant Pastoralism In Temperate Southeastern
Europe: a Zooarchaeological Percpective From the Central Balkans,
BAR, 2006.
BAVAROV, K.
2003 Neolitni pogrebni obredi. Intramuralni grobove ot balgarskite zemi v
konteksta na Jugoiztona Evropa i
Anatolija, Sofia, 2003.
BAKOVI, M. GOVEDARICA, B.
2009 Nalazi iz kneevskog tumula Gruda
Boljevia u Podgorici, Crna Gora,
Godinjak Centra za balkanoloka
ispitivanja ANUBIH, XXXVIII/36, Sarajevo, 2009., 5-23.
BATOVI, .
1966 Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar,
1966.
1967 Pokapanje pokojnika u Smiliu
i kult mrtvih u neolitu Dalmacije,
Arheoloki radovi i rasprave, IV-V,
Zagreb, 1967., 263-298.
1970 Odnos danilske i hvarske kulture,
Diadora, sv. 5, Zadar, 1970. , 5-27.
1972 Problemi prapovijesti kninskog
podruja,
Radovi
Filozofskog
fakulteta u Zadru,10/4, 1971./1972,
Razdio povijesnih znanosti, Zadar,
1972., 5-35.
1979 Jadranska zona, Praistorija jugoslavenskih zemalja II, Sarajevo,
1979.
1988 Osvrt na podruje Dubrovnika u
prapovijesti, Arheoloko istraivanje
u Dubrovniku i dubrovakom
podruju,
Znanstveni
skup
Hrvatskog arheolokog drutva
(Dubrovnik 1.-4- 10., 1984.), Izdanja
Hrvatskog arheolokog drutva, Zagreb, 1988., 51-77.
1990 Benkovaki kraj u prapovijesti,
Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, 29/16, 1989./1990., Razdio
povijesnih znanosti, Zadar, 1990.,
5-142.
BELAJ, V.
2004 Tradicijsko planinsko stoarstvo na
Velebitu i bunjevaka etnogeneza,
Stud. ethnol. Croat., Vol. 16, Zagreb,
2004., 5-31.
BENAC, A.
1950 Istraivanja prehistorijskih nalazita
u dolini Bile, Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, NS IV-V,
Sarajevo, 1950., 5-32.
1955 Nekoliko prehistorijskih nalaza s
podruja Nikia u Crnoj Gori, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, NS X, Sarajevo, 1955., 8590.
1957 Zelena peina, Glasnik Zemaljskog
muzeja
Bosne i Hercegovine, NS
XII, Sarajevo, 1957., 61- 92.
1957a Crvena stijena, Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, NS XII,
Sarajevo, 1957., 19- 50.
1958 Neolitsko naselje u Lisiiima kod
Konjica, Sarajevo, 1958.
1962 Tragovi kultnog sahranjivanja u neolitu Jadranske oblasti, Diadora, Sv.
2, Zadar, 1962., 5-10.
1964 Studije o kamenom i bakarnom
dobu na sjeverozapadnom Balkanu,
Sarajevo, 1964.
1971 Obre II Neolitsko naselje butmirske
kulture na Gornjem polju, Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, N. S. XXVI, Sarajevo, 1971.,
5-300.
1973 Obre I Neolitsko naselje
starevako-impresso i kakanjske
kulture na Raskru, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,
N. S. XXVII/, XXVIII, Sarajevo, 1973.,
5-171.
1979 Prelazna zona, Praistorija jugoslavenskih zemalja II, Sarajevo,
1979.
1979a Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, NS XXXIV, Sarajevo, 1979., 15- 26.
109
BINFORD, L. R.
1990 Mobility, Housing, and Environment:
A Comparative Study. Journal of Anthropological Research, 46, 1990.,
119152.
BINFORD, L. R.
2001 Constructing Frames of Reference:
An Analytical Method for Archaeological Theory Building Using Ethnographic and Environmental Data
Sets. Los Angeles: University of California Press, 2001.
BOSCHIAN, G. MONTAGNARI - KOKELJ, E.
2000 Prehistoric shepherds and caves in
the Trieste Karst (Northeastern Italy)
Geoarchaeology, Issue 4, 2000.,
331371.
BRUSI, Z.
2008 Pokrovnik kod ibenika, neolitiko
nalazite, ibenik, 2008.
BUDJA, M.
2003 Seals, contract and tokens in the
Balkans Early Neolithic, where in the
puzzle, Documenta Praehistorica,
XXX, Ljubljana., 2003., 115-130.
UKOVI, . IGNJATOVI, .
LJIVAR, D.
2008 Svakodnevni ivot na obali Dunava
zanatlije i trgovci, ribari i zemljoradnici, Vina praistorijska metropola,
Katalog izlobe, Beograd, 2008.,
121-138.
CHAPMAN, J. MLLER, J.
1990 Early farmers in the Mediterranean
Basin; the Dalmatian evidence, Antiquity, 64, Oxford, 1990., 127134.
CHAPMAN, J. SCHIEL, R. BATOVI, .
1996 The Changing Face of Dalmatia, Archaeological and Ecological Studies
in Mediterranean Landscape, London, 1996.
CORNAGGIA CASTIGLIONE, O.
1956 Origini e distribuzione delle pintaderas delle preistoriche euro asiatiche, Rivista di Scienze Preistoriche,
11, Istituto Italiano di Preistoria e
Protostoria, Firenze, 1956., 109192.
EUK, B. RADI, D.
2005 Vela spila, vieslojno pretpovijesno
nalazite - Vela, Luka otok Korula,
Vela Luka, Centar za kulturu, 2005.
110
OVI, B.
1977 Velika gradina u Varvari - I dio (slojevi eneolita, ranog i srednjeg bronzanog doba), Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, NS
XXXII, 1977 (1978), Sarajevo, 1978.,
5- 173.
1983 Jadransko -zapadnobalkanska
regija, Eneolitski supstrat, Praistorija
jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo,
1983.
1983a Jadransko-zapadnobalkanska regija, Zapadna Hercegovina, Praistorija
1983.
1983b Jadransko -zapadnobalkanska
regija, Prelazna zona, Praistorija
1983.
1989 Posuka kultura, Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, NS 44,
Sarajevo, 1989., str. 61-127.
1991 Eneolitska lijebljena keramika na
istonoj jadranskoj obali, Posebna
izdanja, XCV/27, Zbornik radova
posveenih akademiku Alojzu Bencu, Centar za balkanoloka ispitivanja ANUBIH, Sarajevo, 1991., 5567.
DESHAYES, J.
1970 Les fouilles de Dikili Tash et larchologie Yougoslave, Zbornik Narodnog
muzeja VI, Beograd, 1970., 21-41.
DIMITRIJEVI, S.
1970 Zur Frage der kanelierten Keramik
in der Hvar-Kultur, Adriatica Praehistorica et antiqua, Miscellanea Gregorio Novak dicata, Zagreb, 1970.,
305-322.
1979 Problem eneolita na istonoj jadranskoj obali, Praistorija jugoslavenskih
zemalja III, Sarajevo, 1979.
1979a Vuedolska kultura i vuedolski
kulturni kompleks, Praistorija jugoslavenskih zemalja III, Sarajevo,
1979.
1979b Badenska kultura, Praistorija jugoslavenskih zema1ja III, Sarajevo,
1979.
DUNARE, N.
1976 Typologie pastorale traditionnelle Sud-Est Europenne, Odredbe pozitivnog zakonodavstva i
obiajnog prava o sezonskim kretanjima stoara u jugoistonoj Evropi kroz vekove, Zbornik radova
sa meunarodnog naunog skupa,
Beograd, 1976., 189212.
DZHANFEZOVA, T.
2003 Neolithic Pintaderas in Bulgaria
(Typology and Comments on their
Ornamentation), in L. Nikolova,
Early Symbolic System for Communication in Southeast Europe, B.A.R.
IS, 1138, 97-108.
2003a Pintadere: caratteristiche, problemi,
modi di trattamento delle informazioni. Proposta di un database, Aqvileia Nostra, Anno LXXIV, 2003.,1376.
FLEMING, A.
1972 The Genesis of Pastoralism in European Prehistory, World Archaeology
4, 1972., 179191.
FORENBAHER, S.
2000 Nakovana culture: State of Research, Opvscula Archaeologica, 2324, Zagreb, 2000., 373-388.
FORENBAHER, S. KAISER, T.
2000 Grapeva pilja i apsolutno datiranje
istonojadranskog neolitika, Vjesnik
za arheologiju i historiju dalmatinsku, 92, Split, 2000., 9-34.
FRANGE, G.
2010 Transhumancija transnacionalizam: arplaninski ovari na Uki,
Stud. ethnol. Croat., vol. 22, Zagreb,
2010., 139-163.
GALATY, J. G. JOHNSON, D. L.
1990 The World of Pastoralism: Herding
Systems in Comparative Perspective,
New York: Guilford Press, 1990.
GARAANIN, M.
1994 Pastoralisme semi-nomade et nomade dans la Pninsule balkanique
lnolithique et au dbut de lAge
du bronze, Balcanica XXV-1, Beograd, 1994., 718.
GHEORGHIU, D.
2008 Materiality, experiment, experientiality, Prehistoric Stamps, Theory
and Experiments, Universitatii din
Bucuresti, Bucurest, 2008., 85-102.
GEORGIEV, G. IL. MERPERT, N. J.
KATINAROV, R. V. DIMITROV, D. G.
1979 Ezero ranobronzovoto selie, Sofija,
1979.
GOVEDARICA, B.
1989 Rano bronzano doba na podruju
istonog Jadrana, Djela LVII/7, ANUBIH, Sarajevo, 1989.
2010 Grab- und Opferfunde aus dem Hgel Grude Boljevi in Montenegro
(erste Hlfte des 3. Jahrtausend v.
Chr), Panth rhei, Studies on the Chronology and Cultural Development of
South-Eastern and Central Europe in
Earlier Prehistory, Presented to Juraj
Pavuk on the Occasion oft he 75th
Birthday, Facultas Philosophica
Universitas, Comeninea, Bratislava,
2010., 179-188.
KHAZANOV, A. M.
1994 Nomads and the Outside World (second edition), Wisconsin: The University of Wisconsin Press, 1994.
KORKUTI, M.
1995 Neolithikum und Chalkolithikum in
Albanien, Mainz, 1995.
KOROEC, J.
1958 Neolitska naseobina u Danilu Bitinju, Zagreb, 1958.
MAKKAY, J.
1984 Early Stamp Seals in South-East Europe, Akademiai Kiado, Budapest,
1984.
MARAN, J.
2007 Seaborne Contacts between the
Aegean, the Balkans and the Central
Mediterranean in the 3rd Millenium
BC: The Unfolding of the Mediterranean World. I. Galanaki, H. Tomas,
Y. Galanakis and R. Laffi neur (eds.),
Between the Aegean and Baltic Seas:
Prehistory across Borders. Proceedings of the International Conference
Bronze and Early Iron Age Interconnections and Contemporary Developments between the Aegean and
the Regions of the Balkan Peninsula,
Central and Northern Europe, University of Zagreb, 11-14 April 2005.,
Aegaeum 27, 3-21.
MARKOVI, .
1974 The Stratigraphy and chronology of
the Odmut Cave, Archaeologia Iugoslavica, XV, Beograd, 1974., 7-13.
MARKOVI, .
1985 Neolit Crne Gore, Beograd, 1985.
MARIJANOVI, B.
1978 Nova nalazita impreso-kulture u
Hercegovini, Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine, N. S.
XXXIII (1978.), Sarajevo, 1979., 521.
111
1981 Ravlia peina (Pe Mlini), Glasnik

Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, N. s. 35/36, 1980/1981, Sarajevo, 1981., 1- 97.
1991 Kasna hvarsko-lisiika kultura
u eneolitiku, Zbornik radova
posveenih akademiku Alojzu Bencu, Posebna izdanja XCV/27, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1991., 185190
1991a Ljubljanska kultura na istonoj jadranskoj obali, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, Sv. 84, Split,
1991., 215-45.
1994 Neki aspekti pokapanja u neolitiku Dalmacije, Radovi Filozofskog
fakulteta u Zadru, 20/, Razdio povijesnih znanosti, Zadar, 1994., 1-13.
1994a Vuedolska kultura na istonoj Jadranskoj obali, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 86, Split,
1994., 53-61.
2000 Prilozi za prapovijest u zaleu jadranske obale, Filozofski fakultet
Zadar, Sveuilite u Splitu, Zadar,
2000.
2003 Eneolitik i eneolitike kulture u Bosni
i Hercegovini, Mostar, 2003.
2003a Crno vrilo novi grob starijeg
neolitika u Dalmaciji, Opvscula Archaeologica, Vol 27, Zagreb, 2003,
37.41..
2005 Gudnja, vieslojno prapovijesno
nalazite, Dubrovnik 2005.
2007 Neka pitanja ranog neolitika
istonog Jadrana, Archaeologia
Adriatica 1, Zadar, 2007., str. 7-54.
2008 Pintadera iz Ravlia peine, Archaeologia Adriatica 2 (2008), Zadar,
2008., 141-149.
2009 Crno vrilo 1, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2009.
2011 First Eneolithic idol finds in Dalmatia, Archaeologia Adriatica 3, (2009),
Zadar, 2011., 35-49.
MAROVI, I. OVI, B.
1983 Cetinska kultura, Praistorija jugoslavenskih zemalja, IV, Sarajevo, 1983.
MELLART, J.
1967 atal Hyk: A Neolithic Town in
Anatolia, Thames and Hudson, London, 1967.
MIHOVILI, K. TERAN, B. HNSEL, B.
MATOEVI, D. BECKER, C.
2002 Rovinj prije Rima, Oetker-Voges Verlag Kiel, 2002.
MILOEVI, A.
2007 Cetinski adorant, Archaeologia Adriatica 1, Zadar, 2007., 275-288.
112
MILOEVI, A. GOVEDARICA, B.
1986 Otii, Vlake praistorijsko nalazite
u vrtai I, Godinjak Centra za
balkanoloka ispitivanja ANUBIH,
XXIV/22, Sarajevo, 1986., 51-71.
MLEKU, D.
2009 The materiality of dung: the manipulation of dung in Neolithic Mediterranean caves, Documenta Praehistorica XXXVI (2009), Ljubljana,
2009., 219-225.
MOORE, A. SMITH, J. MENUI, M.
ZANINOVI, J. PODRUG, E.
2007 Project Early Farming in Dalmatia: POKROVNIK 2006, Vjesnik
Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3.s.,
XL, Zagreb, 2007., 25-34.
MLLER, J.
1994 Das ostadriatische Frhneolithikum: Die Impresso-Kultur und die
Neolithisierung des Adriaraumes,
Berlin, 1994.
NAUMOV, G.
2008 Neolithic stamps from the Southern
part of the Balkan Peninsula, Prehistoric Stamps, Theory and Experiments, Universitatii din Bucuresti,
Bucurest, 2008., 43-84.
2008a Imprints of the Neolithic mind clay
stamps from the Republic of Macedonia; Documenta Praehistorica
XXXV (2008), Ljubljana, 2009., 185204.
NOVAK, G.
1955 Prethistorijski Hvar, Zagreb, 1955.
PAROVI-PEIKAN, M. TRBUHOVI, V.
1974 Iskopavanje tumula ranog bronzanog doba u Tivatskom polju,
Starinar, XXII/1971, Beograd, 1974.,
129-144.
PERLS, C.
2001 The Early Neolithic in Greece, The
first farming communities in Europe,
Cambridge University Press. Cambridg, 2001.
PETRI, N.
1976 Prethistorijske kulture Peljeca,
Peljeki zbornik I, Zagreb, 1976.; 295313.
1981 Uvod u prethistoriju dubrovakog
podruja, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, Ser. 3, Sv. XIV, Zagreb, 1981., 1-9.
2004 Kultura Gudnja i primjeri importa u
neolitiku Dalmacije, Prilozi Instituta
za arheologiju u Zagrebu, vol. 21,

Zagreb, 2004., 197-207.
PRENDI, F.
1966 La civilisation prhistorique de Maliq, Studia albanica 1, Tirane, 1966.
PRESTON, T. M. FORENBAHER, S.
2006 Prehistoric Herders of Northern
Istria, Pula, 2006.
PRIJATELJ, A.
2007 Digging the Neolithic stamp-seals of
SE Europe from archaeological deposits, texts and mental constructs,
Documenta Praehistorica, XXXIV
(2007), Ljubljana, 2007., 231-256.
PRIMAS, M.
1996 Velika Gruda I. Hgelgrber des
frhen 3. Jahrtausends v. Chr. Im
Adriagebiet Velika Gruda, Mala
Gruda und ihr Kontext, UPA 32,
Bonn, 1996.
PUI, I.
1999 Peina Vranjaj, Preistorijsko stanite
iznad Herceg-Novog, Posebna izdanja, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Knjiga 38, Odjeljenje drutvenih nauka, Knjiga 10,
Podgorica, 1999.
SALI-ATANACKOVI, V.
1973 Stolac, airi, Naselje neolita i
bronzanog doba, rimski grobovi,
Arheoloki pregled, 15, Beograd,
1973., 16-19.
SKEATES, R.
2007 Neolithic Stamps: Cultural Patterns,
Processes and Potencies, Cambridge
Archaeological Journal, 17/2, Cambridge, 2007., 183-198.
TALALAY, E. T.
1993 Deities, Dolls and Devices, Neolithic
Figurines from Franchthi Cave, Excavation in Franchthi Cave, Greece,
Fascicle 9, Indiana University Press,
Minneapolis, 1993.
AJNEROV-DUKOV, A. FRIDRICH, J.
FRIDRICHOV-SKOROV, I.
2009 Pitted and grinding stones from Middle Palaeolithic settlements in Bohemia: a functional study, In: Sternke,
F., L. J. Costa and L. Eigeland (eds) in
press. Non-flint Raw Material Use in
Prehistory: Old Prejudices and New
Directions. Proceedings of the XV.
Congress of the U.I.S.P.P. Archaeopress, Oxford, 2009., 1-10.
TODOROVI, J.
1963 Die Grabungen Hissar, und ihre Verhltnisse zum naeolithikum und
der frhen Bronzezeit, Archaeologia
Iugoslavica, IV, Beograd, 1963., 2529.
TRKCAN, A. U.
2006 atalhyk Stamp Seals, atalhyk: From Earth to Eternity, Istanbul, 2006.
VITELL, D. K. DENGATE, A. J.
1999 Excavations at Franchthi Cave,
Greece: Franchthi Neolithic Pottery,
Volume 2: The later neolithic Ceramic phase 3 to 5. Indiana University
Press, 1999.
WINN, Sh. SHIMABUKU, D.
1989 Architecture and sequence of building remains. In M. Gimbutas, Achilleion, a Neolithic Settlement in
Thessaly, Greece, 64005600 B.C.,
Institute of Archaeology, University
of California, Los Angeles, (Monumenta Archaeologica 14), 1989.
113
114

Ravlića Pećina

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ravlića Pećina

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Brunislav Marijanovi

RAVLIA PEINA / RAVLI CAVE

MATICA HRVATSKA FRANJEVAKA ARHEOLOKA

Zatieno autorskim pravom. Sva prava pridrana. nijedan dio ove

CIP- Katalogizacija u publikaciji

Smjetaj nalazita /Sites

II Povijest istraivanja / History of research

A) Orua od glaanog i cijepanog kamena

Faza III razvijeni eneolitik i rano bronano doba

A) Orua od glaanog i cijepanog kamena

Faza IV rano bronano doba (mlaa faza)

A) Orua od glaanog i cijepanog kamena

Ravlia peina na izvoru Tihaljine vjerojatno nije nikakav poseban

Pozicija Ravlia peine i

Pozicija Ravlia peine

i Crveno jezero kod Imotskoga, udaljena dvadesetak kilometara od Pe

Vrelo rijeke Tihaljine

do apljine predstavlja, moe se slobodno rei, jedinstvenu cjelinu unato

Pogled ispred peine

II. Povijest istraivanja

Istraivanje Ravlia peine provedeno je tijekom dva razliita i vremenski

pokuaji ponovnog valoriziranja nekih spornih nalaza s ranijih sustavnih

B. MARIJANOVI, 1981., 1-99.

B. MARIJANOVI, 1981., 8-9.

III. Metodoloki pristup

Kao to se na priloenim tlorisima jasno vidi, tijekom pokusnog i

Iskopavanje je zapoeto skidanjem ravnomjernog otkopa kojim je

najstarijim dijelovima sloja; sl. 7-12. Istraena su tri potpuna kvadrata

IV. Stratigrafska slika

Polazei od opih odlika kulturnog sloja, posebice na povrinama na

takvih krupnih blokova izazvalo je odlamanje i otpadanje jo veeg broja

B. MARIJANOVI, 1981., 8-9.

podfazama. Faza I dokumentirana je u kvadratima X, XI i XII i kvadratima

b) skupove arheoloke grae koji ukupnou svojih tehnolokih,

V. Organizacija prostora i pratei objekti

U objavljenim rezultatima istraivanja nalazita peinskog tipa rijetko

promjena tijekom itavog koritenja tog prostora, posve je vjerojatno kako

U novijoj literaturi izrazite

G BOSCHIAN E. MONTAGNARIKOKELJ, 2000., 345 i dalje; T. M.

okvira tako definiranih osnovnih stambenih povrina, shvaenih svakako

provjetravanje i manja koncentracija dima, to je u peinskim uvjetima

tvari nekoga drugog podrijetla

B. MARIJANOVI, 1981., 11.

Tloris Ravlia peine

Tloris i presjeci peinske

Kv. V-IX istoni profil iskopavanje 1978.-80.

Peinska galerija - Kv.

Prema: B. MARIJANOVI, 1981.

Veina autora koji su se ovim

koprolita, a neizravno i praksa dananjih stanovnika okolnih zaseoka koji

Peinska galerija - Kv.

Peinska galerija - Kv.

Ognjite iz faze II/III

Peinska galerija tijekom

Peinska galerija tijekom

Peinska galerija tijekom

Peinska galerija pogled u unutranjost

Peinska galerija pogled u unutranjost

Peinska galerija pogled u unutranjost

Peinska galerija pogled u unutranjost

Peinska galerija pogled u unutranjost

Peinska galerija pogled u unutranjost

Peinska galerija - pogled