Brodske Radio Komunikacije

Sveuilite u Splitu
Pomorski fakultet u Splitu
Radovan Vlai
Brodski radiokomunikacijski ureaji

I. dio
Split, 2004.
PREDGOVOR
Kakve su znaajke savrenog radiokomunikacijskog sustava? Nedvojbeno, takav

sustav u bilo kojem trenutku posredstvom elektromagnetskog vala tono prenosi informaciju
izmeu bilo kojih toaka prostora. Meutim, daljnje nizanje znaajki ovisi o prvenstvu koje se
pridaje pojedinom svojstvu. Netko e, primjerice, istaknuti da savreni radiosustav mora
odstraniti elektrini um i sve neeljene signale, a odaslani signal uvijek obnoviti u
prijamniku neovisno o razini ili obliku. Ostalima je savreni radioureaj onaj u kojem se ne
koristi novi proces, materijal ili sklop koji nije lako dostupan. Nekima je najvanije da takav
ureaj ne pridonosi teini, dimenzijama ni cijeni ukupnog sustava ili da ne iziskuje nikakav
izvor elektrine energije i ne rasipa snagu. Katkad se trai da ima neogranieni radni vijek u
bilo kojem okoliu, ne iziskuje odravanje i nikad ne zastarijeva. Mora biti prilagodljiv,
odnosno udovoljavati prolim, sadanjim i buduim zahtjevima. Korisnicima je presudno da
pri uporabi ne moraju nita znati o ureaju i da je ukusno oblikovan. Savreni radioureaj
redovito ne smije, ni na koji nain, tetno utjecati na okoli, a ako ga korisnik kojim sluajem
odbaci, treba postojati mogunost recikliranja koje e unaprijediti okoli. Pored svega, za
takvim savrenim radioureajem mora vladati velika potranja, a njegova proizvodnja mora
biti iznimno profitabilna. Sreom, nitko stvarno ne oekuje ostvarenje svih spomenutih
"savrenih" znaajki (bar ne zasad), ali sve zasluuju pozornost onih koji se ele baviti
radiokomunikacijama.
Skripta Brodski radiokomunikacijski ureaji, 1. dio namijenjena su studentima
Pomorskog fakulteta u Splitu, studija Pomorske elektrotehnike i informatike tehnologije.
Cilj predavanja i vjebi istoimenog kolegija je osposobiti svakog polaznika za ugradnju,
odravanje, otklanjanje kvarova i kreativnu uporabu brodskih radiokomunikacijskih ureaja.
Zbog njihove impresivne raznolikosti, to nije nimalo laka zadaa. U svakom pojedinanom
sluaju radiokomunikacijski ureaj rezultat je kompromisa izmeu frekvencijskog podruja,
pojaanja, napona napajanja, linearnosti, razine uma i snage signala. Odabir najpovoljnijih
vrijednosti ovih veliina pretpostavlja poznavanje uina pri irenju elektromagnetskog vala,
tehnike antena i mikrovalne tehnike, teorije komunikacija i pripadajuih normi, integriranih
krugova i programskih alata te struktura odailjaa-prijamnika. ini se zato svrhovitim
temeljna naela radiokomunikacija izloiti pomou jednostavnih modela zamrene stvarnosti.
Je li to ponajbolji put mora zasebno prosuditi svaki student.
U Splitu 3. prosinca 2004.
SADRAJ
1. Radiokomunikacijski sustavi
1.1. Sastavnice i procesi radiosustava
1.2. Komponente odailjaa i prijamnika
1
1
6
2. Prijenosne linije i mikrovalne mree

2.1. Prijenosne linije
2.2. Smithov dijagram
2.3. Analiza mikrovalnih mrea
2.4. Prilagoenje impedancije
12
12
25
30
37
3. um i izoblienje u radiosustavima
3.1. Sluajni procesi
3.2. Termiki um
3.3. um u linearnim sustavima
3.4. Osnovni prag detekcije
3.5. Temperatura uma i faktor uma
3.6. Dinamiko podruje i intermodulacijsko izoblienje
45
45
51
54
61
65
72
4. Antene i irenje elektromagnetskog vala

4.1. Parametri antena
4.2. Friisova jednadba
4.3. Temperatura uma antene
4.4. Antene jednostavne strukture
4.5. irenje elektromagnetskog vala
4.6. Feding
82
82
89
94
100
110
115
5. Filtri
5.1. Projektiranje prototipa metodom unesenog gubitka
5.2. Denormaliziranje i transformacija oblika filtra
5.3. Niskopropusni i visokopropusni filtri ostvareni
ograncima prijenosne linije
5.4. Niskopropusni filtri ostvareni prijenosnom linijom
skokomine impedancije
5.5. Pojasno propusni filtri s rezonatorima ostvarenim
prijenosnom linijom
119
119
128
136
141
145
6. Pojaala
6.1. Znaajke radiofrekvencijskih tranzistora
6.2. Pojaanje snage mree s dva pristupa
6.3. Stabilnost
6.4. Projektiranje pojaala uporabom S parametara
6.5. Projektiranje niskoumnog pojaala
6.6. Pojaala snage
156
156
161
167
172
185
191
7. Mijeala
7.1. Znaajke mijeala
7.2. Mijeala s poluvodikom diodom
7.3. Mijeala s unipolarnim tranzistorom
7.4. Ostali sklopovi mijeala
198
198
203
211
216
8. Oscilatori i sintezatori frekvencije

8.1. Radiofrekvencijski oscilatori
8.2. Mikrovalni oscilatori
8.3. Postupci sinteze frekvencije
8.4. Analiza fazom sinkronizirane petlje
8.5. Fazni um oscilatora
223
223
232
244
249
257
9. Modulacijski postupci
9.1. Analogna modulacija
9.2. Binarna digitalna modulacija
9.3. Vjerojatnost pogreke za binarnu modulaciju
9.4. Uin Rayleighovog fedinga na
uestalost pogrenog bita
9.5. Vieznakovna digitalna modulacija
264
264
280
286
299
304
10. Projektiranje prijamnika

10.1. Struktura prijamnika
10.2. Dinamiko podruje
10.3. Pretvorba frekvencije i filtriranje
10.4. Primjeri prijamnika
314
314
318
325
328
Literatura
333
1. RADIOKOMUNIKACIJSKI SUSTAVI
Radiokomunikacijski sustav posredstvom elektromagnetskog vala prenosi informaciju
izmeu dvije toke prostora i vremena. Prijenosni elektromagnetski val pripada
radiofrekvencijskom (RF, engl. radio frequency) podruju. To su frekvencije izmeu audio i
infracrvenog podruja u kojem je mogue djelotvorno pretvoriti zraeni elektromagnetski val
u elektrinu struju i obratno. Sadanje praktine granice radiofrekvencijskog podruja su
priblino od 10 kHz do 100 GHz (slika 1.1).
RF
VLF
3 kHz
100 km
LF
30 kHz
10 km
MF
300 kHz
1 km
HF
3 MHz
100 m
VHF
30 MHz
10 m
UHF
300 MHz
1m
SHF
3 GHz
100 mm
EHF
30 GHz
300 GHz
10 mm
1 mm
=c/f
MW
Slika 1.1. Radiofrekvencijsko podruje

Za frekvencijsko podruje od 300 MHz do 300 GHz uobiajeni naziv je mikrovalno (MW,
engl. microwave) podruje dio kojeg se dijeli na S pojas (1 - 2) GHz, L pojas (2 - 4) GHz, C
pojas (4 - 8) GHz, X pojas (8 - 12) GHz, Ku pojas (12 - 18) GHz, K pojas (18 - 26) GHz i Ka
pojas (26 - 40) GHz.
1.1. Sastavnice i procesi radiosustava
Na slici 1.2. shematski je prikaz radiokomunikacijskog sustava. Izvor informacije je
objekt ili operator koji generira poruke ili ureene nizove znakova, na primjer izgovorene ili
napisane rijei, brojeve, slike, glazbu itd. Poruke u digitalnom (diskretnom) obliku sastoje se
od konanog broja elementarnih simbola, a analogne (kontinuirane) poruke su vremenske
funkcije koje poprimaju neprekinuti skup vrijednosti. Kontinuirane poruke mogue je s
odreenom pogrekom pretvoriti u diskretne. Kodiranje izvora (engl. source coding) je
postupak izdvajanja sutinske informacije izvora i njezino pretvaranje u diskretni oblik
pogodan za djelotvornu pohranu ili prijenos uporabom digitalnih tehnika.
Ulazni pretvornik (slika 1.2) poruku iz izvora informacije pretvara u elektrini signal.
Vremenska promjena struje, napona ili snage elektrinog signala prenosi informaciju. Ovi
valni oblici su u osnovnom frekvencijskom pojasu (engl. baseband) jer je amplituda njihovog
spektra konana na frekvencijama u okoliu ishodita, a drugdje je zanemarivo mala.
Uobiajeni ulazni pretvornici su mikrofoni, zvunice i magnetske glave za reprodukciju
zvuka, tipkala, releji, teleprinteri, tipkovnice i raunalne izlazne jedinice, poluvodiki
fotoelementi i televizijske kamere te ostali pretvornici fizikalnih veliina u elektrine signale.
izvor
informacije
ulazni
pretvornik
odredite
informacije
odailja
prijenosno
sredstvo
(kanal)
prijamnik
izlazni
pretvornik
um
izoblienje
interferencije
Slika 1.2. Shema radiokomunikacijskog sustava

Odailja (slika 1.2) slui za transformaciju signala poruke (modulacijski signal) u
pogodan oblik (modulirani signal) kako bi se to djelotvornije prenio do prijamnika. Ova
transformacija se naziva moduliranje signala; to je mijenjanje neke znaajke (amplituda,
frekvencija ili faza) prijenosnog signala (engl. carrier) s vremenskom zavisnou
modulacijskog signala. Valni oblik moduliranog signala je u propusnom frekvencijskom
pojasu (engl. passband) jer je amplituda njegovog spektra konana u pojasu oko frekvencije
prijenosnog signala, a drugdje je zanemarivo mala. irina propusnog frekvencijskog pojasa
moduliranog signala redovito je znatno manja od frekvencije prijenosnog signala. Zato je
modulirani signal mogue razmatrati kao analogni ak i u sluaju kad je modulacijski signal u
digitalnom obliku. Vani dijelovi odailjaa su pojaalo modulacijskog signala, modulator,
sklop za generiranje prijenosnog signala, filtri, pojaalo moduliranog signala, prijenosna linija
i antena.
Prijenosno sredstvo (kanal) izmeu izlaza odailjaa i ulaza prijamnika radiosustava
(slika 1.2) najee je atmosfera u blizini povrine Zemlje. Bitno svojstvo prijenosnog
sredstva je slabljenje (atenuiranje) elektromagnetskog vala koje kod svemirskih komunikacija
dosie vrijednost veu od 200dB. Posljedica je to smanjenja gustoe snage
elektromagnetskog vala koja je u praznom prostoru razmjerna kvadratu udaljenosti. Uz
pridodani faktor slabljenja u atmosferi ovakav jednostavni model irenja elektromagnetskog
vala najee je primjeren samo usmjerenim i satelitskim radiovezama. U ostalim sluajevima
irenje elektromagnetskog vala znatno je sloenije zbog reflektiranja od tla i objekata te
zasjenjenja prirodnim i umjetnim preprekama. Zato je mogue viestazno (engl. multipath)
irenje elektromagnetskog vala prijenosnim sredstvom uz razliito vrijeme kanjenja i
atenuaciju svake staze. Ako su ove znaajke za neku stazu vremenski zavisne, moe nastati
feding (engl. fading), odnosno nagla promjena razine primanog signala ak od 20 dB. Pojava
fedinga smanjuje domet i brzinu prijenosa podataka, odnosno smanjuje pouzdanost i kakvou
radioveze. Destruktivni uin fedinga otklanja se brojnim tehnikama kao to je viestruki (engl.
diversity) prijenos, proireni spektar te moduliranje i kodiranje s mogunou ispravljanja
pogreki. U svim sluajevima ove tehnike poveavaju sloenost i cijenu radiosustava. Zadatak
je prijamnika da izdvoji eljeni signal iz prijenosnog sredstva i na svom izlazu to vjernije
reproducira odaslani, izvorni signal poruke u osnovnom frekvencijskom pojasu.
Transformacija signala u prijamniku naziva se demodulacija. Vani dijelovi prijamnika su
antena, prijenosna linija, pojaala moduliranog signala, demodulator, filtri i pojaala
modulacijskog signala.
U izlaznom se pretvorniku (slika 1.2) elektrini signal s izlaza prijamnika pretvara u
izvornu poruku. Najei izlazni pretvornici su zvunici, slualice i magnetske glave za
snimanje zvuka, releji, teleprinteri, pisai, crtai i raunalne ulazne jedinice, svijetlee diode i
pokaznici s katodnom cijevi ili tekuim kristalima te ostali pretvornici elektrinih signala u
fizikalne veliine. Koliina informacije prenesena u odredite obrnuto je razmjerna
vjerojatnosti pojave pojedine poruke. Slikovito iskazano koliina informacije prenesena
radiokomunikacijskim sustavom je vea to je vee "iznenaenje" korisnika primljenom
porukom. Prijenos informacije iziskuje prijam poruke koja nije prethodno (a priori) poznata.
Prijenos elektrinog signala kroz radiokomunikacijski sustav prate neeljene pojave:
um, izoblienje signala i interferencije (slika 1.2). um (spontane elektrine fluktuacije) je
neeljeni elektrini signal neizbjeno pridodan korisnom signalu. Izvori uma mogu biti u
samom radiokomunikacijskom sustavu ili izvan njega. um moe djelomino ili potpuno
prikriti izvorni signal. Nemogue ga je eliminirati jer je povezan s elektronima i njihovim
gibanjem bez kojeg nema ni prijenosa elektrinog signala. um zato predstavlja temeljno
fizikalno ogranienje radiokomunikacijskog sustava. Pri prijenosu signala u digitalnom obliku
kodiranje kanala omoguuje otkrivanje i ispravljanje pogreki uzrokovanih umom kanala
radiokomunikacijskog sustava. Izoblienje (distorzija) je svaka neeljena promjena valnog
oblika izvornog signala. Interferencijama se nazivaju posljedice djelovanja signala drugih
sustava na valni oblik izvornog signala. Izoblienje i interferencije je mogue otkloniti, ali se
iz ekonomskih i tehnolokih razloga doputa odreena razina ovih neeljenih pojava redovito
propisana meunarodnim normama i preporukama. Jedan od pokazatelja kakvoe prijenosa
signala u analognom obliku je omjer signala i uma (SNR, engl. signal-to-noise ratio) na
izlazu prijamnika radiokomunikacijskog sustava. Odgovarajua mjera kakvoe prijenosa
signala u digitalnom obliku je uestalost pogrenog bita (BER, engl. bit error rate).
Prijenos signala radiokomunikacijskim sustavom, osim o umu, ovisi i o vremenu.
Redovito se prijenos poruka vri u realnom vremenu to znai da istovremeno s pojavom
modulacijskog signala na ulazu odailjaa zapone prijenos. Signal na izlazu prijamnika zbog
konane brzine irenja kasni u odnosu na trenutak pojave modulacijskog signala. Vremenska
zavisnost signala nakon prolaza kroz radiokomunikacijski sustav trebala bi, uz odreeno
vrijeme kanjenja, ostati nepromijenjena. Valja upozoriti da vremenska promjena signala
izaziva promjenu energije uskladitene u sustavu koja nuno traje konano vrijeme jer stvarni
sustavi nisu bez gubitaka. Zato je brzina promjene signala ograniena sustavom, a veliina
koja to iskazuje je irina frekvencijskog pojasa. Pri prijenosu u realnom vremenu irina
propusnog frekvencijskog pojasa radiokomunikacijskog sustava mora biti prilagoena
modulacijskom signalu. To je drugo temeljno ogranienje radiokomunikacijskog sustava.
Prikazani radiokomunikacijski sustav (slika 1.2) omoguava jednosmjerni (engl.
simplex) prijenos informacije izmeu dvije toke. Obosmjerni istodobni (engl. duplex, full
duplex) ili obosmjerni neistodobni (engl. half-duplex) prijenos iziskuje sloenije sustave.
Pritom se koristi posebne tehnike kako bi se izbjegle interferencije izmeu odaslanog i
primanog signala; na primjer uporabom odvojenih frekvencijskih pojasa za odailjanje i
prijam (FDD, engl. frequency division duplexing) ili doputajui odailjanje i prijam samo u
unaprijed odreenim intervalima (TDD, engl. time division duplexing). Stvarni radiosustavi
mogu imati jedan izvor i jedno odredite informacije (engl. point-to-point radio system), ali
nerijetko i vie izvora i/ili odredita informacije (engl. point-to-multipoint radio system).
Primjerice sustav radiodifuzije ima jedan izvor i veliki broj odredita, telemetrijski sustav
moe imati veliki broj izvora i jedno odredite, a sustav pokretnih komunikacija najee ima
vie izvora i odredita informacije.
Obosmjerni istodobni (dupleks) prijenos iziskuje kanal za odailjanje i prijam koji
meusobno ne interferiraju. Zbog velike osjetljivosti veine prijamnika uobiajena izolacija
izmeu odailjaa i prijamnika mora biti reda vrijednosti 120 dB. Tako veliko izoliranje je
mogue ostvariti samo ako je razliita frekvencija za odailjanje i prijam. U tom sluaju
pojasno propusni filtar na ulazu prijamnika moe dostatno oslabiti signal odailjaa. Ako se
pritom istu antenu koristi i za odailjane i za prijam, nuan je obosmjernik (dupleksor) koji
signal proputa od odailjaa prema anteni i od antene prema prijamniku. Nedostatak ovakvog
filtra je uneseni gubitak od nekoliko decibela koji smanjuje odaslanu snagu i poveava faktor
uma prijamnika. Za obosmjerni neistodobni prijenos (poludupleks) koristi se preklopnik
odailjanje/prijam (engl. transmit/receive switch, T/R switch) koji u odreenom intervalu
spaja antenu s odailjaem ili prijamnikom. Elektroniki radiofrekvencijski preklopnici u
iskljuenom stanju redovito ostvaruju potrebnu izolaciju izmeu odailjaa i prijamnika.
Veina radiokomunikacijskih sustava je razmjetena na povrini Zemlje, ali su za
prijenos govora, slike i podataka iznimno vani i satelitski sustavi. Oni omoguuju
komuniciranje izmeu velikog broja korisnika na velikom prostoru ukljuujui cijeli planet.
Sateliti u geosinkronoj orbiti (GEO, engl. geosynchronous earth orbit) su priblino 36 000 km
udaljeni od Zemlje i ostaju u stalnom poloaju u odnosu na povrinu. Ovakvi sateliti se
koriste za usmjerene radioveze izmeu vrlo udaljenih postaja. Nekad su transkontinentalne
telefonske usluge potpuno ovisile o takvim satelitima, ali su ih danas uglavnom zamijenili
podmorski svjetlovodni kabeli koji su jeftiniji i ne uzrokuju kanjenje zbog velike duljine
staze izmeu satelita i Zemlje. Dodatni nedostatak GEO satelita je niska razina primanog
signala zbog velike udaljenosti pa nije mogu sustav s jednostavnim odailjaima-prijamnicima. Sateliti s niskom orbitom (LEO, engl. low earth orbit) krue znatno blie
povrini Zemlje najee na udaljenosti od 500 km do 2 000 km. Kraa staza omoguuje
prijenos signala izmeu LEO satelita i prijenosnih ureaja, ali je satelit s niskom orbitom
vidljiv iz odreene toke na Zemlji razmjerno kratko vrijeme. Potrebnu pokrivenost signalom
mogue je postii samo velikim brojem satelita u razliitim orbitalnim ravninama.
Jedna od najvanijih znaajki radiosustava je radna frekvencija, ali izbor frekvencije
odailjanja i prijama nikad nije potpuno proizvoljan. Odreeni frekvencijski pojasevi su
pridjeljeni pojedinim namjenama, na primjer:
- 100 kHz za navigacijski sustav Loran-C
- 518 kHz za radiodifuziju navigacijskih informacija sustavom NAVTEX
- (1,6 - 3,4) MHz, (3 - 30) MHz i (156 - 174) MHz kanali za prijenos govora, podataka i
selektivno pozivanje
- 1,227 GHz i 1,575 GHz za satelitski navigacijski sustav GPS
- 1,5 GHz (satelit - brod); 1,6 GHz (brod - satelit); 4,2 GHz (satelit - kopno); 6,4 GHz
(kopno - satelit) za satelitski komunikacijski sustav INMARSAT
- (2,90 - 3,10) GHz i (9,30 - 9,50) GHz za brodski radar.
Frekvencijski pojasevi (902 - 928) MHz, (2,400 - 2,484) GHz i (5,725 - 5,850) GHz koriste se
za primjene u industriji, znanosti i medicini (ISM, engl. industrial, scientific, medicine) za
koje nije dodijeljena frekvencija, ali je zraena snaga ograniena na 1 W.
Na izbor radne frekvencije radiokomunikacijskog sustava, osim dodijeljenog pojasa,
utjee um, dobitak antene, irina propusnog frekvencijskog pojasa i cijena. Snaga uma se
znatno poveava na frekvencijama niim od priblino 100 MHz zbog brojnih izvora,
primjerice munja, ionosferskog provoenja, interferencija sa sustavom paljenja benzinskih
motora i ostalih elektrinih ureaja. Na frekvencijama viim od priblino 10 GHz snaga uma
se jednoliko poveava zbog termikog uma atmosfere i meuzvjezdanog zraenja. Osim toga
dobitak antene se uz stalne dimenzije poveava s frekvencijom. Zato je uporaba viih
frekvencija nunost za usmjerene radioveze jer je vei dobitak mogue postii antenom
manjih dimenzija. Antena s veim dobitkom najee prima manju snagu uma iz okolia.
Najvea brzina prijenosa podataka radiokomunikacijskim kanalom uz prisutan um odreena
je raspoloivom irinom frekvencijskog pojasa. Zato velika brzina prijenosa podataka iziskuje
razmjernu irinu propusnog pojasa to je lake ostvariti na viim frekvencijama. Na primjer
irina propusnog pojasa 1 MHz je 1 % prijenosne frekvencije 100 MHz, ali je samo 0,01 %
prijenosne frekvencije 10 GHz.
Iako spomenute injenice upuuju na prednosti viih frekvencija postoje razlozi i za

uporabu niih radnih frekvencija. Jedan od njih je djelotvornost radiofrekvencijskih
tranzistora koja se smanjuje s frekvencijom to poveava potrebnu snagu izvora napajanja
odailjaa i prijamnika. To je posebno izraeno na frekvencijama u viem mikrovalnom
podruju gdje je efikasnost aktivnih elemenata jedva 30 %. Openito, vea je cijena
elektronike komponente za vie frekvencije pa su znatno isplativiji sklopovi za frekvencije
nie od priblino 1 GHz. Konano, i znaajke irenja elektromagnetskog vala presudno ovise
o frekvenciji. Elektromagnetski val frekvencije vie od nekoliko gigaherca iri se preteito
pravocrtnom stazom to iziskuje nezaklonjenu vidljivost izmeu odailjaa i prijamnika. Na
niim frekvencijama elektromagnetski val se znatno lake iri kroz ili oko prepreka kao to su
kronje, zgrade i vozila. Zato su nie frekvencije prikladne za primjene kao to su osobni
radiokomunikacijski sustavi dok su vie frekvencije primjerene usmjerenim radiovezama i
satelitskim radiosustavima.
Radiofrekvencijski spektar je oevidno ogranien pa je poeljno poveati kapacitet
radiokanala viestrukim koritenjem. Jedna mogunost je istovremeno koristiti vie uskih
pojasa unutar raspoloivog frekvencijskog pojasa; to je viestruki pristup s razdiobom po
frekvencijama (FDMA, engl. frequency division multiple access). Kod viestrukog pristupa s
razdiobom po vremenu (TDMA, engl. time division multiple access) jedan frekvencijski pojas
viestruko se koristi u tono odreenim intervalima. TDMA se u praksi esto kombinira s
dupleksom na frekvencijskoj osnovi. Trea mogunost viestrukog pristupa je s razdiobom po
kodu (CDMA, engl. code division multiple access). To je u osnovi tehnika proirenog spektra
(engl. spread spectrum) u kojoj se signal svakog korisnika razmjerno uskog propusnog pojasa
raspruje u iri frekvencijski pojas uporabom jedinstvenog koda proirenja. Nekoliko stotina
signala moe onda zauzimati isti frekvencijski pojas, a pojedinano ih je mogue otkriti u
prijamniku uz poznavanje pripadajueg koda proirenja. Osim spomenutih mogu je i
viestruki pristup s razdiobom po prostoru (SDMA, engl. space division multiple access) te
viestruki pristup s razdiobom po polarizaciji (PDMA, engl. polarization division multiple
access).
100
gustoa
snage
mW/cm2
10
0,1
0,1
10
100
1000
frekvencija/GHz
Slika 1.3. Granina gustoa snage kod izlaganja ljudi

radiofrekvencijskom elektromagnetskom polju
Legitimno pravo korisnika radioureaja je sigurnost posebno u odnosu na moguu

opasnost od neionizirajueg elektromagnetskog zraenja. Ljudsko tijelo apsorbira energiju
elektromagnetskog polja radiofrekvencijskog podruja i pretvara je u toplinu. Ovo
zagrijavanje se dogaa unutar tijela i nije ga mogue osjetiti pri niskim razinama snage.
Najopasnije je prekomjerno zagrijavanje mozga, oiju, unutarnjih organa i genitalija jer moe
uzrokovati karcinom, katarakt ili sterilnost. Zato je nuno postaviti granicu bezopasne razine
neionizirajueg zraenja.
Na slici 1.3. prikazana je najvea doputena gustoa snage kod izlaganja ljudi
radiofrekvencijskom elektromagnetskom polju (ANSI/IEEE Standard C95.1-1992). U
frekvencijskom podruju od 100 MHz do 300 MHz najvea doputena gustoa snage je
0,2 mW/cm2 jer elektromagnetsko polje ovih frekvencija znatno lake prodire u tijelo. Na
frekvencijama viim od 15 GHz granina gustoa snage je poveana na 10 mW/cm2 budui da
je glavnina apsorpcije blie povrini tijela. Primjerice zraenje Sunca ima na povrini Zemlje
za vedrog dana gustou snage priblino 100 mW/cm2, ali je uin tog zraenja znatno manji jer
se toplina razvija na povrini tijela i okolni zrak reapsorbira vei dio razvijene topline. Na
frekvencijama niim od 100 MHz djelovanje elektrinog i magnetskog polja na tijelo je
razliito u odnosu na vie frekvencije pa se za to frekvencijsko podruje ogranienje jakosti
komponenti polja odvojeno navodi.
1.2. Komponente odailjaa i prijamnika
Odailjai i prijamnici u sloenim radiokomunikacijskim sustavima sadre ogroman
broj, veinom integriranih, aktivnih elemenata. Samo mali broj ih radi u radiofrekvencijskom
podruju, a ostali slue za obradu analognih i/ili digitalnih signala u osnovnom
frekvencijskom pojasu. Radiofrekvencijskim sklopovima smatrat e se oni koji vre obradu
analognih signala iji je spektar u propusnom pojasu oko frekvencije prijenosnog signala.
Veina radiokomunikacijskih ureaja dijeli istovrsne radiofrekvencijske sklopove. Na slici
1.4. prikazana je blok-shema osnovnih ureaja radiosustava, odnosno shema tipinog
odailjaa i prijamnika.
modulator
IF filtar
pojasno
propusni
filtar
mijealo
modulacijski
signal
lokalni
oscilator
a)
antena
b)
antena
pojaalo
snage
pojasno
propusni
filtar
niskoumno
pojaalo
mijealo
IF filtar
IF
pojaalo
demodulator
modulacijski
signal
lokalni
oscilator
Slika 1.4. Shema tipinih ureaja radiosustava: a) odailja; b) prijamnik

6
Modulacijski signal na ulazu odailjaa je u osnovnom frekvencijskom pojasu.

Temeljna zadaa odailjaa je transformacija tog signala iz osnovnog u propusni frekvencijski
pojas jer je radiofrekvencijski signal mogue djelotvorno zraiti u prostor, a bolja je i
iskoristivost spektra. U prikazanom odailjau (slika 1.4.a) najprije se u modulatoru
meufrekvencijski sinusnovalni signal modulira ulaznim modulacijskim signalom. Mogui su
razliiti analogni i digitalni postupci moduliranja kojima se mijenja amplituda, frekvencija ili
faza meufrekvencijskog signala u skladu s vremenskom zavisnou modulacijskog signala.
Na izlazu modulatora je meufrekvencijski (IF, engl. intermediate frequency) signal s
frekvencijom u rasponu najee od 10 MHz do 100 MHz. Ovu frekvenciju je mogue
poveati mijealom jer su na njegovom izlazu signali ija je frekvencija jednaka zbroju i
razlici frekvencija meufrekvencijskog signala i signala lokalnog oscilatora (LO, engl. local
oscillator). Pojasno propusni filtar proputa samo signal frekvencije jednake zbroju
frekvencija signala LO i IF signala. Pojaalom snage se poveava razina signala, a antenom se
modulirani prijenosni signal pretvara u elektromagnetski val koji se iri prostorom.
Postupak obrade signala u prijamniku (slika 1.4.b) je obrnutog redoslijeda u odnosu na
odailja. Antena se nalazi u elektromagnetskom polju koje uzrokuju mnogi izvori zraenja u
razmjerno irokom frekvencijskom podruju. Ulazni pojasno propusni filtar ostvaruje
odreenu selektivnost proputanjem signala iz eljenog frekvencijskog pojasa. Primljeni
modulirani signal moe biti vrlo niske razine pa ga valja pojaati niskoumnim pojaalom.
Ono to je mogue manje pridonosi snazi uma. Pojasno propusni filtar prikljuen ispred
niskoumnog pojaala smanjuje mogunost da osjetljivo pojaalo bude preoptereeno
interferirajuim signalima razmjerno velike razine snage. Mijealom je mogue promijeniti
frekvenciju moduliranog prijenosnog signala. Kod pretvorbe nanie meufrekvencijski signal
ima frekvenciju jednaku razlici frekvencija prijenosnog signala i signala lokalnog oscilatora.
Meufrekvencija je najee nia od 100 MHz i lako je izdvojiti meufrekvencijskim
pojasno propusnim filtrom. Meufrekvencijskim pojaalom redovito velikog pojaanja razina
signala se povea tako da je mogue demoduliranje. Tim postupkom se modulirani signal
transformira u modulacijski signal, odnosno u izvornu poruku u osnovnom frekvencijskom
pojasu. Najee se obavlja sklopovima za digitalnu obradu signala (DSP, engl. digital signal
processing).
Razmatrani ureaj naziva se superheterodinski prijamnik jer koristi pretvorbu
frekvencije prijenosnog signala u meufrekvenciju prije demodulacije. Jednako naelo s
obrnutim redoslijedom koristi i prikazani odailja. Superheterodinski ureaj otklanja potrebu
ugaanja svih radiofrekvencijskih pojaala na frekvenciju eljenog prijenosnog signala.
Umjesto toga promjenom frekvencije lokalnog oscilatora pretvara se frekvenciju eljenog
prijenosnog signala u stalnu meufrekvenciju. Tako je mogue iznimno veliko ukupno
pojaanje moduliranog signala jer se obavlja na vie frekvencija. Osim toga
meufrekvencijska pojaala i pojasno propusni filtri stalne sredinje frekvencije su znatno
boljih svojstava od promjenljivih. Na slici 1.5. prikazana je razina snage signala u ureajima
satelitskog komunikacijskog sustava INMARSAT.
Antena je naprava koja radiofrekvencijski signal iz odailjaa pretvara u zraeni
elektromagnetski val koji se iri prostorom; i obratno elektromagnetski val pretvara u
radiofrekvencijski signal na ulazu prijamnika. U sluaju odailja-prijamnika (engl.
transciver) mogue je za dupleks prijenos koristiti jednu antenu. Oigledne znaajke antena
su radno frekvencijsko podruje, dimenzije i podruje pokrivanja (engl. pattern coverage).
Dijagram zraenja (engl. radiation pattern) antene je graf prostorne zavisnosti jakosti
odaslanog ili primanog elektromagnetskog polja oko antene. Dijagram zraenja pasivne
antene jednak je za odailjanje i prijam. Primjerice odailjanje u sustavu AM/FM
radiodifuzije iziskuje antenu koja zrai podjednako u svim pravcima, naravno, u gornjem
poluprostoru. Takav se dijagram zraenja naziva omnidirekcijskim (engl. omnidirectional), a
mogue ga je ostvariti ianom dipolnom i monopolnom (tapastom) antenom. Sustavi kao

to su usmjerene radioveze ili izravna satelitska televizija (DBS, engl. direct broadcast
satellite television) iziskuju antene s preteitim zraenjem u jednom pravcu. Mjera
koncentriranja zraenja u jednom pravcu je usmjerenost (engl. directivity) i dobitak (engl.
gain) antene. Bjelodano omnidirekcijska antena ima mali dobitak za razliku od velikog
dobitka antene s usmjerenim zraenjem.
snaga
W
dobitak
odailjake
antene
1010
108
104
100
80
gubitak
prijenosne
linije
106
102
snaga
dBW
modulator,
mijealo,
pretpojaalo
unutarnji
gubitak
satelita
pojaalo
snage
10-6
20
gubitak
staze
mijealo,
demodulator
-20
-40
-60
pojaanje
prijamnika
satelita
10-10
dobitak
prijamne
antene
10-16
10
izlaz audio
signala
pojaanje
odailjaa
satelita
10-8
10-14
40
ulaz audio
signala
10-12
60
gubitak
staze
10-2
10-4
dobitak
odailjake
antene
gubitak
prijenosne
linije
-80
pojaanje
niskoumnog
pojaala
-100
-120
-140
dobitak
prijamne
antene
-18
-160
-180
odailja zemaljske postaje
satelit
prijamnik zemaljske postaje
Slika 1.5. Razina snage signala u ureajima radiosustava INMARSAT

Vano svojstvo svake antene je neizbjena zavisnost radne frekvencije, dimenzija i
dobitka. Da bi antena djelotvorno zraila njezine dimenzije moraju biti usporedive s valnom
duljinom na radnoj frekvenciji. To znai da se s poveanjem frekvencije smanjuju dimenzije
antene pa e antene za nie radiofrekvencije biti fizikalno velike, a one za mikrovalno
podruje fizikalno male. Osim toga dobitak antene je razmjeran efektivnoj plotini njezinog
otvora podijeljenoj s kvadratom valne duljine. Zato su antene velikog dobitka elektrino
velike u odnosu na valnu duljinu na radnoj frekvenciji. Na primjer antena malog dobitka u
prijamniku satelitskog navigacijskog sustava GPS koja radi u mikrovalnom frekvencijskom
podruju moe imati fizikalnu plotinu samo desetak centimetara kvadratnih, a parabolina
reflektor-antena velikog pojaanja u istom frekvencijskom podruju moe imati promjer
nekoliko metara.
Sloenije antene mogu elektroniki mijenjati pravac glavnog snopa dijagrama
zraenja. Takvi su antenski nizovi s automatskim namjetanjem faze (engl. phased array).
Glavni snop antene mogue je usmjeriti prema odreenom korisniku i tako smanjiti
interferencije s drugim ureajima. Za sada im je uporaba ograniena zbog visoke cijene, a
naziva ih se i adaptivnim nizovima (engl. adaptive array) ili pametnim antenama (engl. smart
antenna).
Filtri su frekvencijski selektivne mree. Savreni niskopropusni filtar (LPF, engl.
low-pass filter) proputa sve spektralne komponente frekvencije nie od granine, a slabi sve
8
komponente vie frekvencije. Slino, visokopropusni filtar (HPF, high-pass filter) proputa
spektralne komponente frekvencije vie od granine, a slabi komponente nie frekvencije.
Pojasno propusni filtar (BPF, engl. bandpass filter) proputa spektralne komponente unutar
uskog frekvencijskog pojasa, a slabi komponente izvan propusnog frekvencijskog pojasa.
Filtri su kljune komponente i odailjaa i prijamnika. Rabi ih se za potiskivanje
interferirajuih signala izvan radnog frekvencijskog pojasa prijamnika i odailjaa, za
potiskivanje neeljenih spektralnih komponenti na izlazu mijeala i pojaala te za uspostavu
propusnog meufrekvencijskog pojasa (slika 1.4). Vani parametri filtra su granina
frekvencija, uneseni gubitak i brzina poveanja atenuacije izvan propusnog pojasa iskazana u
decibelima po frekvencijskoj dekadi. Filtri s veom brzinom promjene atenuacije
omoguavaju vee potiskivanje signala u nepropusnom frekvencijskom podruju. Uneseni
gubitak iskazan u decibelima jednak je atenuaciji signala u propusnom frekvencijskom
pojasu. Vana znaajka filtra su dimenzije i integrabilnost s ostalim komponentama sklopa.
Trenutno je vei dio ulaznih sklopova prijamnika i odailjaa u najee koritenom
frekvencijskom podruju od 800 MHz do 2 GHz mogue integrirati u nekoliko monolitnih
krugova, ali nije mogue integrirati pojasno propusni filtar potrebnih svojstava (slika 1.6).
Neizbjeni gubici radiofrekvencijskih integriranih krugova uzrokuju razmjerno veliki uneseni
gubitak i razmjerno malu brzinu poveanja atenuacije izvan propusnog pojasa integriranih
filtara. Zbog toga veina radiosustava koristi filtre smjetene na tiskanoj ploici izvan
integriranih krugova. To rezultira veim i skupljim sklopom, ali su svojstva filtara optimirana.
I ulaz
90
+
integrirani krug odailjaa
a)
Q ulaz
integrirani krug prijamnika

I izlaz
90
Q izlaz
b)
Slika 1.6. Shema RF dijela pokretnog GSM telefona: a) odailja; b) prijamnik
Radiofrekvencijske filtre se ostvaruje razliitim tehnologijama ovisno o radnoj

frekvenciji. U frekvencijskom podruju od 800 MHz do priblino 4 GHz najee su pojasno
propusni filtri u obliku dielektrinog rezonatora koji omoguuje male dimenzije i veliki Q
faktor (velika brzina promjene atenuacije) uz prihvatljivi uneseni gubitak. Na
meufrekvencijama niim od 100 MHz pojasno propusne filtre se najee ostvaruje
kristalom kvarca ili sklopom s povrinskim akustikim valom (SAW, surface acoustic wave).
SAW filtri imaju vrlo veliku brzinu poveanja atenuacije, ali im je nedostatak veliki uneseni
gubitak ak do 20 dB. Na viim frekvencijama mikrovalnog podruja kao pojasno propusne
filtre esto se rabi valovodne rezonatore. Niskopropusni filtri esto ne moraju imati iznimna
svojstva pa ih se ostvaruje jednostavnim LC mreama, paralelnim spregnutim prijenosnim
linijama ili prijenosnom linijom s ograncima (engl. stubs).
Tri su osnovne skupine pojaala koje se koristi u ureajima radiosustava (slika 1.4):
niskoumna pojaala (LNA, engl. low-noise amplifier) u ulaznom stupnju prijamnika,
pojaala snage (PA, engl. power amplifier) u izlaznom stupnju odailjaa i meufrekvencijska
pojaala (engl. IF amplifier) u meufrekvencijskom stupnju i odailjaa i prijamnika. Vani
parametri pojaala su pojaanje snage (engl. power gain), faktor uma (engl. noise figure) te
toka kompresije (engl. compresion point) i presjene toke (engl. intercept points). Faktor
uma je mjera uma dodanog signalu u sklopu pojaala. Najkritinije je dodati um u ulaznom
stupnju prijamnika pa tu dolazi niskoumno pojaalo. Naravno, aktivni elementi su nelinearni
pa pojaala imaju nelinearnu zavisnost izlaznog o ulaznom signalu. Nelinearnost uzrokuje
zasienje (engl. saturation) i harmoniko izoblienje (engl. harmonic distortion) signala na
izlazu pojaala. Pri niskim razinama snaga izlaznog signala je linearno razmjerna snazi
ulaznog signala, ali poveanjem snage na ulazu snaga izlaznog signala postepeno dosie
toku zasienja. Ova pojava je ea kod pojaala snage. Znaajan problem je harmoniko
izoblienje, odnosno generiranje harmonika ulaznog signala na izlazu pojaala. U sluaju vie
ulaznih signala razliitih frekvencija nastaje i intermodulacijsko izoblienje (engl.
intermodulation distortion). Komponente izoblienja su redovito malih razina, ali se neke
poveavaju s drugom ili viom potencijom razine ulaznih signala. Zato snaga nekih
komponenti izoblienja moe biti znatna ak i kad je snaga ulaznih signala ispod razine
zasienja. Katkad je potrebno zadrati razinu komponenti izoblienja 50 dB do 80 dB ispod
razine izlaznog signala.
Napredak tehnologije poluvodia omoguio je uporabu jeftinih silicijskih tranzistora
za radiofrekvencijska pojaala do nekoliko gigaherca. Za vie frekvencije koristi se
tehnologija galijeva arsenida, ali je njegova obrada znatno skuplja i nespojiva s proizvodnjom
integriranih krugova zasnovanih na siliciju. To ograniava razinu integracije i poveava
cijenu mikrovalnih sklopova. Vrlo obeavajua je tehnologija silicij-germanija kojeg je uz
niu cijenu od galijeva arsenida mogue koristiti na viim frekvencijama od silicija.
Mijealo (engl. mixer) je sklop s tri pristupa kod kojeg su u savrenom sluaju na
izlazu sinusoidalni signali ija je frekvencija jednaka zbroju i razlici frekvencija dva ulazna
sinusoidalna signala. To omoguuje nunu pretvorbu frekvencije u superheterodinskom
odailjau i prijamniku. U sluaju odailjaa prikazanog na slici 1.4.a) moduliranom
prijenosnom signalu se mijeanjem sa signalom lokalnog oscilatora poveava frekvencija; to
je pretvorba frekvencije navie. U superheterodinskom prijamniku (slika 1.4.b) eljenom
prijenosnom signalu frekvencija se mijeanjem sa signalom lokalnog oscilatora pretvara u
meufrekvenciju; to je pretvorba frekvencije nanie. U oba sluaja potrebni su filtri kojima se
izdvaja signal eljene frekvencije od ostalih komponenti nastalih mijeanjem.
Openito, pretvorbu frekvencije je mogue ostvariti svakim nelinearnim elektronikim
elementom (dioda, tranzistor) ili vremenski promjenljivim elektronikim elementom
(prekida). U stvarnim mijealima pored eljene sume i razlike ulaznih signala nastaju i
brojne harmonike komponente ulaznih signala te njihove kombinacije. Kod pasivnog
10
mijeala izlazni meufrekvencijski signal uvijek je nie razine snage od ulaznog

radiofrekvencijskog signala. Posljedica je to gubitaka rasipanja u mijealu i gubitaka samog
postupka pretvorbe frekvencije. Gubitak pretvorbe (engl. conversion loss) mijeala je mjera
spomenutih gubitaka. Mijeala koja koriste aktivne elektronike elemente imaju manji
gubitak pretvorbe, odnosno mogu imati pojaanje pri pretvorbi frekvencije. Kao i kod
pojaala vani parametri mijeala su um i izoblienje.
Katkad u superheterodinskim prijamnicima nije nuno niskoumno pojaalo ako je
razina primanog signala dostatno velika. Tada je mijealo ulazni sklop pa njegov um i
gubitak pretvorbe presudno odreuju svojstva prijamnika. U tom sluaju i signal lokalnog
oscilatora moe dospjeti na ulaz pa ga zrai antena prijamnika. Takvo zraenje je nepoeljno
jer moe uzrokovati interferencije pa mijealo mora imati primjerenu izolaciju izmeu ulaza
za signal lokalnog oscilatora i ulaza za radiofrekvencijski signal. Aktivna mijeala redovito
dobro izoliraju RF pristup od LO pristupa jer su tranzistori unilateralni elementi. Ukupno
uzevi projektiranje mijeala je kompromis izmeu uma, izolacije i gubitka pretvorbe.
Oscilatori su u odailjaima i prijamnicima nuni za generiranje prijenosnog signala i
pretvorbu frekvencije. Uobiajeni radioureaj moe sadravati 4 do 6 ovakvih sklopova s
frekvencijom signala u rasponu od nekoliko kiloherca do vie gigaherca. esto ovi izvori
signala moraju biti promjenljive frekvencije u odreenom rasponu i imati vrlo tonu
frekvenciju.
Najjednostavniji oscilatori koriste tranzistor i LC mreu za odreenje frekvencije
osciliranja. Frekvenciju je mogue mijenjati promjenom vrijednosti LC mree, primjerice
pomou varikap diode (varaktor). Takvi oscilatori su jednostavni i jeftini, ali im frekvencija
signala zavisi o promjeni napona napajanja, impedancije optereenja i temperature. Bolju
stalnost frekvencije omoguuje uporaba kristala kvarca umjesto LC mree. Oscilator
upravljan kristalom kvarca (XCO, engl. crystal-controlled oscilator) moe imati vrlo tonu
frekvenciju izlaznog signala pogotovo ako je kristal u temperaturno nadziranom kuitu.
Oscilatorima s kristalom kvarca nije jednostavno mijenjati frekvenciju. Fazom sinkronizirana
petlja (PLL, engl. phase locked loop) koristi krug povratne veze i toni referentni izvor
signala (esto s kristalom kvarca) kako bi izlazni signal bio promjenljiv i vrlo velike tonosti
frekvencije. Fazom sinkroniziranu petlju i dodatne sklopove koji omoguuju tonu i
promjenljivu izlaznu frekvenciju naziva se sintezatorom frekvencije. Vani parametri
sintezatora frekvencije su podruje ugaanja frekvencije, vrijeme promjene frekvencije,
razluivost frekvencije, cijena i potroak snage. Posebno vaan parametar je fazni um
oscilatora pridruen spektru izlaznog signala koji je presudan za mnoge radiosustave.
Nakon pretvorbe frekvencije nanie meufrekvencijski signal u prijamniku valja
demodulirati. Veina suvremenih radiosustava koristi koherentne digitalne modulacijske
postupke pa demoduliranje iziskuje lokalni oscilator sinkroniziran po fazi i frekvenciji s
prijenosnim meufrekvencijskim signalom. Taj postupak, kojeg se naziva zahvat prijenosnog
signala i sinkroniziranje na prijenosni signal, teko je provediv bez integriranih krugova za
sloenu digitalnu obradu signala. Demodulirani signal u osnovnom frekvencijskom pojasu,
ak s ispravljenim pogrekama, rezultat je digitalne obrade signala. Ako je izvorni signal
analogni, kao u sluaju prijenosa govora, primljeni signal nakon demoduliranja treba
pretvoriti ponovno u analogni oblik pretvornikom digitalno-analogno.
11
2. PRIJENOSNE LINIJE I MIKROVALNE MREE

Prijenosne linije su temeljne sastavnice radiokomunikacijskih ureaja; rabi ih se za
spajanje antene i odailjaa ili prijamnika, za prilagoenje impedancije u mijealima i
pojaalima te kao rezonatore u oscilatorima i filtrima. Vano je zato razmotriti irenje
elektromagnetskog vala prijenosnom linijom, odbijanje (refleksiju) i prijenos (transmisiju)
elektrinog signala, transformaciju impedancije i Smithov dijagram. Te spoznaje su
primijenjene pri definiranju rasprnih parametara, kod postupaka prilagoavanja impedancije
i za analizu mikrovalnih mrea. Pritom su prijenosne linije i mikrovalne mree nadomjetene
elektrinim krugom. Valja upozoriti da je analiza prijenosnih linija utemeljena na rigoroznoj
primjeni teorije elektromagnetskih polja pa spomenuto modeliranje prijenosne linije
elementima elektrinog kruga ne obuhvaa sve pojave. Na primjer, tako nije mogue
predvidjeti pojavu viih modova elektromagnetskog polja na prijenosnoj liniji kad je razmak
vodia vei od etvrtine valne duljine ili zbog diskontinuiteta impedancije.
2.1. Prijenosne linije
Kljunu razliku izmeu konvencionalne analize elektrinog kruga i teorije prijenosnih
linija ini zavisnost elektrinih veliina o prostoru. Analiza elektrinog kruga pretpostavlja da
su fizike dimenzije mree zanemarivo male u odnosu na elektrinu valnu duljinu, a
prijenosna linija moe imati dimenzije koje su znaajan dio ili ak vie valnih duljina. Zato je
prijenosna linija elektrina mrea s raspodijeljenim parametrima na kojoj se elektrini napon i
struja mogu mijenjati po iznosu i fazi du linije. Kratki odsjeak z prijenosne linije mogue
je nadomjestiti elektrinim krugom s koncentriranim parametrima kao na slici 2.1.
i(z,t)
i(z+z,t)
+
u(z,t)
+
u(z+z,t)
z
a)
i(z,t)
Rz
Lz
i(z+z,t)
+
u(z,t)
+
Gz
Cz
u(z+z,t)
b)
Slika 2.1. Kratki odsjeak prijenosne linije: a) shematski prikaz;

b) nadomjesni krug s koncentriranim parametrima
12
Pritom je R elektrini otpor po jedinici duljine zbog konane elektrine provodnosti vodia, L
je vlastiti induktivitet po jedinici duljine oba vodia, G je elektrina vodljivost po jedinici
duljine zbog dielektrinih gubitaka izmeu vodia i C je elektrini kapacitet po jedinici
duljine izmeu vodia. Prijenosnu liniju se uobiajeno shematski prikazuje kao dvoinu
(slika 2.1.a) iako je to esto struktura dva vodia paralelnih osi razliitog oblika poprenog
presjeka. Prijenosnu liniju konane duljine mogue je nadomjestiti kaskadnim spojem
nadomjesnih mrea za svaki kratki odsjeak.
Primjenom Kirchoffovog pravila za napon i struju na elektrini krug sa slike 2.1.b)
slijede odgovarajue relacije:
u( z, t ) Rz i ( z, t ) Lz
i ( z, t )
u( z + z, t ) = 0
t
i ( z , t ) Gz u( z + z , t ) Cz
u( z + z , t )
i ( z + z , t ) = 0
t
(2.1.a)
(2.1.b)
Dijeljenjem ovih relacija s z i graninim procesom kad z 0 dobiju se diferencijalne

jednadbe za napon i struju na prijenosnoj liniji u vremenskom podruju (telegrafistove
jednadbe):
i ( z, t )
u( z, t )
= R i ( z, t ) L
z
t
(2.2.a)
i ( z, t )
u( z, t )
= G u ( z , t ) C
z
t
(2.2.b)
Uz sinusoidalnu zavisnost o vremenu, u ustaljenom stanju, mogue je pomou fazora ove

relacije prikazati u jednostavnijem obliku:
dU ( z )
= ( R + jL) I ( z )
dz
dI ( z )
= (G + jC ) U ( z )
dz
(2.3.a)
(2.3.b)
Deriviranjem po z pojedine diferencijalne jednadbe i uvrtavanjem preostale mogue je

dobiti valnu jednadbu odgovarajue za napon i struju na prijenosnoj liniji:
d 2U ( z )
2 U ( z) = 0
2
dz
(2.4.a)
d 2 I ( z)
2 I ( z) = 0
2
dz
(2.4.b)
gdje je kompleksna konstanta propagacije:
= + j = ( R + jL)(G + jC )
(2.5)
13
Realni dio konstante propagacije je konstanta atenuacije, a imaginarni dio je fazna

konstanta. Konstanta propagacije je, openito, funkcija frekvencije.
Rjeenje valne jednadbe 2.4.a) i 2.4.b) su putujui valovi odgovarajue napona i
struje na prijenosnoj liniji:
U ( z ) = U 0+ e z + U 0 ez
(2.6.a)
I ( z ) = I 0+ e z + I 0 e z
(2.6.b)
gdje je lan s ez val koji se iri u +z smjeru, a s ez val koji se iri u z smjeru. Ako se
rjeenje za napon (relacija 2.6.a) derivira po z i uvrsti u relaciju 2.3.a), onda je struju na liniji
mogue prikazati u obliku:
I ( z) =
(U
R + jL
+ z
0
U 0 ez )
Usporedba s relacijom 2.6.b) pokazuje da ako se definira karakteristina impedancija Z0

prijenosne linije:
Z0 =
R + jL
R + jL
G + jC
(2.7)
onda je omjer odgovarajueg vala napona i struje:

U 0+
U 0
= = Z0
I 0+
I0
Tada je mogue relaciju 2.6.b) prikazati u obliku:

I ( z) =
U 0+ z U 0 z
e
e
Z0
Z0
(2.8)
Poznatim postupkom mogue je prikaz pomou fazora pretvoriti u trenutnu vrijednost,

primjerice napona (relacija 2.6.a):
u( z, t ) = U 0+ cos(t z + + )e z + U 0 cos(t + z + )ez
(2.9)
gdje je fazni kut odgovarajue kompleksnog napona U 0 . Valna duljina putujueg vala
odreena je udaljenou izmeu dvije uzastopne toke jednake faze na valu u odreenom
trenutku:
(2.10)
Brzina kojom se toka konstantne faze putujueg vala pomie u pravcu osi z je fazna brzina:
14
vp =
dz
= = f
dt
(2.11)
gdje je f frekvencija, a kutna frekvencija je = 2f.

Navedene relacije vrijede openito za prijenosnu liniju s gubicima pa su konstanta
propagacije i karakteristina impedancija kompleksne veliine. U mnogim praktinim
sluajevima gubici linije su zanemarivo mali to rezultira pojednostavljenjem prethodnih
rezultata. Ako se u relaciju 2.5. uvrsti R = G = 0, konstanta propagacije je imaginarna:
= + j = j LC
ili
=0
(2.12.a)
= LC
(2.12.b)
Kao to se i oekuje za prijenosnu liniju bez gubitaka konstanta atenuacije iezava. U tom
sluaju karakteristina impedancija (relacija 2.7) je realna:
Z0 =
L
C
(2.13)
Rjeenje valne jednadbe za elektrini napon i struju na prijenosnoj liniji bez gubitaka
mogue je odgovarajue prikazati u obliku:
U ( z ) = U 0+ e jz + U 0 e jz
U 0+ jz U 0 jz
e
e
Z0
Z0
I ( z) =
(2.14.a)
(2.14.b)
Valna duljina na liniji bez gubitaka je:
a fazna brzina je:

vp =
2
LC
(2.15)
1
LC
(2.16)
Na slici 2.2. prikazana je prijenosna linija bez gubitaka zakljuena opteretnom

impedancijom ZL. Na ovom primjeru bit e razmotren prijenos i odbijanje vala napona i struje
to je temeljno svojstvo prijenosne linije. Neka izvor u toki z < 0 razmatrane prijenosne linije
generira upadni val U 0+ e jz . Omjer napona i struje ovakvog putujueg vala jednak je
karakteristinoj impedanciji Z0. Ako je linija zakljuena impedancijom ZL Z0, omjer napona
i struje na optereenju mora biti jednak ZL. To znai da na optereenju mora nastati
reflektirani val kako bi bio ispunjen ovaj uvjet. Ukupni napon na liniji jednak je zbroju
upadnog i reflektiranog vala napona (relacija 2.14.a). Slino, ukupna struja se sastoji od
upadnog i reflektiranog vala struje na liniji (relacija 2.14.b).
15
IL
U(z), I(z)
+
UL
Z0 ,
-l
ZL
Slika 2.2. Prijenosna linija zakljuena opteretnom impedancijom ZL

U toki prijenosne linije z = 0 omjer ukupnog napona i struje odreen je impedancijom
optereenja:
ZL =
U (0) U 0+ + U 0
=
Z0
I (0) U 0+ U 0
pa rjeavanjem za U 0 slijedi:
U 0 =
ZL Z0 +
U0
Z L + Z0
Faktor refleksije napona L odreen je omjerom amplitude reflektiranog i upadnog vala

napona na opteretnoj impedanciji:
L =
U 0 Z L Z 0
=
U 0+ Z L + Z 0
(2.17)
Uzgred, mogue je definirati faktor refleksije struje koji je prema relaciji 2.14.b) jednak
negativnom faktoru refleksije napona. Pomou faktora refleksije napona mogue je ukupni
napon i struju na prijenosnoj liniji prikazati u obliku:
U ( z ) = U 0+ (e jz + L e jz )
(2.18.a)
U 0+ jz
(
e
L e jz )
Z0
(2.18.b)
I ( z) =
Razabire se da se napon i struja na prijenosnoj liniji sastoje od superponiranih upadnog i

reflektiranog vala; takve valove se naziva stojnim valovima. Samo kad faktor refleksije
iezava, L = 0 ne postoji reflektirani val. Da se to postigne opteretna impedancija mora biti
jednaka karakteristinoj impedanciji linije, ZL = Z0 (relacija 2.17). Takvu impedanciju se onda
naziva prilagoenom na prijenosnu liniju budui da ne postoji refleksija upadnog vala.
Vremenski srednja snaga koju se kroz toku z prenosi linijom je:
2
Pavg
+
1 U0
1
2
*
= Re{U ( z ) I ( z )}=
Re 1 L* e 2 jz + L e 2 jz L
2 Z0
2
gdje su uvrtene relacije 2.18.a) i 2.18.b). Srednja dva pribrojnika u vitiastoj zagradi su
oblika A A* = 2jIm{A} pa su imaginarni. To pojednostavljuje relaciju:
16
Pavg
+
1 U0
=
1 L
2 Z0
(2.19)
koja pokazuje da je stalna srednja snaga u svakoj toki prijenosne linije (ne ovisi o z) te da je
ukupna snaga na optereenju jednaka razlici upadne | U 0+ |2(2Z0) i reflektirane (| U 0+ ||L|)2(2Z0)
snage. Ako faktor refleksije iezava, L = 0, na optereenje se prenosi maksimalnu snagu, a
ako je |L| = 1, upadna snaga se potpuno reflektira na optereenju. Pritom je pretpostavljeno
da je unutarnja impedancija generatora prilagoena na prijenosnu liniju pa ne postoji
naknadno odbijanje ve reflektiranog vala.
Kad optereenje nije prilagoeno na liniju ne prenosi mu se sva raspoloiva snaga iz
generatora. To se naziva povratnim gubitkom (RL, engl. return loss), a iskazan u decibelima
je:
RL
= 20 log L
dB
(2.20)
Za prilagoeno optereenje, |L| = 0 povratni gubitak je dB (ne postoji reflektirana snaga), a

uz totalnu refleksiju, |L| = 1 povratni gubitak je 0 dB (sva upadna snaga je reflektirana).
Ako je optereenje prilagoeno, L = 0, stalna je amplituda napona na prijenosnoj
liniji, |U(z)| = | U 0+ | pa se za takvu liniju kae da je "ravna". Meutim, neprilagoeno
optereenje uzrokuje reflektirani, a time i stojni val kad amplituda napona na liniji nije
konstantna:
U ( z ) = U 0+ 1 + L e 2 jz = U 0+ 1 + L e 2 jl = U 0+ 1 + L e j ( 2 l )
(2.21)
gdje je l = z udaljenost od optereenja u z = 0 prema generatoru (slika 2.2), a je faza

faktora refleksije (L = |L|ej). Ova relacija pokazuje da amplituda napona oscilira s
poloajem z du linije. Kad je fazni lan ej(2l) = 1 (relacija 2.21) maksimalna je vrijednost
amplitude napona:
U max = U 0+ (1 + L )
(2.22.a)
a za fazni lan ej(2l) = 1 vrijednost amplitude napona je minimalna:

U min = U 0+ (1 L )
(2.22.b)
Prema relaciji 2.21. udaljenost izmeu dva uzastopna maksimuma ili minimuma stojnog vala
na prijenosnoj liniji je l = 2/(2) = /2, a udaljenost izmeu maksimuma i minimuma je
l = /(2) = /4, gdje je valna duljina (relacija 2.15). Mjera neprilagoenja opteretne
impedancije na prijenosnu liniju je omjer stojnog vala (SWR, engl. standing wave ratio;
VSWR, voltage SWR):
SWR =
U max 1 + L
=
U min 1 L
(2.23)
17
Mogue je razabrati da je omjer stojnog vala realni broj u rasponu 1 SWR gdje je
SWR = 1 pridrueno prilagoenom optereenju.
Faktor refleksije odreen je omjerom amplitude reflektiranog i upadnog vala napona
na opteretnoj impedanciji (l = 0), ali ga je mogue odrediti za svaku toku l 0 na liniji.
Prema relaciji 2.14.a) uz z = l omjer reflektiranog i upadnog vala napona je:
(l ) =
U 0 e jl
= L e 2 jl
+ jl
U0 e
(2.24)
gdje je L faktor refleksije na opteretnoj impedanciji, z = 0 odreen relacijom 2.17. Ova

relacija prikazuje transformaciju uina neprilagoenja opteretne impedancije du linije.
Pokazano je da je srednja snaga u svakoj toki prijenosne linije stalna, ali se amplituda
napona u sluaju neprilagoene opteretne impedancije mijenja s poloajem du linije. To je
mogue jedino ako se i impedancija mijenja s poloajem du prijenosne linije. Na udaljenosti
l = z od optereenja ulazna impedancija prijenosne linije je:
Z in =
U+
U ( l )
= Z 0 0+
U0
I ( l )
e jl + L e jl
jl
jl
e Le
1 + L e 2 jl
= Z 0
1 L e 2 jl
(2.25)
gdje je za U(z) i I(z) uvrtena odgovarajue relacija 2.18.a) i 2.18.b). Uvrtavanjem relacije
2.17. za L slijedi uobiajeni oblik relacije:
Z in = Z 0
(Z L + Z 0 )e jl + (Z L Z 0 )e jl
(Z L + Z 0 )e jl (Z L Z 0 )e jl
Z in = Z 0
= Z0
Z L cos( l ) + jZ 0 sin( l )
Z 0 cos( l ) + jZ L sin( l )
Z L + jZ 0 tan( l )
Z 0 + jZ L tan( l )
(2.26)
za ulaznu impedanciju prijenosne linije karakteristine impedancije Z0, duljine l koja je

zakljuena opteretnom impedancijom ZL.
Primjer 2.1. Prijenosna linija karakteristine impedancije 50 , duljine 0,3 zakljuena je
opteretnom impedancijom (130 + j90) . Odrediti faktor refleksije na optereenju, faktor
refleksije na ulazu linije, omjer stojnog vala na liniji, povratni gubitak i ulaznu impedanciju
prijenosne linije.
Faktor refleksije na optereenju je (relacija 2.17):
L =
Z L Z 0 (130 + j 90) 50
=
= 0,59821,8
Z L + Z 0 (130 + j 90) + 50
Faktor refleksije na ulazu linije mogue je odrediti pomou relacije 2.24. uz:
l =
0,3 = 0,6 = 108
(l ) = L e 2 jl = 0,598 e j 21,8 e 2 j108 = 0,598e j194, 2 = 0,598e j165,8
18
Omjer stojnog vala na liniji je (relacija 2.23):

SWR =
1 + L 1 + 0,598
=
= 3,98
1 L 1 0,598
Prema relaciji 2.20. povratni gubitak je:

RL = 20 log L = 20 log 0,598 = 4,47 dB
Ulaznu impedanciju razmatrane prijenosne linije mogue je odrediti pomou relacije 2.26:
Z in = Z 0
Z L + jZ 0 tan( l )
(130 + j 90) + j50 tan 108
= 50
= (12,75 + j5,83)
Z 0 + jZ L tan( l )
50 + j (130 + j 90) tan 108
Neka je prijenosna linija bez gubitaka zakljuena kratkim spojem, ZL = 0 (slika 2.3).
U tom sluaju faktor refleksije na optereenju je L = 1 (relacija 2.17), a omjer stojnog vala
je SWR = (relacija 2.23).
U(z), I(z)
IL
Z0 ,
-l
ZL= 0
Slika 2.3. Prijenosna linija zakljuena kratkim spojem

Prema relaciji 2.18.a) i 2.18.b) napon i struja na kratkospojenoj liniji je odgovarajue:
U ( z ) = U 0+ (e jz e jz ) = 2 jU 0+ sin( z )
(2.27.a)
U 0+ jz
2U 0+
jz
(
)
I ( z) =
e
+e
=
cos( z )
Z0
Z0
(2.27.b)
Na optereenju za z = 0 napon iezava, a struja je maksimalna kako se i oekuje za kratki

spoj. Ulazna impedancija kratkospojene linije je (relacija 2.26):
Z in = jZ 0 tan( l )
(2.28)
imaginarna za svaku duljinu l, a vrijednosti su joj u rasponu od j do j . Primjerice

kad je l = 0 ulazna impedancija je Zin = 0 , a za l = /4 ulazna impedancija je Zin = j
(otvoreni krug). Relacija 2.28. pokazuje da je ulazna impedancija periodina s duljinom linije
l i ponavlja se svakih /2. Na slici 2.4. prikazana je zavisnost napona, struje i ulazne
reaktancije kratkospojene linije o duljini.
19
U ( z)
2 jU 0+
1
3 4
a)
I ( z)Z 0
2U 0+
1
b)
3
4
z
1
X in
Z0
3
4
c)
Slika 2.4. Zavisnost o duljini kratkospojene linije:

a) napona; b) struje; c) ulazne reaktancije
Neka je prijenosna linija bez gubitaka zakljuena otvorenim krugom, ZL = (slika
2.5). Dijeljenjem brojnika i nazivnika relacije 2.17. sa ZL i graninim procesom kad ZL
slijedi da je u ovom sluaju faktor refleksije na optereenju L = 1 pa je omjer stojnog vala
ponovno SWR = (relacija 2.23).
U(z), I(z)
Z0,
-l
+
UL
ZL=
Slika 2.5. Prijenosna linija zakljuena otvorenim krugom

Prema relaciji 2.18.a) i 2.18.b) napon i struja na otvorenoj liniji je odgovarajue:
U ( z ) = U 0+ (e jz + e jz ) = 2U 0+ cos( z )
20
(2.29.a)
I ( z) =
2 jU 0+
U 0+ jz
(
e jz ) =
e
sin( z )
Z0
Z0
(2.29.b)
Na optereenju za z = 0 struja iezava, a napon je maksimalan kako se i oekuje za otvoreni

krug. Ulazna impedancija otvorene linije je (relacija 2.26):
Z in = jZ 0 cot( l )
(2.30)
imaginarna za svaku duljinu l, a vrijednosti su joj u rasponu od j do j . Na slici 2.6.

prikazana je zavisnost napona, struje i ulazne reaktancije otvorene linije o duljini.
U ( z)
2U 0+
1
a)
3
4
I ( z)Z0
2 jU 0+
1
b)
4
2
X in
Z0
3
4
c)
Slika 2.6. Zavisnost o duljini otvorene linije:

a) napona; b) struje; c) ulazne reaktancije
Prijenosne linije bez gubitaka odreenih duljina imaju posebna svojstva. Na primjer
ako je linija duljine l = n/2 za n = 0, 1, 2, ..., onda je ulazna impedancija (relacija 2.26):
Z in = Z L
(2.31)
jednaka opteretnoj impedanciji neovisno o karakteristinoj impedanciji linije. Ako je duljina

prijenosne linije l = /4 + n/2 za n = 0, 1, 2, ..., prema relaciji 2.26. ulazna impedancija je:
21
Z in =
Z 02
ZL
(2.32)
Takvu liniju se naziva etvrtvalnim transformatorom, a koristi se za prilagoenje impedancije.

Razmotrene su prijenosne linije bez gubitaka uz pretpostavku da ne postoji refleksija
na generatoru, odnosno da je unutarnja impedancija generatora prilagoena na prijenosnu
liniju. Openito, i generator i optereenje mogu imati impedanciju koja nije prilagoena na
prijenosnu liniju. U tom sluaju mogu nastati viestruke refleksije jer se valovi reflektirani na
optereenju ponovno reflektiraju od generatora i tvore beskonani niz refleksija na liniji. U
ustaljenom stanju postoji ukupni upadni val koji se iri prema optereenju i ukupni
reflektirani val koji se iri prema generatoru. Na slici 2.7. prikazan je krug s prijenosnom
linijom bez gubitaka, duljine l i karakteristine impedancije Z0 koja je prikljuena na
generator unutarnje impedancije Zg i zakljuena opteretnom impedancijom ZL.
Zg
+
Ug
Iin
+
Uin
L
Z0,
Zin -l
ZL
Slika 2.7. Elektrini krug s prijenosnom linijom

Ulazna impedancija zakljuene prijenosne linije je (relacije 2.25. i 2.26):
Z in = Z 0
Z + jZ 0 tan( l )
1 + L e 2 jl
= Z0 L
2 jl
1 Le
Z 0 + jZ L tan( l )
(2.33)
gdje je L faktor refleksije na optereenju:

L =
Z L Z0
Z L + Z0
(2.34)
Napon na ulazu prijenosne linije, za z = l odreen relacijom 2.18.a), jednak je dijelu napona
generatora:
U ( l ) = U g
Z in
= U 0+ (e jl + L e jl )
Z in + Z g
pa je mogue odrediti amplitudu upadnog vala na liniji:

U 0+ = U g
Uvrtavanjem relacije 2.33. slijedi:
22
Z in
1
jl
Z in + Z g e + L e jl
(2.35)
U 0+ = U g
Z0
e jl
Z 0 + Z g 1 L g e 2 jl
(2.36)
gdje je g faktor refleksije na generatoru:

g =
Z g Z0
(2.37)
Z g + Z0
Snaga koju iz generatora linija prenosi optereenju je:

1 1
1
1
2
PL = Re{U in I in* } = U in Re = U g
2
2
Z in 2
Z in
Z in + Z g
1
Re
Z in
(2.38)
Ako je ulazna impedancija prijenosne linije Zin = Rin + jXin, a unutarnja impedancija
generatora Zg = Rg + jXg, onda je relaciju 2.38. mogue iskazati u obliku:
PL =
1
Ug
2
(R
+ Rg )
in
Rin
2
+ (X in + X g )
(2.39)
Mogue su razliite vrijednosti unutarnje impedancije generatora i impedancije

optereenja u odnosu na karakteristinu impedanciju prijenosne linije. Neka je impedancija
optereenja prilagoena na prijenosnu liniju, ZL = Z0. U tom sluaju faktor refleksije na
optereenju iezava, L = 0, omjer stojnog vala na liniji je SWR = 1, a ulazna impedancija
linije je Zin = Z0. Snaga prenesena optereenju je (relacija 2.39):
PL =
1
Ug
2
Z0
(Z 0 + Rg )2 + X g2
(2.40)
Neka je u drugom sluaju impedancija generatora prilagoena na neprilagoeno zakljuenu

liniju, ZL Z0. Tada su impedancija optereenja ZL i/ili parametri prijenosne linije l i Z0
odabrani tako da je ulazna impedancija linije jednaka unutarnjoj impedanciji generatora,
Zin = Zg. Faktor refleksije na ulazu linije iezava:
=
Z in Z g
Z in + Z g
=0
Valja upozoriti da je u ovakvom sluaju, openito, faktor refleksije na optereenu i faktor

refleksije na generatoru razliit od nitice, L 0 i g 0 pa moe postojati stojni val na liniji.
Snaga prenesena optereenju je (relacija 2.39):
PL =
Rg
2
1
Ug
2
4(Rg2 + X g2 )
(2.41)
Razabire se da snaga prenesena optereenju u sluaju kad je neprilagoeno zakljuena linija

prilagoena na generator (relacija 2.41) moe biti manja nego u sluaju kad je prilagoeno
23
zakljuena linija neprilagoena na generator (relacija 2.40). Namee se pitanje: koja je

optimalna ulazna impedancija linije za prijenos najvee snage na optereenje iz generatora
zadane unutarnje impedancije?
Pretpostavi li se da je unutarnja impedancija generatora Zg nepromjenljiva mogue je
mijenjati ulaznu impedanciju Zin dok se ne postigne maksimalni prijenos snage na
optereenje. Tako definirani Zin lako je transformirati du linije i odrediti potrebnu vrijednost
impedancije optereenja ZL. Maksimum snage koju linija prenosi optereenju slijedi ako se
derivaciju relacije 2.39. po realnom i po imaginarnom dijelu ulazne impedancije linije
izjednai s niticom:
PL
=0
Rin
(R
+ Rg )
in
2 Rin (Rin + Rg )
1
2
+ (X in + X g )
(Rin + Rg )2 + (X in + X g )2
Rg2 Rin2 + (X in + X g ) = 0
2
PL
=0
X in
[(R
in
2 X in (X in + X g )
+ Rg ) + (X in + X g )
2 2
=0
(2.42.a)
=0
X in (X in + X g ) = 0
(2.42.b)
Rjeenja ovih jednadbi su Xin = Xg i Rin = Rg ili:

Z in = Z g*
(2.43)
Ovaj poznati uvjet se naziva konjugirano kompleksno prilagoenje, a njegovo ispunjenje

rezultira najveom snagom prenesenom na optereenje za odreenu impedanciju generatora:
PL =
2
1
1
Ug
2
4 Rg
(2.44)
Mogue je zapaziti da je u ovakvom sluaju snaga prenesena na optereenje vea ili jednaka u
odnosu na prenesenu snagu prema relaciji 2.40. ili 2.41. Treba upozoriti da faktori refleksije
L, g i mogu biti razliiti od nitice. To znai da su katkad viestruke refleksije napona na
neprilagoeno zakljuenoj liniji jednakih faza pa se zbrajaju i na optereenje prenose veu
snagu nego u sluaju kad je linija prilagoena (ne postoje refleksije). Ova dva spomenuta
sluaja se izjednaavaju kad je unutarnja impedancija generatora realna, Xg = 0. Snaga koju se
u tom sluaju prenosi na optereenje je najvea kad je unutarnji otpor generatora prilagoen
na ulazni otpor zakljuene linije, Rin = Rg uz Xin = Xg = 0.
Konano, valja uoiti da ni prilagoenje u odnosu na refleksiju (ZL = Z0) ni
konjugirano kompleksno prilagoenje ( Z in = Z g* ) ne rezultira nuno elektrinim krugom s
najveom efikasnou. Primjerice, ako je impedancija i generatora i optereenja realna i
prilagoena na prijenosnu liniju, Zg = ZL = Z0, ne postoje refleksije, ali se samo polovina
snage iz generatora prenosi na optereenje (druga polovina se rasipa na Zg) uz efikasnost
kruga 50 %. Rasipanu snagu mogue je smanjiti jedino smanjivanjem realnog dijela unutarnje
impedancije generatora.
24
2.2. Smithov dijagram
Smithov dijagram (slika 2.8) je pomagalo za rjeavanje problema prijenosnih linija

grafikim postupkom. Iako su numerike metode projektiranja, openito, potisnule grafike
postupke Smithov dijagram je jo uvijek vrlo prikladan nain prikaza pojava na prijenosnim
linijama.
0.11
0.9
1.4
1.8
1.6
5
0.
44
50
0.4
/Z
),
O
r
0.
14
0
05
+j
X
t(
0
15
0.3
anc
e
0.28
0.2
Indu
c
8
0.
6.0
7.0
0.6
8.0
9.0
10
0.1
0.4
20
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
/Y 0)
0.
8
e (-jB
anc
1.
0
ve
cti
du
n
rI
0.15
0.35
-80
0.14
0.36
0.13
0.37
-11
0
-100
-90
0.12
0.38
0.11
0.39
ce
0.10
0.
5
2.0
1.6
1.2
1.4
1.0
0 .1
0 .3
-70
cta
n
en
-1
30
0.6
1.8
0.9
0.1
0.3
-60
0.8
32
apa
citiv
e R
ea
-12
0
0.7
0.
0.2
18
po
n
07
0.
43
0.4
2
0 .0
9
0. 4
0.
0.0
40
-1
X/
(-j
0
-5
0.
Co
m
05
0.
),
Z0
31
0.
19
06
0.
0.
44
0.
0.4
30
0.
. 45
0
3.
pt
sce
Su
0.6
180
-15
0.8
4
0 .0
1.0
4. 0
3 vele
0.0W
a
-160
5.0
0.2
-4
0
4
0.
0 .2
9
0.3
0.2
1
6.0
0.2
-30
0 .4
0.6
7.0
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
ngth
-170
0.4
0.1
8.0
9.0
10
0.47
0.2
20
0.00
50
Resistance Component (R/Z0), Or Conductance Component (G/Y0)
50
0.00
0.2
0.49
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0.2
0.26
0.2
4
8
0.23
0.27
Co
ion
effi
cie
lect
nt
Ref
0
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
tive
Re
0
1.
act
5. 0
0.22
4.0
1.0
20
0.48
0.8
30
0 .2
Co
mp
on
en
0.6
0 .2
3.
0
0.
0.
4
0.2
18
32
0 .0
0.
0.
0.4
6
0. 2
Towa
rd G
0.02 enerato
r
0.49
0.0
3
0.48
0
.47
170
160
60
0. 3
0.01
0.1
0.3
3
40
Waveleng
ths
31
0.4
Su
ive
cit
pa
Ca
ce
0.1
0.3
4
70
0.
0
13
e
sc
n
p ta
80
19
0.
06
0.
3
.4
0.15
0.35
2.0
0
12
0.7
/Y 0)
(+jB
0.14
0.36
90
100
110
0. 6
0
0.
2
0.4
0.8
0. 4
8
0.0
0.40
0.13
0.37
1.0
9
0 .0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
0.40
Slika 2.8. Smithov dijagram

Na prvi pogled Smithov dijagram moe izgledati zamreno, ali to je u osnovi polarni dijagram
faktora refleksije napona. Ako je faktor refleksije iskazan u polarnom obliku, = ||ej, onda
se iznos || 1 crta kao radijus od sredita dijagrama, a kut faznog zakreta 180 180
se mjeri od desne polovice vodoravnog promjera. Svakom faktoru refleksije, kojeg ostvaruje
pasivna mrea, mogue je jednoznano pridruiti toku na Smithovom dijagramu. Stvarna
korisnost Smithovog dijagrama je u mogunosti pretvorbe faktora refleksije u normaliziranu
impedanciju (admitanciju) i obratno pomou ucrtanih krunica impedancije (admitancije). Za
25
normaliziranje impedancije Z redovito se rabi karakteristina impedancija prijenosne linije Z0;

normalizirana impedancija je z = Z/Z0.
Neka je u odreenoj toki prijenosne linije bez gubitaka faktor refleksije:
=
z 1
= e j
z +1
(2.45)
gdje je z normalizirana impedancija. Mogue je prikazati zavisnost normalizirane impedancije

o faktoru refleksije:
z=
1 + e j
(2.46)
1 e j
Obje meuzavisne veliine su kompleksne, z = r + jx i = r + ji pa uvrtavanjem slijedi:

r + jx =
(1 + r ) +
(1 r )
j i
j i
Racionaliziranjem nazivnika razlomka s desne strane jednakosti mogue je izjednaiti realni i

imaginarni dio:
r=
1 r2 i2
(1 r )2 + i2
(2.47.a)
x=
2 i
(1 r )2 + i2
(2.47.b)
Ove jednadbe odreuju dvije porodice krunica u ri ravnini:

2
1
2
r
+ i =
1+ r
1+ r
2
( r 1) + i 1 = 1
x
x
2
(2.48.a)
(2.48.b)
(Napomena: jednadba krunice u xy ravnini je (x x0)2 + (y y0)2 = R2, gdje je sredite

krunice u toki (x0, y0), a R je radijus.) Jednadba 2.48.a) odreuje krunice otpora, a
jednadba 2.48.b) krunice reaktancije. Sve krunice otpora imaju sredite na vodoravnoj osi,
i = 0 i prolaze tokom = 1 na desnoj strani Smithovog dijagrama. Primjerice za r = 1
sredite krunice otpora je u toki r = 0,5 i i = 0, a radijus je 0,5 pa prolazi sreditem
Smithovog dijagrama. Sredita svih krunica reaktancije lee na okomitom pravcu r = 1
(izvan Smithovog dijagrama), a krunice takoer prolaze tokom = 1. Krunice otpora i
krunice reaktancije su ortogonalne.
Ulazna impedancija prijenosne linije bez gubitaka, karakteristine impedancije Z0,
duljine l koja je zakljuena opteretnom impedancijom ZL (relacija 2.33) u normaliziranom
obliku je:
26
zin =
1 + L e 2 jl
1 L e 2 jl
(2.49)
gdje je L faktor refleksije na optereenju (relacija 2.34). Mogue je zapaziti da relacije 2.46. i
2.49. imaju jednaki oblik; razliit je samo kut faznog zakreta faktora refleksije. Ako se na
Smithovom dijagramu nacrta toka faktora refleksije na optereenju, L = |L|ej,
normaliziranu ulaznu impedanciju razmatrane prijenosne linije mogue je odrediti rotirajui
ucrtanu toku oko sredita dijagrama u smjeru pomicanja kazaljke sata za kut 2l
(oduzimajui 2l od ). Iznos faktora refleksije pritom ostaje nepromijenjen jer je linija bez
gubitaka. Da se olakaju ovakve transformacije Smithov dijagram ima skalu du oboda s
podjeljcima u valnim duljinama prema generatoru i prema optereenju (slika 2.8). Ove skale
su relativne jer je znaajna samo razlika u valnim duljinama izmeu dvije toke na
Smithovom dijagramu. Raspon vrijednosti koje obuhvaa skala je od 0 do 0,5 valnih duljina
to odraava periodinost pojava s duljinom na prijenosnoj liniji. Tako linija duljine l = n/2
za n = 0, 1, 2, ... iziskuje rotiranje za kut 2l = 2 oko sredita dijagrama prema generatoru pri
transformaciji impedancije optereenja u ulaznu impedanciju.
opteretnom impedancijom (130 + j90) . Odrediti faktor refleksije na optereenju, faktor
refleksije na ulazu linije, omjer stojnog vala na liniji, povratni gubitak i ulaznu impedanciju
prijenosne linije. (Zadatak je jednak kao u primjeru 2.1.)
Normalizirana impedancija optereenja je:
zL =
Z L 130 + j 90
=
= 2,6 + j1,8
Z0
50
Ovu toku mogue je ucrtati na Smithov dijagram (slika 2.9), a krunica iz sredita koja
prolazi ovom tokom na desnoj polovici vodoravnog promjera presjeca toku SWR = 3,98. To
je krunica konstantnog omjera stojnog vala, odnosno geometrijsko mjesto toaka faktora
refleksije (normaliziranih impedancija) koje optereenje moe uzrokovati du linije. Prema
relaciji 2.23. iznos faktora refleksije na optereenju je:
L =
SWR 1 3,98 1
= 0,6
=
SWR + 1 3,98 + 1
Fazni kut faktora refleksije mogue je odrediti ucrtavanjem pravca kroz sredite Smithovog
dijagrama i toku zL koji na obodnoj skali prolazi podjeljkom 21,9. Na skali valne duljine
prema generatoru (WTG, engl. wavelengths toward generator) ovaj pravac odreuje
referentni poloaj optereenja 0,2198. Rotiranje za kut koji odgovara 0,3 prema generatoru,
odnosno u poloaj 0,2198 + 0,3 = 0,5198 transformira normaliziranu impedanciju
optereenja u ulaznu impedanciju. Budui da se faktor refleksije i impedancija ponavlja
svakih 0,5 to odgovara poloaju 0,0198 na WTG skali. Crtanje radijalne linije na tom kutu
odreuje normaliziranu ulaznu impedanciju u presjecitu s krunicom konstantnog SWR,
zin = 0,253+ j0,117. Ulazna impedancija linije je:
Z in = zin Z 0 = (0,253 + j 0,117) 50 = (12,65 + j5,85)
27
Faktor refleksije na ulazu linije ima iznos 0,6, a fazni kut 165,9 je mogue oitati za
spomenutu radijalnu liniju na obodnoj skali. Povratni gubitak je (relacija 2.20):
RL = 20 log L = 20 log 0,6 = 4,4 dB
Treba spomenuti da su esto Smithovom dijagramu pridodane pomone skale na kojima je

mogue izravno oitati iznos faktora refleksije, omjer stojnog vala, povratni gubitak, itd.
0.11
0.8
6
0.1
7
1.4
60
0.3
3
0.
0.
1.6
0.7
0.1
0 .3
70
1.8
12
3
.4
80
0.2
50
14
0
0.
5
0.
0.
4
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.49
0.0
3
0.48
0.47
170
160
0
1.
0.2
8
0.
0.6
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
3 velength
70
-1
0.0W
a
-160
SWR=3,98
0.2
20
0.4
0.1
0.48
0.6
0.
8
7.0
6.0
5.0
0.47
1.
0
0.2
-15
0.8
40
-1
0.
0
3.
0.4
2.0
1.8
06
0.
-1
30
1.4
0 .1
0 .3
1.2
7
-70
0.15
0.35
1.0
3
0.3
-60
-80
0.14
0.36
0.9
0.1
1.6
0.6
0.2
-12
0
0.13
-11
-100
-90
0.37
0.8
32
18
0.7
0.
0.
5
0
-5
0.
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
0 .0
0.
0.0
44
0.
19
1
5
0. 0
0.6
30
45
0.
0.
3
0.
4
0 .0
1.0
4.0
0.2
-4
0
4
0.
0.2
9
0.3
0.2
1
-30
6
0 .4
50
8.0
9.0
10
0.00
20
0.2
180
0.1
0.4
0.00
8.0
9.0
10
zL=2,6+j1,8
50
0.0
15
0
0.3
7.0
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0.2
0.26
0.2
4
8
0.23
0.27
Co
ion
effi
lect
cie
Ref
nt
0
0.22
Of 10
-10 In Degre
es
-20
6.0
Angle
0.49
0.28
20
5.0
0.22
4.0
1.0
zin=0,253+j0,117
0.8
30
0.2
0.4
6
0.6
0.2
3.
0. 4
0.3
40
0.4
0. 2
05
0.
44
18
32
31
0.
0
13
2.0
110
0.15
0.35
19
0.
0
0.
07
90
100
0.14
0.36
0.6
0.
0.4
0.9
0. 4
8
0.0
0.40
0.13
0.37
1.0
9
0 .0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
07
0.
43
0.4
2
0.4
1
0.40
Slika 2.9. Smithov dijagram za primjer 2.2.
Smithov dijagram olakava pretvorbu normalizirane impedancije u admitanciju i

obratno. Postupak se zasniva na injenici da je ulazna impedancija prijenosne linije duljine
/4 koja je zakljuena impedancijom ZL (relacija 2.32) u normaliziranom obliku:
zin =
28
1
zL
(2.50)
to ima uin pretvorbe normalizirane impedancije u normaliziranu admitanciju. Budui da je

rotiranje za puni krug na Smithovom dijagramu pridrueno duljini linije /2, onda je duljini
linije /4 pridrueno rotiranje za 180. To takoer odgovara preslikavanju u odnosu na
sredite Smithovog dijagrama odreene toke impedancije (admitancije) u odgovarajuu
toku admitancije (impedancije). Krunice otpora na Smithovom dijagramu su istovjetne
krunicama vodljivosti, krunice induktivne reaktancije su istovjetne krunicama kapacitivne
susceptancije, a krunice kapacitivne reaktancije su istovjetne krunicama induktivne
susceptancije (slika 2.8). Tako je Smithov dijagram mogue istodobno koristiti kao dijagram
normalizirane impedancije ili normalizirane admitancije.
opteretnom impedancijom (100 + j50) . Odrediti opteretnu admitanciju i ulaznu admitanciju
linije.
0.11
0.8
1.6
2.0
5
0.
0.
44
14
0. 3
15
30
0. 4
9
0.2
0 .0
4
0.6
yin=0,6+j0,665
0.8
0.28
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0. 2
0.26
0.24
8
0.23
0.27
Reflection 0 Coefficient
f
0.22
-10 In Degre
10
es
-20
O
Angle
0
1.
160
0.2
8
0.
6.0
7.0
0.6
8.0
9.0
10
zL=2+j1
0.1
0.4
20
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
20
yL=0,4-j0,2
0.4
8.0
9.0
10
0.48
0.6
0.
8
7.0
6.0
5.0
0.47
1.
0
0.2
1.0
4.0
-15
0.8
0
3.
0.6
40
-1
2.0
-1
30
-70
0.15
0.35
1.0
0.1
0 .3
1.2
1.4
-60
-80
0.14
0.36
0.9
3
0 .3
1.6
0.6
7
0 .1
-12
0
0.37
-11
-100
-90
0.13
0.8
32
0.2
18
0.7
0.
1.8
0
-5
0.
0.
5
31
0.
06
0.
0.
19
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
0.
0.4
1
0.40
0.4
07
0.
4
0 .0
8
0.0
9
44
0.
30
0.4
5
0.0
0.
5
0.4
0.2
-4
0
4
0.
0 .2
9
0.3
0.2
1
-30
4
0 .0
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.01
d
0.02 Toward Loa
s
3 velength
70
-1
0.0W
a
-160
50
0.1
0. 2
50
SWR=2,63
0.2
0.1
6
0.4
20
5.0
0.22
4.0
1.0
180
1
0.2
3.
0
0.
0.
4
50
0.4
05
0.2
0
13
0.
18
32
0. 4
0.
0. 3
0.00
60
0. 2
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.49
0. 0
3
0.48
0.47
170
0.1
7
0 .3
3
40
0.00
31
0.
0.49
70
19
0.
06
0.
12
0.1
0.3
4
1.8
4
0.
110
80
1.4
07
90
100
0.7
2
0.4
.41
0.15
0.35
0.6
0.
0.40
0.14
0.36
1.0
8
0 .0
0.13
0.37
0.9
0.0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
29
Normalizirana impedancija optereenja je:

Z L 100 + j50
=
= 2 + j1
Z0
50
zL =
Ucrtana na Smithov dijagram odreuje krunicu konstantnog omjera stojnog vala SWR = 2,63
(slika 2.10). Normaliziranu admitanciju optereenja odreuje presjecite krunice konstantnog
omjera stojnog vala te pravca kroz toku zL i sredite Smithovog dijagrama, yL = 0,4 j0,2.
Na skali valne duljine prema generatoru dijagrama admitancije ovaj pravac odreuje
referentni poloaj optereenja 0,463. Rotiranje za kut koji odgovara 0,15 prema generatoru,
odnosno u poloaj 0,463 + 0,15 = 0,613 transformira normaliziranu admitanciju
optereenja u ulaznu admitanciju. Budui da se admitancija ponavlja svakih 0,5 to odgovara
poloaju 0,113 na WTG skali. Crtanje radijalne linije na tom kutu odreuje normaliziranu
ulaznu admitanciju u presjecitu s krunicom konstantnog SWR, yin = 0,6 + j0,665. Ulazna
admitancija linije je:
y in 0,6 + j 0,665
=
= (0,012 + j 0,013) S
50
Z0
Yin =
2.3. Analiza mikrovalnih mrea
Na slici 2.11. prikazana je mikrovalna mrea s N pristupa. Svaki pristup je mogue

promatrati kao prijenosnu liniju bez gubitaka za koju su odreeni odgovarajue upadni i
reflektirani val napona, U n+ i U n za n = 1, 2, ... N te upadni i reflektirani val struje, I n+ i I n
za n = 1, 2, ... N. Takoer je za svaki pristup odreena referentna ravnina (engl. terminal
plane), odnosno koordinata toke s referentnom fazom vala napona i struje, tn za n = 1, 2, ...N.
2
+ ,I
U2
2
,I
U2
t2
t1
U1+ , I1+
tn
U n+ , I n+
mikrovalna
mrea
tN
U n , I n
,I
,I
U1 , I1
Slika 2.11. Mikrovalna mrea s N pristupa

Prema relaciji 2.14.a) i 2.14.b) ukupni napon i ukupna struja na n-tom pristupu u referentnoj
ravnini tn je odgovarajue:
30
U n = U n+ + U n
(2.51.a)
I n = I n+ + I n
(2.51.b)
jer je referentna ravnina toka u kojoj je zakljuena prijenosna linija, z = 0.

Matrica impedancije [Z] razmatrane mikrovalne mree povezuje ukupne napone i
ukupne struje na svim pristupima u referentnim ravninama:
U 1 Z11
U Z
2 = 21
M M

U N Z N 1
ili u simbolinom obliku:
Z12
Z 22
M
ZN2
L Z1N I 1
L Z 2N I 2

M
M M

L Z NN I N
[U ] = [Z ][I ]
(2.52)
Slino, matrica admitancije [Y] razmatrane mikrovalne mree povezuje ukupne struje i
ukupne napone na svim pristupima u referentnim ravninama:
I 1 Y11 Y12 L Y1N U 1
I Y
Y22 L Y2 N U 2

2 = 21
M
M
M M
M M

I N Y N 1 Y N 2 L Y NN U N
[I ] = [Y ][U ]
(2.53)
Naravno, matrica admitancije mikrovalne mree jednaka je invertiranoj matrici impedancije:
[Y ] = [Z ]1
(2.54)
Iz relacije 2.52. slijedi da je element matrice impedancije Zij za i = 1, 2, ... N i

j = 1, 2, ... N jednak omjeru ukupnog napona na i-tom pristupu i ukupne struje na j-tom
pristupu kad ukupna struja na svim ostalim pristupima iezava:
Z ij =
Ui
Ij
(2.55)
I k =0 za k j
To znai da je j-ti pristup pobuen ukupnom strujom Ij dok su svi ostali pristupi mikrovalne
mree zakljueni otvorenim krugom tako da je Ik = 0 za k = 1, 2, ... N i k j. Razvidno je Ui
ukupni napon otvorenog kruga na i-tom pristupu kojeg uzokuje struja Ij. Zato je Zij prijenosna
impedancija izmeu i-tog i j-tog pristupa, a Zii je ulazna impedancija i-tog pristupa kad su svi
ostali pristupi zakljueni otvorenim krugom.
Element matrice admitancije Yij za i = 1, 2, ... N i j = 1, 2, ... N (relacija 2.53) jednak je
omjeru ukupne struje na i-tom pristupu i ukupnog napona na j-tom pristupu kad ukupni napon
na svim ostalim pristupima iezava:
31
Yij =
Ii
Uj
(2.56)
U k =0 za k j
U ovom sluaju na j-ti pristup narinut je napon Uj, a svi ostali pristupi mikrovalne mree
zakljueni su kratkim spojem tako da je Uk = 0 za k = 1, 2, ... N i k j. Razabire se da je Ii
ukupna struja kratkog spoja i-tog pristupa kojeg uzrokuje napon Uj. Ulazna admitancija i-tog
pristupa je Yii, a Yij je prijenosna admitancija izmeu i-tog i j-tog pristupa kad su svi ostali
pristupi zakljueni kratkim spojem.
Openito, svaki element [Z] ili [Y] matrice moe biti kompleksan. Matrica impedancije
(admitancije) za elektrinu mreu s N pristupa ima dimenzije NN pa postoji 2N2 neovisnih
veliina ili stupnjeva slobode koje treba odrediti. Meutim, mnoge mree su reciprone i/ili
bez gubitaka. Ako je elektrina mrea reciprona (ne sadri nereciprone sastavnice, na
primjer feritne ili aktivne elemente), njezina matrica impedancije i admitancije je simetrina
pa je Zij = Zji i Yij = Yji. Ako je elektrina mrea bez gubitaka, pa snaga rasipanja u mrei
iezava, onda su svi elementi matrice impedancije i admitancije imaginarni. Svaki od ovih
posebnih sluajeva smanjuje broj neovisnih veliina ili stupnjeva slobode elektrine mree.
Na visokim frekvencijama nije jednostavno mjeriti ukupni napon i struju, a esto nije
mogue zakljuiti pristupe mikrovalne mree otvorenim krugom ili kratkim spojem. Nasuprot
tome razmjerno je lako izmjeriti upadni i reflektirani val napona na N pristupa mikrovalne
mree (slika 2.11). Matrica rasprenja (engl. scattering matrix) [S] razmatrane mikrovalne
mree povezuje reflektirane i upadne valove napona na svim pristupima u referentnim
ravninama:
U 1 S11

U 2 = S 21
M M

U N S N 1
S12
S 22
M
SN 2
L S1N U 1+

L S 2 N U 2+
M
M M

L S NN U N+
[U ] = [S ][U ]
(2.60)
Element matrice rasprenja Sij za i = 1, 2, ... N i j = 1, 2, ... N jednak je omjeru

reflektiranog vala napona na i-tom pristupu i upadnog vala napona na j-tom pristupu kad
ukupni val napona na svim ostalim pristupima iezava:
S ij =
U i
U +j
(2.61)
U k+ =0
za k j
Znai da je j-ti pristup pobuen upadnim valom napona U +j dok su svi ostali pristupi
mikrovalne mree zakljueni prilagoenim optereenjem tako da je U k+ = 0 za k = 1, 2, ... N i
k j. U tom sluaju iezavaju valovi reflektirani od zakljuenja koji bi stvarali upadne
valove na tim pristupima. Reflektirani val napona na i-tom pristupu U i uzrokovan je
upadnim valom napona na j-tom pristupu. Mogue je zapaziti da je Sii faktor refleksije u
referentnoj ravnini i-tog pristupa, a Sij je faktor prijenosa (transmisije) izmeu referentne
ravnine i-tog i j-tog pristupa kad su svi ostali pristupi zakljueni prilagoenim optereenjem.
32
Elemente matrice rasprenja mikrovalne mree (S parametre) mogue je izravno

izmjeriti vektorskim mrenim analizatorom. Odreenu matricu rasprenja lako je po potrebi
pretvoriti u druge matrine oblike. Neka je karakteristina impedancija svih N pristupa
mikrovalne mree jednaka, Z0 = 1 . Tada je ukupni napon i ukupna struja na n-tom pristupu
u referentnoj ravnini tn odgovarajue (relacija 2.51):
U n = U n+ + U n
(2.62.a)
I n = I n+ + I n = U n+ U n
(2.62.b)
pa je relaciju 2.52. mogue iskazati u obliku:
[Z ][I ] = [Z ][U + ] [Z ][U ] = [U ] = [U + ] + [U ]

([Z ] + [1])[U ] = ([Z ] [1])[U + ]
(2.63)
gdje je [1] jedinina matrica:

1
0
[1] =
M
0 L 0
1 L 0
M M M
0 L 1
(2.64)
Uvrtavanje matrine jednadbe 2.60. u relaciju 2.63. daje matricu rasprenja iskazanu
matricom impedancije:
[S ] = ([Z ] + [1])1 ([Z ] [1])
(2.65)
Za mikrovalnu mreu s jednim pristupom ova relacija je:

S11 =
z11 1
z11 + 1
u skladu s relacijom 2.45. za faktor refleksije na normaliziranoj ulaznoj impedanciji u

referentnoj ravnini. Matrinom jednadbom 2.65. mogue je iskazati matricu impedancije
pomou matrice rasprenja:
[Z ][S ] + [1][S ] = [Z ] [1]
[Z ] = ([1] [S ])1 ([1] + [S ])
(2.66)
Valja podsjetiti da su elementi matrice impedancije normalizirani s jedan pa ih treba

pomnoiti sa stvarnom vrijednou karakteristine impedancije linija koje tvore pristupe
mikrovalne mree.
33
Primjer 2.4. Odrediti elemente matrice rasprenja (S parametre) elektrine mree (slika 2.12)
koja ostvaruje atenuator atenuacije 3dB ako je karakteristina impedancija 50 . Referentnu
ravninu odreuju prikljunice pojedinog pristupa.
8,55
8,55
141,93
pristup 1
pristup 2
Slika 2.12. Elektrina mrea za primjer 2.4.

Prema relaciji 2.61. element matrice rasprenja S11 je faktor refleksije na pristupu 1
kad je pristup 2 zakljuen prilagoenim optereenjem, ZL(2) = Z0 = 50 :
U 1
S11 = +
U1
U 2+ =0
= (1) U + =0 =
2
Z in (1) Z 0
Z in (1) + Z 0
Z L ( 2 )= Z0
gdje je Zin(1) ulazna impedancija pristupa 1 kad je pristup 2 zakljuen prilagoenim

optereenjem. U tom sluaju prema slici 2.12. je:
Z in (1) = 8,55 +
141,93 (8,55 + 50)

= 50
141,93 + 8,55 + 50
pa je S11 = 0, a zbog simetrinosti mree je i S22 = 0. To znai da je ulazni pristup razmatrane

mree prilagoen kad je izlazni pristup zakljuen prilagoenim optereenjem. Faktor
prijenosa s pristupa 1 na pristup 2 je (relacija 2.61):
S12 =
U 2
U 1+
U 2+ =0
pa treba odrediti izlazni val napona U 2 kad je na ulaz narinut val napona U 1+ . Zbog
S11 = S22 = 0 reflektirani val napona na ulazu iezava, U 1 = 0 kad je izlaz zakljuen
prilagoenim optereenjem, a tada iezava i upadni val na izlazu, U 2+ = 0 . Dvostrukim
dijeljenjem ulaznog vala napona slijedi izlazni val napona (slika 2.12):
41,45 50
+
U 2 = U 1+
= 0,708 U 1
8,55 + 41,45 8,55 + 50
gdje je 41,45 otpor paralelno spojenih otpornika 141,93 te otpornika 8,55 i 50
spojenih serijski. Faktor prijenosa razmatrane mree je S12 = S21 = 0,708. Ako je srednja
snaga na ulazu |U 1+ |2/(2Z0), onda je snaga na izlazu:
34
U 2
2Z 0
S 21U 1+
2Z 0
S 21 U 1+
+
1 U1
= 0,708
=
2Z 0 2 2Z 0
2
2Z 0
U 1+
jednaka polovini ulazne snage kako se i oekuje kod atenuatora atenuacije 3 dB.
Mikrovalnu mreu s N pristupa mogue je opisati matricom rasprenja, impedancije ili

admitancije, ali se brojni mikrovalni sklopovi sastoje od kaskadno spojenih mrea s dva
pristupa. U tom sluaju uobiajeno je odrediti 22 prijenosnu ili ABCD matricu za svaku
mreu s dva pristupa. Ukupna ABCD matrica jednaka je umnoku ABCD matrica kaskadno
spojenih mrea s dva pristupa.
I1
I2
+
pristup 1 U1
+
U2 pristup 2
A B
C D
a)
I2
I1
+
U1
A1 B1
C1 D1
I3
+
U2
A2 B2
C2 D2
+
U3
b)
Slika 2.13. a) Mrea s dva pristupa; b) kaskadno spojene mree s dva pristupa
Za mreu s dva pristupa ABCD matrica je odreena pomou ukupnih napona i struja (slika
2.13.a):
U 1 = AU 2 + BI 2
I 1 = CU 2 + DI 2
ili u matrinom obliku:

U 1 A B U 2
I = C D I
2
1
(2.67)
Pritom je dogovorni smjer struje I2 suprotan u odnosu na prije naznaeni smjer kod izvoda
matrice impedancije i admitancije. Zato je ulazna struja jednog stupnja kaskadnog spoja
jednaka izlaznoj struji prethodnog stupnja. Za kaskadno spojene dvije mree s dva pristupa
ABCD matrica svakog stupnja je odgovarajue (slika 2.13.b):
U 1 A1
I = C
1 1
B1 U 2
D1 I 2
(2.68.a)
U 2 A2
I = C
2 2
B2 U 3
D2 I 3
(2.68.b)
35
Uvrsti li se relaciju 2.68.b) u 2.68.a) slijedi:

U 1 A1
I = C
1 1
B1 A2
D1 C2
B2 U 3
D2 I 3
(2.69)
to pokazuje da je ABCD matrica kaskadno spojenih mrea s dva izvoda jednaka umnoku
ABCD matrica pojedinih stupnjeva. Valja upozoriti da redoslijed mnoenja matrica mora
odgovarati redoslijedu kaskadnog spajanja pojedinih mrea jer za mnoenje matrica ne vrijedi
pravilo zamjene (komutacije). Svrhovito je sastaviti biblioteku ABCD matrica elementarnih
mrea s dva pristupa (tablica 2.1) koje se kaskadno spojene koristi za ostvarenje sloenijih
mikrovalnih mrea.
Tablica 2.1. Elementi ABCD matrice nekih mrea s dva pristupa
mrea s dva pristupa
elementi ABCD matrice
C=0
D=1
A=1
B=0
C=Y
D=1
N :1
Z2
A = 1+
Z3
C=
D = cos(l)
A=N
B=0
C=0
D = 1/N
Z1
Z3
1
Z3
A = 1+
Y3
B = Z1 + Z 2 +
D = 1+
Y2
Y3
Y2
C = Y1 + Y2 +
36
B = jZ0sin(l)
C = jY0sin(l)
Y1
B=Z
A = cos(l)
Z 0,
Z1
A=1
Z2
Z3
B=
Y1Y2
Y3
Z1Z 2
Z3
1
Y3
D = 1+
Y1
Y3
Elemente ABCD matrice odreene mree mogue je iskazati pomou elemenata

matrice impedancije, admitancije ili rasprenja. Primjerice iskazivanje pomou elemenata
matrice impedancije iziskuje promjenu predznaka izlazne struje u relaciji 2.52:
U 1 = I 1 Z11 I 2 Z12
(2.70.a)
U 2 = I 1 Z 21 I 2 Z 22
(2.70.b)
a zatim je prema relaciji 2.67:

A=
B=
U1
I2 U
=
2 =0
I 1 Z11 I 2 Z12
I2
= Z11
U 2 =0
U1
U2
I1
I2
C=
D=
=
I 2 =0
I 1 Z11 Z11
=
I 1 Z 21 Z 21
Z12 = Z11
U 2 =0
I1
U2
I1
I2
Z 22
Z Z Z12 Z 21
(2.71.b)
Z12 = 11 22
Z 21
Z 21
I1
1
=
I 1 Z 21 Z 21
(2.71.c)
I 2 Z 22 Z 21 Z 22
=
I2
Z 21
(2.71.d)
I 2 =0
U 2 =0
(2.71.a)
Ako je mrea reciprona, onda je Z21 = Z12 pa uvrtavanje u relacije 2.71. pokazuje da je tada i
AD BC = 1.
2.4. Prilagoenje impedancije
Naelo prilagoenja impedancije prikazano je na slici 2.14. gdje je mrea za

prilagoenje impedancije spojena izmeu optereenja i prijenosne linije. Savrena mrea za
prilagoenje je bez gubitaka, a njezina ulazna impedancija najee je jednaka
karakteristinoj impedanciji prijenosne linije, Z0. Tada reflektirani val na prijenosnoj liniji
iezava iako moe postojati viestruka refleksija izmeu mree za prilagoenje i optereenja.
Z0
mrea za
prilagoenje
optereenje
ZL
Slika 2.14. Mrea za prilagoenje impedancije optereenja na prijenosnu liniju

Vie je razloga zbog kojih je vano prilagoditi impedancije u radiosustavu:
- na prilagoeno optereenje linija prenosi maksimalnu snagu ako je i generator
prilagoen;
37
prilagoenje impedancije ulaznih sklopova prijamnika (antena, niskoumno pojaalo,

mijealo) poboljava omjer signala i uma radioureaja, odnosno poveava brzinu
prijenosa podataka;
- prilagoenje impedancije sklopova odailjaa smanjuje potrebnu radiofrekvencijsku
snagu, odnosno smanjuje elektromagnetske poremetnje, opasnost od neionizirajueg
elektromagnetskog zraenja i snagu istosmjernog izvora napajanja.
Prilagodnu mreu je mogue odrediti za opteretnu impedanciju s pozitivnim realnim dijelom.
Dostupna su mnoga praktina rjeenja prilagodnih mrea, ali je razmotreno samo prilagoenje
etvrtvalnim transformatorom, mrea za prilagoenje s koncentriranim elementima i
prilagoenje jednim ogrankom prijenosne linije.
U potpoglavlju 2.1. spomenuti etvrtvalni transformator rabi se za prilagoenje realne
impedancije optereenja na prijenosnu liniju. Kompleksnu impedanciju optereenja mogue
je transformirati u realnu spajanjem prijenosne linije odreene duljine izmeu optereenja i
etvrtvalnog transformatora. Prilagoenje se ostvaruje samo na frekvencijama za koje je
duljina transformatora neparni broj etvrtina valne duljine. Prilagoenje u irem
frekvencijskom podruju omoguuju etvrtvalni transformatori s vie odsjeaka. Na slici
2.15. prikazan je etvrtvalni transformator koji realnu impedanciju optereenja ZL prilagoava
na liniju karakteristine impedancije Z0. Prilagodni odsjeak linije je karakteristine
impedancije:
Z1 = Z 0 Z L
(2.72)
a njegova duljina je l = 0/4 na frekvenciji f0.
Z1
Z0
ZL (realno)
Slika 2.15. Prilagoenje etvrtvalnim transformatorom

Ulazna impedancija odsjeka prilagodne linije duljine l je:
Z in = Z1
Z L + jZ1t
Z1 + jZ L t
(2.73)
gdje je t = tan(l) = tan i l = = /2 na zadanoj frekvenciji. Faktor refleksije na ulazu

prilagodne linije je:
=
Z in Z 0 Z1 (Z L Z 0 ) + jt (Z12 Z 0 Z L )
=
Z in + Z 0 Z1 (Z L + Z 0 ) + jt (Z12 + Z 0 Z L )
(2.74)
Prema relaciji 2.72. vrijedi jednakost Z12 = Z 0 Z L pa je mogue pojednostavniti izraz za faktor
refleksije :
=
38
Z L Z0
Z L + Z 0 + j 2t Z 0 Z L
(2.75)
Iznos faktora refleksije na ulazu prilagodne linije je:

=
Z L Z0
(Z + Z 0 )2 + 4t Z 0 Z L
= 2 L
(Z L Z 0 )2
2
(Z L + Z 0 )2 + 4t 2 Z 0 Z L
= 2 1 +
= 2 1 +
4 Z 0 Z L (1 + t 2 )
(Z L Z 0 )2
4Z 0 Z L
sec 2
2
(Z L Z 0 )
(2.76)
gdje je 1 + t2 = 1 + tan2 = sec2. Pretpostavi li se frekvencija u okoliu zadane vrijednosti f0,

onda je l 0/4, /2 i sec2 >> 1 pa je:

Z L Z0
2 Z0Z L
cos za 2
(2.77)
Na slici 2.16. prikazana je priblina frekvencijska zavisnost faktora refleksije (relacija 2.77)
na ulazu etvrtvalnog transformatora u okoliu zadane frekvencije; to je mjera neprilagoenja
impedancije optereenja na prijenosnu liniju.
| |
/2 -m
= l
Slika 2.16. Frekvencijska zavisnost iznosa faktora refleksije na

ulazu etvrtvalnog transformatora u okoliu zadane frekvencije
Ako je m najvea prihvatljiva vrijednost iznosa faktora refleksije, mogue je odrediti
irinu frekvencijskog pojasa etvrtvalnog transformatora (slika 2.16):
= 2 m
2
(2.78)
Frekvencijska zavisnost iznosa faktora refleksije je simetrina oko = /2, a || = m za

= m i = m. Uvrtavanjem ovih vrijednosti u relaciju 2.76. mogue je odrediti m:
2 Z0Z L
1
1
sec
=
+
m
Z L Z0
m2
ili:
39
cos m =
m
1 m2
2 Z0Z L
Z L Z0
(2.79)
Za prijenosnu liniju duljine 0/4 je (relacije 2.10. i 2.11):

= l =
f
2f v p
=
v p 4 f0 2 f0
gdje je vp fazna brzina. Relativna irina frekvencijskog pojasa etvrtvalnog transformatora je:
4m
f
2
= = 2
f0
gdje je za uvrtena relacija 2.78, a za m je mogue uvrstiti relaciju 2.79. pa je:

2 Z0Z L
4
f
m
= 2 arccos
1 2 Z L Z0
f0
(2.80)
Relativnu irinu frekvencijskog pojasa esto se iskazuje u postocima, 100f/f0 %. Valja

upozoriti da irina frekvencijskog pojasa etvrtvalnog transformatora zavisi o najveoj
prihvatljivoj vrijednosti iznosa faktora refleksije, m, ali i o razini neprilagoenja opteretne
impedancije. Na slici 2.17. prikazana je frekvencijska zavisnost iznosa faktora refleksije na
ulazu etvrtvalnog transformatora uz normaliziranu impedanciju optereenja, ZL/Z0 kao
parametar. Razabire se poveanje irine frekvencijskog pojasa za niu razinu neprilagoenja
impedancije optereenja (blie vrijednosti ZL i Z0).
| |
1,0
0,75
ZL/Z0 = 10; 0,1

ZL/Z0 = 4; 0,25
0,5
0,25
ZL/Z0 = 2; 0,5
0
2 f/f0
Slika 2.17. Frekvencijska zavisnost iznosa faktora refleksije

na ulazu etvrtvalnog transformatora
Kompleksnu impedanciju optereenja mogue je prilagoditi na prijenosnu liniju
pomou L odsjeka koji sadri dva reaktivna elementa (slika 2.18). Ako je normalizirana
impedancija optereenja, zL = ZL/Z0 unutar krunice 1 + jx u Smithovom dijagramu (krunica
otpora r = 1), prilagoenje je mogue ostvariti mreom sa slike 2.18.a). U suprotnom, kad je
40
normalizirana impedancija optereenja izvan krunice 1 + jx za prilagoenje valja koristiti

mreu sa slike 2.18.b). Kod obje prilagodne mree reaktivni elementi mogu biti induktivni ili
kapacitivni ovisno o impedanciji optereenja. Na niim radiofrekvencijama ostvaruje ih se
odgovarajue zavojnicom i kondenzatorom, ali na viim frekvencijama, na kojima je teko
ostvariti koncentrirane reaktivne elemente, treba koristiti odsjeke prijenosnih linija.
Analitikim je postupkom mogue odrediti reaktanciju uzdune, jX i susceptanciju poprene,
jB grane prilagodne mree, ali je esta i uporaba Smithovog dijagrama.
jX
jX
Z0
jB
ZL
Z0
jB
ZL
b)
a)
Slika 2.18. Prilagodni L odsjeak: a) zL unutar krunice 1 + jx; b) zL izvan krunice 1 + jx

Primjer 2.5. Projektirati mreu u obliku L odsjeka za prilagoenje opteretne impedancije
(200 j100) na prijenosnu liniju karakteristine impedancije 100 na frekvenciji
500 MHz.
Normalizirana impedancija optereenja zL = 2 j1 ucrtana na Smithov dijagram je
toka unutar krunice 1 + jx (slika 2.19) pa prilagodna mrea ima oblik kao na slici 2.18.a). U
tom sluaju korisno je impedanciju optereenja pretvoriti u admitanciju yL jer je element uz
optereenje paralelna susceptancija. U presjecitu krunice konstantnog SWR te pravca kroz
toku zL i sredite Smithovog dijagrama mogue je oitati admitanciju optereenja
yL = 0,4 + j0,2. Ukupna admitancija paralelno spojene admitancije optereenja yL i
susceptancije jb mora biti toka na krunici 1 + jx koja je rotirana za 180 oko sredita
Smithovog dijagrama (sredite rotirane krunice je u toki 0,333 na lijevoj polovici
vodoravnog promjera). Tada e ukupna admitancija pretvorena u impedanciju biti toka na
krunici 1 + jx kojoj je mogue serijski spojiti reaktanciju jx tako da ulazna impedancija
prilagodne mree bude toka u sreditu Smithovog dijagrama, zin = 1 + j0. Jedna mogunost je
da se admitanciji optereenja, yL = 0,4 + j0,2 pribroji susceptancija +j0,29 pa se ukupna
admitancija transformira u impedanciju 1,0 j1,22; za prilagoenje ovoj impedanciji treba
pribrojiti reaktanciju +j1,22 (na slici 2.19. prikazano iscrtkano). Prilagodni krug sadri
kondenzator u poprenoj i zavojnicu u uzdunoj grani (slika 2.20.a) s odgovarajuim
vrijednostima:
C1 =
0,29
b
=
= 0,92 pF
2fZ 0 2 (500 10 6 ) 100
L1 =
xZ 0
1,22 100
=
= 38,8 nH
2f 2 (500 10 6 )
Druga mogunost je da se admitanciji optereenja, yL = 0,4 + j0,2 pribroji susceptancija

j0,69 pa se ukupna admitancija transformira u impedanciju 1,0 + j1,22; za prilagoenje ovoj
impedanciji treba pribrojiti reaktanciju j1,22 (na slici 2.19. prikazano crtica-tokom).
Prilagodni krug sadri zavojnicu u poprenoj i kondenzator u uzdunoj grani (slika 2.20.b) s
odgovarajuim vrijednostima:
L2 =
C2 =
Z0
100
=
= 46,1 nH
2fb 2 (500 10 6 )( 0,69 )
1
1
=
= 2,61 pF
6
2fxZ 0 2 (500 10 )( 1,22 ) 100
41
0.11
6
0.1
60
0.3
3
0.
0.
1.6
3
.4
1.8
0.2
5
0.
18
32
50
0.
0
13
14
0
0
15
0 .0
0.3
Towa
rd G
0.02 enerato
r
0.49
0.0
3
0.48
0
.47
170
160
0
1.
8
0.
6.0
0.2
7.0
yL
0.6
8.0
9.0
10
0.1
0.4
20
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
1.
0
0
-15
40
-1
0
3.
2.0
1.8
0.2
-1
30
1.4
0 .1
0 .3
1.2
7
-70
-80
0.15
0.35
1.0
0.3
-60
0.14
0.36
0.9
0.1
-12
0
0.37
-11
-100
-90
0.13
0.8
32
1.6
0.6
18
0.7
0.
0.
5
0
-5
0.
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
0.
0.0
07
8
0.4
0 .0
9
44
0.
19
06
0.
0.
31
0.
05
0.
0.6
30
. 45
0.
0.4
180
0.8
4
0 .0
1.0
4. 0
0.00
1.2
0.
8
5.0
3 vele
0.0W
a
-160
6.0
0.2
-4
0
4
0.
0 .2
9
0.3
0.2
1
+j1,22
0.2
-30
0 .4
zL
0.6
-j0,69
7.0
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
ngth
-170
0.4
0.1
8.0
9.0
10
0.47
0.2
20
0.49
50
50
0.00
0.2
0.48
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0.2
0.26
0.2
4
8
0.23
0.27
Co
ion
effi
cie
lect
nt
Ref
0
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
0.01
0.28
5. 0
20
-j1,22
0.22
4.0
1.0
+j0,29
30
0 .2
0.4
6
0.6
0 .2
3.
0
0.
5
0.4
0.
4
krunica 1+jx
rotirana za 180
0.8
Waveleng
ths
0. 3
40
0.4
0. 2
05
0.
31
44
70
1.4
0.8
0.1
0.3
4
19
0.
06
0.
110
80
2.0
12
90
100
0.7
2
0.4
07
.4 1
0.15
0.35
0. 6
0.
0.40
0.14
0.36
1.0
8
0.0
0.13
0.37
0.9
0 .0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
0.
43
. 41
0.40

L1
38,8 nH
Z0
100
a)
C1
0,92 pF
C2
2,61 pF
ZL
(200-j100)
Z0
100
L2
46,1 nH
ZL
(200-j100)
b)
Slika 2.20. Elektrina mrea za primjer 2.5. s paralelnom susceptancijom:

a) kapacitivnom; b) induktivnom
U razmatranom primjeru priblino je jednaka irina frekvencijskog pojasa za dvije mogue
prilagodne mree; openito, razlika u irini frekvencijskog pojasa moe biti znaajna.
42
Impedanciju optereenja s pozitivnim realnim dijelom mogue je prilagoditi

kratkospojenim ili otvorenim prilagodnim ogrankom (engl. stub) koji je na odreenoj
udaljenosti od optereenja spojen serijski ili paralelno prijenosnoj liniji (slika 2.21). Pritom
treba odrediti udaljenost izmeu optereenja ZL i toke u kojoj je spojen ogranak, d te duljinu
ogranka, l prijenosne linije karakteristine impedancije Z0. Ako je ogranak paralelno spojen
na prijenosnu liniju, onda se duljinu d odabire tako da je ulazna admitancija zakljuenog
odsjeka prijenosne linije Y0 jB (slika 2.21.a). Duljinu l treba odrediti tako da je ulazna
admitancija prilagodnog ogranka odgovarajue m jB. Ako je ogranak na prijenosnu liniju
spojen serijski, duljinu d se odabire tako da je ulazna impedancija zakljuenog odsjeka
prijenosne linije Z0 jX (slika 2.21.b). Duljinu l treba odrediti tako da je ulazna impedancija
prilagodnog ogranka odgovarajue m jX .
d
Y0+- jB
Y0
+- jB
Y0
d
Z0 +- jX
YL
Z0
Z0
+- jX
ZL
Y0
a)
otvoreno ili
kratkospojeno
b)
Z0
otvoreno ili
kratkospojeno
Slika 2.21. Prilagoenje jednim odsjekom prijenosne linije spojenim:

a) paralelno; b) serijski
Valja upozoriti da za neke vrste prijenosnih linija nije ostvariv i serijski i paralelni spoj
prilagodnog ogranka. Primjerice na mikrotrakastu prijenosnu liniju prilagodni ogranak se
moe spojiti samo paralelno. Ni zakljuenje prilagodnog ogranka kratkim spojem ili
otvorenim krugom nije podjednako prikladno za svaku vrstu prijenosne linije; za
mikrotrakaste prijenosne linije lake je ostvariti zakljuenje ogranka otvorenim krugom.
Primjer 2.6. Prilagoditi impedanciju optereenja (20 j15) na prijenosnu liniju
karakteristine impedancije 50 pomou jednog paralelno spojenog, otvorenog prilagodnog
ogranka.
Poznatim postupkom na Smithov dijagram je ucrtana toka normalizirane impedancije
optereenja zL = 0,4 j0,3 koja je pretvorena u normaliziranu admitanciju yL = 1,6 + j1,2
(slika 2.22). Krunica konstantnog SWR koja prolazi ovim tokama sijee krunicu 1 + jb u
dvije toke, 1 m j1,06. Pravac kroz sredite Smithovog dijagrama i svaku od ovih toaka
odreuje na skali valne duljine prema generatoru odgovarajue vrijednosti 0,336 i 0,164.
Na WTG skali referentni poloaj optereenja je 0,1963 pa je udaljenost izmeu optereenja i
toke u kojoj je spojen prilagodni ogranak:
d 1 = 0,336 0,1963 = 0,1397
d 2 = (0,5 0,1963) + 0,164 = 0,4677
Normalizirana ulazna admitancija prilagodnog ogranka treba biti odgovarajue j1,06. Na

WTG skali referentni poloaj normalizirane admitancije zakljuenja ogranka (otvoreni krug)
je 0 pa potrebnu ulaznu admitanciju ostvaruje ogranak odgovarajue duljine:
43
l1 = 0,1295
l2 = 0,3705
Najee se odabire manju udaljenost izmeu optereenja i prilagodnog ogranka jer se tako
poveava irinu frekvencijskog pojasa prilagoenja i smanjuje gubitak zbog stojnog vala na
tom dijelu prijenosne linije.
l1
0.11
0.8
1.4
0.
1.8
0.6
1.6
60
50
2.0
0.2
0.
18
32
31
0.
44
0.1
0. 3
0.
0.
0
14
3.
0
0.
4
6
15
0
0.4
0.3
30
0
1.
160
8
0.
0.6
0.1
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0. 2
180
0.2
0.4
8.0
9.0
10
0.48
0.
8
7.0
-15
0.8
0
3.
2.0
1.6
1.2
1.4
0.1
0.3
-70
0.15
0.35
-12
-80
0.14
0.36
-11
-100
-90
0.12
0.13
0.38
0.37
0.11
0.39
0.10
0.0
40
-1
-1
30
0.
0
0. 0
0.
5
1.8
1.0
0. 3
-60
0.9
0 .1
0.8
32
0.7
0.
0.2
18
0.6
0.
4
0.
0
-5
31
0
0.
0.
0.4
05
0.
0.6
45
0.
30
0.
19
0.
4
0 .0
1.0
4.0
0.
20
-4
0
4
0.
0.2
9
0.3
0.2
1
-30
6
0 .4
5.0
0.47
1.
0
6.0
0.22
1-j1,06
0. 2
0.01
d
0.02 Toward Loa
s
ngth
3
le
70
.0
e
-1
0 Wav
-160
20
0.49
50
rees
-20
zL
0.2
0.27
0.6
0.26
0. 4
0.1
0.25
0.2
0.24
50
0.25
0.24
0.23
-10 In Deg
20
0.26
0.00
8.0
9.0
10
10
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enera
tor
0.49
0. 0
3
0.48
0.47
170
0.27
7.0
0.23
6.0
O
Angle
0.00
20
5.0
yL
0.22
4.0
1+j1,06
0.28
1.0
9
0 .2
0.8
0.2
0.6
0 .0
4
30
0.
20
0.4
40
0.
45
70
0.7
0
12
43
0
13
05
0.3
4
0.
0.
06
110
0.1
0.35
80
0.
0.36
90
100
0.15
1
0.
0.
0. 4
0.39
0.40
d2
0.14
1.0
0.4
8
0. 0
0
0.
0.13
0.37
0.9
0.0
0.12
0.38
1.2
0.10
d1
07
0.
43
0.4
2
0.4
1
0.40
l2
44
3. UM I IZOBLIENJE U RADIOSUSTAVIMA
Jedno od najvanijih razmatranja kod procjene svojstava radiosustava je efekt uma jer
u konanici o njemu zavisi najmanja razina elektrinog signala koju je u prijamniku mogue
pouzdano detektirati. um je naziv za spontane elektrine fluktuacije pridruene razliitim
izvorima izvan ili unutar radiosustava. Izvori uma izvan radiosustava su prirodni, primjerice
um atmosfere, svemirskih tijela (najznaajnije Sunce), Zemlje te galaktiki i svemirski um
(pozadinsko zraenje svemira) ili su posljedica ljudskih djelatnosti, na primjer um
industrijskih postrojenja i velikih naselja, um elektroenergetskih, radiokomunikacijskih i
rasvjetnih ureaja, um sustava paljenja benzinskih motora, um sustava za namjerno
ometanje, itd. Najznaajniji unos uma vanjskih izvora u radiosustav ostvaruje prijamna
antena, ali esto nisu zanemarivi ni drugi naini unosa u obliku zraenih i/ili voenih
elektromagnetskih poremetnji. um unutar radiosustava generiraju sastavnice i sklopovi,
primjerice termiki um elemenata s gubicima, um poluvodikih komponenti, um
vakuumskih elektronki, kontaktni um, itd. um je sluajni proces pa ga je nuno analizirati
metodama matematike statistike i teorije vjerojatnosti. Snagu uma koju generiraju pasivne i
aktivne radiofrekvencijske komponente mogue je podjednako prikazati temperaturom uma
ili faktorom uma, a s motrita radiosustava vano je odrediti irenje uma kaskadno spojenim
mreama s dva pristupa. Pritom parametri radiosustava, primjerice omjer signala i uma,
uestalost pogrenog bita, dinamiko podruje ili osjetljivost izravno zavise o uinima uma.
Naravno, razina uma odreuje donju granicu dinamikog podruja radiosustava, a gornja
granica zavisi o prihvatljivoj razini izoblienja signala. Openito, izoblienje uzrokuje
nelinearnost radiofrekvencijskih komponenti pa taj uin na visokim razinama upotpunjuje
uin uma na niskim razinama elektrinog signala.
3.1. Sluajni procesi
Sluajni dogaaj je onaj koji se uz odreene uvjete moe, ali ne mora dogoditi.
Vjerojatnost (engl. probability) je kvantitativna ocjena mogunosti nastupa odreenog
sluajnog dogaaja, P{dogaaj}. To je brojana vrijednost u rasponu od nitice do jedan;
vjerojatnost nemogueg dogaaja iezava, a vjerojatnost sigurnog dogaaja je jedan.
Vjerojatnost dogaaja ukljuuje i pojavu jednakosti, primjerice P{x = 5} ili pojavu dogaaja u
odnosu na raspon vrijednosti, na primjer P{x 5}. Nasuprot uobiajenom nazivu sluajna
varijabla nije ni sluajna ni varijabla; to je funkcija koja vrijednosti uzoraka sluajnog
dogaaja ili procesa preslikava na skup realnih brojeva. Sluajnu varijablu mogue je
primijeniti i na diskretne i na kontinuirane procese. Primjeri diskretnih procesa su bacanje
novia ili kocke, brojanje pjeaka koji prelaze ulicu te pojava pogreki u prijenosu podataka.
Kontinuiranom sluajnom varijablom mogue je modelirati razmjerno sporo promjenljive
fizikalne veliine, na primjer temperaturu, napon uma te amplitudu i fazu primljenog signala.
U ovom poglavlju bit e preteito razmatrane kontinuirane sluajne varijable za koje nisu
uvedene posebne oznake jer je iz konteksta jasno koje su varijable sluajne, a koje su
deterministike.
Neka kontinuirana sluajna varijabla x opisuje sluajni proces s realnim kontinuiranim
vrijednostima uzoraka tako da je < x < . Sluajna varijabla moe poprimiti bilo koju od
beskonanog broja vrijednosti pa iezava vjerojatnost da je x jednak odreenoj vrijednosti x0,
45
P{x = x0} = 0. Naprotiv, vjerojatnost da je x manji ili jednak odreenoj vrijednosti x0 moe
biti vea od nitice, 0 P{x x0} 1. U graninom procesu kad x0 dogaaj postaje
siguran pa mu vjerojatnost tei vrijednosti jedan, P{x x0} 1. Funkcija kumulativne
razdiobe (CDF, engl. cumulative distribution function), Fx(x0) sluajne varijable x jednaka je
vjerojatnosti da je x manji ili jednak vrijednosti x0:
Fx ( x0 ) = P{x x0 }
(3.1)
Funkcija kumulativne razdiobe ima sljedea svojstva:

0 Fx ( x0 ) 1
Fx ( ) = 1
Fx ( ) = 0
Fx ( x1 ) Fx ( x 2 ) za x1 x2
(3.2.a)
(3.2.b)
(3.2.c)
(3.2.d)
Relacija 3.2.d) je svojstvo monotonosti (monotonog porasta) funkcije kumulativne razdiobe, a

usporedba s relacijom 3.1. pokazuje:
P{x1 < x x 2 } = Fx ( x 2 ) Fx ( x1 )
Funkcija gustoe vjerojatnosti (PDF, engl. probability density function) sluajne
varijable jednaka je derivaciji po x funkcije kumulativne razdiobe:
f x (x ) =
dFx ( x0 )
dP{x x0 }
=
dx0 x = x
dx0
x =x
0
(3.3)
gdje je za Fx(x0) uvrtena relacija 3.1. Funkcija kumulativne razdiobe ima svojstvo
monotonog porasta pa je funkcija gustoe vjerojatnosti nenegativna, fx(x) 0 za sve x. PDF
moe sadravati delta funkcije, na primjer za diskretne sluajne varijable kada je CDF
stepenastog oblika. Poznatim postupkom relaciju 3.3. je mogue invertirati:
P{x1 < x x 2 } = Fx ( x 2 ) Fx ( x1 ) =
x2
f (x )dx
x
(3.4)
x1
Kad x1 prema relaciji 3.2.c) slijedi izravna zavisnost CDF i PDF:

Fx ( x0 ) =
x0
f (x )dx
x
(3.5)
Prema relaciji 3.2.b) kad x0 slijedi da je jedinina ukupna plotina ispod funkcije gustoe
vjerojatnosti:
f (x )dx = 1
x
46
(3.6)
Ove rezultate je mogue proiriti na vie sluajnih varijabli. Funkcija kumulativne

zdruene razdiobe (engl. joint CDF) sluajnih varijabli x i y je:
Fxy ( x0 , y 0 ) = P{x x0 y y 0 }
(3.7)
a funkcija gustoe zdruene vjerojatnosti (engl. joint PDF) je:

f xy ( x, y ) =
2 Fxy ( x0 , y 0 )
x0 y 0
(3.8)
x0 = x , y 0 = y
Analogno relaciji 3.4. vjerojatnost da x i y poprime vrijednosti u odgovarajuem rasponu je:

P{x1 < x x 2 y1 < y y 2 } =
x2 y 2
f (x, y )dxdy
xy
(3.9)
x1 y1
Pojedinanu funkciju gustoe vjerojatnosti sluajne varijable x i y mogue je odrediti

integriranjem zdruene PDF po odgovarajuoj varijabli:
f y (y) =
f (x, y )dx
xy
(3.10.a)
f x (x ) =
f (x, y )dy
xy
(3.10.b)
Ako su sluajne varijable x i y statistiki neovisne, funkcija gustoe zdruene vjerojatnosti:

f xy ( x, y ) = f x (x ) f y ( y )
(3.11)
jednaka je umnoku pojedinanih funkcija gustoe vjerojatnosti.

Izmeu za radiokomunikacije vanih funkcija gustoe vjerojatnosti najjednostavnija je
ona jednolike razdiobe koju se definira kao konstantu u konanom rasponu sluajne varijable:
f x (x ) =
1
za x1 x x2
x 2 x1
(3.12.a)
Konstanta 1/(x2x1) je odabrana tako da normalizira PDF prema relaciji 3.6. Mnoge sluajne
varijable imaju Gaussovu (normalnu) razdiobu s funkcijom gustoe vjerojatnosti:
f x (x ) =
1
2
e ( x m )
( 2 2 )
za < x <
(3.12.b)
gdje je m srednja vrijednost razdiobe, a 2 je varijanca. Kod razmatranja fedinga i digitalne

modulacije koristi se Rayleighova razdioba s funkcijom gustoe vjerojatnosti:
f x (x ) =
ex
2 2
za 0 x <
(3.12.c)
47
Za sve nabrojene razdiobe funkcija gustoe vjerojatnosti ispunjava uvjet normalizacije

(relacija 3.6).
Oekivana vrijednost (engl. expected value), E{x} koju se katkad naziva i srednjom
vrijednou ili aritmetikom sredinom, x diskretne sluajne varijable x je:
N
x = E{x} = xi P{x = xi }
(3.13.a)
i =1
a kontinuirane sluajne varijable x je:
x = E {x} =
xf (x )dx
(3.13.b)
Oekivana vrijednost sluajne varijable je linearna operacija pa vrijedi:

E {cx} = cE {x}
(3.14.a)
E {x + y} = E {x} + E {y}
(3.14.b)
gdje je c konstanta, a x i y su sluajne varijable. Ako funkcija y = g(x) preslikava vrijednost

sluajne varijable x na novu sluajnu varijablu y, onda je oekivana vrijednost diskretne
sluajne varijable y:
N
y = E{y} = E{g ( x )} = g ( xi )P{x = xi }
(3.15.a)
i =1
a oekivana vrijednost kontinuirane sluajne varijable y je:

y = E {y} = E {g ( x )} =
g (x ) f (x )dx
x
(3.15.b)
Pomou relacije 3.15.b) mogue je odrediti statistike sredine vieg reda, odnosno n-ti
moment sluajne varijable x je:
x n = E {x n } =
x f (x )dx
n
(3.16)
Na primjer, varijanca sluajne varijable, 2 je drugi moment razlike sluajne varijable x i

njezine srednje vrijednosti x :
= E {( x x ) }= ( x x )
2
f x ( x )dx = E {x 2 2 xx + x 2 } = x 2 x 2
(3.17)
Korijen kvadrata srednje vrijednosti (rms, engl. root-mean-square) razdiobe, je standardno

odstupanje (devijacija) i jednak je kvadratnom korijenu varijance. Ako je sluajna varijabla x
napon ili struja elektrinog signala ija srednja vrijednost iezava, onda je varijanca sluajne
48
varijable, 2 jednaka snazi signala na otporu 1 . U tom je sluaju standardno odstupanje,

jednako efektivnoj vrijednosti elektrinog signala.
Oekivana vrijednost funkcije dvije sluajne varijable, g(x,y) sadri funkciju gustoe
zdruene vjerojatnosti:
g ( x, y ) = E {g ( x, y )} =
g (x, y ) f (x, y )dxdy

xy
(3.18)
Primijeni li se ova relacija na umnoak dvije statistiki neovisne sluajne varijable, g(x,y) = xy
oekivana vrijednost je:
xy = E {xy} =
xf x (x )dx yf y ( y )dy = E{x}E{y}
(3.19)
gdje je za funkciju gustoe zdruene vjerojatnosti uvrtena relacija 3.11.

Vana znaajka i deterministikih i sluajnih signala je brzina promjene s vremenom
vrijednosti uzoraka koju je mogue opisati funkcijom autokorelacije (engl. autocorrelation
function). Za deterministiki, kompleksni signal x(t) funkcija autokorelacije:
R x ( ) =
x (t )x(t + )dt
*
(3.20)
jednaka je vremenski usrednjenom umnoku konjugirano kompleksne funkcije x*(t) i

vremenski pomaknute funkcije x(t + ). Svojstva funkcije autokorelacije su Rx(0) Rx(),
Rx() = Rx() i Rx(0) je normalizirana energija signala. Za stacionarne sluajne procese,
primjerice za um funkcija autokorelacije je:
R x ( ) = E {x * (t )x (t + )}
(3.21)
Nadalje, za stacionarne sluajne procese spektralna gustoa snage (PSD, engl. power spectral
density), Sx() jednaka je Fourierovoj transformaciji funkcije autokorelacije:
S x ( ) =
R ( )e
x
(3.22.a)
gdje je kutna frekvencija. Pomou inverzne Fourierove transformacije mogue je iz poznate

spektralne gustoe snage odrediti funkciju autokorelacije:
R x ( ) =
1
2
S ( )e d
j
(3.22.b)
Ako je elektrini napon u(t) sluajni proces, onda je ukupna normalizirana snaga (na
optereenju otpora 1 ):
49
1
PL = u (t ) = E {u (t )} = Ru (0 ) =
2
2
S ( )d = S (2f )df
u
(3.23)
gdje je Su() spektralna gustoa snage sluajnog procesa u(t). Uobiajen je oblik relacije iza
posljednjeg znaka jednakosti gdje je = 2f jer je jedinica spektralne gustoe snage W/Hz.
Primjer 3.1. Neka je sinusoidalni napon U0cos0t sluajno u vremenu uzorkovan tako da
tvori sluajni proces u(t) = U0cos gdje je = 0t sluajna varijabla koja predstavlja vrijeme
uzorkovanja s jednolikom razdiobom u rasponu 0 2. Odrediti srednju i efektivnu
vrijednost uzoraka napona, srednju snagu na optereenju otpora 1 , funkciju autokorelacije
sluajnog procesa i spektralnu gustou snage.
Funkcija gustoe vjerojatnosti sluajne varijable je (relacija 3.12.a):
f ( ) =
1
za 0 2
2
pa je srednja vrijednost uzoraka napona (relacija 3.13.b):

2
u (t ) = E {u (t )} = u (t ) f ( )d =
0
1
2
cos d = 0
0
Srednja vrijednost napona iezava pa je varijanca od u(t) jednaka srednjoj snazi na

optereenju otpora 1 (relacija 3.17):
2
U 02
PL = u (t ) = E {u (t )} = u (t ) f ( )d =
2
0
2
U 02
0 cos d = 2
2
a efektivna vrijednost napona jednaka je standardnom odstupanju, odnosno kvadratnom

korijenu varijance, U 0 2 . Prema relaciji 3.21. mogue je odrediti funkciju autokorelacije za
u(t):
Ru ( ) = E{u (t )u (t + )} = U 02 E{cos(0 t ) cos(0 (t + ))} =
U 02
=
2
=
U 02
0 cos cos( + 0 )d = 4
[cos( ) + cos(2 + )]d =

0
U 02
cos(0 )
2
Razabire se da je Ru (0) = U 02 2 to je varijanca od u(t). Prema relaciji 3.22.a) mogue je

odrediti spektralnu gustou snage za u(t):
S u ( ) =
j
Ru ( )e d =
50
U
2
2
0
U 02
4
[e
j ( 0 )
[ ( 0 ) + ( + 0 )]
+ e j ( +0 ) d =
jer je, openito, Diracova delta (jedinina impulsna) funkcija:
( x ) = e j 2xy dy
odnosno, Fourierova transformacija funcije cos(0) je [( 0) + ( + 0)]. Rezultat

pokazuje da je snaga sinusoidalnog signala koncentrirana na kutnoj frekvenciji 0 i njezinoj
zrcalnoj slici 0. Ukupna normalizirana snaga (na optereenju otpora 1 , relacija 3.23) je:
PL =
1
2
Su ( )d =
U 02
4
U
[ ( 0 ) + ( + 0 )]d = 0
jer je, openito, svojstvo pomaka delta funkcije:
y (x ) (x x )dx = y (x )
0
pa je rezultat jednak prije odreenoj vrijednosti varijance.
3.2. Termiki um
Najeu vrstu uma u radiosustavu, termiki um (Nyquistov ili Johnsonov um, engl.
thermal noise), uzrokuje sluajno gibanje termiki pobuenih nosilaca naboja. Generira se u
svakom pasivnom elementu elektrinog kruga s gubicima, na primjer otporniku ili prijenosnoj
liniji, ali nastaje i irenjem elektromagnetskog vala kroz prostor s gubicima ili zbog
pozadinskog zraenja svemira. Naravno, u radiokomunikacijskom sustavu su prisutne i ostale
vrste uma, primjerice zrnati um (um same, engl. shot noise) zbog sluajnog gibanja
nosilaca naboja u vakuumskim elektronkama i poluvodikim elementima, um treperenja (1/f
ili ekscesni um, engl. flicker noise) koji takoer nastaje u vakuumskim elektronkama i
poluvodikim elementima, um plazme (engl. plasma noise) zbog sluajnog gibanja nosilaca
naboja u ioniziranom plinu ili elektrinom luku te kvantni um (engl. quantum noise) zbog
kvantne prirode nosilaca naboja i fotona. Iako su ishodite i znaajke tih vrsta uma razliite
mogue ih je, openito, razmatrati jednako kao i termiki um.
Na slici 3.1.a) prikazan je otpornik otpora R na temperaturi T. Ako nije narinuto
vanjsko elektrino polje, elektroni se u otporniku sluajno gibaju s kinetikom energijom koja
je razmjerna temperaturi. Takvo gibanje elektrona uzrokuje sluajne fluktuacije napona na
prikljunicama otpornika, odnosno termiki um (slika 3.1.b). Srednja vrijednost tog napona
iezava, ali je njegova efektivna vrijednost u uskom frekvencijskom pojasu razliita od
nitice:
U n = 4kTBR
(3.24)
gdje je k = 1,3801023 J/K Boltzmannova konstanta, T je termodinamika temperatura, B je

irina frekvencijskog pojasa, a R je elektrini otpor. Ovu relaciju se naziva Rayleigh-Jeansovom aproksimacijom i vrijedi za frekvencije znatno vie od mikrovalnih.
51
un(t)
R
un(t)
T
b)
a)
Slika 3.1. Termiki um: a) izvor otpornik na temperaturi T; b) valni oblik napona
Otpornik s termikim umom mogue je nadomjestiti Theveninovim ekvivalentom
koji sadri serijski spojene naponski izvor uma i beumni otpornik (slika 3.2.a). Raspoloiva
snaga uma je najvea snaga koju izvor uma moe predati prilagoenom optereenju.
Naravno, tada je impedancija optereenja jednaka konjugirano kompleksnoj vrijednosti
unutarnje impedancije izvora. Raspoloiva snaga uma nadomjesnog kruga otpornika je (slika
3.2.b):
2
2
U 1 Un
Pn = n
=
= kTB
2 R 4R
(3.25)
gdje je za efektivnu vrijednost napona uma, Un uvrtena relacija 3.24. Ova temeljna relacija
pokazuje da je snaga uma razmjerna irini frekvencijskog pojasa, ali ne ovisi o sredinjoj
frekvenciji propusnog pojasa. To znai da elektrina mrea s manjom irinom propusnog
frekvencijskog pojasa prenosi manju snagu uma optereenju. Budui da je snaga termikog
uma neovisna o frekvenciji naziva ga se bijelim umom (engl. white noise) analogno bijeloj
svjetlosti koja sadri sve frekvencije vidljivog spektra. Mjerenjem je potvreno da je termiki
um neovisan o frekvenciji u rasponu priblino od 0 Hz do 1 THz. Takoer je mogue
razabrati (relacija 3.25) da je snaga termikog uma razmjerna temperaturi; na nioj
temperaturi manja je snaga interno generiranog uma.
R
Un
+
_
R
+
Un
Un
+
_
_
a)
savreni
pojasno
propusni
filtar, B
+
Un/2
b)
Slika 3.2. Otpornik s termikim umom: a) nadomjesni krug;

b) s prilagoenim optereenjem
Snaga termikog uma (relacija 3.25) je neovisna o frekvenciji pa je takva i spektralna
gustoa snage (relacija 3.23):
S n ( ) =
Pn kT n0
=
=
2B
2
2
(3.26)
koju se naziva dvostranom jer se odnosi na frekvencijski pojas B i njegovu zrcalnu sliku,
odnosno irina frekvencijskog pojasa je 2B. Pritom je za dvostranu spektralnu gustou snage
52
bijelog uma uvedena oznaka n0/2 = kT/2. (Napomena: indeks uz konstantu n0 je 0 i treba ga
razlikovati od indeksa o.)
Konstantna spektralna gustoa snage rezultira funkcijom autokorelacije u obliku delta
funkcije (relacija 3.22.b):
1
2
Rn ( ) =
n0 j
n
e d = 0 ( )
2
2
(3.27)
Prema centralnom graninom teoremu funkcija gustoe vjerojatnosti bijelog uma ima oblik
Gaussove krivulje za koju iezava srednja vrijednost:
f n (n ) =
1
2 2
e n
( 2 2 )
(3.28)
gdje je n signal uma, a 2 je varijanca koja je u tom sluaju jednaka snazi prenesenoj na
optereenje otpora 1 . Varijanca zbroja neovisnih sluajnih varijabli jednaka je zbroju
pojedinanih varijanci pa se snaga uma neovisnih izvora zbraja na zajednikom optereenju.
To je razliito u odnosu na sluaj vie izvora deterministikih signala kad se zbrajaju naponi
na zajednikom optereenju.
Primjer 3.2. Dva serijski spojena otpornika otpora odgovarajue R1 i R2 su na temperaturi T
(slika 3.3). Odrediti raspoloivu snagu uma iz ovih izvora promatrajui ih pojedinano. Ako
se otpornici nadomjeste jednim otpornikom otpora R1 + R2 na temperaturi T, odrediti
raspoloivu snagu uma. Pretpostaviti da je u oba sluaja irina frekvencijskog pojasa B.
R1
R1+R2
T
R2
Slika 3.3. Elektrini krug za primjer 3.2.

Efektivna vrijednost napona uma pojedinog otpornika odgovarajue je (relacija 3.24):
U n1 = 4kTBR1
U n 2 = 4kTBR2
Najvei prijenos snage je na optereenje otpora R1 + R2. U tom sluaju raspoloiva snaga
uma iz pojedinog izvora odgovarajue je (relacija 3.25):
2
kTBR1
1
U
Pn1 = n1
=
2 R1 + R2 R1 + R2
kTBR2
1
U
Pn 2 = n 2
=
2 R1 + R2 R1 + R2
pa je ukupna raspoloiva snaga uma:
53
Pn = Pn1 + Pn 2 = kTB
Nadomjesti li se dva otpornika jednim otpora R1 + R2, raspoloiva snaga uma na optereenju
otpora R1 + R2 je (relacija 3.25):
Pn = kTB
to je jednako prije odreenoj vrijednosti.
3.3. um u linearnim sustavima
U radioureaju se i eljeni signal i neeljeni um obrauju razliitim sklopovima, na

primjer RF pojaalima, filtrima i mijealima. Openito, takvi sklopovi mijenjaju statistika
svojstva uma pa je uputno razmotriti uin linearnog sustava pri prijenosu uma. Odziv
linearnog, vremenski nepromjenljivog (invarijantnog) sustava na pobudu deterministikim
signalom mogue je u vremenskom podruju odrediti pomou konvolucije s impulsnim
odzivom sustava, a u frekvencijskom podruju pomou frekvencijskog odziva sustava.
Impulsni odziv je rjeenje diferencijalne jednadbe sustava koji je pobuen Diracovom delta
funkcijom, a frekvencijski odziv je prijenosna funkcija sustava u ustaljenom stanju za
sinusoidalnu pobudu. Slino, u sluaju pobude sluajnim procesom koji je u irem smislu
stacionaran odziv je mogue odrediti pomou funkcije autokorelacije u vremenskom i
spektralne gustoe snage u frekvencijskom podruju.
Na slici 3.4. prikazan je linearni, vremenski nepromjenljivi sustav sa sluajnim
procesom na ulazu, x(t) koji ima funkciju autokorelacije Rx() i spektralnu gustou snage
Sx() te sluajnim procesom na izlazu, y(t) s odgovarajuim veliinama Ry() i Sy().
ulaz
izlaz
linearni
x(t)
y(t)
sustav
h(t)
H()
Rx()
Sx()
Ry()
Sy()
Slika 3.4. Linearni sustav s impulsnim odzivom h(t)

i frekvencijskim odzivom H()
Ako je impulsni odziv sustava h(t), onda je mogue odrediti signal na izlazu:
y (t ) =
h(u )x(t u )du
(3.29.a)
a signal na izlazu s vremenskim pomakom je:

y (t + ) =
h(v )x (t + v )dv
Funkcija autokorelacije signala y(t) je:
54
(3.29.b)
R y ( ) = E {y (t ) y (t + )} =
h(u )h(v )E{x(t u )x (t + v )}dudv
R y ( ) =
h(u )h(v )R ( + u v )dudv
(3.30)
gdje je relacija 3.29.a) i 3.29.b) uvrtena odgovarajue za y(t) i y(t+). Ovaj rezultat pokazuje
da je funkcija autokorelacije signala na izlazu jednaka dvostrukoj konvoluciji impulsnog
odziva sustava s funkcijom autokorelacije signala na ulazu ili u simbolinom obliku:
R y ( ) = h ( ) h ( ) R x ( )
Odgovarajui rezultat u frekvencijskom podruju slijedi ako se za obje strane jednakosti 3.30.
odredi Fourierovu transformaciju u smislu relacije 3.22.a):
j
R y ( )e d =
j
h(u )h(v ) Rx ( + u v )e ddudv
Uvede li se novu varijablu = + u v uz d = d, mogue je ovu relaciju prikazati u obliku:
R ( )e
y
d =
h(u )e h(v )e
ju
jv
R ( )e
x
ddudv
Frekvencijski odziv sustava, H() jednak je Fourierovoj transformaciji impulsnog odziva

sustava, h(t):
H ( ) =
h(t )e
jt
dt
(3.31)
pa je prethodnu relaciju mogue saeti:

S y ( ) = H ( ) S x ( )
2
(3.32)
Ovaj vaan rezultat pokazuje da je spektralna gustoa snage signala na izlazu jednaka
umnoku kvadrata amplitude frekvencijskog odziva sustava i spektralne gustoe snage signala
na ulazu.
Neka je bijeli um napona ni(t) i srednje snage Ni na ulazu savrenog niskopropusnog
filtra, a na izlazu je um napona no(t) i srednje snage No (slika 3.5.a). Filtar ima frekvencijski
odziv H(f) i graninu (odreznu) frekvenciju f (slika 3.5.b). Dvostrana spektralna gustoa
snage bijelog uma na ulazu je konstanta (relacija 3.26):
S ni ( f ) =
n0
za svaki f
2
(3.33)
Prema relaciji 3.32. spektralna gustoa snage uma na izlazu je:
55
n0 2 za f < f
2
S no ( f ) = H ( f ) S ni ( f ) =
za f > f
0
(3.34)
gdje su za H(f) uvrtene vrijednosti prema slici 3.5.b), a za Sni(f) je uvrtena relacija 3.33.
H(f)
ni(t)
Ni
no(t)
No
H(f)
a)
b)
Slika 3.5. Prijenos bijelog uma kroz savreni niskopropusni filtar:

a) blok-shema; b) frekvencijski odziv filtra
Snaga uma na izlazu (relacija 3.26):
N o = (2f )S no ( f ) = f n0
(3.35)
razmjerna je irini propusnog frekvencijskog pojasa savrenog filtra.

Integratore se esto rabi za detektiranje i demoduliranje digitalnih signala. Neka je
napon bijelog uma ni(t) narinut na ulaz savrenog integratora (slika 3.6). Na izlazu je napon
uma no(t) jednak vrijednosti integrala ulaznog signala u trenutku T.
ni(t)
no(t)
Ni
No
(...)dt
Slika 3.6. Prijenos bijelog uma kroz savreni integrator

Frekvencijski odziv integratora je:
H ( ) =
1
(
1 e jT )
j
(3.36)
gdje je T vrijeme integriranja. Kvadrat iznosa ove relacije je:

H ( ) = H ( )H * ( ) =
2
(1 e
jT
)(1 e ) = 2 2 cos(T ) = 4 sin ( T 2) = sin (fT )

jT
sin (fT )
2
H ( ) = T 2
fT
(f )2
(3.37)
gdje je = 2f. Pretpostavi li se bijeli um na ulazu sa Sni() = n0/2, onda je snaga uma na
izlazu savrenog integratora (relacije 3.23. i 3.32):
56
n
nT
2
N o = 0 H ( f ) df = 0
2
2
nT
sin (fT )
fT d(fT ) = 20
2
(3.38)
razmjerna vremenu integriranja. Pritom je vrijednost posljednjeg integrala odreena

zamjenom varijabli x = fT uz dx = Tdf i pomou tablinog integrala:
2
sin x
x dx =
U superheterodinskim ureajima redovito se promjenu frekvencije navie ili nanie
ostvaruje mijeanjem ulaznog signala sa signalom lokalnog oscilatora. Na slici 3.7. prikazano
je savreno mijealo koje mnoi spomenute signale.
n(t)
u(t)
cos(0t+)
Slika 3.7. Prijenos bijelog uma kroz savreno mijealo

Neka je n(t) signal bijelog, frekvencijski ogranienog Gaussovog uma s varijancom, odnosno
srednjom snagom 2 = E{n2(t)}. Signal lokalnog oscilatora je cos(0t + ) gdje je faza
sluajna varijabla s jednolikom razdiobom u rasponu 0 < < 2 i statistiki neovisna o
ulaznom signalu n(t). Signal na izlazu savrenog mijeala je:
u (t ) = n (t ) cos(0 t + )
(3.39)
Srednju snagu na izlazu mijeala mogue je odrediti kao varijancu od u(t):

N o = E {u 2 (t )} = E {n 2 (t ) cos 2 (0 t + )} = E {n 2 (t )}E {cos 2 (0 t + )}
2
No =
2
2
cos (0t + )d =
0
2
2
(3.40)
Razabire se da razmatrano mijeanje smanjuje srednju snagu uma na polovinu. U ovom

sluaju faktor rezultat je usrednjavanja lana cos2(0t) u rasponu sluajne varijable. Ako se
pretpostavi deterministiki signal lokalnog oscilatora cos(0t) (bez sluajne faze), varijanca
izlaznog signala je:
E {u 2 (t )} = E {n 2 (t ) cos 2 (0 t )} = 2 cos 2 (0 t )
(3.41)
Ovaj rezultat slijedi jer na lan cos2(0t) ne djeluje operator oekivane vrijednosti budui da
to vie nije sluajna varijabla. (Osim toga izlazni signal u(t) vie nije stacionaran pa nema
funkciju autokorelacije ni spektralnu gustou faze.) Varijanca je u ovom sluaju funkcija
57
vremena pa je jednaka trenutnoj snazi izlaznog signala. Vremenski srednja varijanca, odnosno
vremenski srednja snaga na izlazu mijeala je:
1
N o = E {u 2 (t )}dt = 0
T 0
2
T
2 0
2
2
cos (0t )dt =
0
(3.42)
gdje je T = 1/f = 2/0. Zapaa se da je jednaka srednja snaga na izlazu mijeala neovisno o
tome je li usrednjavanje izvreno po sluajnoj fazi ili po vremenu.
Primjer 3.3. Na izlazu savrenog mijeala je signal x (t ) = n (t )e j0t nastao mnoenjem napona
uma n(t) i napona kompleksnog eksponencijalnog signala. Ako je funkcija autokorelacije i
spektralna gustoa snage signala uma odgovarajue Rn() i Sn(), odrediti funkciju
autokorelacije i spektralnu gustou snage izlaznog signala x(t).
Funkcija autokorelacije sluajnog procesa je (relacija 3.21):
R x ( ) = E {x * (t )x (t + )} = E n (t )e j0t n (t + )e j0 (t + ) = E{n (t )n (t + )}e j0 = Rn ( )e j0

Valja upozoriti da je x(t) jo uvijek stacionarni proces jer ima odgovarajuu funkciju
autokorelacije. Prema relaciji 3.22.a) spektralna gustoa snage je:
S x ( ) =
R ( )e
x
j0
d =
R ( )e
n
j ( 0 )
d = S n ( 0 )
gdje je:
S n ( ) =
R ( )e
n
pa razmatrano mijeanje uzrokuje pomak frekvencije uma.
Signal i um se u radioprijamniku redovito obrauje pojasno propusnim filtrom pa je

tom sluaju primjereniji uskopojasni prikaz uma. Neka je bijeli, Gaussov um na ulazu
savrenog pojasno propusnog filtra sa sredinjom frekvencijom 0 i irinom frekvencijskog
pojasa (slika 3.8.a). Ako je dvostrana spektralna gustoa snage uma na ulazu n0/2, onda
je spektralna gustoa snage uma na izlazu, Sn() prikazana na slici 3.8.b).
bijeli
um
a)
Sn()
n0/2
n(t)
b)
-0
Slika 3.8. Prijenos bijelog uma kroz savreni pojasno propusni filtar:
a) blok-shema; b) spektralna gustoa snage uma na izlazu
Uz uvjet da je irina frekvencijskog pojasa filtra puno manja u odnosu na njegovu sredinju
frekvenciju, << 0 mogue je signal uma na izlazu filtra prikazati u obliku:
58
n (t ) = x (t ) cos(0 t ) y (t ) sin (0 t )
(3.43)
gdje su x(t) i y(t) sporo promjenljivi (zbog male irine frekvencijskog pojasa) sluajni procesi.
Ovu tvrdnju opravdava sklop kojim je mogue generirati x(t) i y(t) (slika 3.9). Pritom je
signal uma s izlaza savrenog pojasno propusnog filtra, n(t) odvojeno pomijean sa signalom
2cos(0t) i 2sin(0t):
2n (t ) cos(0 t ) = 2 x (t ) cos 2 (0 t ) 2 y (t ) sin (0 t ) cos(0 t ) = x (t ) + x (t ) cos(20 t ) y (t ) sin(20 t )
2n (t ) sin (0 t ) = 2 x (t ) cos(0 t ) sin(0 t ) 2 y (t ) sin 2 (0 t ) = y (t ) + y (t ) cos(20 t ) + x (t ) sin (20 t )
Proputanjem pomijeanih signala kroz niskopropusni filtar granine frekvencije fc = /4
preostaje odgovarajue samo lan x(t) i y(t). Tako je signal uma na izlazu ogranien na
frekvencijski pojas /2, odnosno to je um u propusnom pojasu sa sredinjom frekvencijom
0 pomaknutom na niticu. Signal x(t) je istofazna (engl. in-phase), a y(t) je kvadraturna
(ortogonalna, engl. quadrature) komponenta uma, n(t) pa se katkad relaciju 3.43. naziva
kvadraturnim prikazom uskopojasnog uma.
2cos(0t)
x(t)
n(t)
-y(t)sin(0t)
fc=/4
n(t)
-y(t)
fc=/4
x(t)cos(0t)
2sin(0t)
Slika 3.9. Sklop za generiranje niskopropusnog iz pojasno propusnog uma

Kakva su ostala statistika svojstva sluajnih procesa x(t) i y(t)? Srednja vrijednost
razmatranog signala uma iezava, E{n(t)} = 0 pa je (relacija 3.43):
E{n (t )} = E{x (t )}cos(0 t ) E {y (t )}sin (0 t ) = 0
Ova jednakost je ispunjena jedino u sluaju kad je:
E {x (t )} = E {y (t )} = 0
jer se funkcije cos(0t) i sin(0t) razliito mijenjaju s vremenom. To znai da srednja

vrijednost sluajnih procesa x(t) i y(t) iezava. Funkcija autokorelacije razmatranog signala
uma s uvrtenom relacijom 3.43. je:
Rn ( ) = E {n (t )n (t + )} =
= E{[x (t ) cos(0 t ) y (t ) sin(0 t )][x (t + ) cos(0 (t + )) y (t + ) sin(0 (t + ))]}
59
Rn ( ) = R x ( ) cos(0 t ) cos(0 (t + )) Rxy ( ) cos(0 t ) sin (0 (t + ))

R yx ( ) sin (0 t ) cos(0 (t + )) + R y ( ) sin(0 t ) sin (0 (t + ))
gdje je Rxy() = E{x(t)y(t + )} i Ryx() = E{y(t)x(t + )} funkcija krine (poprene) korelacije
(engl. cross-correlation) za x(t) i y(t). Primjenom poznatih jednakosti za umnoak
trigonometrijskih funkcija slijedi:
Rn ( ) =
1
1
R x ( )[cos(0 ) + cos(0 (2t + ))] Rxy ( )[sin (0 ) + sin (0 (2t + ))]
2
2
(3.45)
1
1
R yx ( )[ sin (0 ) + sin(0 (2t + ))] + R y ( )[cos(0 ) cos(0 (2t + ))]
2
2
Ako je razmatrani um stacionarni proces, onda funkcija autokorelacije za n(t) mora zavisiti
samo o i ne smije se mijenjati s t. Zato koeficijenti uz lanove cos(0(2t + )) i
sin(0(2t + )) moraju ieznuti:
R x ( ) = R y ( )
(3.46.a)
R xy ( ) = R yx ( )
(3.46.b)
pa se relacija 3.45. saima u oblik:

Rn ( ) = R x ( ) cos(0 ) R xy ( ) sin(0 ) = R y ( ) cos(0 ) + R yx ( ) sin (0 )
(3.47)
Razabire se da signali n(t), x(t) i y(t) imaju jednaku varijancu jer je Rn(0) = Rx(0) = Ry(0).
Funkciju autokorelacije razmatranog signala uma, Rn() mogue je izravno odrediti
pomou inverzne Fourierove transformacije spektralne gustoe snage, Sn() koja je prikazana
na slici 3.8. Funkcija autokorelacije Rn() je realna, a spektralna gustoa snage Sn() je
simetrina u odnosu na = 0 pa je (relacija 3.22.b):
Rn ( ) =
1
2
j
S n ( )e d =
n0
2
1
2
Sn ( ) cos( )d =
n0
2
0 + 2
cos( )d =
n 0

sin 0 + 2 sin 0 2 = sin 2
cos(0 )
(3.48)
Usporedba relacija 3.47. i 3.48. otkriva da je:
60

sin
2
n0
(3.49.a)
R xy ( ) = R yx ( ) = 0
(3.49.b)
R x ( ) = R y ( ) =
Relacija 3.49.b) iskazuje injenicu da su signali x(t) i y(t) statistiki neovisni. Konano,
mogue je odrediti spektralnu gustou snage za x(t) i y(t) pomou Fourierove transformacije
funkcije autokorelacije (relacija 3.22.a):
S x ( ) = S y ( ) =
n0 za < 2
j
(
)
R
=
e
d
x
0 za > 2
(3.50)
gdje je za Rx() uvrtena relacija 3.49.a), a za funkciju:

sin
2
Fourierova transformacija je:
1 za < 2
0 za > 2
Na slici 3.10. prikazana je spektralna gustoa snage za signale x(t) i y(t) koju je mogue
promatrati kao spektralnu gustou snage signala n(t) (slika 3.8.b) frekvencijski pomaknutu
odgovarajue navie i nanie za vrijednost 0 i proputenu kroz niskopropusni filtar. Pritom
je vrna vrijednost spektralne gustoe snage za x(t) i y(t) dvostruko vea od odgovarajue
vrijednosti za n(t).
Sx()=Sy()
n0
-/2 0 /2
Slika 3.10. Spektralna gustoa snage za signale x(t) i y(t)

3.4. Osnovni prag detekcije
Neka se u radiosustavu odailje binarni signal u prisustvu uskopojasnog, bijelog,

Gaussovog uma. Primljeni signal, r(t) sadravat e napon odaslanog signala, s(t) i napon
uma, n(t):
r (t ) = s (t ) + n (t )
(3.51)
gdje za n(t) srednja vrijednost iezava, a varijanca je 2. Mogui valni oblik primljenog
napona prikazan je na slici 3.11. Kad je odaslana binarna 1 napon signala je s(t) = u0, a za
binarnu 0 napon signala je s(t) = 0. Obradom primljenog signala u prijamniku treba otkriti
koji je binarni znak odaslan. U odsustvu uma mogue je jednostavno uzorkovati primljeni
signal i otkriti je li napon uzorka iznad ili ispod razine praga detekcije. U tom sluaju logian
61
izbor napona praga je u0/2; kad je r(t) > u0/2 prijamnik e detektirati 1, a u sluaju kad je
r(t) < u0/2 bit e detektirana 0. Ovakav postupak detekcije mogue je ostvariti sklopom za
uzorkovanje i komparatorom.
s(t)+n(t)
znak 1
u0
prag
detekcije
znak 0
u0/2
0
Slika 3.11. Napon ulaznog signala i uma za osnovni prag detekcije

Zbog uma dodanog signalu napon uzorka ponekad moe biti manji (vei) od praga
detekcije za odaslanu binarnu 1 (0). Takvi sluajevi rezultirat e pogrekom detekcije; na
tablici 3.1. navedeni su svi mogui rezultati detekcije binarnog signala.
Tablica 3.1. Mogui rezultati detekcije binarnog signala
odaslani
znak
odaslani signal
s(t)
primljeni signal
r(t) > u0/2
detektirani
znak
detekcija
ne
ispravna
da
pogrena
u0
da
ispravna
u0
ne
pogrena
Za odaslanu binarnu 1 pogreka detekcije nastaje ako je napon primljenog signala i uma u
trenutku uzorkovanja manji od razine praga. Ako je napon praga detekcije u0/2, vjerojatnost
takvog dogaaja je:
(1)
e
= P{r (t ) = u0 + n (t )} =
u0 2
f (r )dr =
r
e ( r u0 )
( 2 2 )
2 2
dr
(3.52)
gdje su koritene relacije 3.1. i 3.5. te Gaussova funkcija gustoe vjerojatnosti (relacija
3.12.b). Budui da signal uma n(t) ima Gaussovu razdiobu sa srednjom vrijednou koja
iezava, primljeni signal r(t) takoer ima Gaussovu razdiobu, ali sa srednjom vrijednou u0
kad je odaslana binarna 1. Uvoenjem nove nepoznanice:
x=
u0 r
2 2
mogue je relaciju 3.52. saeti u standardni oblik:
62
(1)
e
x2
dx
(3.53)
x0
gdje je donja granica integrala:

x0 =
u0
(3.54)
2 2 2
Odreeni integral u relaciji 3.53. ima oblik komplementarne funkcije pogreke (engl.
complementary error function):
erfc (z ) =
y2
(3.55)
dy
Dostupne su pribline relacije za izraunavanje vrijednosti ove funkcije. Konani oblik

relacije za vjerojatnost pogrene detekcije odaslane binarne 1 je:
Pe(1) =
u0
1
1
erfc( x0 ) = erfc
2
2
2
2 2
(3.56)
Slinim razmatranjem mogue je odrediti vjerojatnost pogrene detekcije, Pe( 0 ) u

sluaju odaslane binarne 0. Zbog simetrinosti koja je posljedica odabira napona praga
detekcije u0/2 vjerojatnost ovih pogreki je jednaka, Pe( 0 ) = Pe(1) . Razabire se da vjerojatnost
pogrene detekcije zavisi o omjeru u0/ (relacija 3.56), odnosno o omjeru signala i uma
(SNR, engl. signal-to-noise ratio) jer je u0 maksimalna vrijednost napona signala, a je
efektivna vrijednost napona uma. Budui da se funkcija erfc(z) monotono smanjuje, vei
omjer signala i uma rezultira manjom vjerojatnou pogrene detekcije.
Na slici 3.12. prikazana je odgovarajua funkcija gustoe vjerojatnosti za primljeni
signal i um u sluaju odaslane binarne 0 i 1. U prvom sluaju Gaussova krivulja je simetrina
u odnosu na vrijednost r = 0, a u drugom sluaju u odnosu na vrijednost r = u0. Pritom je prag
detekcije aritmetika sredina ovih vrijednosti, u0/2. Vjerojatnost pogrene detekcije je plotina
ispod dijela Gaussove krivulje koji je odgovarajue vei ili manji od praga detekcije.
prag
detekcije
fr(r)
r(t)=n(t)
r(t)=u0+n(t)
znak 0
znak 1
Pe(1)
-u0
-u0/2
Pe(0)
u0/2
u0
3u0/2
2u0
Slika 3.12. Funkcija gustoe vjerojatnosti za primljeni signal i um

Primjer 3.4. Odrediti vjerojatnost pogreke za osnovni prag detekcije u zavisnosti o omjeru
signala i uma, u0/ iskazanog u decibelima. U grafikom prikazu za vjerojatnost pogreke
koristiti logaritamsku skalu.
Omjer napona signala i uma iskazan u decibelima je:
63
u0
u
= 20 log 0
dB

pa, na primjer 6 dB odgovara omjeru:
u0
= 106 20 = 1,995
Za ovu vrijednost omjera napona signala i uma argument komplementarne funkcije pogreke
je (relacija 3.54):
x0 =
u0
2 2
1,995
= 0,705
2 2
Vrijednost komplementarne funkcije pogreke mogue je odrediti pomou pribline relacije:

3,372 z
1 3 + z 2 za z 0,96
erfc (z )
z2
1,132 ze
1 + 2 z 2 za z 2,71
Prema relaciji 3.56. vjerojatnost pogreke je:

Pe(1) =
1
1
1
erfc( x0 ) = erfc (0,705) = 0,320 = 0,160
2
2
2
Postupak je mogue ponoviti za ostale vrijednosti omjera signala i uma (slika 3.13). Za
velike vrijednosti omjera signala i uma vjerojatnost pogrene detekcije postaje iznimno mala.
Praktino je ova vjerojatnost najee u rasponu od 105 do 108 to odgovara omjeru signala i
uma priblino u rasponu od 18,5 dB do 21 dB.
Pe(1)=Pe(0)
100
10-1
10-2
10-3
10-4
10-5
10-6
10-7
10-8
10-9
10-10
10
15
20
25
u0/
dB
Slika 3.13. Zavisnost vjerojatnosti pogrene detekcije o omjeru signala i uma
64
3.5. Temperatura uma i faktor uma
Istaknuto je da um u radiosustavu uzrokuju vanjski izvori, ali ga takoer generiraju

pasivne i aktivne sastavnice radioureaja. Zato je nuno odrediti parametre koji opisuju
svojstva u pogledu uma komponenti poput pojaala, mijeala, filtara ili prijenosnih linija, ali
i irenje uma kroz mreu kaskadno spojenih komponenti. Ako izvor generira bijeli um,
odnosno um s frekvencijski neovisnom spektralnom gustoom snage (barem u promatranom
frekvencijskom podruju), mogue ga je nadomjestiti izvorom termikog uma i opisati
ekvivalentnom temperaturom uma (engl. equivalent noise temperature). Na slici 3.14.
prikazan je izvor bijelog uma unutarnjeg otpora R koji na prilagoeno optereenje otpora R
prenosi snagu uma N0.
izvor
bijelog
uma
N0
R
Te
N0
Slika 3.14. Ekvivalentna temperatura izvora bijelog uma

Razmatrani izvor uma mogue je nadomjestiti otpornikom otpora R koji je na takvoj
ekvivalentnoj temperaturi, Te da je snaga uma prenesena optereenju, N0 nepromijenjena:
Te =
N0
kB
(3.57)
Pomou ekvivalentne temperature uma mogue je opisati svojstva komponenti, sklopova i

ureaja. Pritom je temperatura uma Te 0 K, ali moe biti manja ili vea od normirane
fizikalne temperature T0 = 290 K. Valja upozoriti da relacija 3.57. pretpostavlja stalnu irinu
frekvencijskog pojasa, B koja je, openito, jednaka irini propusnog pojasa komponente ili
sustava.
Neka pojaalo sa umom ima pojaanje snage G i frekvencijski propusni pojas B (slika
3.15.a). Pojaalo je prilagoeno na beumni izvor i zakljueno prilagoenim optereenjem.
Ako je unutarnji otpor izvora, R na hipotetinoj temperaturi Ts = 0 K, onda iezava snaga
uma na ulazu pojaala, Ni = 0 pa snagu uma na izlazu, No generira samo pojaalo.
Ni= 0
T s= 0 K
No= GkTeB
No
pojaalo
pojaanja G
sa umom
a)
Te= No/(GkB)
beumno
pojaalo
pojaanja G
b)
Slika 3.15. a) Pojaalo sa umom i beumnim izvorom;

b) beumno pojaalo s ulaznim otporom na temperaturi uma
Pobuujui jednako, ali beumno pojaalo otpornikom otpora R na ekvivalentnoj temperaturi
uma:
65
Te =
No
GkB
(3.58)
snaga uma na izlazu, No = GkTeB nee se promijeniti (slika 3.15.b). Pritom je snaga uma na
ulazu beumnog pojaala Ni = kTeB pomnoena pojaanjem snage G. Valja spomenuti da je
mogue ekvivalentni izvor uma odrediti i u odnosu na izlaz sklopa.
Pri izravnom nainu mjerenja ekvivalentne temperature uma treba ispitivanu
komponentu pobuditi izvorom uma poznate snage i izmjeriti poveenje snage uma na
izlazu. Snaga termikog uma generiranog otpornikom nedostatne je razine za tu namjenu pa
su dostupni aktivni izvori uma. Najee su to generatori uma s poluvodikom ili
vakuumskom diodom koji u odreenom frekvencijskom podruju imaju umjerenu
(badarenu) snagu uma na izlazu. Mogue ih je opisati ekvivalentnom temperaturom uma,
ali proizvoai najee navode omjer dodatnog uma (ENR, engl. excess noise ratio):
N g N0
T T0
ENR
= 10 log g
= 10 log
dB
N0
T0
(3.59)
gdje su Ng i Tg odgovarajue snaga uma i ekvivalentna temperatura generatora uma, a

N0 = kT0B i T0 = 290 K su odgovarajue snaga uma i temperatura pridruene pasivnom
izvoru (otpornik prilagoenog otpora) na normiranoj temperaturi. Poluvodiki generatori
uma imaju ENR najee u rasponu od 20 dB do 40 dB; to znai da je snaga uma na izlazu
takvih generatora 102 do 104 puta vea od snage termikog uma prilagoenog otpora na
normiranoj temperaturi.
Veina radiofrekvencijskih komponenti generira razmjerno nisku razinu uma koju je
izravno teko pouzdano mjeriti pa je prikladnija omjerna ili metoda Y faktora (slika 3.16).
Pritom je na ulaz ispitivanog sklopa prikljuen jedan od dva otpornika prilagoenog otpora
koji su na razliitim temperaturama, T1 i T2.
T1 (vrue)
R
ispitivani
sklop
T2 (hladno)
G, B, Te
N1
N2
Slika 3.16. Postav za mjerenje Y faktora

Neka je T1 (vrue) via od temperature T2 (hladno) pa je ukupna snaga uma na izlazu
ispitivanog sklopa odgovarajue:
N 1 = GkT1 B + GkTe B
(3.60.a)
N 2 = GkT2 B + GkTe B
(3.60.b)
Prvi lan na lijevoj strani jednakosti je snaga uma koju uzrokuje izvor prikljuen na ulaz, a
drugi lan je snaga uma koju generira ispitivani sklop. Ova dva izvora uma su statistiki
neovisna, odnosno funkcija krine korelacije iezava. Sustav jednadbi (relacije 3.60.a) i
3.60.b) sadri dvije nepoznanice: traenu ekvivalentnu temperaturu uma, Te te umnoak
66
pojaanja snage i irine frekvencijskog pojasa, GB ispitivanog sklopa. Razmatrani Y faktor

odreen je omjerom ukupnih snaga uma na izlazu:
Y =
N 1 T1 + Te
=
1
N 2 T2 + Te
(3.61)
i ne ovisi o umnoku GB, a nejednakost je posljedica pretpostavke T1 > T2. Relaciju je

mogue rijeiti za Te, ekvivalentnu temperaturu uma ispitivanog sklopa:
Te =
T1 YT2
Y 1
(3.62)
Uputno je temperaturu uma mjeriti uz to vei iznos Y faktora, odnosno to veu razliku
izmeu temperatura T1 i T2. Praktino, jedan izvor uma moe biti prilagoeni otpornik na
sobnoj temperaturi, a drugi izvor uma je na vioj ili nioj temperaturi ovisno o tome je li
ekvivalentna temperatura, Te vea ili manja od normirane temperature, T0. Generator uma
moe biti izvor na vioj temperaturi, a prilagoeni otpornik uronjen u tekui duik (77 K) ili
tekui helij (4 K) izvor uma na nioj temperaturi.
Osim ekvivalentnom temperaturom uma svojstava komponenti, sklopova i ureaja
mogue je opisati i faktorom uma (engl. noise figure). To je mjera degradacije omjera snage
signala i uma (SNR, engl. signal-to-noise ratio) izmeu ulaza i izlaza elektrine mree. Kad
su eljeni signal i um narinuti na ulaz beumne elektrine mree omjer signala i uma bit e
jednak i na izlazu jer su oba signala podjednako pojaana ili oslabljena prijenosom kroz
mreu. Ako je elektrina mrea sa umom, omjer signala i uma na izlazu bit e manji od
omjera na ulazu pa je faktor uma:
F=
Si N i
1
So N o
(3.63)
gdje je Si i Ni odgovarajue snaga signala i uma na ulazu, a So i No je odgovarajue snaga

signala i uma na izlazu. Pritom je izvor uma na ulazu prilagoeni otpornik na normiranoj
temperaturi T0 = 290 K, odnosno Ni = kT0B. Faktor uma se najee iskazuje u decibelima,
F/dB = 10logF. (Napomena: katkad se u engleskom jeziku brojanu vrijednost omjera F
naziva noise factor, a odgovarajuu vrijednost u decibelima noise figure.)
Ekvivalentna temperatura uma i faktor uma su veliine koje opisuju isto svojstvo
elektrine mree. Neka elektrina mrea sa umom ima dva pristupa, pojaanje snage G,
irinu frekvencijskog pojasa B i ekvivalentnu temperaturu uma Te (slika 3.17). Na ulaz ove
mree narinut je elektrini signal snage Si i um snage Ni. Treba upozoriti da je izvor uma na
ulazu prilagoeni otpornik na normiranoj temperaturi pa je Ni = kT0B, kako je i
pretpostavljeno pri odreenju faktora uma. Snaga signala na izlazu razmatrane mree je
So = GSi, a snaga uma na izlazu je zbroj pojaane snage uma s ulaza i snage uma
generiranog u mrei, No = kGB(T0 + Te). Uvrtavanjem ovih rezultata u relaciju 3.63. slijedi
faktor uma:
F=
Si kGB (T0 + Te )
T
= 1+ e 1
kT0 B
GS i
T0
(3.64)
ili ekvivalentna temperatura uma:
67
Te = (F 1)T0
(3.65)
Za beumnu mreu ekvivalentna temperatura uma iezava, a faktor uma je 1 ili 0 dB. Iako
su ove veliine istoznane uobiajeno je za pojaala i mijeala navesti faktor uma, a za
antene i prijamnike temperaturu uma.
T0= 290 K
mrea
sa umom
Si
G, B, Te
Po= So+ No
Pi= Si+ Ni
Ni= kT0B
Slika 3.17. Zavisnost temperature uma i faktora uma elektrine mree

Oznai li se dodana snaga uma razmatrane mree s Nadd (referirano na ulaz), onda je
snaga uma na izlazu:
N o = G (N i + N add )
pa je pomou relacije 3.63. mogue faktor uma prikazati u obliku:
F=
Si N i
N
= 1 + add
GS i [G (N i + N add )]
Ni
(3.66)
um na ulazu elektrine mree i dodani um su statistiki neovisni pa faktor uma bjelodano

zavisi o odabranoj vrijednosti snage uma na ulazu; dogovorna vrijednost je Ni = kT0B.
Prijenosne linije su neizbjene sastavnice radiokomunikacijskih ureaja pa je nuno
opisati njihova svojstva u pogledu uma. Neka je prijenosna linija s gubicima, karakteristine
impedancije Z0 = R, na fizikalnoj temperaturi T (slika 3.18). Ako je na ulazu linije otpornik
prilagoenog otpora R na temperaturi T, onda je cijela mrea termiki uravnoteena pa je
raspoloiva snaga uma na izlazu linije No = kTB.
L, T, Z0= R
T
Ni= kTB
No= kTB
Slika 3.18. Faktor uma linije s gubicima

Snagu uma na izlazu linije mogue je promatrati kao zbroj snage uma kojeg generira
prilagoeni otpornik na ulazu, a prenosi linija i snage dodanog uma generiranog na gubicima
prijenosne linije. Oznai li se dodana snaga uma razmatrane linije s Nadd (referirano na ulaz),
onda je snaga uma na izlazu:
68
N o = kTB = G (kTB + N add )
(3.67)
gdje je G < 1 pojaanje snage prijenosne linije. Rjeavanjem ove jednadbe za Nadd slijedi:
N add =
1 G
kTB = (L 1)kTB
G
(3.68)
gdje je L = 1/G > 1 faktor gubitka snage (atenuacija) prijenosne linije. Usporedba s relacijom
3.57. pokazuje da je ekvivalentna temperatura uma linije s gubicima:
Te =
N add
= (L 1)T
kB
(3.69)
Te
T
= 1 + (L 1)
T0
T0
(3.70)
a faktor uma je (relacija 3.64):

F = 1+
Za prijenosnu liniju bez gubitaka, L = 1 pa je temperatura uma Te = 0 K i faktor uma

F = 1 (0 dB). To je oekivani rezultat jer komponente bez gubitaka ne generiraju termiki
um. Ako je prijenosna linija s gubicima na normiranoj temperaturi, T0 = 290 K, onda je
faktor uma jednak faktoru gubitka snage prijenosne linije, F = L. Ove rezultate mogue je
primijeniti na sve pasivne komponente s gubicima. Primjerice atenuator s atenuacijom 6 dB
na sobnoj temperaturi ima jednaki faktor uma, F = 6 dB. Naravno, na vioj temperaturi
faktor uma e biti vei. Treba podsjetiti da je razmatranje provedeno za prijenosnu liniju s
prilagoenom impedancijom na ulazu i izlazu. Takav savreni sluaj je iznimka, a stvarne
mikrovalne mree su najee s neprilagoenim pristupima pa u razmatranje njihovih
svojstava u odnosu na um valja ukljuiti rasprne parametre.
Radioureaj sadri vie kaskadno spojenih komponenti, na primjer filtara, pojaala,
mijeala i prijenosnih linija. Namee se pitanje kako svojstva u pogledu uma pojedinih
komponenti utjeu na cjelinu. Neka je za dvije kaskadno spojene elektrine mree zadano
odgovarajue pojaanje snage, faktor uma i temperatura uma, G1, F1, Te1 i G2, F2, Te2 (slika
3.19.a). Snaga uma na ulazu ovog kaskadnog spoja je Ni = kT0B u skladu s odreenjem
faktora uma. Nadomjesti li se ove dvije mree jednom s pojaanjem snage G1G2, treba
odrediti ukupni faktor uma, F i ekvivalentnu temperaturu uma, Te (slika 3.19.b).
Ni= kT0B
G1
F1
Te1
N1
G2
F2
Te2
No
a)
Ni= kT0B
G1G2
F
Te
No
b)
Slika 3.19. Faktor uma i ekvivalentna temperatura uma:

a) dvije kaskadno spojene mree; b) njihove nadomjesne mree
Pomou odgovarajue ekvivalentne temperature uma mogue je iskazati snagu uma
na izlazu prvog stupnja razmatrane mree:
N 1 = G1kT0 B + G1kTe1 B
(3.71)
69
i snagu uma na izlazu drugog stupnja razmatrane mree:
T
N o = G2 N 1 + G2 kTe 2 B = G1G2 kB T0 + Te1 + e 2
G1
(3.72)
Za nadomjesnu mreu (slika 3.19.b) snaga uma na izlazu je:

N o = G1G2 kB (Te + T0 )
(3.73)
Izjednaavanjem relacija 3.72. i 3.73. slijedi ekvivalentna temperatura uma nadomjesne

mree:
Te = Te1 +
Te 2
G1
(3.74)
pa je ukupni faktor uma nadomjesne mree (relacija 3.64):

F = F1 +
F2 1
G1
(3.75)
Openito, za n kaskadno spojenih mrea ukupna ekvivalentna temperatura uma i ukupni

faktor uma je odgovarajue:
Te 2
T
Ten
+ e3 + K +
G1 G1G2
G1G2 K Gn 1
(3.76)
Fn 1
F2 1 F3 1
+
+K+
G1
G1G2
G1G2 K Gn 1
(3.77)
Te = Te1 +
F = F1 +
Razabire se da ulazni stupnjevi presudno utjeu na ukupna svojstva radioureaja u pogledu

uma; doprinos izlaznih stupnjeva je zanemariv jer se dijeli umnokom pojaanja prethodnih
stupnjeva. Ako su potrebna dobra svojstva u pogledu uma, primjerice radioprijamnika,
djelotvorno je odabrati prvi (katkad i drugi) stupanj prijamnika s malim faktorom uma i
primjerenim pojaanjem.
Primjer 3.5. Odrediti ukupni faktor uma ulaznog dijela (engl. front end) radioprijamnika koji
sadri niskoumno pojaalo s pojaanjem snage 10 dB i faktorom uma 2 dB, pojasno
propusni filtar s faktorom gubitka snage 1 dB te mijealo s faktorom gubitka snage 3 dB i
faktorom uma 4 dB (slika 3.20). Ako je snaga uma na ulazu razmatranog dijela prijamnika
Ni = kTaB gdje je ekvivalentna temperatura uma prijamne antene Ta = 15 K, odrediti snagu
uma na izlazu iskazanu u dBm. Kolika je dvostrana spektralna gustoa snage uma na izlazu?
Ako je minimalni omjer snage signala i uma na izlazu razmatranog dijela prijamnika 20 dB,
koliki je najmanji napon signala na ulazu? Pretpostaviti da je ureaj na normiranoj
temperaturi T0, sve impedancije su 50 i irina propusnog pojasa je 10 MHz.
Brojana vrijednost veliina iskazanih u decibelima je:
70
G1 = 10 dB = 10
G2 = L = 1 dB = 0,79
G3 = 3 dB = 0,50
F1 = 2 dB = 1,58
F2 = L = 1 dB = 1,26
F3 = 4 dB = 2,51
niskoumno
pojaalo
pojasno
propusni
filtar
mijealo
So, No
Si, Ni
G1 = 10 dB
F1 = 2 dB
L2 = 1 dB
L3 = 3 dB
F3 = 4 dB
Slika 3.20. Blok-shema ulaznog dijela radioprijamnika za primjer 3.5.

Ukupni faktor uma razmatranog dijela prijamnika je (relacija 3.77):
F = F1 +
F2 1 F3 1
1,26 1 2,51 1
+
= 1,58 +
+
10
10 0,79
G1
G1G2
F = 1,80 = 2,55 dB
Snagu uma na izlazu razmatranog dijela prijamnika najjednostavnije je odrediti pomou
ukupne ekvivalentne temperature uma (relacija 3.65):
Te = (F 1)T0 = (1,80 1)290 = 232 K
Ukupno pojaanje je G = G1G2 G3 = 10 0,79 0,50 = 3,95 pa je snaga uma na izlazu:
N o = Gk (Ta + Te )B = 3,95 1,38 10 23 (15 + 232 )1 10 7
N o = 1,35 10 13 W = 98,7 dBm
Dvostrana spektralna gustoa snage uma na izlazu u propusnom pojasu je (relacija 3.26):
S n ( ) =
N o 1,35 10 13
=
= 6,75 10 21 W Hz
7
2B
2 10
Za omjer signala i uma na izlazu 20 dB = 100 snaga signala na ulazu je:

Si =
So
S N
1,35 10 13
= o o = 100
G No G
3,95
S i = 3,42 10 12 W = 84,7 dB m
71
Za mreu s impedancijom 50 ova snaga odgovara efektivnoj vrijednosti napona ulaznog

signala:
U i = Z 0 S i = 50 3,42 10 12 = 13,1 V
(Napomena: Pokua li se odrediti snagu uma na izlazu pomou faktora uma slijedi:
S
N o = N i F o = N i FG = kTa BFG = 1,38 10 23 15 1 10 7 1,80 3,95 = 1,47 10 14 W
Si
to je netoan rezultat. Neslaganje s prije dobivenim rezultatom uzrokuje pri odreenju

faktora uma pretpostavljena snaga uma na ulazu kT0B, a u ovom sluaju snaga uma na
ulazu je kTaB uz Ta = 15 K.)
3.6. Dinamiko podruje i intermodulacijsko izoblienje
Savrena linearna komponenta ili mrea je ona kod koje je odziv na izlazu uvijek
tono razmjeran ulaznoj pobudi. Stvarne radiofrekvencijske komponente i mree nisu linearne
u navedenom smislu jer se elektrinom signalu niskih razina pridodaju uini uma, a
elektrinom signalu visokih razina uini izoblienja. Ovi uini uspostavljaju granice raspona
stvarne snage signala ili dinamiko podruje (engl. dynamic range) u kojem odreena
komponenta ili mrea obrauje signal na eljeni nain.
Napon ui i uo odgovarajue je na ulazu i izlazu nelinearne elektrine mree. Zavisnost
odziva o pobudi nelinearnog kruga mogue je razviti u Taylorov red:
uo = a0 + a1ui + a 2 ui2 + a3ui3 + K
(3.78)
gdje su koeficijenti uz konstantni, linearni, kvadratni i kubni lan odgovarajue:

a0 = uo (0)
a1 =
a2 =
duo
dui
(3.79.a)
(3.79.b)
ui =0
d 2 uo
dui2
d 3u o
a 3=
d u i3
(3.79.c)
ui =0
(3.79.d)
ui = 0
Nelinearnom mreom je mogue ostvariti razliite funkcije ovisno o dominantnom lanu u

redu potencija (relacija 3.78). Primjerice ako je samo a0 0, krug je pretvornik izmjeninog
signala u istosmjerni napon (detektor ili ispravlja); ako je samo a1 0, mrea je linearni
72
atenuator (a0 < 0) ili linearno pojaalo (a0 > 0); ako je samo a2 0, mrea ostvaruje mijeanje
i ostale pretvorbe frekvencije signala. Stvarni sklopovi su opisani redom potencija koji sadri
vie lanova pa nastaje kombinacija nekoliko spomenutih funkcija.
Neka je na ulaz nelinearne mree narinut sinusoidalni signal kutne frekvencije 0:
ui = U 0 cos(0 t )
(3.80)
pa je napon na izlazu (relacija 3.78):

uo = a0 + a1U 0 cos(0 t ) + a 2U 02 cos 2 (0 t ) + a3U 03 cos 3 (0 t ) + K =
(3.81)
1
3
1
1
= a0 + a 2U 02 + a1U 0 + a3U 03 cos(0 t ) + a 2U 02 cos(20 t ) + a3U 03 cos(30 t ) + K

2
4
2
4
Pritom su koritene poznate trigonometrijske jednakosti:

cos3 = (cos3 + 3cos)/4, coscos = [cos( ) + cos( + )]/2.
komponente signala kutne frekvencije 0 je (relacija 3.81):
cos2 = (1 + cos2)/2,
Naponsko pojaanje
uo(0 ) a1U 0 + 43 a3U 03

3
Gu = (0 ) =
= a1 + a3U 02
4
U0
ui
(3.82)
gdje su zadrani lanovi reda samo do kubnog. Naponsko pojaanje je prema oekivanju
jednako koeficijentu a1 uz linearni lan, ali je razmjerno i umnoku koeficijenta a3 uz kubni
lan i kvadrata amplitude signala na ulazu. Kod stvarnih pojaala koeficijent a3 je najee
negativan pa se pojaanje smanjuje za velike vrijednosti U0. Smanjenje pojaanja (engl. gain
compression) ili zasienje (engl. saturation) je esto posljedica ogranienja trenutnog napona
na izlazu razinom napona napajanja.
Na slici 3.21. prikazana je zavisnost snage signala na izlazu o snazi signala na ulazu
nelinearnog pojaala. Naravno, radi se o komponenti signala na izlazu ija je frekvencija
jednaka frekvenciji ulaznog signala.
Po/dBm
10
1dB
20
P1(ref. na izlaz)
0
na
-10
gi
b
toka smanjenja
pojaanja za 1 dB
-20
-30
-40
P1(ref. na ulaz)
-30
-20
-10
10
20
Pi/dBm
Slika 3.21. Smanjenje pojaanja nelinearnog pojaala
73
Za savreno pojaalo razmatrana zavisnost prikazana je iscrtkano; to je pravac s jedininim

nagibom. Stvarno pojaalo je linearno u ogranienom rasponu snaga, a za vee snage signala
na ulazu nastupa zasienje, odnosno smanjenje pojaanja. Toka smanjenja pojaanja za 1 dB
(engl. 1 dB compression point) je razina snage signala na ulazu ili izlazu, P1 pri kojoj je
pojaanje snage manje za 1 dB od pojaanja savrenog pojaala. Veliinu P1 se za pojaala
naee navodi u odnosu na izlaz, a za mijeala u odnosu na ulaz. Treba upozoriti da se dio
sinusoidalnog signala kutne frekvencije 0 (ton) s ulaza nelinearne mree pretvara u
komponente razliite frekvencije na izlazu (relacija 3.81), primjerice istosmjernu komponentu
te komponentu s frekvencijom n0 za n = 2, 3, ... (n-ti harmonik). Najee su sve
komponente frekvencije razliite od osnovne izvan propusnog frekvencijskog pojasa pojaala
pa ne interferiraju sa eljenim signalom. Ako signal na ulazu sadri vie komponenti bliskih
frekvencija, nastupaju dodatni uini.
Neka je signal na ulazu nelinearne mree dvotonski, odnosno s dvije sinusoidalne
komponente jednake amplitude i bliske frekvencije, 1 2:
ui = U 0 [cos(1t ) + cos(2 t )]
(3.83)
Napon na izlazu razmatrane mree je (relacija 3.78):

uo = a 0 + a1U 0 [cos(1t ) + cos(2 t )] + a 2U 02 [cos(1t ) + cos(2 t )] +
2
+ a 3U 03 [cos(1t ) + cos(2 t )] + K =
3
= a0 + a1U 0 cos(1t ) + a1U 0 cos(2 t ) +
1
a 2U 02 [1 + cos(21t )] +
2
1
a 2U 02 [1 + cos(22 t )] + a 2U 02 cos((1 2 )t ) + a 2U 02 cos((1 + 2 )t ) +
2
1
1
3
+ a3U 03 cos(1t ) + cos(31t ) + a3U 03 cos(2 t ) + cos(32 t ) +

4
4
4
3
3
3
+ a3U 03 cos(2 t ) + cos((21 2 )t ) + cos((21 + 2 )t ) +

4
4
2
3
3
3
+ a3U 03 cos(1t ) + cos((22 1 )t ) + cos((22 + 1 )t ) + K

4
4
2
(3.84)
Pritom su koritene iste trigonometrijske jednakosti kao u relaciji 3.81. Razabire se da u ovom
sluaju signal na izlazu ima spektar s komponentama na frekvenciji m1 + n2 za
m = 0, 1, 2, ... i n = 0, 1, 2, ..., odnosno s komponentama (|m| + |n|)-tog reda. Osim ve
spomenutih komponenti na izlazu sada postoje i intermodulacijske komponente (engl.
intermodulation products); njihova je frekvencija jednaka nekoj kombinaciji frekvencija
signala na ulazu. Na primjer kvadratni lan u relaciji 3.84. pridonosi istosmjernoj komponenti,
uzrokuje druge harmonike 21 i 22 te intermodulacijske komponente drugog reda 1 2 i
1 + 2. Kubni lan uzrokuje tree harmonike 31 i 32 te intermodulacijske komponente
treeg reda 21 2, 21 + 2, 22 1 i 22 + 1. Na slici 3.22. prikazan je spektar signala
na izlazu razmatrane mree uz pretpostavku da je za signale na ulazu 1 < 2. Veina
komponenti ima frekvenciju znatno razliitu od frekvencije dva osnovna tona pa ih je
razmjerno lako otkloniti filtriranjem. Samo dvije intermodulacijske komponente treeg reda,
21 2 i 22 1 imaju frekvenciju u okoliu frekvencije signala na ulazu, 1 i 2 pa ih
74
praktino nije mogue otkloniti iz propusnog pojasa pojaala. Intermodulacijske komponente

u propusnom pojasu uzrokuju izoblienje signala na izlazu.
U
0 -
2 1
1 2
21-2
22-1
31
32
21+2
22+1
21
22
2+1
Slika 3.22. Spektar dvotonskog signala na izlazu nelinearne mree

Amplituda intermodulacijske komponente treeg reda razmjerna je kubu amplitude
signala na ulazu nelinearne mree (relacija 3.84). Zato grafiki prikaz zavisnosti snage
komponente prvog i treeg reda o snazi signala na ulazu ima odgovarajue nagib 1 i nagib 3
ako su snage iskazane u decibelima (slika 3.23). Pritom je niska razina snage dvotonskog
signala na ulazu razmatrane mree. Na oba grafika prikaza nastupa smanjenje pojaanja za
vie razine snage signala na ulazu. Pravci povueni poetnim linearnim dijelom ovih grafova
(iscrtkano na slici 2.23) se sijeku zbog razliitih nagiba. Presjena toka treeg reda (engl.
third-order intercept point) je razina snage signala na ulazu ili izlazu, P3 pri kojoj je jednaka
snaga komponente prvog i treeg reda na izlazu. Veliinu P3 se za pojaala naee navodi u
odnosu na izlaz, a za mijeala u odnosu na ulaz. Presjena toka treeg reda je, openito, na
vioj razini snage od toke smanjenja pojaanja za 1 dB. Brojna pojaala ostvaruju P3 za
12 dB do 15 dB vei od P1.
Po/dBm
P3(ref. na izlaz)
P1(ref. na izlaz)
presjena
toka
1dB
10
-10
nag
-30
ib 3
na
gi
b
-20
-40
-50
-60
P3(ref. na ulaz)
P1(ref. na ulaz)
-50
-40
-30
-20
-10
10
20
Pi/dBm
Slika 3.23. Presjena toka treeg reda nelinearnog pojaala

Normalizirana snaga na izlazu razmatrane mree eljenog signala kutne frekvencije 1
i intermodulacijske komponente treeg reda kutne frekvencije 21 2 je odgovarajue
(relacija 3.84):
75
P1 =
1 2 2
a1 U 0
2
(3.85)
P21 2
13
9 2 6
a3U 0
= a3U 03 =
24
32
(3.86)
U presjenoj toki treeg reda ove dvije snage su jednake pa izjednaavanjem relacija slijedi:
1 2 2
9 2 6
a1 U IP =
a3 U IP
2
32
gdje je U0 = UIP maksimalna vrijednost napona signala na ulazu za presjenu toku:
4a1
3a 3
U IP =
(3.87)
Uvrtavanje ove vrijednosti napona u relaciju 3.85. (ili u relaciju 3.86) daje presjenu toku
treeg reda u odnosu na izlaz razmatrane mree:
P3 = P1
U 0 =U IP
1 2 2 2a13
= a1 U IP =
2
3a3
(3.88)
Za presjenu toku treeg reda u odnosu na ulaz treba relaciju 3.88. podijeliti pojaanjem
snage razmatrane mree.
U najirem smislu dinamiko podruje je raspon razina za koje sklop ili sustav ima
eljene znaajke. Za pojaalo snage to moe biti podruje snaga koje je na niskoj razini
ogranieno snagom uma, a na visokoj razini tokom smanjenja pojaanja za 1 dB. To je u
osnovi podruje linearnog rada pojaala ili linearno dinamiko podruje (DRl, engl. linear
dynamic range, slika 3.24).
Po/dBm
30
P3
1dB
60
P1
DRl
-60
DRf
-30
razina
uma
-90
-120
-150 -120 -90
P1
-60
-30
P3
30
60
Pi/dBm
Slika 3.24. Linearno i bezparazitno dinamiko podruje
76
Linearno dinamiko podruje jednako je omjeru snage za koju nastupa smanjenje pojaanja
za 1 dB i snage uma u odnosu na izlaz sklopa:
DRl =
P1
No
(3.89)
Iskazano u decibelima je:

DRl
= P1 N o
dB
(3.90)
gdje su P1 i No u dB ili dBm.

Za niskoumna pojaala ili mijeala dinamiko podruje je na niskoj razini
ogranieno snagom uma, a na visokoj razini snagom pri kojoj intermodulacijsko izoblienje
postaje neprihvatljivo. U tom rasponu snaga neeljene komponente u spektru signala na izlazu
su minimalne pa je to dinamiko podruje bez parazitinih komponenti (DRf, engl. spurious-free dynamic range, slika 3.24). Bezparazitno dinamiko podruje jednako je omjeru snage
eljenog signala kutne frekvencije 1 i snage intermodulacijske komponente treeg reda kutne
frekvencije 21 2 u odnosu na izlaz sklopa:
DR f =
P1
P21 2
(3.91)
P2 1 2 = N o
Pritom je snaga intermodulacijske komponente treeg reda, P212 jednaka snazi uma na
izlazu sklopa, No. Pomou relacija 3.88. i 3.85. mogue je prikazati zavisnost snage
intermodulacijske komponente treeg reda o presjenoj toki, P3 i snazi eljenog signala, P1:
P21 2
1 6 6
3
aU
9a 32U 06 8 1 0 (P1 )
=
=
=
4a16
32
(P3 )2
9a 32
(3.92)
Ova relacija bjelodano pokazuje da je snaga intermodulacijske komponente treeg reda

razmjerna kubu snage eljenog signala. Rjeavanjem jednadbe 3.92. za P1 i uvrtavanjem
rezultata u relaciju 3.91. slijedi za dinamiko podruje bez parazitnih komponenti:
DR f =
P1
P21 2
P2 1 2 = N o
P
= 3
No
23
(3.93)
ili iskazano u decibelima:

DR f
dB
2
(P3 N o )
3
(3.94)
gdje su P3 i No u dB ili dBm. Valja upozoriti da je umjesto snage uma kao donju granicu
dinamikog podruja radioprijamnika primjerenije odrediti najmanju razinu snage koju je
mogue pouzdano detektirati (osjetljivost) jer ona zavisi i o ostalim znaajkama sustava,
primjerice o vrsti primijenjene modulacije i kodiranja, omjeru signala i uma, itd. Ako je
naveden omjer signala i uma na izlazu razmatrane mree, mogue ga je dodati snazi uma pri
odreivanju dinamikog podruja bez parazitnih komponenti. Iako su izvedene relacije za
77
intermodulacijsku komponentu treeg reda s kutnom frekvencijom 21 2 isto vrijedi i za

komponentu s kutnom frekvencijom 22 1.
Primjer 3.6. Radioprijamnik ima pojaanje snage 40 dB i faktor uma 7 dB, a toka smanjenja
pojaanja za 1 dB je 25 dBm (referirano na izlaz) i presjena toka treeg reda je 35 dBm
(referirano na izlaz). Ako je na ulaz prijamnika prikljuena antena s ekvivalentnom
temperaturom uma 150 K, a najmanji omjer signala i uma na izlazu je 10 dB, odrediti
linearno i bezparazitno dinamiko podruje prijamnika. Pretpostaviti da je propusni pojas
prijamnika 100 MHz.
Ekvivalentna temperatura uma je (relacija 3.65):
Te = (F 1)T0 = (5,01 1)290 = 1162,9 K

pa je snaga uma na izlazu prijamnika:
N o = GkB (TA + Te ) = 10 4 1,38 10 23 108 (150 + 1162,9 )
N o = 1,81 10 8 W = 47,4 dB m
Linearno dinamiko podruje je (relacija 3.90):
DRl = P1 N o = 25 ( 47,4 ) = 72,4 dB
Prema relaciji 3.94. i uz dodani SNR snazi uma na izlazu dinamiko podruje bez parazitnih
komponenti je:
DR f =
2
[P3 (N o + SNR )] = 2 (35 + 47,4 10) = 48,3 dB
3
3
Zapaa se da je linearno dinamiko podruje prijamnika znatno vee od bezparazitnog

dinamikog podruja, DRl >> DRf.
Kao i u sluaju faktora uma kaskadno spojene radiofrekvencijske komponente

degradiraju ukupnu presjenu toku treeg reda. Ali za razliku od sluajnog signala uma
intermodulacijske komponente su deterministiki signali pa im se zbrajaju naponi. Neka je za
dvije kaskadno spojene elektrine mree zadano odgovarajue pojaanje snage i presjena
toka treeg reda, G1, P3 i G2, P3 (slika 3.25.a). Na ulazu ovog kaskadnog spoja su dva
sinusoidalna signala jednake amplitude i bliskih frekvencija, 1 i 2. Nadomjesti li se ove
dvije mree jednom s pojaanjem snage G1G2, treba odrediti ukupnu presjenu toku treeg
reda, P3 (slika 3.25.b). Snaga intermodulacijske komponente treeg reda na izlazu prvog
stupnja razmatrane mree je (relacija 3.92):
(P )
P21 2 =
(P3)2
(3.95)
gdje je P1 snaga eljenog signala na izlazu prvog stupnja. Efektivna vrijednost napona
pridruena ovoj snazi je:
78
(P ) Z
3
U 21 2 = P21 2 Z 0 =
(3.96)
P3
gdje je Z0 ulazno-izlazna impedancija (realna) kaskadno spojenih mrea.
G1
P3'
G2
P3"
U', P'
G1G2
P3
U", P"
a)
b)
Slika 3.25. Presjena toka treeg reda: a) dvije kaskadno

spojene mree; b) njihove nadomjesne mree
Napon intermodulacijske komponente treeg reda na izlazu drugog stupnja razmatrane
mree jednak je zbroju napona odgovarajue komponente na izlazu drugog stupnja generirane
njegovom nelinearnou i napona odgovarajue komponente na izlazu prvog stupnja
pomnoene naponskim pojaanjem drugog stupnja:
G2 (P1 ) Z 0
U 21 2 =
P3
(P ) Z
3
P3
Snaga eljenog signala na izlazu drugog stupnja je P1 = G2 P1 pa je prethodnu relaciju

1
1
3
U 21 2 =
+ P1 Z 0
G2 P3 P3
( )
(3.97)
Valja upozoriti da je to efektivna vrijednost napona intermodulacijske komponente treeg

reda na izlazu drugog stupnja u najnepovoljnijem sluaju jer je pretpostavljen jednaki fazni
zakret napona koji se zbrajaju. Openito, faza intermodulacijske komponente generirane
nelinearnou odgovarajue prvog i drugog stupnja nije jednaka pa se naponi ovih
komponenti na izlazu drugog stupnja mogu djelomino ponitavati.
Ukupna snaga intermodulacijske komponente treeg reda na izlazu drugog stupnja
razmatrane mree u najnepovoljnijem sluaju je:
P21 2
(U
=
Z0
21 2
3
(
P1 )
1
1
3
=
+ (P1 ) =
P32
G2 P3 P3
2
(3.98)
gdje je uvrtena relacija 3.97, a dobiveni izraz izjednaen s relacijom 3.92. Prema posljednjoj
jednakosti u prethodnoj relaciji ukupna presjena toka treeg reda dvije kaskadno spojene
mree je:
1
1
P3 =
+
G2 P3 P3
(3.99)
79
U graninom sluaju kad nelinearnost drugog stupnja iezava, P3 ukupna presjena

toka treeg reda jednaka je odgovarajuoj presjenoj toki prvog stupnja pomnoenoj
pojaanjem snage drugog stupnja, P3 = G2 P3 . Ovaj rezultat se rabi i za pretvorbu presjene
toke treeg reda referirane na ulaz u vrijednost referiranu na izlaz mree.
Openito, za n kaskadno spojenih mrea ukupna presjena toka treeg reda u odnosu
na izlaz, P3 je:
1
1
1
1
1
=
(1) +
(2 ) + K +
(n 1) + (n )
P3 G2 K Gn P3
G3 K Gn P3
Gn P3
P3
(3.100)
gdje je Gi+1 za i = 1, 2, ... (n1) pojaanje snage (i+1)-tog stupnja, a P3(i ) za i = 1, 2, ... n je
presjena toka treeg reda i-tog stupnja referirana na izlaz. Linearnost kaskadno spojenih
mrea zavisi o linearnosti i pojaanju snage svake komponente. Relacija 3.100. ima oblik
jednadbe za otpor paralelno spojenih otpornika. Zato nije mogue kaskadnim spajanjem
nove komponente poboljati postojeu linearnost mree. Ako jedna od kaskadno spojenih
komponenti ima znatno niu presjenu toku treeg reda, ona e presudno utjecati na ukupnu
presjenu toku. Razborito je priblino izjednaiti presjene toke kaskadno spojenih
komponenti.
Primjer 3.7. Niskoumno pojaalo s pojaanjem snage 20 dB i presjenom tokom treeg
reda 22 dBm (referirano na izlaz) kaskadno je spojeno s mijealom koje ima faktor gubitka
snage 6 dB i presjenu toku treeg reda 13 dBm (referirano na ulaz). Odrediti ukupnu
presjenu toku treeg reda ovog sklopa (slika 3.26).
G, P3
L, P3
Slika 3.26. Blok-shema sklopa za primjer 3.7.

Za mijealo je navedena presjena toka treeg reda u odnosu na ulaz pa treba odrediti
vrijednost u osnosu na izlaz:
P3 = 13 dBm + G2 = 13 dB m L = 13 dBm 6 dB = 7 dBm
G1 = 20 dB = 100
P3 = 22 dBm = 158,5 mW
G2 = L = 6 dB = 0,25
P3 = 7 dBm = 5,0 mW
Ukupnu presjenu toku kaskadno spojenih komponenti dominantno odreuje znatno nia
presjena toka mijeala (relacija 3.99):
80
1
1
P3 =
+
G2 P3 P3
1
1
=
+
0,25 158,5 5,0
P3 = 4,44 mW = 6,5 dB m
Intermodulacijske komponente osim aktivnim sklopovima mogu biti generirane

nelinearnim uinima pasivnih sastavnica radiosustava, na primjer u konektorima, kabelima,
antenama i esto na spoju dva metala. Ovaj efekt se naziva pasivnom intermodulacijom (PIM,
engl. passive intermodulation), a sastoji se u mijeanju signala bliskih frekvencija i
generiranju intermodulacijskih komponenti. Osim toga pasivnu intermodulaciju mogu
uzrokovati okolni kompozitni materijali s ugljinim vlaknima, feromagnetski materijali ili
termiki uini pri velikim snagama. Zbog brojnih uzroka gotovo je nemogue predvidjeti
razinu komponenti pasivne intermodulacije pa se pribjegava mjerenju. Praktino je pasivna
intermodulacija znaajna samo u sluaju signala razmjerno visoke razine. Na primjer bazna
postaja u sustavu pokretnih komunikacija odailje vei broj signala bliskih frekvencija sa
snagama od 30 dBm do 40 dBm. Pritom je esto poeljno zadrati razinu komponenti pasivne
intermodulacije niu od 125 dBm. To je iznimno iroko dinamiko podruje koje iziskuje
paljiv odabir sastavnica odailjaa ukljuujui kabele, konektore i antenu. Te komponente su
redovito izloene fizikalnom i kemijskom utjecaju okolia pa nastale promjene valja otkloniti
pomnim odravanjem.
81
4. ANTENE I IRENJE ELEKTROMAGNETSKOG VALA
irenje (propagacija) energije prostorom u obliku elektromagnetskog vala kljuna je

fizikalna pojava koja omoguuje radiokomunikacije. Nuno je zato razmotriti antene kojima
se generira elektromagnetski val i efekte propagacije koje je mogue promatrati kao
uspostavljanje radiokanala izmeu odailjaa i prijamnika. U ii interesa nije teorija antena i
njihovo projektiranje. Cilj je opisati antene s motrita radiosustava, odnosno odrediti relacije
koje omoguuju izraun snage prijamnog signala i uma u zavisnosti o odaslanoj snazi,
udaljenosti, dobitku antene, efikasnosti i pozadinskom umu. Valja takoer razmotriti uine
propagacije stvarnim prostorom u blizini povrine Zemlje, primjerice odbijanje (reflektiranje),
ogib (difragiranje), rasprenje i slabljenje (atenuiranje) elektromagnetskog vala. Ti uini su
esto presudni u pokretnim komunikacijskim sustavima naroito kad viestazno irenje
uzrokuje feding primanog signala.
4.1. Parametri antena
Antena je naprava koja energiju elektromagnetskog vala voenog prijenosnom linijom

efikasno pretvara u energiju elektromagnetskog vala koji se iri prostorom. To je neizostavni
dio radiokomunikacijskog sustava namijenjen zraenju ili primanju elektromagnetskog vala.
Parametrima su opisana svojstva antena kako u odnosu na elektrini krug tako i u odnosu na
zraeno elektromagnetsko polje. Pasivne antene su redovito reciprone, odnosno mogue ih je
koristiti i za odailjanje i za prijam. Na slici 4.1. prikazano je naelo rada odailjake i
prijamne antene. Odailja je nadomjeten Theveninovim ekvivalentom koji sadri naponski
izvor i serijski spojenu impedanciju; ovaj krug na odailjaku antenu prenosi snagu Pt. Iz
velike udaljenosti mogue je odailjaku antenu promatrati kao tokasti izvor; ona odailje
sferni val kojem je fazno sredite sama antena. Kod sfernog vala povrina jednake faze
(ekvifazna povrina) je povrina kugle sa sreditem u faznom sreditu antene.
Rg
Ug
ZL
Pt
Pr
prijamna
antena
odailjaka
antena
sferni val
ravni val
Slika 4.1. Naelo rada odailjake i prijamne antene

U ogranienom prostoru na velikoj udaljenosti od tokastog izvora sferni val je mogue
nadomjestiti ravnim (planarnim) valom kojem je ekvifazna povrina ravnina. Prijamna antena
zahvaa dio elektromagnetskog vala i na optereenje prenosi snagu Pr. Pritom je prijamnik
nadomjeten impedancijom ZL.
82
Neka je antena u ishoditu sfernog koordinatnog sustava (slika 4.2). Na velikoj

udaljenosti od antene gdje blisko polje iezava jakost zraenog elektrinog polja je:
r
r
r e jk0r
r
r
E (r , , ) = [F ( , )e + F (, )e ]
= E e + E e
r
(4.1)
r
r
gdje su F i F funkcije dijagrama zraenja, e i e su jedinini vektori sfernog
koordinatnog sustava, r je radijalna udaljenost od ishodita, a konstanta propagacije praznog
prostora k0 = 2/ zavisi o valnoj duljini ili frekvenciji, = c/f. Ova relacija pokazuje da se
elektrino polje iz ishodita iri u radijalnom pravcu uz promjenu amplitude 1/r i promjenu
r
r
faze e jk0r . Vektor jakosti elektrinog polja moe imati komponente samo u e i e pravcu,
ali ne i u radijalnom pravcu. To su neke izmeu znaajki transverzalno elektromagnetskog
(TEM, engl. transverse electromagnetic) vala.
r
er r
e
r
e
Slika 4.2. Sferni koordinatni sustav

Zavisnost odgovarajuih komponenti elektrinog i magnetskog polja transverzalnog
elektromagnetskog vala je:
H =
(4.2.a)
H =
(4.2.b)
gdje je 0 = 120 377 valna impedancija praznog prostora. Naravno, i vektor jakosti
magnetskog polja moe imati samo transverzalne komponente u odnosu na pravac irenja
vala. Gustoa snage elektromagnetskog polja (jedinica W/m2) odreena je Poyntingovim
vektorom:
r r r
S = E H*
(4.3)
ili u vremenski srednjem obliku:
{}
r
r 1
r r
1
S avg = Re S = Re E H *
2
2
(4.4)
83
Spomenuto je blisko polje antene i polje u dalekim tokama prostora pa se namee

pitanje praktine granice izmeu ovih podruja. Udaljenost dalekog polja (engl. far-field)
nastupa kad u ogranienom prostoru ravni val dobro aproksimira sferni val kojeg zrai antena.
Ako je D najvea dimenzija antene, onda je udaljenost dalekog polja:
R ff =
2D 2
(4.5)
Pritom je razlika faze izmeu sfernog i ravnog vala na povrini odreenoj najveom
dimenzijom antene manja ili jednaka /8 = 22,5. Za elektrino male (u odnosu na valnu
duljinu) antene, na primjer kratku dipol-antenu ili malu petlja-antenu ova relacija moe dati
premalu udaljenost dalekog polja. U tom sluaju najmanja udaljenost dalekog polja je 2.
Primjer 4.1. Parabolina reflektor-antena radiodifuzijskog sustava za izravni prijam sa satelita
(DBS, engl. direct broadcast system) ima promjer 45,7 cm. Ako je frekvencija prijenosnog
signala 12,4 GHz, odrediti valnu duljinu i udaljenost dalekog polja za ovu antenu.
Valna duljina prijenosnog vala u praznom prostoru je:
c
3 108
=
= 2,42 cm
f 12,4 10 9
Prema relaciji 4.5. udaljenost dalekog polja za razmatranu antenu je:

R ff =
2D 2
2 0,457 2
= 17,3 m
2,42 10 2
Satelit u geosinkronoj orbiti udaljen je priblino 36 000 km od povrine Zemlje pa je potpuno

opravdano pretpostaviti da je prijamna antena u dalekom polju odailjake antene.
Intenzitet zraenja (engl. radiation intensity) je snaga po uglu (prostornom kutu) koju
zrai antena u odreenom pravcu. Zraena snaga je jednaka umnoku gustoe snage zraenog
polja i plotine kugle radijusa r, a intenzitet zraenja (jedinica W/sr) je omjer zraene snage i
punog prostornog kuta 4 sr:
U (, ) =
r
4r 2 S avg
4
2
r
r
r
r
r2
Re{E e H * e + E e H * e } =
2
r
2
E + E
2 0
] = 21 [F
+ F
(4.6)
Pritom su uvrtene relacije 4.4, 4.2. i 4.1. Ukupnu zraenu snagu mogue je odrediti pomou
integrala Poyntingovog vektora po povrini kugle radijusa r koja obuhvaa antenu:
2
Prad =
2
r
r 2
S avg er r sin dd =
=0 =0
gdje je uvrten poetni dio relacije 4.6.

84
U (, ) sin dd
=0 =0
(4.7)
Dijagram zraenja (engl. radiation pattern) antene je grafiki prikaz prostorne

razdiobe veliine koja opisuje zraeno elektromagnetsko polje u dalekim tokama prostora.
Mogue ga je nacrtati kao zavisnost o kutnoj koordinati ili funkcije dijagrama zraenja
F(, ) i F(, ) ili intenziteta zraenja U(, ). Dijagram zraenja koji je najee
normaliziran jednak je za ove veliine iskazane u decibelima, 20log|F(, )| i 10log|U(, )|.
Dijagram zraenja antene u vodoravnoj ravnini, = 90 prikazan na slici 4.3. sadri vie
snopova; glavni snop (engl. main beam) u pravcu = 0 ima najviu razinu maksimuma
(0 dB), a ostali u pravcu = 60, 120, 180 su sporedni (boni) snopovi (engl. sidelobes).
30
330
60
300
270
-40
-30
-20
-10
0
F/dB
240
90
120
210
150
180
Slika 4.3. Dijagram zraenja antene

Temeljno svojstvo antene je mogunost fokusiranja zraenja u odreenom pravcu, a
mjera ove mogunosti je irina snopa za polovinu (3 dB) snage (HPBW, engl. half-power
beamwidth). To je kut na dijagramu zraenja izmeu pravaca kroz toku razine 3 dB s obje
strane pravca maksimuma zraenja glavnog snopa. Dijagram zraenja s razmjerno malom
irinom snopa u vodoravnoj i okomitoj ravnini pripada antenama s igliastim snopom (engl.
pencil beam) koje se rabi u primjenama usmjerenih radioveza. Antena brodskog radara ima
razmjerno malu irinu snopa u vodoravnoj ravnini i razmjerno veliku irinu snopa u okomitoj
ravnini; to je antena s lepezastim snopom (engl. fan beam). Antene koje imaju dijagram
zraenja konstantan (kruni) u vodoravnoj ravnini naziva se omnidirekcijskim, a prikladne su
za pokretne radiokomunikacije.
Druga mjera mogunosti fokusiranja zraenja je usmjerenost (engl. directivity) antene
koja je odreena omjerom najveeg intenziteta zraenja u pravcu maksimuma glavnog snopa i
srednjeg intenziteta zraenja u cijelom prostoru:
D=
U max 4U max
=
=
U avg
Prad
4U max
U (, )sin dd
(4.8)
=0 =0
gdje je za zraenu snagu uvrtena relacija 4.7. esto se usmjerenost antene iskazuje u
decibelima, D/dB = 10logD. Izotropna antena zrai podjednako u svim pravcima pa je u tom
85
sluaju intenzitet zraenja U(, ) = Umax = 1. Vrijednost integrala u nazivniku relacije 4.8.
je:
2
sin dd = 4
=0 =0
pa je usmjerenost izotropne antene 1 ili 0 dB. Takvu antenu nije mogue ostvariti, ali se esto
usmjerenost stvarnih antena iskazuje u decibelima relativno u odnosu na izotropnu antenu,
dBi.
I irina snopa i usmjerenost opisuju isto svojstvo antene pa je opravdano oekivati
njihovu izravnu razmjernost. Meutim, irina snopa zavisi samo o glavnom snopu, a
usmjerenost ukljuuje integriranje po cijelom dijagramu zraenja. Zato je mogue da vie
antena s razliitim dijagramom zraenja ima jednaku irinu snopa, ali sasvim razliite
usmjerenosti zbog razlike u sporednim snopovima ili postojanja vie glavnih snopova. Za
antene s dijagramom zraenja koji sadri samo jedan glavni snop znatno vie razine od
sporednih vrijedi priblino:
D
32 400
3dB3dB
(4.9)
gdje je 3dB i 3dB irina snopa za polovinu snage u stupnjevima odgovarajue u okomitoj i
vodoravnoj ravnini.
Primjer 4.2. Elektrino polje u dalekim tokama prostora koje zrai elektrino mala (u
odnosu na valnu duljinu) iana dipol-antena, postavljena u ishodite koordinatnog sustava
du z osi, je:
E (r, , ) = U 0 sin
e jk0r
r
E (r, , ) = 0
Odrediti pravac glavnog snopa dipola, irinu snopa i usmjerenost.

Intenzitet zraenja razmatrane antene je (relacija 4.6):
U (, ) =
r2
2
E + E
20
] = C sin
2
gdje je konstanta C = U 02 (20 ). Razabire se da je intenzitet zraenja, jednako kao i dijagram

zraenja, neovisan o kutnoj koordinati pa je razmatrana antena omnidirekcijska. Dijagram
zraenja ima oblik torusa (presjek u okomitoj ravnini ima oblik poloenog broja 8) s
maksimumom u vodoravnoj ravnini, = 90 i minimumom u pravcu = 0 i = 180
(pravac z osi). Kut, za koji se intenzitet zraenja smanji na polovinu, odreen je rjeenjem
jednadbe:
sin 2 = 0,5
= 45
pa je irina snopa razmatrane antene u okomitoj ravnini 3dB = 90. Prema relaciji 4.8.
usmjerenost razmatrane antene je:
86
D=
4U max
U (, )sin dd
=0 =0
Vrijednost integrala u nazivniku ove relacije je:

2
3
U (, )sin dd =2C sin d =
=0 =0
8C
3
gdje je tablini integral:
sin
d =
4
3
Maksimalna vrijednost intenziteta zraenja jednaka je konstanti C = Umax pa je usmjerenost

kratkog dipola:
D=
4U max 3
=
8
2
C
3
D = 1,5 = 1,76 dBi
Kod stvarnih antena dio snage s ulaza se rasipa zbog nesavrenih vodia i dielektrika
antenske strukture. Efikasnost zraenja antene, erad jednaka je omjeru zraene i snage s ulaza:
erad =
Prad Pin Ploss

P
= 1 loss
=
Pin
Pin
Pin
(4.10)
gdje je Ploss rasipana snaga. Efikasnost zraenja se uobiajeno iskazuje u postocima. Treba
napomenuti da osim antenske strukture gubitke mogu uzrokovati ostali imbenici, primjerice
neprilagoena ulazna impedancija i/ili neprilagoena polarizacija antene. Te gubitke je
mogue otkloniti odgovarajue uporabom prilagodne mree na ulazu antene i odabirom
prijamne antene usklaene polarizacije. Na usmjerenost antene, D kao funkciju samo
dijagrama zraenja, bjelodano, ne utjee efikasnost zraenja, erad. Dobitak antene (engl.
antenna gain) obuhvaa i gubitke antenske strukture:
G = erad D =
4U max
Pin
(4.11)
gdje su uvrtene relacije 4.8. i 4.10. Hipotetina izotropna antena je savrena u pogledu
gubitaka, odnosno i dobitak i usmjerenost izotropne antene su jednaki 1 ili 0 dB, G = D = 1 za
erad = 1. Dobitak stvarne antene esto se iskazuje u decibelima relativno u odnosu na
izotropnu antenu, G/dBi = 10logG.
Neke vrste antena pripadaju skupini otvor-antena (engl. aperture antennas) za koje je
lako uoljiva povrina (otvor) iz koje ishodi zraeni elektromagnetski val. Takve su, na
87
primjer reflektor-antene, lijevak-antene, lea-antene i neki antenski nizovi. Najvea

usmjerenost antene s plotinom otvora A je:
Dmax =
4A
(4.12)
gdje je valna duljina zraenog vala u praznom prostoru. Primjerice najvea usmjerenost
pravokutne lijevak-antene s otvorom dimenzija 23 je 24. Usmjerenost stvarnih otvor-antena je najee manja od najvee zbog niza uzroka, na primjer nesavrene razdiobe
amplitude i faze elektromagnetskog polja na otvoru, zaslanjanja (blokiranja) otvora
dijelovima antenske strukture ili prelijevanja (engl. spillover) snage primarnog izvora preko
ruba reflektora. Efikasnost otvora (engl. aperture efficiency), eap je omjer ostvarene
usmjerenosti otvor-antene i najvee usmjerenosti prema relaciji 4.12, odnosno usmjerenost
otvor-antene je:
D = eap
4A
(4.13)
Gustou snage elektromagnetskog polja koju u odreenom pravcu zrai odailjaka

antena mogue je odrediti pomou usmjerenosti, efikasnosti i dobitka antene. Na prijamnu
antenu upada ravni val odreene gustoe snage pa u tom sluaju valja odrediti raspoloivu
snagu na pristupu antene. Iznos Poyntingovog vektora upadnog vala, Savg i primljena
raspoloiva snaga, Pr su razmjerni:
Pr = Ae S avg
(4.14)
gdje je Ae efektivna plotina (engl. effective area) prijamne antene koja zavisi o usmjerenosti:
Ae =
D 2
4
(4.15)
Uin gubitaka na antenskoj strukturi mogue je obuhvatiti ako se u ovoj relaciji usmjerenost
D zamijeni dobitkom antene G. Za elektrino velike otvor-antene esto je efektivna plotina
priblino jednaka fizikalnoj plotini antene. Za ostale vrste antena, primjerice za dipole ili
petlja-antene ne postoji jednostavna relacija izmeu efektivne i fizikalne plotine.
Polarizaciju ravnog elektromagnetskog vala odreuje pravac i smjer vektora jakosti
elektrinog polja. Neka transverzalno elektromagnetski val koji se iri u pravcu pozitivne z osi
ima vektor jakosti elektrinog polja:
r
r
r
E = (E0 x e x + E0 y e y )e jk0 z
(4.16)
r
r
gdje je E0x i E0y amplituda odgovarajue x i y komponente, e x i e y su jedinini vektori
pravokutnog koordinatnog sustava, a k0 = 2/ je konstanta propagacije praznog prostora. Ako
su x i y komponenta vektora jakosti elektrinog polja jednake faze, elektromagnetski val ima
linearnu polarizaciju. Na primjer za E0x = 1 i E0y = 0 polarizacija je okomita, za E0x = 0 i
E0y = 1 polarizacija je vodoravna, a za E0x = 1 i E0y = 1 polarizacija je linearna s kutem 45.
Ako su x i y komponenta vektora jakosti elektrinog polja jednake amplitude i fazno
zakrenute za 90, elektromagnetski val ima krunu polarizaciju. Primjerice za E0x = 1 i E0y = j
88
polarizacija je kruna lijeva. To je mogue zakljuiti ako se u tom sluaju odredi trenutna
vrijednost vektora jakosti elektrinog polja; pritom se uzima realni dio relacije 4.16.
pomnoene s ejt:
r
r
r
r
r
E ( x, y , z, t ) = Re (e x + je y )e jk0 z e jt = Re e x e j (t k0 z ) + e y e j (t k0 z + / 2 ) =
(4.17)
r
r
= e x cos(t + k 0 z ) e y sin (t k 0 z )
U odreenoj toki na z osi s poveanjem vremena, t vektor jakosti elektrinog polja rotira od x
osi prema y osi. To je rotiranje u suprotnom smjeru pomicanja kazaljke sata kad se promatra
u pravcu irenja elektromagnetskog vala pa se takvu polarizaciju naziva krunom lijevom
(LHCP, engl. left-hand circular polarization). Kruna desna polarizacija (RHCP, engl. right-hand circular polarization) nastaje promjenom predznaka E0y komponente. Ako x i y
komponenta vektora jakosti elektrinog polja nisu jednake amplitude i/ili nisu fazno
zakrenute za 90, elektromagnetski val ima eliptinu polarizaciju koja moe biti lijeva ili
desna.
Polarizacija antene je jednaka polarizaciji zraenog elektromagnetskog polja u
odreenom pravcu kad je antena u funkciji odailjanja. Na primjer dipol-antena postavljena u
ishodite koordinatnog sustava du z osi (primjer 4.2) u dalekim tokama prostora ima samo
E komponentu zraenog elektrinog polja. Glavni snop antene u ravnini = 90 zrai polje
okomite linearne polarizacije pa je takve polarizacije i dipol. Maksimalni prijenos snage
izmeu dvije antene iziskuje da one imaju jednaku polarizaciju.
U odnosu na elektrini krug odailjaku antenu je u ravnini njezinih prikljunica
mogue nadomjestiti impedancijom ZA (slika 4.4.a). Pritom je odailja nadomjeten
Theveninovim ekvivalentom: naponskim izvorom Ug i unutarnjom impedancijom Zg.
Impedancija antene je optereenje ovog generatora na kojem se rasipa snaga jednaka zbroju
zraene snage i snage rasipane na gubicima antenske strukture.
Zg
Ug
a)
ZA
ZA
UA
ZL
b)
Slika 4.4. Nadomjesni krug za: a) odailjaku antenu; b) prijamnu antenu

Prijamnu antenu je u ravnini njezinih prikljunica mogue nadomjestiti Theveninovim
ekvivalentom: naponskim izvorom UA i serijski spojenom impedancijom ZA (slika 4.4.b).
Ovaj generator snagu primljenu iz upadnog elektromagnetskog vala prenosi opteretnoj
impedanciji ZL kojom je nadomjeten prijamnik. Vlastita impedancija, ZA je svojstvo antene u
praznom prostoru neovisno o funkciji odailjanja ili prijama.
4.2. Friisova jednadba
Friisova jednadba povezuje primljenu snagu s odaslanom snagom, dobitkom antena,

udaljenou i valnom duljinom ili frekvencijom. To je temeljna relacija za razmatranje
radiosustava. Neka je R udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene koja u pravcu
89
maksimuma zraenja ima dobitak odgovarajue Gt i Gr (slika 4.5). Pritom su antene na

razmaku veem od udaljenosti dalekog polja (relacija 4.5), snaga signala na ulazu odailjake
antene je Pt, a raspoloiva snaga signala na izlazu prijamne antene je Pr.
Gt
odailja
Gr
R
Pt
Pr
prijamnik
Slika 4.5. Veliine radiosustava koje povezuje Friisova jednadba

Iznos gustoe snage elektromagnetskog polja na udaljenosti R od izotropne antene je:
S avg =
Pt
4R 2
(4.18)
gdje je Pt zraena snaga. U tom sluaju zraena snaga je jednaka snazi signala na ulazu jer
izotropna antena nema gubitaka. Relacija iskazuje injenicu da je ukupna zraena snaga
jednoliko raspodijeljena na povrini kugle radijusa R koja okruuje izotropnu antenu. Stvarna
antena ima usmjerenost u pravcu maksimuma zraenja veu od 1 ili 0 dBi, a zraena snaga je
zbog gubitaka na antenskoj strukturi manja od snage signala na ulazu. Iznos gustoe snage
elektromagnetskog polja u dalekim tokama prostora u pravcu maksimuma zraenja
odailjake antene na udaljenosti R je:
S avg =
Gt Pt
4R 2
(4.19)
gdje je Gt dobitak antene, a Pt je snaga signala na ulazu antene. Raspoloiva snaga na izlazu
prijamne antene koja se nalazi u dalekom polju odailjake antene je (relacija 4.14):
Pr = Ae S avg =
Gt Pt Ae
4R 2
gdje je Ae efektivna plotina prijamne antene, a za Savg je uvrtena relacija 4.19. Ako se za
efektivnu plotinu prijamne antene uvrsti relacija 4.15, slijedi:
Pr =
Gt G r 2
P
(4R )2 t
(4.20)
gdje je Gr dobitak prijamne antene jer je ukljuen uin njezinih gubitaka, a = c/f je valna
duljina zraenog vala u praznom prostoru. Naravno, ovo je najvea mogua vrijednost
raspoloive snage na izlazu prijamne antene jer su brojni imbenici u stvarnom radiosustavu
koji je mogu smanjiti, primjerice neprilagoena impedancija na pristupu obje antene,
neprilagoena polarizacija antena, uini propagacije koji uzrokuju slabljenje i depolarizaciju
elektromagnetskog vala te viestazno irenje koje moe uzrokovati feding. Uzgred,
depolarizacija je pojava promjene nazivne polarizacije elektromagnetskog vala, a feding je
pojava vremenske zavisnosti snage primanog signala.
90
Mogue je zapaziti (relacija 4.20) da je primana snaga, Pr obrnuto razmjerna kvadratu

udaljenosti, 1/R2 izmeu odailjaa i prijamnika. Ovakva zavisnost je posljedica irenja
sfernog elektromagnetskog vala, odnosno to je zavisnost gustoe snage zraenog polja o
udaljenosti (relacija 4.18). Na prvi pogled to moe izgledati neprihvatljivo veliki gubitak
snage, ali valja podsjetiti da je snaga na prijenosnoj liniji eksponencijalno zavisna o
udaljenosti, e2z gdje je konstanta atenuacije linije, a z odgovara udaljenosti R. Poznato je
da se s poveanjem udaljenosti negativna eksponencijalna funkcija znatno bre smanjuje od
algebarske, reciprono-kvadratne funkcije pa je za prijenos signala na velike udaljenosti esto
efikasnija radioveza od prijenosne linije.
Primjer 4.3. Satelit u geosinkronoj orbiti na udaljenosti 36 900 km od povrine Zemlje
odailje signal snage 2 W i frekvencije 20 GHz pomou antene s dobitkom 37 dBi. Ako
prijamna postaja na Zemlji ima antenu s dobitkom 45,8 dBi, odrediti primljenu snagu.
Zanemariti mogue uine neprilagoenja i slabljenja elektromagnetskog vala.
Friisovu jednadbu je mogue iskazati u decibelima (relacija 4.20):
4R
20 log
G
P
Pr
G

= t + r + t
dBm dBi dBi dB m
dB
ali treba odrediti pribrojnike:
2 10 3
Pt
P W
= 33,0
= 10 log t
= 10 log
dB m
1 mW
1
4R
4Rf
20 log
20 log
6
9
=
c = 20 log 4 36,900 10 20 10 = 209,8
dB
dB
3 108
Uvrtavanjem vrijednosti u Friisovu jednadbu iskazanu u decibelima slijedi primljena snaga

u razmatranom radiosustavu:
Pr
= 45,8 + 37,0 + 33,0 209,8
dBm
Pr = 94,0 dB m = 3,98 10 10 mW 0,4 pW
Ponovno treba upozoriti na iznimno veliko slabljenje elektromagnetskog vala uzrokovano
velikom udaljenou pa je unato vrlo velikom dobitku antena primljena snaga iznimno mala.
Friisova jednadba (relacija 4.20) pokazuje da je primljena snaga razmjerna umnoku

snage signala na ulazu odailjake antene i njezinog dobitka, PtGt. Ekvivalentna izotropno
zraena snaga (EIRP, engl. effective isotropic radiated power) jednaka je ovom umnoku:
EIRP = Pt Gt
(4.21)
91
Za odreenu frekvenciju signala, udaljenost i dobitak prijamne antene primljena snaga je

razmjerna EIRP; primljenu snagu je mogue poveati poveanjem snage odailjanja i/ili
poveanjem dobitka odailjake antene. Na slici 4.6.a) prikazan je dijagram zraenja antene s
dobitkom G > 1 i snagom signala na ulazu P1. Na velikoj udaljenosti R u pravcu maksimuma
zraenja antene gustoa snage elektromagnetskog polja je (relacija 4.19):
S0 =
P1G
4R 2
(4.22.a)
Na slici 4.6.b) prikazan je dijagram zraenja izotropne antene s dobitkom G = 1 i snagom

signala na ulazu P2.
S0 =
a)
P1G
4R 2
S0 =
b)
P2
4R 2
Slika 4.6. Gustoa snage zraenog polja: a) stvarnog; b) ekvivalentnog izotropnog

Na velikoj udaljenosti R gustoa snage izotropno zraenog elektromagnetskog polja je
(relacija 4.18):
S0 =
P2
4R 2
(4.22.b)
Gustoa snage zraenog polja u oba sluaja (relacije 4.22.a) i 4.22.b) je jednaka ako je snaga
signala na ulazu izotropne antene jednaka EIRP, P2 = P1G.
Katkad se umjesto izotropne za referentu antenu odabire poluvalni dipol zbog njegove
iroke primjene. Ekvivalentna zraena snaga (ERP, engl. effective radiated power) iskazana u
decibelima relativno u odnosu na poluvalni dipol, dBd je:
ERP EIRP 2,2
=
+
dBd
dBi
dBi
(4.23)
jer je dobitak poluvalne dipol-antene priblino 2,2 dBi.

Pri izvoenju Friisove jednadbe (relacija 4.20) pretpostavljena je prilagoena
impedancija izmeu odailjaa i odailjake antene te izmeu prijamne antene i prijamnika.
Openito, neprilagoenje izmeu tih komponenti radiosustava smanjuje prenesenu snagu
signala. U tom sluaju vrijednost prenesene snage odreenu Friisovom jednadbom valja
pomnoiti faktorom gubitka zbog neprilagoenja impedancije (engl. impedance mismatch
factor):
eimp = 1 t
)(1 )
2
(4.24)
gdje je t faktor refleksije na ulazu odailjake antene, a r je faktor refleksije na izlazu

prijamne antene. Treba podsjetiti da dobitak antene ne ukljuuje uin neprilagoenja
92
impedancije na njezinom ulazu. Naime, prilagoenje impedancije na pristupu antene ovisi o

impedanciji vanjskog kruga, a nije svojstvo same antene. Prilagoenje impedancije na
pristupu antene mogue je ostvariti vanjskom prilagodnom mreom.
Osim spomenutog pri izvoenju Friisove jednadbe (relacija 4.20) pretpostavljena je i
jednaka polarizacija odailjake i prijamne antene. U sluaju kad taj uvjet nije ispunjen treba
vrijednost prenesene snage odreenu Friisovom jednadbom pomnoiti faktorom gubitka
zbog neusklaene polarizacije (engl. polarization mismatch factor, polarization efficiency):
r r
e pol = ei er
(4.25)
r
r
gdje je ei jedinini vektor polarizacije elektrinog polja upadnog vala, a er je jedinini vektor
polarizacije elektrinog polja prijamne antene kad je u funkciji odailjanja:
r
r
E r = er E r e jk0r
r r
Ei = ei Ei e jk0r
Primjer 4.4. Odailjaka antena ima krunu lijevu polarizaciju, LHCP i zrai
elektromagnetski val u pravcu vodoravne z osi. Odrediti faktor gubitka zbog neusklaene
polarizacije ako je prijamna antena s linearnom okomitom polarizacijom, s krunom lijevom
polarizacijom, LHCP i s krunom desnom polarizacijom, RHCP.
Jedinini vektor krune lijeve polarizacije elektrinog polja upadnog vala je (relacija
4.17):
r
r
r e x + je y
ei =
2
(Napomena: jedinini vektor jednak je omjeru pripadajueg vektora i njegovog iznosa; u

ovom sluaju iznos vektora jakosti elektrinog polja je 12 + 12 = 2 .) Neka je x os okomita
pa je jedinini vektor polarizacije za antenu s linearnom okomitom polarizacijom:
r r
er = e x
Faktor gubitka zbog neusklaene polarizacije u tom sluaju je (relacija 4.25):
e pol
r
r r
r r 2 (e x + je y ) e x
= ei er =
2
1
2
e pol = 0,5 = 3 dB
Prijamna antena s linearnom okomitom polarizacijom zahvaa samo polovinu snage upadnog
elektromagnetskog vala s krunom polarizacijom. Jednaki rezultat vrijedi za svaku prijamnu
antenu s linearnom polarizacijom. Ako je prijamna antena s krunom lijevom polarizacijom
kad je u funkciji odailjanja u pravcu z osi, jedinini vektor polarizacije je:
r
r
e x je y
r
er =
2

93
e pol
r
r
r
r 2
2
1+1
r r 2 (e x + je y ) (e x je y )
= ei er =
=
22
4
e pol = 1 = 0 dB
Uz jednaku polarizaciju prijamne i odailjake antene iezavaju gubici zbog neusklaene
polarizacije. Ako je prijamna antena s krunom desnom polarizacijom kad je u funkciji
odailjanja u pravcu z osi, jedinini vektor polarizacije je:
r
r
e x + je y
r
er =
2

e pol
r
r
r
r 2
2
11
r r 2 (e x + je y ) (e x + je y )
= ei er =
=
22
4
e pol = 0 = dB
Uz ortogonalnu polarizaciju prijamne i odailjake antene iezava snaga primanog signala.
Ortogonalne su, na primjer kruna lijeva i desna polarizacija te linearna vodoravna i okomita
polarizacija.
4.3. Temperatura uma antene
Antena u radioprijamnik unosi um koji potjee iz vanjskih izvora i termiki um

generiran na gubicima antenske strukture. Na dio uma koji se posredstvom antene iz okolia
unosi u prijamnik najee nije mogue utjecati. Vano je zato razmotriti znaajke prijamnih
antena u pogledu uma. Na slici 4.7. prikazana su tri ekvivalentna izvora termikog uma s
raspoloivom snagom na izlazu:
N o = kTB
(4.26)
gdje je k Boltzmannova konstanta, T je temperatura, a B je irina frekvencijskog pojasa. U

prvom sluaju na temperaturi T je otpornik s otporom R (slika 4.7.a). Elektromagnetski
nejena (gluha) komora na temperaturi T potpuno okruuje antenu u drugom sluaju (slika
4.7.b). Nejena komora (engl. anechoic chamber) savreno upija elektromagnetski val i u
termikoj je ravnotei zajedno s antenom. Zato je raspoloiva snaga uma na izlazu antene
jednaka kao u prvom sluaju. Na slici 4.7.c) jednaka antena je razmjerno uskim glavnim
snopom usmjerena prema jednolikom dijelu prostora na temperaturi T. I u ovom sluaju je
raspoloiva snaga uma na izlazu antene odreena relacijom 4.26. Stvarna antena je redovito
u sloenijem okruenju jer glavni snop moe zahvaati vie izvora uma koji mogu biti
prirodni ili uzrokovani ljudskim djelatnostima. umu pridonose i sporedni snopovi dijagrama
zraenja antene bilo da su usmjereni prema izvorima uma ili da zahvaaju elektromagnetski
val reflektiran od povrine Zemlje i ostalih velikih objekata.
94
T
R
No
No
No
b)
a)
c)
Slika 4.7. Ekvivalentni izvori uma: a) otpornik na temperaturi T; b) antena u nejenoj

komori na temperaturi T; c) antena usmjerena prema prostoru na temperaturi T
Temperatura uma pozadine (engl. background noise), TB je ekvivalentna temperatura
otpornika koji generira jednaku raspoloivu snagu uma kao i prostor prema kojem je
usmjerena antena. Primjerice na niim frekvencijama mikrovalnog podruja ekvivalentna
temperatura uma neba u pravcu zenita, = 0 je 3 K do 5 K, neba u pravcu obzora, = 90
je 50 K do 100 K, a ekvivalentna temperatura uma povrine Zemlje je 290 K do 300 K.
Temperatura uma neba u pravcu zenita (3 K do 5 K) nadomjeta pozadinsko zraenje
svemira koje se smatra ostatkom "velikog praska" u trenutku nastanka svemira. To je
ekvivalentna temperatura uma pozadine za antenu s velikom efikasnou zraenja i
razmjerno uskim igliastim glavnim snopom usmjerenim u pravcu zenita, ali ne i u pravcu
ostalih izvora uma, na primjer Sunca, svemirskih tijela ili galaktikog sredita. Poveanjem
kuta , odnosno pomicanjem glavnog snopa antene iz pravca zenita u pravac obzora
poveava se ekvivalentna temperatura uma pozadine. Takva promjena pravca poveava
debljinu sloja atmosfere zahvaene glavnim snopom pa umu pozadine pridonosi i um
atmosfere. Usmjeravanje glavnog snopa antene prema povrini Zemlje dodatno poveava
temperaturu uma pozadine. Na slici 4.8. prikazana je frekvencijska zavisnost ekvivalentne
temperature uma pozadine na razini mora za neke vrijednosti kuta .
TB/K
300
= 90
250
200
150
= 85
100
= 80
50
= 0
O2
H2O
10
20
30
40
50
60
70
80
90
f/GHz
Slika 4.8. Frekvencijska zavisnost temperature uma pozadine
95
Mogue je zapaziti (slika 4.8) skokovite promjene temperature uma pozadine u okoliu
frekvencije 22 GHz i 60 GHz. Uzrokuje ih rezonancija odgovarajue molekule vode i
molekule kisika. Obje rezonancije poveavaju gubitke atmosfere, a time i temperaturu uma
pozadine. Gubitak je tako velik u okoliu frekvencije 60 GHz da je atmosferu u pogledu uma
mogue nadomjestiti prilagoenim otporom na temperaturi priblino 290 K spojenim na ulaz
prijamnika umjesto antene. Ovom sluaju odgovara antena u elektromagnetski nejenoj
komori na temperaturi priblino 290 K (slika 4.7.b).
Ako dijagram zraenja antene zahvaa podruja s razliitom temperaturom uma
pozadine, treba odrediti ekvivalentnu temperaturu svjetline (engl. brightness temperature) u
odnosu na prikljunice antene:
2
T (, )D(, )sin dd
B
Tb =
=0 =0
2
(4.27)
D(, )sin dd
=0 =0
gdje je TB(, ) prostorna razdioba temperature uma pozadine, a D(, ) je prostorna

razdioba usmjerenosti (intenzitet zraenja ili funkcija dijagrama zraenja) antene. Ove dvije
ekvivalentne temperature uma su jednake u sluaju kad je prostorna razdioba temperature
uma pozadine konstanta, Tb = TB. Valja upozoriti da ekvivalentna temperatura svjetline
(relacija 4.27) ne ukljuuje termiki um generiran na gubicima antenske strukture.
Stvarne antene sadre nesavrene vodie i dielektrike pa im je efikasnost zraenja
(relacija 4.10) manja od jedan, erad < 1. To znai da je raspoloiva snaga primljenog signala,
ali i primljenog uma na pristupu prijamne antene smanjena s faktorom erad. Meutim, snazi
primljenog uma se pribraja snaga termikog uma koji se generira na gubicima antenske
strukture. Stvarnu antenu s gubicima, erad < 1 na fizikalnoj temperaturi Tp mogue je
nadomjestiti kaskadnim spojem savrene antene i atenuatora s faktorom gubitka snage
(atenuacijom) L = 1/erad na temperaturi Tp (slika 4.9). Pritom antenu okruuje prostor s
razdiobom ekvivalentne temperature uma pozadine TB(, ) pa je ekvivalentna temperatura
svjetline u odnosu na pristup antene odreena relacijom 4.27.
Tb
TB(, )
savrena
antena
atenuator
L = 1/erad
na temp.
Tp
TA
Slika 4.9. Ekvivalentna temperatura uma antene

Ekvivalentna temperatura uma antene, TA ukljuuje doprinos vanjskih izvora uma
pomou ekvivalentne temperature svjetline, Tb i termikog uma generiranog antenskom
strukturom na temperaturi Tp:
TA =
96
Tb (L 1)T p
+
= erad Tb + (1 erad )T p
L
L
(4.28)
Temperatura uma antene je ekvivalentna temperatura otpornika koji generira raspoloivu

snagu termikog uma jednaku raspoloivoj snazi ukupnog uma na pristupu antene na
odreenoj frekvenciji. Ako gubici antenske strukture iezavaju, erad = 1, onda je ekvivalentna
temperatura uma antene jednaka temperaturi svjetline, TA = Tb. U suprotnom sluaju kad
efikasnost zraenja antene iezava, erad = 0 antena ne prima signal ni um vanjskih izvora pa
je ekvivalentna temperatura uma antene jednaka fizikalnoj temperaturi, TA = Tp. Izmjeri li se,
primjerice postupkom opisanim u potpoglavlju 3.5, ekvivalentnu temperaturu uma antene
koja je usmjerena prema prostoru poznate temperature uma pozadine, mogue je prema
relaciji 4.28. odrediti efikasnost zraenja antene. Valja upozoriti da ekvivalentnu temperaturu
uma otvor-antene nije mogue odrediti ako se efikasnost otvora koristi umjesto efikasnosti
zraenja. Efikasnost otvora je mjera smanjenja usmjerenosti otvor-antene (relacija 4.13) pa ne
ukljuuje gubitke antenske strukture ni njima pridrueno generiranje termikog uma.
Primjer 4.5. Antena velikog dobitka ima prostornu razdiobu usmjerenosti, D(, ) u
ravnini konstantnu (omnidirekcijska antena, kruni dijagram zraenja), a zavisnost o
koordinati je prikazana na slici 4.10. (po krunim isjecima dijagram zraenja konstantan).
Ako je antena usmjerena prema podruju u kojem je prostorna razdioba temperature uma
pozadine:
10 K za 30
TB (, ) =
100 K za 30 < 90
odrediti ekvivalentnu temperaturu uma antene. Pretpostaviti da gubici antenske strukture
iezavaju, erad = 1.
D()/dBi
30
20
10
-90
-60
-30
30
60
90
Slika 4.10. Prostorna razdioba usmjerenosti za primjer 4.5.

Za antenu bez gubitaka, erad = 1 ekvivalentna temperatura uma jednaka je temperaturi
svjetline, TA = Tb (relacija 4.28). Prema relaciji 4.27. ekvivalentna temperatura svjetline uz
normaliziranu razdiobu usmjerenosti najveom vrijednou je:
2
T (, )D(, )sin dd
B
Tb =
=0 =0
2
D(, )sin dd
=0 =0
97
Tb =
30
90
10 1 sin d + 10 0,01 sin d + 100 0,01 sin d
=0
=1
1 sin d + 0,01 sin d
=0
=1
=30
90
30
90
10 cos 0 0,1 cos 1 cos 30

1
90
cos 0 0,01 cos 1
0,00152 + 0,0134 + 0,866

0,0102
Tb = 86,4 K = TA
Mogue je razabrati da u ovom primjeru ekvivalentnoj temperaturi uma antene najvie
pridonose sporedni snopovi dijagrama zraenja. Nerijetko se i kod stvarnih radiosustava
najvei dio snage uma u prijamnik unosi preko sporednih snopova dijagrama zraenja
antene.
Ekvivalentna temperatura uma prijamne antene razmjerna je raspoloivoj snazi uma

na njezinom izlazu. Osim ovog parametra prikladna mjera kakvoe prijamne antene je i omjer
G/T (engl. G/T ratio) iskazan u decibelima:
G
T = 10 log G
T
dB
A
(4.29)
gdje je G dobitak antene, a TA je ekvivalentna temperatura uma antene. (Napomena:

uobiajeno se za veliinu G/T pogreno navodi jedinica dB/K.) Ako je snaga signala na ulazu
prilagoenog prijamnika (Friisova jednadba, relacija 4.20):
Gr Gt Pt 2
Si =
(4R )2
i snaga uma na ulazu prilagoenog prijamnika (relacija 4.26):
N i = kT A B
onda je omjer signala i uma, SNR na ulazu prijamnika:
Si Gr Gt Pt 2
=
N i TA kB (4R )2
(4.30)
Treba uoiti da je omjer signala i uma na ulazu prilagoenog prijamnika razmjeran omjeru
G/T prijamne antene, Gr/TA. To je jedina veliina na koju je mogue utjecati u prijamniku jer
se ostale veliine odnose na odailja ili radiosustav: Gt je dobitak odailjake antene, Pt je
snaga signala na njezinom ulazu, R je udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene, B je
irina frekvencijskog pojasa radiosustava, a = c/f je valna duljina zraenog vala u praznom
prostoru. Za odreeni odailja radiosustav ima najbolje znaajke ako je maksimalna
vrijednost G/T prijamne antene. Poveati omjer G/T prijamne antene bjelodano je mogue
98
poveanjem dobitka antene, Gr jer se tako poveava brojnik razmatranog omjera i najee
smanjuje ekvivalentna temperatura uma antene, TA. Naalost, vei dobitak iziskuje antene
veih dimenzija i cijene, a za primjene koje pretpostavljaju omnidirekcijski dijagram zraenja
nije ni poeljan.
Prijamnici velike osjetljivosti, primjerice za satelitske radioveze, esto imaju prvo
pojaalo i/ili mijealo u obliku izdvojenog stupnja postavljeno tik uz prijamnu antenu, a do
preostalog dijela prijamnika signal na meufrekvenciji ili u osnovnom frekvencijskom pojasu
prenosi linija. Tako je izbjegnuta razmjerno duga prijenosna linija s gubicima prije prvog
stupnja prijamnika ime se u skladu s relacijom 3.77, za faktor uma kaskadno spojenih
mrea, postie znaajno poboljanje ukupnog faktora uma. Komponentu pojaalo/mijealo u
obliku izdvojenog stupnja s malim faktorom uma esto se naziva niskoumnim sklopom
(LNB, engl. low-noise block) prijamnika. U tom sluaju omjer G/T redovito ukljuuje
ekvivalentnu temperaturu uma antene i niskoumnog sklopa.
Primjer 4.6. Izravni satelitski radiodifuzijski sustav (DBS, engl. direct broadcast system) sa
irinom propusnog pojasa 20 MHz u frekvencijskom podruju od 12,2 GHz do 12,7 GHz ima
najveu udaljenost (s kutem elevacije 30) izmeu DBS odailjaa u geosinkronoj orbiti i
DBS prijamnika na povrini Zemlje 39 000 km (slika 4.11). Na ulazu odailjake antene s
dobitkom 34 dBi snaga signala je 120 W, a prijamna reflektor-antena (s promjerom 45,7 cm)
ima dobitak 33,5 dBi i ekvivalentnu temperaturu svjetline 50 K. Ako je faktor uma
niskoumnog sklopa prijamnika 1,1 dB, odrediti ekvivalentnu izotropno zraenu snagu
odailjaa, omjer G/T za prijamnu antenu i niskoumni sklop, snagu prijenosnog signala na
izlazu prijamne antene te omjer snage prijenosnog signala i snage uma (CNR, engl. carrierto-noise ratio) na izlazu niskoumnog sklopa.
TB(, )
Gt
Gr
Tb
Pt
DBS odailja
CNR
DBS prijamnik - LNB

R
Slika 4.11. Shema DBS sustava za primjer 4.6.

Gt = 34 dBi = 2512
Gr = 33,5 dBi = 2239
F = 1,1 dB = 1,29
Neka je radna frekvencija jednaka srednjoj vrijednosti navedenog raspona, f = 12,45 GHz pa
je valna duljina zraenog vala = c/f =0,0241 m. Ekvivalentna izotropno zraena snaga
odailjaa je (relacija 4.21):
EIRP = Pt Gt = 120 2512 = 3,01 105 W = 54,8 dB W
Ekvivalentna temperatura uma kaskadno spojene antene i niskoumnog sklopa referirana na
ulaz niskoumnog sklopa je:
99
Te = TA + TLNB = Tb + (F 1)T0 = 50 + (1,29 1)290 = 134 K

Pritom je pretpostavljeno da je ekvivalentna temperatura uma prijamne antene jednaka
temperaturi svjetline, TA = Tb, a primjenom relacije 3.65. faktor uma niskoumnog sklopa je
pretvoren u ekvivalentnu temperaturu uma u odnosu na ulaz. Omjer G/T za prijamnu antenu i
niskoumni sklop je (relacija 4.29):
G
G
2239
= 10 log r = 10 log
= 12,2 dB (dB K )
T
134
Te
Prema Friisovoj jednadbi raspoloiva snaga prijenosnog signala na izlazu prijamne antene je
(relacija 4.20):
Pr =
Pt Gt Gr 2 3,01 105 2239 0,02412

=
= 1,63 10 12 W = 117,9 dB W
7 2
(4R )2
(4 3,9 10 )
Pretpostavi li se da je LNB prilagoen na prijamnu antenu omjer snage prijenosnog signala i

snage uma na izlazu niskoumnog sklopa je:
CNR =
Pr G LNB
P
1,63 10 12
= r =
= 44,1 = 16,4 dB
kTe BG LNB kTe B 1,38 10 23 134 20 10 6
gdje je GLNB pojaanje snage niskoumnog sklopa. Za dobru kakvou slike dostatan je omjer
snage prijenosnog signala i snage uma na izlazu niskoumnog sklopa 16 dB uz digitalnu
modulaciju s ispravljanjem pogreke kakvu se koristi u DBS sustavu.
4.4. Antene jednostavne strukture
Elektromagnetsko polje generiraju elektrini naboji s promjenljivom brzinom pa svaka

struktura koja ostvaruje ubrzanje naboja moe biti izvor elektromagnetskog vala. Antena
mora imati i dodatna svojstva: primjerenu efikasnost zraenja i odreenu prostornu razdiobu
zraenog polja. Zavisnost elektrinih parametara o dimenzijama i elektromagnetskim
svojstvima antenske strukture slijedi iz prikaza elektromagnetskog polja sfernim valovima. To
su rjeenja Maxwellovih jednadbi za neogranieni, izotropni i homogeni prostor s izvorima
koji iezavaju svugdje osim u ishoditu sfernog koordinatnog sustava. Rezultirajua rjeenja
su modovi (oblici) elektromagnetskog polja praznog prostora. Ako je ispunjen uvjet zraenja,
odnosno ako postoje samo iz ishodita divergentni sferni valovi, onda su njihovi koeficijenti
jednoznano odreeni tangencijalnom komponentom elektrinog ili magnetskog polja na
zatvorenoj povrini koja potpuno okruuje izvore u ishoditu. Drukije iskazano zraeno polje
u dalekim tokama prostora jednoznano je odreeno tangencijalnom komponentom polja na
zatvorenoj povrini koja potpuno okruuje izvore elektromagnetskog polja. Nasuprot tome ne
postoji jednoznanost izmeu geometrije antenske strukture, odnosno razdiobe gustoe struje
na antenskoj strukturi i tangencijalne komponente polja na zatvorenoj povrini koja okruuje
antenu. To znai da antene razliite strukture mogu imati jednako zraeno polje u dalekim
tokama prostora pa dvojbenim ostaje najpovoljniji oblik. Pritom najveu potekou uzrokuje
100
pobuda potrebne razdiobe gustoe struja ili polja na otvoru antenske strukture u eljenom
frekvencijskom podruju.
Prikaz zraenog elektromagnetskog polja s izvorima u ishoditu redom divergentnih
sfernih valova pokazuje odrezni uin neogranienog prostora. Broj znaajnih lanova
(prostornih harmonika) ovog reda razmjeran je omjeru promjera najmanje sferne povrine
koja okruuje izvore i valne duljine zraenog polja. Parametar dijagrama zraenja antene, na
primjer najvei dobitak je funkcija broja znaajnih prostornih harmonika pa oigledno zavisi
o dimenzijama antene u odnosu na valnu duljinu.
Antene je mogue razvrstati prema razliitim kriterijima; podjela prema osnovnom
nainu zraenja, odnosno prema frekvencijskom podruju uobiajene primjene je prikazana
na slici 4.12. Primjerice u skupinu antena u obliku zraeeg strujnog elementa (engl. current
elements) pripadaju dipol, monopol, petlja, prorez, bikonina, disk, mikrotrakasta i ostale
antene. Neke iz skupine antena s putujuim valom (engl. travelling-wave antennas) su duga
iana, romb, prorezani valovod, spiralna, helikoidalna, log-periodika, dielektrina i
mikrotrakasta, a neke iz skupine antena u obliku zraeeg otvora (engl. aperture antennas) su
reflektor, lijevak i lea. Antenski niz (engl. array antenna) sadri vie pravilno rasporeenih
elementarnih antena s takvom pobudom da ostvaruju zadani dijagram zraenja. Iako postoje
brojne iznimke navedene skupine se razlikuju dimenzijama antene u odnosu na valnu duljinu
zraenog polja (slika 4.12.a). Naravno, to utjee na frekvencijsko podruje uobiajene
primjene (slika 4.12.b).
zraei otvor
zraei otvor
antenski niz
antenski niz
putujui val
putujui val
strujni element
0,01
a)
0,1
strujni element
10
100
1000
(dimenzije antene)/
104
105
106
107
108
109
b)
1010 1011
f/Hz
Slika 4.12. Podjela antena: a) prema osnovnom nainu zraenja;

b) prema frekvencijskom podruju uobiajene primjene
Najjednostavniju strukturu imaju linearne (iane) antene koje sadre vodie
zanemarivo malog promjera u odnosu na duljinu. Ovaj uvjet opravdava pretpostavku da je
razdioba elektine struje du strukture linearne antene funkcija samo jedne prostorne
koordinate. Elementarni elektrini dipol (Hertzov elektrini dipol) je linearna antena s
neizmjerno malom (infinitezimalnom) duljinom koja je uvijek puno manja od valne duljine,
L << . Neka je elementarni elektrini dipol postavljen du osi z simetrino u odnosu na
ishodite (slika 4.13.a). Zbog usvojenih pretpostavki razdioba struje du elementarnog
elektrinog dipola je konstanta, I(z) = I0 (slika 4.13.b). Naravno, ovo nije stvarna antena jer bi
u tom sluaju elektrina struja iezavala na otvorenim krajevima vodia. Unato tome
elementarni elektrini dipol ima iznimni znaaj jer se svaku linearnu antenu moe prikazati
serijskim spojem velikog broja takvih antena pri emu je svaka protjecana odgovarajuom
strujom. Najslinija elementarnom elektrinom dipolu je antena male ukupne duljine u
odnosu na valnu duljinu s velikim zavrnim kapacitetom u obliku ploe ili kugle na
krajevima. Ako zavrni kapaciteti zanemarivo malo zrae, struja du ravnog dijela vodia koji
ih spaja je priblino konstantna. Zraeno elektrino polje razmatranog elementarnog
elektrinog dipola u dalekim tokama prostora je:
101
E =
jk 00 I 0 L
(sin )e jk0r
4r
(4.31)
E = 0
gdje je k0 konstanta propagacije, a 0 je valna impedancija praznog prostora. Relacija vrijedi

za vrijednosti kutne koordinate u rasponu 0 . U ogranienom prostoru na velikoj
udaljenosti od ishodita zavisnost odgovarajuih komponenti elektrinog i magnetskog polja
odreena je relacijom 4.2. Razabire se da je elektrino i magnetsko polje u dalekim tokama
prostora sinusna funkcija kutne koordinate pa elementarni elektrini dipol, iako
infinitezimalnih dimenzija, nije izotropna antena.
z
I0
L/2
I0 I(z)
-L/2
2a
b)
a)
Slika 4.13. Elementarni elektrini dipol: a) geometrijske veliine; b) razdioba struje

Dijagram zraenja okomito postavljenog elementarnog elektrinog dipola prikazan je
na slici 4.14; glavni snop je u vodoravnoj ravnini, = 90, irina snopa za polovinu snage,
3dB je 90, a usmjerenost, D je 1,5 ili 1,76 dBi (primjer 4.2). Razmatrani dipol ima okomitu
linearnu polarizaciju jer zraeno elektrino polje u dalekim tokama prostora ima samo E
komponentu (relacija 4.31).
0
330
30
60
300
270
-40
-30
-20
240
-10
0
F/dB
90
120
210
150
180
Slika 4.14. Dijagram zraenja elementarnog elektrinog dipola

102
Dipol-antena je linearna struktura koja sadri dva najee jednaka vodia konane
duljine postavljena na pravac i odvojena uskim prorezom. Neka je dipol-antena postavljena
du osi z simetrino u odnosu na ishodite (slika 4.15.a). Za elektrino kratki dipol (engl.
electrically short dipole) ukupna duljina, L je mala u odnosu na valnu duljinu, pa je mogue
pretpostaviti linearnu (trokutastu) razdiobu struje du antenske strukture; maksimalna
vrijednost I0 je na sredini, a na krajevima struja iezava (slika 4.15.b).
z
z
sinusoidalna
razdioba
L/2
linearna
razdioba
Rrad
L
I0
Rloss
I(z)
jX
Zin
-L/2
2a
a)
c)
b)
Slika 4.15. Dipol-antena: a) geometrijske veliine;

b) razdioba struje; c) nadomjesni krug
Zraeno elektrino polje kratkog dipola u dalekim tokama prostora jednako je polovini
odgovarajue vrijednosti za elementarni elektrini dipol (relacija 4.31):
E =
1 jk 0 0 I 0 L
(sin )e jk0r
2 4r
(4.32)
E = 0
Normalizirani dijagram zraenja kratkog dipola jednak je dijagramu zraenja elementarnog

elektrinog dipola (slika 4.14). Naravno, jednaki su im i parametri koji se odnose na dijagram
zraenja, primjerice irina glavnog snopa za polovinu snage i usmjerenost.
Ukupnu snagu koju zrai razmatrani kratki dipol mogue je odrediti pomou integrala
Poyntingovog vektora po povrini kugle radijusa r sa sreditem u ishoditu (relacije 4.6. i
4.7):
Prad =
r2
2 0
E sin dd =
=0 =0
I 02 L2 k 02 0
2
8(4 )
sin
d d =
=0 =0
I 02 L2 k 02 0 10 I 02 L2 2
=
=
2
48
gdje je za konstantu propagacije praznog prostora uvrteno k0 = 2/, a za valnu impedanciju
0 = 120 . Ukupna zraena snaga iskazana pomou elemenata nadomjesnog kruga je (slika
4.15.c):
Prad =
1 2
I 0 Rrad
2
103
Otpor zraenja antene je otpor ekvivalentnog otpornika koji protjecan efektivnom vrijednou
struje u toki napajanja antene rasipa snagu jednaku ukupnoj zraenoj snazi. Izjednaavanjem
relacija za ukupnu zraenu snagu slijedi otpor zraenja kratkog dipola:
Rrad
L
= 20
(4.33)
Ova relacija priblino vrijedi za dipol-antene do etvrtvalne duljine, L < /4.

Gubici nastaju zbog konane elektrine provodnosti vodia antenske strukture.
Nadomjesni otpor gubitaka kratkog dipola ostvarenog vodiima ukupne duljine L i promjera
2a je:
Rloss =
Rs L
6a
(4.34)
Rs =
0
2
(4.35)
Povrinski otpor vodia je:
gdje je = 2f kutna frekvencija prijenosnog signala, je elektrina provodnost vodia, a

0 = 4107 H/m je permeabilnost praznog prostora. Efikasnost zraenja kratkog dipola je
(relacija 4.10):
erad =
Prad
Rrad
=
Prad + Ploss Rrad + Rloss
(4.36)
Znatno sloeniji postupak valja primijeniti pri odreivanju reaktivnog dijela ulazne
impedancije kratkog dipola (slika 4.15.c):
X =
60
L
L
ln a 1

(4.37)
gdje su L i a odgovarajue ukupna duljina i polumjer vodia dipola, a je valna duljina

prijenosnog vala u praznom prostoru. Ako su gubici kratkog dipola zanemarivo mali, odnosno
ako je efikasnost zraenja velika ulazna impedancija je priblino Zin = Rrad + jX. Mogue je
razabrati da je realni dio ulazne impedancije kratkog dipola nekoliko oma (relacija 4.33), a
imaginarni dio je kapacitivan vrijednosti nekoliko stotina oma (relacija 4.37). To oteava
prilagoenje ulazne impedancije kratkog dipola na prijenosnu liniju standardne
karakteristine impedancije; najee je nuna prilagodna mrea velikog Q faktora.
Primjer 4.7. Radiosustav s frekvencijom prijenosnog signala 930 MHz sadri dipol-antenu
koja je ostvarena bakrenim vodiem ukupne duljine 3,0 cm i polumjera 0,01 cm. Ako je
elektrina provodnost bakra 5,8107 S/m, odrediti ulaznu impedanciju i efikasnost zraenja
dipola.
Frekvenciji 930 MHz odgovara valna duljina = c/f = 32,3 cm pa je razmatrana antena
kratki dipol. Otpor zraenja i kapacitivna reaktancija kratkog dipola odgovarajue je (relacije
4.33. i 4.37):
104
Rrad
X =
60
L
3,0
L
= 20 = 20 2
= 1,70

32,3
2
60 32,3 3,0
L
ln a 1 = 3,0 ln 0,01 1 = 967

Prema relaciji 4.35. povrinski otpor bakrenog vodia je:

Rs =
0
2 930 10 6 4 10 7
= 7,96 10 3
=
7
2
2 5,8 10
pa je otpor gubitaka kratkog dipola (relacija 4.34):

Rloss =
Rs L 7,96 10 3 3
=
= 0,13
6a
6 0,01
Ulazna impedancija razmatrane dipol-antene je (slika 4.15.c):

Z in = Rrad + Rloss jX = 1,70 + 0,13 j 967 = (1,83 j 967 )
a efikasnost zraenja je (relacija 4.36):
erad =
Rrad
1,70
=
= 0,93 = 93 %
Rrad + Rloss 1,70 + 0,13
Poveanje duljine dipol-antene poveava otpor zraenja i smanjuje kapacitivnu

reaktanciju. Kad je duljina dipola priblino jednaka polovini valne duljine, L 0,48 nastupa
rezonancija, odnosno iezava imaginarni dio ulazne impedancije. Rezonantni poluvalni dipol
ima ulaznu impedanciju priblino (72 + j0) to je znatno lake prilagoditi na prijenosnu
liniju standardne karakteristine impedancije. Razdioba struje du poluvalnog dipola priblino
je u obliku pozitivne polovine kosinusoide (slika 4.15.b); maksimalna vrijednost I0 je na
sredini, a na krajevima struja iezava. Zraeno elektrino polje u dalekim tokama prostora
dipol-antene duljine L = /2 postavljene du osi z simetrino u odnosu na ishodite (slika
4.15.a) je:
cos cos
j0 I 0
2
e jk0r
E =
2r
sin
(4.38)
E = 0
gdje je 0 valna impedancija praznog prostora, a k0 je konstanta propagacije. Dijagram

zraenja okomito postavljenog poluvalnog dipola slian je dijagramu zraenja odgovarajueg
elementarnog elektrinog dipola (slika 4.14) s uim glavnim snopom. Maksimum zraenja je
u vodoravnoj ravnini, = 90, irina snopa za polovinu snage, 3dB je 78, a usmjerenost, D
je 1,64 ili priblino 2,2 dBi. (Napomena: usmjerenost 2,2 dBi je zbog jednostavnosti
105
zaokruena vrijednost 2,15 dBi.) Razmatrani poluvalni dipol ima okomitu linearnu
polarizaciju jer zraeno elektrino polje u dalekim tokama prostora ima samo E
komponentu (relacija 4.38). Otpor gubitaka poluvalnog dipola je usporediv s otporom
gubitaka kratkog dipola (relacija 4.34), ali mu je otpor zraenja puno vei pa je efikasnost
zraenja poluvalnog dipola (relacija 4.36) najee blizu 100 %. U tom sluaju dobitak
poluvalnog dipola, G je priblino jednak usmjerenosti, D (relacija 4.11).
Dipol se najee sastoji od dvije jednake polovice ravnog vodia koje su u sredini
uravnoteeno napajane. Ako se polovica ravnog vodia postavi okomito iznad savreno
vodljive uzemljene ravnine, onda nastaje monopol-antena s neuravnoteenim napajanjem. Na
slici 4.16.a) prikazan je dipol napajan generatorom napona U0 i struje I0. Ako se izvor signala
podijeli na dva serijski spojena generatora napona U0/2 i struje I0, nee se promijeniti zraeno
polje, odnosno dijagram zraenja dipol-antene (slika 4.16.b). Sreditem antene (spojitem
generatora) prolazi ravnina simetrije na kojoj iezavaju tangencijalne komponente zraenog
polja. U tom sluaju ravnina simetrije moe biti savreno provodna i uzemljena (na
elektrinom potencijalu Zemlje), a da se pritom nigdje ne promijeni zraeno polje. Monopol
(unipol) nastaje ako se s jedne strane savreno provodne uzemljene ravnine odstrani polovica
dipol-antene s pripadajuim generatorom (slika 4.16.c). Monopol ima jednaki dijagram
zraenja kao i dipol, dakako, samo u poluprostoru iznad uzemljene ravnine; u poluprostoru
ispod uzemljene ravnine elektromagnetsko polje iezava.
I0
+U
I0
I0
a)
+ U /2
0
+ U /2
I0
b)
+ U /2
0
uzemljena
ravnina
c)
Slika 4.16. Pretvorba dipola u monopol: a) dipol;

b) dipol s ravninom simetrije; c) monopol
Elektrino polje u dalekim tokama gornjeg poluprostora, 0 /2 kojeg zrai
kratki monopol postavljen du osi z s noitem u ishoditu je:
E =
1 jk 0 0 I 0 L
(sin )e jk0r
2 4r
(4.39)
E = 0
Ovo polje ima maksimalnu vrijednost jednaku kao i polje kratkog dipola (relacija 4.32), ali je
ukupna snaga zraena monopolom jednaka polovini snage zraene dipolom. Zato je
usmjerenost elektrino kratkog monopola dvostruko vea od usmjerenosti kratkog dipola,
D = 1,67 dBi + 3 dB = 4,76 dBi. Slino, usmjerenost etvrtvalnog monopola je dvostruko vea
od usmjerenosti poluvalnog dipola, D = 2,2 dBi + 3 dB = 5,2 dBi.
106
Struja na ulazu monopola i odgovarajueg dipola je jednaka, ali je napon na ulazu

monopola upola manji (slike 4.16.a) i 4.16.c). Zato je ulazna impedancija monopola upola
manja od ulazne impedancije odgovarajueg dipola:
Z monopola =
1
Z dipola
2
(4.40)
Na primjer ulazna impedancija rezonantnog etvrtvalnog monopola je priblino (36 + j0) .

Dostupne su brojne inaice dipola i monopola; neke imaju poboljana svojstva, a
ostale su za posebne primjene. Potekou pri uporabi dipol-antene nerijetko uzrokuje njezino
uravnoteeno napajanje. U nekim primjenama napajanje je mogue ostvariti pomou
uravnoteene dvoine prijenosne linije (engl. twin-lead), primjerice napajanje odailjakih
dipola radiodifuzijskih (televizijskih i FM radio) sustava. U veini sluajeva napajanje
uravnoteenog dipola se ostvaruje neuravnoteenom koaksijalnom prijenosnom linijom pa je
nuno koristiti prilagodnik uravnoteenja (engl. balun, balanced-to-unbalanced). Monopol
omoguuje neuravnoteeno napajanje, ali iziskuje neogranienu savreno provodnu
uzemljenu ravninu kao dio antenske strukture. U nekim primjenama mogue je ovu ravninu
ostvariti provodnom povrinom konanih dimenzija, na primjer kod monopola postavljenih na
vozila, brodove ili letjelice, ali je to neprikladno za prijenosne radiokomunikacijske ureaje.
Kod koaksijalne monopol-antene (engl. sleeve monopole) otklonjena su oba spomenuta
nedostatka (slika 4.17).
monopol
koaksijalna
cijev
koaksijalni
kabel
Slika 4.17. Koaksijalna monopol-antena

Koaksijalni monopol se sastoji od metalne cijevi kroz koju bez izravnog kontakta
prolazi koaksijalni kabel kojim se ostvaruje napajanje. Sredinji vodi koaksijalnog kabela je
od vrha metalne cijevi produen u obliku standardnog monopola. Antenska struktura ima
ukupnu duljinu priblino jednaku etvrtini valne duljine, L + l /4. Na koaksijalnoj cijevi
generira se razdioba struje koja iezava na dnu cijevi jednako kao to iezava i na vrhu
vodia monopola. Dijagram zraenja, irina snopa i usmjerenost koaksijalnog monopola
usporediva je s odgovarajuim parametrima monopol-antene.
iana petlja-antena (engl. loop antenna) takoer pripada skupini linearnih antena. U
primjenama u kojima je radioprijamnik u blizini ljudskog tijela petlja-antena ima prednosti u
odnosu na dipol i monopol. Na njezine parametre znatno manje utjee razmjerno velika
elektrina provodnost ljudskog tijela. Neka je kruna petlja-antena postavljena u xy ravninu
koncentrino s ishoditem (slika 4.18.a). Za elektrino malu petlja-antenu polumjer petlje, b je
mali u odnosu na valnu duljinu, pa je mogue pretpostaviti konstantnu razdiobu struje du
petlje, I() = I0 (slika 4.18.b).
107
Rrad
I0
x
2a
b
Rloss
jX
Zin
I0 I()
-b
a)
b)
c)
Slika 4.18. Mala petlja-antena: a) geometrijske veliine;

b) razdioba struje; c) nadomjesni krug
Zraeno elektrino polje razmatrane petlja-antene u dalekim tokama prostora je:
E = 0
(4.41)
E =
k I b
(sin )e jk0r
4r
2
0 0 0
gdje je k0 konstanta propagacije, 0 je valna impedancija praznog prostora, a vrijednosti kutne

koordinate su u rasponu 0 . Usporedba s relacijom 4.31. pokazuje da je dijagram
zraenja male petlja-antene jednak dijagramu zraenja elementarnog elektrinog dipola (slika
4.14). To znai da je glavni snop u vodoravnoj ravnini, = 90, irina snopa za polovinu
snage, 3dB je 90, a usmjerenost, D je 1,5 ili 1,76 dBi. Meutim, polarizacija razmatrane
petlja-antene je vodoravna linearna jer zraeno elektrino polje u dalekim tokama prostora
ima samo E komponentu (relacija 4.41). Elementarni magnetski dipol (Hertzov magnetski
dipol) je strujna petlja s neizmjerno malom (infinitezimalnom) plotinom.
Jednakim postupkom kao i u sluaju kratkog dipola mogue je odrediti otpor zraenja
razmatrane petlja-antene:
Rrad
b 2
= 320 2

(4.42)
Relacija vrijedi za petlja-antene s malim polumjerom u odnosu na valnu duljinu, b < /10.
Otpor gubitaka razmatrane petlja-antene je:
Rloss =
b
Rs
a
(4.43)
gdje je b i a polumjer odgovarajue krune petlje i vodia kojim je ostvarena antenska

struktura, a Rs je povrinski otpor vodia (relacija 4.35). Prema relaciji 4.36. mogue je
odrediti efikasnost zraenja male petlja-antene. Reaktancija joj je induktivna (slika 4.18.c):
X =
108
240 2 8b
ln 1,75
(4.44)
Mogue je razabrati da je otpor zraenja male petlja-antene najee nekoliko oma

(relacija 4.42), a induktivna reaktancija nekoliko kilooma (relacija 4.44). Poveanjem broja
zavoja mogue je poveati otpor zraenja, ali i otpor gubitaka petlja-antene; N zavoja
poveava otpor zraenja s faktorom N2, a otpor gubitaka s faktorom N. Katkad su male
petlja-antene kvadratinog ili pravokutnog oblika. Ako je opseg takve petlje L, a plotina A,
onda je otpor zraenja i otpor gubitaka odgovarajue:
Rrad
A
= 320 2

Rloss =
(4.45)
L
Rs
2a
(4.46)
gdje je a polumjer vodia kojim je ostvarena antenska struktura, Rs je povrinski otpor vodia,
a je valna duljina zraenog vala u praznom prostoru.
Primjer 4.8. Radiosustav s frekvencijom prijenosnog signala 930 MHz sadri krunu
petlja-antenu koja ima promjer 3,0 cm i ostvarena je bakrenom icom promjera 0,02 cm. Ako
je elektrina provodnost bakra 5,8107 S/m, odrediti ulaznu impedanciju i efikasnost zraenja
dipola.
Valna duljina i povrinski otpor vodia su jednaki kao u primjeru 4.7; = 32,3 cm i
Rs = 7,96103 . Otpor zraenja i otpor gubitaka male petlja-antene odgovarajue je (relacije
4.42. i 4.43):
2
Rrad
b 2
1,52
= 1,43
= 320 2 = 320 4
2

32,3
4
Rloss =
b
1,5
Rs =
7,96 10 3 = 1,19
a
0,01
Prema relaciji 4.44. induktivna reaktancija razmatrane antene je:

X =
240 2 8b
240 2
ln
1
,
75
= 0,323
a
8 1,5
ln 0,01 1,75 = 39 161
Ulazna impedancija male petlja-antene je (slika 4.18.c):

Z in = Rrad + Rloss + jX = 1,43 + 1,19 + j 39 161 = (2,62 + j39 161)
a efikasnost zraenja je (relacija 4.36):
erad =
Rrad
1,43
=
= 0,55 = 55 %
Rrad + Rloss 1,43 + 1,19
Efikasnost zraenja male petlja-antene je znatno manja od efikasnosti zraenja odgovarajue

kratke dipol-antene (primjer 4.7).
109
Elementarna otvor-antena (Huygensov izvor) je otvor neizmjerno male

(infinitezimalne) plotine, A u neogranienoj, za elektromagnetsko polje savreno upijajuoj
ravnini. Dimenzije otvora su uvijek puno manje od valne duljine, A << 2, a izvan otvora svi
izvori elektromagnetskog polja iezavaju. Neka je elementarna otvor-antena postavljena u xy
r
r
ravninu; elektromagnetsko polje na otvoru ima poznata svojstva ravnog vala, E a = e x E 0 i
r
r
H a = e y E0 0 (slika 4.19.a).
0
30
330
z
60
300
Ea
Ha
270
A
-30
-20
x
240
a)
90
120
210
b)
-10
0
F/dB
150
180
Slika 4.19. Elementarna otvor-antena: a) geometrijske veliine; b) dijagram zraenja

Zraeno elektrino polje razmatrane elementarne otvor-antene u dalekim tokama prostora je:
E =
jk 0 E0 Ae jk0r
(1 + cos ) cos
4r
(4.47)
E =
jk 0 E0 Ae
4r
jk0 r
(1 + cos ) sin
gdje je k0 konstanta propagacije praznog prostora, a vrijednosti kutne koordinate su u rasponu

0 i 0 < 2. Elementarna otvor-antena zrai linearno polarizirani elektromagnetski
val jer komponente elektrinog polja E i E imaju jednaku fazu. Pravac polarizacije se
mijenja zavisno o kutu i . Dijagram zraenja razmatrane elementarne otvor-antene je
(1+cos) = cos2(/2) to je jednadba srcolike krivulje (kardioida, slika 4.19.b). Razabire
se da je dijagram zraenja neovisan o kutnoj koordinati pa je to omnidirekcijska antena;
glavni snop je u pravcu = 0, irina snopa za polovinu snage, 3dB je 131, a usmjerenost,
D je 3 ili 4,77 dBi dvostruko vea od usmjerenosti elementarnog elektrinog dipola.
4.5. irenje elektromagnetskog vala
Elektromagnetski val koji se iri radiokomunikacijskim kanalom izmeu odailjake i

prijamne antene izloen je razliitim uinima propagacije koji mu mogu promijeniti
110
amplitudu, fazu ili frekvenciju. Za elektromagnetski val s frekvencijom u mikrovalnom

podruju najznaajniji uini propagacije jesu:
- odbijanje (refleksija) od povrine Zemlje i velikih objekata
- ogib (difrakcija) na rubovima i uglovima reljefa i graevina
- rasprenje na raslinju i ostalim malim objektima
- slabljenje (atenuacija) zbog padalina i u atmosferi
- Dopplerov pomak zbog promjene duljine staze.
Na frekvencijama niim od priblino 100 MHz na irenje elektromagnetskog vala mogu
utjecati dodatne pojave, na primjer Zemljin povrinski val (engl. ground surface wave),
atmosferski valovod (engl. atmospheric ducting) i reflektiranje od ionosfere (engl.
ionospheric reflection). Openito, ovi uini propagacije smanjuju snagu primanog signala pa
ograniavaju domet uporabe ili irinu frekvencijskog pojasa radiosustava.
Friisova jednadba (relacija 4.20) pokazuje da se primljena snaga smanjuje s
kvadratom udaljenosti od odailjaa. Taj gubitak staze nastaje pri irenju elektromagnetskog
vala praznim prostorom gdje nema refleksije, difrakcije, rasprenja ili dodatne atenuacije.
Praktino je Friisovu jednadbu mogue primijeniti samo za pravocrtnu nezasjenjenu stazu
optike vidljivosti (LOS, engl. line-of-sight), primjerice u sluaju usmjerenih radioveza, veza
satelit - satelit i Zemlja - satelit. Pritom je nuno da barem jedna antena radiosustava ima uski
glavni snop, odnosno veliki dobitak (slika 4.20.a).
izravni val
staza optike vidljivosti
iezavajui
reflektirani
val
a)
difragirani val
reflektirani val
izravni val
raspreni val
odailja
reflektirani val
prijamnik
b)
Slika 4.20. irenje elektromagnetskog vala: a) stazom optike vidljivosti; b) viestazno

U ostalim praktinim sluajevima odbijanje, rasprenje i ogib uzrokuju viestazno (engl.
multipath) irenje elektromagnetskog vala izmeu odailjaa i prijamnika (slika 4.20.b).
Viestazna propagacija je vrlo vjerojatna kad antene imaju iroki glavni snop (mali dobitak) i
u blizini su (u odnosu na valnu duljinu) povrine Zemlje ili ostalih reflektirajuih povrina. U
najnepovoljnijem sluaju moe potpuno izostati propagacija stazom optike vidljivosti; to je
esta pojava kod pokretnih komunikacija. Pritom je primani signal u odreenoj mjeri izloen
destruktivnoj ili konstruktivnoj interferenciji zbog promjenljivog faznog zakreta (kanjenja)
signala koji se ire du razliitih staza. Naravno, u sluaju viestaznog irenja nije mogue
primijeniti Friisovu jednadbu i vrlo je teka zadaa odrediti snagu primljenog signala.
Neka je radioveza ostvarena izravnim valom i jednim valom reflektiranim od povrine
Zemlje (slika 4.21). Odailjaka antena s dobitkom Gt i snagom signala na ulazu Pt je na
111
visini h1 iznad ravne povrine, a prijamna antena s dobitkom Gr i snagom signala na izlazu Pr
je na visini h2. Udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene, d je puno vea od visine
antena, odgovarajue h1 i h2. Duljina staze izravnog vala je Rd, a staze reflektiranog vala Rr.
Prema Snellovom pravilu kut odbijanja jednak je kutu upada, a je faktor refleksije.
odailjaka
antena Gt, Pt
prijamna
antena Gr, Pr
h1
Rd
h2
Rr
Slika 4.21. Geometrijske veliine za radiovezu s izravnim i reflektiranim valom

Napon primljenog signala prenesenog izravnim valom je:
U d = Pr Z 0 e jk0 Rd =
Gt Pt Gr Z 0 2 jk0 Rd
e jk0 Rd
=C
e
Rd
4Rd
(4.48)
gdje je za primljenu snagu Pr uvrtena relacija 4.20. (Friisova jednadba), a Z0 je ulazna

impedancija (realna) prijamnika. Treba istaknuti da primljeni napon ima jednaku zavisnost o
udaljenosti kao i zraeno polje u dalekim tokama prostora (relacija 4.1). Znak C sadri samo
elektrine veliine:
C=
Gt Gr Pt Z 0
4
(4.49)
Redovito je udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene puno vea od visine na kojoj su
postavljene, d >> h1 i d >> h2. U tom sluaju duljina staze izravnog vala je priblino:
Rd = d
2
(
h1 h2 )
+ (h1 h2 ) d +
2
2d
(4.50)
Pritom su zadrana samo dva poetna lana reda potencija, (1 + x) 1 + x/2 za x << 1.
Istovjetno, napon primljenog signala prenesenog reflektiranim valom je:
U r = C
e jk0 Rr
Rr
(4.51)
gdje je C odreen relacijom 4.50, a duljina staze reflektiranog vala je priblino:

Rr = d
112
2
(
h1 + h2 )
+ (h1 + h2 ) d +
2
2d
(4.52)
Veliina u relaciji 4.51. je faktor refleksije ravnog vala na povrini Zemlje; zavisi o kutu
upada, frekvenciji i polarizaciji elektromagnetskog vala te o dielektrinosti i provodnosti
povrine Zemlje. Na frekvenciji 100 MHz prosjena vrijednost relativne permitivnosti
(dielektrine konstante) i elektrine provodnosti je za tlo r = 15 i = 0,005 S/m, a za morsku
vodu r = 81 i = 5 S/m. Za okomito linearno polarizirani elektromagnetski val koji priblino
tangencijalno (s malim kutom ) upada na povrinu Zemlje faktor refleksije, je priblino
1.
Ako je dobitak odgovarajue odailjake i prijamne antene jednak u pravcu irenja
izravnog i reflektiranog vala, ukupni napon primljenih signala je:
e jk0 Rd e jk0 Rr
U = Ud + Ur = C
Rr
Rd
(4.53)
gdje je za Ud i Ur uvrena odgovarajue relacija 4.48. i 4.51. uz = 1. U dijelu ove relacije

kojim je odreena amplituda ukupnog napona mogue je pretpostaviti da su duljine staza
priblino jednake udaljenosti izmeu odailjake i prijamne antene, Rd Rr d. Naravno,
ovakva pretpostavka nije mogua za dio relacije kojim je odreena faza ukupnog napona jer
mala razlika duljine staze izravnog i reflektiranog vala moe uzrokovati znatnu razliku faznog
zakreta. Saeta relacija 4.53. je:
U =C
e jk0 Rd
e jk0d
1 e jk0 ( Rd Rr ) = C
1 e 2 jk0h1h2 / d
Rd
d
(4.54)
gdje je za Rd i Rr u eksponentu uvrtena odgovarajue relacija 4.50. i 4.52. Faktor dobitka

staze (engl. path gain factor):
k hh
F = 1 e 2 jk0h1h2 / d = 2 sin 0 1 2
d
(4.55)
ima vrijednost u rasponu 0 F 2 pa ukupni primljeni napon moe ieznuti (izravni i

reflektirani val protufazni) ili se moe udvostruiti (izravni i reflektirani val istofazni) u
odnosu na primljeni napon prenesen samo izravnim valom.
Primjer 4.9. Odailjaka antena radiosustava s frekvencijom prijenosnog signala 1 800 MHz
je na visini 8,33 m. Ako je udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene 1 km, a signal se
prenosi izravnim valom i jednim valom reflektiranim od povrine Zemlje, odrediti najmanju
visinu prijamne antene za koju je ukupni napon primljenih signala maksimalan.
Frekvenciji 1 800 MHz odgovara valna duljina = c/f = 0,1667 m pa je visina
odailjake antene iskazana valnim duljinama h1 = 8,33 m = 50. Faktor dobitka staze ima
maksimum kad je argument sinusne funkcije u relaciji 4.55. jednak:
k 0 h1h2
= + n za n = 0,1,2, K
d
2
Najmanja visina prijamne antene pri kojoj je ukupni napon primljenih signala maksimalan je
za n = 0:
1000
d
d
=
=
= 5m
h2 =
2 k 0 h1 2 2h1 4 50
113
gdje je za konstantu propagacije praznog prostora uvrteno k0 = 2/.
Za vrlo veliku udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene vrijednost sinusne

funkcije u relaciji 4.55. priblino je jednaka vrijednosti argumenta, sinx x za mali x:
k h h 2k h h
F = 2 sin 0 1 2 0 1 2
d
d
Uvrsti li se ovaj rezultat u relaciju 4.54. slijedi da je ukupni napon primljenih signala:
U = 2Ck 0 h1h2
e jk0d
d2
(4.56)
razmjeran recipronoj vrijednosti kvadrata udaljenosti izmeu odailjake i prijamne antene,

1/d 2. U tom sluaju primljena snaga je razmjerna 1/d 4:
2
U
4C 2 k 02 h12 h22 Pt Gt Gr h12 h22
=
=
Pr =
Z0
Z 0d 4
d4
(4.57)
gdje je za C uvrtena relacija 4.49. Provedeno razmatranje vrijedi za k0h1h2/d < /10 ili za
udaljenost odailjake i prijamne antene:
d>
k 0 h1h2 20h1h2
=
10
(4.58)
Stvarno viestazno irenje elektromagnetskog vala s viestrukim odbijanjem, ogibom i

rasprenjem je znatno sloenije od razmotrenog jednostavnog sluaja pa iziskuje mjerenje
gubitka staze u odreenom okoliu. Openito, gubitak (atenucija) staze je razmjeran d n gdje
je d udaljenost odailjake i prijamne antene, a eksponent n je broj u rasponu od 2 (staza u
praznom prostoru) do 6 (zasjenjena staza u gradskom podruju ili unutar zgrade).
Ako su odailjaka i prijamna antena u blizini povrine Zemlje, njezina zakrivljenost
ograniava duljinu staze optike vidljivosti, LOS ak i u sluaju kad ne postoji reljef,
primjerice na povrini mora. Pritom staza optike vidljivosti elektromagnetskog vala see
preko geometrijskog obzora jer se blago savija prema povrini Zemlje zbog smanjivanja
indeksa loma (refrakcije) atmosfere s visinom. Tu pojavu je mogue ukljuiti u razmatranje
propagacije ako se pretpostavi pravocrtno irenje izravnog vala iznad povrine Zemlje oblika
kugle polumjera koji iznosi 4/3 stvarnog. U tom sluaju najvea duljina krunog luka izmeu
odailjake i prijamne antene za povrinom Zemlje nezaklonjenu stazu je:
d max = 4,12 10 3
h1 + h2
(4.59)
gdje je h1 i h2 visina odgovarajue odailjake i prijamne antene.

Dodatno slabljenje snage elektromagnetskog vala uzrokuje irenje atmosferom ili kroz
prepreke. Na slici 4.22. prikazana je frekvencijska zavisnost srednje atenuacije, A u atmosferi
na dvije visine za elektromagnetski val s vodoravnom linearnom polarizacijom. Razabire se
da je atenuacija u atmosferi najee zanemarivo mala za elektromagnetski val s frekvencijom
niom od priblino 10 GHz. Lokalni maksimumi atenuacije u okoliu frekvencije 22 GHz,
114
60 GHz i viim su, kao i u sluaju uma atmosfere (slika 4.8), posljedica rezonancije
molekule vode ili kisika. Atenuacija se smanjuje s visinom zbog smanjene gustoe tih
molekula. Efektivna duljina staze kroz atmosferu za radiovezu Zemlja - satelit je najee u
rasponu od 4 km do 5 km.
A/(dBkm-1)
100
10
1
razina
mora
0,1
O2
0,01
visina
9150 m
O2
H2O
H2O
H2O
0,001
10
20
30 40 50
100
200
300 400 f/GHz
Slika 4.22. Frekvencijska zavisnost atenuacije u atmosferi

Oborine u obliku kie ili snijega mogu znatno poveati atenuaciju u atmosferi
elektromagnetskog vala mikrovalnih frekvencija. Na primjer za intenzitet kie 5 milimetara
po metru etvornom u satu atenuacija je priblino 0,1 dB/km, ali je priblino 3 dB/km za
intenzitet kie 100 milimetara po metru etvornom u satu.
4.6. Feding
Feding (engl. fading) je vremenska promjena snage primanog signala uzrokovana

promjenama u prijenosnom sredstvu ili stazi irenja elektromagnetskog vala. Interval u kojem
je razina primanog signala nia od nazivne vrijednosti je trajanje fedinga (engl. fade duration)
koji moe biti kratkotrajni ili dugotrajni. Srednji broj tih pojava u jedinici vremena je
uestalost fedinga (engl. fading rate). Dubina fedinga (engl. fade depth) je omjer, najee
iskazan u decibelima, nazivne snage signala i snage signala za trajanja fedinga. Openito,
dubina i uestalost fedinga se poveavaju s frekvencijom prijenosnog signala. Njegovo
trajanje je praktino neovisno o frekvenciji sve do priblino 10 GHz kad se trajanje fedinga
ipak poveava zbog atenuacije u atmosferi s oborinama. U nekim sluajevima dubina fedinga
je 20 dB do 30 dB. Uestalost i dubina fedinga izravno utjeu na kakvou radioveze;
poveanje dubine fedinga smanjuje omjer signala i uma na izlazu prijamnika. Kod vrlo
dubokog fedinga moe nastati potpuni prekid radioveze. Teiti da se radioveza moe uvijek
ostvariti nije opravdano jer poveanje snage odaslanog signala poveava cijenu i vjerojatnost
interferencija s ostalim radiosustavima. Postotak ostvarenih veza je priblino od 50 % kod
pokretnih radiosustava na granici dometa do 99,99 % kod radiorelejnih sustava.
U osnovi feding uzrokuju promjene faznog zakreta pojedine staze u kratkom intervalu
ili na maloj udaljenosti pri viestaznom prijenosu. Katkad je vremenskoj promjeni amplitude
pridruena i promjena frekvencije primljenog signala uzrokovana Dopplerovim uinom ili
115
promjenom kanjenja u pojedinoj stazi. Zato se feding naziva uinom malog razmjera i valja
ga razlikovati od promjene srednje vrijednosti snage primljenog signala uzrokovanih sporim
promjenama na razmjerno velikim udaljenostima pri irenju elektromagnetskog vala. Takvi
uini velikog razmjera su, primjerice gubitak staze ili atenuacija u atmosferi. Na slici 4.23.
feding je prikazan kao brza promjena snage primljenog signala, Pr u zavisnosti o udaljenosti
od odailjaa, d. Uin velikog razmjera je prikazan iscrtkano kao monotono smanjenje srednje
vrijednosti snage primljenog signala pri poveanju udaljenosti od odailjaa; u sluaju
radioveze izravnim i jednim reflektiranim valom ovo smanjenje je razmjerno 1/d 4.
Pr/dBm
-20
feding
-30
-40
-50
srednja
vrijednost
-60
-70
10
12
14
16
18
22
20
24 d/m
Slika 4.23. Zavisnost snage primljenog signala o udaljenosti od odailjaa

Izmeu vie vrsta praktino je najei ravnomjerni feding (engl. flat fading) koji
nastaje kad je irina propusnog pojasa radiokanala vea od irine frekvencijskog pojasa
signala, a Dopplerov uin zanemariv. U tom sluaju frekvencijski odziv radiokanala ima
konstantnu amplitudu i linearnu zavisnost faze o frekvenciji. Neka se elektromagnetski val
izmeu odailjaa i prijamnika iri velikim brojem staza, ali ne i stazom optike vidljivosti,
LOS. Za N primljenih viestaznih signala ukupni napon je:
N
U (t ) = U n cos(t + n )
(4.60)
n =1
gdje su neovisne sluajne varijable Un i n odgovarajue amplituda i faza n-te komponente,

n = 1, 2, ... N, a je frekvencija prijenosnog signala zajednika svim komponentama. Ako je
veliki broj staza (veliko N), amplitude Un e imati Gaussovu (normalnu) razdiobu sa srednjom
vrijednou koja iezava, a faze n jednoliku razdiobu u rasponu od 0 do 2. (Napomena:
konvergenciju normalnoj razdiobi niza sluajnih varijabli dokazuje se primjenom centralnog
graninog teorema.)
Jednakost za kosinus zbroja argumenata, cos(t + n) = cos(t)cosn sin(t)sinn
omoguuje relaciju 4.60. iskazati u kvadraturnom obliku (pomou istofazne i ortogonalne
komponente):
U (t ) = x (t ) cos(t ) y (t ) sin (t )
(4.61)
gdje je:
N
x (t ) = U n cos n
n =1
116
y (t ) = U n sin n
n =1
(4.62)
Funkcije x(t) i y(t) su sluajne varijable s Gaussovom razdiobom i srednjom vrijednou koja
iezava jer srednja vrijednost amplituda Un, n = 1, 2, ... N iezava kao i srednja vrijednost
(oekivana vrijednost) sinusoidalnih funkcija, E{cosn} = E{sinn} = 0. Funkcija gustoe
vjerojatnosti ovih sluajnih varijabli odgovarajue je (relacija 3.12.b):
2
f x (x ) =
ex
f y (y) =
e y
( 2 2 )
(4.63.a)
2 2
2
( 2 2 )
(4.63.b)
2 2
gdje je 2 varijanca, odnosno snaga primljenog signala na otporu 1 .

Pretvorbom relacije 4.61. iz kvadraturnog u polarni oblik:
U (t ) = r (t ) cos(t + (t ))
(4.64)
slijedi odgovarajue ovojnica, r(t) i faza, (t) valnog oblika ukupnog napona primljenih
signala:
r 2 (t ) = x 2 (t ) + y 2 (t )
(4.65)
y (t )
(t ) = arctan
x (t )
(4.66)
Ovojnica, r(t) ukupnog napona primljenih signala prikazana je iscrtkano na slici 4.24.
fr(r)
U(t)
cost
r(t)
1/(2)
a)
b)
Slika 4.24. Ukupni napon uz ravnomjerni feding: a) ovojnica; b) Rayleighova razdioba

Funkcija gustoe zdruene vjerojatnosti statistiki neovisnih sluajnih varijabli x(t) i
y(t) je (relacija 3.11):
2
2
2
e (x + y ) (2 )
f xy ( x, y ) = f x ( x ) f y ( y ) =
2 2
(4.67)
gdje je za funkciju gustoe vjerojatnosti fx(x) i fy(y) uvrtena odgovarajue relacija 4.63.a) i
4.63.b). Pomou relacija 4.65. i 4.66. mogue je funkciju gustoe zdruene vjerojatnosti
117
(relacija 4.67) iskazati u zavisnosti o ovojnici, r(t) i fazi, (t) valnog oblika ukupnog napona
primljenih signala:
2
re r ( 2
f r (r, ) =
2 2
za 0 r < i 0 2
(4.68)
Pritom je element povrine dxdy = rdrd. Integriranjem funkcije gustoe zdruene

vjerojatnosti po sluajnoj varijabli (t) mogue je odrediti funkciju gustoe vjerojatnosti
sluajne varijable r(t):
f r (r ) =
f (r, )d =
r
re r
( 2 2 )
za 0 r <
(4.69)
To je funkcija gustoe vjerojatnosti Rayleighove razdiobe (relacija 3.12.c) pa ovojnica valnog

oblika ukupnog napona primljenih signala u sluaju ravnomjernog fedinga ima Rayleighovu
razdiobu (slika 4.24.b). Vrijednosti ovojnice su pozitivne, 0 r < , a srednja vrijednost je
(/2) = 1,253.
118
5. FILTRI
Filtri su frekvencijski selektivne mree s dva pristupa. Signale s frekvencijom u

propusnom pojasu (engl. passband) filtri prenose s ulaza na izlaz, a signale s frekvencijom u
nepropusnom pojasu (engl. stopband) atenuiraju. Prema rasporedu propusnog i nepropusnog
frekvencijskog pojasa razlikuju se niskopropusni (engl. low-pass), visokopropusni (engl.
high-pass), pojasno propusni (engl. bandpass) i pojasno nepropusni (engl. bandstop, band
reject) filtri. Te komponente radiosustava imaju iznimni znaaj. Primjerice u prijamnicima ih
se rabi za potiskivanje signala izvan radnog frekvencijskog podruja, za slabljenje neeljenih
signala pri mijeanju i za uspostavljanje meufrekvencijskog propusnog pojasa. U
odailjaima se filtrima atenuiraju neeljeni signali pri pretvorbi frekvencije navie, izdvaja se
eljeni boni frekvencijski pojas i ograniava irina frekvencijskog pojasa zraenog signala.
Izmeu brojnih tehnika analize i projektiranja filtara najee se zbog jednostavnosti i
tonosti koristi metoda unesenog gubitka. To je postupak sinteze elektrinih mrea odreenog
frekvencijskog odziva. Rezultat je prototip niskofrekvencijskog filtra normalizirane granine
frekvencije i impedancije. Transformacijom oblika i denormaliziranjem slijedi filtar traenih
svojstava. Dodatni postupci, na primjer Richardova transformacija, Kurodini identiteti te
invertor impedancije i admitancije olakavaju ostvarenje filtara pomou odsjeaka ili
ogranaka prijenosnih linija i rezonatora.
5.1. Projektiranje prototipa metodom unesenog gubitka
Savreni filtar ima u propusnom pojasu uneseni gubitak koji iezava i linearnu fazu
frekvencijskog odziva, a u nepropusnom pojasu beskonano veliku atenuaciju. Naravno,
ovakvi filtri praktino ne postoje pa za odreenu primjenu treba optimirati najznaajnije
svojstvo, na primjer najmanji uneseni gubitak u propusnom pojasu, najstrmiji prijelaz izmeu
propusnog i nepropusnog pojasa ili to linearniju fazu frekvencijskog odziva. Metoda
unesenog gubitka omoguuje sustavno projektiranje filtra zadanog amplitudnog i faznog
frekvencijskog odziva u propusnom i nepropusnom pojasu.
Neka je filtar prikljuen na izvor signala raspoloive snage Ps i zakljuen
optereenjem na koje prenosi snagu PL. Uneseni gubitak (engl. insertion loss) ili faktor
gubitka snage (engl. power loss ratio) filtra je omjer ovih snaga:
PLR =
Ps
1
=
PL 1 ( ) 2
(5.1)
gdje je () faktor refleksije na ulazu filtra. Razabire se da je ova veliina jednaka

recipronom iznosu faktora prijenosa (transmisije), 1/|S12|2 u sluaju kad su i izvor i
optereenje prilagoeni. Uneseni gubitak iskazan u decibelima je PLR/dB = 10logPLR. Zbog
svojstva uzronosti pasivnih mrea |()|2 je parna funkcija kutne frekvencije, koju je
( ) =
2
M ( 2 )
M ( 2 ) + N ( 2 )
(5.2)
119
gdje su M i N realni polinomi 2. (Napomena: uzronost elektrinog kruga je svojstvo da

signal na izlazu postoji samo u sluaju kad je na ulaz narinut konani signal.) Uvrtavanjem u
relaciju 5.1. slijedi uneseni gubitak fizikalno ostvarivog filtra:
PLR = 1 +
M ( 2 )
N ( 2 )
(5.3)
Treba istaknuti da je faktor refleksije na ulazu filtra, () odreen faktorom gubitka snage,
PLR.
Niskopropusni filtar s maksimalno glatkom amplitudom frekvencijskog odziva
(binomni ili Butterworthov odziv, engl. maximally flat) ima uneseni gubitak:
PLR = 1 + k
c
2N
(5.4)
gdje je N red filtra, a c je granina (odrezna, engl. cutoff) frekvencija. Propusni pojas se
protee od = 0 do = c; na gornjoj granici pojasa uneseni gubitak je 1 + k2. To je
frekvencija na kojoj je uneseni gubitak ili 3 dB pa je k = 1. Za frekvencije vie od
granine, > c uneseni gubitak se monotono poveava s frekvencijom (slika 5.1). Ako je
frekvencija puno via od granine, >> c, uneseni gubitak je priblino:
PLR k
c
2N
(5.5)
Pritom je brzina promjene (nagib) unesenog gubitka 20N decibela po frekvencijskoj dekadi.
Uzgred, poetnih 2N 1 derivacija unesenog gubitka po frekvenciji iezava za = 0.
PLR
jednoliko
valovit
maksimalno
gladak
1+ k2
1
0,5
1,5
2 /
c
Slika 5.1. Frekvencijska zavisnost unesenog gubitka niskopropusnog filtra treeg reda
Niskopropusni filtar s jednoliko valovitom amplitudom frekvencijskog odziva
(Chebyshevljev odziv, engl. equal-ripple) ima uneseni gubitak:
PLR = 1 + k 2TN2
c
120
(5.6)
gdje je, openito, TN(x) Chebyshevljev polinom N-tog reda, a c je granina frekvencija.
Frekvencijska zavisnost unesenog gubitka kod jednoliko valovitog odziva ima strmiji prijelaz
iz propusnog u nepropusni pojas u odnosu na maksimalno glatki odziv, ali u propusnom
pojasu ima valovanje s amplitudom 1 + k2 (slika 5.1). Posljedica je to osciliranja vrijednosti
Chebyshevljevog polinoma, TN(x) u rasponu 1 za |x| 1. Za veliko x vrijednost
Chebyshevljevog polinoma je priblino TN(x) (2x)N/2 pa je za frekvenciju puno viu od
granine, >> c, uneseni gubitak:
k2
PLR
4
2N
(5.7)
Pritom je brzina promjene (nagib) unesenog gubitka 20N decibela po frekvencijskoj dekadi
jednaka kao i u sluaju maksimalno glatkog odziva, ali je uneseni gubitak (22N)/4 puta vei
(relacija 5.5).
U nekim primjenama, primjerice kod filtra za multipleksiranje u radiosustavu s
viestrukim prijenosom s razdiobom po frekvenciji, presudno je to manje izoblienje signala
pa je nuno da filtar ima to linearniju fazu frekvencijskog odziva u propusnom pojasu. Takav
je niskopropusni filtar s linearnom fazom frekvencijskog odziva (Besselov odziv, engl. linear
phase):
( ) = A 1 +
p
c
2N
(5.8)
gdje su A i p konstante, c je granina frekvencija, a N je red filtra. Veliina pridruena fazi je

grupno kanjenje (engl. group delay):
2N

d
g =
= A1 + p (2 N + 1)
d
(5.9)
koje je u propusnom pojasu, < c priblino konstantno, odnosno ima oblik maksimalno
glatke funkcije (relacija 5.4).
Na slici 5.2. prikazan je prototip niskopropusnog filtra drugog reda, N = 2. Vrijednost
unutarnjeg otpora izvora signala je normalizirana, Rs = 1 jednako kao i granina frekvencija,
c = 1. Kako odrediti normalizirane vrijednosti elemenata kruga, L i C za Butterworthov
odziv?
Rs =1
RL
Zin
Slika 5.2. Prototip niskopropusnog filtra drugog reda

Prema relaciji 5.4. uneseni gubitak, za c = 1, k = 1 i N = 2, je:
121
PLR = 1 + 4
(5.10)
Ulazna impedancija prototipa razmatranog filtra je (slika 5.2):

Z in = jL +
RL (1 jRL C )
1 + 2 RL2C 2
(5.11)
Faktor refleksije na ulazu ove mree je:

=
Z in 1
Z in + 1
pa je uneseni gubitak mogue prikazati u obliku (relacija 5.1):

2
PLR =
Z in + 1
1
=
=
*
Z 1 Z in 1 2(Z in + Z in* )
1 in
Z in + 1 Z in* + 1
Prema relaciji 5.11. je:

2 RL
Z in + Z =
1 + 2 RL2 C 2
*
in

RL
CRL2
Z in + 1 =
+
L
+
2 2 2

1 + 2 RL2 C 2
1 + RL C

pa uvrtavanjem u prethodnu relaciju slijedi za uneseni gubitak prototipa razmatranog filtra:

1 + 2 RL2C 2
PLR =
4 RL
= 1+
2
2

CRL2
RL
=
+ 1 + L
2 2 2
1 + 2 RL2C 2
1 + RL C

1
(1 RL )2 + (RL2C 2 + L2 2 LCRL2 ) 2 + L2C 2 RL2 4
4 RL
(5.12)
Oekivano, ova relacija je polinom 2, a usporedba s relacijom 5.10. pokazuje da je RL = 1 jer

je PLR = 1 za = 0. Koeficijent uz 2 iezava pa je C2 + L2 2LC = ( C L )2 = 0 ili L = C.
Da bi koeficijent uz 4 bio jednak jedan mora biti L2C2 = L4 = 1 ili L = C = 2 .
Prikazani postupak odreivanja normalizirane vrijednosti elemenata prototipa
niskopropusnog filtra nije prikladan za veliko N. Meutim, dostupne su tablino prikazane
normalizirane vrijednosti elemenata za prototip niskopropusnog filtra u obliku ljestviaste
mree (slika 5.3). U sluaju savrenih elemenata elektrinog kruga oba prototipa
niskopropusnog filtra ostvaruju jednaki frekvencijski odziv pa su to dualne mree. Na tablici
5.1. navedene su normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra od
prvog do desetog reda s maksimalno glatkom amplitudom frekvencijskog odziva
(Butterworthov odziv). Vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra N-tog reda su
gk, k = 0, 1, 2, ... N+1. Pritom je g0 normalizirani unutarnji otpor ili vodljivost generatora, gk,
k = 1, 2, ... N je normalizirani induktivitet zavojnice u uzdunoj grani ili kapacitet
kondenzatora u poprenoj grani, a gN+1 je normalizirani otpor ili vodljivost optereenja.
122
Mogue je zapaziti (tablica 5.1) da su za N = 2 navedene vrijednosti elemenata jednake prije

odreenim vrijednostima, L = C = 2 i RL = 1 za prototip niskopropusnog filtra u obliku
ljestviaste mree prikazane na slici 5.3.b).
Rs= g0= 1
L2= g2
C1= g1
C3= g3
RL= gN+1
a)
L1= g1
L3= g3
Gs= g0= 1
C2= g2
GL= gN+1
b)
Slika 5.3. Ljestviasta mrea prototipa niskopropusnog filtra s ulaznim elementom:

a) kondenzator u poprenoj grani; b) zavojnica u uzdunoj grani
Tablica 5.1. Vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s maksimalno glatkom
amplitudom frekvencijskog odziva (g0 = 1, c = 1, 1 N 10)
N
g1
g2
g3
g4
g5
g6
g7
g8
g9
g10
2,0000
1,0000
1,4142
1,4142
1,0000
1,0000
2,0000
1,0000
1,0000
0,7654
1,8478
1,8478
0,7654
1,0000
0,6180
1,6180
2,0000
1,6180
0,6180
1,0000
0,5176
1,4142
1,9318
1,9318
1,4142
0,5176
1,0000
0,4450
1,2470
1,8019
2,0000
1,8019
1,2470
0,4450
1,0000
0,3902
1,1111
1,6629
1,9615
1,9615
1,6629
1,1111
0,3902
1,0000
0,3473
1,0000
1,5321
1,8794
2,0000
1,8794
1,5321
1,0000
0,3473
1,0000
10
0,3129
0,9080
1,4142
1,7820
1,9754
1,9754
1,7820
1,4142
0,9080
0,3129
g11
1,0000
Preostaje vano praktino pitanje kako odrediti red filtra. Odabir je najee na
temelju specifikacije o najmanjem unesenom gubitku na odreenoj frekvenciji u
nepropusnom pojasu filtra. Na slici 5.4. za niskopropusni filtar s maksimalno glatkom
amplitudom frekvencijskog odziva prikazana je zavisnost unesenog gubitka o normaliziranoj
frekvenciji uz red filtra kao parametar. Ako je uneseni gubitak filtra desetog reda nedostatan,
katkad je mogue ostvariti traeni uneseni gubitak kaskadnim spojem dva filtra nieg reda.
123
Naravno, red filtra, N je mogue odrediti prema relaciji 5.4. za odreeni uneseni gubitak, PLR
na normaliziranoj frekvenciji /c za k = 1.
PLR/dB
N =10 9 8
70
4
3
60
50
40
30
N =1
20
10
0
0,1
0,2
0,3
0,5
0,7
1,0
2,0
3,0
5,0
7,0
10
|/c| -1
Slika 5.4. Zavisnost unesenog gubitka o normaliziranoj frekvenciji za niskopropusni

filtar s maksimalno glatkom amplitudom frekvencijskog odziva
Primjer 5.1: Odrediti red niskopropusnog filtra s maksimalno glatkom amplitudom
frekvencijskog odziva ako je granina frekvencija 8 GHz i uneseni gubitak najmanje 20 dB na
frekvenciji 11 GHz.
Apscisa grafa na slici 5.4. je normalizirana frekvencija:
2 11 10 9
1 =
1 = 0,375
c
2 8 10 9
pa je mogue oitati da filtar osmog reda, N = 8 ostvaruje uneseni gubitak vei od 20 dB na
toj frekvenciji. Jednaki rezultat (zaokrueno na veu cjelobrojnu vrijednost) slijedi iz relacije
5.4. uz k = 1:
PLR = 1 +
c
N=
2N
log(PLR 1)
log(100 1)
=
= 7,2
2 11 10 9
2 log 2 log
9
2
8
10
N =8
124
Ako je granina frekvencija niskopropusnog filtra s Chebyshevljevim odzivom

normalizirana, c = 1, uneseni gubitak je (relacija 5.6):
PLR = 1 + k 2TN2 ( )
(5.13)
gdje je 1 + k2 amplituda valovanja frekvencijskog odziva u propusnom pojasu. Kvadrat

vrijednosti Chebyshevljevog polinoma za kutnu frekvenciju koja iezava, = 0 je:
0 za N neparno
TN2 (0) =
1 za N parno
pa je u tom sluaju uneseni gubitak PLR( = 0) = 1 za filtar neparnog reda i
PLR( = 0) = 1 + k2 za filtar parnog reda.
Neka je na slici 5.2. prikazan prototip niskopropusnog filtra drugog reda, N = 2 s
Chebyshevljevim odzivom; kolike su normalizirane vrijednosti elemenata kruga, L i C?
Openito, Chebyshevljev polinom drugog reda je T2(x) = 2x2 1 pa uvrtavanjem u relaciju
5.13. slijedi:
PLR = 1 + k 2 (4 4 4 2 + 1)
Izjednai li se ovu relaciju s relacijom 5.12. za uneseni gubitak razmatrane elektrine mree:
1 + k 2 (4 4 4 2 + 1) = 1 +
1
(1 RL )2 + (RL2C 2 + L2 2 LCRL2 ) 2 + L2C 2 RL2 4
4 RL
(5.14)
mogue je odrediti vrijednosti RL, L i C ako je zadano k. Za = 0 je:

1+ k
2
(
1 RL )
= 1+
4 RL
RL = 1 + 2k 2 2k 1 + k 2
(5.15)
a izjednaavanje koeficijenata uz 2 i 4 (relacija 5.14) daje odgovarajue:

4k 2 =
RL2 C 2 + L2 2 LCRL2
4 RL
4k 2 =
L2 C 2 RL2
4 RL
sustav jednadbi ija su rjeenja L i C. Treba upozoriti da je normalizirana vrijednost

opteretnog otpora razmatranog filtra drugog reda razliita od jedan, RL 1 (relacija 5.15).
Impedanciju prilagoenog optereenja mogue je transformirati na potrebnu vrijednost, na
primjer pomou etvrtvalnog transformatora.
Umjesto izraunavanja ovih sloenih analitikih izraza jednostavnije je koristiti
tablino prikazane vrijednosti za prototip filtra u obliku ljestviaste mree (slika 5.3). Na
125
tablici 5.2. navedene su normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra

od prvog do desetog reda s jednolikim valovanjem amplitude frekvencijskog odziva u
propusnom pojasu (Chebyshevljev odziv) 0,5 dB i 3 dB. Vrijednosti elemenata prototipa
niskopropusnog filtra N-tog reda su gk, k = 0, 1, 2, ... N+1; g0 je normalizirani unutarnji otpor
ili vodljivost generatora, gk, k = 1, 2, ... N je normalizirani induktivitet zavojnice u uzdunoj
grani ili kapacitet kondenzatora u poprenoj grani, a gN+1 je normalizirani otpor ili vodljivost
optereenja. Za parno N normalizirani otpor ili vodljivost optereenja je vea od jedan,
gN+1 > 1 pa treba ili transformirati impedanciju prilagoenog optereenja na potrebnu
vrijednost ili odabrati filtar neparnog reda.
Tablica 5.2. Vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s jednoliko valovitom
amplitudom frekvencijskog odziva (g0 = 1, c = 1, 1 N 10)
valovanje amplitude 0,5 dB
N
g1
g2
g3
g4
g5
g6
g7
g8
g9
g10
g11
0,6986
1,0000
1,4029
0,7071
1,9841
1,5963
1,0967
1,5963
1,0000
1,6703
1,1926
2,3661
0,8419
1,9841
1,7058
1,2296
2,5408
1,2296
1,7058
1,0000
1,7254
1,2479
2,6064
1,3137
2,4758
0,8696
1,9841
1,7372
1,2583
2,6381
1,3444
2,6381
1,2583
1,7372
1,0000
1,7451
1,2647
2,6564
1,3590
2,6964
1,3389
2,5093
0,8796
1,9841
1,7504
1,2690
2,6678
1,3673
2,7239
1,3673
2,6678
1,2690
1,7504
1,0000
10
1,7543
1,2721
2,6754
1,3725
2,7392
1,3806
2,7231
1,3485
2,5239
0,8842
1,9841
g8
g9
g10
g11
valovanje amplitude 3 dB
N
g1
g2
g3
g4
g5
g6
g7
1,9953
1,0000
3,1013
0,5339
5,8095
3,3487
0,7117
3,3487
1,0000
3,4389
0,7483
4,3471
0,5920
5,8095
3,4817
0,7618
4,5381
0,7618
3,4817
1,0000
3,5045
0,7685
4,6061
0,7929
4,4641
0,6033
5,8095
3,5182
0,7723
4,6386
0,8039
4,6386
0,7723
3,5182
1,0000
3,5277
0,7745
4,6575
0,8089
4,6990
0,8018
4,4990
0,6073
5,8095
3,5340
0,7760
4,6692
0,8118
4,7272
0,8118
4,6692
0,7760
3,5340
1,0000
10
3,5384
0,7771
4,6768
0,8136
4,7425
0,8164
4,7260
0,8051
4,5142
0,6091
5,8095
Zavisnost unesenog gubitka o normaliziranoj frekvenciji za niskopropusni filtar s

jednolikim valovanjem amplitude frekvencijskog odziva 0,5 dB i 3 dB prikazana je na slici
5.5. Odabir reda filtra je najee na temelju specifikacije o najmanjem unesenom gubitku na
odreenoj frekvenciji u nepropusnom pojasu filtra. Ako je ova specifikacija za frekvenciju
puno viu od granine, red filtra, N je mogue odrediti prema relaciji 5.7.
126
PLR/dB
70
N =10 9 8 7 6
4
3
60
50
40
30
20
N =1
10
0
0,01
0,03 0,05
0,1
0,2 0,3 0,5 0,7 1
5 7 10
|/c| -1
a)
PLR/dB
70
N =10 9 8 7
60
50
40
30
N =1
20
10
0
0,01
b)
0,03 0,05
0,1
0,2 0,3 0,50,7 1
5 7 10
|/c| -1
Slika 5.5. Zavisnost unesenog gubitka o normaliziranoj frekvenciji za niskopropusni

filtar s jednolikim valovanjem amplitude frekvencijskog odziva: a) 0,5 dB; b) 3 dB
Istovjetnim postupkom, uz poveanu sloenost analitikih izraza, mogue je odrediti
normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s linearnom fazom
frekvencijskog odziva, odnosno s maksimalno glatkim grupnim kanjenjem (Besselov odziv).
Za prototip niskopropusnog filtra u obliku ljestviaste mree (slika 5.3) od prvog do desetog
reda dostupne su tablino prikazane normalizirane vrijednosti elemenata (tablica 5.3).
Vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s Besselovim odzivom N-tog reda su
127
gk, k = 0, 1, 2, ... N+1, a imaju jednako znaenje kao i u sluaju filtra s maksimalno glatkom
amplitudom frekvencijskog odziva.
Tablica 5.3. Vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s linearnom fazom
frekvencijskog odziva (g0 = 1, c = 1, 1 N 10)
N
g1
g2
g3
g4
g5
g6
g7
g8
g9
g10
2,0000
1,0000
1,5774
0,4226
1,0000
1,2550
0,5528
0,1922
1,0000
1,0598
0,5116
0,3181
0,1104
1,0000
0,9303
0,4577
0,3312
0,2090
0,0718
1,0000
0,8377
0,4116
0,3158
0,2364
0,1480
0,0505
1,0000
0,7677
0,3744
0,2944
0,2378
0,1778
0,1104
0,0375
1,0000
0,7125
0,3446
0,2735
0,2297
0,1867
0,1387
0,0855
0,0289
1,0000
0,6678
0,3203
0,2547
0,2184
0,1859
0,1506
0,1111
0,0682
0,0230
1,0000
10
0,6305
0,3002
0,2384
0,2066
0,1808
0,1539
0,1240
0,0911
0,0557
0,0187
g11
1,0000
5.2. Denormaliziranje i transformacija oblika filtra
Denormaliziranjem impedancije i granine frekvencije te transformacijom oblika

mogue je prototip niskopropusnog filtra pretvoriti u niskopropusni, visokopropusni, pojasno
propusni ili pojasno nepropusni filtar traenih svojstava. Vrijednosti elemenata prototipa filtra
N-tog reda, Rs = 1, RL, Lk i Ck, k = 1, 2, ... N denormalizirane impedancijom R0 su:
Rs = R0 1
(5.16.a)
Lk = R0 Lk
(5.16.b)
C k =
Ck
R0
RL = R0 RL
(5.16.c)
(5.16.d)
Denormaliziranje graninom frekvencijom c postie se mnoenjem frekvencijski

zavisnih vrijednosti elemenata prototipa s 1/c, odnosno supstitucijom:
(5.17)
Ovu zamjenu je mogue prikazati kao irenje jedininog pojasnog propusta prototipa (slike
5.6.a) i 5.6.b). Reaktancije u uzdunoj grani i susceptancije u poprenoj grani ljestviaste
mree prototipa filtra N-tog reda odgovarajue su:
128
jX k = j
jBk = j
L = jLk
c k
C = jCk
c k
za k = 1, 2, ... N. Razabire se da su vrijednosti elemenata prototipa, Lk i Ck, k = 1, 2, ... N

denormalizirane graninom frekvencijom c:
Lk =
C k =
Lk
(5.18.a)
Ck
(5.18.b)
c
c
Ako su vrijednosti elemenata prototipa, Lk i Ck denormalizirane i impedancijom R0 i

graninom frekvencijom c, vrijednosti elemenata niskopropusnog filtra N-tog reda su:
Lk =
R0 Lk
C k =
Ck
R0c
(5.19.a)
(5.19.b)
za k = 1, 2, ... N. Pritom je denormalizirana vrijednost unutarnjeg otpora izvora signala i

otpora optereenja filtra odreena odgovarajue relacijom 5.16.a) i 5.16.d).
PLR
a)
-1
PLR
b)
-c
PLR
c)
-c
Slika 5.6. Frekvencijska zavisnost unesenog gubitka filtra:

a) prototipa; b) niskopropusnog; c) visokopropusnog
Transformaciju oblika iz prototipa niskopropusnog u visokopropusni filtar granine
frekvencije c mogue je ostvariti supstitucijom:
(5.20)
Ova zamjena meusobno preslikava kutne frekvencije = 0 i = (slike 5.6.a) i 5.6.c).

Negativni predznak je nuan za pretvorbu induktiviteta (kapaciteta) u ostvarivi kapacitet
(induktivitet). Nakon navedene transformacije reaktancije u uzdunoj grani i susceptancije u
poprenoj grani ljestviaste mree prototipa filtra N-tog reda odgovarajue su:
129
jX k = j
c
1
Lk =
jCk
jBk = j
c
1
Ck =
jLk
za k = 1, 2, ... N. Razabire se da su vrijednosti elemenata prototipa, Lk i Ck, k = 1, 2, ... N

odgovarajue transformirane:
C k =
1
c Lk
(5.21.a)
Lk =
1
c C k
(5.21.b)
Ako su vrijednosti elemenata prototipa, Lk i Ck denormalizirane impedancijom R0, vrijednosti

elemenata visokopropusnog filtra s graninom frekvencijom c su:
C k =
Lk =
(5.22.a)
R0c Lk
R0
c C k
(5.22.b)
za k = 1, 2, ... N. Pritom je denormalizirana vrijednost unutarnjeg otpora izvora signala i

otpora optereenja filtra odreena odgovarajue relacijom 5.16.a) i 5.16.d).
Primjer 5.2. Odrediti vrijednosti elemenata niskopropusnog filtra s maksimalno glatkom
amplitudom frekvencijskog odziva ako je granina frekvencija 2 GHz, impedancija 50 i
uneseni gubitak najmanje 15 dB na frekvenciji 3 GHz.
Na slici 5.4. apscisa grafa je normalizirana frekvencija:
2 3 10 9
1 =
1 = 0,5
2 2 10 9
c
pa je mogue oitati da filtar petog reda, N = 5 ostvaruje uneseni gubitak vei od 15 dB na toj
frekvenciji. Normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra (tablica 5.1.
za N = 5) su:
g 0 = 1 = Rs
g1 = 0,6180 = C1
g 2 = 1,6180 = L2
g 3 = 2,0000 = C3
g 4 = 1,6180 = L4
g 5 = 0,6180 = C5
g 6 = 1,0000 = RL
gdje je odabrana ljestviasta mrea s ulaznim kondenzatorom u poprenoj grani (slika 5.3.a).
Vrijednosti elemenata niskopropusnog filtra petog reda denormalizirane impedancijom 50 i
graninom frekvencijom 2 GHz (relacije 5.19.a) i 5.19.b) su:
130
C1 =
C1
0,6180
=
= 0,984 pF
R0c 50 2 2 10 9
L2 =
R0 L2
50 1,6180
= 6,438 nH
2 2 10 9
C3 =
C3
2,0000
=
= 3,183 pF
R0c 50 2 2 10 9
L4 =
R0 L4
50 1,6180
= 6,438 nH
2 2 10 9
C5 =
C5
0,6180
=
= 0,984 pF
R0c 50 2 2 10 9
c
c
Denormalizirana vrijednost unutarnjeg otpora izvora signala i otpora optereenja filtra

odgovarajue je (relacija 5.16.a) i 5.16.d):
Rs = R0 Rs = 50 1 = 50
RL = R0 RL = 50 1,0000 = 50
Elektrini krug niskopropusnog filtra traenih svojstava prikazan je na slici 5.7. Katkad
ljestviasta mrea s ulaznom zavojnicom u uzdunoj grani (slika 5.3.b) ima lake ostvarive
vrijednosti elemenata kruga.
L2'
6,438 nH
Rs'
50
C1'
0,984 pF
L4'
6,438 nH
C3'
3,183 pF
C5'
0,984 pF
RL'
50
Slika 5.7. Krug niskopropusnog filtra za primjer 5.2.

Odredi li se vrijednosti elemenata niskopropusnog filtra petog reda s jednoliko valovitom
amplitudom (tablica 5.2) i linearnom fazom (tablica 5.3) frekvencijskog odziva mogue je
usporediti frekvencijsku zavisnost unesenog gubitka i grupnog kanjenja za sva tri filtra (slika
5.8).
PLR/dB
g/ns
40
1,5
jednoliko
valovit
30
jednoliko
valovit
1,0
20
maksimalno
gladak
0,5
10
linearne
faze
linearne
faze
0
a)
1,0
2,0
3,0
4,0
f/GHz
1,0
2,0
maksimalno
gladak
3,0
b)
4,0
f/GHz
Slika 5.8. Frekvencijska zavisnost niskopropusnog filtra za primjer 5.2:

a) unesenog gubitka; b) grupnog kanjenja
131
Bjelodano su brzina promjene unesenog gubitka na prijelazu iz propusnog u nepropusni pojas

filtra i stalnost grupnog kanjenja suprotni zahtjevi; ovisi o primjeni to ima vei znaaj.
Transformaciju oblika iz prototipa niskopropusnog u pojasno propusni filtar graninih

frekvencija 1 i 2 ostvaruje supstitucija:
0 1 0
2 1 0 0
(5.23)
gdje je relativna irina propusnog frekvencijskog pojasa:

=
2 1
0
(5.24)
Sredinju frekvenciju, 0 mogue je odrediti kao aritmetiku sredinu graninih frekvencija,

1 i 2, ali slijede jednostavnije relacije ako je jednaka geometrijskoj sredini:
0 = 12
(5.25)
Na slici 5.9.a) i 5.9.b) prikazano je preslikavanje kutne frekvencije koju ostvaruje ova
zamjena (relacija 5.23).
PLR
PLR
PLR
-0
a)
-1
b)
-2
-1 0 1
-0
c)
-2
-1 0 1
0
2
Slika 5.9. Frekvencijska zavisnost unesenog gubitka filtra:

a) prototipa; b) pojasno propusnog; c) pojasno nepropusnog
Transformirana reaktancija u uzdunoj grani ljestviaste mree prototipa filtra N-tog
reda za k = 1, 2, ... N:
jX k =
L
L
1
j 0
Lk = j k j 0 k = jLk j
0
C k
pokazuje da je zavojnica induktiviteta Lk pretvorena u serijsko rezonantni krug s

vrijednostima elemenata:
132
Lk =
Lk
0
(5.26.a)
C k =
0 Lk
(5.26.b)
Slino, transformirana susceptancija u poprenoj grani ljestviaste mree prototipa filtra

N-tog reda za k = 1, 2, ... N:
jBk =
Ck
C
1
j 0
C k = j
j 0 k = jCk j
0
0
Lk
pokazuje da je kondenzator kapaciteta Ck pretvoren u paralelno rezonantni krug s

Lk =
0 C k
(5.26.c)
C k =
Ck
0
(5.26.d)
Treba istaknuti da serijsko i paralelno rezonantni krug imaju jednaku rezonantnu frekvenciju,
0. Vrijednosti elemenata pojasno propusnog filtra denormalizirane impedancijom R0 mogue
je odrediti odgovarajue pomou relacija 5.16. a), b), c) i d).
Transformaciju oblika iz prototipa niskopropusnog u pojasno nepropusni filtar
graninih frekvencija 1 i 2 ostvaruje u odnosu na prethodnu reciprona supstitucija:

0
0
(5.27)
gdje je relativna irina nepropusnog frekvencijskog pojasa (relacija 5.24), a 0 je sredinja

frekvencija (relacija 5.25). Ova zamjena pretvara zavojnicu induktiviteta Lk, za k = 1, 2, ... N
u uzdunoj grani ljestviaste mree prototipa filtra N-tog reda u paralelno rezonantni krug s
Lk =
Lk
C k =
1
0 C k
(5.28.a)
(5.28.b)
a kondenzator kapaciteta Ck, za k = 1, 2, ... N u poprenoj grani u serijsko rezonantni krug s

Lk =
1
0 C k
C k =
Ck
(5.28.c)
(5.28.d)
Vrijednosti elemenata pojasno nepropusnog filtra denormalizirane impedancijom R0 mogue

je odrediti odgovarajue pomou relacija 5.16. a), b), c) i d).
133
Sve razmotrene transformacije oblika prototipa niskopropusnog filtra zbirno su

prikazane na tablici 5.4. Pritom su Lk i Ck, k = 1, 2, ... N vrijednosti elemenata prototipa
denormalizirane impedancijom R0 i graninom frekvencijom c, odnosno sredinjom
frekvencijom 0 (relacija 5.25) i relativnom irinom propusnog ili nepropusnog
frekvencijskog pojasa (relacija 5.24).
Tablica 5.4. Transformacije oblika prototipa niskopropusnog filtra
niskopropusni
filtar
visokopropusni
filtar
pojasno propusni
filtar
R0 Lk
R0 Lk
0 R00 Lk
uzduna
grana
mree
poprena
grana
mree
R0c Lk
Ck
R0c
R0
c C k
R0
0Ck
pojasno nepropusni
filtar
(R0 Lk ) 0
1 (R00 Lk )
Ck
R00
R0
0 Ck
Ck
R00
Primjer 5.3. Odrediti vrijednosti elemenata pojasno propusnog filtra treeg reda s jednoliko
valovitom amplitudom frekvencijskog odziva 0,5 dB ako je sredinja frekvencija 1 GHz,
relativna irina propusnog frekvencijskog pojasa 10 % i impedancija 50 .
Normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s valovanjem
amplitude 0,5 dB su (tablica 5.2. za N = 3):
g 0 = 1 = Rs
g1 = 1,5963 = L1
g 2 = 1,0967 = C 2
g 3 = 1,5963 = L3
g 4 = 1,0000 = RL
gdje je odabrana ljestviasta mrea s ulaznom zavojnicom u uzdunoj grani (slika 5.3.b).
Sredinja kutna frekvencija i relativna irina propusnog frekvencijskog pojasa odgovarajue
je:
0 = 2 1 10 9 s 1
2 1 1,050 0,950
=
= 0,1
0
0
Vrijednosti elemenata pojasno propusnog filtra treeg reda s Chebyshevljevim odzivom

denormalizirane sredinjom frekvencijom, irinom propusnog pojasa i impedancijom su
(tablica 5.4):
L1 =
134
R0 L1
50 1,5963
=
= 127,0 nF
0 2 1 10 9 0,1
C1 =
L2 =
C 2 =
L3 =
C3 =
R00 L1
0,1
= 0,199 pF
50 2 1 10 9 1,5963
R0
50 0,1
=
= 0,726 nH
0C2 2 1 10 9 1,0967
C2
R00
1,0967
= 34,91 pF
50 2 1 10 9 0,1
R0 L3
50 1,5963
=
= 127,0 nF
0 2 1 109 0,1
R00 L3
0,1
= 0,199 pF
50 2 1 10 9 1,5963
Elektrini krug pojasno propusnog filtra traenih svojstava prikazan je na slici 5.10, a
frekvencijska zavisnost unesenog gubitka na slici 5.11.
C1'
L1'
127,0 nH 0,199 pF
Rs'
50
L2'
0,726 nH
L3'
C3'
127,0 nH 0,199 pF
RL'
50
C2'
34,91 pF
Slika 5.10. Krug pojasno propusnog filtra za primjer 5.3.
PLR/dB
50
40
30
20
10
0
0,5
0,75
1,0
1,25
1,5
f/GHz
Slika 5.11. Frekvencijska zavisnost unesenog gubitka

pojasno propusnog filtra za primjer 5.3.
135
5.3. Niskopropusni i visokopropusni filtri ostvareni ograncima prijenosne linije
Elektrinom mreom s koncentriranim parametrima mogue je ostvariti filtar samo u

poetnom dijelu radiofrekvencijskog podruja. Na viim frekvencijama postaju usporedive
vrijednosti nazivnih i parazitnih veliina diskretnih elemenata elektrinog kruga filtra.
Nasuprot tome, na frekvencijama mikrovalnog podruja razmjerno je jednostavno ostvariti
induktivitet i kapacitet mreom s raspodijeljenim parametrima, odnosno prijenosnom linijom.
Richardova transformacija omoguuje ostvarenje induktiviteta i kapaciteta odgovarajue
kratkospojenim i otvorenim ogrankom prijenosne linije bez gubitaka. Primjenom Kurodinih
identiteta mogue je ogranke prijenosne linije meusobno odvojiti odsjecima koji ne utjeu
na frekvencijski odziv filtra. Ovakav postupak se naziva zalihosnom (redundantnom)
sintezom filtra koji nema dualan oblik u mrei s koncentriranim parametrima.
Richardova transformacija preslikava vrijednosti kutne frekvencije, na podruje
varijable koja se ponavlja s periodom (l)/vp = :
l
= tan (l ) = tan
v
p
(5.29)
gdje je fazna konstanta, l je duljina prijenosne linije, a vp je fazna brzina. Zamjenom kutne
frekvencije, varijablom u relaciji za induktivnu reaktanciju i kapacitivnu susceptanciju
slijedi odgovarajue:
jX L = jL = jL tan ( l )
(5.30.a)
jBC = jC = jC tan (l )
(5.30.b)
Prva od ovih relacija jednaka je izrazu za ulaznu impedanciju kratkospojene linije bez
gubitaka karakteristine impedancije L (relacija 2.28), a druga je relacija jednaka izrazu za
ulaznu admitanciju otvorene linije bez gubitaka karakteristine impedancije 1/C (reciprona
vrijednost relacije 2.30). Ako je duljina prijenosne linije jednaka jednoj osmini valne duljine,
l = /8, onda je za normaliziranu graninu frekvenciju, c = 1 i varijabla normalizirana,
= 1. Na graninoj frekvenciji filtra, c mogue je induktivitet i kapacitet ostvariti
odgovarajue kratkospojenim i otvorenim ogrankom prijenosne linije duljine /8 (slika 5.12).
Ogranke jednake duljine se naziva primjerenim linijama (engl. commensurate lines). Treba
istaknuti da na frekvencijama razliitim od granine, c nije jednak frekvencijski odziv
filtra ostvarenog primjerenim ograncima i filtra ostvarenog diskretnim elementima.
l= /8 na c
l= /8 na c
jXL
a)
jXL
Z0 =L
jBC
jBC
Z0 =1/C
b)
Slika 5.12. Ogrankom prijenosne linije ostvaren: a) induktivitet; b) kapacitet

136
Kurodini identiteti omoguuju uporabu redundantnih odsjeaka prijenosne linije:

za razdvajanje ogranaka prijenosne linije
za transformiranje serijskog u paralelni ogranak i obratno
za promjenu karakteristine impedancije ogranka prijenosne linije.
Redundantne odsjeke prijenosne linije bez gubitaka se naziva i jedininim elementima.

Duljina im je /8 na graninoj frekvenciji filtra, c pa su primjereni ograncima prijenosne
linije odreenim Richardovom transformacijom. Na tablici 5.5. prikazana su etiri para
istovjetnih elektrinih mrea; blokom je nadomjeten jedinini element naznaene
karakteristine impedancije, a zavojnica i kondenzator nadomjeta odgovarajue
kratkospojeni ili otvoreni ogranak prijenosne linije.
Tablica 5.5. Kurodini identiteti (n2 = 1 + Z2/Z1)
Z1/n2
1.
1/Z2
Z1
Z2/n2
Z2
n2Z1
Z1
2.
1/(n2Z2)
1:n2
3.
Z1
Z2
Z2/n2
1/Z2
4.
Z1/n2
1/(n2Z2) n2:1
Z1
n2Z1
Dvije prema prvom Kurodinom identitetu istovjetne mree su prikazane na slici 5.13.
Ulazna impedancija identinih mrea jednaka je na svim frekvencijama. U elektrinom krugu
na slici 5.13.a) ulazna admitancija jedininog elementa karakteristine impedancije Z1 i
zakljuenog otporom RL je (relacija 2.26):
Y =
Z1 + jRL tan (l )
Z1 + jRL
=
Z1 [RL + jZ1 tan (l )] Z1 (RL + jZ1 )
(5.31)
gdje je = tan(l) (relacija 5.29). Ulazna admitancija otvorenog ogranka prijenosne linije
karakteristine impedancije Z2 je (relacija 2.30):
Ystub =
j
j
tan (l ) =
Z2
Z2
(5.32)
Ukupna ulazna admitancija razmatranog elektrinog kruga je:
137
Yin = Ystub + Y =
(Z Z1 2 ) + jn 2 RL
Z1 + jRL
j
= 2
+
Z 2 Z1 (RL + jZ1 )
Z 2 (RL + jZ1 )
(5.33)
gdje je n2 = 1 + Z2/Z1.
Z1/n2
Y'
Yin
Ystub
Z1
RL
Z2
Zstub
Z2/n2
Zin
Z'
RL
a)
b)
Slika 5.13. Identine elektrine mree: a) izvorni krug; b) transformirani krug

U elektrinom krugu na slici 5.13.b) ulazna impedancija kratkospojenog ogranka
prijenosne linije karakteristine impedancije Z1/n2 je (relacija 2.28):
Z stub = j
Z1
jZ
tan (l ) = 12
2
n
n
(5.34)
Opteretna impedancija kojom je zakljuen jedinini element karakteristine impedancije Z2/n2

je:
Z = Z stub + RL = RL + j
Z1
n2
(5.35)
pa je ukupna ulazna impedancija razmatranog elektrinog kruga (relacija 2.26):

Z
Z
Z
RL + j 21 + j 22
Z + j 22
Z 2 (RL + jZ1 )
Z
Z2
n
n
n
= 22
=
Z in = 2
(
Z 2 Z1 2 ) + jn 2 RL
n Z 2 + jR Z1 2
n Z 2 + jZ
L
n2
n2
n2
(5.36)
Usporedba relacija 5.33. i 5.36. pokazuje da su jednake ulazne impedancije mrea sa slike
5.13.a) i 5.13.b), Zin = 1/Yin. Jednakost vrijedi za cijelo podruje varijable , odnosno za sve
vrijednosti kutne frekvencije pa su to identine elektrine mree. Slinim razmatranjem
mogue je provjeriti ostale Kurodine identitete. Valja upozoriti da je Kurodine identitete
djelotvorno primijeniti kod niskopropusnih i pojasno nepropusnih filtara, ali ne i kod
visokopropusnih i pojasno propusnih filtara.
Primjer 5.4. Odrediti vrijednosti elemenata niskopropusnog filtra treeg reda s jednoliko
valovitom amplitudom frekvencijskog odziva 3 dB ako je granina frekvencija 4 GHz i
impedancija 50 . Pretpostaviti ostvarenje filtra tehnologijom mikrotrakastih linija.
138
Normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s valovanjem

amplitude 3 dB su (tablica 5.2. za N = 3):
g 0 = 1 = Rs
g1 = 3,3487 = L1
g 2 = 0,7117 = C2
g 3 = 3,3487 = L3
g 4 = 1,0000 = RL
gdje je odabrana ljestviasta mrea s ulaznom zavojnicom u uzdunoj grani (slika 5.14.a).
Rs =1
L3 =3,3487
L1 =3,3487
C2 =0,7117
RL =1
a)
Z0 =3,3487
Rs =1
Z0 =3,3487
RL =1
l
Z0 =1,405
l= /8 na c =1
b)
Z0 =3,3487
Rs =1
Z0 =3,3487
RL =1
l
l
Z0 =1
Z0 =1
Z0 =1,405
l = /8 na c =1
c)
Slika 5.14. Niskopropusni filtar za primjer 5.4: a) prototip s diskretnim elementima;

b) prototip s ograncima; c) prototip s dodanim jedininim elementima
Primjenom Richardove transformacije (relacija 5.30, slika 5.12) mogue je normaliziranu
induktivnu reaktanciju u uzdunoj grani i normaliziranu kapacitivnu susceptanciju u
poprenoj grani mree prototipa nadomjestiti odgovarajue kratkospojenim ogrankom
prijenosne linije karakteristine impedancije Z0 = L1 = L2 i otvorenim ogrankom prijenosne
linije karakteristine impedancije Z0 = 1/C2 (slika 5.14.b). Primjereni ogranci prijenosne linije
imaju duljinu l = /8 na normaliziranoj graninoj frekvenciji c = 1. Serijski spojene ogranke
139
nije mogue ostvariti tehnologijom mikrotrakastih linija, a ni zakljuenje ogranka kratkim

spojem nije poeljno. Prije nune transformacije serijski spojenih u paralelno spojene ogranke
prijenosne linije valja dodati jedinine elemente na oba kraja mree prototipa (slika 5.14.c).
Ovi redundantni odsjeci prijenosne linije imaju karakteristinu impedanciju jednaku
normaliziranoj impedanciji izvora signala i optereenja, Z0 = 1 pa ne utjeu na frekvencijski
odziv filtra. Primjerene su duljine ograncima prijenosne linije, l = /8 na normaliziranoj
graninoj frekvenciji c = 1. Primjenom drugog Kurodinog identiteta (tablica 5.5) mogue je
jedininom elementu serijski spojeni induktivitet transformirati u paralelno spojeni kapacitet.
To odgovara pretvorbi serijski spojenog ogranka zakljuenog kratkim spojem u paralelno
spojeni ogranak zakljuen otvorenim krugom (slika 5.14.d). Karakteristina impedancija
transformiranog ogranka je Z0 = n2 1 = 1,299, a transformiranog jedininog elementa je
Z0 = n2 3,3487 = 4,350 gdje je n2 = 1+ Z2/Z1 = 1+ 1/3,3487 = 1,299. Nakon transformacije
svi ogranci prijenosne linije su spojeni paralelno i zakljueni otvorenim krugom.
Rs =1
d)
50
Z0
4,350
RL =1
Z0
1,299
Z0
1,405
Z0
1,299
Rs
50
e)
Z0
4,350
Z0
217,5
Z0
217,5
Z0
64,9
Z0
70,3
217,5
64,9
l= /8 na c =1
RL
50
l
217,5
70,3
Z0
64,9
l = /8 na fc =4GHz
50
64,9
f)
Slika 5.14. (nastavak): d) transformirani prototip; e) denormalizirane

vrijednosti elemenata; f) filtar ostvaren mikrotrakastim linijama
Na slici 5.14.e) navedene su vrijednosti karakteristinih impedancija ogranaka i odsjeaka
prijenosne linije denormalizirane (pomnoene) impedancijom 50 , a primjerene duljine su
/8 na graninoj frekvenciji filtra fc = 4 GHz. Niskopropusni filtar traenih svojstava ostvaren
mikrotrakastim linijama prikazan je na slici 5.14.f). Frekvencijska zavisnost unesenog gubitka
razmatranog niskopropusnog filtra ostvarenog ograncima i odsjecima prijenosne linije
140
(mrea s raspodijeljenim parametrima) te ostvarenog diskretnim elementima (mrea s

koncentriranim parametrima) prikazana je na slici 5.15. U propusnom pojasu znaajke su im
sline (valovanje amplitude 3 dB, granina frekvencija 4 GHz), ali je brzina promjene (nagib)
unesenog gubitka izmeu propusnog i nepropusnog pojasa znatno vea kod filtra ostvarenog
mreom s raspodijeljenim parametrima. Ponavljanje frekvencijskog odziva filtra svakih
4fc = 16 GHz u tom sluaju posljedica je periodinosti varijable (Richardova
transformacija, relacija 5.29).
PLR/dB
mrea s
raspodijeljenim
parametrima
50
mrea s
koncentriranim
parametrima
40
30
20
10
0
10
15
20 f/GHz

niskopropusnog filtra za primjer 5.4.
5.4. Niskopropusni filtri ostvareni prijenosnom linijom stepenaste impedancije
Tehnologijom mikrotrakastih linija razmjerno je lako ostvariti niskopropusni filtar

pomou odsjeaka prijenosne linije izmjenino vrlo velike i vrlo male karakteristine
impedancije, odnosno prijenosnom linijom sa stepenastom karakteristinom impedancijom
(engl. stepped impedance; high-Z, low-Z). Takvi filtri su manjih dimenzija od odgovarajuih
filtara ostvarenih ograncima prijenosne linije, ali su im ostala svojstva esto gora. Uporaba
filtara sa stepenastom impedancijom je ograniena na nezahtjevne primjene kad nije nuna
velika brzina promjene (nagib) unesenog gubitka izmeu propusnog i nepropusnog pojasa,
primjerice za potiskivanje komponenti mijeanja koje su izvan propusnog frekvencijskog
pojasa.
Neka je l duljina kratkog odsjeka prijenosne linije bez gubitaka vrlo velike ili vrlo
male karakteristine impedancije Z0. Elementi matrice impedancije takve prijenosne linije
zakljuene otvorenim krugom su (relacija 2.55):
Z11 =
Z 21 =
U1
I1
U2
I1
= jZ 0 cot (l ) = Z 22
(5.37.a)
= jZ 0 csc(l ) = Z12
(5.37.b)
I 2 =0
I 2 =0
141
gdje je fazna konstanta, a U1 i U2 ukupni napon odgovarajue na ulazu i izlazu te I1 ukupna

struja na ulazu otvorene linije (relacije 2.29.a) i 2.29.b). (Napomena: vrijednost funkcije
kosekans jednaka je recipronoj vrijednosti funkcije sinus, cscx = 1/sinx.) Nadomjesti li se
razmatrani odsjeak prijenosne linije elektrinom mreom T oblika (slika 5.16.a), u uzdunim
granama je impedancija:
cos(l ) 1
l
= jZ 0 tan
Z11 Z12 = Z 22 Z 21 = jZ 0
2
sin (l )
gdje su uvrtene relacije 5.37.a) i 5.37.b). U poprenoj grani T mree je impedancija Z12 = Z21
(relacija 5.37.b). Razabire se da su za odsjeak male duljine u uzdunoj grani nadomjesne
mree pozitivne (induktivne) reaktancije, a u poprenoj grani je negativna reaktancija,
odnosno pozitivna (kapacitivna) susceptancija odgovarajuih vrijednosti (slika 5.16.b):
XL
l
= Z 0 tan
2
2
BC =
Z11 - Z12
(5.38.a)
1
sin (l )
Z0
Z22 - Z21
(5.38.b)
jXL/2
jXL/2
jBC
Z12 =Z21
b)
a)
jXL =jZ0l
jBC =jY0 l
c)
d)
Slika 5.16. Nadomjesna mrea odsjeka prijenosne linije: a) T oblika;

b) male duljine; c) male duljine i velikog Z0; d) male duljine i malog Z0
Neka kratki odsjeak prijenosne linije, l < /4 ima vrlo veliku karakteristinu
impedanciju Z0. U tom sluaju kapacitivna susceptancija, BC iezava (relacija 5.38.b), a
induktivna reaktancija je priblino (relacija 5.38.a):
X L Z 0 l
(5.39)
pa je razmatrani odsjeak prijenosne linije mogue nadomjestiti krugom sa zavojnicom u

uzdunoj grani (slika 5.16.c). Ako kratki odsjeak prijenosne linije, l < /4 ima vrlo malu
142
karakteristinu impedanciju Z0, onda induktivna reaktancija, XL iezava (relacija 5.38.a), a

kapacitivna susceptancija je priblino (relacija 5.38.b):
BC Y0 l
(5.40)
gdje je Y0 = 1/Z0 karakteristina admitancija prijenosne linije. U tom sluaju je mogue

razmatrani odsjeak nadomjestiti krugom s kondenzatorom u poprenoj grani (slika 5.16.d).
(Napomena: vrijednost trigonometrijskih funkcija tangens i sinus malog argumenta priblino
je jednaka u radijanima iskazanoj vrijednosti argumenta.)
Primjenom ovih rezultata mogue je zavojnice u uzdunim granama mree prototipa
niskopropusnog filtra ostvariti kratkim odsjecima prijenosne linije vrlo velike karakteristine
impedancije, Zh, a kondenzatore u poprenim granama mree je mogue ostvariti kratkim
odsjecima prijenosne linije vrlo male karakteristine impedancije, Zl. Ljestviastu mreu
prototipa niskopropusnog filtra ostvaruje prijenosna linija s kratkim odsjecima izmjenino
vrlo velike i vrlo male karakteristine impedancije. Omjer ovih impedancija, Zh/Zl treba biti
to vei i redovito se odabire vrijednost odgovarajue najvee i najmanje karakteristine
impedancije koju je mogue ostvariti odreenom tehnologijom prijenosnih linija. Na
graninoj frekvenciji, c niskopropusnog filtra N-tog reda duljina k-tog odsjeaka
karakteristine impedancije Zh ili Zl je odgovarajue (relacije 5.39. i 5.40):
lk =
R0 Lk
Zh
(5.41.a)
lk =
Z l Ck
R0
(5.41.b)
gdje su Lk i Ck, k = 1, 2, ... N vrijednosti elemenata prototipa denormalizirane impedancijom

R0.
Primjer 5.5. Linijom sa stepenastom karakteristinom impedancijom ostvariti niskopropusni
filtar s maksimalno glatkom amplitudom frekvencijskog odziva ako je granina frekvencija
2,5 GHz, impedancija 50 i uneseni gubitak najmanje 20 dB na frekvenciji 4 GHz.
Pretpostaviti uporabu mikrotrakastih linija najvee i najmanje karakteristine impedancije
odgovarajue 150 i 10 .
Na slici 5.4. apscisa grafa je normalizirana frekvencija:
2 4 10 9
1 =
1 = 0,6
2 2,5 10 9
c
pa je mogue oitati da filtar estog reda, N = 6 ostvaruje uneseni gubitak vei od 20 dB na toj
frekvenciji. Normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra (tablica 5.1.
za N = 6) su:
g 0 = 1 = Rs
g1 = 0,5176 = C1
g 2 = 1,4142 = L2
g 3 = 1,9318 = C3
g 4 = 1,9318 = L4
g 5 = 1,4142 = C5
g 6 = 0,5176 = L6
g 7 = 1,0000 = RL
143
gdje je odabrana ljestviasta mrea s ulaznim kondenzatorom u poprenoj grani (slika 5.3.a).
Elektrini krug prototipa razmatranog niskopropusnog filtra s normaliziranim vrijednostima
elemenata prikazan je na slici 5.17.a).
L2
1,4142
Rs =1
L6
0,5176
L4
1,9318
C1
0,5176
C3
1,9318
C5
1,4142
RL =1
a)
Z0
l1
l2
l3
l4
l5
l6
Zl
Zh
Zl
Zh
Zl
Zh
Z0
b)
50
10
150
10
150
10
150
50
c)
Slika 5.17. Niskopropusni filtar za primjer 5.5: a) krug prototipa filtra; b) linija sa
stepenastom impedancijom; c) filtar ostvaren mikrotrakastom linijom
Elektrine duljine (u odnosu na valnu duljinu) odsjeaka prijenosne linije karakteristine
impedancije Zh = 150 i Zl = 10 na graninoj frekvenciji fc = 2,5 GHz su odgovarajue
(relacije 5.41.a) i 5.41.b):
144
l1 =
Z l C1 10 0,5176
=
= 0,104 = 5,9
R0
50
l2 =
R0 L2 50 1,4142
=
= 0,471 = 27,0
150
Zh
l3 =
Z l C3 10 1,9318
=
= 0,386 = 22,1
50
R0
l4 =
R0 L4 50 1,9318
=
= 0,644 = 36,9
150
Zh
l5 =
Z l C5 10 1,4142
=
= 0,283 = 16,2
R0
50
l6 =
R0 L6 50 0,5176
=
= 0,173 = 9,9
150
Zh
Svi odsjeci prijenosne linije imaju elektrinu duljinu manju od /4 = 45. Na slici 5.17.b)
prikazana je linija sa stepenastom impedancijom; pritom je Z0 = 50 . Niskopropusni filtar
traenih svojstava ostvaren odsjecima mikrotrakaste linije prikazan je na slici 5.17.c).
Frekvencijska zavisnost unesenog gubitka razmatranog niskopropusnog filtra ostvarenog
prijenosnom linijom sa stepenastom karakteristinom impedancijom i ostvarenog diskretnim
elementima prikazana je na slici 5.18. U propusnom pojasu znaajke su im jednake, ali krug s
diskretnim elementima ima vei uneseni gubitak na viim frekvencijama nepropusnog pojasa.
Pretpostavka o kratkim odsjecima prijenosne linije, l < /4 nije ispunjena na frekvencijama
viim od granine pa nisu ostvarene tone vrijednosti elemenata elektrinog kruga prototipa
niskopropusnog filtra. Linija sa stepenastom impedancijom moe imati dodatne propusne
pojaseve na viim frekvencijama, ali to nije periodina pojava jer odsjeci linije nisu
primjerenih duljina.
PLR/dB
50
mrea s
diskretnim
elementima
40
linija sa
stepenastom
impedancijom
30
20
10
0
f/GHz

niskopropusnog filtra za primjer 5.5.
5.5. Pojasno propusni filtri s rezonatorima ostvarenim prijenosnom linijom
Rezonator je naprava kojom se ostvaruje rezonancija, odnosno jednakost induktivne i

kapacitivne reaktancije u elektrinom krugu. Kad je frekvencija pobudnog signala jednaka
rezonantnoj frekvenciji elektrinog kruga, nastaje brza promjena amplitude osciliranja.
Pojasno propusni filtar sadri serijski LC rezonantni krug u uzdunim granama i paralelni LC
rezonantni krug u poprenim granama ljestviaste mree (tablica 5.4). Takvu mreu je teko
osvariti uporabom odsjeaka prijenosne linije jer oni nisu iskljuivo serijski ili paralelno
spojeni. Za transformaciju LC rezonanatnog kruga nisu primjenjivi ni Kurodini identiteti
(tablica 5.5), ali je mogue koristiti invertor impedancije i invertor admitancije koji pretvara
odgovarajue opteretnu impedanciju, ZL i opteretnu admitanciju, YL u njoj recipronu
vrijednost (slika 5.20.a):
Z in =
K2
ZL
(5.42.a)
145
Yin =
J2
YL
(5.42.b)
gdje je K i J odgovarajua konstanta. Tako je mogue meusobno transformirati serijski i

paralelni LC rezonantni krug to je posebno korisno kod pojasno propusnih i pojasno
nepropusnih filtara s malom relativnom irinom frekvencijskog pojasa.
invertor
impedancije
invertor
admitancije
ZL
90
Zin =K2/ZL
YL
90
a)
Yin =J2/YL
/4
/4
Z0 =K
Y0 =J
b)
-C
-C
C
K=1/C
-C
c)
-C
J = C
Slika 5.19. Invertor impedancije i admitancije: a) naelo rada; b) ostvaren

etvrtvalnim transformatorom; c) ostvaren T i kapacitivnim krugom
Ulazna impedancija prijenosne linije karakteristine impedancije Z0, duljine /4 i
zakljuene opteretnom impedancijom ZL je Z in = Z 02 Z L (relacija 2.33). Zato invertor
impedancije i admitancije u najjednostavnijem obliku ostvaruje etvrtvalni transformator
odgovarajue karakteristine impedancije K i karakteristine admitancije J (slika 5.19.b).
Naravno, invertor impedancije i admitancije je mogue ostvariti i mreom s koncentriranim
parametrima, primjerice T i kapacitivnim krugom (slika 5.19.c). Vrijednosti kapaciteta,
neke s negativnim predznakom, odreene su odgovarajue konstantom K i J.
Na slici 5.20. je prikazan pojasno propusni filtar ostvaren ograncima i odsjecima
prijenosne linije. etvrtvalni kratkospojeni ogranak prijenosne linije nadomjeta paralelni LC
rezonantni krug u poprenoj grani ljestviaste mree pojasno propusnog filtra. etvrtvalni
odsjeak prijenosne linije izmeu dva ogranka je invertor admitancije koji paralelni LC
rezonantni krug u poprenoj grani transformira u serijski LC rezonantni krug u uzdunoj grani
ljestviaste mree pojasno propusnog filtra. Ogranci i odsjeci prijenosne linije su primjerenih
duljina; /4 na sredinjoj frekvenciji propusnog pojasa, 0. Impedancija filtra je jednaka
karakteristinoj impedanciji odsjeaka prijenosne linije Z0, a karakteristina impedancija
ogranka prijenosne linije je Z0k, k = 1, 2, ... N. Ako je propusni pojas uzak, frekvencijski
odziv ovakvog filtra s N ogranaka priblino je jednak odzivu filtra N-tog reda ostvarenog
146
diskretnim elementima. Slinom mreom s raspodijeljenim parametrima koja sadri otvorene

ogranke prijenosne linije mogue je ostvariti pojasno nepropusni filtar.
Z0
Z0
Z01
Z0
Z02
Z0N-1
Z0
Z0N
Slika 5.20. Pojasno propusni filtar ostvaren etvrtvalnim

ograncima i odsjecima prijenosne linije
Ulazna admitancija kratkospojene prijenosne linije karakteristine impedancije Z0k
duljine /4 (slika 5.21.a) je:
Y =
j
Z 0k
cot
(5.43)
gdje je = /2 za = 0. U okoliu sredinje frekvencije, = 0 + i << 0 pa je:

=

1 +
2
0
to omoguuje da se admitanciju razmatrane prijenosne linije (relacija 5.43) prikae u obliku:

Y =
j
Z 0k

j
j
=

cot +
tan
2 20 Z 0 k
20 2 Z 0 k 0
(5.44)
Admitancija paralelnog LC rezonantnog kruga (slika 5.21.a) u okoliu rezonantne frekvencije,

0 je:
Y = jCk +
C
1
1
= j Ck 0 2 jCk
= j k C k Lk
jLk
Lk
Lk 0
C k Lk
(5.45)
gdje je Ck Lk = 1 02 i = 0. Izjednaavanjem relacija 5.44. i 5.45. mogue je odrediti

karakteristinu impedanciju kratkospojene prijenosne linije etvrtvalne duljine pomou
vrijednosti elemenata paralelnog LC kruga rezonantne frekvencije 0:
Z 0k =
0 Lk
4
40Ck
(5.46)
147
Nadomjesti li se kratkospojene etvrtvalne ogranke prijenosne linije paralelnim LC

rezonantnim krugom, a etvrtvalne odsjeke prijenosne linije invertorima admitancije s
konstantom J = 1/Z0, mogue je pojasno propusni filtar ostvaren mreom s raspodijeljenim
parametrima (slika 5.20) prikazati mreom s koncentriranim parametrima (slika 5.21.b).
Invertor admitancije paralelni LC rezonantni krug u poprenoj grani transformira u serijski LC
rezonantni krug u uzdunoj grani mree pa krug s diskretnim elementima (slika 5.21.c)
nadomjeta razmatrani pojasno propusni filtar zakljuen prilagoenom impedancijom Z0.
Z0k
Lk
Ck
a)
C1
L1
J =1/Z0
-90
CN-2
LN-2
J =1/Z0
-90
b)
C 'N-2
C'1
CN-1
LN-1
J =1/Z0
-90
CN
Z0
L'N-2
C 'N
L'1
L'N
C 'N-1 L'N-1
c)
LN
Z0
Slika 5.21. Nadomjesni krug: a) kratkospojenog etvrtvalnog ogranka;

b) i c) pojasno propusnog filtra sa slike 5.20.
Admitancija izmeu vorova u kojima je spojen paralelni LN1CN1 rezonantni krug
(slika 5.21.b) je:
1
1
1
1
Y = jC N 1 +
+ 2 jC N +
+
jLN 1 Z 0
jLN Z 0
C N 1 0 1 C N 0 1
+
= j
j
LN 1 0 Z 02 LN 0 Z 0
(5.47)
gdje je LN C N = LN 1C N 1 = 1 02 . Izmeu odgovarajuih vorova druge nadomjesne mree

(slika 5.21.c) admitancija je:
1
1
+ jLN +
+ Z 0
Y = jC N 1 +
jLN 1
jC N
C N 1 0 LN 0
+ j
+ Z 0
= j
LN 1 0 C N 0
148
(5.48)
gdje je LN C N = LN 1C N 1 = 1 02 . Ovi rezultati (relacije 5.47. i 5.48) su jednaki na svim

frekvencijama ako su ispunjeni uvjeti:
C N 1
=
LN 1
Z 02
CN
=
LN
C N 1
LN 1
(5.49.a)
LN
C N
(5.49.b)
iz kojih slijedi odgovarajue izraz za induktivitet LN i LN1 (slika 5.21.b):

Z 02
02 LN
(5.50.a)
LN 1 = LN 1
(5.50.b)
LN =
Uvrtavanjem relacija 5.50.a) i 5.50.b) u relaciju 5.46. mogue je odrediti odgovarajue

karakteristinu impedanciju dva etvrtvalna kratkospojena ogranaka prijenosne linije na
izlazu pojasno propusnog filtra (slika 5.20):
Z0N =
0 LN
Z 0 N 1 =
0 LN 1
4
Z 02
40 LN
=
0 LN 1
4
(5.51.a)
(5.51.b)
Openito, karakteristina impedancija k-tog etvrtvalnog kratkospojenog ogranka

prijenosne linije pojasno propusnog filtra N-tog reda je:
Z 0k =
Z 0
4gk
(5.52)
gdje je gk, k = 1, 2, ... N vrijednost elementa prototipa niskopropusnog filtra denormalizirana

impedancijom Z0, sredinjom frekvencijom 0 (relacija 5.25) i relativnom irinom propusnog
frekvencijskog pojasa (relacija 5.24). Valja upozoriti da prikazani postupak nije mogue
primijeniti za filtar s jednoliko valovitom amplitudom frekvencijskog odziva parnog reda
(tablica 5.2) jer je pretpostavljena jednaka ulazna i izlazna impedancija filtra, Z0.
Primjer 5.6. Uporabom etvrtvalnih ogranaka i odsjeaka prijenosne linije ostvariti pojasno
propusni filtar treeg reda s jednoliko valovitom amplitudom frekvencijskog odziva 0,5 dB
ako je sredinja frekvencija 2,5 GHz, relativna irina propusnog frekvencijskog pojasa 15 % i
impedancija 50 . Odrediti uneseni gubitak na frekvenciji 2,0 GHz.
Frekvenciju 2,0 GHz odziva pojasno propusnog filtra treba preslikati u frekvencijsko
podruje niskopropusnog prototipa s normaliziranom graninom frekvencijom, c = 1
(relacija 5.23):
149
1 0
1 2 2,0 10 9 2 2,5 10 9
= 3,0
0 0,15 2 2,5 10 9 2 2,0 10 9
Na slici 5.5.a) apscisa grafa je normalizirana frekvencija:
3,0
1 =
1 = 2,0
1
c
pa je mogue oitati da filtar treeg reda, N = 3 ostvaruje uneseni gubitak vei od 30 dB na toj
frekvenciji. Normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s valovanjem
amplitude 0,5 dB (tablica 5.2. za N = 3) su:
g0 = 1
g1 = 1,5963
g 3 = 1,5963
g 2 = 1,0967
g 4 = 1,0000
Karakteristine impedancije kratkospojenih ogranaka prijenosne linije razmatranog pojasno

propusnog filtra denormalizirane impedancijom 50 , sredinjom frekvencijom 2,5 GHz i
relativnom irinom propusnog frekvencijskog pojasa 0,15 su (relacija 5.52):
Z 01 =
Z 03 =
Z 0
4 g1
Z 0
4g3
50 0,15
4 1,5963
50 0,15
4 1,5963
= 3,69
Z 02 =
Z 0
4g2
50 0,15
4 1,0967
= 5,37
= 3,69
Svi ogranci i odsjeci prijenosne linije pojasno propusnog filtra (slika 5.20) imaju duljinu /4
na sredinjoj frekvenciji 2,5 GHz, a karakteristina impedancija odsjeaka prijenosne linije je
50 . Na slici 5.22. prikazana je frekvencijska zavisnost unesenog gubitka razmatranog
pojasno propusnog filtra ostvarenog kratkospojenim etvrtvalnim ograncima i etvrtvalnim
odsjecima prijenosne linije.
PLR/dB
50
40
30
20
10
0
1,0
1,5
2,0
2,5
3,0
3,5
4,0
f/GHz

150
Razabire se da frekvencijska zavisnost unesenog gubitka ima traene znaajke, ali je ovakav
pojasno propusni filtar teko ostvariv zbog malih karakteristinih impedancija ogranaka
prijenosne linije.
Filtri s keramikim rezonatorom (engl. ceramic resonator) su trenutno najei

radiofrekvencijski pojasno propusni filtri u prijenosnim radioureajima. Sadre rezonatore u
obliku kratkospojenog ogranka koaksijalne linije s keramikim materijalom kao dielektrikom
vrlo velike dielektrine konstante i malih gubitaka. To omoguuje da pojasno propusni filtar
ima razmjerno male dimenzije ak i na frekvencijama UHF pojasa. Neka je pojasno propusni
filtar N-tog reda ostvaren paralelno spojenim rezonatorima u obliku kratkospojenog ogranka
prijenosne linije koji su kapacitivno spregnuti serijski spojenim kondenzatorima (slika 5.23).
C01
C12
Z0
Z0
l1
C23
CN,N+1
Z0
l2
lN
Slika 5.23. Pojasno propusni filtar ostvaren kapacitivno spregnutim rezonatorima

Rezonatore razmatranog filtra, priblino etvrtvalne duljine, mogue je nadomjestiti
paralelnim LC rezonantnim krugovima koji se izmjenjuju s invertorima admitancije (slika
5.24.a). Pritom invertori admitancije pretvaraju paralelni LC rezonantni krug u poprenoj
grani u serijski LC rezonantni krug u uzdunoj grani ljestviaste mree. Dodatni invertori
admitancije na krajevima mree pretvaraju impedanciju filtra u prikladnu vrijednost. Slinim
razmatranjem, kao i u sluaju pojasno propusnog filtra ostvarenog etvrtvalnim ograncima i
odsjecima, mogue je odrediti odgovarajue konstante invertora admitancije:
J 01 =
1
Z0
J k ,k +1 =
(5.53.a)
4 g1
Z 0 4 g k g k +1
J N , N +1 =
1
Z0
4 g N g N +1
(5.53.b)
(5.53.c)
za k = 1, 2, ... N1 gdje je Z0 impedancija razmatranog filtra N-tog reda relativne irine

propusnog frekvencijskog pojasa (relacija 5.24), a gk, k = 1, 2, ... N1, gN i gN+1 je
normalizirana vrijednost elementa prototipa odgovarajueg niskopropusnog filtra.
Nadomjesti li se invertore admitancije kapacitivnim krugom (slika 5.19.c),
nadomjesna mrea razmatranog filtra postaje ljestviasta mrea s koncentriranim parametrima
(slika 5.24.b), a vrijednosti sprenih kondenzatora u uzdunim granama su:
151
C01 =
J 01
(5.54.a)
0 1 (Z 0 J 01 )2
C k ,k +1 =
J k ,k +1
C N , N +1 =
(5.54.b)
0
J N , N +1
1 (Z
J N , N +1
(5.54.c)
za k = 1, 2, ... N1 gdje je 0 sredinja frekvencija propusnog pojasa (relacija 5.25).

Kondenzatori u poprenim granama nadomjesnog kruga invertora admitancije imaju
negativne vrijednosti (slika 5.24.b), ali su spojeni paralelno kondenzatorima veeg kapaciteta
paralelnog LC rezonantnog kruga. Efektivna vrijednost kapaciteta paralelnog LC rezonantnog
kruga je (slika 5.24.c):
C k = C k + C k = Ck C k 1,k C k ,k +1
(5.55)
za k = 1, 2, ... N gdje je Ck = Ck1,k Ck,k+1 promjena vrijednosti kapaciteta rezonantnog

kruga uzrokovana invertorom admitancije.
J01
-90
L1
J12
-90
C1
L2
LN
C2
JN,N+1
-90
CN
a)
C01
C12
-C01
L1
C1
C23
-C12 -C12
L2
C2
CN-1,N
CN,N+1
-C23
-CN-1,N
C23
CN-1,N
LN
CN
-CN,N+1
b)
C01
C12
L1
C 1'
L2
CN,N+1
C 2'
LN
CN'
c)
l
Z0
YL
Z0
d)
Z0
YL
Slika 5.24.a), b) i c) Nadomjesni krug pojasno propusnog filtra sa slike 5.23;

d) promjena duljine ogranka prijenosne linije zbog paralelnog kondenzatora
152
Promjena vrijednosti kapaciteta paralelnog LC rezonantnog kruga odgovara promjeni

duljine etvrtvalnog kratkospojenog ogranka prijenosne linije. Ulazna admitancija
kratkospojene linije karakteristine impedancije Z0 i duljine l, s paralelno ulazu spojenim
kondenzatorom kapaciteta C (slika 5.24.d), na sredinjoj frekvenciji propusnog pojasa filtra,
0 je:
Y = YL + j0C
(5.56.a)
gdje je YL = (j/Z0)cot(l), a je fazna konstanta. Nadomjesti li se kondenzator kratkim

odsjekom prijenosne linije karakteristine impedancije Z0 i duljine l, ulazna admitancija je:
YL + j
Y =
1
tan ( l )
Z0
1
l
YL + j
Z 0 1 + jY tan (l )
Z0
L
Z0
(5.56.b)
gdje priblina jednakost vrijedi ako je l << 1. Izjednaavanjem relacija 5.56.a) i 5.56.b)
slijedi zavisnost duljine kratkog odsjeka o kapacitetu kondenzatora:
l =
Z 00C
Z 00C
(5.57)
gdje je valna duljina = 2/. Vrijednost kapaciteta nadomjesnog kruga invertora

admitancije dodana kapacitetu rezonantnog kruga je negativna pa uzrokuje skraenje
etvrtvalnog kratkospojenog ogranka prijenosne linije na ukupnu duljinu:
lk =
Z 00 C k
(5.58)
za k = 1, 2, ... N gdje je kapacitet Ck < 0 odreen relacijom 5.55. Treba istaknuti da je u

ovom sluaju karakteristina impedancija svih ogranaka prijenosne linije, Z0 jednaka
impedanciji razmatranog pojasno propusnog filtra.
Svojstva dielektrika presudno utjeu na znaajke filtra s keramikim rezonatorom.
Keramike s velikom dielektrinom konstantom omoguuju minijaturizaciju filtra sa
sredinjom frekvencijom propusnog pojasa u poetnom dijelu mikrovalnog podruja. Mali
dielektrini gubici, odnosno veliki Q faktor rezultira malim (velikim) unesenim gubitkom u
propusnom (nepropusnom) pojasu filtra. Mali temperaturni koeficijent dielektrine konstante
osigurava temperaturnu stabilnost frekvencijskog odziva filtra. Za filtre s keramikim
rezonatorom esto se koristi barijev titanat, cink-stroncij titanat i razliite spojeve titanovog
oksida; na primjer cink-stroncij titanat ima dielektrinu konstantu 36, Q faktor 10 000 na
frekvenciji 4 GHz i temperaturni koeficijent dielektrine konstante 7106(C)1.
Primjer 5.7. Kapacitivno spregnutim rezonatorima u obliku ogranka prijenosne linije ostvariti
pojasno propusni filtar treeg reda s jednoliko valovitom amplitudom frekvencijskog odziva
0,5 dB ako je sredinja frekvencija 2,5 GHz, relativna irina propusnog frekvencijskog pojasa
10 % i impedancija 50 . Odrediti uneseni gubitak na frekvenciji 3,0 GHz.
Frekvenciju 3,0 GHz odziva pojasno propusnog filtra treba preslikati u frekvencijsko
podruje niskopropusnog prototipa s normaliziranom graninom frekvencijom, c = 1
(relacija 5.23):
153
1 0 1 2 3,0 10 9 2 2,5 10 9
= 3,667
0 0,1 2 2,5 10 9 2 3,0 10 9
Na slici 5.5.a) apscisa grafa je normalizirana frekvencija:
3,667
1 =
1 = 2,667
1
c
pa je mogue oitati da filtar treeg reda, N = 3 ostvaruje uneseni gubitak vei od 35 dB na toj
frekvenciji. Normalizirane vrijednosti elemenata prototipa niskopropusnog filtra s valovanjem
amplitude 0,5 dB (tablica 5.2. za N = 3) su:
g0 = 1
g1 = 1,5963
g 3 = 1,5963
g 2 = 1,0967
g 4 = 1,0000
Umnoak impedancije filtra i konstante invertora admitancije je (odgovarajue relacije 5.53.

a), b) i c):
Z 0 J 01 =
Z 0 J 12 =
Z 0 J 23 =
Z 0 J 34 =
0,1
4 g1
4 1,5963
4 g1 g 2
4 g2 g3
4 g3 g4
= 0,2218
0,1
4 1,5963 1,0967
0,1
4 1,0967 1,5963
0,1
4 1,5963 1,0
= 0,0594
= 0,0594
= 0,2218
pa je vrijednost sprenih kondenzatora (odgovarajue relacije 5.54. a), b) i c):

C01 =
C12 =
C 23 =
C34 =
154
J 01
0 1 (Z 0 J 01 )
0,2218 50
2 2,5 10 9 1 0,2218 2
J 12
0,0594 50
= 0,0756 pF
2 2,5 109
J 23
0,0594 50
= 0,0756 pF
2 2,5 10 9
J 34
0 1 (Z 0 J 34 )
0,2218 50
2 2,5 10 9 1 0,2218 2
= 0,2896 pF
= 0,2896 pF
Promjena vrijednosti kapaciteta rezonantnog kruga uzrokovana invertorom admitancije

odgovarajue je (relacija 5.55):
C1 = C01 C12 = 0,2896 0,0756 = 0,3652 pF
C 2 = C12 C 23 = 0,0756 0,0756 = 0,1512 pF
C3 = C23 C34 = 0,0756 0,2896 = 0,3652 pF
pa je duljina kratkospojenih ogranaka prijenosne linije karakteristine impedancije 50
odgovarajue (relacija 5.58):
l1 =
Z 00 C1
50 2 2,5 10 9 0,3652 10 12
=
= 0,2044
2
4
2
Z 00 C2
50 2 2,5 10 9 0,1512 10 12
=
= 0,2311
l2 = +
4
2
4
2
l3 =
Z 00 C3
50 2 2,5 109 0,3652 10 12
=
= 0,2044
2
4
2
malo manja od /4. Razmatrani pojasno propusni filtar, ostvaren kapacitivno spregnutim
rezonatorima u obliku ogranka prijenosne linije (slika 5.23), ima frekvencijsku zavisnost
unesenog gubitka prikazanu na slici 5.25. Brzina promjene (nagib) unesenog gubitka na
prijelazu iz propusnog u nepropusni pojas je manja na vioj graninoj frekvenciji pa je
uneseni gubitak na frekvenciji 3,0 GHz priblino 30 dB.
PLR/dB
50
40
30
20
10
0
1,0
1,5
2,0
2,5
3,0
3,5
4,0 f/GHz

155
6. POJAALA
Pojaanje je presudna funkcija prijamnika i odailjaa zbog iznimno velikih gubitaka

snage pri prijenosu elektrinog signala radiosustavom. Sklop radiofrekvencijskog pojaala
najee sadri tranzistor odreene vrste, na primjer bipolarni spojni tranzistor, heterospojni
bipolarni tranzistor, tranzistor s efektom polja ili tranzistor s velikom pokretljivou
elektrona. Posebne mikrovalne cijevi, primjerice cijev s putujuim valom ili klistron su nune
samo za pojaanje signala vrlo velikih snaga i/ili vrlo visokih frekvencija. Radiofrekvencijska
pojaala s tranzistorima su robusna, jeftina i pouzdana, a razmjerno lako ih je integrirati u
obliku hibridnog ili monolitnog kruga. Takva pojaala se rabe na frekvencijama priblino do
100 GHz u primjenama koje iziskuju male dimenzije, mali faktor uma, iroki propusni
frekvencijski pojas i male ili srednje snage signala. Projektiranje radiofrekvencijskog pojaala
se temelji na znaajkama tranzistora u odnosu na prikljunice koje je mogue prikazati ili
matricom rasprenja ili nekom od nadomjesnih mrea. Svrhovito je pritom pomou S
parametara iskazati pojaanje snage i stabilnost openite mikrovalne mree s dva pristupa. Te
rezultate se koristi pri projektiranju jednostupanjskog tranzistorskog pojaala koje za cilj
moe imati ostvarenje najveeg ili odreenog pojaanja snage ili najmanjeg faktora uma.
Kod pojaala snage redovito se eli ostvariti to veu efikasnost i to viu razinu snage na
izlazu uz doputeno izoblienje signala.
6.1. Znaajke radiofrekvencijskih tranzistora
Radiofrekvencijski tranzistori su presudni elementi radioureaja, a u sastavu su

sklopova pojaala, oscilatora, mijeala, zakretaa faze, aktivnih filtara i preklopnika. Mogue
ih je razvrstati na spojne tranzistore i tranzistore s efektom polja. U prvu skupinu pripada
bipolarni spojni tranzistor (BJT, engl. bipolar junction transistor) i heterospojni bipolarni
tranzistor (HBT, engl. heterojunction bipolar transistor). Bipolarni spojni tranzistor izraen
od silicija, Si je najdue i najee koriteni aktivni radiofrekvencijski element zbog niske
cijene i povoljnih svojstava u pogledu frekvencijskog podruja, snage signala i razine uma.
U sklopu pojaala rabi ih se do frekvencije u rasponu 2 GHz do 10 GHz, a u sklopu oscilatora
do frekvencije 20 GHz. Openito, bipolarni spojni tranzistori imaju mali um treperenja (1/f
um) u radiofrekvencijskom podruju pa su prikladni za oscilatore s malim faznim umom.
Razvoj tehnologije bipolarnih spojnih tranzistora od silicij-germanija, SiGe omoguio je
jeftine sklopove i na frekvencijama viim od 20 GHz. Za heterospojne bipolarne tranzistore
koristi se galijev arsenid, GaAs ili indijev fosfid, InP i mogu raditi na frekvencijama viim od
100 GHz. Skupini tranzistora s efektom polja (FET, engl. field effect transistor) pripadaju:
FET na osnovi spoja metal-poluvodi (MESFET, engl. metal semiconductor FET), tranzistor
s velikom pokretljivou elektrona (HEMT, engl. high electron mobility transistor),
pseudomorfni tranzistor s velikom pokretljivou elektrona (pHEMT, engl. pseudomorphic
HEMT) i FET na osnovi spoja metal-izolator-poluvodi (MISFET, engl. metal insulator
semiconductor FET) koji je najee u obliku FET-a na osnovi spoja metal-oksid-poluvodi
(MOSFET, engl. metal oxide semiconductor FET). Za razliku od spojnih tranzistora, koji su
upravljani strujom, tranzistori s efektom polja su naponom upravljani elementi. Na
frekvencijama do priblino 40 GHz najee se rabi MESFET od galijeva arsenida, GaAs. Jo
vie radne frekvencije ima HEMT od galijeva arsenida, GaAs. Ovi tranzistori su posebno
156
prikladni za niskoumna pojaala jer imaju najmanji faktor uma. Na tablici 6.1. navedene su
znaajke nekih radiofrekvencijskih tranzistora. Valja upozoriti da je pokretljivost elektrona
vea od pokretljivosti upljina pa npn spojni tranzistor i n-kanalni tranzistor s efektom polja
moe raditi na viim frekvencijama od odgovarajueg komplementarnog elementa.
Tablica 6.1. Znaajke nekih radiofrekvencijskih tranzistora
Si BJT
Si
MOSFET
SiGe
HBT
GaAs
MESFET
GaAs
HBT
GaAs
HEMT
najvia frekvencija
f/GHz
10
20
30
40
60
100
najvee pojaanje
G/dB
10 - 15
10 - 20
10 - 15
5 - 20
10 - 20
10 - 20
faktor uma, F/dB

(na frekvenciji)
2,0
(2 GHz)
1,0
(4 GHz)
0,6
(8 GHz)
1,0
(10 GHz)
4,0
(12 GHz)
0,5
(12 GHz)
razina snage
signala
velika
mala
srednja
srednja
velika
srednja
cijena
niska
niska
umjerena
umjerena
visoka
visoka
da
da
da
ne
da
ne
vrsta tranzistora
jednopolni izvor
napajanja
Osnova za projektiranje radiofrekvencijskog pojaala ili oscilatora su znaajke

tranzistora u odnosu na prikljunice koje je mogue iskazati ili vrijednostima elemenata
matrice rasprenja mree s dva pristupa ili vrijednostima elemenata nadomjesnog kruga.
Uobiajeni postupak projektiranja uporabom matrice rasprenja je najtoniji iako iziskuje
poznavanje, najee izmjerenih, S parametara tranzistora u odreenoj radnoj toki u
razmatranom frekvencijskom podruju. Ako se ne razmatra iznimno iroko frekvencijsko
podruje, to nije ozbiljniji nedostatak jer se S parametri razmjerno sporo mijenjaju pri
promjeni frekvencije. Manje toan je postupak projektiranja uz uporabu prikladnog
nadomjesnog kruga tranzistora u odreenoj radnoj toki koji najee sadri mali broj
elemenata kruga praktino nepromjenljive vrijednosti u irokom frekvencijskom podruju.
Meutim, nadomjesni krug omoguuje bolji uvid u fizikalne procese pri radu tranzistora.
Tranzistore s efektom polja mogue je koristiti na frekvencijama viim od raspona
5 GHz do 10 GHz uz primjereno pojaanje i mali faktor uma. Zato su prikladni za izradu
hibridnih i monolitnih integriranih krugova na viim frekvencijama mikrovalnog podruja. Na
slici 6.1. prikazan je presjek i izgled eljastih elektroda n-kanalnog radiofrekvencijskog
tranzistora s efektom polja na osnovi spoja metal-poluvodi izraenog od galijeva arsenida,
GaAs. Povoljna svojstva ovakvog tranzistora u pogledu pojaanja i faktora uma posljedica su
vee pokretljivosti elektrona u galijevu arsenidu u odnosu na silicij i izostanku zrnatog uma
(um same). U radu elektroni teku od uvoda ka odvodu zbog pozitivnog napona napajanja
UDS. Napon ulaznog signala na upravljakoj elektrodi upravlja tokom veinskih nosilaca
elektrinog naboja uzrokujui naponsko pojaanje. Najvia radna frekvencija je odreena
irinom upravljake elektrode; dostupni su tranzistori s efektom polja kod kojih je upravljaka
elektroda irine od 0,6 m do 0,3 m to odgovara prijelaznoj frekvenciji od 50 GHz do
100 GHz.
157
n+ GaAs
elektroda
odvoda
upravljaka
elektroda
D
n+ GaAs
0,3 m
n GaAs kanal
GaAs izolacijski
supstrat
100m
a)
elektroda
uvoda
b)
Slika 6.1. Radiofrekvencijski GaAs MESFET: a) presjek; b) eljaste elektrode

Na slici 6.2. prikazan je nadomjesni krug za male signale razmatranog tranzistora s
efektom polja u spoju zajednikog uvoda. Tipine vrijednosti elemenata nadomjesnog kruga
su: serijski otpor upravljake elektrode, Ri = 7 , otpor izmeu odvoda i uvoda, Rds = 400 ,
kapacitet izmeu upravljake elektrode i uvoda, Cgs = 0,3 pF, kapacitet izmeu odvoda i
uvoda, Cds = 0,12 pF, kapacitet izmeu upravljake elektrode i odvoda, Cgd = 0,01 pF i
strmina (transkonduktancija), gm = 40 mS. Ovaj model ne sadri parazitne elemente pakiranja
poluvodia koje na sve tri prikljunice uobiajeno unosi mali serijski otpor i induktivitet zbog
omskog kontakta i izvoda za termokompresijsko spajanje (bondanje). Struja upravljanog
izvora, gmUc zavisi o naponu na kondenzatoru kapaciteta Cgs izmeu upravljake elektrode i
uvoda, odnosno u uobiajenoj radnoj toki tranzistora iznos elementa matrice rasprenja je
|S21| > 1. Pritom je pristup 1 upravljaka elektroda, a pristup 2 je odvod. Prijenos signala u
suprotnom smjeru uglavnom je posljedica kapaciteta Cgd izmeu upravljake elektrode i
odvoda, a uzrokuje iznos elementa matrice rasprenja |S12| > 0. Nerijetko je kapacitet Cgd
zanemarivo malen; u tom sluaju je S12 = 0 i mrea je unilateralna (jednosmjerna).
upravljaka
elektroda
Cgd
Ri
Cgs
odvod
gmUc
Rds
Cds
Uc
uvod
Slika 6.2. Nadomjesni krug radiofrekvencijskog GaAs MESFET-a

Neka je izlaz nadomjesnog kruga razmatranog tranzistora (prikljunice odvoda i uvoda
na slici 6.2) kratkospojen. U sluaju unilateralne mree kapacitet Cgd iezava pa je strujno
pojaanje uz kratkospojeni izlaz:
GiSC =
Id
g U
g
= m c = m
Ig
Ig
C gs
(6.1)
Ovo pojaanje je jednako jedinici na prijelaznoj frekvenciji (irina frekvencijskog pojasa

strujnog pojaanja, engl. transition frequency):
158
fT =
gm
2C gs
(6.2)
eljenu radnu toku tranzistora se ostvaruje prednaponskom mreom. Njezin oblik

ovisi o namjeni pojaala (niskoumno, velikog pojaanja ili za velike snage signala), o klasi
pojaala (A, B, AB, C i ostale klase) i vrsti tranzistora (BJT, HBT, MESFET, MOSFET ili
HEMT). Na slici 6.3.a) prikazana je uobiajena zavisnost istosmjerne struje IDS o naponu UDS
radiofrekvencijskog GaAs MESFET-a. Ako je razmatrani tranzistor u sastavu niskoumnog
pojaala, najee se za istosmjernu struju odvoda odabire priblino 15 % od vrijednosti struje
zasienja odvoda, IDSS. Za signale vee snage, openito se odabire veu vrijednost istosmjerne
struje odvoda.
Cb
UGG
UDD
Cb
UGS= 0 V
ID/mA
75
a)
-1 V
50
-2 V
25
-3 V
RFC
10
UDS/V
RFC
Cc
Cc
b)
Slika 6.3. Radiofrekvencijski GaAs MESFET:

a) izlazne karakteristike; b) prednaponska mrea
Istosmjerni prednapon valja narinuti na upravljaku elektrodu i odvod tako da to manje
utjee na radiofrekvencijski signal. To je mogue ostvariti prednaponskom mreom koja
sadri radiofrekvencijske prigunice (RFC, engl. RF choke) te izmjenino i istosmjerno
blokirajue kondenzatore (slika 6.3.b). Radiofrekvencijska prigunica ima zanemarivo mali
istosmjerni otpor i vrlo veliki iznos impedancije na frekvenciji signala. Tako je sprijeeno da
istosmjerni izvor kratkospaja signal na ulazu i izlazu pojaala. Kondenzator Cc na ulazu i
izlazu pojaala ima zanemarivo mali iznos impedancije na frekvenciji signala i iznimno veliki
istosmjerni otpor pa proputa signal i blokira istosmjerni prednapon. U mikrovalnom
frekvencijskom podruju prigunica je najee zamijenjena etvrtvalnom prijenosnom
linijom velike karakteristine impedancije koja kratki spoj na strani kondenzatora Cb
transformira u otvoreni krug na strani tranzistora. Brojni su sloeniji oblici prednaponskih
mrea koji omoguavaju kompenzaciju promjene temperature i promjene parametara aktivnog
elementa i/ili rad s jednostrukim izvorom napajanja.
U pojaalima koja rade do frekvencije u rasponu 2 GHz do 4 GHz prednost se daje
silicijskim bipolarnim spojnim tranzistorima, redovito npn strukture, zbog veeg pojaanja i
nie cijene u odnosu na tranzistore s efektom polja od galijeva arsenida, GaAs. Osim
termikog uma kod bipolarnih tranzistora je izraen i zrnati um (um same) pa im je faktor
uma vei od faktora uma tranzistora s efektom polja. Na slici 6.4. prikazan je presjek i
izgled eljastih elektroda uobiajenog radiofrekvencijskog bipolarnog spojnog tranzistora
izraenog od silicija, Si. Bipolarni tranzistori su strujom upravljani elementi pa struja
kolektora zavisi o struji baze. Prijelazna frekvencija bipolarnog tranzistora preteito je
odreena irinom baze (0,1 m na slici 6.4.a).
159
Nadomjesni krug za male signale razmatranog bipolarnog spojnog tranzistora u spoju

zajednikog emitera prikazan je na slici 6.5. Tipine vrijednosti elemenata nadomjesnog
kruga su: otpor baze, Rb = 7 , nadomjesni otpor, R = 110 , nadomjesni kapacitet,
C = 18 pF, kapacitet kolektora, Cc = 18 pF i strmina (transkonduktancija), gm = 900 mS.
Mogue je razabrati da su strmina i kapaciteti kondenzatora nadomjesnog kruga Si BJT-a
puno vei od prije navedenih vrijednosti odgovarajuih elemenata nadomjesnog kruga GaAs
MESFET-a. Posljedino, bipolarni spojni tranzistor ima vee pojaanje snage na niim
frekvencijama od tranzistora s efektom polja. Predloeni model razmatranog tranzistora ne
sadri parazitni otpor i induktivitet koje uzrokuju izvodi baze i emitera; sloeniji modeli su
nuni za ire frekvencijsko podruje.
SiO2
p+
n+
p+
n+
p+
elektroda
emitera
0,15m
p baza
0,1m
n kolektor
1,5m
n+ kolektorski
supstrat
200 m
C
a)
elektroda
baze
b)
Slika 6.4. Radiofrekvencijski Si BJT: a) presjek; b) eljaste elektrode

Pomou nadomjesnog kruga (slika 6.5) mogue je odrediti prijelaznu frekvenciju, fT
na kojoj je strujno pojaanje razmatranog tranzistora uz kratkospojeni izlaz jednako jedinici:
fT =
gm
2C
(6.3)
Ovaj rezultat odgovara relaciji 6.2. za prijelaznu frekvenciju tranzistora s efektom polja to je
posljedica slinog nadomjesnog kruga.
baza
Rb
Cc
Uc
kolektor
gmUc
emiter
Slika 6.5. Nadomjesni krug radiofrekvencijskog Si BJT-a

Na slici 6.6.a) prikazana je uobiajena zavisnost istosmjerne struje ICE o naponu UCE
radiofrekvencijskog Si BJT-a. Kao i kod tranzistora s efektom polja radna toka bipolarnog
spojnog tranzistora ovisi o namjeni i klasi pojaala te vrsti tranzistora. Openito, manja
istosmjerna struja kolektora omoguuje najmanji faktor uma tranzistora, a najvee pojaanje
snage iziskuje veu struju kolektora. Pasivna prednaponska mrea za bipolarni spojni
tranzistor s jednim izvorom istosmjernog napona prikazana je na slici 6.6.b).
Radiofrekvencijske prigunice te istosmjerno i izmjenino blokirajui kondenzatori imaju
160
jednaku namjenu kao i u sluaju prednaponske mree za tranzistor s efektom polja. Brojni su
sloeniji oblici prednaponskih mrea poboljanih svojstava.
UCC
IC/mA
Cb
IB= 1,0 mA
75
R2
R1
Cb
0,75 mA
50
0,50 mA
0,25 mA
25
0
10
15
20
RFC
Cc
UCE/V
a)
RFC
Cc
b)
Slika 6.6. Radiofrekvencijski Si BJT:

a) izlazne karakteristike; b) prednaponska mrea
6.2. Pojaanje snage mree s dva pristupa
Radiofrekvencijsko pojaalo je mogue nadomjestiti mikrovalnom mreom s dva

pristupa. Neka je takva mikrovalna mrea, odreena matricom rasprenja [S], prikljuena na
izvor sinusoidalnog signala unutarnje impedancije Zs i zakljuena optereenjem impedancije
ZL (slika 6.7). Pojaanje snage je mogue odrediti na vie naina pomou S parametara
razmatrane mree, faktora refleksije na izvoru, s i faktora refleksije na optereenju, L.
Zs
Us
U1
in
U1+
[S]
U 2+
U1
(Z0)
U 2
U2
ZL
out L
Slika 6.7. Mikrovalna mrea prikljuena na izvor i zakljuena optereenjem

Pojaanje snage (engl. power gain), G = PL/Pin je omjer snage rasipane na opteretnoj
impedanciji ZL i snage prenesene na ulaz razmatrane mree. Ovako odreeno pojaanje je
neovisno o unutarnjoj impedanciji izvora signala, Zs iako znaajke nekih aktivnih sklopova
zavise o ovoj impedanciji. Raspoloivo pojaanje (engl. available gain), GA = Pavn/Pavs je
omjer raspoloive snage na izlazu razmatrane mree i raspoloive snage izvora. Raspoloivu
snagu se prenosi na konjugirano kompleksno prilagoenje pa ovako odreeno pojaanje
zavisi o unutarnjoj impedanciji izvora signala Zs, ali ne zavisi o opteretnoj impedanciji ZL.
Pojaanje snage pretvornika (engl. tranducer power gain), GT = PL/Pavs je omjer snage
prenesene optereenju i raspoloive snage izvora signala. Zavisi o unutarnjoj impedanciji
izvora signala Zs i opteretnoj impedanciji ZL. Kod ovih odrednica razliito je odreeno
prilagoenje ulaza mree na izvor signala i prilagoenje optereenja na izlaz mree. U sluaju
161
konjugirano kompleksnog prilagoenja na oba pristupa mree pojaanje snage je najvee, a

sva navedena pojaanja su jednaka, G = GA = GT.
Ulazna impedancija mree s dva pristupa, zakljuena opteretnom impedancijom ZL,
openito nije prilagoena na unutarnju impedanciju izvora signala. Faktor refleksije na
optereenju i na izvoru signala odgovarajue je (slika 6.7):
L =
Z L Z0
Z L + Z0
(6.4.a)
s =
Zs Z0
Zs + Z0
(6.4.b)
gdje je Z0 karakteristina impedancija kojom su normalizirani S parametri mree s dva

pristupa. Matrica rasprenja povezuje reflektirane i upadne valove napona na pristupima
razmatrane mree (slika 6.7):
U 1 = S11U 1+ + S12U 2+ = S11U 1+ + S12 LU 2
(6.5.a)
U 2 = S 21U 1+ + S 22U 2+ = S 21U 1+ + S 22 LU 2
(6.5.b)
gdje je upadni val napona na izlazu U 2+ = LU 2 , a faktor refleksije na optereenju, L je

odreen relacijom 6.4.a). Eliminiranjem U 2 iz relacije 6.5.a) slijedi faktor refleksije na ulazu
razmatrane mree:
Z Z0
S S
U 1
in = + = S11 + 12 21 L = in
1 S 22 L Z in + Z 0
U1
(6.6.a)
gdje je Zin impedancija na ulazu mree zakljuene opteretnom impedancijom ZL. Slino,
faktor refleksije na izlazu razmatrane mree kojoj je ulaz zakljuen unutarnjom impedancijom
izvora signala Zs je:
out =
S S
U 2
= S 22 + 12 21 s
+
U2
1 S11 s
(6.6.b)
Ukupni napon na ulazu razmatrane mree je (slika 6.7):

U1 = U s
Z in
= U 1+ + U 1 = U 1+ (1 + in )
Z s + Z in
Uvrsti li se u ovu relaciju rjeenje za Zin (relacija 6.6.a):

Z in = Z 0
1 + in
1 in
mogue je iskazati upadni val napona na ulazu mree, U 1+ u zavisnosti o naponu izvora
napajanja, Us:
162
U 1+ =
Us 1 s
2 1 s in
(6.7)
Ako se pretpostavi vrna vrijednost za sve napone, srednja snaga prenesena mrei je:
2
1
Pin =
U 1+ 1 in
2Z 0
U
1 s
= s
8Z 0 1 s in
(1 )
2
in
(6.8)
gdje je uvrtena relacija 6.7. Srednja snaga prenesena optereenju je:

U 2
PL =
2Z 0
(1 )
2
(6.9)
Prema relaciji 6.5.b) mogue je iskazati reflektirani val napona na izlazu, U 2 u zavisnosti o
upadnom valu napona na ulazu, U 1+ razmatrane mree pa uvrtavanje relacije 6.7. za U 1+ u
prethodnu relaciju daje:
PL =
U 1+
S 21 1 L
2Z 0
1 S 22 L
)= U
S 21 1 L 1 s
8Z 0 1 S 22 L 2 1 s in
(6.10)
Pojaanje snage mree s dva pristupa je:

2
(
)
S 21 1 L
P
G= L =
Pin 1 in 2 1 S 22 L
(6.11)
gdje je za snagu PL i Pin uvrtena odgovarajue relacija 6.10. i 6.8.

Raspoloiva snaga izvora signala, Pavs je najvea snaga koju je mogue prenijeti na
razmatranu mreu zakljuenu opteretnom impedancijom ZL (slika 6.7). U tom sluaju
impedancija na ulazu mree, Zin je konjugirano kompleksno prilagoena na unutarnju
impedanciju izvora signala, Zs pa je prema relaciji 6.8:
2
Pavs = Pin
in = s*
U
1 s
= s
8Z 0 1 s
2
2
(6.12)
Slino, raspoloiva snaga na izlazu mree, Pavn je najvea snaga koju je mogue prenijeti na
konjugirano kompleksno prilagoeno optereenje (relacija 6.10):
2
Pavn = PL
*
L = out
U
S 21 1 out 1 s
= s
8Z 0 1 S * 2 1
s in
22 out
(6.13)
2
*
L = out
Pritom je faktor refleksije na ulazu mree, in odreen uz uvjet konjugirano kompleksnog

*
prilagoenja na izlazu, L = out
. Prema relaciji 6.6.a) vrijedi jednakost:
163
1 s in
2
*
L = out
1 S11 s 1 out
*
1 S 22 out
koja omoguuje saimanje relacije 6.13. u oblik:

2
Pavn
U
S 21 1 s
= s
8Z 0 1 S11 s 2 1 out
(6.14)
Treba upozoriti da je raspoloiva snaga izvora signala, Pavs (relacija 6.12) i raspoloiva snaga
na izlazu mree, Pavn (relacija 6.14) iskazana pomou napona izvora signala, Us koji je
neovisan o impedanciji na ulazu mree i opteretnoj impedanciji. Konfuziju bi unosilo
iskazivanje ovih veliina pomou upadnog vala napona na ulazu mree, U 1+ jer je on razliit u
sluaju odreivanja snage PL, Pavs ili Pavn. Raspoloivo pojaanje snage mree s dva pristupa
je:
S 21 1 s
P
G A = avn =
Pavs 1 S11 s 2 1 out
(6.15)
gdje je za raspoloivu snagu Pavn i Pavs uvrtena odgovarajue relacija 6.14. i 6.12.
Pojaanje snage pretvornika za mreu s dva pristupa je:
2
)(
S 1 s 1 L
P
GT = L = 21
2
Pavs
1 s in 1 S 22 L
2
2
(6.16)
gdje je za snagu PL i raspoloivu snagu Pavs uvrtena odgovarajue relacija 6.10. i 6.12. U
sluaju kad je ulaz i izlaz razmatrane mree prilagoen tako da iezava faktor refleksije
odgovarajue na izvoru signala i na optereenju, s = L = 0, pojaanje snage pretvornika je:
GT = S 21
(6.17)
Drugi posebni sluaj je pojaanje snage pretvornika za unilateralnu mreu, GTu (engl.
unilateral transducer power gain) za koju S12 parametar iezava ili je zanemarivo malog
iznosa. To je esto znaajka praktinih pojaala. Za S12 = 0 faktor refleksije na ulazu
razmatrane mree je in = S11 (relacija 6.6.a) pa relacija 6.16. poprima oblik:
2
GTu =
S 21 1 s
2
)(1 )
2
1 S11 s 1 S 22 L
(6.18)
Primjer 6.1. Na frekvenciji 10 GHz, uz impedanciju normalizacije 50 , vrijednosti S

parametara mikrovalnog tranzistora su: S11 = 0,45150, S12 = 0,01 10, S 21 = 2,0510,
S 22 = 0,40 150. Ako je tranzistor prikljuen na izvor signala unutarnje impedancije 20
i zakljuen optereenjem impedancije 30 , odrediti pojaanje snage, raspoloivo pojaanje i
pojaanje snage pretvornika.
164
Prema relaciji 6.4.a) i 6.4.b) faktor refleksije na optereenju i na izvoru signala

odgovarajue je:
L =
Z L Z 0 30 50
=
= 0,250
Z L + Z 0 30 + 50
s =
Z s Z 0 20 50
=
= 0,429
Z s + Z 0 20 + 50
Prema relaciji 6.6.a) i 6.6.b) faktor refleksije na ulazu i na izlazu razmatrane mree
odgovarajue je:
in = S11 +
out = S 22 +
(0,01 10)(2,0510)( 0,250) = 0,455150,4

S12 S 21 L
= (0,45150) +
1 S 22 L
1 (0,40 150)( 0,250)
S12 S 21 s
(0,01 10)(2,0510)( 0,429 ) = 0,408 150,8
= (0,40 150 ) +
1 S11 s
1 (0,45150)( 0,429 )
Pojaanje snage razmatrane mree je (relacija 6.11):

2
G=
(
)
)1 S
S 21 1 L
(1
in
2,052 (1 0,250 2 )
22
(1 0,455 )1 (0,40 150)( 0,250)

2
= 6,00 = 7,78 dB
Raspoloivo pojaanje snage je (relacija 6.15):

2
GA =
S 21 1 s
2
1 S11 s 1 out
2,052 (1 0,429 2 )
) = 1 (0,45150)( 0,429) (1 0,408 ) = 5,86 = 7,68 dB

2
Pojaanje snage pretvornika je (relacija 6.16):

2
GT =
S 21 1 s
2
)(1 ) =
2,052 (1 0,429 2 )(1 0,250 2 )
1 s in 1 S 22 L
1 ( 0,429 )(0,455150,4 ) 1 (0,40 150 )( 0,250)

2
GT = 5,53 = 7,43 dB
Radiofrekvencijsko jednostupanjsko pojaalo redovito sadri mreu za prilagoenje na

oba pristupa tranzistora (slika 6.8). Mrea na ulazu transformira unutarnju impedanciju izvora
signala, Z0 u impedanciju Zs, a mrea na izlazu transformira impedanciju optereenja, Z0 u
impedanciju ZL. Najee se kod projektiranja pojaala koristi pojaanje snage pretvornika
(relacija 6.16). Zato je korisno odrediti pojedinane efektivne faktore pojaanja odgovarajue
za prilagodnu mreu na ulazu, za tranzistor i za prilagodnu mreu na izlazu:
Gs =
1 s
1 s in
G0 = S 21
(6.19.a)
(6.19.b)
165
GL =
1 L
1 S 22 L
(6.19.c)
Ukupno pojaanje snage pretvornika jednako je umnoku (ili zbroju kad su iskazani u
decibelima) pojedinanih faktora pojaanja, GT = GsG0GL.
Z0
mrea za
prilagoenje
na ulazu
Us
mrea za
prilagoenje
na izlazu
tranzistor
[S]
G0
Gs
Z0
GL
in
out L
Slika 6.8. Blok-shema radiofrekvencijskog jednostupanjskog pojaala

U sluaju kad S12 parametar tranzistora iezava, S12 = 0 pojedinani faktori pojaanja su
odgovarajue:
Gs =
1 s
1 S11 s
G0 = S 21
GL =
(6.20.a)
1 L
(6.20.b)
2
1 S 22 L
(6.20.c)
U navedenim rezultatima koriteni su S parametri, ali je odgovarajue relacije za

pojaanje mogue iskazati pomou elemenata nadomjesnog kruga tranzistora. Primjerice
pojaanje snage pretvornika za unilateralnu mreu, GTu mogue je odrediti pomou
nadomjesnog kruga za GaAs MESFET s konjugirano kompleksnim prilagoenjem na ulazu i
izlazu (slika 6.9). Ako je induktivna serijska reaktancija na ulazu X = 1/(Cgs) i induktivna
paralelna susceptancija na izlazu B = Cds, onda je Z in = Z s* i Z out = Z L* ; tako su eliminirani
reaktivni elementi iz nadomjesnog kruga tranzistora s efektom polja.
Ri
upravljaka
elektroda
jX
odvod
Ri
Us
Zin
Cgs
gmUc
Uc
Rds
jB
Cds
Zout
uvod
Slika 6.9. Nadomjesni krug GaAs MESFET-a s konjugirano

kompleksnim prilagoenjem na ulazu i izlazu
166
Rds
Na kondenzatoru Cgs je napon Uc = Us/(2jRiCgs) pa je traeno pojaanje snage:

1
2
g mU c Rds
g m2 Rds
R
PL
=8
=
= ds
GTu =
2
2
2
4 Ri C gs 4 Ri
Pavs
Us
fT

f
(6.21)
8 Ri
gdje je fT prijelazna frekvencija (relacija 6.2). Frekvencijska zavisnost pojaanja snage

razmatranog pojaala je 1/f 2, odnosno brzina promjene (nagib) pojaanja snage je 20 dB po
frekvencijskoj dekadi.
6.3. Stabilnost
Stabilnost pojaala je otpornost na pojavu osciliranja. Neka je radiofrekvencijsko

pojaalo nadomjeteno krugom prikazanim na slici 6.8. U takvoj mrei s dva pristupa
oscilacije mogu nastupiti ako je iznos faktora refleksije na jednom od pristupa vei od jedan,
|in| > 1 ili |out| > 1. U tom sluaju vea je amplituda reflektiranog od amplitude upadnog vala
napona na ulazu ili izlazu tranzistora to odgovara impedanciji s negativnim realnim dijelom.
Faktor refleksije in i out, osim o S parametrima tranzistora, zavisi i o prilagodnoj mrei
odgovarajue na ulazu i izlazu pa je uvjet stabilnosti mogue iskazati u zavisnosti o faktoru
refleksije s i L. Mrea s dva pristupa moe imati:
- bezuvjetnu stabilnost (engl. unconditional stability) ako je |in| < 1 i |out| < 1 za svaku
unutarnju impedanciju izvora signala i impedanciju optereenja s pozitivnim realnim
dijelom, odnosno za svaki faktor refleksije |s| < 1 i |L| < 1;
- uvjetnu stabilnost (engl. conditional stability) ako je |in| < 1 i |out| < 1 samo za
odreeno podruje vrijednosti unutarnje impedancije izvora signala i impedancije
optereenja, odnosno samo za odreeno podruje vrijednosti faktora refleksije s i L.
Katkad se uvjetnu stabilnost mree naziva potencijalnom nestabilnou. Treba naglasiti da je
uvjet stabilnosti frekvencijski ovisan. Zato je mogue da pojaalo bude stabilno na odreenoj
frekvenciji, ali nestabilno na ostalim frekvencijama. Osim toga, spomenuti uvjet stabilnosti
nije mogue primijeniti u sluaju nelinearne mree ni mree s povratnom vezom.
Iskazan odgovarajue pomou relacije 6.6.a) i 6.6.b) za faktor refleksije na ulazu i
izlazu tranzistora navedeni uvjet stabilnosti je:
in = S11 +
S12 S 21 L
<1
1 S 22 L
(6.22.a)
S12 S 21 s
<1
1 S11 s
(6.22.b)
out = S 22 +
Ako je tranzistor unilateralan, S12 = 0, onda je za bezuvjetnu stabilnost dostatno da je iznos S

parametara |S11| < 1 i |S22| < 1. U suprotnom prethodne nejednadbe odreuju podruje
vrijednosti odgovarajue za faktor refleksije s i L u kojem je pojaalo stabilno. Za prikaz
ovih podruja vrijednosti faktora refleksije prikladno je rabiti Smithov dijagram jer relacija
6.22.a) i 6.22.b) odreuje krunicu stabilnosti odgovarajue na ulazu i izlazu. Krunica
stabilnosti je geometrijsko mjesto toaka L (ili s) ravnine za koje je |in| = 1 (ili |out| = 1); to
167
je razdjelnica izmeu stabilnog i potencijalno nestabilnog podruja vrijednosti faktora

refleksije.
Granini sluaj |in| = 1 iskazan pomou relacije 6.22.a) je:
S11 +
ili
S12 S 21 L
=1
1 S 22 L
(6.23)
S11 (1 S 22 L ) + S12 S 21 L = 1 S 22 L
Determinanta matrice rasprenja je:

= S11 S 22 S12 S 21
(6.24)
pa je prethodnu relaciju mogue prikazati u obliku:

S11 L = 1 S 22 L
(6.25)
Kvadriranjem ove relacije i sreivanjem slijedi:

*
S11 + L ( L S11* + * L* S11 ) = 1 + S 22 L (S 22
L + S 22 L )
2
(S
2
22
*
L L* (S 22 S11* ) L (S 22
* S11 ) L* = S11 1
2
*
L
(S
*
S11* ) L + (S 22
* S11 ) L*
22
Proirivanje obje strane jednakosti s S 22 S11*
(S
S 22
22
S11* )
2
S 22
ili
L
(S
(S
2
22
S 22
S11* )
S 22
S 22
2 2
(S
2
22
S12 S 21
2
S 22
(6.26)
daje:
S 22 S11*
S11 1
22
S11 1
2 2
(6.27)
U kompleksnoj ravnini jednadba oblika | C| = R odreuje krunicu sa sreditem u C

(kompleksni broj) i polumjerom R (realni broj). Relacija 6.27. odreuje krunicu stabilnosti
na izlazu tranzistora u L ravnini faktora refleksije na optereenju sa sreditem i polumjerom
odgovarajue:
CL =
168
(S
S11* )
22
S 22
(6.28.a)
RL =
S12 S 21
2
S 22
(6.28.b)
Jednakim postupkom mogue je odrediti sredite, Cs i polumjer, Rs krunice stabilnosti

na ulazu tranzistora u s ravnini faktora refleksije na izvoru signala:
Cs
(S
=
Rs =
*
)
S 22
11
S11
(6.29.a)
S12 S 21
2
S11
(6.29.b)
Uz poznate S parametre tranzistora mogue je na Smithovom dijagramu nacrtati krunicu

stabilnosti na ulazu (izlazu) za koju je |out| = 1 (|in| = 1), ali treba odrediti s koje je strane
krunice |out| < 1 (|in| < 1).
Na slici 6.10.a) i 6.10.b) prikazana je krunica stabilnosti na izlazu tranzistora (relacije
6.28.a) i 6.28.b) u L ravnini odgovarajue za |S11| < 1 i |S11| > 1. Neka je impedancija
optereenja ZL = Z0 pa je L = 0 i |in| = |S11| (relacija 6.22.a). Ako je |S11| < 1, onda je i
|in| < 1 pa toka u kojoj je L = 0 (sredite Smithovog dijagrama) mora biti u stabilnom
podruju. U tom sluaju podruje vrijednosti faktora refleksije na optereenju za koje je
pojaalo stabilno je izvan krunice stabilnosti na izlazu tranzistora (slika 6.10.a).
CL
RL
CL
RL
|in|<1
(stabilno)
|in|<1
(stabilno)
a)
b)
Slika 6.10. Krunica stabilnosti na izlazu tranzistora uz: a) |S11| < 1; b) |S11| > 1
Ako je |S11| > 1, onda je i |in| > 1 pa toka u kojoj je L = 0 (sredite Smithovog dijagrama)
mora biti u potencijalno nestabilnom podruju. U tom sluaju podruje vrijednosti faktora
refleksije na optereenju za koje je pojaalo stabilno je unutar krunice stabilnosti na izlazu
tranzistora (slika 6.10.b). Istovjetni zakljuci vrijede za krunicu stabilnosti na ulazu
tranzistora.
Za bezuvjetno stabilan tranzistor cijela krunica stabilnosti na ulazu i izlazu mora biti
ili unutar ili izvan Smithovog dijagrama. Ovaj uvjet je mogue iskazati u obliku:
C L RL > 1
za S11 < 1
(6.30.a)
C s Rs > 1
za S 22 < 1
(6.30.b)
169
gdje su CL i Cs sredita krunica stabilnosti (relacije 6.28.a) i 6.29.a), a RL i Rs su im

polumjeri (relacije 6.28.b) i 6.29.b). Ako je S parametar tranzistora |S11| > 1 ili |S22| > 1,
pojaalo ne moe biti bezuvjetno stabilno jer je u tom sluaju za L = 0 ili s = 0
odgovarajue |in| > 1 ili |out| > 1 (relacija 6.22.a) ili 6.22.b). Za uvjetno stabilno pojaalo
vrijednosti faktora refleksije s i L moraju biti iz stabilnog podruja, a stabilnost je razborito
provjeriti u nekoliko toaka oko radne frekvencije. Ako je prihvatljivo pojaalo s pojaanjem
manjim od maksimalnog, bezuvjetnu stabilnost je mogue postii otpornim optereenjem
tranzistora.
Bezuvjetnu stabilnost je jednostavnije provjeriti K- testom nego pomou krunica
stabilnosti. Tranzistor je bezuvjetno stabilan ako za njegove S parametre vrijedi Rolletov
uvjet:
2
K=
1 S11 S 22 +
2 S12 S 21
>1
(6.31)
zajedno s pomonim uvjetom:

= S11 S 22 S12 S 21 < 1
(6.32)
Pritom je determinanta matrice rasprenja. Ako provjera S parametara K- testom nije

potvrdna, tranzistor je potencijalno nestabilan i treba koristiti krunice stabilnosti.
Iako matematiki rigorozan K- test nije prikladan za usporedbu relativne stabilnosti
dva ili vie tranzistora jer ukljuuje dva faktora. Bezuvjetnu stabilnost je mogue provjeriti
testom koji ukljuuje samo jedan faktor:
=
1 S11
S 22 S11* + S12 S 21
>1
(6.33)
Ako je > 1, tranzistor je bezuvjetno stabilan, a vea vrijednost faktora znai i veu
stabilnost.
Primjer 6.2. Na frekvenciji 2 GHz, uz prednapon UGS = 0 V i impedanciju normalizacije 50 ,
vrijednosti S parametara GaAs MESFET-a su: S11 = 0,89460,6, S12 = 0,02062,4,
S21 = 3,122123,6, S22 = 0,78127,6. Odrediti stabilnost ovog tranzistora pomou K- i
testa te nacrtati krunice stabilnosti na Smithovom dijagramu.
Faktor , K i odgovarajue prema relaciji 6.32, 6.31. i 6.33. je:
= S11 S 22 S12 S 21 = (0,894 60,6)(0,781 27,6) (0,02062,4 )(3,122123,6)
= 0,697 83,1 = 0,697
2
K=
K = 0,614
170
1 S11 S 22 +
2 S12 S 21
1 0,894 60,6 0,781 27,6 + 0,697 83,1

2 (0,02062,4)(3,122123,6 )
=
=
1 S11
S 22 S11* + S12 S 21
1 0,894 60,6
(0,781 27,6) (0,697 83,1)(0,89460,6) + (0,02062,4)(3,122123,6)
= 0,865
Bjelodano je || < 1, ali nije K > 1 ni > 1 pa tranzistor nije bezuvjetno stabilan.
5
0.
0.
4
1.4
1.2
0.9
0.8
/Y 0)
(+jB
0.2
14
0
),
0
Co
m
15
3.
0
en
po
n
anc
e
0
1.
act
tive
Re
0.
0.4
6
0.3
0.2
Indu
c
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0.2
0.26
0.2
4
8
0.23
0.27
Co
ion
effi
lect
cie
nt
Ref
0
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
6.0
0.6
8.0
9.0
10
0.1
0.4
20
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.2
50
50
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
3 velength
-170
0.0W
a
-160

0.2
20
0.4
/Y 0)
0.
8
e (-jB
anc
1.
0
pt
sce
Su
ve
cti
du
In
Or
),
0
0
3.
0
-15
0.15
0.35
-80
0.14
0.36
0.13
0.37
-11
-100
-90
0.12
0.38
pac
it
0.11
0.39
ac
tan
c
0.10
2.0
-70
Ca
ive
Re
en
-1
30
0.6
1.8
1.6
1.4
6
0.1
4
0.3
1.2
1.0
3
0.3
-60
0.9
0.1
0.8
32
0.2
-12
0.7
0.
18
po
n
0.
0
-5
0.
Co
m
0 .0
40
-1
X/
(-j
31
0.
19
0.
0
0.0
8
0. 4
44
0.
0.
0
0.
0.4
5
0. 0
0.6
0.8
30
0.
. 45
1.0
4.0
0.47
5.0
0. 2
-4
0
4
0.
0.2
9
0.3
0.2
1
.0 4
6.0
0.48
7.0
0.2
8.0
9.0
10
0.6
-30
0.28
20
5.0
7.0
0.1
0 .4
4.0
1.0
0.22
stabilno
podruje
0. 8
0 .0
0.6
0 .2
t(
+j
X/
Z
5
0.4
0.
4
0.
0.4
30
0.00
RL
0 .2
180
50
30
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.49
0.0
3
0.48
0
.47
170
160
0.
18
32
0.
0.00
0.
40
0.49
60
1.6
CL
0. 1
7
0.3
20
0.
c
pa
Ca
s
Su
e
itiv
c
tan
1.8
0
13
p
ce
70
31
0.
05
0.1
0.3
19
0.
06
0.
12
43
Cs
0.35
80
2.0
0.
Rs
0.15
0.36
90
100
1 10
0.7
07
0.6
0.
2
0.4
0.39
0.40
1
0 .4
0.14
0.38
1.0
9
0.0
8
0.0
nestabilno
0.13
0.12
podruje
0.37
0.11
0.10
07
0.
43
. 41
0.40
Slika 6.11. Krunice stabilnosti za primjer 6.2.

Sredite i polumjer krunice stabilnosti na izlazu i ulazu odgovarajue prema relaciji 6.28.a) i
6.28.b) te 6.29.a) i 6.29.b) je:
171
CL
(S
=
S11* )
22
S 22
Cs
11
S 22
*
)
S 22
S11
Rs =
0,781 27,6 0,697 83,1
S12 S 21
RL =
(S
=
[(0,781 27,6) (0,697 83,1)(0,89460,6)]*
(0,02062,4)(3,122123,6)
2
0,781 27,6 0,697 83,1
= 0,50
[(0,894 60,6) (0,697 83,1)(0,78127,6)]*

2
0,984 60,6 0,697 83,1
S12 S 21
2
S11
(0,02062,4)(3,122123,6)
2
0,894 60,6 0,697 83,1
= 1,3746,7
= 1,1468,5
= 0,20
Krunice stabilnosti na ulazu i izlazu tranzistora su prikazane na slici 6.11. Sredite

Smithovog dijagrama je u stabilnom podruju jer je iznos S parametra |S11| < 1 i |S22| < 1.
Podruje vrijednosti faktora refleksije na izvoru signala, s i na optereenju, L za koje je
pojaalo stabilno je izvan odgovarajue krunice stabilnosti na ulazu i izlazu tranzistora.
6.4. Projektiranje pojaala uporabom S parametara
Projektiranje jednostupanjskog pojaala zapoinje provjerom bezuvjetne stabilnosti

tranzistora pomou K- ili testa te crtanjem krunica stabilnosti ako je tranzistor
potencijalno nestabilan. Zatim se projektira prilagodna mrea na ulazu i izlazu tranzistora tako
da se ostvari odreena vrijednost pojaanja ili faktora uma pojaala. Pojedinani faktor
pojaanja, G0 (relacija 6.19.b) je stalan za odreeni tranzistor pa o faktoru pojaanja za
prilagodnu mreu na ulazu i izlazu, Gs i GL zavisi ukupno pojaanje pojaala. Najvee
pojaanje je kad prilagodna mrea ostvaruje konjugirano kompleksno prilagoenje ulaza
tranzistora i unutarnje impedancije izvora signala te optereenja i izlaza tranzistora. Najee
je znatno neprilagoenje impedancije na ulazu i izlazu tranzistora (razmjerno veliki |S11| i
|S22|) pa je frekvencijski odziv prilagodnih mrea uskopojasan. Projektiranje pojaala s
pojaanjem manjim od najveeg moe poveati irinu propusnog frekvencijskog pojasa.
U sluaju konjugirano kompleksnog prilagoenja impedancija na ulazu i izlazu
tranzistora i odgovarajui faktori refleksije su konjugirano kompleksni (slika 6.8):
in = s*
(6.34.a)
out = L*
(6.34.b)
Ako je ostvaren ovaj uvjet, a prilagodne mree su bez gubitaka, onda je najvee ukupno
pojaanje snage pretvornika (relacija 6.16):
GT max =
172
1
1 s
S 21
1 L
1 S 22 L
(6.35)
Openito, za bilateralni (dvosmjerni) tranzistor, |S12| 0 faktor refleksije na ulazu, in i faktor

refleksije na izlazu, out su meuzavisni pa je nuno ostvariti konjugirano kompleksno
prilagoenje istovremeno na oba pristupa.
Uvrsti li se relaciju 6.34.a) i 6.34.b) u odgovarajui izraz za faktor refleksije na ulazu i
izlazu tranzistora (relacije 6.6.a) i 6.6.b) slijede jednadbe:
s* = S11 +
S12 S 21 L
1 S 22 L
(6.36.a)
L* = S 22 +
S12 S 21 S
1 S11 s
(6.36.b)
koje je mogue rijeiti za s ako ih se prikae u obliku:

s = S11* +
*
S12* S 21
1
*
S 22
*
L
L* =
S 22 s
1 S 22 s
gdje je = S11S22 S12S21 (relacija 6.24). Uvrtavanje izraza za L* u relaciju za s i uporaba

*
*
) = daje kvadratnu jednadbu:
jednakosti (S11* S 22
S12* S 21
2
s 1 S 22
) + (S
2
s
(S
11
*
22
*
*
S11 ) = s S11* S 22
S11 S12* S 21
+ S11* 1 S 22
)+ S
*
12
*
S 21
S 22
*
) s2 + S11 + S22 1 s + (S11* * S22 ) = 0
S 22
2
(6.37)
Rjeenje za faktor refleksije na izvoru signala u openitom obliku je:

s =
B1 B12 4 C1
(6.38.a)
2C1
Jednakim razmatranjem mogue je odrediti rjeenje za faktor refleksije na optereenju:

L =
B2 B22 4 C2
(6.38.b)
2C 2
Varijable B1, C1, B2 i C2 (relacije 6.38.a) i 6.38.b) su odgovarajue:

B1 = 1 + S11 S 22
(6.39.a)
(6.39.b)
B2 = 1 + S 22 S11
*
C1 = S11 S 22
(6.39.c)
173
C 2 = S 22 S11*
(6.39.d)
Mogue je pokazati da Rolletovom uvjetu stabilnosti, K > 1 (relacija 6.31) odgovara uvjet
|B1/(2C1)| > 1 i |B2/(2C2)| > 1 pa je veliina pod kvadratnim korijenom u relaciji 6.38.a) i
6.38.b) pozitivna. Za svaki faktor refleksije |s| < 1 i |L| < 1 uz B1 > 0 i B2 > 0 treba odabrati
negativni predznak kvadratnog korijena u relaciji 6.38.a) i 6.38.b) to odgovara pomonom
uvjetu stabilnosti || < 1 (relacija 6.32). Bezuvjetno stabilni tranzistor uvijek je mogue
konjugirano kompleksno prilagoditi istovremeno na oba pristupa i ostvariti najvee pojaanje.
Naravno, za unilateralni tranzistor, S12 = 0 razmatranje je znatno jednostavnije. U tom
*
sluaju relacije 6.36.a) i 6.36.b) prelaze u oblik s = S11* i L = S 22
pa je najvee pojaanje
snage pretvornika (relacija 6.35):
GTu max =
1
1 S11
S 21
1 S 22
(6.40)
Za openiti, bilateralni tranzistor koji je bezuvjetno stabilan i konjugirano kompleksno

prilagoen istovremeno na oba pristupa najvee pojaanje snage pretvornika (relacija 6.35) je
mogue iskazati u obliku:
GT max =
S 21
S12
(K
K2 1
(6.41)
gdje je K > 1 faktor stabilnosti (relacija 6.31). Katkad se najvee pojaanje snage pretvornika
naziva prilagoenim pojaanjem (engl. matched gain).
Potencijalno nestabilni tranzistor, K < 1 nije mogue konjugirano kompleksno
prilagoditi istovremeno na oba pristupa. U tom sluaju korisno je odrediti najvee stabilno
pojaanje snage (engl. maximum stable gain):
Gmsg =
S 21
(6.42)
S12
kao najvee pojaanje snage pretvornika (relacija 6.41) za K = 1. Ono omoguuje usporedbu
pojaanja razliitih tranzistora u stabilnim uvjetima.
Primjer 6.3. Projektirati pojaalo s najveim pojaanjem snage na frekvenciji 4,0 GHz.
Uporabiti GaAs MESFET sa S parametrima navedenim na tablici 6.2, a prilagoenje na ulazu
i izlazu tranzistora ostvariti jednim ogrankom prijenosne linije.
Tablica 6.2. S parametri tranzistora za primjer 6.3. (Z0 = 50 )
174
frekvencija, f/GHz
S11
S12
S21
S22
3,0
0,8089
0,0356
2,8699
0,7641
4,0
0,72116
0,0357
2,6076
0,7354
5,0
0,66142
0,0362
2,3954
0,7268
Stabilnost razmatranog tranzistora na frekvenciji 4,0 GHz mogue je odrediti pomou

K- testa (relacije 6.32. i 6.31):
= S11 S 22 S12 S 21 = (0,72 116)(0,73 54) (0,0357)(2,6076)
= 0,488 162,4 = 0,488
2
K=
1 S11 S 22 +
2 S12 S 21
1 0,72 116 0,73 54 + 0,488 162,4
2 (0,0357)(2,6076)
K = 1,197
Na razmatranoj frekvenciji tranzistor je bezuvjetno stabilan jer je K > 1 i || < 1. Zato nije
nuno crtati krunice stabilnosti na Smithovom dijagramu. Za najvee pojaanje snage treba
konjugirano kompleksno prilagoditi impedanciju na ulazu i izlazu tranzistora, a odgovarajue
faktore refleksije je mogue odrediti pomou varijabli B1, C1, B2 i C2 (relacije 6.39. a), c), b) i
d):
2
B1 = 1 + S11 S 22 = 1 + 0,72 116 0,73 54 0,488 162,4 = 0,747

*
C1 = S11 S 22
= (0,72 116 ) (0,488 162,4)(0,7354 ) = 0,370 123,4
B2 = 1 + S 22 S11 = 1 + 0,73 54 0,72 116 0,488 162,4 = 0,776

C 2 = S 22 S11* = (0,73 54) (0,488 162,4 )(0,72116) = 0,385 61,1
Prema relaciji 6.38.a) i 6.38.b) faktor refleksije na izvoru signala i na optereenju
odgovarajue je:
s =
B1 B12 4 C1
L =
2C1
B2 B22 4 C 2
0,747 0,747 2 4 0,370 123,5
= 0,871123,4
2(0,370 123,4 )
2C2
0,776 0,776 2 4 0,385 61,1

2(0,385 61,1 )
= 0,88361,1
Prema relaciji 6.35. pojedinani efektivni faktor pojaanja odgovarajue za prilagodnu mreu
na ulazu, za tranzistor i za prilagodnu mreu na izlazu je:
Gs =
1
1 s
1
1 0,871123,4
= 4,14 = 6,17 dB
G0 = S 21 = 2,6076 = 6,76 = 8,30 dB
175
1 L
GL =
1 0,88361,1
= 1,62 = 2,10 dB
=
1 (0,73 54 )(0,88361,1)
1 S 22 L
pa je najvee ukupno pojaanje snage pretvornika jednako umnoku pojedinanih faktora

pojaanja (ili zbroju pojedinanih faktora pojaanja iskazanih u decibelima):
1
GT max =
S 21
1 s
1 L
1 S 22 L
= Gs G0G L = 4,14 6,76 1,62 = 45,34 = 16,6 dB
Prilagodnu mreu na ulazu i izlazu tranzistora u obliku odsjeka prijenosne linije s paralelno
spojenim, otvorenim ogrankom mogue je odrediti pomou Smithovog dijagrama (slika
6.12.a) i 6.12.b) postupkom opisanim u primjeru 2.6.
0.11
0.6
44
0.
1.0
0.9
0.4
+j
X/
Z
),
0.
4
t(
en
po
n
6
0
Co
m
15
anc
e
1.
e R
eac
t
8
0.
0.2
Indu
ctiv
0.6
0.1
0. 4
/Y 0)
50
20
0.
8
1.
ept
usc
eS
t iv
4.0
1.0
0.8
c
du
In
0
3.
),
/Z 0
X
(-j
2.0
1.8
1.6
1.4
7
0 .1
0 .3
1.2
0.3
-60
-70
0.15
0.35
1.0
0. 1
-80
0.14
0.36
0.9
32
0.2
C
a
pac
itiv
e R
ea
0.37
-110
-100
-90
0.13
0.8
0.
18
cta
n
ce
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
0
0.0
40
-1
en
t
-1
30
0.
-12
0
0.7
0.
po
n
0.6
0
-5
31
Co
m
0.
5
0.
19
06
0.
0.
.08
0 .4
44
0.
0.4
5
0.0
Or
0.6
30
0.4
0.
ys
0. 2
4
0.
0.2
9
0. 2
0
-15
5.0
0.47
anc
6.0
1-j3,55
0.22
0. 3
s
-20
e (-jB
7.0
0.48
8.0
9.0
10
0.6
-4
0
10
20
0. 4
-30
4
0 .0
SWR=14,50
0.2
0 .2
0.01
Load
0.02
Toward
gths
n
3
le
70
-1
0.0Wave
-160
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0. 2
50
0.25
0.26
0.24
0.27
0.25
0.26
0.2
4
0.23
-10 In Degre
e
10
0.00
8.0
9.0
10
50
0 .0
4
0.4
0.3
7.0
0.23
0.27
O
Angle
180
20
6.0
0.22
0.28
5.0
20
0.2
4.0
1+j3,55
1.0
30
0 .2
0.8
ds1
0 .2
0.6
07
0.
43
0.4
1
0.40
Slika 6.12. Pojaalo s tranzistorom za primjer 6.3:

a) Smithov dijagram za prilagodnu mreu na ulazu
176
ls1
3.
0
14
0.
0
zs
0.1
6
0.4
50
0. 4
0.2
0.
18
32
0.3
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.49
0. 0
3
0.48
0.47
170
1 60
0.
0.00
0. 2
0.49
60
0 .3
40
a)
0.1
7
31
0.
Ca
pa
sc
Su
ive
cit
70
2.0
/Y 0)
(+jB
0.1
6
0.3
19
13
ce
80
0.
06
0.
tan
ep
0.15
0.35
1.8
43
0.
90
100
110
0.14
0.36
1.6
12
.4 1
0.13
0.37
1.4
07
.4 2
5
0.
0.
0.40
0.7
0.0
0.8
0 .0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
ds2
ls2
0.11
1.0
0.
1.6
60
0.2
ive
cit
pa
Ca
jX
/Z
0.
4
3.
0
(+
en
t
om
po
n
0
1.
160
Indu
ctiv
eR
eac
t
0.47
anc
eC
15
0.4
6
0.0
8
0.
0.6
0.1
0.4
170
0.2
0.49
0.3
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.
8
1.
0
pt
sce
Su
ve
cti
du
rI
(-j
0
3.
0.15
0.35
-80
0.14
0.36
0.13
0.37
-11
-100
-90
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
-12
0
0.0
40
-1
),
Z0
X/
2.0
1.2
-70
ce
-1
30
0.6
1.8
1.6
Ca
cta
n
0.
0.0
8
0.4
05
0.
1.4
0.1
0.3
1.0
3
0.3
-60
0.9
7
0.1
0.8
32
pac
itiv
e R
ea
0.7
0.
0.2
18
en
t
0.
5
0
-5
0.
po
n
06
0.
31
0.
om
44
0.
45
0.
0.
3
0.4
180
0.1
e (-jB
anc
0.6
0.00
/Y 0)
0.8
0
-15
1.0
4.0
4
0.0
5.0
3 velen
0.0W
a
-160
6.0
0.01
d
0.02 Toward Loa
gths
-170
7.0
6
0 .4
8.0
9.0
10
0.47
20
0.49
50
0.00
0.2
0.48
0.26
0.2
8
0.22
0.2
9
0.
20
dL2
lL2
0.
19
07
0.
43
0.4
1
0.40
b)
0.2
1
-30
yL
-4
0
4
0.
rees
-20
0.3
1-j3,78
0.27
0.6
0.25
0.4
0.1
0.24
SWR=16,09
0.2
0.25
0.24
0.23
-10 In Deg
50
0.26
Of 10
8.0
9.0
10
0.23
7.0
0.27
Angle
Towa
rd G
0.02 enerato
r
0 .0
3
0.48
0.28
5.0
6.0
0.22
4.0
1+j3,78
1.0
dL1
20
0.01
30
9
0 .2
0.8
1
0.2
0.6
20
0.2
lL1
Waveleng
ths
0.3
40
0.4
),
O
r
0.
44
0.
zL
0.
18
32
50
2.0
0
13
14
0
0.1
0 .3
3
0
0. 2
05
ce
tan
ep
sc
Su
31
0.
70
0.
0.
45
12
0.1
0.3
4
19
0.
06
0.
80
1.8
4
0.
/Y 0)
(+jB
0.15
0.35
1.4
07
90
100
110
0.7
2
0.4
.41
0.14
0.36
0.6
0.
0.40
0.13
0.37
0.9
8
0.0
0.8
0.0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
Slika 6.12. (nastavak): b) Smithov dijagram za prilagodnu mreu na izlazu

Faktor refleksije na izvoru signala, s = 0,871123,4 odreen je presjecitem krunice koja
na desnoj polovici vodoravnog promjera Smithovog dijagrama presjeca toku SWR = 14,50 i
radijalne linije na navedenom kutu (slika 6.12.a). Ova toka odreuje normaliziranu
impedanciju zs = 0,090 + j0,535 koju ostvaruje prilagodna mrea na ulazu tranzistora
zakljuena impedancijom Z0 = 50 na strani izvora signala. Pravac kroz sredite Smithovog
dijagrama i toku normalizirane admitancije ys = 0,30 j1,82 odreuje na skali valne duljine
prema optereenju (WTL, engl. wavelengths toward load) vrijednost 0,1714. Krunica
konstantnog SWR = 14,50 sijee krunicu 1 + jb u dvije toke, 1 j3,55. Pravac kroz sredite
Smithovog dijagrama i svaku od ovih toaka odreuje na WTL skali odgovarajue vrijednosti
0,2908 i 0,2094 pa je duljina odsjeka prijenosne linije:
d s1 = (0,2908 0,1714 ) 0,119
d s 2 = (0,2094 0,1714 ) 0,038
177
Normalizirana ulazna admitancija ogranka prijenosne linije je odgovarajue j3,55. Na skali

valne duljine prema generatoru (WTG skala) referentni poloaj normalizirane admitancije
zakljuenja ogranka (otvoreni krug) je 0 pa je duljina ogranka prijenosne linije:
l s1 = 0,2064 0,206
l s 2 = 0,2938 0,294
Faktor refleksije na optereenju, L = 0,88361,1 odreen je presjecitem krunice koja na

desnoj polovici vodoravnog promjera Smithovog dijagrama presjeca toku SWR = 16,09 i
radijalne linije na navedenom kutu (slika 6.12.b). Ova toka odreuje normaliziranu
impedanciju zL = 0,36 + j1,67 koju ostvaruje prilagodna mrea na izlazu tranzistora
zakljuena impedancijom Z0 = 50 na strani optereenja. Pravac kroz sredite Smithovog
dijagrama i toku normalizirane admitancije yL = 0,080 j0,585 odreuje na WTL skali
vrijednost 0,0848. Krunica konstantnog SWR = 16,09 sijee krunicu 1 + jb u dvije toke,
1 j3,78. Pravac kroz sredite Smithovog dijagrama i svaku od ovih toaka odreuje na WTL
skali odgovarajue vrijednosti 0,2888 i 0,2114 pa je duljina odsjeka prijenosne linije:
d L1 = (0,2888 0,0848) 0,204
d L 2 = (0,2114 0,0848) 0,127
Normalizirana ulazna admitancija ogranka prijenosne linije je odgovarajue j3,78. Na WTG

skali referentni poloaj normalizirane admitancije zakljuenja ogranka (otvoreni krug) je 0
pa je duljina ogranka prijenosne linije:
l L1 = 0,2088 0,209
l L 2 = 0,2914 0,291
Za prilagodnu mreu na ulazu tranzistora odabrana je duljina odsjeka i ogranka prijenosne

linije odgovarajue 0,119 i 0,206, a za prilagodnu mreu na izlazu duljina odsjeka i
ogranka odgovarajue 0,204 i 0,209 (slika 6.12.c). Pritom je karakteristina impedancija
prijenosne linije Z0 = 50 , a jedan odsjeak i dva ogranka su priblino jednake duljine.
Naravno, elektrini krug pojaala iziskuje prikladnu prednaponsku mreu.
50
Us
50
0,119
50
0,206
50
0,204
50
0,209
50
c)
Slika 6.12. (nastavak): c) radiofrekvencijski dio elektrinog kruga

Na slici 6.13. prikazana je frekvencijska zavisnost ukupnog pojaanja snage pretvornika, GT i
povratnog gubitka, RL na ulaznom pristupu razmatranog pojaala. Mogue je razabrati da je
najvee pojaanje snage 16,6 dB na frekvenciji 4,0 GHz. Granice propusnog frekvencijskog
pojasa su odreene smanjenjem pojaanja snage za 1 dB od najvee vrijednosti. Relativna
irina propusnog frekvencijskog pojasa je priblino 2,5 % pa je razmatrano pojaalo
razmjerno uskopojasno. Na frekvenciji 4,0 GHz povratni gubitak ima vrlo veliku vrijednost,
odnosno na toj frekvenciji iezava reflektirana snaga na ulazu pojaala. Izvan propusnog
frekvencijskog pojasa pojaala povratni gubitak iezava pa je najvei dio upadne snage na
ulazu reflektiran.
178
GT/dB
-RL/dB
20
GT
10
0
RL
-10
-20
3,0
4,0
3,5
4,5
5,0
f/GHz
Slika 6.13. Frekvencijska zavisnost pojaanja snage i

povratnog gubitka pojaala za primjer 6.3.
Nerijetko osnovni cilj projektiranja pojaala nije najvee mogue pojaanje nego
primjerice iri propusni frekvencijski pojas ili manji uin promjene znaajki elemenata
elektrinog kruga. Takvu zadau je mogue ostvariti odabirom manje od najvee vrijednosti
pojedinanog efektivnog faktora pojaanja za prilagodnu mreu na ulazu i/ili izlazu
tranzistora. Drukije iskazano neprilagoena impedancija na ulazu i/ili izlazu tranzistora
smanjuje ukupno pojaanje, ali moe proiriti propusni frekvencijski pojas pojaala. Postupak
projektiranja pojaala odreenog pojaanja olakava crtanje krunica konstantnog pojaanja
(engl. constant gain circles) na Smithovom dijagramu. Te krunice su geometrijsko mjesto
toaka s ili L ravnine, odnosno odgovarajue vrijednosti impedancije, koje ostvaruju
odreenu vrijednost pojaanja za prilagodnu mreu na ulazu ili izlazu tranzistora.
Neka je iznos S12 parametra tranzistora zanemarivo malen, |S12| 0. Pogreka zbog
pretpostavke o unilateralnom tranzistoru odreena je omjerom pojaanja snage pretvornika i
pojaanja snage pretvornika za unilateralnu mreu, GT/GTu koji je u rasponu:
G
1
1
< T <
2
(1 + U ) GTu (1 U )2
(6.43)
gdje je U faktor unilateralnosti (engl. unilateral figure of merit) tranzistora:

U=
S11 S12 S 21 S 22
(1 S )(1 S )
2
11
(6.44)
22
Najee ova pogreka nije vea od nekoliko desetina decibela.

U sluaju unilateralnog tranzistora pojedinani faktor pojaanja za prilagodnu mreu
na ulazu i izlazu odgovarajue je (relacije 6.20.a) i 6.20.c):
Gs =
1 s
1 S11 s
179
GL =
1 L
1 S 22 L
Ovi faktori pojaanja su najvei ako je konjugirano kompleksno prilagoena impedancija na

*
:
ulazu i izlazu tranzistora, odnosno ako je s = S11* i L = S 22
1
Gs max =
1 S11
G L max =
(6.45.a)
(6.45.b)
1
1 S 22
Normalizirani faktor pojaanja prilagodne mree na ulazu i izlazu tranzistora odgovarajue je:
(1 S )
1 s
Gs
gs =
=
Gs max 1 S11 s
1 L
GL
gL =
=
G L max 1 S 22 L
(6.46.a)
11
(1 S )
2
(6.46.b)
22
s vrijednostima u rasponu 0 gs 1 i 0 gL 1. Za zadanu vrijednost normaliziranog faktora

pojaanja, gs i gL ove relacije odreuju jednadbu krunice odgovarajue u s i L ravnini.
Relaciju 6.46.a) je mogue prikazati u obliku:
g s 1 S11 s = 1 s
(g
S11 + 1 S11
s
*
s
2
s
a proirivanje obje strane jednakosti s g s2 S11
1 (1 g s ) S11
180
1 (1 g s ) S11
2 2
(1 S
=
)[
g s 1 (1 g s ) S11
[1 (1 g ) S ]
]+ g
2
s
S11
2 2
g s S11*
1 (1 g s ) S11
(6.47)
11
ili
s
1 S11 g s
[1 (1 g ) S ] daje:
11
11
1 (1 g s ) S11
)(1 S )
g s (S11 s + S11* s* ) = 1 S11 g s
g s (S11 s + S11* s* )
g s S11*
11
1 g s 1 S11
1 (1 g s ) S11
2
2
(6.48)
U kompleksnoj s ravnini to je jednadba krunice konstantnog faktora pojaanja ulazne

prilagodne mree sa sreditem i polumjerom odgovarajue:
Cs =
Rs =
g s S11*
1 (1 g s ) S11
(6.49.a)
1 g s 1 S11
1 (1 g s ) S11
(6.49.b)
Jednakim postupkom mogue je odrediti sredite, CL i polumjer, RL krunice konstantnog

faktora pojaanja izlazne prilagodne mree u kompleksnoj L ravnini:
CL =
RL =
*
g L S 22
1 (1 g L ) S 22
1 g L 1 S 22
1 (1 g L ) S 22
(6.50.a)
(6.50.b)
Sredita porodice krunica, Cs i CL lee na pravcu kroz sredite Smithovog dijagrama i

*
odgovarajuu toku S11* i S 22
. Za najveu vrijednost normaliziranog faktora pojaanja, gs = 1
*
), a krunica za vrijednost faktora pojaanja
(gL = 1) krunica degenerira u toku S11* ( S 22
Gs = 1 = 0 dB (GL = 1 = 0 dB) uvijek prolazi sreditem Smithovog dijagrama. Ove injenice
olakavaju crtanje krunica konstantnog pojaanja za ulaznu i izlaznu prilagodnu mreu. Na
tim krunicama je mogue odabrati faktor refleksije na izvoru signala, s i na optereenju, L
tako da se ostvari eljena vrijednost faktora pojaanja odgovarajue prilagodne mree. Treba
upozoriti da izbor s i L nije jednoznaan, ali je razborito faktor refleksije odabrati u okoliu
sredita Smithovog dijagrama. Tako se smanjuje neprilagoenje na pristupima i poveava
irinu propusnog frekvencijskog pojasa pojaala. Druga je mogunost odabrati neprilagoenje
na ulazu tako da se ostvari niskoumno pojaalo.
Primjer 6.4. Projektirati pojaalo s pojaanjem snage 11 dB na frekvenciji 4,0 GHz. Uporabiti
GaAs MESFET sa S parametrima navedenim na tablici 6.3, a prilagoenje na ulazu i izlazu
tranzistora ostvariti jednim ogrankom prijenosne linije.
Tablica 6.3. S parametri tranzistora za primjer 6.4. (Z0 = 50 )

frekvencija, f/GHz
S11
S12
S21
S22
3,0
0,8090
2,80100
0,6650
4,0
0,75120
2,5080
0,6070
5,0
0,71140
2,3060
0,5885
181
Razmatrani tranzistor je unilateralan i bezuvjetno stabilan jer je S12 = 0 te |S11| < 1 i

|S22| < 1. U tom sluaju najvei faktor pojaanja za prilagodnu mreu na ulazu i izlazu je
odgovarajue (relacija 6.45.a) i 6.45.b):
Gs max =
1
1 S11
G L max =
1
1 S 22
1
1 0,75 120
= 2,29 = 3,6 dB
1
= 1,56 = 1,9 dB
1 0,60 70
Prema relaciji 6.40. pojedinani faktor pojaanja za tranzistor je:

2
G0 = S 21 = 2,5080 = 6,25 = 8,0 dB

pa je najvee pojaanje snage pretvornika:
GTu max =
1
1 S11
S 21
1
1 S 22
= Gs max G0G L max = 2,29 6,25 1,56 = 22,33 = 13,5 dB
za 2,5 dB vee od zadane vrijednosti pojaanja pojaala. Za prilagodnu mreu na ulazu, za

neke vrijednosti faktora pojaanja, Gs i normalizirane vrijednosti, gs (relacija 6.46.a),
odreeno je sredite, Cs i polumjer, Rs krunice konstantnog faktora pojaanja (relacije 6.49.a)
i 6.49.b):
Gs = 3,6 dB
gs = 1
C s = 0,75120
Rs = 0
Gs = 3,0 dB
g s = 0,873
C s = 0,705120
Rs = 0,168
Gs = 2,0 dB
g s = 0,690
C s = 0,627120
Rs = 0,295
Za prilagodnu mreu na izlazu, za neke vrijednosti faktora pojaanja, GL i normalizirane

vrijednosti, gL (relacija 6.46.b), odreeno je sredite, CL i polumjer, RL krunice konstantnog
faktora pojaanja (relacije 6.50.a) i 6.50.b):
G L = 1,9 dB
gL = 1
C L = 0,6070
RL = 0
G L = 1,0 dB
g L = 0,808
C L = 0,52170
RL = 0,301
GL = 0 dB
g L = 0,641
C L = 0,44270
RL = 0,440
Krunice konstantnog pojaanja za prilagodnu mreu na ulazu i izlazu prikazane su

odgovarajue na slici 6.14.a) i 6.14.b). Pritom za vrijednost faktora pojaanja GL = 0 dB
krunica prolazi sreditem Smithovog dijagrama pa je |CL| = RL 0,441. Za prilagodnu
mreu na ulazu odabrana je vrijednost faktora pojaanja Gs = 2 dB, a za prilagodnu mreu na
izlazu vrijednost faktora pojaanja GL = 1 dB. Te vrijednosti, uz pojedinani faktor pojaanja
za tranzistor G0 = 8 dB, ostvaruju zadano ukupno pojaanje snage pojaala 11 dB. Faktor
182
refleksije na izvoru signala, najblii sreditu Smithovog dijagrama, s = 0,333120 odreen

je presjecitem krunice konstantnog pojaanja Gs = 2 dB i radijalne linije na navedenom kutu
(slika 6.14.a). Ova toka odreuje normaliziranu impedanciju zs = 0,62 + j0,40 koju ostvaruje
prilagodna mrea na ulazu tranzistora zakljuena impedancijom Z0 = 50 na strani izvora
signala.
ds
ls
0.11
3.
0
0.6
0.3
0.8
tan
7.0
0.6
0.2
0.1
0.4
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.2
20
/Y 0)
p
sce
1.
0
c
ta n
0.
8
e (-jB
0
3.
X
(-j
2.0
1.8
1.6
1.2
1.4
0.1
0.3
-70
0.15
0.35
1.0
3
0.3
-80
0.14
0.36
0.9
7
0.1
-60
0.37
0.12
0.38
Ca
pac
it
ive
-11
0
-100
-90
0.13
0.8
32
0.2
0.11
0.39
Re
a
c ta
nc
0.10
-12
0.7
0.
18
06
en
-1
0.6
0.
po
n
0.
5
-5
31
Co
m
0.
0
0.0
8
07
0.
43
0.4
2
0 .0
9
0. 4
30
0.40
a)
0.
19
0.
0.
44
0.
0.4
30
40
-1
),
/Z 0
0.6
5
0.0
0.
5
0.4
rI
ct
du
0.8
0
-15
Su
iv e
1.0
5.0
4.0
0.2
0 .0
6.0
0.47
7.0
0.48
8.0
9.0
10
0.22
0. 2
-4
0
4
0.
0.2
1
-30
0. 3
0 .2
0.01
Load
0.02
Toward
gths
n
3
le
70
-1
0.0Wave
-160
50
ys
gree
s
-20
0.2
0.27
0.6
0.26
0.4
0.25
0.2
0.24
50
0.25
0.2
4
0.23
-10 In De
20
0.26
Of 10
8.0
9.0
10
0.23
6.0
0.27
zs
Angle
Indu
ctiv
8
0.
0
1.
eR
eac
5.0
20
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.49
0 .0
3
0.48
0.47
170
1 60
0.28
1.0
1+j0,71
0.22
4.0
ce
Co
2 dB
15
1.8
2.0
en
t(
+j
3 dB
mp
on
1.0
0.9
1.4
0.7
O
r
X/
),
05
14
0.
4
0.4
3,6 dB
50
0 .2
0 .0
32
30
0 .4
0.
1
0.
0 .2
0.00
180
60
0.2
0.1
6
0 .4
0.1
0.3
3
0.00
0. 3
0.49
70
40
0.
ive
cit
0.1
0.3
0. 2
pa
Ca
80
0.
44
5
0.
0
13
sc
Su
c
tan
ep
0.15
0.35
3
0.
0. 4
90
19
0.
06
0.
12
/Y 0)
(+jB
0.14
0.36
1.6
4
0.
0.13
0.37
100
11 0
0.6
0.
2
0 .4
0.39
0.40
1
0. 4
8
0 .0
07
0.8
0 .0
0.12
0.38
1.2
0.10

a) Smithov dijagram za prilagodnu mreu na ulazu
Postupkom prikazanim u primjeru 6.3. odreena je duljina odsjeka i duljina paralelno
spojenog, otvorenog ogranka prijenosne linije za prilagodnu mreu na ulazu:
d s = (0,3479 0,1666) 0,181
l s = 0,0985 0,099
183
Faktor refleksije na optereenju, najblii sreditu Smithovog dijagrama, L = 0,21970

odreen je presjecitem krunice konstantnog pojaanja GL = 1 dB i radijalne linije na
navedenom kutu (slika 6.14.b). Ova toka odreuje normaliziranu impedanciju
zL = 1,06 + j0,45 koju ostvaruje prilagodna mrea na izlazu tranzistora zakljuena
impedancijom Z0 = 50 na strani optereenja.
0.11
0.
1.0
0.2
0.
18
32
50
0.4
0.
4
3.
0
po
ne
n
6
0
ce
Co
m
15
eR
eac
tan
0
1.
8
0.
6.0
7.0
0.6
8.0
9.0
10
zL
20
0.2
0.1
0. 4
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.2
50
0.01
d
0.02 Toward Loa
s
ngth
3
le
70
.0
e
-1
0 Wa v
-160

0. 2
20
0.4
/Y 0)
0.
8
e (-jB
anc
1.
0
ept
usc
eS
tiv
c
du
0.8
-15
1.0
4.0
In
0
3.
),
/Z 0
X
(-j
0.15
0.35
-80
0.14
0.36
0.13
0.37
-11
-100
-90
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
-12
0
0.0
9
40
-1
2.0
Ca
pac
it
cta
nc
e
-1
30
0.6
1.8
1.6
1.2
1.4
0.1
0.3
-70
1.0
3
0.3
-60
0.9
7
0 .1
0.8
32
ive
Re
a
0.7
0.
0.2
18
en
0.
0
-5
0.
po
n
44
0.
31
0.
Co
m
06
0.
0.4
5
0.0
Or
0.6
30
0. 4
0.2
9
0.
0.
19
0.
0.0
8
0.4
2
07
0.
43
lL
0. 2
4
0.
0.2
1
0.3
-4
0
5.0
0.47
6.0
0.48
1-j0,44
0.6
7.0
0.2
8.0
9.0
10
yL
-30
4
0.0
50
0 .0
4
1 60
0. 4
0.3
Indu
ctiv
0 dB
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0. 2
0.26
0.24
8
0.23
0.27
0.22
Of 10
-10 In Degre
es
-20
0.00
5.0
Angle
180
1 dB
0.1
6
0 .4
1.0
0.22
4.0
0.28
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enera
tor
0.49
0 .0
3
0.48
0.47
170
0.8
20
0.00
30
0.49
0.6
9
0.2
1,9 dB
1
0.2
t(
+j
X/
Z
),
1.8
Su
O
r
0.
p
Ca
e
it iv
ac
2.0
5
0.
44
0
13
14
60
0.2
05
0.1
0.3
3
0.3
0.
40
c
tan
ep
sc
70
31
0.
0.4
0.1
0.3
4
19
0.
06
0.
12
80
1.6
4
0.
/Y 0)
(+jB
0.15
0.35
1.4
07
90
100
110
0.7
2
0 .4
.41
0.14
0.36
0.6
0.
0.40
0.13
0.37
0.9
8
0.0
0.8
0.0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
0.4
1
0.40
dL
b)
Slika 6.14. (nastavak): b) Smithov dijagram za prilagodnu mreu na izlazu

Poznatim postupkom odreena je duljina odsjeka i duljina paralelno spojenog, otvorenog
ogranka prijenosne linije za prilagodnu mreu na izlazu:
d L = (0,1424 0,0973) 0,045
l L = 0,4339 0,434
Na slici 6.14.c) prikazan je radiofrekvencijski dio elektrinog kruga projektiranog pojaala s

odsjecima i ograncima prijenosne linije karakteristine impedancije Z0 = 50 . Pojaalo
nuno sadri i prednaponsku mreu koja ostvaruje radnu toku tranzistora.
184
50
0,181
50
50
0,045
50
0,434
50
0,099
Us
50
c)

Na slici 6.15. prikazana je frekvencijska zavisnost ukupnog pojaanja snage pretvornika, GT i
povratnog gubitka, RL na ulaznom pristupu razmatranog pojaala. Mogue je razabrati da je
pojaanje snage 11 dB na frekvenciji 4,0 GHz. Relativna irina propusnog frekvencijskog
pojasa, odreena promjenom pojaanja snage za 1 dB od vrijednosti na sredinjoj
frekvenciji, priblino je 25 %. Razmatrano pojaalo ima znatno iri propusni frekvencijski
pojas u odnosu na pojaalo s najveim pojaanjem snage (primjer 6.3). Naalost, na
frekvenciji 4,0 GHz povratni gubitak je 5 dB pa je vei dio upadne snage na ulazu pojaala
reflektiran. To je posljedica neprilagoenja mree na ulazu i izlazu tranzistora.
GT/dB
-RL/dB
15
GT
10
5
0
RL
-5
-10
3,0
3,5
4,0
4,5
5,0
f/GHz
Slika 6.15. Frekvencijska zavisnost pojaanja snage i

povratnog gubitka pojaala za primjer 6.4.
6.5. Projektiranje niskoumnog pojaala
Osim stabilnosti i pojaanja vana znaajka radiofrekvencijskog pojaala je faktor

uma. Pojaalo u ulaznom dijelu prijamnika redovito je sa to manjim faktorom uma jer ono
najee ima dominantni uin na ukupna svojstva radioureaja u pogledu uma. Openito,
nije mogue ostvariti i najmanji faktor uma i najvee pojaanje snage pojaala pa je nuan
kompromis izmeu ovih suprotnih zahtjeva. Postupak projektiranja niskoumnog pojaala
olakava uporaba krunica konstantnog pojaanja i krunica konstantnog faktora uma (engl.
constant noise figure circles).
Faktor uma pojaala s dva pristupa mogue je iskazati u obliku:
185
F = Fmin +
RN
Ys Yopt
Gs
(6.51)
gdje je Ys = Gs + jBs unutarnja admitancija izvora signala, Yopt je optimalna vrijednost

admitancije izvora signala koja rezultira najmanjim faktorom uma, Fmin je najmanji faktor
uma tranzistora za Ys = Yopt, RN je ekvivalentni otpor uma tranzistora i Gs je unutarnja
vodljivost izvora signala. Poznatom relacijom je mogue povezati admitanciju Ys i Yopt s
odgovarajuim faktorom refleksije na izvoru signala, s i optimalnim faktorom refleksije na
izvoru signala, opt:
Ys =
Yopt =
1 1 s
Z0 1 + s
(6.52.a)
1 1 opt
Z 0 1 + opt
(6.52.b)
Pritom je Z0 impedancija normalizacije. Veliine Fmin, opt i RN su znaajke odreenog

radiofrekvencijskog tranzistora u pogledu uma koje navodi proizvoa ili ih treba izmjeriti.
Naziva ih se parametrima uma (engl. noise parameters) tranzistora.
Pomou relacija 6.52.a) i 6.52.b) mogue je veliinu |Ys Yopt|2 (relacija 6.51) iskazati
u obliku:
2
Ys Yopt
s opt
4
= 2
Z0 1 + 2 1 +
s
opt
(6.53)
Slino, pomou relacije 6.52.a), mogue je unutarnju vodljivost izvora signala, Gs iskazati u
obliku:
1
Gs = Re{Ys } =
2Z 0
1 s 1 s* 1 1 s
=
+
*
1 + s 1 + s Z0 1 + s
2
2
(6.54)
Uvrtavanjem ovih jednakosti u relaciju 6.51. za faktor uma slijedi:

2
F = Fmin
s opt
4R
+ N
Z0 1 2 1 +
s
opt
(6.55)
Za zadanu vrijednost faktora uma, F ova relacija odreuje jednadbu krunice u kompleksnoj
s ravnini.
Parametar faktora uma (engl. noise figure parameter):
N=
s opt
1 s
F Fmin
1 + opt
4 RN Z 0
(6.56)
je konstanta za odreeni faktor uma, F i parametre uma, Fmin, opt i RN. Relaciju 6.56. je
186
*
)= N 1 s
opt )( s* opt
*
*
s s* ( s opt
+ s* opt ) + opt opt
= N N s
*
s
*
opt
+ s* opt )
N +1
a proirivanje obje strane jednakosti s opt
opt
(N + 1)2
N +1
N opt
N +1
daje:
N N + 1 opt
(6.57)
N +1
U kompleksnoj s ravnini to je jednadba krunice konstantnog faktora uma sa sreditem i

polumjerom odgovarajue:
CF =
RF =
opt
(6.58.a)
N +1
N N + 1 opt
(6.58.b)
N +1
Primjer 6.5. Projektirati pojaalo s faktorom uma 2 dB i to veim pojaanjem snage na

frekvenciji 4,0 GHz. Uporabiti GaAs MESFET sa S parametrima (impedancija normalizacije
50 ) S11 = 0,6060, S12 = 0,0526, S21 = 1,981, S22 = 0,5060 i parametrima uma
Fmin = 1,6 dB, opt = 0,62100, RN = 20 . Prednaponskom mreom ostvarena je radna
toka tranzistora za najmanji um.
Zbog malog iznosa S12 parametra mogue je pretpostaviti da je tranzistor unilateralan.
Vrijednost faktora unilateralnosti je (relacija 6.44):
U=
S11 S12 S 21 S 22
(1 S )(1 S )
2
11
22
0,60 60 0,0526 1,981 0,50 60
(1 0,60 60 )(1 0,50 60 )

2
= 0,059
Pogreka zbog pretpostavke o unilateralnom tranzistoru odreena je omjerom pojaanja snage

pretvornika i pojaanja snage pretvornika za unilateralnu mreu, GT/GTu koji je u rasponu
(relacija 6.43):
G
1
1
< T <
2
(1 + U ) GTu (1 U )2
0,892 <
GT
< 1,13
GTu
ili iskazano u decibelima:

0,50 <
GT GTu
< 0,53
dB dB
187
Zbog navedene pretpostavke treba oekivati pogreku pojaanja u rasponu 0,5 dB. Brojana
vrijednost veliina iskazanih u decibelima je F = 2 dB = 1,585 i Fmin = 1,6 dB = 1,445 pa je
prema relaciji 6.56. parametar faktora uma:
N=
F Fmin
1 + opt
4 RN Z 0
1,585 1,445
2
1 + 0,62100 = 0,102
4 20 50
Sredite i polumjer krunice konstantnog faktora uma F = 2 dB u s ravnini odgovarajue je

(relacija 6.58.a) i 6.58.b):
CF =
RF =
opt
N +1
N N + 1 opt
N +1
)=
(0,62100) = 0,563100
0,102 + 1
0,102 0,102 + 1 0,62100

0,102 + 1
) = 0,246
Na Smithovom dijagramu nacrtana je ova krunica zajedno s tokom najmanjeg faktora uma,
Fmin = 1,6 dB kojoj odgovara koeficijent refleksije na izvoru signala s = opt = 0,62100
(slika 6.16.a). Na istoj slici prikazane su i krunice konstantnog pojaanja za prilagodnu
mreu na ulazu tranzistora za neke vrijednosti faktora pojaanja, Gs:
Gs = 1,94 dB g s = 1
C s = 0,6060
Rs = 0
Gs = 1,7 dB
g s = 0,947
C s = 0,58060
Rs = 0,151
Gs = 1,5 dB
g s = 0,904
C s = 0,56260
Rs = 0,205
Gs = 1,0 dB
g s = 0,806
C s = 0,52060
Rs = 0,303
Pritom je normalizirana vrijednost faktora pojaanja, gs odreena pomou relacije 6.46.a), a

sredite, Cs i polumjer, Rs krunice konstantnog faktora pojaanja odgovarajue pomou
relacije 6.49.a) i 6.49.b). Razabire se da krunicu konstantnog faktora uma F = 2 dB tangira
krunica konstantnog pojaanja Gs = 1,7 dB pa dodirna toka odreuje traeni koeficijent
refleksije na izvoru signala s = 0,54374,7 (slika 6.16.a). (Iznos koeficijenta refleksije
odreen je pomou krunice konstantnog omjera stojnog vala SWR = 3,38.) Treba upozoriti
da bi odabir veeg faktora pojaanja za prilagodnu mreu na ulazu tranzistora uzrokovao i
vei faktor uma pojaala od zadanog. Najvei faktor pojaanja prilagodne mree na izlazu
*
unilateralnog tranzistora nastupa kad je faktor refleksije na optereenju L = S 22
= 0,5060
(relacija 6.45.b):
GL =
1
1 S 22
1
1 0,50 60
Pojedinani faktor pojaanja za tranzistor je:
188
= 1,333 = 1,25 dB
G0 = S 21 = 1,981 = 3,61 = 5,58 dB

pa je:
GTu = Gs + G0 + G L = (1,7 + 5,58 + 1,25) dB = 8,53 dB
najvee pojaanje snage razmatranog pojaala za zadani faktor uma. Za bilateralni tranzistor,
|S12| 0 numeriki postupak daje vrijednost pojaanja snage razmatranog pojaala 8,36 dB to
je u oekivanom rasponu (8,53 0,5) dB.
0.11
0.9
1.0
1.4
1.8
0.2
krunica
konst. F
krunice
konst. Gs
0.4
0. 3
),
0
jX
/Z
Co
1,94 dB
0
1.
act
8
0.
eR
e
0.28
5.0
1,5 dB
20
0.2
0.6
0.1
0.4
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.00
0.01
d
0.02 Toward Loa
s
ngth
3
le
70
.0
e
-1
v
0 Wa
-160
50
0.1
0.2
20
/Y 0)
0.
8
-jB
ce (
ta n
7.0
6.0
ep
1.
0
0
3.
0.35
1.2
-80
0.14
0.36
0.13
0.37
-11
-100
-90
0.12
0.38
pac
itiv
e
0.11
0.39
0.10
0.
5
6
0
0.
2.0
0.15
Ca
-1
30
0.6
1.8
1.6
-15
1.4
1.0
0 .1
0 .3
-70
0.9
3
0.3
-60
0.8
7
0.1
c ta
nc
e
-12
0
0.7
32
Re
a
0.0
9
40
-1
(-j
0.
0.2
18
en
5
0.0
),
Z0
X/
0
-5
0.
po
n
44
0.
19
Co
m
0.4
30
0.
31
0.
e
t iv
uc
Ind
0.6
0 .0
0.8
sc
Su
1.0
4.0
0.2
9
0.
. 45
5.0
0.48
8.0
9.0
10
0.47
0.2
8
0.22
0.2
-4
0
4
0.
0.2
1
-30
0. 3
gree
s
-20
0.2
0.27
0.6
0.26
0.4
0.25
SWR=3,38
0.2
0.24
50
0.25
0.2
4
0.23
-10 In De
20
0.26
Of 10
8.0
9.0
10
0.27
7.0
1 dB
0.23
6.0
Angle
Indu
ctiv
4.0
1,7 dB
1.0
0.22
anc
e
0.8
0.6
2 dB
0 .2
en
t
(+
1,6 dB
mp
on
50
3.
0
Su
14
0
0.
4
0.
05
0.
44
0.
iv e
c it
pa
Ca
0.
18
32
30
0.
9
0 .2
15
0.0
4
60
2.0
0
13
0.1
6
0 .4
0.1
0 .3
0. 2
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.00
0.49
0 .0
3
0.48
180
0.47
170
16 0
0
30
0.
0.49
70
40
0.
07
0 .0
8
0.4
0.
43
0.4
1
0.40
a)
0.1
0.3
4
31
0.4
6
80
0.
0.4
e
nc
p ta
sce
0.15
0.35
19
0.
06
0.
100
/Y 0)
(+jB
0.14
0.36
1.6
4
0.
20
0.13
0.37
90
1 10
0.7
2
0.4
0.12
0.38
0.6
0.
0.40
1
0.4
8
0.0
07
0.8
0 .0
0.39
1.2
0.10

a) krunica konstantnog F i krunice konstantnog Gs
Faktoru refleksije na izvoru signala, s = 0,54374,7 odgovara normalizirana impedancija
zs = 0,70 + j1,04 (slika 6.16.b) koju ostvaruje prilagodna mrea na ulazu tranzistora
zakljuena impedancijom Z0 = 50 na strani izvora signala. Slino, faktoru refleksije na
optereenju, L = 0,5060 odgovara normalizirana impedancija zL = 1,0 + j1,16 (slika
189
6.16.b) koju ostvaruje prilagodna mrea na izlazu tranzistora zakljuena impedancijom

Z0 = 50 na strani optereenja.
lL
0.11
1.0
1.8
1.6
2.0
3.
0
(+
jX
/Z
0.6
zs
0.3
zL
4.0
1.0
0
1.
20
5.0
0.2
8
0.
6.0
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0.2
0.26
0.2
4
8
0.23
0.27
Co
effi
ion
lect
cie
Ref
nt
0
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
7.0
0.6
8.0
9.0
10
0.1
0.4
20
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
(-jB
nce
pta
sce
Su
e
t iv
uc
Ind
0.14
0.36
0.13
0.37
-11
-100
-90
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
0.
5
2.0
1.2
-80
-1
30
0.6
1.8
0.35
-12
0
0.0
9
40
-1
0
3.
r
O
1.6
0.15
ce
),
/Z 0
1.4
-70
1.
0
tan
0.
0 .0
8
0.4
180
/Y 0)
0.
8
0.1
0.3
1.0
3
0.3
-60
0.9
7
0 .1
0.8
Ca
p
a
c
itiv
e R
ea
c
0.7
3
0.
0.2
18
0
0.
X
(-j
0
-5
0.
nt
06
0.
31
0.
po
ne
44
0.
0.
19
Co
m
0.4
5
.4
0.6
-15
0.8
4
0.0
1.0
4.0
0.
3
0.
20
-4
0
4
0.
0.2
9
ys
0.2
1
0.3
5.0
3 vele
0.0W
a
-160
yL
0.2
-30
6
0.4
0.6
6.0
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
ngth
-170
0. 4
0.1
7.0
0.47
0.2
8.0
9.0
10
0.00
Resistance Component (R/Z 0), Or Conductance Component (G/Y0)
20
0.49
50
50
0.00
0.2
0.48
0.22
1+j1,29
1+j1,16
0.28
Indu
ctiv
eR
eac
tan
ce
0.8
1
0.2
Co
mp
on
en
t
14
50
0.4
),
O
r
5
0.
0
0.
4
0.
45
0.2
0.
18
32
30
15
0
0.
9
0.2
0.0
4
60
0 .3
3
30
Towa
rd G
0.02 enerato
r
0.49
0.0
3
0.48
0.47
170
160
0.1
7
0.
0.01
0.3
70
ds
0
0. 2
p
Ca
sc
Su
e
it iv
ac
/Y 0)
(+jB
0.35
80
40
0.4
6
5
0.
0.
44
0
13
ce
tan
ep
0.1
31
0.
Waveleng
ths
dL
0.15
19
0.
06
0.
12
0.6
4
0.
90
100
110
0.14
0.36
1.4
07
0.7
2
0.4
0.40
0.13
0.37
0.9
0.4
8
0.0
0.
0.8
0.0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
ls
07
0.
43
0.4
1
0.40
b)
Slika 6.16. (nastavak): b) Smithov dijagram za prilagodnu mreu na ulazu i izlazu

spojenog, otvorenog ogranka prijenosne linije za prilagodnu mreu na ulazu i izlazu:
d s = (0,3294 0,1038) 0,226
l s = 0,1450 0,145
d L = (0,3334 0,0834 ) = 0,25
l L = 0,1368 0,137
Na slici 6.16.c) prikazan je radiofrekvencijski dio elektrinog kruga projektiranog pojaala s

odsjecima i ograncima prijenosne linije karakteristine impedancije Z0 = 50 .
190
50
50
0,226
50
0,25
50
0,137
50
0,145
Us
50
c)
6.6. Pojaala snage
Pojaala snage se u izlaznom stupnju odailjaa rabi za poveanje razine zraene

snage. Uobiajena razina snage elektrinog signala na izlazu takvih pojaala s tranzistorima je
u rasponu od 100 mW do 100 W. Vane znaajke radiofrekvencijskog pojaala snage su
efikasnost i pojaanje te uin izoblienja i zagrijavanja. Pojedinani tranzistor na
frekvencijama UHF podruja (od 300 MHz do 3 GHz) moe imati najveu snagu signala na
izlazu od 10 W do 100 W, ali je na viim frekvencijama najvea izlazna snaga ograniena na
razinu niu od 1 W. Za vee izlazne snage dostupne su razliite tehnike zdruivanja vie
tranzistora.
U prethodnim potpoglavljima razmatrana su pojaala malih signala kod kojih je razina
signala na ulazu dovoljno niska pa je opravdano pretpostaviti da tranzistor radi kao linearni
element. Rasprni parametri linearnog elementa jednoznano su odreeni i neovisni o razini
signala na ulazu ili impedanciji optereenja. Zato je razmjerno lako projektirati pojaalo malih
signala odreenog pojaanja i/ili faktora uma. Ako je velika snaga signala na ulazu pojaala,
na primjer u okoliu toke smanjenja pojaanja za 1 dB ili presjene toke treeg reda,
tranzistor je nelinearni element. To znai da impedancija na ulazu i izlazu tranzitora zavisi o
razini signala pa je projektirati pojaalo snage znatno tea zadaa.
Kod prijenosnih radioureaja pojaalo snage je glavno troilo izvora napajanja pa je
efikasnost pojaala vrlo vano pitanje. Mogue je efikasnost pojaala odrediti omjerom snage
radiofrekvencijskog signala na izlazu, Pout i snage istosmjernog napajanja, PDC:
Pout
PDC
(6.59)
Pritom se ne vodi rauna o snazi signala prenesenoj na ulaz pojaala. Najee je ovako
odreena efikasnost precijenjena jer pojaalo snage ima razmjerno malo pojaanje i nuno
razmjerno visoku razinu snage signala na ulazu. Efikasnost dodane snage (PAE, engl. power
added efficiency) je:
PAE =
Pout Pin
1P
1
= 1 out = 1
PDC
G PDC G
(6.60)
gdje je Pin snaga radiofrekvencijskog signala prenesena na ulaz, a G je pojaanje snage

pojaala. Pojaala sa silicijskim tranzistorom u frekvencijskom podruju od 800 MHz do
900 MHz imaju efikasnost dodane snage reda vrijednosti 80 %, ali se efikasnost naglo
191
smanjuje na viim frekvencijama. Pojaalo snage je esto projektirano tako da ima najveu
efikasnost i to vee pojaanje snage.
Smanjeno pojaanje (engl. compressed gain), G1 je pojaanje pojaala u toki
smanjenja pojaanja za 1 dB:
G1 G0
=
1
dB dB
(6.61)
gdje je G0 pojaanje snage malih signala (linearno pojaanje). Poznato je da nelinearni

sklopovi generiraju parazitne komponente na izlazu. Razinu tih komponenti kod odailjaa
valja nadzirati posebno u sluaju radiosustava s vie prijenosnih signala kod kojih se parazitni
signali mogu pojaviti u susjednim kanalima. Linearnost pojaala snage je takoer presudna za
radiosustave koji koriste modulaciju s promjenljivom ovojnicom prijenosnog signala,
primjerice digitalnu amplitudnu modulaciju ili sloene kvadraturno amplitudne modulacije.
Pojaalo A klase je u osnovi linearni sklop s tako odabranom radnom tokom da
tranzistor provodi u cijelom periodu ulaznog signala. Takva pojaala imaju najveu efikasnost
50 %. Veina pojaala malih signala i niskoumnih pojaala radi kao linearni sklop A klase.
Tranzistor u pojaalu B klase ima tako odabranu radnu toku da provodi samo jednu polovinu
perioda ulaznog signala. Uobiajeno dva komplementarna tranzistora koja rade u
protutaktnom pojaalu (engl. push-pull amplifier) B klase ostvaruju pojaanje u cijelom
periodu ulaznog signala. Najvea efikasnost pojaala B klase je 78 %. Radna toka tranzistora
u sastavu pojaala C klase je u okoliu zapornog podruja pa tranzistor ne provodi dulje od
polovine perioda ulaznog signala. Redovito se rezonantnim krugom na izlazu tranzistora
obnavlja valni oblik ulaznog signala. Pojaalima C klase mogue je postii efikasnost
priblino 100 %, ali su prikladna samo za modulirane signale s konstantnom ovojnicom.
Pojaala D, E, F i S klase koriste tranzistor kao prekida za pobudu rezonantnog kruga
velikog faktora kakvoe pa dosiu vrlo veliku efikasnost. Veina odailjaa na frekvencijama
UHF podruja ili viim sadri pojaalo snage A, AB ili B klase jer su nuna mala izoblienja
signala.
Tranzistor je linearni element za razine signala koje su znatno nie od toke smanjenja
pojaanja za 1 dB, P1. Ako je razina snage signala usporediva ili via od P1, nelinearnost
tranzistora postaje znaajna pa S parametri, osim o frekvenciji, radnoj toki i temperaturi,
zavise i o razini ulazne snage i impedanciji zakljuenja izlaza. Zato S parametri tranzistora za
velike signale nisu jednoznano odreeni, ne ispunjavaju uvjet linearnosti i nije ih mogue
koristiti umjesto S parametara za male signale. U tom sluaju uobiajeno je odrediti
frekvencijsku zavisnost faktora refleksije na izvoru signala, sP i faktora refleksije na
optereenju, LP za velike signale uz koje je najvee pojaanje, GP za odreenu snagu
izlaznog signala. Pritom je snaga izlaznog signala esto jednaka P1. Na tablici 6.4. navedene
su vrijednosti S parametara za male signale i spomenutih veliina za velike signale za npn
silicijski bipolarni spojni tranzistor snage na nekoliko frekvencija.
Tablica 6.4. S parametri za male signale te sP, LP i GP za Si BJT snage
f/MHz
S11
S12
S21
S22
sP
LP
GP/dB
800
0,76176
0,06549
4,1076
0,35163
0,856167
0,455129
13,5
900
0,76172
0,07352
3,4272
0,35167
0,747177
0,478161
12,0
1000
0,76169
0,07953
3,0869
0,36169
0,797187
0,491185
10,0
192
Svojstva tranzistora za velike signale mogue je prikazati i pomou krivulja

konstantne snage na izlazu u kompleksnoj ravnini faktora refleksije na optereenju, LP uz
konjugirano kompleksno prilagoenu impedanciju na ulazu. Takav prikaz konstantne snage
na izlazu u zavisnosti o normaliziranoj impedanciji optereenja na Smithovom dijagramu se
naziva krivuljama povlaenja optereenjem (engl. load-pull contours), a mogue ih je odrediti
automatiziranim mjernim ureajem. Uobiajena porodica takvih krivulja za tranzistor snage s
efektom polja (slika 6.17) slina je krunicama konstantnog faktora pojaanja za izlaznu
prilagodnu mreu, ali su nepravilnog oblika zbog nelinearnosti tranzistora.
0.11
Su
iv e
c it
1.0
1.4
0.4
18
50
2.0
5
0.
0.
44
a
ap
0.2
32
X/
Z
),
0.
4
en
t
mp
on
0
1.
6
15
0
Co
8
0.
8.0
9.0
10
0.2
0.1
0. 4
20
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0. 2
50
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
3 velength
70
-1
0.0W
a
-160
50
0. 2
20
0. 4
/Y 0)
0.
8
e (-jB
anc
1.
0
ept
sc
Su
ve
cti
du
0
-15
0.8
In
0
3.
Or
),
Z0
X/
2.0
0.15
0.35
-80
0.14
0.36
0.13
0.37
0.12
0.38
pa
-11
0
-100
-90
Ca
0.11
0.39
ac
tan
c
0.10
-1
30
0.6
1.8
1.6
1.2
1.4
0.1
0.3
-70
1.0
3
0.3
-60
0.9
7
0 .1
0.8
32
citiv
e R
e
-12
0
0.7
0.
0.2
18
0.
5
0
-5
0.
po
ne
n
0.0
9
40
-1
(-j
31
0.
Co
m
0
0.
0.
19
0.
0 .0
8
0.4
44
0.
30
0.4
5
0.0
0.
5
0.4
0.6
1.0
0.47
5.0
4.0
0.2
0. 2
-4
0
4
0.
0. 2
1
0.3
-30
0 .0
6.0
0.48
0.6
7.0
0.2
8.0
9.0
10
0.0
4
0.4
160
Indu
ctiv
eR
eac
tan
ce
7.0
0.1
6
0 .4
6.0
0.6
0.3
0.00
15 dBm
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0. 2
0.26
0.24
8
0.23
0.27
f
0.22
-10 In Degre
10
es
-20
180
5.0
O
Angle
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.49
0 .0
3
0.48
0.47
170
0.28
16 dBm
0.22
4.0
1.0
20
0.00
0.8
30
17 dBm
1
0.2
0.6
0.2
18 dBm
3.
0
(+
j
0.49
14
0.
0.
0. 3
0.
60
40
0.1
0 .3
3
0. 2
0.4
70
1.6
nc
p ta
sce
0.1
6
0.3
4
31
0.
0
13
05
80
19
0.
06
0.
12
/Y 0)
(+jB
0.15
0.35
1.8
4
0.
90
100
110
0.7
07
.41
0.14
0.36
0.6
0.
2
0.4
0.40
0.13
0.37
0.9
8
0 .0
0.8
0.0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
07
0.
43
0.4
1
0.40
Slika 6.17. Krivulje povlaenja optereenjem za FET snage

Naravno, dostupni su i nelinearni nadomjesni krugovi za tranzistore snage. Primjerice
za tranzistor snage s efektom polja dominantan je nelinearni uin kapaciteta Cgs i Cgd, otpora
Rds i strmine gm (slika 6.2). Pri modeliranju tranzistora za velike signale valja uvaiti injenicu
da veina parametara zavisi o temperaturi elementa koja se poveava razmjerno izlaznoj
snazi. Takvi nelinearni modeli tranzistora za velike signale su osnova za projektiranje
pojaala snage pomou raunala.
193
Nezaobilazno pitanje je kako uporabom dostupnih parametara tranzistora za velike

signale projektirati pojaalo snage, na primjer A klase? Budui da je pojaalo snage A klase u
osnovi linearno katkad je za projektiranje mogue koristiti S parametre tranzistora za male
signale, ali se bolji rezultat redovito postie uporabom parametara za velike signale. Kao i u
postupku projektiranja pojaala malih signala prvi je korak provjera stabilnosti. Nestabilnost
nastaje na niskim razinama signala pa je za tu svrhu mogue koristiti S parametre tranzistora
za male signale. Stabilnost je iznimno vana kod pojaala snage jer oscilacija razmjerno
velike snage moe lako otetiti aktivni element i pripadajue elektrine krugove.
Odabir tranzistora je prema zadanom frekvencijskom podruju i izlaznoj snazi signala.
Razborito je odabrati tranzistor s izlaznom snagom priblino 20 % veom od zadane
vrijednosti. Na frekvencijama do nekoliko gigaherca silicijski bipolarni spojni tranzistori su,
openito, s veom izlaznom snagom i jeftiniji u odnosu na tranzistore s efektom polja od
galijeva arsenida. Ako je izlazna snaga vea od nekoliko desetina vata, nuno je ostvariti
dobro provoenje topline izmeu kuita tranzistora i primjerenog hladila. Redovito se
prilagodnu mreu na ulazu tranzistora projektira za najvei prijenos snage iz izvora signala
(konjugirano kompleksno prilagoena impedancija za velike signale), a prilagodnu mreu na
izlazu za najveu izlaznu snagu (impedancija odreena odgovarajuim faktorom refleksije na
optereenju za velike signale). Primjerena efikasnost pojaala snage iziskuje prilagodnu
mreu s malim gubicima posebno na izlazu tranzistora gdje su najvee struje.
Primjer 6.6. Projektirati pojaalo snage A klase s izlaznom snagom 3 W na frekvenciji
900 MHz. Uporabiti npn silicijski bipolarni spojni tranzistor sa S parametrima za male signale
(impedancija normalizacije 50 ) S11 = 0,940165, S12 = 0,03059, S21 = 1,32046,
S22 = 0,557165. Uz prednapon UCE = 24 V i istosmjernu struju IC = 0,5 A izlazna snaga u
toki smanjenja pojaanja za 1 dB je 3,6 W, a pojaanje je 12 dB. Za zadanu razinu izlazne
snage impedancija na ulazu i izlazu tranzistora je odgovarajue Zin = (1,2 + j3,5) i
Zout = (9,0 j14,5) ; prilagoenje na ulazu i izlazu tranzistora ostvariti jednim ogrankom
prijenosne linije.
Stabilnost razmatranog tranzistora na frekvenciji 900 GHz mogue je odrediti pomou
K- testa koritenjem S parametara za male signale (relacije 6.32. i 6.31):
= S11 S 22 S12 S 21 = (0,940165 )(0,557 165 ) (0,03059 )(1,32046 )
= 0,535 4,1 = 0,535
2
K=
1 S11 S 22 +
2 S12 S 21
1 0,940165 0,557 165 + 0,535 4,1
2 (0,03059 )(1,32046 )
K = 1,167
Na razmatranoj frekvenciji tranzistor je bezuvjetno stabilan jer je K > 1 i || < 1. Za zadanu
impedanciju na ulazu i izlazu tranzistora za velike signale mogue je odrediti odgovarajui
faktor refleksije:
in =
194
Z in Z 0 (1,2 + j3,5) 50
=
= 0,953172
Z in + Z 0 (1,2 + j3,5) + 50
out =
Z out Z 0 (9,0 j14,5) 50

=
= 0,716 146,7
Z out + Z 0 (9,0 j14,5) + 50
Izlazna snaga pojaala (3 W) je manja od toke smanjenja pojaanja za 1 dB (3,6 W) pa je

mogue pretpostaviti da je tranzistor linearan. U tom sluaju uporabom S parametara
tranzistora za male signale mogue je odrediti faktor refleksije na izvoru i na optereenju uz
konjugirano kompleksno prilagoenu impedanciju na ulazu i izlazu tranzistora (relacije
6.38.a) i b):
s =
L =
B1 B12 4 C1
2C1
B2 B22 4 C 2
2C 2
1,287 1,287 2 4 0,643166,9

2(0,643166,9 )
= 0,962 166,9
0,140 0,140 2 4 0,0657 131,8

2(0,0657 131,8 )
= 0,697131,8
gdje je varijabla B1, C1, B2 i C2 odgovarajue (relacije 6.39. a), c), b) i d):
2
B1 = 1 + S11 S 22 = 1 + 0,940165 0,557 165 0,535 4,1 = 1,287

*
C1 = S11 S 22
= (0,940165) (0,535 4,1 )(0,557165) = 0,643166,9
2
B2 = 1 + S 22 S11 = 1 + 0,557 165 0,940165 0,535 4,1 = 0,140

C 2 = S 22 S11* = (0,557 165 ) (0,535 4,1)(0,940 165 ) = 0,0657 131,8
Konjugirano kompleksna vrijednost s* i L* nije jednaka odgovarajuoj vrijednosti in i out
(relacije 6.34.a) i b) to je posljedica injenice da S parametri tranzistora za male signale ne
vrijede uz visoku razinu snage. Tonije rezultate daje uporaba parametara tranzistora za velike
signale. Neka je u tom sluaju faktor refleksije na izvoru signala i na optereenju
odgovarajue:
sP = in* = 0,953 172
*
LP = out
= 0,716146,7
Prilagodnu mreu na ulazu i izlazu tranzistora u obliku odsjeka prijenosne linije s paralelno
spojenim, otvorenim ogrankom mogue je odrediti pomou Smithovog dijagrama (slika
6.18.a). Faktoru refleksije na izvoru signala, sP = 0,953172 odgovara normalizirana
impedancija zs = 0,024 j0,07 koju ostvaruje prilagodna mrea na ulazu tranzistora
zakljuena impedancijom Z0 = 50 na strani izvora signala. Slino, faktoru refleksije na
optereenju, LP = 0,716146,7 odgovara normalizirana impedancija zL = 0,18 + j0,29 koju
ostvaruje prilagodna mrea na izlazu tranzistora zakljuena impedancijom Z0 = 50 na strani
optereenja. Postupkom prikazanim u primjeru 6.3. odreena je duljina odsjeka i duljina
paralelno spojenog, otvorenog ogranka prijenosne linije za prilagodnu mreu na ulazu i
izlazu:
d s = (0,2746 0,2612 ) = 0,0134
l s = 0,2251 0,225
195
d L = (0,3116 0,2038) = 0,108
l L = 0,1776 0,178
Na slici 6.18.b) prikazan je radiofrekvencijski dio elektrinog kruga projektiranog pojaala s

odsjecima i ograncima prijenosne linije karakteristine impedancije Z0 = 50 .
0.11
0.9
1.4
),
0
(+
jX
/Z
po
n
0.3
Co
m
1+j2,04
1.0
0
1.
5.0
0.2
Indu
ctiv
8
0.
6.0
7.0
0.6
8.0
9.0
10
1+j6,3
0.1
0. 4
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
20
ys
0.2
0.1
0.25
0.2
0.24
6
0.27
0.23
0.25
0. 2
0.26
0.2
4
8
0.23
0.27
Coefficient
Reflection
0
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
0.00
20
zL
0.22
4.0
0.28
eR
eac
tan
ce
0.8
50
0.6
9
0.2
15
3.
en
t
0 .4
0.
4
14
0
0. 4
1
0.2
0. 4
50
30
50
0. 2
20
zs
0. 4
/Y 0)
0.1
8.0
9.0
10
0.6
(
nce
0.
1.
0
pta
sce
Su
0
3.
0.15
0.35
-80
0.14
0.36
-100
-90
0.13
0.37
-11
0
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
-1
30
0.
07
0. 6
Ca
pac
itiv
e
0.
5
2.0
1.6
1.2
1.4
1.0
0.1
0. 3
-15
r
O
),
Z0
1.8
-70
0.9
0.3
-60
0.8
7
0.1
cta
nc
e
-12
0
0.7
32
Re
a
0.0
tiv
uc
Ind
0.
0.2
18
en
40
-1
/
-jX
0
-5
0.
po
n
0
0.
31
0.
Co
m
44
0.
0.4
5
0.0
0.6
0.0
0.8
1. 0
0.
30
.45
4.0
50
0,225
0.2
9
0 .2
50
0,0134
0.
19
0.0
8
0 .4
0.
43
0 .4
1
0.40
50
0.2
-4
0
4
0.
a)
Us
yL
-30
0.3
5.0
0.2
6.0
3 vele
0.0W
a
-160
-jB
7.0
0.01
d
0.02 Toward Loa
s
ngth
-170
dL
0.47
1.8
1.6
0.2
0.3
6
0.4
0.
1
0.
32
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enerato
r
0.00
0.49
0. 0
3
0.48
180
0.47
170
160
0
60
0 .1
7
0.2
0.49
0.3
40
0.48
2.0
5
0.
0.
44
ive
70
lL
31
cit
pa
Ca
0 .1
0.3
0.
0
13
sc
Su
ce
tan
ep
80
0.
05
0.15
0.35
1
0.
06
0.
0.0
4
12
43
0.
0.7
07
/Y 0)
(+jB
0.14
0.36
90
100
1 10
0.6
0.
2
0.4
. 41
0.8
8
0.0
0.40
0.13
0.37
1.0
9
0.0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
50
0,108
50
0,178
50
b)
Slika 6.18. Pojaalo snage klase A za primjer 6.6: a) Smithov dijagram za

prilagodnu mreu na ulazu i izlazu; b) radiofrekvencijski dio elektrinog kruga
196
ls
ds
Za snagu signala na izlazu 3 W potrebna je pobudna snaga na ulazu pojaala:

Pin = Pout GP = 34,8 dB m 12 dB = 22,8 dB m = 191 mW
pa je efikasnost dodane snage (relacija 6.60):
PAE =
Pout Pin 3,0 0,191

= 23,4 %
=
24 0,5
PDC
197
7. MIJEALA
Mijealo (engl. mixer) je sklop za pretvorbu (konverziju) frekvencije elektrinog

signala. To je mrea s tri pristupa koja sadri nelinearni ili vremenski promjenljivi element
elektrinog kruga. Frekvencija signala na izlazu savrenog mijeala jednaka je zbroju i razlici
frekvencije signala s dva ulaza. Kod stvarnih radiofrekvencijskih mijeala nelinearnost je
najee ostvarena poluvodikom diodom ili tranzistorom. Poznato je da nelinearni element
moe generirati vie komponenti signala na izlazu razliitih frekvencija pa je nuno eljenu
komponentu izdvojiti filtriranjem. Radioureaji esto sadre nekoliko mijeala za pretvorbu
frekvencije signala izmeu osnovnog i propusnog pojasa. Pretvorbu frekvencije neizostavno
prati gubitak pretvorbe, uin uma i intermodulacijsko izoblienje.
7.1. Znaajke mijeala
Na slici 7.1. prikazana je blok-shema i spektar signala na izlazu savrenog mijeala u

sluaju pretvorbe frekvencije navie i nanie. Znak mijeala pokazuje da je signal na izlazu
razmjeran umnoku dva ulazna signala.
lokalni
oscilator
mijealo
fRF= fLO fIF
fLO
amplituda
izlaznog
signala
fIF
IF
oscilator
a)
RF
oscilator
mijealo
fIF= fRF fLO
fRF
amplituda
izlaznog
signala
fLO
lokalni
oscilator
b)
fLO fIF fLO fLO+fIF f
fIF
0 fRF fLO
fLO fRF
fRF+fLO
Slika 7.1. Blok-shema mijeala i spektar izlaznog signala

pri pretvorbi frekvencije: a) navie; b) nanie
U odailjau se redovito frekvenciju signala pretvara navie (engl. frequency up-conversion,
slika 7.1.a). Na jedan ulaz mijeala narinut je sinusoidalni signal lokalnog oscilatora (LO,
engl. local oscillator) jedinine amplitude i razmjerno visoke frekvencije, fLO:
u LO (t ) = cos(2f LO t )
198
(7.1)
Na drugi ulaz mijeala narinut je signal s frekvencijom u osnovnom pojasu ili razmjerno
niskom meufrekvencijom (IF, engl. intermediate frequency). Taj signal uobiajeno sadri
informaciju koju treba odaslati, ali neka je zbog jednostavnosti i to sinusoidalni signal
jedinine amplitude razmjerno niske frekvencije, fIF:
u IF (t ) = cos(2f IF t )
(7.2)
Na izlazu savrenog mijeala radiofrekvencijski signal jednak je umnoku ulaznih signala:

u RF (t ) = Ku LO (t )u IF (t ) = K cos(2f LO t ) cos(2f IF t ) =
K
= {cos[2 ( f LO f IF )t ] + cos[2 ( f LO + f IF )t ]}
2
(7.3)
gdje je K konstanta zbog gubitka pri pretvorbi. Frekvencija signala na izlazu jednaka je zbroju
i razlici frekvencije ulaznih signala:
f RF = f LO f IF
(7.4)
Mogue je razabrati da mijeanje uz pretvorbu frekvencije navie ima uin modulacije LO

signala IF signalom. Frekvenciju fRF se naziva bonim pojasevima (engl. sidebands)
frekvencije prijenosnog signala, fLO (engl. carrier frequency); pritom frekvencija fLO + fIF
pripada gornjem bonom pojasu (USB, engl. upper sideband), a frekvencija fLO fIF donjem
bonom pojasu (LSB, engl. lower sideband). Dvoboni (DSB, engl. double-sideband) signal
na izlazu mijeala sadri gornji i donji boni pojas (relacija 7.3), a jednoboni (SSB, engl.
single-sideband) signal je mogue ostvariti filtriranjem dvobonog signala ili uporabom
jednobonog mijeala.
Na slici 7.1.b) prikazan je postupak pretvorbe frekvencije signala nanie (engl.
frequency down-conversion) kojeg se redovito provodi u prijamniku. Neka je na jedan ulaz
mijeala narinut sinusoidalni radiofrekvencijski signal jedinine amplitude:
u RF (t ) = cos(2f RF t )
(7.5)
a na drugom ulazu je signal lokalnog oscilatora (relacija 7.1). Meufrekvencijski signal na

izlazu savrenog mijeala sadri zbroj i razliku frekvencije ulaznih signala:
u IF (t ) = Ku RF (t )u LO (t ) = K cos(2f RF t ) cos(2f LO t ) =
K
= {cos[2 ( f RF f LO )t ] + cos[2 ( f RF + f LO )t ]}
2
(7.6)
gdje je K konstanta zbog gubitka pri pretvorbi. Najee su razmjerno bliske frekvencija RF i
LO signala pa je njihov zbroj priblino jednak dvostrukoj frekvenciji RF signala, a razlika je
puno manja od fRF. Niskopropusnim filtrom na izlazu mijeala mogue je izdvojiti eljeni
meufrekvencijski signal s frekvencijom:
f IF = f RF f LO
(7.7)
Valja istaknuti da nelinearni element kod stvarnih mijeala generira vei broj komponenti
izlaznog signala razliitih frekvencija koje najee treba odstraniti filtriranjem.
199
Antena i sklopovi ulaznog dijela prijamnika mogu na ulaz mijeala prenijeti signal iz
razmjerno irokog radiofrekvencijskog pojasa. Radiofrekvencija koju je mogue pretvoriti
nanie mijealom u prijamniku s odreenom frekvencijom lokalnog oscilatora, fLO i
odreenom meufrekvencijom, fIF je (relacija 7.7):
f RF = f LO + f IF
(7.8.a)
Zrcalnom frekvencijom (IM, engl. image frequency) se naziva onu radiofrekvenciju koja
pomijeana s frekvencijom lokalnog oscilatora daje jednaku meufrekvenciju:
f IM = f LO f IF
(7.8.b)
Razlika eljene radiofrekvencije i zrcalne frekvencije jednaka je dvostrukoj meufrekvenciji i

one su simetrine u odnosu na frekvenciju lokalnog oscilatora. Signal sa zrcalnom
frekvencijom nakon mijeanja nije mogue razluiti od eljenog radiofrekvencijskog signala
pa ovom problemu valja posvetiti primjerenu pozornost pri projektiranju prijamnika.
Pretvorbu nanie odreenog radiofrekvencijskog signala u odreenu meufrekvenciju
ostvaruje signal lokalnog oscilatora frekvencije (relacija 7.4):
f LO = f RF m f IF
(7.9)
Ove dvije frekvencije odgovaraju donjem i gornjem bonom pojasu kod pretvorbe navie.
Prijamnik signala s frekvencijom u odreenom radiofrekvencijskom pojasu esto ima lokalni
oscilator s promjenljivom frekvencijom u gornjem bonom pojasu, fLO = fRF + fIF jer je u tom
sluaju manji omjer potrebne najvie i najnie frekvencije.
Primjer 7.1. Prijamnik u sustavu IS-54 pokretnog telefona koristi radiokanal irine 30 kHz u
radiofrekvencijskom pojasu (869 - 894) MHz. Ako je prva meufrekvencija 87 MHz, odrediti
mogua podruja frekvencije lokalnog oscilatora i podruje zrcalne frekvencije za frekvenciju
lokalnog oscilatora u gornjem bonom pojasu.
Dva mogua podruja frekvencije lokalnog oscilatora su (relacija 7.9):
(782 - 807 ) MHz

f LO = f RF m f IF = (869 - 894 ) m 87 =
(956 - 981) MHz
Razlika eljene radiofrekvencije i frekvencije lokalnog oscilatora u gornjem bonom pojasu je
(relacija 7.7):
f IF = f RF f LO = (869 - 894 ) (956 - 981) = 87 MHz
pa je podruje zrcalnih frekvencija (relacija 7.8.b):
f IM = f LO f IF = (956 - 981) + 87 = (1043 - 1068) MHz
izvan eljenog radiofrekvencijskog pojasa. Pritom je omjer najvie i najnie potrebne
frekvencije lokalnog oscilatora 981/956 = 1,026. (Odabere li se frekvenciju lokalnog
oscilatora u donjem bonom pojasu, podruje zrcalnih frekvencija je (695 - 720) MHz, a
omjer najvie i najnie potrebne frekvencije lokalnog oscilatora je 807/728 = 1,109.)
200
Kod elektrine mree mijeala potrebno je prilagoditi impedanciju na tri pristupa, a

oteavajua okolnost je postojanje vie signala s razliitom frekvencijom. U sluaju savrenog
mijeala impedancija je na svakom pristupu prilagoena na odgovarajuoj frekvenciji, fRF, fLO
i fIF, a neeljene frekvencijske komponente su apsorbirane otpornim optereenjem ili
blokirane reaktivnim zakljuenjem. Meutim, otporno optereenje poveava gubitak mijeala,
a reaktivno zakljuenje je esto frekvencijski znatno zavisno. Osim toga, gubici su neizbjeni
i u samom postupku pretvorbe frekvencije zbog generiranja neeljenih komponenti signala na
izlazu mijeala.
Mjera kakvoe mijeala je gubitak pretvorbe (engl. conversion loss) kojeg uzrokuju
otporni gubici u mijealu i gubitak u postupku pretvorbe frekvencije. U sluaju pretvorbe
frekvencije nanie jednak je omjeru raspoloive snage radiofrekvencijskog signala na ulazu i
meufrekvencijskog signala na izlazu, a iskazan u decibelima je:
raspoloiva snaga na RF ulazu
Lc = 10 log
0 dB
raspoloiva snaga na IF izlazu
(7.10)
Naravno, mogue je gubitak pretvorbe odrediti i u sluaju pretvorbe frekvencije navie, ali
ovaj parametar ima vei znaaj za mijealo u sastavu prijamnika nego za mijealo u sastavu
odailjaa. U prijamniku su znatno nie razine snage signala i gubici u radiofrekvencijskom
dijelu presudno utjeu na ukupni faktor uma.
Vrijednost gubitka pretvorbe stvarnih mijeala s diodom je u rasponu od 4 dB do 7 dB
u frekvencijskom podruju od 1 GHz do 10 GHz. Mijeala s tranzistorom umjesto gubitka
pretvorbe mogu imati pojaanje pretvorbe (engl. conversion gain) od nekoliko decibela.
Gubitak pretvorbe znatno zavisi o razini snage signala lokalnog oscilatora; njegova vrijednost
je esto najmanja za snagu signala lokalnog oscilatora u rasponu od 0 dBm do 10 dBm. Takva
razina signala esto iziskuje nelinearnu analizu za tono odreivanje znaajki mijeala.
Izvor uma u mijealu je poluvodika dioda ili tranzistor, a termiki um generiraju i
otporni gubici. Vrijednost faktora uma stvarnih mijeala je u rasponu od 1 dB do 5 dB;
openito, mijeala s diodom imaju manji faktor uma nego mijeala s tranzistorom. Faktor
uma mijeala u prijamniku ovisi i o tome je li ulazni radiofrekvencijski signal jednoboni ili
je dvoboni. U oba sluaja mijealo pretvara nanie frekvenciju uma iz gornjeg i donjeg
bonog pojasa, ali je uz jednaku amplitudu snaga jednobonog signala jednaka polovini snage
dvobonog signala.
Neka je na ulazu mijeala za pretvorbu frekvencije nanie dvoboni radiofrekvencijski
signal:
u DBS (t ) = A[cos(( LO IF )t ) + cos(( LO + IF )t )]
(7.11)
gdje je LO = 2fLO i IF = 2fIF odgovarajua kutna frekvencija. Meufrekvencijski signal,

nakon mijeanja sa signalom lokalnog oscilatora i niskopropusnog filtriranja, je:
u IF (t ) =
KA
[cos( IF t ) + cos( IF t )] = KA cos( IF t )
2
(7.12)
gdje je K konstanta zbog gubitka pri pretvorbi frekvencije za svaki boni pojas. Snaga
radiofrekvencijskog signala na ulazu mijeala je (relacija 7.11):
A2 A2
Si =
+
= A2
2
2
201
a snaga meufrekvencijskog signala na izlazu je (relacija 7.12):

So =
K 2 A2
2
Prema relaciji za faktor uma snaga uma na ulazu razmatranog mijeala je Ni = kT0B, gdje je
k = 1,3801023 J/K Boltzmannova konstanta, T0 = 290 K normirana temperatura i B irina
meufrekvencijskog pojasa. Snaga uma na izlazu je:
No =
kT0 B + N add
Lc
gdje je Nadd dodana snaga uma razmatranog mijeala (referirano na ulaz), a Lc je gubitak
pretvorbe. Faktor uma mijeala za pretvorbu frekvencije nanie dvobonog
radiofrekvencijskog signala je:
FDBS =
N
1 + add
kT0 B
Si N o
2
= 2
S o N i K Lc
(7.13)
gdje su prethodne relacije uvrtene odgovarajue za Si, So, Ni i No.

Ako je na ulazu razmatranog mijeala jednoboni radiofrekvencijski signal:
u SSB (t ) = A cos(( LO IF )t )
(7.14)
onda je, nakon mijeanja sa signalom lokalnog oscilatora i niskopropusnog filtriranja,

meufrekvencijski signal:
u IF (t ) =
KA
cos( IF t )
2
(7.15)
gdje je K konstanta zbog gubitka pri pretvorbi frekvencije. Snaga radiofrekvencijskog signala
na ulazu mijeala je (relacija 7.14):
Si =
A2
2
a snaga meufrekvencijskog signala na izlazu je (relacija 7.15):

So =
K 2 A2
8
Snaga uma na ulazu i izlazu jednaka je kao i u sluaju dvobonog signala pa je faktor uma
mijeala za pretvorbu frekvencije nanie jednobonog radiofrekvencijskog signala:
FSSB =
202
Si N o
4
= 2
S o N i K Lc
N
1 + add
kT0 B
(7.16)
Usporedba s relacijom 7.13. pokazuje da je faktor uma mijeala za pretvorbu frekvencije

nanie u sluaju jednobonog signala na ulazu dvostruko vei nego u sluaju dvobonog
signala:
FSSB = 2 FDSB
(7.17)
Osim gubitka pretvorbe i faktora uma za primjenu su znaajna svojstva mijeala u

pogledu intermodulacijskih izoblienja i izoliranja izmeu pristupa lokalnog oscilatora i
radiofrekvencijskog pristupa. Poznato je da dva ulazna signala bliskih frekvencija generiraju
na izlazu nelinearne mree intermodulacijske komponente. Ako su te komponente u
propusnom meufrekvencijskom pojasu, uzrokuju izoblienje signala na izlazu mijeala.
Vrijednost presjene toke treeg reda mijeala za pretvorbu frekvencije nanie uobiajeno je
u rasponu od 15 dBm do 30 dBm (referirano na ulaz). Kod stvarnog mijeala za pretvorbu
frekvencije nanie dio signala s pristupa lokalnog oscilatora se prenosi na radiofrekvencijski
pristup. Tako preneseni signal prijamnik e zraiti ako je radiofrekvencijski ulaz mijeala
izravno prikljuen na antenu. Zbog moguih interferencija s ostalim radioureajima
odgovarajuim normama ograniena je razina zraene snage prijamnika. Ovu pojavu uspjeno
otklanja pojasno propusni filtar i/ili radiofrekvencijsko pojaalo prikljueno izmeu antene i
mijeala. Izolacija izmeu pristupa lokalnog oscilatora i radiofrekvencijskog pristupa mijeala
preteito zavisi o obliku mree za spajanje ovih ulaza na nelinearni element; uobiajene
vrijednosti su iz raspona od 20 dB do 40 dB.
7.2. Mijeala s poluvodikom diodom
Spomenuto savreno mijealo ima na izlazu signal razmjeran umnoku dva ulazna
signala. U sluaju sinusoidalnog valnog oblika mnoenje ulaznih signala ima uin zbrajanja i
oduzimanja njihovih frekvencija, odnosno pretvorbe frekvencije signala. Stvarna mijeala s
nelinearnim elementom, na primjer poluvodikom diodom, imaju na izlazu komponentu
razmjernu umnoku ulaznih signala, ali i veliki broj ostalih komponenti razliitih frekvencija.
Nelinearna strujno-naponska karakteristika poluvodike diode (slika 7.2) omoguuje njezinu
primjenu u sklopu ispravljaa, detektora ili mijeala. Naalost, analiza nelinearne elektrine
mree nije jednostavna; razliiti postupci rezultiraju odgovarajuim nadomjesnim krugom
mijeala s poluvodikom diodom.
I
Is
Slika 7.2. I-U karakteristika poluvodike diode

Poznatom relacijom odreena je zavisnost elektrine struje, I o naponu, U poluvodike
diode:
I (U ) = I s (eU 1)
(7.18)
203
gdje je Is inverzna struja zasienja, a konstanta = q/(nkT) povezuje elektrini naboj elektrona
q, faktor savrenosti diode n, Boltzmannovu konstantu k i termodinamiku temperaturu T.
Vrijednost inverzne struje zasienja radiofrekvencijske diode uobiajeno je u rasponu od
1015 A do 106 A, a vrijednost konstante priblino je 1/(28 mV) na temperaturi 290 K.
Faktor savrenosti diode (engl. diode ideality factor) je u rasponu od 1,2 za diode sa
Schottkyevom barijerom do priblino 2,0 za tokaste silicijske diode.
Neka je ukupna struja i ukupni napon poluvodike diode odgovarajue:
I = I 0 + i (t )
(7.19.a)
U = U 0 + u (t )
(7.19.b)
gdje su I0 i U0 istosmjerne vrijednosti radne toke, I0 = I(U0) (relacija 7.18), a i(t) i u(t) su
elektrini signali razmjerno male amplitude. Ako izmjenina komponenta ostvaruje mala
odstupanja od nepromjenljive vrijednosti istosmjerne komponente, mogue je zavisnost
ukupne struje o narinutom izmjeninom naponu iskazati Taylorovim redom:
I (U ) = I 0 + Gd u (t ) +
1
Gd u 2 (t ) + K
2
(7.20)
gdje je Gd dinamika vodljivost diode, a Gd je njezina derivacija:

Gd =
Gd =
dI
dU
dG d
dU
= I s eU 0 = (I 0 + I s )
(7.21.a)
d2 I
dU 2
(7.21.b)
U =U 0
=
U =U 0
= 2 I s eU 0 = Gd
U =U 0
Skraeni Taylorov red (relacija 7.20) aproksimacija je stvarne karakteristike diode (relacija
7.18) za male signale. Pretvorbu frekvencije signala omoguuje samo kvadratni lan reda, a
konstantni i linearni lan uzrokuju neeljene komponente izlaznog signala.
Elektrini krug neuravnoteenog (jednostranog) mijeala (engl. single-ended mixer) s
diodom prikazan je na slici 7.3.a).
UDD
spajalo
signala
RF ulaz
RFC
Cc
Cc
niskopropusni
filtar
IF izlaz
i(t)
uRF(t)
u(t)
iIF(t)
uRF(t)
uLO(t)
LO ulaz
uLO(t)
a)
b)
Slika 7.3. Neuravnoteeno mijealo s diodom:

a) elektrini krug; b) nadomjesni krug za ulazne signale
204
Spajalo signala (engl. combiner) na ulazu spaja radiofrekvencijski signal i signal lokalnog
oscilatora i istovremeno izolira ova dva pristupa. Funkciju spajanja signala mogue je
ostvariti pasivnom elektrinom mreom s tri pristupa (djelilo snage, engl. power divider) ili s
etiri pristupa (usmjereni sprenik, engl. directional coupler). Takva mrea esto sadri
hibridni transformator (transformator s tri namota) za spajanje signala niih radiofrekvencija,
odnosno razliito spojene odsjeke prijenosne linije za spajanje mikrovalnih signala. Na diodu
moe biti narinut istosmjerni prednapon, ali tako da to manje utjee na radiofrekvencijske
signale. Zato prednaponska mrea sadri radiofrekvencijsku prigunicu, RFC i istosmjerno
blokirajue kondenzatore, Cc. Niskopropusni filtar na izlazu izdvaja eljeni meufrekvencijski
signal.
Nadomjesni krug razmatranog mijeala za ulazne signale sadri naponski izvor
radiofrekvencijskog signala i naponski izvor signala lokalnog oscilatora koji su spojeni
serijski (slika 7.3.b). Neka su ovi ulazni signali sinusoidalnog valnog oblika odgovarajue
amplitude i kutne frekvencije:
u RF (t ) = U RF cos( RF t )
(7.22)
u LO (t ) = U LO cos( LO t )
(7.23)
Narine li se ove superponirane napone na diodu za koju vrijedi aproksimacija za male signale,
ukupna struja diode je (relacija 7.20):
I (U ) = I 0 + Gd [u RF (t ) + u LO (t )] +
1
2
Gd [u RF (t ) + u LO (t )]
2
(7.24)
gdje je dinamika vodljivost diode Gd i njezina derivacija Gd odreena odgovarajue

relacijom 7.21.a) i 7.21.b). Prvi lan s desne strane jednadbe 7.24. je istosmjerna
komponenta struje koja tee prednaponskom mreom diode jer je ne proputaju istosmjerno
blokirajui kondenzatori. Drugi lan je razmjeran ulaznim signalima, odnosno to je
komponenta struje s kutnom frekvencijom RF i LO pa e je odstraniti niskopropusni IF filtar
na izlazu mijeala. Trei lan s desne strane razmatrane jednadbe je komponenta struje koju
je mogue prikazati u obliku:
i (t ) =
=
Gd
[U RF cos(RF t ) + U LO cos(LO t )]2 =
2
Gd 2
2
U RF cos 2 ( RF t ) + 2U RFU LO cos( RF t ) cos( LO t ) + U LO
cos 2 ( LO t )
2
gdje su uvrtene relacije 7.22. i 7.23. Primjenom poznatih trigonometrijskih jednakosti slijedi:
Gd 2
{U RF [1 + cos(2RF t )] + U LO2 [1 + cos(2LO t )]}+
4
G
+ d U RFU LO [cos(( RF LO )t ) + cos(( RF + LO )t )]
2
i (t ) =
Razabire se da ova relacija prikazuje nekoliko komponenti struje meu kojima je samo jedna
eljene kutne meufrekvencije, IF = RF LO:
205
i IF (t ) =
Gd
U RF U LO cos( IF t )
2
(7.25)
koju niskopropusni IF filtar izdvaja na izlazu mijeala. Ostale komponente struje na izlazu
mijeala iezavaju: istosmjerna komponenta je zaprijeena istosmjerno blokirajuim
kondenzatorom, a komponente kutne frekvencije 2RF, 2LO i RF + LO odstranjuje
niskopropusni IF filtar.
Provedeno razmatranje mijeala uz aproksimaciju karakteristike diode za male signale
pridonosi boljem razumijevanju procesa pretvorbe frekvencije, ali redovito ne omoguuje
tonu procjenu gubitka pretvorbe. Tome je glavni uzrok razmjerno visoka razina snage
signala lokalnog oscilatora pa ne vrijedi pretpostavka da ulazni signali ostvaruju malo
odstupanje napona i struje diode od istosmjerne vrijednosti u radnoj toki. Tonije rezultate
omoguuje modeliranje diode nelinearnim otporom. Pritom je zbog jednostavnosti
zanemarena nelinearna reaktancija pridruena spoju diode i parazitne rektancije pakiranja
diode. Naravno, dostupni su nelinearni modeli diode za velike signale koji su osnova za
projektiranje mijeala pomou raunala.
Neka je na poluvodiku diodu s nelinearnom strujno-naponskom karakteristikom
(relacija 7.18) narinut radiofrekvencijski signal (relacija 7.22) niske razine snage i signal
lokalnog oscilatora (relacija 7.23) razmjerno visoke razine snage. Na diodu moe biti narinut
istosmjerni prednapon, ali istosmjerna struja ne utjee izravno na izlazni signal. Opravdano je
oekivati komponente struje diode niske razine s kutnom frekvencijom RF, IF = RF LO,
IM = LO IF i nLO IF, za n = 2, 3, ... (boni pojasevi harmonika signala lokalnog
oscilatora) te komponente struje diode razmjerno visoke razine s kutnom frekvencijom LO i
nLO, za n = 2, 3, ... (harmonici signala lokalnog oscilatora). Uobiajeno su harmonici signala
lokalnog oscilatora i njihovi boni pojasevi reaktivno zakljueni pa ne pridonose gubitku
snage u mijealu. U pogledu gubitka snage u mijealu najznaajniji su signali s kutnom
frekvencijom RF, IF i IM. Zrcalni i radiofrekvencijski signal su bliskih frekvencija pa su
zakljueni priblino jednakom impedancijom. Priblino polovina snage radiofrekvencijskog
signala se pretvara u zrcalni signal. Treba upozoriti da signal sa zrcalnom kutnom
frekvencijom, IM = LO IF = 2LO RF nije spomenut u prethodnom razmatranju
mijeala jer ga uzrokuje izostavljeni kubni lan Taylorovog reda. U skladu s relacijom 7.10.
za gubitak pretvorbe valja odrediti raspoloivu snagu na RF ulazu i raspoloivu snagu na IF
izlazu mijeala.
Ako je radiofrekvencijski signal male amplitude, mogue je zavisnost izmjenine
struje diode o narinutom izmjeninom naponu odrediti razvojem u Taylorov red u okoliu
trenutne vrijednosti napona lokalnog oscilatora:
i (u ) = I (u LO ) + u
dI
dU
+
U =u LO
1 2 d2 I
u
2 dU 2
+K
(7.26)
U =u LO
Ovaj red je slinog oblika kao i relacija 7.20, ali je aproksimacija karakteristike diode za male
signale odreena razvojem u Taylorov red u okoliu vrijednosti istosmjernog napona radne
toke. Prvi lan reda (relacija 7.26) zavisi samo o naponu lokalnog oscilatora pa ne utjee na
gubitak konverzije. Drugi lan reda je funkcija napona radiofrekvencijskog signala i signala
lokalnog oscilatora i obuhvaa komponente struje diode s kutnom frekvencijom RF, IF i IM
uz pobudni signal lokalnog oscilatora visoke razine. Koeficijent ovog lana je diferencijalna
vodljivost diode:
206
g (t ) =
dI
dU
= I s eU
U =u LO
= I s eU LO cos (LOt )
U =u LO
(7.27)
gdje je funkcija I(U) odreena relacijom 7.18. Ako je mali napon u(t) narinut na diodu,
rezultirajua struja je:
i (t ) = g (t )u (t )
(7.28)
Diferencijalna vodljivost diode (relacija 7.27) je realna funkcija periodina s periodom

T = 2/LO pa ju je mogue iskazati trigonometrijskim Fourierovim redom u polarnom
obliku:
g (t ) = g 0 + 2 g n cos(n LO t )
(7.29)
n =1
gdje su Fourierovi koeficijenti:
LO I s
1
g (t ) cos(n LO t )dt =
2
T 0
T
gn =
I
= s
2
U LO cos
2 LO
U LO cos (LO t )
cos(n LO t )dt =
(7.30)
cos(n )d = I s I n (U LO ) za n = 0, 1, 2, K
a In(x) je modificirana Besselova funkcija prve vrste n-tog reda:

I n (x ) =
1
2
x cos
cos(n )d
Neka izmjenina struja diode sadri tri sinusoidalne komponente s odgovarajuom

kutnom frekvencijom RF, IF i IM:
i (t ) = I RF cos( RF t ) + I IF cos( IF t ) + I IM cos( IM t )
(7.31)
gdje je IRF, IIF i IIM amplituda struje odgovarajue radiofrekvencijskog, meufrekvencijskog i

zrcalnog signala koju treba odrediti. Ako je na diodu narinuti radiofrekvencijski napon
(relacija 7.22) iz izvora s unutarnjim otporom Rg, a dioda je na meufrekvenciji i zrcalnoj
frekvenciji zakljuena odgovarajue otporom RIF i Rg, onda je napon na diodi:
u (t ) = U RF cos( RF t ) I RF Rg cos( RF t ) I IF RIF cos( IF t ) I IM Rg cos( IM t )
(7.32)
Nadomjesni krug mijeala s diodom za velike signale sadri tri pristupa (slika 7.4); jedan za
svaku frekvenciju komponente signala. Ovakav model se naziva otpornim mijealom jer su
zanemarene sve reaktancije. Pretpostavljen je jednaki otpor zakljuenja diode na
radiofrekvenciji i zrcalnoj frekvenciji jer su to redovito bliske frekvencije.
Diferencijalna vodljivost diode, iskazana pomou prva tri lana Fourierovog reda
(relacija 7.29), je:
207
g (t ) = g 0 + 2 g1 cos( LO t ) + 2 g 2 cos( LO t )
(7.33)
Umnoak diferencijalne vodljivosti (relacija 7.33) i napona na diodi (relacija 7.32) jednak je
struji diode prema relaciji 7.28. koju je mogue izjednaiti s relacijom 7.31. Grupiranje
pribrojnika jednake kutne frekvencije daje sustav tri jednadbe za traene struje pristupa:
I RF g 0
I = g
IF 1
I IM g 2
g 2 U RF I RF Rg
g1 I IF RIF
g 0 I IM Rg
g1
g0
g1
(7.34)
gdje je URF amplituda napona radiofrekvencijskog signala, a g0, g1 i g2 su Fourierovi

koeficijenti odreeni relacijom 7.30. za n = 0, 1, 2. Treba upozoriti da mnoenjem relacija
7.33. i 7.32. nastaje jo nekoliko komponenti s frekvencijom razliitom od RF, IF i IM, ali
se pretpostavlja reaktivno zakljuenje diode na tim frekvencijama pa ne nastaju gubici.
Rg
poluvodika
dioda
IRF
URF
[g]
IIF U
IF
RIF
IIM U
IM
Rg
Slika 7.4. Nadomjesni krug otpornog mijeala s diodom za velike signale

Najlake je raspoloivu snagu na meufrekvencijskom pristupu odrediti pomou
Nortonovog ekvivalentnog kruga (slika 7.5). Pritom je Isc struja kratkog spoja, a GIF = Isc/Uoc
je vodljivost jednaka omjeru struje kratkog spoja i napona otvorenog kruga na
meufrekvencijskom pristupu.
IIF
GIF
Isc
UIF
RIF
Slika 7.5. Nortonov ekvivalentni krug IF pristupa otpornog mijeala

Struja kratkog spoja slijedi iz matrine jednadbe ( relacija 7.34) uz RIF = 0:
I sc = I IF
RIF =0
g1U RF
1 + g 0 Rg + g 2 Rg
(7.35)
Uvrsti li se IIF = 0 u relaciju 7.34, mogue je odrediti napon na otvorenom IF pristupu:

U oc = U IF
208
I IF =0
g1U RF
2 g Rg g 0 g 2 Rg g 0 (1 + g 0 Rg )
2
1
(7.36)
Vodljivost Nortonovog ekvivalentnog kruga je:

G IF
2 g12 Rg
I sc
=
= g0
U oc
1 + g 0 Rg + g 2 Rg
(7.37)
gdje je za Isc i Uoc uvrtena odgovarajue relacija 7.35. i 7.36.

Raspoloiva snaga iz izvora radiofrekvencijskog signala i raspoloiva snaga na
meufrekvencijskom pristupu nadomjesnog kruga otpornog mijeala odgovarajue je:
PavRF =
PavIF =
I sc
U RF
(7.38.a)
8Rg
8G IF
g12 U RF
8(1 + g 0 Rg + g 2 Rg ) g 0 (1 + g 0 Rg + g 2 Rg ) 2 g12 Rg
(7.38.b)
gdje je za Isc i GIF uvrtena odgovarajue relacija 7.35. i 7.37. Prema relaciji 7.10. brojana
vrijednost gubitka pretvorbe razmatranog mijeala je:
2
PavRF (1 + g 0 Rg + g 2 Rg ) g 0 (1 + g 0 Rg + g 2 Rg ) 2 g1 Rg
=
Lc =
PavIF
g12 Rg
(7.39)
gdje je za PavRF i PavIF uvrtena odgovarajue relacija 7.38.a) i 7.38.b). Razabire se da je

gubitak pretvorbe otpornog mijeala neovisan o otporu zakljuenja diode na meufrekvenciji,
ali zato zavisi o otporu zakljuenja diode na radiofrekvenciji i zrcalnoj frekvenciji. Izborom
optimalne vrijednosti otpora Rg mogue je ostvariti najmanji gubitak pretvorbe.
Oznai li se x = 1 Rg , a = g 0 + g 2 i b = 2 g12 g 0 , mogue je relaciju 7.39. prikazati u
obliku:
Lc =
2( x + a )( x + a b )
bx
(7.40)
Deriviranje ovog izraza po x i izjednaavanje rezultata s niticom daje optimalnu vrijednost:
xopt = a (a b )
(7.41)
za koju je najmanja vrijednost gubitka pretvorbe:
Lc min =
][
2 a + a (a b ) a b + a (a b )
b a (a b )
] = 2(
a + ab
b
b
a
=2
b
1 1
a
1+ 1
(7.42)
Da bi se odredilo ovu vrijednost nuno je procijeniti vrijednost varijabli a i b, odnosno

vrijednost Fourierovih koeficijenata g0, g1 i g2. Ako je snaga signala lokalnog oscilatora
10 mW, onda je amplituda napona ULO = 1 V (na otporu 50 ). Uz vrijednost konstante
209
= 1/(28 mV) argument modificirane Besselove funkcije prve vrste n-tog reda (relacija 7.30)
je ULO 36 pa je mogue primijeniti aproksimaciju za veliki argument:
I n (x )
ex
2x
za veliki x
U tom sluaju izraz za Fourierove koeficijente (relacija 7.30):

g n = I s I n (U LO ) I s
eU LO
2U LO
za n = 0, 1, 2, K
(7.43)
ne ovisi o redu n pa su im jednake vrijednosti, g0 = g1 = g2. Tada je omjer varijabli b i a:

2 g12
b
=
1
a g 0 (g 0 + g 2 )
(7.44)
pa je prema relaciji 7.42. najmanja vrijednost gubitka pretvorbe Lc min = 2 = 3 dB. To znai da
je u najpovoljnijem sluaju snaga meufrekvencijskog signala u razmatranom mijealu
jednaka polovini snage radiofrekvencijskog signala; preostala polovica se pretvara u snagu
signala sa zrcalnom frekvencijom. Naelno je mogue smanjiti gubitak pretvorbe ako se
diodu na zrcalnoj frekvenciji zakljui reaktancijom, ali je praktino teko odvojiti zakljuenje
na radiofrekvenciji od zakljuenja na bliskoj zrcalnoj frekvenciji. Treba podsjetiti da su
zanemarene reaktancije diode i gubici na frekvenciji viih harmonika. Zato kod stvarnih
mijeala valja oekivati vei gubitak pretvorbe.
Pomou jednakog modela otpornog mijeala s diodom za velike signale mogue je
odrediti i ekvivalentnu temperaturu uma u sluaju jednobonog radiofrekvencijskog signala:
Te =
nT
(Lc 1)
2
(7.45)
gdje je n faktor savrenosti diode, T je fizikalna temperatura diode, a Lc je gubitak pretvorbe

mijeala.
Razmotreni model mijeala za velike signale ukazuje na mogunost da se
diodu promatra kao prekida. Dostatno veliki napon sinusoidalnog signala lokalnog oscilatora
uzrokuje da dioda odgovarajue provodi ili ne provodi. Pritom se i vodljivost diode (omjer
struje i napona diode) mijenja u rasponu od vrlo velike vrijednosti do vrlo male vrijednosti s
frekvencijom signala lokalnog oscilatora. U savrenom sluaju mogue je vremensku
zavisnost diferencijalne vodljivosti diode, g(t) prikazati pravokutnim valnim oblikom
periodinim s periodom signala lokalnog oscilatora T = 2/LO (slika 7.6.a). Funkcija g(t)
iskazana trigonometrijskim Fourierovim redom u polarnom obliku je:
g (t ) =
1 2
n
+
sin
cos(n LO t )
2 n =1 n
2
(7.46)
Ovakvu vremensku zavisnost vodljivosti ostvaruje nadomjesni krug prikazan na slici 7.6.b).
Pritom je dioda nadomjetena prekidaem koji prekida i zatvara elektrini krug u
odgovarajuoj polovici perioda signala lokalnog oscilatora.
210
g(t)
uLO(t)
1
i(t)
1
-T/4 0
T/4 T/2 3T/4
5T/4 3T/2 7T/4 2T 9T/4 5T/2
uRF(t)
t
LO
a)
b)
Slika 7.6. Dioda s velikim LO signalom: a) valni oblik

diferencijalne vodljivosti; b) nadomjetena prekidaem
Struja diode jednaka je umnoku diferencijalne vodljivosti (relacija 7.46) i napona
radiofrekvencijskog signala (relacija 7.22):
2
1
n
sin
i (t ) = g (t )u RF (t ) = U RF cos( RF t ) +
cos(n LO t ) cos( RF t ) =
2
n =1 n
2
1
2
n
sin
= U RF cos( RF t ) +
2
2
n =1 n
[cos(( RF + n LO )t ) + cos(( RF n LO )t )]
(7.47)
Niskopropusni IF filtar na izlazu mijeala izdvaja samo komponentu signala najnie

frekvencije, (URF/)cos(IFt) za n = 1 gdje je IF = RF LO. U ovom sluaju vremenski
promjenljivi element elektrinog kruga ostvaruje pretvorbu frekvencije signala. Uzgred,
prekidaem je prikladno nadomjestiti i ostale nelinearne elemente mijeala s velikim signalom
lokalnog oscilatora.
7.3. Mijeala s unipolarnim tranzistorom
Umjesto poluvodike diode mogue je koristiti i tranzistor kao nelinearni element u

sklopu mijeala. U odnosu na bipolarne tranzistori s efektom polja omoguuju mijeala s
manjim faktorom uma i lake integriranje s ostalim sklopovima. Uobiajene vrijednosti
nekih specifikacija mijeala s diodom i mijeala s unipolarnim tranzistorom navedene su na
tablici 7.1. Mijeala s FET-om imaju pojaanje pretvorbe (negativni gubitak pretvorbe
iskazan u decibelima), ali i vei faktor uma od mijeala s diodom. Dinamiko podruje
mijeala s FET-om znatno je ire nego mijeala s diodom. Treba upozoriti da pouzdana
usporedba razliitih vrsta mijeala iziskuje razmatranje uina okolnih kaskadno spojenih
stupnjeva u sastavu radioureaja.
Tablica 7.1. Specifikacije mijeala s diodom i mijeala s FET-om
vrsta
mijeala
gubitak
pretvorbe, Lc/dB
faktor
uma, F/dB
toka smanjenja
pojaanja za 1 dB, P1/dBm
presjena toka
treeg reda, P3/dBm
s diodom
5-7
6 - 1
s FET-om
7-8
5-6
20
211
Izmeu vie nelinearnih parametara tranzistora s efektom polja nelinearnost strmine

(transkonduktancije) ima najvei znaaj za pretvorbu frekvencije signala. Na slici 7.7.
prikazana je uobiajena zavisnost strmine, gm o istosmjernom naponu izmeu upravljake
elektrode i uvoda, UGS za FET u spoju zajednikog uvoda. U sklopu pojaala tranzistor s
efektom polja ima radnu toku u okoliu najvee vrijednosti strmine pa je priblino linearni
element. Ako je napon upravljake elektrode jednak naponu praga, vrijednost strmine
iezava, a mala promjena napona upravljake elektrode uzrokuje veliku promjenu strmine.
To je znaajka nelinearnog elementa. U sklopu mijeala veliki napon signala lokalnog
oscilatora, narinut na upravljaku elektrodu, preklapa strminu FET-a izmeu male i velike
vrijednosti. Tako je pretvorba frekvencije signala u mijealu s FET-om ostvarena na jednaki
nain kao i kod mijeala s diodom, a tranzistor s efektom polja je mogue nadomjestiti
prekidaem.
gm/mS
40
30
napon
praga
20
10
0
-4
-3
-2
-1
UGS/V
Slika 7.7. Zavisnost strmine FET-a o naponu izmeu upravljake elektrode i uvoda
Na slici 7.8. prikazan je elektrini krug neuravnoteenog (jednostranog) mijeala s
FET-om. Pomou spajala signala radiofrekvencijski signal i signal lokalnog oscilatora su
narinuti na upravljaku elektrodu tranzistora s efektom polja. Spajalo signala ujedno
prilagoava impedanciju jer je impedancija na ulazu FET-a redovito malog iznosa.
Prednaponskom mreom ostvarena je radna toka tranzistora, a na njegovom izlazu premosni
kondenzator, CLO kratkospaja signal lokalnog oscilatora. Niskopropusni filtar na izlazu
mijeala izdvaja eljeni meufrekvencijski signal.
UDD
RFC niskopropusni
filtar
spajalo
signala
IF izlaz
RF ulaz
CLO
RFC
LO ulaz
UGG
Slika 7.8. Elektrini krug neuravnoteenog mijeala s FET-om

Pojednostavljena nadomjesna mrea neuravnoteenog mijeala s FET-om prikazana je
na slici 7.9. Pritom je tranzistor s efektom polja nadomjeten unilateralnom mreom, odnosno
zanemaren je kapacitet izmeu upravljake elektrode i odvoda, a izostavljen je i kapacitet
izmeu odvoda i uvoda (slika 6.2). Neka je napon radiofrekvencijskog signala i signala
212
lokalnog oscilatora odreen odgovarajue relacijom 7.22. i 7.23. Unutarnja impedancija

izvora radiofrekvencijskog signala je Zg = Rg + jXg, a meufrekvencijski pristup mijeala je
zakljuen opteretnom impedancijom ZL = RL + jXL. Ove impedancije omoguuju konjugirano
kompleksno prilagoenje na ulaznom i izlaznom pristupu mijeala za najvei prijenos snage.
Unutarnja impedancija izvora signala lokalnog oscilatora je Z0 jer se ne razmatra najvei
prijenos snage na tom pristupu.
Zg
URF
upravljaka
elektroda
odvod
Z0
Ri
ULO
Cgs
gm(t)Uc
Rds
ZL(IF)
Uc
uvod
Slika 7.9. Nadomjesni krug neuravnoteenog mijeala s FET-om

Tranzistor s efektom polja u sklopu razmatranog mijeala mogue je promatrati kao
prekida. Razmjerno veliki napon sinusoidalnog signala lokalnog oscilatora uzrokuje
znaajnu promjenu vrijednosti strmine FET-a (omjer struje meufrekvencijskog signala i
napona radiofrekvencijskog signala) s frekvencijom LO. Vremensku zavisnost diferencijalne
strmine (transkonduktancije) FET-a mogue je iskazati trigonometrijskim Fourierovim redom
u polarnom obliku:
g m (t ) = g 0 + 2 g n cos(n LO t )
(7.48)
n =1
Struja na izlazu FET-a jednaka je umnoku diferencijalne strmine i napona ulaznog

radiofrekvencijskog signala. eljenu meufrekvenciju ima komponenta izlaznog signala za
n = 1 pa je nuno odrediti samo Fourierov koeficijent g1; uobiajeni red vrijednosti odreen
mjerenjem je 10 mS.
Brojana vrijednost pojaanja pretvorbe razmatranog mijeala jednaka je omjeru
raspoloive snage na meufrekvencijskom pristupu i raspoloive snage iz izvora
radiofrekvencijskog signala:
2
1 U dsIF
RL
2 ZL
P
Gc = avIF =
PavRF
1 U RF
8 Rg
4 Rg RL U dsIF
=
2
Z L U RF
(7.49)
gdje je U dsIF amplituda napona meufrekvencijskog signala na izlazu FET-a, URF je amplituda
napona izvora radiofrekvencijskog signala, a impedancija je konjugirano kompleksno
prilagoena na ulazu i izlazu mijeala. Amplituda napona radiofrekvencijskog signala na
kondenzatoru Cgs je (slika 7.9):
213
U cRF =
U RF
1
j RF C gs (Ri + Z g ) +
j RF C gs
U RF
1 + j RF C gs (Ri + Z g )
(7.50)
Umnoak diferencijalne strmine (relacija 7.48) i napona ucRF (t ) = U cRF cos( RF t ) je

beskonani red s poetnim lanovima:
g m (t )ucRF (t ) = g 0U cRF cos( RF t ) + 2 g1U cRF cos( RF t ) cos( LO t ) + K
(7.51)
Pomou poznate trigonometrijske jednakosti mogue je komponentu struje odvoda eljene

meufrekvencije, koju odreuje drugi lan ovog reda, prikazati u obliku:
g m (t )ucRF (t )
IF
= g1U cRF cos( IF t )
(7.52)
gdje je IF = RF LO. Amplituda odgovarajueg napona na izlazu FET-a je:

U dsIF = g1U cRF
Rds Z L
Rds Z L
g1U RF
=
Rds + Z L
1 + j RF C gs (Ri + Z g ) Rds + Z L
(7.53)
gdje je za U cRF uvrtena relacija 7.50. Uvrsti li se ovaj rezultat u relaciju 7.49, slijedi brojana
vrijednost pojaanja pretvorbe razmatranog mijeala:
2g R
Gc = 1 ds
C
RF gs
Rg
(R
+ Rg )
RL
2
2
(Rds + RL ) + X L
+Xg
RF C gs
U sluaju konjugirano kompleksno prilagoene impedancije na ulazu i izlazu FET-a, Rg = Ri,

Xg = 1/(RFCgs), RL = Rds i XL = 0 (slika 7.9) prethodni rezultat ima jednostavniji oblik:
Gc =
g12 Rds
2
4 RF
C gs2 Ri
(7.54)
Pritom su g1, Rds, Ri i Cgs parametri tranzistora s efektom polja. Kod stvarnog mijeala
najee se impedanciju RF, LO i IF pristupa prilagodnom mreom prilagoava na 50 .
Primjer 7.2. Neuravnoteeno mijealo s FET-om u sastavu je prijamnika radiofrekvencijskog
signala s frekvencijom 2,4 GHz. Ako su parametri tranzistora s efektom polja g1 = 10 mS,
Rds = 300 , Ri = 10 i Cgs = 0,3 pF, odrediti najvee pojaanje pretvorbe mijeala.
Najvee pojaanje pretvorbe razmatranog mijeala nastupa u sluaju konjugirano
kompleksno prilagoene impedancije na ulazu i izlazu tranzistora s efektom polja pa je prema
relaciji 7.54:
214
300
g12 Rds
1 10 2
=
Gc =
= 36,65 = 15,6 dB
2
2
9
12
4 RF C gs Ri 4 2,4 10 0,3 10 10
Treba upozoriti da je ova vrijednost pojaanja pretvorbe precijenjena jer nisu ukljueni gubici
mree za prilagoenje impedancije na ulazu i izlazu FET-a.
Dostupno je nekoliko inaica mijeala s FET-om. Na slici 7.10. prikazano je

neuravnoteeno mijealo s FET-om s dvostrukom upravljakom elektrodom (engl. dual-gate
FET). Pritom je signal lokalnog oscilatora i radiofrekvencijski signal narinut na zasebni dio
upravljake elektrode. Tako se ostvaruje veliku izolaciju izmeu LO i RF pristupa mijeala,
ali je faktor uma redovito vei u odnosu na mijealo s FET-om s jednostrukom upravljakom
elektrodom. Kondenzator CLO kratkospaja signal lokalnog oscilatora na meufrekvencijskom
izlazu.
prilagodnik
impedancije
niskopropusni
filtar
IF izlaz
RF ulaz
CLO
LO ulaz
prilagodnik
impedancije
Slika 7.10. Mijealo s FET-om s dvostrukom upravljakom elektrodom

Pretvorbu frekvencije signala mogue je ostvariti i tranzistorima s efektom polja u
diferencijskom spoju (slika 7.11). Prilagodnik uravnoteenja na LO i IF pristupu mijeala
omoguuje prijelaz izmeu neuravnoteene prijenosne linije i uravnoteenih prikljunica
FET-ova u diferencijskom spoju. Mogue ga je ostvariti hibridnim transformatorom s tri
namota ili hibridnim spojem s faznim zakretom 180 izmeu dva izlazna signala. Na RF i LO
ulazu mijeala je prilagodnik impedancije, a na IF izlazu je niskopropusni filtar koji izdvaja
eljeni meufrekvencijski signal i odstranjuje veliki signal lokalnog oscilatora. Diferencijski
par tranzistora radi kao izmjenini prekida s radnom tokom malo iznad napona praga. Tako
uvijek jedan od ovih tranzistora provodi pa je tranzistor u krugu zajednikog uvoda stalno u
zasienju.
prilagodnik
uravnoteenja
IF izlaz
prilagodnik
uravnoteenja
LO ulaz
RF ulaz
Slika 7.11. Mijealo s FET-ovima u diferencijskom spoju

215
Mijealo s Gilbertovim elementom (engl. Gilbert cell) sloeniji je oblik mijeala s

dvostrukim diferencijskim spojem tranzistora s efektom polja (slika 7.12). To je dvostruko
uravnoteeno (balansirano) mijealo (engl. double balanced mixer) kojim se ostvaruje veliku
izolaciju izmeu LO i RF pristupa, iroko dinamiko podruje i ponitava intermodulacijske
komponente parnog reda. Takav sklop se esto primjenjuje u integriranom krugu mijeala.
prilagodnik
uravnoteenja
IF izlaz
prilagodnik
uravnoteenja
LO ulaz
prilagodnik
uravnoteenja
RF ulaz
Slika 7.12. Mijealo s Gilbertovim elementom

7.4. Ostali sklopovi mijeala
Razmotreni oblici neuravnoteenih mijeala s diodom ili s FET-om omoguavaju

pretvorbu frekvencije signala, ali im je radiofrekvencijski pristup esto s neprilagoenom
impedancijom i nedostatno izoliran od pristupa lokalnog oscilatora. To naruava ukupna
svojstva radiosustava. Poboljanje spomenutih znaajki mogue je zdruivanjem dva ili vie
neuravnoteenih mijeala pomou hibridnog spoja ili hibridnog transformatora. Elektrini
krug uravnoteenog (balansiranog) mijeala (engl. balanced mixer) s diodama i hibridnim
spojem s faznim zakretom 90 te 180 izmeu dva izlazna signala prikazan je odgovarajue
na slici 7.13.a) i 7.13.b).
Savreni hibridni spoj (engl. hybrid junction) je pasivna mikrovalna mrea bez
gubitaka i s etiri prilagoena pristupa. To je usmjereni sprenik sa spregom 3 dB, odnosno
polovina snage signala narinutog na jedan ulaz (oznaen s 1 ili 4 na slici 7.13) prenosi se na
oba izlaza (oznaeni s 2 i 3 na slici 7.13). Pritom je preostali ulaz izoliran, odnosno nema
prijenosa signala izmeu dva ulaza. Kod hibridnog spoja s faznim zakretom 90 signali na
izlazu imaju navedeni fazni zakret neovisno o ulazu na koji je narinut signal. Ako je signal
kod hibridnog spoja s faznim zakretom 180 narinut na ulaz (ili 1 na slici 7.13.b), onda su
izlazni signali istofazni. U sluaju kad je signal narinut na ulaz (ili 4 na slici 7.13.b) izlazni
signali su protufazni. Stvarni hibridni spoj ima svojstva priblino jednaka savrenom samo u
ogranienom frekvencijskom podruju.
Neka su na RF i LO ulaz uravnoteenog mijeala s diodama i hibridnim spojem s
faznim zakretom 90 (slika 7.13.a) narinuti signali sinusoidalnog valnog oblika odgovarajue
amplitude i kutne frekvencije:
216
u RF (t ) = U RF cos( RF t )
(7.55)
u LO (t ) = U LO cos( LO t )
(7.56)
hibridni spoj
3 dB, 90
RF ulaz
RF
U LO
U 2
a)
LO ulaz
RF ulaz
hibridni spoj
3 dB, 180
i1
IF izlaz
i2
u1
U LO
U 2
LO ulaz
niskopropusni
filtar
u2
RF
b)
u1
niskopropusni
filtar
i1
IF izlaz
i2
u2
Slika 7.13. Uravnoteeno mijealo s diodama i hibridnim spojem:

a) s faznim zakretom 90; b) s faznim zakretom 180
Matrica rasprenja savrenog hibridnog spoja s faznim zakretom 90 je:
0 j 1 0
1 j 0 0 1
[S ] =
2 1 0 0 j
0 1 j 0
(7.57)
Izmjenini napon narinut na pojedinanu diodu odgovarajue je:

1
[U RF cos(RF t 90) + U LO cos(LO t 180)] =
2
1
[U RF sin(RF t ) U LO cos(LO t )]
=
2
(7.58.a)
1
[U RF cos(RF t 180) + U LO cos(LO t 90)] =
2
1
[ U RF cos(RF t ) + U LO sin(LO t )]
=
2
(7.58.b)
u1 (t ) =
u2 (t ) =
Zadri li se samo kvadratni lan reda pri aproksimaciji karakteristike diode za male signale
(relacija 7.20), struja diode na koju je narinut izmjenini napon odgovarajue je:
i1 (t ) = Ku12 (t ) =
=
K 2
2
U RF sin 2 ( RF t ) 2U RF U LO sin ( RF t ) cos( LO t ) + U LO
cos 2 ( LO t )
2
(7.59.a)
217
i2 (t ) = Ku22 (t ) =
=
(7.59.b)
K 2
2
U RF cos 2 ( RF t ) 2U RFU LO cos( RF t ) sin( LO t ) + U LO
sin 2 ( LO t )
2
gdje je za u1(t) i u2(t) uvrtena odgovarajue relacija 7.58.a) i 7.58.b), K je konstanta

kvadratnog lana, a negativni predznak u izrazu za struju i2(t) posljedica je suprotnog smjera
propusne struje odgovarajue diode. U voru elektrinog kruga razmatranog mijeala ispred
niskopropusnog filtra (slika 7.13.a) ove struje se zbrajaju, a primjenom jednakosti za kvadrat i
umnoak trigonometrijskih funkcija slijedi:
i1 (t ) + i2 (t ) =
K 2
2
U RF cos(2 RF t ) + 2U RFU LO sin ( IF t ) U LO
cos(2 LO t )
2
gdje je IF = RF LO. Pritom se istosmjerna komponenta ovih struja ponitava. Na izlazu

mijeala niskopropusni IF filtar izdvaja eljenu meufrekvencijsku komponentu struje:
i IF (t ) = KU RFU LO sin( IF t )
(7.60)
Neka obje diode u sastavu uravnoteenog mijeala s hibridnim spojem s faznim

zakretom 90 (slika 7.13.a) imaju jednaki faktor refleksije za radiofrekvencijski signal. Na
diodi reflektirani val napona radiofrekvencijskog signala odgovarajue je:
U 1 = U 1 =
jU RF
2
(7.61.a)
U 2 = U 2 =
U RF
2
(7.61.b)
gdje je U1 i U2 odgovarajui upadni val napona radiofrekvencijskog signala odreen matricom

rasprenja hibridnog spoja (relacija 7.57), a URF je amplituda napona radiofrekvencijskog
signala narinutog na odgovarajui ulaz hibridnog spoja. Pomou matrice rasprenja mogue je
odrediti i val napona radiofrekvencijskog signala prenesen s izlaza na odgovarajui ulaz
hibridnog spoja:
U RF =
jU 1 U 2
1
1
= U RF + U RF = 0
2
2
2
2
(7.62.a)
U LO =
U 2 jU 1 1
1
= jU RF + jU RF = jU RF
2
2
2
2
(7.62.b)
gdje je za U1 i U2 uvrtena odgovarajue relacija 7.61.a) i 7.61.b). Razvidno je da u

savrenom sluaju iezava reflektirani val napona na RF ulazu hibridnog spoja s faznim
zakretom 90 pa je taj pristup prilagoen. Meutim, izoliranje izmeu RF i LO ulaza
hibridnog spoja (i obratno jer je to reciprona elektrina mrea) zavisi o faktoru refleksije na
diodi za radiofrekvencijski signal. Nije jednostavna zadaa ostvariti prilagoenje diode za
radiofrekvencijski signal u irokom frekvencijskom podruju.
Matrica rasprenja savrenog hibridnog spoja s faznim zakretom 180 je:
218
0 1
1 0
[S ] = j
2 1 0
0 1
1 0
0 1
0 1
1 0
(7.63)
Razmatranje slino provedenom pokazuje da je u savrenom sluaju potuno izoliran RF od

LO ulaza uravnoteenog mijeala s diodama i hibridnim spojem s faznim zakretom 180
(slika 7.13.b). Pritom RF ulaz nije prilagoen. Neovisno o vrsti hibridnog spoja u
uravnoteenom mijealu se ponitavaju intermodulacijske komponente parnog reda. Treba
upozoriti da elektrini krug uravnoteenog mijeala koji sadri diode mora biti zatvoren za
istosmjernu struju. U tu svrhu najee je jedna prikljunica zavojnice spojena izmeu diode i
hibridnog spoja, a preostala prikljunica je spojena u zajedniku toku na referentnom
elektrinom potencijalu ili na jedan pol istosmjernog izvora prednapona. Vrijednost
induktiviteta zavojnice je tako odabrana da ostvaruje impedanciju vrlo velikog iznosa za
radiofrekvencijski signal i signal lokalnog oscilatora bliske frekvencije te impedanciju malog
iznosa za meufrekvencijski signal. Na taj nain ova zavojnica moe zatvoriti i
meufrekvencijski elektrini krug. Katkad su nuni i istosmjerno blokirajui kondenzatori na
strani hibridnog spoja prema zavojnici i/ili na strani niskopropusnog filtra prema diodi.
Uravnoteeno mijealo s diodama za radiofrekvencije nie od priblino 500 MHz
najee umjesto hibridnog spoja sadri hibridni transformator s tri namota (slika 7.14). Dva
namota sekundara ostvaruju fazni zakret 180 izmeu radiofrekvencijskih signala narinutih na
diode. Signal lokalnog oscilatora se dijeli na dva protufazna dijela u namotima sekundara pa
se ne prenosi na primarni namot. Uporaba hibridnog transformatora umjesto hibridnog spoja s
faznim zakretom 180 rezultira priblino jednakim znaajkama uravnoteenog mijeala s
diodama.
niskopropusni
filtar
IF izlaz
RF ulaz
LO ulaz
Slika 7.14. Uravnoteeno mijealo s diodama i hibridnim transformatorom

Dvostruko uravnoteeno mijealo s diodama sadri dva hibridna spoja, ili dva hibridna
transformatora, ili njihovu kombinaciju (slika 7.15). Radiofrekvencijski signal je narinut na
ulaz hibridnog spoja s faznim zakretom 180 pa su izlazni signali protufazni. Na ulazu
hibridnog spoja prilagoeno je zakljuenje. Signal lokalnog oscilatora narinut je na primarni
namot hibridnog transformatora. Gubitak pretvorbe dvostruko uravnoteenog mijeala malog
je iznosa, ali radiofrekvencijski ulaz nije prilagoen. Takvo mijealo ima veliku izolaciju
izmeu RF, LO i IF pristupa, najire dinamiko podruje, a odstranjeni su i svi parni
harmonici RF i LO signala. Na tablici 7.2. zbirno su prikazane znaajke neuravnoteenog,
uravnoteenog s hibridnim spojem s faznim zakretom 90, uravnoteenog s hibridnim spojem
s faznim zakretom 180 i dvostruko uravnoteenog mijeala s diodama. Pridodane su i
znaajke uravnoteenog mijeala s diodama koje odstranjuje signal zrcalne frekvencije.
219
hibridni spoj
3 dB, 180
RF ulaz
niskopropusni
filtar
IF izlaz
Z0
LO ulaz
Slika 7.15. Dvostruko uravnoteeno mijealo s diodama

Tablica 7.2. Znaajke nekih vrsta mijeala s diodama
vrsta
mijeala
broj
dioda
SWR na
RF ulazu
izolacija
RF-LO ulaza
gubitak
pretvorbe
presjena
toka 3. reda
neuravnoteeno
velik
osrednja
mali
osrednja
uravnoteeno (90)
mali
mala
mali
osrednja
uravnoteeno (180)
osrednji
najvea
mali
osrednja
dvostruko
uravnoteeno
velik
najvea
najmanji
najvia
s odstranjivanjem
zrcalnog signala
2 ili 4
mali
velika
mali
visoka
Spomenuto je da dva razliita ulazna radiofrekvencijska signala s kutnom

frekvencijom RF = LO IF, pomijeana sa signalom lokalnog oscilatora s frekvencijom
LO, daju na izlazu mijeala meufrekvencijske signale jednake frekvencije IF. Takav
radiofrekvencijski signal je dvoboan; gornjem bonom pojasu, USB pripada signal s
frekvencijom LO + IF, a donjem bonom pojasu, LSB signal s frekvencijom LO IF.
Pomou mijeala koje odstranjuje signal zrcalne frekvencije (engl. image reject mixer)
mogue je razdvojiti odgovarajue meufrekvencijske signale (slika 7.16). Pretvorbu
frekvencije navie mogue je ostvariti jednakim sklopom kojeg se uobiajeno naziva
jednobonim modulatorom (engl. single-sideband modulator). U tom sluaju
meufrekvencijski signal je narinut na LSB ili USB pristup IF hibridnog spoja, a izlazni
radiofrekvencijski signal je na RF pristupu mijeala.
Neka je na RF ulaz mijeala koje odstranjuje signal zrcalne frekvencije narinut
dvoboni signal:
u RF (t ) = U U cos(( LO + IF )t ) + U L cos(( LO IF )t )
gdje je UU i UL amplituda signala odgovarajue u gornjem i donjem bonom pojasu.
220
(7.64)
niskopropusni
filtar
RF hibridni spoj
3 dB, 90
RF ulaz
Z0
u IFA
IF hibridni spoj
3 dB, 90
A
u RF
LO ulaz
u1
LSB
u2
USB
B
RF
niskopropusni
filtar
B
u IF
Slika 7.16. Uravnoteeno mijealo s diodama koje odstranjuje zrcalni signal

Pomou matrice rasprenja hibridnog spoja s faznim zakretom 90 (relacija 7.57) mogue je
odrediti napon radiofrekvencijskog signala na odgovarajuem izlazu (slika 7.16):
1
[UU cos(LO t + IF t 90) + U L cos(LO t IF t 90)] =
2
1
[UU sin((LO + IF )t ) + U L sin((LO IF )t )]
=
2
(7.65.a)
1
[UU cos(LO t + IF t 180) + U L cos(LO t IF t 180)] =
2
1
[UU cos((LO + IF )t ) + U L cos((LO IF )t )]
=
2
(7.65.b)
A
(t ) =
u RF
B
(t ) =
u RF
Nakon mijeanja ovih signala sa signalom lokalnog oscilatora (relacija 7.56) na izlazu
odgovarajueg niskopropusnog filtra je meufrekvencijski signal:
u IFA (t ) =
KU LO
(UU U L ) sin( IF t )
2 2
B
(t ) =
u IF
KU LO
(UU + U L ) cos( IF t )
2 2
(7.66.a)
(7.66.b)
gdje je K konstanta kvadratnog lana aproksimacije stvarne karakteristike diode za male

signale. Ovi meufrekvencijski signali su narinuti na odgovarajue ulaze hibridnog spoja s
faznim zakretom 90. Pomou matrice rasprenja hibridnog spoja (relacija 7.57) mogue je
odrediti odgovarajui napon signala na LSB i USB izlazu mijeala:
KU LO
[(UU U L ) sin( IF t 90) (UU + U L ) cos( IF t 180)] =
4
KU LOU L
=
cos( IF t )
2
u1 (t ) =
(7.67.a)
221
KU LO
[(UU U L ) sin( IF t 180) (UU + U L ) cos( IF t 90)] =
4
KU LOU U
=
sin( IF t )
2
u2 (t ) =
(7.67.b)
Fazni zakret izmeu signala u bonim pojasevima je 90. Kod mijeala koje odstranjuje signal
zrcalne frekvencije gubici, a time i faktor uma, uobiajeno su vei nego kod mijeala
jednostavnije topologije. Osim toga, teko je ostvariti hibridni spoj s faznim zakretom 90 na
razmjerno niskoj meufrekvenciji.
222
8. OSCILATORI I SINTEZATORI FREKVENCIJE
U radiokomunikacijskom sustavu oscilatori i sintezatori frekvencije su izvor signala

tone frekvencije. Takvi sklopovi generiraju prijenosni signal u odailjau i signal lokalnog
oscilatora nuan za pretvorbu frekvencije u prijamniku. Jednostavni oscilator s tranzistorom
najee nema dostatnu stabilnost frekvencije i niskoumna svojstva kakva iziskuju
suvremeni radiosustavi. Primjerice, uobiajeni zahtjev je relativna promjena frekvencije pri
promjeni temperature u rasponu od 2106/C do 0,5106/C ili razina faznog uma u rasponu
od 80 dBc/Hz do 110 dBc/Hz na frekvenciji pomaknutoj za 10 kHz od prijenosne. Oscilator
stabiliziran kristalom kvarca ili mikrovalnim rezonatorom moe ostvariti izvor signala tone
frekvencije. Na temelju takvog signala mogue je postupkom sinteze frekvencije generirati
veliki broj tonih frekvencija s proizvoljnim korakom. Zato su sintezatori frekvencije
neizostavna komponenta viekanalnog radiosustava.
8.1. Radiofrekvencijski oscilatori
U najirem znaenju oscilator je nelinearni elektrini krug koji snagu istosmjernog

izvora pretvara u izmjenini valni oblik. Oscilatori u sastavu radioureaja najee generiraju
sinusoidalni signal jer se tako smanjuje razinu neeljenih harmonikih komponenti i irinu
bonih pojaseva, odnosno razinu uma. Naelo rada oscilatora s izlaznim sinusoidalnim
signalom mogue je prikazati linearnim krugom povratne veze (slika 8.1).
Ui()
Uo()
H()
Slika 8.1. Blok-shema oscilatora sa sinusoidalnim signalom

Napon Uo je na izlazu pojaala s naponskim pojaanjem A. Dio tog napona mrea povratne
veze s frekvencijski zavisnom prijenosnom funkcijom H() prenosi na ulaz kruga gdje mu se
pribraja ulazni napon Ui. Izlazni napon je:
U o ( ) = AU i ( ) + AH ( )U o ( )
(8.1)
pa je zavisnost napona na izlazu o naponu na ulazu razmatranog kruga:
U o ( ) =
A
U i ( )
1 AH ( )
(8.2)
gdje je kutna frekvencija sinusoidalnog signala. Ako na odreenoj frekvenciji nazivnik u

ovoj relaciji iezava, AH() = 1, onda izlazni napon moe biti konaan i u sluaju kad ulazni
223
napon iezava. U ovom uvjetu za nastup oscilacija s odreenom frekvencijom (Nyquistov ili
Barkhausenov kriterij) sadran je zahtjev da je na toj frekvenciji pojaanje petlje jedininog
iznosa i da je fazni zakret u petlji 0 (ili 2n, za n = 0, 1, 2, ...). U razmatranom krugu
oscilacije zapoinju kao posljedica male poremetnje, na primjer uina uma ili prijelazne
pojave pri ukljuivanju istosmjernog napajanja. Redovito je u poetnom trenutku iznos
pojaanja petlje vei od jedan, |AH()| > 1 pa se amplituda signala na izlazu eksponencijalno
poveava s vremenom. Uz dostatno veliku amplitudu signala nastupa zasienje pojaala,
odnosno smanjenje pojaanja petlje dok se ne ustali amplituda signala na izlazu oscilatora. Za
razliku od pojaala, rad oscilatora ovisi o nestabilnosti elektrinog kruga.
Brojne vrste radiofrekvencijskih oscilatora s bipolarnim ili unipolarnim tranzistorom
najee se razlikuju oblikom mree povratne veze. Sve takve inaice mogue je nadomjestiti
openitim krugom oscilatora prikazanim na slici 8.2. Pritom je aktivni element nadomjeten
pojednostavljenom, unilateralnom mreom koja vrijedi za male signale. Tako je mogue
odrediti frekvenciju osciliranja jer oscilacije zapoinju s niskom razinom signala. eli li se
odrediti amplitudu ustaljenih oscilacija treba analizirati nelinearni elektrini krug.
baza/uprav.
elektroda
U1
Y1
Y3
U2
Gi
kolektor/odvod
U1-U2
gm(U1-U2)
emiter/uvod
U4
Go
emiter/uvod
U2
Y2
U3
mrea povratne veze
BJT/FET
Slika 8.2. Nadomjesni krug openitog radiofrekvencijskog oscilatora

Zbog jednostavnosti je pretpostavljena realna vrijednost svih elemenata nadomjesnog
kruga tranzistora (slika 8.2): ulazne i izlazne admitancije, odgovarajue Gi i Go te strmine
(transkonduktancije) gm. Mrea povratne veze najee sadri samo reaktivne elemente
(zavojnice i kondenzatore) odgovarajuih admitancija Y1, Y2 i Y3. To je frekvencijski
selektivna mrea s faktorom kakvoe, Q redovito velike vrijednosti. Bilo koja prikljunica
tranzistora moe biti spojena u toku referentnog elektrinog potencijala; na primjer za
bipolarni tranzistor u spoju zajednikog emitera napon odgovarajue prikljunice iezava,
U2 = 0 V. Povratnu vezu mogue je ostvariti kratkospajanjem odreenih vorova razmatrane
mree; na primjer kratki spoj prikljunice kolektora i vora izmeu elemenata s admitancijom
Y2 i Y3 uzrokuje jednakost odgovarajuih napona, U4 = U3.
Primijenom Kirchoffovog pravila za struju na razmatrani nadomjesni krug oscilatora
(slika 8.2) slijedi sustav jednadbi kojeg je mogue iskazati u matrinom obliku:
(Y1 + Y3 + Gi )
(Y + G + g )
1
i
m
Y3
gm
224
(Y1 + Gi )
(Y1 + Y2 + Gi + Go + g m )
Y2
(Go + g m )
Y3
Y2
(Y2 + Y3 )
0
0 U 1
Go U 2
= 0
0 U 3

Go U 4
(8.3)
Valja podsjetiti da spajanje i-tog vora elektrine mree u toku referentnog elektrinog
potencijala, Ui = 0 eliminira i-ti redak i i-ti stupac matrice admitancije, odnosno snizuje red
matrice za jedan. Jednak uin na red matrice admitancije ima kratki spoj i-tog i j-tog vora
elektrine mree, Ui = Uj. Pritom se zbraja i-ti i j-ti redak te i-ti i j-ti stupac.
Neka oscilator sadri bipolarni spojni tranzistor u spoju zajednikog emitera i
povratnu vezu s kolektora pa je U2 = 0 i U3 = U4 = U. U tom sluaju matrica admitancije
nadomjesnog kruga oscilatora (relacija 8.3) je drugog reda:
(Y1 + Y3 + Gi )
(g Y )
m
3
Y3
U 1
=0
(Y2 + Y3 + Go ) U
(8.4)
Ako mrea povratne veze sadri samo reaktivne elemente bez gubitaka, onda je Y1 = jB1,
Y2 = jB2 i Y3 = jB3. Strmina, gm i ulazna vodljivost bipolarnog tranzistora, Gi imaju realnu
vrijednost, a izlazna vodljivost osim toga ima i zanemarivo malu vrijednost, Go 0. Relacija
8.4. vrijedi za konane vrijednosti napona U1 i U ako iezava determinanta matrice
admitancije pa je uz navedene pretpostavke:
Gi + j(B1 + B3 )
jB3
=0
g m jB3
j(B2 + B3 )
(8.5)
Izjednaavanje realnog i imaginarnog dijela determinante s niticom daje dvije jednadbe:

1
1
1
+
+
=0
B1 B2 B3
(8.6.a)
g 1
1
+ 1 + m
=0
B3
Gi B2
(8.6.b)
Reciprona vrijednost susceptancije jednaka je reaktanciji, X1 = 1/Y1, X2 = 1/Y2 i X3 = 1/Y3 pa

je mogue relaciju 8.6.a) prikazati u obliku:
X1 + X 2 + X 3 = 0
(8.7.a)
Ako se pomou relacije 8.6.a) eliminira susceptancija B3 iz relacije 8.6.b) i susceptancije

zamijene reaktancijama, onda je:
X1 =
gm
X2
Gi
(8.7.b)
Veliine gm i Gi imaju samo pozitivne vrijednosti pa relacija 8.7.b) pokazuje da su X1 i X2

istovrsne reaktancije, odnosno odgovarajui elementi mree povratne veze su ili kondenzatori
ili zavojnice. U tom sluaju prema relaciji 8.7.a) reaktancija X3 je suprotne vrste.
Colpittsov oscilator u mrei povratne veze sadri kondenzator na mjestu reaktancije X1
i X2 te zavojnicu na mjestu reaktancije X3. Neka je X1 = 1/(0C1), X2 = 1/(0C2) i X3 = 0L3
pa je prema relaciji 8.7.a):
225
1 1
1
+
+ 0 L3 = 0
0 C1 C 2
to odreuje kutnu frekvenciju izlaznog signala:
0 =
1 C1 + C2
L3 C1C 2
(8.8)
Uvrtavanje izraza za reaktanciju X1 i X2 u relaciju 8.7.b) daje nuni uvjet osciliranja:
C2 g m
=
C1 Gi
(8.9)
Na slici 8.3.a) prikazan je elektrini krug Colpittsovog oscilatora s bipolarnim tranzistorom u

spoju zajednikog emitera.
UCC
UCC
C1
L3
L1
RC
R1
C3
izlaz
C2
RC
R1
izlaz
L2
Cc
Cc
R2
RE
CE
R2
a)
RE
CE
b)
Slika 8.3. Elektrini krug oscilatora s BJT u spoju zajednikog emitera:

a) Colpittsov oscilator; b) Hartleyev oscilator
Hartleyev oscilator u mrei povratne veze sadri reaktancije suprotne vrste od
Colpittsovog oscilatora; na mjestu reaktancije X1 i X2 zavojnicu, a na mjestu reaktancije X3
kondenzator. Neka je X1 = 0L1, X2 = 0L2 i X3 = 1/(0C3) pa je prema relaciji 8.7.a):
0 (L1 + L2 )
1
=0
0 C 3
to odreuje kutnu frekvenciju izlaznog signala:
0 =
1
C3 (L1 + L2 )
Uvrsti li se izraz za reaktanciju X1 i X2 u relaciju 8.7.b) slijedi nuni uvjet osciliranja:

226
(8.10)
L1 g m
=
L2 Gi
(8.11)
Elektrini krug Hartleyevog oscilatora s bipolarnim tranzistorom u spoju zajednikog emitera

prikazan je na slici 8.3.b).
Naravno, Colpittsov ili Hartleyev oscilator mogue je ostvariti i s nekom drugom
prikljunicom tranzistora spojenom u toku referentnog elektrinog potencijala. Neka
oscilator sadri tranzistor s efektom polja u spoju zajednike upravljake elektrode i povratnu
vezu s odvoda pa je U1 = 0 i U3 = U4 = U (slika 8.2). U tom sluaju matrica admitancije
nadomjesnog kruga oscilatora je drugog reda, a relacija 8.3. se saima u oblik:
(Y1 + Y2 + Gi + Go + g m )
(Y2 + Go + g m )
(Y2 + Go ) U 2
=0
(Y2 + Y3 + Go ) U
(8.12)
Mrea povratne veze sadri samo reaktivne elemente bez gubitaka pa im je admitancija
jednaka susceptanciji. Strmina, gm i izlazna vodljivost tranzistora s efektom polja, Go imaju
realnu vrijednost, a ulazna vodljivost ima i zanemarivo malu vrijednost, Gi 0. Relacija 8.12.
vrijedi za konane vrijednosti napona U2 i U ako iezava determinanta matrice admitancije
pa je uz navedene pretpostavke:
(Go + g m ) + j(B1 + B2 )
(Go + g m ) jB2
Go jB2
=0
Go + j(B2 + B3 )
(8.13)
Izjednaavanje realnog i imaginarnog dijela determinante s niticom daje dvije jednadbe:

1
1
1
+
+
=0
B1 B2 B3
(8.14.a)
Go
1
+ (Go + g m ) = 0
B3
B1
(8.14.b)
Reciprona vrijednost susceptancije jednaka je reaktanciji pa je mogue relaciju 8.14.a)

prikazati u obliku:
X1 + X 2 + X 3 = 0
(8.15.a)
Koristei relaciju 8.14.a) za eliminiranje susceptancije B3 iz relacije 8.14.b) i zamjenom

susceptancije s reaktancijom slijedi:
X2 =
gm
X1
Go
(8.15.b)
Veliine gm i Go imaju samo pozitivne vrijednosti pa relacija 8.15.b) pokazuje da su X1 i X2

istovrsne reaktancije, a prema relaciji 8.15.a) reaktancija X3 je suprotne vrste.
Mrea povratne veze Colpittsovog oscilatora s FET-om u spoju zajednike upravljake
elektrode sadri kapacitivnu reaktanciju X1 = 1/(0C1) i X2 = 1/(0C2) te induktivnu
reaktanciju X3 = 0L3 pa je prema relaciji 8.15.a) kutna frekvencija izlaznog signala:
227
1 C1 + C2
L3 C1C 2
0 =
(8.16)
Ova relacija jednaka je relaciji 8.8. za kutnu frekvenciju signala na izlazu Colpittsovog
oscilatora s bipolarnim tranzistorom u spoju zajednikog emitera. Rezultat je oekivan jer je
frekvencija izlaznog signala odreena mreom povratne veze koja je u oba sluaja jednaka.
Relacija 8.15.b) odreuje nuni uvjet osciliranja:
C1 g m
=
C 2 Go
(8.17)
Za Hartleyev oscilator s FET-om u spoju zajednike upravljake elektrode mrea

povratne veze sadri induktivnu reaktanciju X1 = 0L1 i X2 = 0L2 te kapacitivnu reaktanciju
X3 = 1/(0C3) pa je kutna frekvencija izlaznog signala (relacija 8.15.a):
0 =
1
C3 (L1 + L2 )
(8.18)
Oekivano, ovaj rezultat jednak je relaciji 8.10. za kutnu frekvenciju signala na izlazu
Hartleyevog oscilatora s bipolarnim tranzistorom u spoju zajednikog emitera. Nuni uvjet
osciliranja je (relacija 8.15.b):
L2 g m
=
L1 Go
(8.19)
Provedeno razmatranje oscilatora je krajnje pojednostavljeno. Meutim, uspjeno

projektiranje oscilatora nije mogue ako se ne razmotri uin reaktancije pridruene ulaznom i
izlaznom pristupu tranzistora, promjene temperature, prednaponske mree i gubitaka u
reaktivnim elementima. Redovito se pritom koristi dostupne programe za projektiranje
oscilatora pomou raunala. Razmjerno lako je obuhvatiti uin gubitaka u reaktivnim
elementima mree povratne veze, na primjer u zavojnici. Neka je zavojnica u sastavu
Colpittsovog oscilatora s bipolarnim tranzistorom u spoju zajednikog emitera nadomjetena
serijski spojenim otporom i induktivitetom, Z3 = 1/Y3 = R + j0L3. Uvrsti li se Y3 u relaciju
8.4. i ponovi provedeni postupak mogue je odrediti kutnu frekvenciju signala na izlazu
razmatranog oscilatora:
0 =
1
L3
1
1 Gi R
+
=
+
C1
C1 C 2
1
L3
1
1
+
=
C1 C2
1 C1 + C2
L3 C1C 2
(8.20)
gdje je:
C1 =
C1
1 + RGi
(8.21)
i uvjet osciliranja:
gm
G
L
R
= 2 i 3
Gi 0 C1C2 C1
1+
228
(8.22)
Uvjet osciliranja odreuje najveu vrijednost serijskog otpora zavojnice, R za koju jo

nastupaju oscilacije; stvarna zavojnica mora imati gubitke manje od te granine vrijednosti.
Primjer 8.1. Projektirati Colpittsov oscilator s bipolarnim tranzistorom u spoju zajednikog
emitera za izlazni signal s frekvencijom 50 MHz. Faktor strujnog pojaanja tranzistora je
= gm/Gi = 30, ulazni otpor mu je Ri = 1/Gi = 1200 , a dostupna je zavojnica s
induktivitetom L3 = 0,10 H i faktorom kakvoe Q = 100. Kolika je najmanja vrijednost Q
faktora zavojnice za koju jo nastupaju oscilacije?
Prema relaciji 8.20. kapacitet serijski spojenih C1 i C2 je:
C1C2
1
1
= 2 =
= 101,3 pF
C1 + C2 0 L3 (2 50 106 )2 0,10 10 6
Neka je izmeu brojnih mogunosti odabrano C1 = C 2 200 pF. Poznata je zavisnost faktora
kakvoe zavojnice o serijskom otporu, Q = L/R pa je serijski otpor razmatrane zavojnice:
R=
0 L3
Q
2 50 10 6 0,10 10 6
= 0,31
100
Prema relaciji 8.21. kapacitet kondenzatora C1 je:

0,31
C1 = C1 (1 + RGi ) = 200 10 12 1 +
= 200,05 pF
1200
praktino nepromijenjen u odnosu na vrijednost C1. Uvrtavanje odgovarajuih vrijednosti u
relaciju 8.22:
L
R
1+
= 2
3
Gi 0 C1C 2 C1
0,31 1200 <
1 + 30
(2 50 10 ) (200 10 )
6 2
12 2
0,10 10 6
200 10 12
372 < 7352,4

pokazuje da je ispunjen uvjet osciliranja za razmatrani oscilator. Najvea vrijednost serijskog
otpora, odnosno najmanja vrijednost faktora kakvoe zavojnice za koju jo nastupaju
oscilacije odgovarajue je:
Rmax =
Qmin =
1
Ri
1+
L 7352,4
2
3 =
= 6,13
0 C1C 2 C1 1200
0 L3
Rmax
2 50 10 6 0,10 10 6
= 5,1
6,13
229
Prema Nyquistovom kriteriju oscilacije nastupaju na frekvenciji na kojoj je fazni

zakret u petlji povratne veze 0. Ako petlja povratne veze sadri rezonantni krug s velikim
faktorom kakvoe, onda je u okoliu rezonantne frekvencije iznimno brza promjena faznog
zakreta. Tako je mogue ostvariti oscilator primjerene stabilnosti frekvencije. Na
frekvencijama niim od nekoliko stotina megaherca za tu svrhu prikladan je kristal kvarca,
SiO2. Dok LC rezonantni krug rijetko ima Q faktor vei od nekoliko stotina kristal kvarca
moe imati vrijednost Q faktora neoptereenog kruga ak 100 000 i temperaturno zanoenje
(engl. temperature drift) frekvencije manje od 0,001 %/C. Oscilator stabiliziran kristalom
ima iroku primjenu u radioureajima kao izvor signala tone frekvencije. Nadzorom
temperature kristala mogue je poveati stabilnost frekvencije.
Rezonator ostvaren kristalom sadri ploicu kvarca izmeu dvije elektrode. Pomou
piezoelektrinog uina mogue je pobuditi vibracije u kristalu. Na slici 8.4.a) prikazan je
nadomjesni krug takvog rezonatora u okoliu najnie rezonancije. Pritom je C0 kapacitet
izmeu elektroda, a induktivitet L nadomjeta masu kristala, kapacitet C elastinost i otpor R
trenje koje je uzrokom zagrijavanja ploice.
L
C0
p
R
C
a)
b)
Slika 8.4. Rezonator s kristalom kvarca: a) nadomjesni krug; b) ulazna reaktancija

Na prikazu frekvencijske zavisnosti ulazne reaktancije nadomjesnog kruga rezonatora
(slika 8.4.b) postoji serijska i paralelna rezonancija na odgovarajuoj kutnoj frekvenciji:
s =
p =
1
LC
1
CC
L 0
C0 + C
(8.23.a)
(8.23.b)
Razabire se da je izmeu ove dvije rezonantne frekvencije reaktancija induktivna. To znai da

u tom uskom frekvencijskom podruju kristal kvarca moe zamijeniti zavojnicu u elektrinom
krugu oscilatora. Takva je primjena ostvarena u krugu Pierceovog oscilatora s kristalom
kvarca (slika 8.5).
U brojnim primjenama presudna je mogunost promjene frekvencije oscilatora, na
primjer kod lokalnog oscilatora u prijamniku viekanalnog radiosustava. Frekvencija signala
na izlazu oscilatora odreena je LC mreom povratne veze pa je nuna promjena njezinog
induktiviteta ili kapaciteta. Najee se koristi elektroniku promjenu kapaciteta koju
omoguuje varaktor (engl. varactor). To je dioda kod koje kapacitet pn spoja zavisi o
narinutom istosmjernom naponu nepropusne polarizacije. Uobiajena je promjena kapaciteta
pn spoja u rasponu od 5 pF do 30 pF pri promjeni napona nepropusne polarizacije od 20 V do
230
1 V. Sklop s takvom mogunou promjene frekvencije izlaznog signala naziva se naponom

upravljani oscilator (VCO, engl. voltage-controlled oscillator). Frekvencija izlaznog signala
razmjerna je 1 C pa je mogua linearna promjena frekvencije s naponom upravljanja, U
ako je kapacitet pn spoja razmjeran 1/U 2. Varaktor s iznimno strmim prijelazom na pn spoju
(engl. hyperabrupt junction) ima priblino takvu znaajku.
UCC
C1
kristal
kvarca
R1
RC
Cc
izlaz
C2
R2
RE
CE
Slika 8.5. Krug Pierceovog oscilatora s kristalom kvarca

Varaktor se najee spaja serijski ili paralelno s kondenzatorom u mrei povratne
veze oscilatora. Tako se ostvaruje dobru ugodljivost frekvencije izlaznog signala. Na slici 8.6.
prikazan je elektrini krug Clappovog oscilatora s varaktorom spojenim paralelno
kondenzatorima u mrei povratne veze. Naravno, treba onemoguiti znaajniji utjecaj
istosmjerne prednaponske mree tranzistora i varaktora na rad oscilatora. Uobiajeno se za tu
namjenu rabi istosmjerno i izmjenino blokirajue kondenzatore te radiofrekvencijske
prigunice.
UCC
RC
izlaz
RB
Cc
UDD
Cb
varaktor
Cb
C1
L3
C2
RE
Slika 8.6. Krug naponom upravljanog Clappovog oscilatora

Redovito je mogue varaktor dodati radiofrekvencijskom oscilatoru s bipolarnim ili
unipolarnim tranzistorom. Rezultirajui naponom upravljani oscilator vana je komponenta
sintezatora frekvencije i fazom sinkronizirane petlje. Neki od brojnih parametara naponom
upravljanog oscilatora su radna frekvencija, podruje promjene frekvencije, jednoboni fazni
231
um, osjetljivost i linearnost moduliranja, nepromjenljivost razine izlaznog signala, zanoenje

nakon promjene frekvencije, preskok na neeljenu frekvenciju, parazitni izlazni signali te
utjecaj temperature, izvora napajanja i vibracija.
8.2. Mikrovalni oscilatori
Projektiranje oscilatora za mikrovalne frekvencije razliito je od postupka koritenog

na niim radiofrekvencijama. Posljedica je to razliitih znaajki aktivnih elemenata, posebnog
naina ostvarivanja pasivnih elemenata elektrinog kruga ukljuujui i rezonatore te
specifine tehnike mjerenja. Osim tranzistora za mikrovalne oscilatore svojstvena je uporaba
lavinske (IMPATT, engl. impact avalanche transit time) i Gunnove diode. To su aktivni
elementi s jednim pristupom koji u odreenoj radnoj toki ostvaruju ulaznu impedanciju s
negativnim realnim dijelom.
Na slici 8.7. prikazan je nadomjesni krug oscilatora s negativnim otporom. Pritom
ulazna impedancija aktivnog elementa s jednim pristupom, Zin(I, j) = Rin(I, j) + jXin(I, j)
zavisi o elektrinoj struji, I (ili naponu) i kutnoj frekvenciji, . Aktivni element je zakljuen
impedancijom pasivnog optereenja ZL = RL + jXL.
I
jXL
RL
jXin
in
(ZL) (Zin)
Rin
element s
negativnim
otporom
Slika 8.7. Nadomjesni krug oscilatora s negativnim otporom

Primjena Kirchoffovog pravila za napon na ovaj krug rezultira jednadbom:
(Z L + Z in )I = 0
(8.24)
Ako su nastupile oscilacije u krugu pa struja I ima konanu vrijednost, onda vrijede uvjeti:
RL + Rin = 0
(8.25.a)
X L + X in = 0
(8.25.b)
Uzgred, ove relacije odgovaraju izjednaavanju s niticom realnog i imaginarnog dijela

determinante matrice admitancije nadomjesnog kruga oscilatora s tranzistorom u relaciji 8.5. i
8.13. Pasivno optereenje ima pozitivni realni dio impedancije, RL > 0 pa uvjet osciliranja
(relacija 8.25.a) iziskuje negativni realni dio ulazne impedancije aktivnog elementa, Rin < 0.
Pritom pozitivna vrijednost otpora oznaava rasipanje energije u elektrinom krugu, a
negativna vrijednost otpora odgovara izvoru energije. Relacijom 8.25.b) odreena je
frekvencija osciliranja. Uvjet za ustaljene oscilacije koji slijedi iz relacije 8.24, ZL = Zin
mogue je iskazati pomou odgovarajueg faktora refleksije na optereenju, L i faktora
refleksije na aktivnom elementu, in (slika 8.7):
232
L =
Z L Z 0 Z in Z 0 Z in + Z 0
1
=
=
=
Z L + Z 0 Z in + Z 0 Z in Z 0 in
(8.26)
gdje je Z0 impedancija normalizacije.

Proces osciliranja ovisi o nelinearnim svojstvima ulazne impedancije aktivnog
elementa. U poetnom trenutku nuna je nestabilnost elektrinog kruga, Rin(I, j) + RL < 0 na
odreenoj frekvenciji. U tom sluaju oscilacije s kutnom frekvencijom zapoinju kao
posljedica male poremetnje, na primjer uina uma ili prijelazne pojave pri ukljuivanju
istosmjernog napajanja. Poetno poveanje amplitude struje I smanjuje iznos negativnog
otpora aktivnog elementa, Rin(I, j) dok se za amplitudu struje I0 ne uspostavi jednakost
Rin(I0, j0) + RL = 0 i Xin(I0, j0) + XL(j0) = 0. Tada se ustale oscilacije u razmatranom
krugu. Openito, kutna frekvencija ustaljenih oscilacija, 0 nije jednaka kutnoj frekvenciji
na kojoj nastupaju oscilacije jer ulazna reaktancija aktivnog elementa, Xin zavisi o amplitudi
struje pa je Xin(I, j) Xin(I0, j0). Ustaljene oscilacije se mogu odrati samo u elektrinom
krugu u kojem se priguuje svaka poremetnja struje I0 i kutne frekvencije 0. Bjelodano uvjet
osciliranja odreen samo relacijom 8.25.a) nije dostatan za ustaljene oscilacije.
Neka je u razmatranom krugu oscilatora s negativnim otporom nastupila mala
promjena struje, I i mala promjena kompleksne frekvencije s = + j, s = + j.
Ukupna impedancija kruga funkcija je dvije varijable, ZT(I, s) = Zin(I, s) + ZL(s) koju je
mogue razviti u Taylorov red u okoliu radne toke I0, 0:
Z T (I , s ) = Z T (I 0 , s0 ) +
Z T
s
s +
s0 , I 0
Z T
I
I =0
(8.27)
s0 , I 0
gdje je s0 = j0 kompleksna frekvencija u radnoj toki, a skraeni Taylorov red je izjednaen s

niticom jer ZT(I, s) iezava ako u razmatranom krugu postoje oscilacije. Pomou ove
relacije uz jednakosti ZT(I0, 0) = 0 i Z T s = j Z T mogue je odrediti s:
s = + j =
Z T I
Z T s
I =
j(Z T I )(Z T* )
s0 , I 0
Z T
(8.28)
Ako treba priguiti malu promjenu struje i kutne frekvencije, odgovarajue I i , onda mora
biti < 0. Realni dio izraza s desne strane posljednjeg znaka jednakosti u relaciji 8.28.
nastaje mnoenjem imaginarnog dijela s imaginarnom jedinicom pa je uvjet < 0 za I > 0
Z Z T*
Im T
<0
I
ili
RT X T X T RT
>0
I
I
(8.29)
Za impedanciju pasivnog optereenja vrijedi RL/I = XL/I = RL/ = 0 pa se relacija 8.29.

saima u oblik:
Rin
( X L + X in ) X in Rin > 0
I
I
(8.30)
233
Najee je Rin/I > 0 pa nejednakost 8.30. vrijedi ako je (XL + Xin)/ >> 0. To znai da e
ustaljene oscilacije ostvariti krug s velikim faktorom kakvoe, Q. Zato mikrovalni oscilator
redovito sadri rezonator ostvaren upljinom, prijenosnom linijom ili dielektrini.
Kao i u sluaju radiofrekvencijskog oscilatora provedeno razmatranje mikrovalnog
oscilatora krajnje je pojednostavljeno. Projektiranje mikrovalnog oscilatora izmeu ostalog
ukljuuje odabir radne toke aktivnog elementa te razmatranje uina velikih signala,
povlaenja frekvencije osciliranja zbog promjene impedancije optereenja i znaajki uma.
Primjer 8.2. Oscilator s negativnim otporom sadri diodu s faktorom refleksije na pristupu
in = 1,2540 na frekvenciji 6,0 GHz (impedancija normalizacije 50 ). Projektirati
prilagodnu mreu za impedanciju zakljuenja 50 , a prilagoenje na pristupu diode ostvariti
jednim ogrankom prijenosne linije.
Prilagodnu mreu na pristupu diode u obliku odsjeka prijenosne linije s paralelno
spojenim, otvorenim ogrankom mogue je odrediti pomou Smithovog dijagrama (slika 8.8).
0.11
1.0
0.9
1.4
0.7
1.8
Su
0.2
),
0
0.8
4.0
1.0
0
1.
20
5.0
0.3
0.2
8
0.
7.0
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0 .2
0.26
0.24
8
0.23
0.27
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
6.0
0.6
8.0
9.0
10
0.1
0.4
20
50
20
10
SWR=9,0
0.2
20
0.4
/Y 0)
0.
8
e (-jB
anc
1.
0
pt
sce
Su
ve
cti
du
n
rI
0
3.
(-j
0.35
-80
0.14
0.36
0.13
0.37
-11
-100
-90
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
06
0.
2.0
-70
0.15
c ta
nc
e
en
t
-1
30
0.6
1.8
1.6
1.2
1.4
0. 1
0.3
1.0
3
0.3
-60
0.9
7
0.1
0.8
32
Ca
pac
itiv
e R
ea
-12
0.7
0.
0.2
18
po
n
0.
5
0
-5
0.
Co
m
0.0
9
0.
0
0 .0
8
44
0.
0.4
40
-1
),
Z0
X/
0.6
30
0.
19
31
0.
0.8
-15
1.0
9
0.
05
0.
0.2
0.
2
4
0.
4.0
0.47
5.0
1-j2,68
zL
0.2
1
0.3
-4
0
45
0.
6.0
0.48
7.0
0.2
8.0
9.0
10
0.6
-30
4
0.0
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
ngth
3
le
70
.0
e
-1
0 Wav
-160
50
50
0.1
0.2
0.22
1+j2,68
0.28
Indu
ctiv
eR
eac
tan
ce
C
yL
07
0.
43
0.4
2
0.4
1
0.40
Slika 8.8. Oscilator s negativnim otporom za primjer 8.2:

a) Smithov dijagram za prilagodnu mreu na pristupu diode
234
d2
3.
0
(+
jX
/Z
en
t
0.6
om
po
n
6
0
50
0.4
O
r
14
0.
0.
4
0.4
ap
e
it iv
ac
l2
0.
18
32
30
15
0.
1
0.2
0.0
4
9
0.2
0. 4
60
05
160
0.1
0.3
3
2.0
5
0.
0.
44
0
13
0.1
6
0.4
30
0.
Waveleng
ths To
ward
0.01
G
0.02 enera
tor
0.00
0.49
0. 0
3
0.48
180
0.47
170
70
0.2
0.00
0.1
0.3
40
a)
80
31
0.
0.49
ce
tan
ep
sc
/Y 0)
(+jB
0.15
0.35
1.6
43
0.
90
100
11 0
0.14
0.36
19
0.
06
0.
20
0.13
0.37
0.6
0.
2
0.4
0.39
0.40
1
0.4
8
0.0
07
0.8
0.0
0.12
0.38
1.2
0.10
d1
l1
Pritom je koriten postupak opisan u primjeru 2.6. Prema relaciji 8.26. ulazna impedancija
diode:
Z in = Z 0
in + 1
(1,2540) + 1 = ( 43,45 + j124,11)
= 50
(1,2540) 1
in 1
oekivano ima negativni realni dio. Impedancija pasivnog optereenja kojim je zakljuena
dioda je (relacija 8.25):
Z L = Z in = (43,45 j124,11)
Na Smithov dijagram ucrtana je toka normalizirane impedancije zL = 0,87 j2,48 koju
ostvaruje prilagodna mrea na pristupu diode zakljuena impedancijom Z0 = 50 (slika
8.8.a). Pravac kroz sredite Smithovog dijagrama i toku normalizirane admitancije
yL = 0,124 + j0,359 odreuje na skali valne duljine prema optereenju, WTL vrijednost
0,4444. Krunica konstantnog SWR = 9,0 sijee krunicu 1 + jb u dvije toke 1 m j2,68.
Pravac kroz sredite Smithovog dijagrama i svaku od ovih toaka odreuje na WTL skali
odgovarajue vrijednosti 0,199 i 0,301 pa je duljina odsjeka prijenosne linije:
d 1= (0,5 0,4444 ) + 0,199 0,255
d 2 = (0,5 0,4444 ) + 0,301 0,357
Normalizirana ulazna admitancija ogranka prijenosne linije odgovarajue je m j2,68. Na skali

valne duljine prema generatoru, WTG referentni poloaj normalizirane admitancije
zakljuenja ogranka (otvoreni krug) je 0 pa je duljina ogranka prijenosne linije:
l1 = 0,307
l 2 = 0,193
Za prilagodnu mreu na pristupu diode odabrana je duljina odsjeka i paralelno spojenog,

otvorenog ogranka prijenosne linije odgovarajue 0,255 i 0,307 (slika 8.8.b). Pritom je
karakteristina impedancija prijenosne linije Z0 = 50 , a krug oscilatora nuno sadri i
prednaponsku mreu koja ostvaruje radnu toku diode.
50
0,255
Z0
50
50
0,307
dioda
L in
b)
(ZL) (Zin)
Slika 8.8. (nastavak): b) radiofrekvencijski dio elektrinog kruga
Oscilator s negativnim otporom umjesto diode moe sadravati potencijalno nestabilni

tranzistor (slika 8.9). Ulaznu impedanciju s negativnim realnim dijelom ostvaruje tranzistor
na izlazu zakljuen mreom s faktorom refleksije, T u nestabilnom podruju. Pri odabiru
vrijednosti T mogue je koristiti krunicu stabilnosti na izlazu tranzistora. Tranzistor je na
ulazu zakljuen opteretnom mreom ije su znaajke jednake kao i u sluaju aktivnog
235
elementa s jednim pristupom. Najee se pri projektiranju zakljune mree tranzistora koristi
S parametre za male signale, a osim toga s poveanjem amplitude osciliranja smanjuje se
negativna vrijednost realnog dijela ulazne impedancije tranzistora, Rin. Zato je nuno odabrati
realni dio impedancije opteretne mree, RL tako da je RL + Rin < 0; u suprotnom zapoete
oscilacije mogu ieznuti. Uobiajeno je odabrati:
RL =
Rin
3
(8.31.a)
Imaginarni dio impedancije opteretne mree uzrokuje rezonanciju ulaznog kruga tranzistora
na eljenoj frekvenciji osciliranja:
X L = X in
(8.31.b)
Izlazni pristup oscilatora je ili u ulaznom ili u izlaznom krugu tranzistora jer u njima
istovremeno nastupe oscilacije. Najee se rabi bipolarni (unipolarni) tranzistor u spoju
zajednikog emitera (uvoda) ili zajednike baze (upravljake elektrode), a nerijetko je
nestabilnost elementa poveana pozitivnom povratnom vezom.
opteretna
mrea na
ulazu
zakljuna
mrea na
izlazu
tranzistor
[S]
in
out
(ZL) (Zin)
(Zout) (ZT)
Slika 8.9. Blok-shema oscilatora s negativnim otporom ostvarenim tranzistorom

Relacijom 8.26. odreen je uvjet za ustaljene oscilacije, Lin = 1 ili ZL = Zin u
oscilatoru s negativnim otporom. Ako se u relaciji 6.6.a) zamijeni L s T (u skladu s
oznakom na slici 8.9), faktor refleksije na ulazu tranzistora je:
in =
S S
S T
1
= S11 + 12 21 T = 11
L
1 S 22 T 1 S 22 T
(8.32)
gdje je = S11S22 S12S21 determinanta matrice rasprenja. Faktor refleksije na pristupu

zakljune mree je:
T =
1 S11 L
S 22 L
(8.33)
Zamijeni li se u relaciji 6.6.b) s s L (u skladu s oznakom na slici 8.9), faktor refleksije na

izlazu tranzistora je:
out = S 22 +
236
S12 S 21 L S 22 L
=
1 S 22 L 1 S11 L
(8.34)
Posljednje dvije relacije pokazuju da je Tout = 1 pa je onda i ZT = Zout. To je uvjet za

ustaljene oscilacije odreen za izlazni pristup tranzistora. Treba upozoriti da su u ovim
relacijama S parametri tranzistora za velike signale.
Primjer 8.3. Projektirati oscilator s negativnim otporom za izlazni signal s frekvencijom
4,0 GHz. Kao aktivni element uporabiti GaAs MESFET u spoju zajednike upravljake
elektrode sa S parametrima za male signale navedenim u tablici 8.1; zbog vee nestabilnosti
tranzistora u krug upravljake elektrode dodan je serijski induktivitet 5 nH. Zakljunu mreu
na izlazu tranzistora, koja sadri i izlazni pristup oscilatora prilagoen na 50 , ostvariti
jednim ogrankom prijenosne linije.
Tablica 8.1. S parametri tranzistora za primjer 8.3. (Z0 = 50 , f = 4,0 GHz)

spoj tranzistora
S11
S12
S21
S22
sa zajednikim uvodom
0,72116
0,0357
2,6076
0,7354
sa zajednikom uprav.
elektrodom i serijskim
induktivitetom 5 nH
2,1835
1,2618
2,7596
0,52155
Razabire se da FET u spoju sa zajednikom upravljakom elektrodom i serijskim

induktivitetom 5 nH ima znaajno vei iznos S11 parametra, odnosno veu nestabilnost u
odnosu na spoj sa zajednikim uvodom. Determinanta matrice rasprenja je:
= S11 S 22 S12 S 21 = (2,18 35 )(0,52155 ) (1,2618 )(2,7596) = 2,34 68,9
Sredite i polumjer krunice stabilnosti na izlazu tranzistora u ravnini faktora refleksije na

zakljunoj mrei, T odgovarajue je (relacije 6.28.a) i 6.28.b):
CT
(S
=
S11* )
22
S 22
RT =
[(0,52155) (2,34 68,9)(2,1835)]*

2
0,52155 2,34 68,9
S12 S 21
2
S 22
(1,2618)(2,7596)
2
0,52155 2,34 68,9
= 1,0833,1
= 0,665
Na slici 8.10.a) prikazana je krunica stabilnosti na izlazu tranzistora. Sredite Smithovog

dijagrama je u nestabilnom podruju, odnosno nestabilno podruje je izvan krunice
stabilnosti jer je iznos S parametra |S11| > 1. To daje veliku slobodu u izboru vrijednosti T;
glavni cilj je ostvariti to vei iznos faktora refleksije na ulazu tranzistora, |in|, odnosno to
veu vrijednost negativnog dijela ulazne impedancije. Nakon vie pokuaja odabrana je
vrijednost faktora refleksije na zakljunoj mrei T = 0,59104. Ova toka u Smithovom
dijagramu odreuje normaliziranu impedanciju zT = 0,40 j0,70 (slika 8.10.a) koju na ulazu
ostvaruje zakljuna mrea s impedancijom Z0 = 50 na izlazu oscilatora. Postupkom
prikazanim u primjeru 8.2. odreena je duljina odsjeka i duljina paralelno spojenog,
otvorenog ogranka prijenosne linije za zakljunu mreu na izlazu tranzistora:
d T = (0,5 0,3555) + 0,1752 0,320
lT = 0,3456 0,346
237
0.11
5
0.
0.9
1.4
0.7
O
r
0.4
),
Co
mp
on
en
anc
e
1.
Indu
ctiv
eR
eac
t
0.2
8
0.
0.1
0.4
SWR=1,80
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
50
SWR=3,88
50
0.2
0.2
20
0.4
/Y 0)
0.
8
(-jB
nce
pta
sce
Su
7.0
6.0
1.
0
e
tiv
uc
Ind
0
3.
r
O
2.0
1.8
0.15
dT
0.35
Ca
pac
itiv
e
ct a
nc
1.2
-80
0.14
0.36
-100
-90
0.13
0.37
-11
0
0.12
0.38
0.11
0.39
0.10
-12
40
-1
-1
30
0.
07
0.
0.0
8
0.0
9
05
0.
),
Z0
X/
(-j
1.6
0.1
0.3
-70
1.0
3
0.3
1.4
-60
0.9
7
0.1
0.8
32
Re
a
0.7
0.
0.2
18
en
0.6
0.
po
n
0.
5
0
-5
31
Co
m
06
0.
0.
0.
19
44
0.
0.4
30
0.
0.
20
45
0.6
0
-15
0.8
4
0.0
0.2
9
0.
-4
0
4
0.
43
0.4
2
0.4
1
0.40
a)
0.2
1
zT
-30
0.3
1.0
0.47
0.2
4.0
0.48
8.0
9.0
10
0.6
5.0
180
8.0
9.0
10
20
zL
0.01
d
0.02 Toward Loa
s
3 velength
-170
0.0W
a
-160
0.25
0.2
0.24
6
0.27
0.23
0.25
0.2
0.26
0.24
8
0.2
3
0.27
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
6.0
7.0
0.1
6
0.4
5.0
0.22
4.0
1.0
0.6
0.0
4
15
0
0.3
0.8
0.28
Towa
rd G
0.02 enera
tor
0.49
0.0
3
0.48
0.47
170
160
CT
0.4
6
0.6
0.2
t(
+j
X/
Z
yT
20
0.01
50
30
0.00
18
3.
0
44
0.
05
14
0
0.
4
0.
0.2
9
0.2
Waveleng
ths
0.
0.
32
20
0.00
0.3
3
30
0.
0.49
60
40
0.
45
ive
/Y 0)
RT
7
0.
cit
pa
Ca
(+jB
0.1
31
0.
0
13
e
sc
Su
1.8
nc
p ta
0.1
0.3
70
2.0
06
80
1.6
4
0.
12
0.15
0.35
19
0.
0.
2
0.4
07
0.14
0.36
90
100
110
0.6
0.
0.8
0.4
8
0.0
0.40
0.13
0.37
1.0
9
0.0
0.39
0.12
0.38
1.2
0.10
lT
Slika 8.10. Oscilator s negativnim otporom za primjer 8.3:

a) Smithov dijagram za zakljunu i opteretnu mreu
Za odabranu vrijednost T faktor refleksije na ulazu tranzistora je (relacija 8.32):
in =
S11 T (2,18 35) (2,34 68,9 )(0,59 104 )

=
= 3,96 2,5
1 S 22 T
1 (0,52155)(0,59 104)
Prema relaciji 8.26. ulazna impedancija tranzistora je:
Z in = Z 0
in + 1
(3,96 2,5) + 1 = (83,66 + j1,95)
= 50
(3,96 2,6) 1
in 1
Relacijama 8.31.a) i 8.31.b) odreena je ulazna impedancija opteretne mree:
ZL =
238
Rin
jX in = (27,89 + j1,95)
3
dL
Na slici 8.10.a) prikazana je normalizirana impedancija opteretne mree, zL = 0,56 + j0,039

koju ostvaruje, primjerice odsjeak prijenosne linije duljine:
d L = (0,5 0,4910 ) + 0,25 = 0,259
zakljuen otporom R = 90 . Radiofrekvencijski dio elektrinog kruga projektiranog

oscilatora s odsjecima i ogrankom prijenosne linije karakteristine impedancije Z0 = 50
prikazan je na slici 8.10.b). Serijski induktivitet je mogue ostvariti odsjekom kratkospojene
prijenosne linije, a krug oscilatora nuno sadri i prednaponsku mreu tranzistora. Vjerojatno
frekvencija stvarnog signala na izlazu oscilatora nee biti 4,0 GHz jer su pri projektiranju
koriteni S parametri tranzistora za male signale.
50
0,259
50
0,320
D
G
R
90
LE
5 nH
L
b)
50
0,346
in
(ZL) (Zin)
Z0
50
T
(ZT)
Slika 8.10. (nastavak): b) radiofrekvencijski dio elektrinog kruga
Spomenuto je da rezonantni krug velikog faktora kakvoe, Q u sastavu oscilatora

pridonosi stabilnosti frekvencije izlaznog signala. Rezonantni krug ostvaren diskretnim
elementima ili mikrotrakastom prijenosnom linijom najee ima vrijednost Q faktora
ogranienu na nekoliko stotina. Rezonantna upljina moe imati vrijednost Q faktora veu od
10 000, ali zbog razmjerno velikih dimenzija nije prikladna za integrirane mikrovalne
krugove. Dodatni nedostatak rezonantne upljine metalnih stijenki je znaajno temperaturno
zanoenje frekvencije uzrokovano promjenom dimenzija pri promjeni temperature.
Dielektrini rezonator nema takve nedostatke; moe imati vrijednost neoptereenog Q faktora
nekoliko tisua, razmjerno je malih dimenzija, a mogue ga je izraditi od keramikih
materijala izvrsne temperaturne stabilnosti. Zato je oscilator s tranzistorom i dielektrinim
rezonatorom (DRO, engl. dielectric resonator oscillator) uobiajeni izvor signala u
mikrovalnom frekvencijskom podruju.
Dielektrini rezonator je najee valjkastog oblika i spregnut s rasipnim magnetskim
poljem mikrotrakaste linije u krugu oscilatora (slika 8.11.a). Sprega zavisi o razmaku, d
izmeu rezonatora i mikrotrakaste linije. Zbog sprege pomou magnetskog polja rezonator je
optereenje serijski spojeno na prijenosnu liniju (slika 8.11.b). Pritom je rezonator
nadomjeten paralelnim RLC krugom, a sprega je modelirana omjerom broja zavoja, N
savrenog transformatora. Impedancija na pristupu nadomjesnog kruga dielektrinog
rezonatora je:
Z=
N 2R
1 + j2Q
(8.35)
239
gdje je Q = R/(0L) faktor kakvoe neoptereenog rezonatora, 0 = 1 LC je rezonantna

frekvencija, a = 0. Faktor sprege, g izmeu rezonatora i prijenosne linije jednak je
omjeru faktora kakvoe neoptereenog rezonatora, Q i vanjskog faktora kakvoe, Qe:
R
0 L
Q
N 2R
g=
=
=
RL
Qe
2Z 0
2
N 0 L
(8.36)
gdje je RL = 2Z0 otpor optereenja rezonatora uzrokovan prijenosnom linijom karakteristine

impedancije Z0 koja je prikljuena na izvor signala unutarnje impedancije Z0 i zakljuena
impedancijom Z0. Katkad je prijenosna linija zakljuena otvorenim krugom na udaljenosti /4
od rezonatora; tako rasipno magnetsko polje ima najveu jakost u rezonatoru. U tom sluaju
je RL = Z0 pa faktor sprege ima dvostruku vrijednost u odnosu na relaciju 8.36.
L
dielektrini
rezonator
mikrotrakasta
linija
C
R
1
N
Z0
Z0
b)
a)
Slika 8.11. Dielektrini rezonator spregnut s mikrotrakastom linijom:

a) geometrijske veliine; b) nadomjesni krug
Na rezonantnoj frekvenciji, 0 faktor refleksije na prijenosnoj liniji karakteristine
impedancije Z0 sa spregnutim rezonatorom i prilagoenim optereenjem je (slika 8.11.b):
(Z
(Z
0
0
+ N 2 R) Z0
N 2R
g
=
=
2
2
+ N R ) + Z 0 2Z 0 + N R 1 + g
(8.37)
gdje je faktor sprege g odreen relacijom 8.36. Ova zavisnost omoguuje da se razmjerno
jednostavnim postupkom mjerenja faktora refleksije, odredi faktor sprege, g = /(1 ).
Naravno, dostupna su priblina analitika rjeenja za vrijednost faktora sprege. Treba
istaknuti da je faktorom sprege odreen umnoak N 2R koji ostavlja slobodu u izboru
pojedinane vrijednosti N i R.
Oscilator s tranzistorom i dielektrinim rezonatorom moe sadravati tranzistor u
spoju s bilo kojom zajednikom elektrodom. Pritom je dielektrini rezonator u petlji paralelne
ili serijske povratne veze. Kod paralelne povratne veze dielektrini rezonator spregnut s dvije
mikrotrakaste linije (slika 8.12.a) djeluje kao pojasno propusni filtar velikog Q faktora.
Razina signala kojeg se tako prenosi s izlaza na ulaz tranzistora odreena je spregom,
odnosno razmakom izmeu rezonatora i linija, a njegov fazni zakret zavisi o duljini linija.
Serijska povratna veza jednostavnije je strukture jer sadri dielektrini rezonator spregnut s
240
jednom mikrotrakastom linijom (slika 8.12.b), ali je manji stupanj slobode u izboru pri
projektiranju oscilatora. Iako su dostupni programi za projektiranje oscilatora s dielektrinim
rezonatorom pomou raunala, u sluaju serijske povratne veze mogue je primijeniti
prikazani postupak projektiranja oscilatora s negativnim otporom.
dielektrini
rezonator
dielektrini
rezonator
mikrotrakasta
linija
zakljuna
mrea
zakljuna
mrea
Z0
Z0
mikrotrakasta
linija
b)
a)
Slika 8.12. Oscilator s dielektrinim rezonatorom i povratnom vezom:

a) paralelnom; b) serijskom
Primjer 8.4. Projektirati oscilator s dielektrinim rezonatorom i serijskom povratnom vezom
za izlazni signal s frekvencijom 2,4 GHz. Aktivni element je bipolarni tranzistor u spoju
zajednikog emitera sa S parametrima (impedancija normalizacije 50 ): S11 = 1,8130,
S12 = 0,445, S21 = 3,836, S22 = 0,763. Zakljunu mreu na izlazu tranzistora, koja
sadri i izlazni pristup oscilatora prilagoen na 50 , ostvariti jednim ogrankom prijenosne
linije. Ako je Q faktor neoptereenog rezonatora 1000, prikazati frekvencijsku zavisnost
iznosa faktora refleksije na izlazu tranzistora u okoliu rezonantne frekvencije.
Radiofrekvencijski dio elektrinog kruga razmatranog oscilatora s dielektrinim
rezonatorom prikazan je na slici 8.13.a). Mogue je i u ovom sluaju projektiranje oscilatora
zapoeti crtanjem krunice stabilnosti na izlazu tranzistora kao u primjeru 8.3. Meutim, ako
je uvjet osciliranja ispunjen na jednom pristupu linearnog pojaala s povratnom vezom, onda
je istovremeno ispunjen i na preostalom pristupu. Zato je mogue odabrati vrijednost faktora
refleksije na opteretnoj mrei, L tako da je veliki iznos faktora refleksije na izlazu
tranzistora, | out | (slika 8.13.a).
dT
lT
/4
a)
dr
L
( Z L )
in
(ZL) (Zin)
out
Z0
50
(Zout) (ZT)
Slika 8.13. DRO za primjer 8.4: a) radiofrekvencijski dio elektrinog kruga

Prema relaciji 8.34. je:
out = S 22 +
S12 S 21 L
1 S 22 L
241
pa velika vrijednost out slijedi ako nazivnik drugog pribrojnika, 1 S22L tei nitici. Neka je
L = 0,6130 pa je:
out = (0,7 63) +
(0,445)(3,836)(0,6 130) = 10,72132

1 (1,8130 )(0,6 130 )
to odgovara izlaznoj impedanciji tranzistora:
Z out = Z 0
1 + out
1 + (10,72132)
= 50
= ( 43,73 + j6,12 )
1 out
1 (10,72132)
Primijeni li se za ulaznu impedanciju zakljune mree jednaki uvjet kao i u sluaju opteretne
mree (relacije 8.31.a) i 8.31.b), onda je:
ZT =
Rout
jX out = (14,58 j6,12 )
3
Na Smithov dijagram ucrtana je normalizirana impedancija zT = 0,29 j0,12 (slika 8.13.b)

koju na ulazu ostvaruje zakljuna mrea s impedancijom Z0 = 50 na izlazu oscilatora.
spojenog, otvorenog ogranka prijenosne linije za zakljunu mreu na izlazu tranzistora (slika
8.13.a):
d T = 0,3282 0,2708 0,057
lT = 0,1480 0,148
Na rezonantnoj frekvenciji realna je ekvivalentna impedancija na pristupu nadomjesnog kruga

dielektrinog rezonatora (relacija 8.35) pa je faktor refleksije u toj toki prijenosne linije, L
s faznim zakretom 0 ili 180. Za podkritinu spregu izmeu rezonatora i prijenosne linije,
g < 1 faza L je 180. Na prijenosnoj liniji bez gubitaka mijenja se samo fazni zakret faktora
refleksije pa vrijedi (slika 8.13.a):
L = L e 2 jd r = 0,6180 = (0,6 130)e 2 jd r

ili
d r=
180 + 130 180 + 130

=
= 0,431
2
4 180
Ekvivalentna impedancija dielektrinog rezonatora na rezonantnoj frekvenciji je:
Z L = Z 0
1 + L
1 + (0,6180 )
= 50
= 12,5
1 L
1 (0,6180)
pa je faktor sprege uz RL = Z0 (relacija 8.36):
g=
N 2 R Z L 12,5
=
=
= 0,25
RL
Z0
50
Na slici 8.13.c) prikazana je frekvencijska zavisnost |out| u okoliu rezonantne frekvencije.

242
lT
0.11
80
0.9
1.6
),
0. 4
+j
X/
Z
t(
3.
0
0.28
0.3
Co
ce
tan
4.0
8
0.
6.0
7.0
0.2
0.6
8.0
9.0
10
yT
0.1
0.4
20
50
20
10
5.0
4.0
3.0
2.0
1.8
1.6
1.4
1.2
1.0
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.
8
e (-jB
1.
0
anc
ept
us c
eS
tiv
c
du
In
Or
0
3.
(-j
2.0
1.8
0.
5
06
0.
-1
30
0.1
-70
-80
0.15
4
0 .3
1.0
3
0 .3
0.14
0.35
0.36
0.9
1.2
1.4
-60
0.11
0.12
0.37
-11
-100
-90
0.13
0. 8
0 .1
1.6
0.6
-12
Ca
pac
0
itiv
e
Re
ac
tan
ce
0.
0
0.7
0.2
0.39
0.38
0. 0
0.10
0 .0
7
0.
8
0.4
40
-1
),
Z0
X/
3
0.
18
0.
44
0
-5
31
po
ne
nt
0.
19
Co
m
180
/Y 0)
0.4
05
0.
0.6
5
0.4
0.
30
0.
43
. 41
0.40
b)
0.
0
-15
0.8
4
0.0
1.0
0.
20
-4
0
4
0.
0.2
9
0.2
0.3
4.0
0.2
5.0
3 vele
0.0W
a
-160
6.0
0.01
ad
0.02 Toward Lo
s
ngth
-170
0.6
-30
6
0. 4
0.4
7.0
0.47
zT
0.1
8.0
9.0
10
0.00
SWR=3,49
0.2
20
0.49
50
50
0.00
0. 2
0.48
0.25
0.26
0.24
0.27
0.23
0.25
0.2
0.26
0.24
8
0.23
0.27
Coefficient
Reflection
0
0.22
Of 10
-10 In Degre
Angle
es
-20
Indu
ctiv
e
1.
5.0
20
Re
ac
1.0
0.22
1+j1,34
0.8
mp
on
en
0.6
0.2
50
30
15
18
14
0
0.
0.4
1.8
0.2
5
0.
ive
cit
pa
Ca
2.0
0.
44
13
0.
0.
32
0.2
0.0
160
0 .3
3
0.3
0.4
60
0
0.2
0.01
0.1
40
s Tow
ard
G
0.02 enerato
r
0.49
0.0
3
0.48
0.47
170
70
dT
31
0.
Waveleng
th
0 .1
0. 3
19
e
nc
pta
sce
u
S
/Y 0)
(+jB
0.15
0.35
0.6
90
1.4
0
12
0.14
0.36
0.
0.
05
110
0.13
0.37
100
0.8
0 .4
4
0.
06
0.
1
0.4
.0 8
0.7
0
07
0.
0.40
0.12
0.38
1.0
0 .0
0.39
1.2
0.10
|out|
12
10
8
6
4
2
0
c)
-5
-4
-3
-2
-1
(f/f0)104
Slika 8.13. (nastavak): b) Smithov dijagram za zakljunu mreu;

c) frekvencijska zavisnost iznosa faktora refleksije
243
Razabire se velika promjena iznosa faktora refleksije na izlazu tranzistora pri relativnoj
promjeni frekvencije za 0,01 % u odnosu na rezonantnu frekvenciju. To ukazuje na veliku
stabilnost frekvencije oscilatora koju je mogue ostvariti dielektrinim rezonatorom.
8.3. Postupci sinteze frekvencije
Sintezatori frekvencije na temelju signala iz stabilnog oscilatora generiraju veliki broj

tonih frekvencija. Izvor signala stabilne frekvencije najee je kristalom kvarca stabilizirani
oscilator koji moe biti i temperaturno nadziran. Tri su osnovna postupka za sintezu
frekvencije: izravna sinteza, izravna digitalna sinteza i sinteza pomou fazom sinkronizirane
petlje.
Izravna sinteza frekvencije je analogni postupak koji ukljuuje uporabu mijeala,
mnoila i djelila frekvencije te pojasno propusnih filtara. esto je izvor referentnog signala
temperaturno nadzirani kristalni oscilator (TXCO, engl. temperature-controlled crystal
oscillator) pa izlazni signal ima veliku stabilnost frekvencije i nisku razinu faznog uma.
Nedostatak takvog postupka je razmjerno sloen i skup sklop sintezatora frekvencije posebno
u sluaju irokog pojasa i malog koraka promjene frekvencije. Zato se izravnu sintezu
frekvencije najee primjenjuje za sintezatore u radiofrekvencijskoj i mikrovalnoj mjernoj
opremi. Na slici 8.14. prikazana je blok-shema sklopa za izravnu sintezu frekvencije u
rasponu od 25 MHz do 35 MHz s korakom promjene 1 MHz. Frekvenciju referentnog signala
3 MHz mnoi se s 10 i dijeli s 3 pa nastaje signal s frekvencijom odgovarajue 30 MHz i
1 MHz. Zatim se frekvenciju signala 1 MHz mnoi s 2, 3, 4 i 5, a preklopnikom se odabire
jedan signal s frekvencijom (1, 2, 3, 4 ili 5) MHz kojeg se mijea sa signalom frekvencije
30 MHz. Zbroj i razlika frekvencije signala s ulaza daje deset vrijednosti frekvencije signala
na izlazu mijeala, (25, 26, ... 34, 35) MHz. Promjenljivim pojasno propusnim filtrom na
izlazu sintezatora izdvaja se signal eljene frekvencije. Openito, mjernoj namjeni primjerene
znaajke ima sintezator kod kojeg je omjer frekvencije signala na ulazu mijeala manji od sto.
10
3 MHz
TXCO
30 MHz
(25, 26, ... 34, 35) MHz
1 MHz
promjenljivi pojasno
propusni filtar
2
(1, 2, 3, 4, 5) MHz
3
4
5
Slika 8.14. Blok-shema sklopa za izravnu sintezu frekvencije

Na slici 8.15. prikazana je blok-shema sklopa za izravnu sintezu frekvencije pomou
dvostrukog mijeanja i dijeljenja frekvencije signala. U tom sluaju signal frekvencije f0 se
mijea sa signalom frekvencije f1, a pojasno propusni filtar izdvaja signal s frekvencijom u
gornjem bonom pojasu, f0 + f1. Zatim se ovaj signal mijea sa signalom frekvencije f2 + f *
244
gdje je f * jedna iz dekade frekvencija koju je mogue odabrati preklopnikom. Ponovno se

pojasno propusnim filtrom izdvaja signal s frekvencijom u gornjem bonom pojasu,
f0 + f1 + f2 + f * koju se zatim dijeli s 10. Ako se frekvencije f1 i f2 odabere tako da je:
f 0 + f1 + f 2 = 10 f 0
(8.38)
onda je frekvencija signala na izlazu sintezatora:
f out =
f 0 + f1 + f 2 + f *
f*
= f0 +
10
10
(8.39)
Razabire se da je korak promjene frekvencije na izlazu sintezatora f */10; veu razluivost

mogue je ostvariti kaskadnim spojem potrebnog broja jednakih sklopova.
pojasno
propusni filtar
pojasno
propusni filtar
f0+f1+f2+f *
f0+f1
f0
10
f0+f */10
f2+f *
f1
Slika 8.15. Blok-shema sklopa za izravnu sintezu frekvencije

Blok-shema sklopa za izravnu digitalnu sintezu frekvencije sinusoidalnog signala
prikazana je na slici 8.16. Akumulator faze je posebni registar koji sadri binarni broj
pridruen odreenoj diskretnoj vrijednosti faze sinusnog signala. Binarni ekvivalent eljene
frekvencije, W odreuje korak za koji se poveava sadraj akumulatora faze nakon svakog
taktnog intervala. Sadraj akumulatora faze odreuje adresu pregledne tablice (engl. look-up
table) koja pohranjuje 2N ekvidistantnih vrijednosti sinusne funkcije za odreenu fazu.
Digitalno-analogni pretvornik (DAC, engl. digital-to-analog converter) pretvara diskretne
vrijednosti amplitude u stepenasti valni oblik. Niskopropusni filtar na izlazu sintezatora
oblikuje stepenasti u sinusoidalni valni oblik. Valni oblik signala pridruenih ovom postupku
prikazan je na slici 8.17.
niskopropusni
filtar
W
upravljanje
frekvencijom
akumulator
faze
(N bita)
takt
tablica
sin
Ud
DAC
(M bita)
Uo
fc
Slika 8.16. Blok-shema sklopa za izravnu digitalnu sintezu frekvencije

Izravna digitalna sinteza omoguuje iznimnu tonost frekvencije. Kako je to u osnovi
postupak dijeljenja frekvencije mogue je ostvariti razluivost do malog dijela herca.
Naalost, najvia frekvencija izlaznog signala najee dosie nekoliko stotina megaherca to
je posljedica ograniene brzine rada dostupnih digitalno-analognih pretvornika.
245
Ud
Uo
A
t
0
1/fc
a)
b)
c)
Slika 8.17. Valni oblik pridruen postupku izravne digitalne sinteze frekvencije:
a) ekvivalenta signala faze; b) stepenastog signala; c) izlaznog signala
Valni oblik signala na izlazu razmatranog sintezatora s amplitudom A mogue je
prikazati u obliku (slike 8.16. i 8.17):
2f c Wt
U o = A sin
N
2
(8.40)
gdje je fc frekvencija takta, a W i N je broj bita odgovarajue na ulazu i izlazu akumulatora

faze. Prema Nyquistovom teoremu uzorkovanja sinusoidalni valni oblik jednoznano je
odreen s vie od dva uzorka u svakom periodu signala. Kod izravne digitalne sinteze
redovito se koristi najmanje etiri uzorka u periodu pa je najvia frekvencija signala na izlazu
sintezatora:
f max =
fc
4
(8.41)
Ako pregledna tablica sinusne funkcije sadri vrijednost 2N uzoraka, onda je najnia
frekvencija signala na izlazu razmatranog sintezatora:
f min =
fc
2N
(8.42)
odnosno, frekvencija izlaznog sinusnog signala je u rasponu od fmin do fmax.

Binarni ekvivalent vrijednosti uzorka sinusne funkcije u preglednoj tablici sadri M
bita. Zbog konanog broja binarnih znamenki nastaje pogreka u odnosu na stvarnu vrijednost
sinusne funkcije odreene faze. Ova pogreka je uzrokom odstupanja razine stepenastog
valnog oblika na izlazu digitalno-analognog pretvornika od odgovarajue razine stvarnog
sinusnog signala. Snaga uma kvantizacije na izlazu digitalno-analognog pretvornika u
najnepovoljnijem sluaju je:
Pn =
1
2
M 1
= 6(M 1) dB
(8.43)
gdje je broj bita umanjen za jedan, M 1 jer je prvim bitom odreen predznak vrijednosti
uzorka. Razabire se da poveanje broja bita za jedan smanjuje razinu uma kvantizacije za
6 dB. Na primjer, razina uma nia za 80 dB od razine signala iziskuje broj bita M 15.
Snagu uma kvantizacije smanjuje niskopropusno filtriranje stepenastog signala na izlazu
sintezatora frekvencije.
246
Fazom sinkronizirana petlja (PLL, engl. phase-locked loop) takoer ostvaruje

sintezator frekvencije (slika 8.18). Referentni oscilator je izvor signala sa stabilnom
frekvencijom f0. Fazu ovog signala slijedi naponom upravljani oscilator, VCO, a frekvencija
signala na izlazu je Nf0, gdje je N cijeli broj. Dijeljenjem frekvencije izlaznog signala s N
nastaje signal s frekvencijom f0 i faznim zakretom u odnosu na referentni signal. Napon na
izlazu detektora faze razmjeran je razlici faza ulaznih signala jednake frekvencije. Ovaj napon
obraen pojaalom i filtrom petlje narinut je na naponom upravljani oscilator. Tako se N puta
viu frekvenciju izlaznog signala mijenja dok se ne ostvari istofaznost s referentnim signalom.
Pritom se znaajke stabilnosti frekvencije i faznog uma referentnog oscilatora prenose na
izlazni signal sintezatora. Podruje zahvata (engl. capture range) je raspon frekvencije signala
na ulazu faznog detektora u kojem je mogue ostvariti sinkronizaciju petlje. Raspon
frekvencije ulaznih signala u kojem petlja ostaje sinkronizirana je podruje sinkronizacije
(engl. lock-in range) koje je redovito ire od podruja zahvata. Ako je promjenljiv broj N
kojim se dijeli frekvenciju (programljivo djelilo frekvencije), onda je ovim razmjerno
jednostavnim sklopom mogue sintetizirati veliki broj bliskih frekvencija. Nedostatak je
razmjerno dugo vrijeme ustaljivanja pri promjeni frekvencije (engl. settling time). Fazom
sinkroniziranu petlju mogue je ostvariti u analognom ili digitalnom obliku, ali samo
analogna petlja moe generirati izlazni signal s frekvencijom u mikrovalnom podruju.
referentni
oscilator
detektor
faze
pojaalo
petlje
filtar
petlje
VCO
f0
Nf0
izlaz
djelilo
frekvencije
Slika 8.18. Blok-shema fazom sinkronizirane petlje

Kod stvarnih sintezatora frekvencije este su inaice i kombinacije osnovnih
postupaka sinteze. Primjerice kod lokalnog oscilatora pokretnog AMPS telefona fazom
sinkronizirana petlja je dopunjena mijealom i mnoilom frekvencije (slika 8.19).
f0=(217,5 - 222,5) MHz
4
fout= 4(f1 - Nf2)
f2=7,5 kHz
(f1 - f0)/N
f1 - f0
f1 =228,02250 MHz
N =(737 - 1402)
Slika 8.19. Blok-shema lokalnog oscilatora pokretnog AMPS telefona

U takvom sintezatoru naponom upravljani oscilator generira signal s frekvencijom f0 u
rasponu od 217,5 MHz do 222,5 MHz koju se na izlazu mnoi s 4. Na ulazu mijeala je signal
iz naponom upravljanog oscilatora s frekvencijom f0 i signal iz referentnog oscilatora s
247
frekvencijom f1 = 228,02250 MHz. Na izlazu mijeala pojasno propusni filtar izdvaja signal s
frekvencijom f1 f0 u rasponu od 5,5225 MHz do 10,5225 MHz. Ovu razmjerno nisku
frekvenciju mogue je jednostavnim sklopom dijeliti s N u rasponu od 737 do 1402. Na ulazu
detektora faze je signal iz djelila frekvencije i signal iz referentnog oscilatora s frekvencijom
f2 = 7,5 kHz. Ako je petlja sinkronizirana, frekvencija izlaznog signala je fout = 4(f1 Nf2).
Korak promjene frekvencije izlaznog signala je 4f2 = 30 kHz to odgovara irini kanala
razmatranog radiosustava. Stabilnost frekvencije izlaznog signala zavisi o stabilnosti
referentnih oscilatora.
Spomenuto je da fazom sinkronizirana petlja sadri djelilo s cjelobrojnim omjerom
frekvencija, N (slika 8.18). To znai da je frekvencija signala na izlazu naponom upravljanog
oscilatora jednaka N-terostrukoj frekvenciji signala referentnog oscilatora, a korak njezine
promjene jednak frekvenciji signala referentnog oscilatora. Ako se frekvenciju izlaznog
signala eli mijenjati s malim korakom, onda je potreban veliki omjer frekvencija, N i/ili
niska frekvencija signala referentnog oscilatora. Meutim, to nepovoljno utjee na vrijeme
ustaljivanja pri promjeni frekvencije i/ili stabilnost frekvencije izlaznog signala. Takav
nedostatak ne postoji kod fazom sinkronizirane petlje s decimalnim omjerom frekvencija
(engl. fractional-N phase-locked loop) koja sadri djelilo s mogunou preklapanja
cjelobrojnog omjera frekvencija izmeu N i N + 1 (slika 8.20). Pritom zbrajalo/akumulator
broji periode signala pa je za svaki R-ti period omjer frekvencija N + 1, a inae je N. U tom
sluaju srednja frekvencija signala na izlazu sintezatora je:
1
f out = N + f 0
R
(8.44)
gdje je f0 frekvencija signala referentnog oscilatora, a N i R je odgovarajue cijeli i decimalni

dio omjera frekvencija. Na primjer, za f0 = 100 MHz i fout = 835 MHz omjer frekvencija je
8,35 odnosno, N = 8 i 1/R = 0,35 ili R = 2,86. To znai da frekvenciju signala naponom
upravljanog oscilatora treba dijeliti s N + 1 = 9 svakih 2,86 perioda (ili 35 puta u 100
perioda), a inae se dijeli s 8. Ovakvo dijeljenje frekvencije je mogue ostvariti poveavanjem
za 0,35 vrijednosti u zbrajalu/akumulatoru za svaki period signala i preklapanjem djelila s
omjera frekvencija 8 na 9 svaki put kad vrijednost u akumulatoru dosegne jedinicu. Pritom se
u akumulatoru zadrava samo decimalni, a odbacuje cijeli dio zbroja.
referentni
oscilator
detektor
faze
pojaalo
petlje
filtar
petlje
VCO
f0
fout
izlaz
djelilo
frekvencije
N/(N+1)
zbrajalo/
akumulator
perioda
decimalni
omjer
frekvencija
Slika 8.20. Blok-shema fazom sinkronizirane petlje

s decimalnim omjerom frekvencija
248
8.4. Analiza fazom sinkronizirane petlje
Detaljnije razmatranje fazom sinkronizirane petlje iziskuje ukljuivanje nelinearnih

uina, a pritom je nuna uporaba raunala. Meutim, razumijevanju ogranienja u radu
pridonosi i razmatranje jednostavnog, linearnog modela petlje za to je dostatno poznavanje
Laplaceove transformacije. Pokazat e se da frekvencijski odziv filtra znaajno utjee na
svojstva fazom sinkronizirane petlje.
Poznato je da je napon na izlazu detektora faze (engl. phase detector) razmjeran razlici
faza ulaznih signala jednake frekvencije. Elektrini krug analognog detektora faze (slika 8.21)
odgovara krugu uravnoteenog mijeala s diodama i hibridnim spojem s faznim zakretom 90
koji je razmotren u potpoglavlju 7.4.
cos(0t+1)
cos(0t+2)
hibridni spoj
3 dB, 90
u1
niskopropusni
filtar
i1
uo
i2
u2
Slika 8.21. Analogni detektor faze

Neka je na oba ulaza hibridnog spoja (oznaeni s 1 i 4 na slici 8.21) narinut signal
sinusoidalnog valnog oblika, jedinine amplitude, kutne frekvencije 0 i odgovarajue faze
1 i 2. Izmjenini napon s izlaza hibridnog spoja (oznaeni s 2 i 3 na slici 8.21) narinut na
pojedinanu diodu odgovarajue je:
1
[cos(0t + 1 90) + cos(0t + 2 180)] =
2
1
[sin(0t + 1 ) cos(0t + 2 )]
=
2
(8.45.a)
1
[cos(0t + 1 180) + cos(0t + 2 90)] =
2
1
[ cos(0t + 1 ) + sin(0t + 2 )]
=
2
(8.45.b)
u1 (t ) =
u2 (t ) =
Zadri li se samo kvadratni lan reda pri aproksimaciji karakteristike diode za male signale,
struja diode na koju je narinut izmjenini napon odgovarajue je:
i1 (t ) = Ku12 (t ) =
=
(8.46.a)
K
sin 2 (0 t + 1 ) 2 sin (0 t + 1 ) cos(0 t + 2 ) + cos 2 (0 t + 2 )
2
i2 (t ) = Ku22 (t ) =
=
(8.46.b)
K
cos 2 (0 t + 1 ) 2 cos(0 t + 1 ) sin (0 t + 2 ) + sin 2 (0 t + 2 )
2
249
gdje je za u1(t) i u2(t) uvrtena odgovarajue relacija 8.45.a) i 8.45.b), K je konstanta

kvadratnog lana, a negativni predznak u izrazu za struju i2(t) posljedica je suprotnog smjera
propusne struje odgovarajue diode. U voru elektrinog kruga ispred niskopropusnog filtra
(slika 8.21) ove struje se zbrajaju:
i1 (t ) + i2 (t ) =
K
[cos 2(0t + 1 ) + 2 sin(1 2 ) cos 2(0t + 2 )]
2
gdje je primijenjena jednakost za kvadrat i umnoak trigonometrijskih funkcija.

Niskopropusni filtar odstranjuje visokofrekvencijske komponente pa je napon na izlazu
detektora faze:
uo (t ) = K d sin (1 2 ) K d (1 2 )
(8.47)
priblino razmjeran razlici trenutnih faza ulaznih signala. Pritom je vrijednost sinusne
funkcije priblino jednaka vrijednosti argumenta, sinx x za mali x, a Kd je koeficijent
pojaanja detektora faze (engl. phase detector gain factor, jedinica V/rad) koji zavisi o
konstanti kvadratnog lana karakteristike diode i strujno-naponskoj pretvorbi u
niskopropusnom filtru. Relaciju 8.47. se naziva linearnim modelom detektora faze.
Na slian nain treba modelirati naponom upravljani oscilator, odnosno uspostaviti
relaciju izmeu napona upravljanja i faze izlaznog signala. Neka naponom upravljani
oscilator generira sinusoidalni signal s kutnom frekvencijom 0 koja se od frekvencije
slobodnog osciliranja c razlikuje za prirast :
0 = c + = c + K 0 uc
(8.48)
Pritom prirast frekvencije uzrokuje napon upravljanja uc, a K0 je koeficijent pojaanja

naponom upravljanog oscilatora (engl. VCO gain factor, jedinica Hz/V). Ovaj model
naponom upravljanog oscilatora prikazan je na slici 8.22.
VCO
Acos(ct+ t)
uc
Slika 8.22. Naponom upravljani oscilator

Razabire se da je faza signala na izlazu naponom upravljanog oscilatora:
o (t ) = t = K 0 uc t
(8.49)
a njezina derivacija po vremenu je prirast frekvencije:

do (t )
= = K 0 u c
dt
250
(8.50)
Integriranjem ove relacije slijedi zavisnost faze signala na izlazu oscilatora o naponu
upravljanja:
t
o (t ) = K 0 uc (t )dt
(8.51)
Laplaceova transformacija preslikava funkciju vremena u podruje kompleksne frekvencije,

s = + j pa je:
o (s ) =
jer je, openito:
K0
U c (s )
s
(8.52)
t
F (s )
L f (t )dt =
s
0
Relacijom 8.52. odreena je traena prijenosna funkcija naponom upravljanog oscilatora,

o(s)/Uc(s) = K0/s.
Nakon modeliranja detektora faze i naponom upravljanog oscilatora mogue je
analizirati linearni model analogne fazom sinkronizirane petlje (slika 8.23). Neka je na
jednom ulazu detektora faze napon iz referentnog oscilatora sinusoidalnog valnog oblika
jedinine amplitude s kutnom frekvencijom 0 i fazom i:
ui (t ) = cos(0 t + i )
(8.53)
a na izlazu naponom upravljanog oscilatora napon sinusoidalnog valnog oblika jedinine

amplitude s kutnom frekvencijom N0 i fazom o:
uo (t ) = cos(N0 t + o )
(8.54)
Frekvencija izlaznog signala N puta je vea od frekvencije ulaznog signala zbog dijeljenja
frekvencije s N u grani povratne veze.
i(s)
ui(t) =cos(0t+ i)
Kd
Ud(s)
f(s)
cos(0t+ o/N)
H(s)
Uc(s)
K0/s
o(s)
uo(t) =cos(N0t+ o)
Slika 8.23. Linearni model analogne fazom sinkronizirane petlje

Napon na izlazu detektora faze prikazan u podruju kompleksne frekvencije je:
U d (s ) = K d [i (s ) f (s )]
(8.55)
gdje je:
251
f (s ) =
1
o (s )
N
(8.56)
a i(s) i o(s) je Laplaceova transformacija odgovarajue funkcije vremena i(t) i o(t).

Napon na ulazu naponom upravljanog oscilatora u podruju kompleksne frekvencije je:
U c (s ) = H (s )U d (s )
(8.57)
gdje je napon Ud(s) odreen relacijom 8.55, a H(s) je prijenosna funkcija filtra petlje koja
ukljuuje i uin pojaala petlje.
Prijenosna funkcija razmatrane fazom sinkronizirane petlje slijedi ako se u relaciju
8.52. odgovarajue uvrsti relaciju 8.57, 8.55. i 8.56:
o (s )
=
i (s )
K 0 K d H (s )
NKH (s )
=
K K
s + KH (s )
s + 0 d H (s )
N
(8.58)
gdje je konstanta K = K0Kd/N. Pomou ove relacije mogue je napon upravljanja Uc(s)
prikazati u obliku (relacija 8.52):
U c (s ) =
sK d H (s )
s
sNKH (s )
o (s ) =
i (s ) =
i (s )
K0
K 0 [s + KH (s )]
s + KH (s )
(8.59)
Pogreka faze petlje (engl. loop phase error) u podruju kompleksne frekvencije je:
(s ) = i (s ) f (s ) = 1
o (s )
s
i (s ) =
i (s )
Ni (s )
s + KH (s )
(8.60)
gdje je za f(s) i o(s)/i(s) uvrtena odgovarajue relacija 8.56. i 8.58.

Pomou navedenih relacija mogue je odrediti frekvenciju i fazu izlaznog signala te
pogreku faze petlje ako je poznata funkcija faze signala na ulazu. To je esto stepenasta ili
linearna funkcija vremena; prvi sluaj odgovara sinkronizaciji faze, a drugi skokovitoj
promjeni frekvencije signala. Neka je promjena frekvencije napona na ulazu linearne petlje
skokovita s korakom (relacija 8.53):
ui (t ) = cos(0 t + i ) = cos(0 t + t )
(8.61)
pa je faza ulaznog signala, i(t) = t linearna funkcija vremena, a u podruju kompleksne

frekvencije je:
i (s ) =
s2
jer je Laplaceova transformacija linearne funkcije vremena:
L {t} =
252
1
za t > 0
s2
(8.62)
U najjednostavnijem obliku linearna, analogna fazom sinkronizirana petlja ne sadri

filtar, odnosno jedinina je prijenosna funkcija filtra petlje, H(s) = 1. U tom sluaju za
skokovitu promjenu frekvencije ulaznog signala napon upravljanja je (relacija 8.59):
U c (s ) =
sK d
K
K 1
1
i (s ) = d
= d

s+K
s (s + K )
K s s+K
(8.63)
gdje je za i(s) uvrtena relacija 8.62, a zatim je izvren razvoj u parcijalne razlomke. Red
fazom sinkronizirane petlje odreen je stupnjem polinoma u nazivniku prijenosne funkcije
(relacija 8.58) i za jedan je vii od reda filtra petlje; u ovom sluaju petlja je prvog reda.
Inverznom Laplaceovom transformacijom relacije 8.63. odreen je napon upravljanja
u vremenskom podruju:
uc (t ) =
K d
(
1 e Kt )
K
(8.64)
jer je:
1
1
at
L 1 = 1 i L 1
za t 0
=e
s
s
a
+

Ovaj rezultat pokazuje vremensku zavisnost napona narinutog na naponom upravljani
oscilator nakon skokovite promjene frekvencije signala na ulazu razmatrane petlje. U
poetnom trenutku, t = 0 napon upravljanja je uc(0) = 0 pa je prema relaciji 8.48. frekvencija
signala na izlazu naponom upravljanog oscilatora jednaka frekvenciji slobodnog osciliranja,
0 = c. U graninom procesu kad t napon upravljanja eksponencijalno konvergira
vrijednosti:
uc ( ) =
K d N
=
K
K0
(8.65)
Za sinkroniziranu petlju napon na izlazu naponom upravljanog oscilatora je (relacije 8.54. i

8.49):
uo (t ) = cos(N0 t + o ) = cos(N (0 + )t )
(8.66)
to pokazuje da je promjena frekvencije izlaznog signala jednaka N-terostrukoj promjeni

frekvencije signala na ulazu petlje.
Pogreka faze razmatrane petlje u podruju kompleksne frekvencije nakon razvoja u
parcijalne razlomke je (relacija 8.60):
(s ) =
1
1
=

s (s + K ) K s s + K
(8.67)
(1 e Kt )
K
(8.68)
a u vremenskom podruju je:
(t ) =
253
U graninom procesu kad t vrijednost pogreke faze ne iezava, () = /K 0 pa

petlja prvog reda ima statiku pogreku.
Vrijeme potrebno za sinkronizaciju petlje (engl. acquisition time) pri skokovitoj
promjeni frekvencije ulaznog signala priblino je jednako vremenskoj konstanti
eksponencijalnog lana u relaciji 8.64. ili 8.68:
Ta
1
N
=
K K0 Kd
(8.69)
Razabire se da je i statika pogreka i vrijeme sinkronizacije obrnuto razmjerno pojaanju

petlje, K0Kd. Meutim, irina frekvencijskog pojasa petlje priblino je jednaka 1/Ta pa je
razmjerna pojaanju petlje. Zato nije mogue po volji poveati pojaanje petlje jer moe
nastupiti nestabilnost, a poveava se i razina faznog uma. Zbog ovih nedostataka petlju
prvog reda rijetko se primjenjuje.
Primjer 8.5. Fazom sinkronizirana petlja prvog reda generira izlazni signal s frekvencijom
200 MHz. Ako je referentni signal s frekvencijom 20 MHz, koeficijent pojaanja detektora
faze 2 V/rad i koeficijent pojaanja naponom upravljanog oscilatora 2 MHz/V, odrediti
vrijeme sinkronizacije i irinu frekvencijskog pojasa petlje.
Izlazna frekvencija je 200 MHz, a ulazna frekvencija je 20 MHz pa djelilo frekvencije
dijeli izlaznu frekvenciju s N = 10. Prema relaciji 8.69. vrijeme sinkronizacije petlje je:
Ta
N
10
=
= 2,5 s
K 0 K d 2 106 2
irina frekvencijskog pojasa petlje priblino je:
1
1
=
= 400 kHz
Ta 2,5 10 6
Neka linearna, analogna fazom sinkronizirana petlja drugog reda sadri niskopropusni
filtar prvog reda s prijenosnom funkcijom:
H (s ) =
1
1+
f
s +f
(8.70)
gdje je f granina frekvencija. U tom sluaju za skokovitu promjenu frekvencije,

ulaznog signala napon upravljanja u podruju kompleksne frekvencije je (relacija 8.59):
U c (s ) =
K d f
K f
s (s + f ) s +
s
+
f
K d f
s (s + f s + K f )
2
(8.71)
gdje je za i(s) i H(s) uvrtena odgovarajue relacija 8.62. i 8.70. Ako je svojstvena
frekvencija (engl. natural frequency), n i konstanta priguenja (engl. damping constant),
odgovarajue odreena relacijom:
254
2 =
n2 = K f
n
K
f
K
onda je mogue relaciju 8.71. nakon razvoja u parcijalne razlomke prikazati u obliku:
K d f
U c (s ) =
s (s + 2n s +
2
2
n
K d f 1
s + 2n
2
2
2
n
s s + 2n s + n
(8.72)
Napon upravljanja u vremenskom podruju odreen je inverznom Laplaceovom

transformacijom relacije 8.72:
uc (t ) =
t
N
2
2
n
1
cos
1
t
sin
1
n
n e
2
K0
1
jer je za t 0:
(8.73)
sin 1 2 n t nt
1
L 2
e
=
2
1 2 n
s + 2n s + n
1
L =1
s
s
2
2
n
cos
1
sin
1
=
L 1 2
n
n e
2
2
+
2
+
s
s
1
n
n
U poetnom trenutku, t = 0 napon upravljanja je uc(0) = 0, a u graninom procesu kad t

napon upravljanja eksponencijalno konvergira vrijednosti:
uc ( ) =
N
K0
(8.73)
to je jednako kao i u sluaju sinkronizirane petlje prvog reda pa je jednak i napon na izlazu
naponom upravljanog oscilatora (relacija 8.66):
uo (t ) = cos(N0 t + o ) = cos(N (0 + )t )
(8.75)
Promjena frekvencije izlaznog signala jednaka je N-terostrukoj promjeni frekvencije signala

na ulazu petlje drugog reda.
Pogreka faze razmatrane petlje u podruju kompleksne frekvencije je (relacija 8.60):
(s ) =
(s + f )
s (s + f s + K f )
2
(s + 2n )
s (s 2 + 2n s + n2 )
(8.76)
gdje je za i(s) i H(s) uvrtena odgovarajue relacija 8.62. i 8.70. Umjesto preslikavanja
funkcije pogreke faze u vremensko podruje mogue je primijeniti teorem granine
vrijednosti za Laplaceovu transformaciju:
lim sF (s ) = lim f (t )
s 0
255
gdje je openito F (s ) = L { f (t )}. U graninom procesu kad t vrijednost pogreke faze je:
( ) = lim s (s ) =
s 0
f N
=
K f
K0 Kd
(8.77)
gdje je za (s) uvrtena relacija 8.76. Vrijednost pogreke faze u graninom procesu ne
iezava pa petlja drugog reda ima jednaku statiku pogreku kao i petlja prvog reda.
irina frekvencijskog pojasa petlje drugog reda zavisi o svojstvenoj frekvenciji, n i
konstanti priguenja, :
B = n 1 2 2 + 2 + 4 2 + 4 4
(8.78)
Vrijeme potrebno za sinkronizaciju petlje drugog reda pri skokovitoj promjeni frekvencije
ulaznog signala priblino je:
Ta
2,2
B
(8.79)
gdje je irina frekvencijskog pojasa B odreena relacijom 8.78.

Prijenosnu funkciju petlje drugog reda, o(s)/i(s) mogue je odrediti ako se relaciju
8.70. za prijenosnu funkciju filtra petlje, H(s) uvrsti u relaciju 8.58. Frekvencijski odziv je
prijenosna funkcija za s = j; amplituda frekvencijskog odziva petlje drugog reda je:
o ( j )
=
i ( j )
(8.80)
(1 n )2 + (2 n )2
Na slici 8.24. prikazana je zavisnost amplitude frekvencijskog odziva o normaliziranoj

frekvenciji /n za N = 1 i neke vrijednosti konstante priguenja .
o ( j )
i ( j )
5
4
= 0,1
2
1
0
0,01
= 0,4
= 0,8
= 1,0
= 2,0
0,1
1,0
10
Slika 8.24. Amplituda frekvencijskog odziva petlje drugog reda za N = 1

256
Kritino priguenje nastupa za vrijednost = 0,707; u tom sluaju frekvencijski odziv petlje
drugog reda je niskopropusni s maksimalno glatkom amplitudom (Butterworthov odziv). Za
vrijednost < 0,707 nastupa rezonantno nadvienje amplitude frekvencijskog odziva obrnuto
razmjerno vrijednosti konstante priguenja.
Primjer 8.6. Fazom sinkronizirana petlja drugog reda ima jednaku vrijednost veliina kao i
petlja prvog reda iz prethodnog primjera: frekvenciju izlaznog signala 200 MHz i referentnog
signala 20 MHz, koeficijent pojaanja detektora faze 2 V/rad i koeficijent pojaanja naponom
upravljanog oscilatora 2 MHz/V. Ako je granina frekvencija niskopropusnog filtra 800 kHz,
odrediti irinu frekvencijskog pojasa i vrijeme sinkronizacije petlje.
Omjer izlazne i ulazne frekvencije je N = 10 pa je vrijednost konstante K, svojstvene
frekvencije n i konstante priguenja odgovarajue:
K=
K 0 K d 2 10 6 2
=
= 4 105 Hz
N
10
n = K f = 2 4 105 2 8 105 = 3,554 10 6 rad/s

=
n
2K
3,554 10 6
= 0,707
2 2 4 105
Pritom se faktor 2 pojavljuje zbog pretvorbe frekvencije u kutnu frekvenciju. Konstanta

priguenja ima kritinu vrijednost pa je irina frekvencijskog pojasa razmatrane petlje
(relacija 8.78):
B = n 1 2 2 + 2 + 4 2 + 4 4
B=
= n = 3,554 10 6 rad/s
3,554 10 6
= 565,6 kHz
2
Vrijeme sinkronizacije petlje drugog reda priblino je (relacija 8.79):
Ta
2,2
2,2
=
= 0,62 s
B
3,554 106
etiri puta krae od vremena sinkronizacije odgovarajue petlje prvog reda (primjer 8.5).
8.5. Fazni um oscilatora
Faznim umom (engl. phase noise) se nazivaju kratkotrajne sluajne fluktuacije

frekvencije, odnosno faze elektrinog signala. um kojeg generira oscilator ili sintezator
frekvencije moe znaajno naruiti svojstva radiosustava. Osim to pridonosi ukupnoj razini
uma prijamnika, um lokalnog oscilatora moe uzrokovati pretvorbu nanie
radiofrekvencijskih signala u okoliu prijenosnog signala. To ograniava selektivnost
prijamnika i najmanji razmak susjednih radiokanala. Fazni um takoer unosi neodreenost
257
kod detekcije digitalno moduliranih signala, posebno u sluaju digitalne fazne i kvadraturno
amplitudne modulacije. um fazom sinkronizirane petlje ima vie izvora, primjerice prijenos
referentnog signala kroz filtar petlje i naponom upravljani oscilator, harmonici koje generira
naponom upravljani oscilator te parazitni signali koje generira detektor faze. Nadalje, aktivni
elementi sklopa naponom upravljanog oscilatora generiraju irokopojasni um koji odreuje
najmanju razinu uma (engl. noise floor) na izlazu sintezatora frekvencije. Treba istaknuti
injenicu da je dominantan um u propusnom frekvencijskom pojasu petlje jer je znaajno
pojaan.
Savreni izvor signala ima spektar koji se sastoji od jedne delta funkcije na odreenoj
frekvenciji, ali spektar izlaznog signala stvarnog oscilatora ili sintezatora frekvencije ima
oblik prikazan na slici 8.25. Diskretni iljci u spektru su parazitni signali zbog harmonika
oscilatora ili komponenti mijeanja. Fazni um uzrokuje razmjerno iroku kontinuiranu
razdiobu spektra oko frekvencije izlaznog signala.
U
sluajna
promjena
faze
diskretni
parazitni
signal
f0
Slika 8.25. Spektar izlaznog signala stvarnog izvora

Razina snage faznog uma, LP(fm) je omjer snage uma u jednom bonom pojasu jedinine
irine na frekvenciji pomaknutoj za fm od prijenosne i snage prijenosnog signala. Uobiajeno
se iskazuje u decibelima, na primjer LP(25 kHz) = 110 dBc/Hz je razina snage faznog uma
110 decibela u odnosu na snagu prijenosnog signala po hercu na frekvenciji pomaknutoj za
25 kHz od prijenosne.
Neka je napon na izlazu oscilatora ili sintezatora frekvencije:
uo (t ) = U 0 [1 + A(t )]cos(0 t + (t ))
(8.81)
gdje je promjena amplitude, A(t) i promjena faze, (t) uzrokovana umom. Openito,
promjena amplitude ima manji utjecaj na svojstva radiosustava. Promjena faze moe biti
diskretna (parazitni signal) ili sluajna (fazni um) i nerazluiva je od promjene frekvencije.
Malu promjenu faze mogue je prikazati kao modulaciju frekvencije prijenosnog signala:
(t ) =
f
sin(m t ) = p sin (m t )
fm
(8.82)
gdje je fm = m/(2) frekvencija moduliranja, a p = f/fm je najvee fazno odstupanje

(devijacija) ili indeks modulacije. Uvrtavanjem izraza za (t) u relaciju 8.81. slijedi:
uo (t ) = U 0 [cos(0 t ) cos( p sin (m t )) sin (0 t ) sin ( p sin (m t ))]
258
(8.83)
gdje je zanemarena promjena amplitude, A(t) = 0 i primijenjena trigonometrijska jednakost za

kosinus zbroja. Ako su mala fazna odstupanja tako da je p << 1, onda je u relaciji 8.83.
mogue koristiti priblinu vrijednost trigonometrijske funkcije malog argumenta iskazanog u
radijanima, sinx x i cosx 1:
uo (t ) = U 0 [cos(0 t ) p sin m sin (0 t )] =
= U 0 cos(0 t ) p [cos((0 + m )t ) cos((0 m )t )]

2
(8.84)
gdje je primijenjena trigonometrijska jednakost za umnoak sinusa. Rezultat pokazuje da

mala odstupanja faze ili frekvencije izlaznog signala uzrokuju boni pojas, 0 m s obje
strane prijenosne frekvencije. Ako su ta odstupanja uzrokovana faznim umom, spektar
signala na izlazu oscilatora ili sintezatora frekvencije imat e oblik prikazan na slici 8.25.
Za signal s valnim oblikom odreenim relacijom 8.84. razina snage faznog uma je:
2
1 U 0 p
2 2
Pn 2 2
LP ( f m ) =
=
= p = rms
1 2
4
2
Pc
U0
2
gdje je rms = p
(8.85)
2 efektivna vrijednost faznog odstupanja. Dvostrana spektralna gustoa
snage pridruena faznom umu ukljuuje snagu u oba bona pojasa:
S ( f m ) = 2 LP ( f m ) =
p2
2
2
= rms
(8.86)
Fazni um je mogue prikazati pomou bijelog uma kojeg generira elektrina mrea s dva
pristupa. U potpoglavlju 3.5. spomenuto je da je snaga uma na izlazu takve mree jednaka
kT0BFG gdje je k = 1,3801023 J/K Boltzmannova konstanta, T0 = 290 K je normirana
temperatura, a B, F i G su odgovarajue irina frekvencijskog pojasa, faktor uma i pojaanje
snage mree. Za jedininu irinu frekvencijskog pojasa, B = 1 Hz omjer gustoe snage uma i
snage signala na izlazu jednak je spektralnoj gustoi snage:
S ( f m ) =
kT0 FG kT0 F
=
Pc G
Pc
(8.87)
gdje je Pc snaga signala na ulazu razmatrane mree.

Spektralnu gustou snage faznog uma oscilatora mogue je odrediti pomou
Leesonovog modela kod kojeg je oscilator nadomjeten beumnim pojaalom s povratnom
vezom (slika 8.26). Neka je naponsko pojaanje pojaala ukljueno u frekvencijski odziv
grane povratne veze, H() pa je ukupni frekvencijski odziv nadomjesnog kruga:
U o ( )
1
=
U i ( ) 1 H ( )
(8.88)
259
Oscilator u grani povratne veze esto sadri rezonantni krug velikog Q faktora, primjerice
Colpittsov, Hartleyev ili Clappov oscilator. U tom sluaju frekvencijski odziv grane povratne
veze jednak je frekvencijskom odzivu paralelne RLC mree:
H ( ) =
1
0
1 + jQ
1 + 2 jQ
(8.89)
gdje je 0 rezonantna frekvencija, odnosno frekvencija izlaznog signala oscilatora, a

= 0 je frekvencijski pomak.
beumno
pojaalo
U i( )
S( )
Uo( )
A=1
S ( )
H( )
Slika 8.26. Leesonov model oscilatora s povratnom vezom

Poznato je (potpoglavlje 3.3) da je spektralna gustoa snage signala na izlazu, S() jednaka
umnoku kvadrata amplitude frekvencijskog odziva sustava (relacija 8.88) i spektralne
gustoe snage signala na ulazu, S():
S ( ) =
1
S ( ) =
1 H ( )
1 + 4Q 2
02
S ( ) =
2
2
4Q
02
(8.90)
02
h2
S ( )
(
)
S
1
=
+
= 1 +
4Q 2 2
2
gdje je za H() uvrtena relacija 8.89, a h = 0/(2Q) je irina frekvencijskog pojasa

rezonantnog kruga na polovini snage (3 dB).
Na slici 8.27. prikazana je uobiajena frekvencijska zavisnost snage uma na izlazu
pojaala s tranzistorom i sinusoidalnim signalom s frekvencijom f0 narinutim na ulazu.
Pn/dB
1/f um oko
prijenosne
frekvencije
1/f um
termiki
um
f0
Slika 8.27. Frekvencijska zavisnost snage uma na izlazu pojaala s tranzistorom

260
Osim termikog uma tranzistor generira i um treperenja ili 1/f um. Vjerojatno ga uzrokuju
sluajne fluktuacije gustoe nosilaca naboja u poluvodikom elementu. Na frekvencijama
niim od f um treperenja je razmjeran recipronoj vrijednosti frekvencije. Zbog
nelinearnosti tranzistora 1/f um modulira narinuti sinusoidalni signal pa nastaju boni
pojasevi oko prijenosne frekvencije f0. Tako je 1/f um dominantna komponenta faznog uma
pa ga valja ukljuiti u razmatrani model oscilatora.
Spektralna gustoa snage uma na ulazu Leesonovog modela, S() prikazana je na
slici 8.28. Pritom komponenta K/() prikazuje 1/f um u okoliu prijenosne kutne
frekvencije 0 = 2f, a kT0F/P0 termiki um:
S ( ) =
kT0 F
K
1 +

P0
(8.91)
gdje je P0 snaga signala na ulazu, K je konstanta razmjerna razini 1/f uma, a = 2f je

lomna frekvencija 1/f uma. Vrijednost lomne frekvencije (engl. corner frequency) ovisi o
vrsti tranzistora u sklopu oscilatora s povratnom vezom. Na primjer silicijski tranzistor s
efektom polja najee ima lomnu frekvenciju, f u rasponu od 50 Hz do 100 Hz, bipolarni
tranzistor u rasponu od 5 kHz do 50 kHz, a FET od galijeva arsenida u rasponu od 2 MHz do
10 MHz.
S( )
K/( )
kT0F/P0
Slika 8.28. Spektralna gustoa snage uma na ulazu Leesonovog modela

Uvrsti li se u relaciju 8.90. izraz za spektralnu gustou snage uma na ulazu (relacija
8.91), slijedi spektralna gustoa snage uma na izlazu Leesonovog modela oscilatora s
povratnom vezom:
S ( ) =
kT0 F
P0
kT F
= 0
P0
K02
02
K
2 3 +
+
+ 1 =
2
2
4Q
4Q
K h2
h2
K
+
+
+ 1
3
2
(8.92)
Na slici 8.29. ovaj rezultat je prikazan pomou asimptota; razlikuje se dva sluaja ovisno o
vrijednosti drugog i treeg pribrojnika u zagradama. U oba sluaja na frekvencijama bliskim
prijenosnoj, 0 funkcija spektralne gustoe snage ima asimptotu s nagibom 30 dB po
frekvencijskoj dekadi. Ako rezonantni krug u grani povratne veze oscilatora ima razmjerno
malu vrijednost Q faktora tako da je h > , onda je asimptota funkcije spektralne gustoe
snage izmeu ovih frekvencija s nagibom 20 dB po frekvencijskoj dekadi (slika 8.29.a). U
sluaju velikog Q faktora kad je h < nagib ove asimptote je 10 dB po frekvencijskoj
dekadi (slika 8.29.b). Osim toga razabire se da je najvea razina faznog uma na frekvenciji
koja tei prijenosnoj. Relacija 8.92. pokazuje da je prvi pribrojnik u zagradama razmjeran
261
1/Q2 pa manju razinu faznog uma ostvaruje oscilator s rezonantnim krugom velikog Q
faktora u grani povratne veze.
S( )
S ( )
30 dB/dek.
30 dB/dek.
20 dB/dek.
10 dB/dek.
0 dB/dek.
a)
0 dB/dek.
b)
Slika 8.29. Spektralna gustoa snage uma na izlazu Leesonovog modela:

a) za h > ; b) za h <
Na frekvencijama udaljenijim od prijenosne spektralna gustoa snage ima znaajke
termikog uma: neovisna je o frekvenciji i razine razmjerne faktoru uma. Leesonov model
oscilatora sadri beumno pojaalo, F = 1 (ili 0 dB) pa je najmanja razina spektralne gustoe
snage na izlazu kT0 = 174 dBm/Hz. Treba podsjetiti da je prema relaciji 8.86. jednobona
razina snage faznog uma, LP(fm) jednaka polovini dvobone spektralne gustoe snage uma,
S() (relacija 8.92). Provedeno razmatranje faznog uma za oscilator s povratnom vezom
mogue je, sa slinim rezultatom proiriti na fazom sinkroniziranu petlju. Meutim, preostaje
razmotriti uin faznog uma na znaajke prijamnika i njegovu najveu prihvatljivu razinu u
odreenom radiosustavu.
Spomenuto je da fazni um moe poveati uestalost pogrenog bita, ali i jo ee
degradirati selektivnost prijamnika. Vjerojatnost pogreke za digitalne modulacijske postupke
zavisi o varijanci (snazi) uma, 2. Ukupnu snagu faznog uma mogue je odrediti
integriranjem njegove spektralne gustoe snage u propusnom, meufrekvencijskom pojasu
prijamnika. Openito, to je sloen postupak pa se snagu faznog uma najee odreuje
mjerenjem. Za grubu procjenu uestalosti pogrenog bita mogue je koristiti i relaciju 8.85.
kojom je odreena efektivna vrijednost fazne pogreke. Na primjer za razmjerno visoku
razinu snage faznog uma 80 dBc/Hz u propusnom pojasu irine 30 kHz efektivna vrijednost
fazne pogreke je priblino 1,4 to ima zanemarivo mali uin za veinu modulacijskih
postupaka.
Fazni um lokalnog oscilatora degradira selektivnost prijamnika tako to uzrokuje
pretvorbu frekvencije nanie i neeljenih signala u okoliu prijenosnog signala (slika 8.30).
eljeni
RF signal
LO signal
neeljeni
RF signal
fazni
um
IF signal
IF
IF
IF
f
f0
Slika 8.30. Prikaz recipronog mijeanja zbog faznog uma lokalnog oscilatora
262
Dio spektra faznog uma koji uzrokuje ovu pretvorbu i frekvencija neeljenog signala
razlikuju se za vrijednost meufrekvencije. Na taj nain razina faznog uma ograniava
najmanju razliku frekvencije eljenog i neeljenog signala, odnosno selektivnost prijamnika.
Ovaj proces se naziva recipronim mijeanjem (engl. reciprocal mixing). Mogue je razabrati
(slika 8.30) da je uz potiskivanje neeljenog signala (selektivnost) za S 0 dB najvea
doputena razina snage faznog uma:
LP ( f m )
C
S
I
B
=
10 log
dBc Hz dB m dB dBm
Hz
(8.93)
gdje je C razina snage eljenog prijenosnog signala, I je razina snage neeljenog

interferirajueg signala, a B je irina propusnog meufrekvencijskog pojasa.
Primjer 8.7. Za sustav GSM pokretnog telefona predvieno je najmanje potiskivanje za 9 dB
interferirajueg signala s navedenom razinom snage i pomakom frekvencije od prijenosne
(tablica 8.2). Ako je razina snage eljenog prijenosnog signala 99 dBm i irina propusnog
meufrekvencijskog pojasa (irina radiokanala) 200 kHz, odrediti najveu doputenu razinu
snage faznog uma lokalnog oscilatora.
Tablica 8.2. Najvea razina snage faznog uma lokalnog oscilatora za neke
interferirajue signale (C = 99 dBm, S = 9 dB i B = 200 kHz)
pomak frekvencije od
prijenosne, fm/MHz
razina interferirajueg
signala, I/dBm
razina faznog uma lokalnog

oscilatora, LP(fm)/(dBcHz1)
3,0
23
138
1,6
33
128
0,6
43
118
Prema relaciji 8.93. najvea doputena razina snage faznog uma lokalnog oscilatora
za navedene znaajke interferirajueg signala je:
LP ( f m )
I ( fm )
I ( fm )
= 99 9
10 log(200 10 3 ) = 161
dBc Hz
dB m
dBm
LP (3,0 MHz ) = 161 ( 23) = 138 dBc Hz
LP (1,6 MHz ) = 161 ( 33) = 128 dBc Hz
LP (0,6 MHz ) = 161 ( 43) = 118 dBc Hz
Ove razine faznog uma (tablica 8.2) iziskuju uporabu sintezatora frekvencije s fazom
sinkroniziranom petljom. U GSM sustavu pokretnog telefona reciprono mijeanje najee
uzrokuje primljene pogrene bitove, a uin termikog uma antene i prijamnika je zanemariv.
263
9. MODULACIJSKI POSTUPCI
Iako je naelno mogue izravno odaslati signal s frekvencijom u osnovnom pojasu,

redovito je znatno djelotvornije odaslati poruku moduliranu na prijenosni signal vie
frekvencije. To omoguuje potpuni nadzor nad spektrom zraenog signala, efikasniju uporabu
pridijeljenog radiofrekvencijskog pojasa i prilagodljivost razliitim oblicima signala iz
osnovnog frekvencijskog pojasa. Sinusoidalni prijenosni signal mogue je modulirati
promjenom jedne njegove znaajke: amplitude, frekvencije ili faze. Veina suvremenih
radiosustava koristi digitalne modulacijske postupke kod kojih se modulirajua varijabla
mijenja u diskretnim koracima. Tako je mogue efikasnije koristiti spektar i najee smanjiti
snagu odailjanja u odnosu na analogne modulacijske postupke. Nadalje, digitalna modulacija
ostvaruje bolja svojstva u radiokomunikacijskom kanalu s fedingom, a prilagoena je i
kodiranju za ispravljanje pogreki. Svrhovito je razmatranje zapoeti od analognih
modulacijskih postupaka, ali zatim punu pozornost valja usmjeriti na digitalne postupke.
Pritom treba razmotriti sklopove za modulaciju i detekciju, uin uma na proces detektiranja i
zavisnost uestalosti pogrenog bita o umu.
9.1. Analogna modulacija
Blok-shema radiosustava prikazana je na slici 9.1. Odailja sadri modulator jer je

njegova temeljna zadaa transformirati signal poruke iz osnovnog u propusni frekvencijski
pojas. Suprotna je zadaa demodulatora u sklopu prijamnika; izvornu poruku u osnovnom
frekvencijskom pojasu treba obnoviti iz primljenog moduliranog prijenosnog signala. U oba
sluaja radioureaj je superheterodinski jer je modulator/demodulator suelje izmeu
modulacijskog i IF signala. Osim eljenog signala u prijamniku je uvijek prisutan i um pa
znaajke demodulatora imaju presudan utjecaj na ukupna svojstva radiosustava.
pretvornik
frekvencije
navie
modulator
modulacijski
signal
radiofrekvencijski
stupanj
IF
signal
RF
signal
RF
signal
IF
signal
RF
signal
a)
RF
signal
b)
radiofrekvencijski
stupanj
pretvornik
frekvencije
nanie
modulacijski
signal
demodulator
Slika 9.1. Blok-shema radiosustava: a) odailja; b) prijamnik
264
U postupku analogne modulacije valni oblik modulacijskog signala je kontinuirana

funkcija vremena. Spektar modulacijskog signala je u ogranienom, osnovnom
frekvencijskom pojasu. Rezultirajui modulirani signal je prijenosni sinusoidalni signal kojem
se amplituda ili frekvencija, odnosno faza mijenja u zavisnosti o razini modulacijskog signala.
U prvom sluaju postupak je modulacija amplitude (AM, engl. amplitde modulation), a u
drugom je modulacija argumenta (kuta, engl. argument (angle) modulation), odnosno
odgovarajue modulacija frekvencije (FM, engl. frequency modulation) i modulacija faze
(PM, engl. phase modulation). Openito, valni oblik modulacijskog signala je sluajan, ali
neka je zbog jednostavnosti sinusoidalan, m(t) = cos(2fmt) s frekvencijom u rasponu
0 fm fM, gdje je fM gornja granina frekvencija osnovnog pojasa.
Spektar prijenosnog signala s moduliranom amplitudom sadri dva bona pojasa oko
prijenosne frekvencije. Boni pojas je osnovni frekvencijski pojas modulacijskog signala
premjeten u okoli prijenosne frekvencije. Obradom moduliranog signala u frekvencijskom
podruju mogue je ostvariti posebne vrste modulacije amplitude, na primjer modulaciju
amplitude s potisnutim prijenosnim signalom, s jednim bonim pojasom, s djelomino
reduciranim bonim pojasom, s dva neovisna bona pojasa ili kvadraturnu modulaciju
amplitude. Na slici 9.2. prikazana je blok-shema radiokomunikacijskog sustava s
modulacijom amplitude i jednim bonim pojasom, SSB. Pritom je odailja i prijamnik
modeliran odgovarajue SSB modulatorom i SSB demodulatorom, a zanemaren je uin
radiofrekvencijskog stupnja. Na izlazu mijeala u sastavu SSB modulatora signal je s
moduliranom amplitudom i dva bona pojasa, DSB. Pojasno propusni filtar na izlazu SSB
modulatora izdvaja jedan boni pojas. Umjesto filtrom bonog pojasa zahtjevnih svojstava
mogue je signal u gornjem (donjem) bonom pojasu, USB (LSB) izravno generirati
jednobonim modulatorom (mijealo koje odstranjuje signal zrcalne frekvencije, potpoglavlje
7.4). Spektar SSB signala je u propusnom frekvencijskom pojasu od fIF do fIF + fM, gdje je fM
najvia frekvencija modulacijskog signala, m(t).
m(t)
DSB
fIF
SSB
filtar
bonog
pojasa
SSB modulator
fM
+
n0/2
ui(t)
u1(t)
Si, Ni
N1
IF filtar
(AWGN)
kanal i prijamnik
fIF
uo(t)
So, No
filtar
osnovnog
pojasa
SSB demodulator
Slika 9.2. Blok-shema radiosustava s modulacijom amplitude i

jednim bonim pojasom
Zbrajalom je modeliran bijeli, Gaussov um pridodan signalu (AWGN, engl. additive white
Gaussian noise) u prijenosnom kanalu i generiran ulaznim stupnjem prijamnika. Dvostrana
spektralna gustoa snage tog uma je n0/2. Meufrekvencijski, IF filtar proputa SSB signal i
um u propusnom frekvencijskom pojasu od fIF do fIF + fM. U demodulatoru se SSB signal
mijea sa signalom lokalnog oscilatora s frekvencijom fIF. Razliku frekvencija ovih signala u
osnovnom pojasu izdvaja niskopropusni filtar na izlazu SSB demodulatora. Treba istaknuti da
je jednaka frekvencija i faza signala lokalnog oscilatora u sastavu demodulatora i modulatora.
To se naziva sinkronom ili koherentnom demodulacijom (engl. synchronous demodulation,
coherent demodulation).
Neka je napon jednobonog signala na ulazu demodulatora (slika 9.2):
265
ui (t ) = A cos(( IF + m )t ) + n (t )
(9.1)
gdje je IF = 2fIF i m = 2fm kutna frekvencija odgovarajue signala lokalnog oscilatora u

sastavu SSB modulatora i modulacijskog signala, a n(t) je signal bijelog, Gaussovog uma s
frekvencijom ogranienom propusnim pojasom IF filtra. Za takav uskopojasni um vrijede
rezultati iz potpoglavlja 3.3. pa ga je mogue prikazati u kvadraturnom obliku:
n (t ) = x (t ) cos( IF t ) y (t ) sin ( IF t ) ,
gdje je x(t) istofazna, a y(t) kvadraturna (ortogonalna) komponenta uma. Uvrtavanje u

relaciju 9.1. daje:
ui (t ) = A cos(( IF + m )t ) + x (t ) cos( IF t ) y (t ) sin ( IF t )
(9.2)
Uz sinusoidalni signal lokalnog oscilatora, cos(2fIFt) napon signala na izlazu mijeala u

sastavu SSB demodulatora (slika 9.2) je:
u1 (t ) = ui (t ) cos( IF t ) =
=
(9.3)
A
A
1
1
cos(m t ) + cos((2 IF + m )t ) + x (t )[1 + cos(2 IF t )] y (t ) sin (2 IF t )
2
2
2
2
gdje je za ui(t) uvrtena relacija 9.2. i primijenjena jednakost za umnoak trigonometrijskih

funkcija. Pritom je zanemarena konstanta pretvorbe mijeala. Nakon filtriranja
niskopropusnim filtrom napon signala na izlazu SSB demodulatora je:
uo (t ) =
A
1
cos(m t ) + x (t )
2
2
(9.4)
Razabire se da signal na izlazu razmatranog radiosustava sadri ulazni modulacijski signal i

istofaznu komponentu pridodanog bijelog, Gaussovog uma u propusnom pojasu IF filtra.
Kvadraturna komponenta uma iezava zbog sinkrone demodulacije.
Srednju snagu jednobonog signala na ulazu demodulatora mogue je odrediti
usrednjavanjem u vremenu kvadrata napona (relacija 9.1):
A2
Si =
2
(9.5)
Jednakim postupkom nad relacijom 9.4. mogue je odrediti srednju snagu signala na izlazu
demodulatora:
2
So =
A2 S i
1 A
=
=

22
8
4
(9.6)
Prema rezultatima iz potpoglavlja 3.3. srednja snaga uskopojasnog uma na ulazu SSB
demodulatora je (relacije 9.1. i 9.2):
N i = E {n 2 (t )} = E {x 2 (t )} = E {y 2 (t )}
266
(9.7)
a srednja snaga uskopojasnog uma na izlazu SSB demodulatora je (relacija 9.4):

2
1
N
1
N o = E x (t ) = E {x 2 (t )} = i
4
2
4
(9.8)
Omjer snage signala i uma na izlazu razmatranog demodulatora (relacije 9.6. i 9.8):
So
S 4
S
= i
= i
4 Ni Ni
No
(9.9)
jednak je omjeru snage signala i uma na ulazu. Obrada signala u SSB demodulatoru
podjednako utjee na ulazni signal i um te je njihov omjer stalan. Sinkrona demodulacija
amplitudno moduliranog signala s jednim bonim pojasom u osnovi je bez gubitaka u odnosu
na omjer signala i uma. Naravno, stvarni demodulator sadri komponente koje imaju gubitke
i generiraju um pa je smanjen omjer signala i uma na izlazu.
Spektralna gustoa snage pridodanog bijelog, Gaussovog uma na ulazu IF filtra (slika
9.2) je n0/2. Na slici 9.3.a) prikazana je spektralna gustoa snage uma na izlazu IF filtra s
propusnim frekvencijskim pojasom od fIF do fIF + fM. Snaga uma na ulazu SSB demodulatora
ukljuujui i negativni dio spektra je:
Ni = 2 fM
n0
= n0 f M
2
(9.10)
Mijeanje pojasnog uma sa signalom lokalnog oscilatora ima uin pomaka spektra uma
navie i nanie za fIF (slika 9.3.b).
S Ni
S N1
S No
n0/2
n0/ 8
a)
-fIF
-fIF-fM
f
fIF
fIF+fM
b)
-2fIF
-2fIF-fM
n0/ 8
-fM 0
fM
f
2fIF
2fIF+fM
-fM 0
fM
c)
Slika 9.3. Spektralna gustoa snage uma u SSB demodulatoru: a) na ulazu mijeala;
b) na izlazu mijeala; c) na izlazu niskopropusnog filtra
Spektralna gustoa snage uma na izlazu mijeala u sastavu SSB demodulatora je n0/8 jer se
mijeanjem snaga uma smanjuje na polovinu (potpoglavlje 3.3):
N1 = 4 f M
n0 n0 f M
=
8
2
(9.11)
Na slici 9.3.c) prikazana je spektralna gustoa snage uma na izlazu niskopropusnog filtra
osnovnog frekvencijskog pojasa do fM. Snaga uma na izlazu razmatranog demodulatora
ukljuujui i negativni dio spektra je:
267
No = 2 fM
n0 n0 f M
N
=
= i
8
4
4
(9.12)
gdje je uvrtena relacija 9.10. Pomou ovog rezultata mogue je omjer snage signala i uma
na izlazu SSB demodulatora (relacija 9.9) prikazati u zavisnosti o spektralnoj gustoi snage
uma na ulazu, n0/2 i irini osnovnog frekvencijskog pojasa, fM:
So
Si
=
N o n0 f M
(9.13)
Na slici 9.4. prikazana je blok-shema radiokomunikacijskog sustava s modulacijom

amplitude i dva bona pojasa, DSB. Mnoenjem modulacijskog signala i signala lokalnog
oscilatora na izlazu mijeala u sastavu DSB modulatora nastaje dvoboni amplitudno
modulirani signal. Ako je mijealo savreno, prijenosni signal s frekvencijom fIF iezava na
izlazu; izlazni signal je s moduliranom amplitudom te dva bona pojasa i potisnutim
prijenosnim signalom (DSB-SC, engl. double sideband suppressed carrier). Za takav signal
kod stvarnih mijeala nuno je filtriranje na izlazu. Spektar DSB-SC signala je u propusnom
frekvencijskom pojasu od fIF fM do fIF + fM, gdje je fM najvia frekvencija modulacijskog
signala, m(t). To je dvostruka irina propusnog pojasa u odnosu na SSB signal.
Meufrekvencijskim, IF filtrom ograniena je irina propusnog frekvencijskog pojasa na 2fM,
simetrino oko frekvencije fIF, za modulirani signal s pridodanim bijelim, Gaussovim umom.
m(t)
2fM
DSB-SC
u1(t)
Si, Ni
N1
IF filtar
n0/2
fIF
ui(t)
fIF
(AWGN)
DSB modulator
kanal i prijamnik
uo(t)
So, No
filtar
osnovnog
pojasa
DSB demodulator
Slika 9.4. Blok-shema radiosustava s modulacijom amplitude te

dva bona pojasa i potisnutim prijenosnim signalom
Neka je napon DSB-SC signala na ulazu demodulatora (slika 9.4):
ui (t ) =
A
A
cos(( IF m )t ) +
cos(( IF + m )t ) + n (t )
2
2
(9.14)
Pritom je srednja snaga dvobonog signala na ulazu demodulatora jednaka snazi

odgovarajueg jednobonog signala (relacija 9.5), odnosno u oba sluaja jednaka je snaga
odaslanog signala:
2
Si =
1 A
1 A
A2
+
=
2 2
2 2
2
Uz kvadraturni prikaz uskopojasnog uma n(t) relacija 9.14. prelazi u oblik:
268
(9.15)
ui (t ) =
A
A
cos(( IF m )t ) +
cos(( IF + m )t ) + x (t ) cos( IF t ) y (t ) sin( IF t ) (9.16)
2
2
Napon signala na izlazu mijeala u sastavu DSB demodulatora (slika 9.4) je:
u1 (t ) = ui (t ) cos( IF t ) =
A
A
[cos((2 IF m )t ) + cos((2 IF + m )t )] +
cos(m t ) +
2
2 2
1
1
+ x (t )[1 + cos(2 IF t )] y (t ) sin(2 IF t )
2
2
=
(9.17)
gdje je za ui(t) uvrtena relacija 9.16. i primijenjena jednakost za umnoak trigonometrijskih

funkcija, a zanemarena je konstanta pretvorbe mijeala. Nakon filtriranja niskopropusnim
filtrom napon signala na izlazu DSB demodulatora:
uo (t ) =
1
A
cos(m t ) + x (t )
2
2
(9.18)
sadri ulazni modulacijski signal i istofaznu komponentu pridodanog bijelog, Gaussovog

uma u propusnom pojasu IF filtra. Kvadraturna komponenta uma iezava zbog sinkrone
demodulacije.
Srednju snagu signala na izlazu DSB demodulatora mogue je odrediti
usrednjavanjem u vremenu kvadrata izlaznog napona (relacija 9.18):
2
1 A
A2 S i
So =
=
=
2 2
4
2
(9.19)
gdje je srednja snaga ulaznog signala, Si odreena relacijom 9.15. Ovaj rezultat za DSB
demodulator, So = Si/2 je dvostruko vei od rezultata za SSB demodulator, So = Si/4 (relacija
9.6). To je zato to su odgovarajui signali u bonim pojasevima istofazni pa im se naponi
udvostruuju nakon mijeanja sa signalom lokalnog oscilatora. Meutim, svaki boni pojas
DSB signala prenosi polovinu snage SSB signala pa je izlazna snaga dva puta vea.
Srednja snaga uskopojasnog uma na izlazu DSB demodulatora je (relacija 9.18):
N o = E x (t )
2
1
Ni
2
= E {x (t )} =
4
4
(9.20)
gdje je Ni = E{n2(t)} = E{x2(t)} = E{y2(t)} srednja snaga uma na ulazu kao i u sluaju SSB
demodulatora (relacija 9.7). Omjer snage signala i uma na izlazu razmatranog DSB
demodulatora (relacije 9.19. i 9.20):
So
S 4
S
= i
=2 i
No
2 Ni
Ni
(9.21)
269
pokazuje prividno udvostruenje u odnosu na omjer snage signala i uma na ulazu. To je

posljedica spomenutog udvostruenja snage izlaznog signala. Meutim, snaga uma na ulazu
DSB demodulatora ukljuujui i negativni dio spektra je:
Ni = 4 fM
n0
= 2n0 f M
2
(9.22)
gdje je n0/2 spektralna gustoa snage pridodanog bijelog, Gaussovog uma na ulazu IF filtra s
propusnim frekvencijskim pojasom irine 2fM (slika 9.4). Uvrsti li se ovaj izraz za Ni u
relaciju 9.21, slijedi za omjer signala i uma na izlazu razmatranog demodulatora:
So
Si
=
N o n0 f M
(9.23)
to je jednaki rezultat kao i u sluaju SSB demodulatora (relacija 9.13). To znai da

koherentni DSB-SC demodulator i koherentni SSB demodulator imaju jednake znaajke u
pogledu omjera signala i uma.
Primjer 9.1. Odrediti omjer snage signala i uma na izlazu koherentnog DSB-SC
demodulatora (slika 9.4) ako je napon ulaznog signala ui(t) = m(t)cos(IFt) + n(t), gdje je
modulacijski signal m(t) sluajni proces sa srednjom vrijednou E{m(t)} = 0 i varijancom
E{m2(t)} = m2/2 (snaga signala na otporu 1 ), a n(t) je signal pridodanog bijelog, Gaussovog
uma s frekvencijom ogranienom propusnim pojasom IF filtra.
Uz sinusoidalni signal lokalnog oscilatora, cos(IFt) napon na izlazu mijeala u
sastavu razmatranog demodulatora je:
u1 (t ) = ui (t ) cos( IF t ) = m(t ) cos 2 ( IF t ) + x (t ) cos 2 ( IF t ) y (t ) sin( IF t ) cos( IF t ) =
=
m(t )
[1 + cos(2 IF t )] + x (t ) [1 + cos(2 IF t )] y (t ) sin(2 IF t )
2
2
2
gdje je uskopojasni um prikazan u kvadraturnom obliku. Nakon filtriranja niskopropusnim

filtrom napon na izlazu razmatranog demodulatora je:
uo (t ) =
1
1
m(t ) + x (t )
2
2
Srednja snaga ulaznog i izlaznog signala odgovarajue je:
m2
1
S i = E {m 2 (t )} =
2
4
2
2
1
S
m
S o = E m(t ) =
= i
2
2
8
Srednja snaga uma na izlazu razmatranog demodulatora je (relacija 9.20):

2
1
N
1
N o = E x (t ) = E {x 2 (t )} = i
4
2
4
Omjer snage signala i uma na izlazu koherentnog DSB-SC demodulatora:

270
So
S 4
S
= i
=2 i
No
2 Ni
Ni
jednak je kao i u sluaju sinusoidalnog modulacijskog signala (relacija 9.21).
Amplitudno modulirani signal moe pored dva bona pojasa sadravati i prijenosni
signal razmjerno velike razine (DSB-LC, engl. double sideband large carrier). Kod takvog
postupka modulacije mogue je prijenosnim signalom sinkronizirati lokalni oscilator u
sastavu koherentnog demodulatora. Blok-shema radiosustava s modulacijom amplitude te dva
bona pojasa i prijenosnim signalom velike razine jednaka je kao i u sluaju dvobone
modulacije s potisnutim prijenosnim signalom (slika 9.4). Neka je napon DSB-LC signala na
ulazu demodulatora:
ui (t ) = A[1 + m(t )]cos( IF t ) + n (t )
(9.24)
gdje je m(t) = mcos(mt) sinusoidalni modulacijski signal, a n(t) je signal bijelog, Gaussovog
uma s frekvencijom ogranienom propusnim pojasom IF filtra. Indeks modulacije (engl.
modulation index) je omjer amplitude modulacijskog signala, m i amplitude prijenosnog
signala, A. Srednja snaga pridruena ovom ulaznom signalu je:
Si =
A 2 m 2 A2
+
2
4
(9.25)
gdje je prvi lan snaga prijenosnog signala, a drugi lan je snaga signala u bonim
pojasevima. Snaga prijenosnog signala poveava ukupnu snagu signala na ulazu DSB-LC
demodulatora, ali ne pridonosi snazi signala na izlazu jer ne sadri nikakvu informaciju.
Uskopojasni um je mogue prikazati u kvadraturnom obliku, a nakon mijeanja
ulaznog signala sa signalom lokalnog oscilatora i niskopropusnog filtriranja na izlazu
DSB-LC demodulatora napon je:
uo (t ) =
1
mA
cos(m t ) + x (t )
2
2
(9.26)
Srednja snaga signala na izlazu razmatranog demodulatora je:

So =
Si
m 2 Si
m 2 A2 m 2 A2
=
=
8
8 A2 m 2 A2 2(2 + m 2 )
+
2
4
(9.27)
gdje je pomou relacije 9.25. iskazana zavisnost o ulaznoj snazi. irina propusnog pojasa
meufrekvencijskog, IF filtra je 2fM pa je srednja snaga uskopojasnog uma na ulazu i izlazu
razmatranog demodulatora odreena odgovarajue relacijom 9.22. i 9.20. Zato je omjer snage
signala i uma na izlazu DSB-LC demodulatora:
So
S 2m 2
m 2 Si
= i
=
N o N i 2 + m 2 n0 f M (2 + m 2 )
(9.28)
271
Ako je indeks modulacije m >> 1, odnosno snaga prijenosnog signala zanemarivo mala u
odnosu na snagu signala u bonom pojasu, relacija 9.28. priblino je jednaka relaciji 9.23. za
omjer signala i uma na izlazu DSB-SC demodulatora. Kad snaga prijenosnog signala nije
zanemariva omjer signala i uma na izlazu DSB-LC demodulatora je manji u odnosu na SSB
ili DSB-SC demodulator. Na primjer uz indeks modulacije m = 1 (ili 100 %) prema relaciji
9.28. je m2/(2+m2)=1/3, a to znai manji omjer signala i uma za priblino 4,8 dB.
Spomenuto je da SSB i DSB-SC demodulator nuno sadri sinkronizirani lokalni
oscilator. Ako je u postupku modulacije zadran prijenosni signal, mogue je izvriti
demodulaciju bez lokalnog oscilatora i mijeala uporabom detektora anvelope. Pritom nije
nuno poznavanje faze primljenog signala pa je detektor anvelope primjer nekoherentnog
demodulatora. Asinkrona demodulacija omoguuje znatno jednostaviji krug prijamnika. To je
prednost kod radiosustava s velikim brojem prijamnika, primjerice sustava AM radiodifuzije.
Napon DSB-LC signala na ulazu demodulatora (relacija 9.24) mogue je prikazati u
obliku:
ui (t ) = A[1 + m(t )]cos( IF t ) = r (t ) cos( IF t )
(9.29)
gdje je r(t) vremenska zavisnost amplitude, odnosno ovojnica (anvelopa) prijenosnog signala.
Na slici 9.5. prikazan je uobiajeni valni oblik odreen relacijom 9.29. Treba istaknuti da se
modulacijski signal, m(t) i ovojnica, r(t) razlikuju samo za konstantni lan.
ui(t)
cos( IFt )
r (t )
Slika 9.5. Uobiajeni valni oblik DSB-LC signala

Osnovni elektrini krug detektora anvelope prikazan je na slici 9.6.a). Ako je na ulaz
ovog kruga narinut DSB-LC signal (relacija 9.29), onda propusno polarizirana dioda
omoguuje nabijanje kondenzatora, C u dijelu perioda prijenosnog signala. Naravno, u
preostalom dijelu perioda prijenosnog signala dioda je nepropusno polarizirana pa se
kondenzator prazni kroz otpornik, R. Napon na izlazu detektora anvelope, r(t) prikazan je na
slici 9.6.b). U stvarnosti je frekvencija prijenosnog signala u odnosu na najviu frekvenciju
modulacijskog signala redovito puno via od prikazanog pa napon na izlazu primjereno
projektiranog detektora anvelope znatno bolje aproksimira ovojnicu.
u(t)
r (t)
ui(t)
a)
ovojnica
prijenosni
signal
r (t)
b)
Slika 9.6. Detektor anvelope: a) elektrini krug; b) valni oblik izlaznog signala
272
Vrijednost vremenske konstante, RC treba biti dovoljno velika da se napon na kondenzatoru

ne smanjuje prebrzo dok je dioda nepropusno polarizirana, ali i dovoljno mala da izlazni
napon moe slijediti najvei negativni nagib ovojnice. Signal na izlazu sadri istosmjernu
komponentu koju valja odstraniti serijski spojenim kondenzatorom. To moe ograniiti odziv
detektora anvelope na niskim frekvencijama.
Razabire se da ovojnica, r(t) moe poprimiti negativnu vrijednost ako je indeks
modulacije vei od jedan, m > 1 (relacija 9.29). To se naziva premodulacijom (engl.
overmodulation) prijenosnog signala. U tom sluaju modulacijski signal nije mogue potpuno
obnoviti detektorom anvelope jer je napon na njegovom izlazu uvijek pozitivan. Zato u
sustavu AM radiodifuzije indeks modulacije mora uvijek biti manji od 100 %. Naravno,
koherentnim demodulatorom mogue je ak i u sluaju premodulacije obnoviti modulacijski
signal.
Blok-shema DSB-LC radiokomunikacijskog sustava s asinkronom demodulacijom
pomou detektora anvelope prikazana je na slici 9.7. Kao i u sluaju sinkrone demodulacije
meufrekvencijskim, IF filtrom ograniena je irina propusnog frekvencijskog pojasa na 2fM,
simetrino oko frekvencije fIF, za modulirani signal s pridodanim bijelim, Gaussovim umom.
Pritom je fM najvia frekvencija modulacijskog signala, m(t).
m(t)
DSB-LC
n0/2
fIF
2fM
IF filtar
ui(t)
uo(t)
Si, Ni
So, No
detektor
anvelope
(AWGN)
DSB modulator
kanal i prijamnik
DSB demodulator
Slika 9.7. Blok-shema DSB-LC radiosustava s asinkronom demodulacijom

Neka je modulacijski signal sinusoidalan, m(t) = mcos(mt). Napon DSB-LC signala
na ulazu detektora anvelope (relacija 9.24) mogue je prikazati u obliku:
ui (t ) = A[1 + m(t )]cos( IF t ) + n (t ) =
= [A + Am cos(m t ) + x (t )]cos( IF t ) y (t ) sin ( IF t ) = r (t ) cos( IF t + (t ))
(9.30)
gdje je r(t) ovojnica, a (t) faza moduliranog signala odreena odgovarajue:
r (t ) =
[A + Am cos(m t ) + x (t )]2 + y 2 (t )
y (t )
(t ) = arctan
A + Am cos(m t ) + x (t )
(9.31)
(9.32)
Pritom je signal pridodanog bijelog, Gaussovog uma u propusnom pojasu IF filtra prikazan u
kvadraturnom obliku, n(t) = x(t)cos(IFt) y(t)sin(IFt). Srednja snaga pridruena ovom
ulaznom signalu je (relacija 9.25):
273
Si =
A 2 m 2 A2
+
2
4
(9.33)
Srednju snagu signala na izlazu detektora anvelope mogue je odrediti usrednjavanjem u

vremenu kvadrata napona ovojnice (relacija 9.31):
m 2 A2
So = A +
2
2
(9.34)
gdje je prvi lan snaga istosmjerne komponente koju se redovito odstranjuje serijski spojenim
kondenzatorom.
Snagu uma sadranog u naponu ovojnice nije lako odrediti zbog nelinearne zavisnosti
u relaciji 9.31. Ako je na ulazu detektora anvelope veliki omjer signala i uma, odnosno
x(t) << A i y(t) << A, onda za ovojnicu signala na izlazu priblino vrijedi:
r (t ) = [A + Am cos(m t ) + x (t )] 1 +
A + Am cos(m t ) + x (t )
y 2 (t )
[A + Am cos(m t ) + x (t )]2
(9.35)
U tom sluaju srednja snaga uskopojasnog uma na izlazu detektora anvelope je:
N o = E {x 2 (t )} = N i
(9.36)
pa je omjer snage signala i uma na izlazu:

So
S 2m 2
za veliki S i N i
= i
No Ni 2 + m2
(9.37)
gdje je za So uvrtena relacija 9.27. To je jednaki rezultat kao i za sinkronu demodulaciju

DSB-LC signala (relacija 9.28). Meutim, ako na ulazu nije veliki omjer signala i uma, onda
je na izlazu detektora anvelope omjer signala i uma manji u odnosu na koherentni
demodulator.
Na potekou asinkrone demodulacije DSB-LC signala uz mali omjer signala i uma
na ulazu ukazuje openiti prikaz ovojnice signala na izlazu (relacija 9.31):
r (t ) = A2 + 2 A2 m(t ) + 2 Ax (t ) + 2 Am(t )x (t ) + A2 m 2 (t ) + x 2 (t ) + y 2 (t )
(9.38)
Bjelodano napon na izlazu detektora anvelope, r(t) nije linearno zavisan o modulacijskom
signalu, m(t). To znai da nije mogue pouzdano obnoviti modulacijski signal, odnosno uz
mali omjer signala i uma na ulazu neprikladna je uporaba detektora anvelope. Na slici 9.8.
prikazana je zavisnost izlaznog o ulaznom omjeru signala i uma, SNR pri sinkronoj i
asinkronoj demodulaciji DSB-LC signala. Za veliki omjer signala i uma na ulazu, Si/Ni
jednak je omjer signala i uma na izlazu, So/No i koherentnog demodulatora i detektora
anvelope. U tom sluaju zavisnost izlaznog o ulaznom omjeru signala i uma prikazana je
pravcem kroz ishodite s jedininim nagibom. Za omjer signala i uma na ulazu manji od
priblino 10 dB omjer signala i uma na izlazu detektora anvelope smanjuje se s veim
274
nagibom od jedininog nagiba za koherentni demodulator. To se naziva uinom praga (engl.

treshold effect).
So N o
dB
40
30
20
detektor
anvelope
10
-40 -30 -20 -10
koherentni
demodulator
10
-10
20
30
40 S
Ni
dB
-20
nag
na
gi
ib 2
-30
-40
Slika 9.8. Zavisnost izlaznog o ulaznom SNR pri demodulaciji DSB-LC signala
Blok-shema radiokomunikacijskog sustava s modulacijom frekvencije prijenosnog
signala prikazana je na slici 9.9. Trenutna frekvencija FM signala razmjerna je razini
modulacijskog signala. Zato FM modulator sadri naponom upravljani oscilator, VCO na koji
je narinut napon modulacijskog signala, m(t). To je izravni postupak generiranja frekvencijski
moduliranog signala. Demodulator FM signala sadri limiter (ograniavalo) amplitude,
diskriminator i detektor anvelope. Za demodulaciju FM signala mogue je rabiti i fazom
sinkroniziranu petlju.
m(t)
+
VCO
n0/2
ui(t)
d
dt
Si, N i
limiter
u1(t)
uo(t)
N1
So, No
diskriminator
detektor
anvelope
(AWGN)
FM modulator
kanal
FM demodulator
Slika 9.9. Blok-shema radiosustava s modulacijom frekvencije

Napon frekvencijski moduliranog signala mogue je prikazati u openitom obliku:
u (t ) = A cos( (t ))
(9.39)
gdje je u radijanima iskazana trenutna faza, (t) funkcija kutne meufrekvencije, IF i napona
modulacijskog signala, m(t):
t
(t ) = IF t + K m( )d
(9.40)
275
Trenutna kutna frekvencija, odnosno brzina promjene faze FM signala jednaka je derivaciji
trenutne faze po vremenu:
d (t )
= IF + Km(t )
dt
(9.41)
gdje je za (t) uvrtena relacija 9.40, a K je konstanta odstupanja frekvencije. Neka je

sinusoidalni modulacijski signal, m(t) = mcos(mt) pa prema relaciji 9.40. slijedi:
(t ) = IF t +
Km
sin(m t )
(9.42)
Oznai li se najvee odstupanje (devijacija) frekvencije s = Km i indeks modulacije s

= /m, onda je napon signala s frekvencijom moduliranom sinusoidalnim signalom
mogue prikazati u obliku (relacija 9.39):
u (t ) = A cos( IF t + sin (m t ))
(9.43)
Sinusna funkcija je periodina pa je za razliku od AM signala irina bonih pojaseva FM

signala beskonana.
Spektar razmatranog FM signala mogue je odrediti ako se relaciju 9.43. prikae kao
realni dio kompleksne eksponencijalne funkcije:
u (t ) = A Re{e j (t ) } = A Re e jIF t e j sin (mt )
(9.44)
dio koje je mogue razviti u kompleksni Fourierov red:

e j sin (mt ) =
C e
n =
jnm t
Pritom su Cn kompleksni Fourierovi koeficijenti:

Cn =
1
T
T 2
j sin (m t ) jnm t
dt
(9.45)
T 2
gdje je T = 2/m period modulacijskog signala. Zamjenom varijabli u ovoj relaciji, x = mt

slijedi:
1
Cn =
2
j ( sin x nx )
dx = J n ( )
(9.46)
gdje je Jn() Besselova funkcija prve vrste n-tog reda. Uvrste li se ovi rezultati u relaciju 9.44,
napon signala s frekvencijom moduliranom sinusoidalnim signalom je:
u (t ) = A Re e jIF t J n ( )e jnmt = A J n ( ) cos(( IF + nm )t )

n =
n =
276
(9.47)
Razabire se da diskretni spektar razmatranog FM signala sadri simetrino oko prijenosne

frekvencije, IF beskonani broj komponenti na frekvenciji IF + nm, za cjelobrojno n.
Amplituda tih komponenti je odgovarajue AJn(), za indeks modulacije iz raspona 0 < .
Na slici 9.10. prikazan je spektar amplitude razmatranog FM signala normalizirane s AJ0(0)
za neke vrijednosti indeksa modulacije.
U
1,0
a)
1,0
fm
fIF
b)
1,0
fm
fIF
c)
fm
fIF
Slika 9.10. Spektar amplitude FM signala za sinusoidalni modulacijski signal i

indeks modulacije: a) = 0,1; b) = 1,0; c) = 5,0
Treba podsjetiti da se vrijednost Besselove funkcije, Jn() openito smanjuje za veliki
cijeli broj n. Naravno, to je znaajka i amplitude komponenti spektra, AJn() FM signala. Zato
je stvarna irina propusnog frekvencijskog pojasa FM signala konana jer je dostatno
prenositi samo one komponente spektra ija je amplituda jednaka ili vea 1 % od amplitude
prijenosnog signala. Ovaj uvjet je ispunjen ako je irina propusnog frekvencijskog pojasa
priblino:
B = 2nm 2 m = 2 za veliki
B = 2nm 2m za mali
Carsonovo pravilo objedinjuje ove rezultate pa je za prijenos signala s frekvencijom
moduliranom sinusoidalnim signalom potreban propusni pojas pribline irine:
B 2( + m ) = 2m (1 + )
(9.48)
Neka je napon signala na ulazu FM demodulatora (slika 9.9):

ui (t ) = A cos( (t )) = A cos( IF t + sin (m t ))
(9.49)
gdje je IF i m kutna frekvencija odgovarajue prijenosnog i modulacijskog sinusoidalnog

signala, a je indeks modulacije. Srednju snagu prijenosnog signala na ulazu demodulatora
mogue je odrediti usrednjavanjem u vremenu kvadrata napona (relacija 9.49) za = 0:
Si =
A2
2
(9.50)
Limiter u sastavu FM demodulatora odstranjuje svaku promjenu amplitude signala na ulazu

diskriminatora koji djeluje kao derivator (slika 9.9). Pretpostavi li se jedinina konstanta
limitera, napon signala na izlazu diskriminatora ima moduliranu amplitudu i modulirani
argument:
277
u1 (t ) =
dui (t )
= [ IF + m cos(m t )]sin ( IF t + sin (m t ))
dt
(9.51)
Napon na izlazu detektora anvelope jednak je ovojnici ovog signala, odnosno razmjeran je
modulacijskom signalu, m(t):
uo (t ) = m cos(m t )
(9.52)
Istosmjernu komponentu na izlazu (lan IF u relaciji 9.51) mogue je odstraniti serijski

spojenim kondenzatorom. Srednja snaga signala na izlazu FM demodulatora je:
So =
2m2
2
(9.53)
Neka indeks modulacije iezava, = 0 pa signal na ulazu FM demodulatora sadri

sinusoidalni prijenosni signal, si(t) i propusnim pojasom ogranieni signal pridodanog bijelog,
Gaussovog uma, ni(t). Uz kvadraturni prikaz uskopojasnog uma mogue je izraz za takav
ulazni signal pretvoriti u polarni oblik:
si (t ) + ni (t ) = A cos( IF t ) + x (t ) cos( IF t ) y (t ) sin( IF t ) = r (t ) cos( IF t (t ))
(9.54)
gdje je funkcija ovojnice i faze odgovarajue:
[A + x (t )]2 + y 2 (t )
r (t ) =
y (t )
(t ) = arctan
A + x (t )
Ako je razina uma niska u odnosu na razinu prijenosnog signala, odnosno x(t) << A i
y(t) << A, onda je za fazu iskazanu u radijanima mogue koristiti priblinu vrijednost inverzne
tangens funkcije malog argumenta, arctanx x za mali x:
(t )
y (t )
A
(9.55)
Limiter s jedininom konstantom u sastavu FM demodulatora odstranjuje svaku promjenu

amplitude, r(t) pa je napon uma na izlazu diskriminatora (slika 9.9):
n1 (t ) =
d
[cos( IF t (t ))] = IF d(t ) sin( IF t (t ))
dt
dt
(9.56)
Nakon detekcije anvelope i s odstranjenom istosmjernom komponentom napon uma na

izlazu FM demodulatora je:
uo (t ) =
278
d (t ) 1 dy (t )
=
dt
A dt
(9.57)
gdje je za (t) uvrtena relacija 9.55.

Frekvencijski odziv diskriminatora u sastavu FM demodulatora je H() = j jer je
openito, Fourierova transformacija derivacije funkcije:
df (t )
F
= jF ( )
dt
Prema rezultatima iz potpoglavlja 3.3. dvostrana spektralna gustoa snage uma na izlazu
diskriminatora je:
S no ( ) = H ( ) S y ( ) =
2
2
A2
n0 za < m
(9.58)
gdje je Sy() = n0 za || < m spektralna gustoa snage kvadraturne komponente uma. Snaga
uma na izlazu FM demodulatora u propusnom frekvencijskom pojasu od m do m je:
1
No =
2
Sno ( )d =
n0m3
3A2
(9.59)
gdje je za Sno() uvrtena relacija 9.58. Snaga uma na ulazu FM demodulatora u propusnom
frekvencijskom pojasu jednake irine 2m je:
Ni =
n0 2m n0m
=
2 2
2
(9.60)
Omjer snage signala i uma na izlazu FM demodulatora je (relacije 9.53. i 9.59):

So
2m2 3A2 3 2
S
3
Si = 2 i
=
=
3
No
2 n0m n0m
2
Ni
(9.61)
gdje je zavisnost o snazi signala i uma na ulazu iskazana pomou relacija 9.50. i 9.60.
Razabire se da je s faktorom 3 2/2 mogue poveati SNR demoduliranog FM signala.
Kako usporediti ovaj rezultat s odgovarajuim SNR demoduliranog AM signala?
Prema relaciji 9.28. uz indeks modulacije m = 1 omjer signala i uma na izlazu DSB-LC
demodulatora je:
So
No
=
AM
2
Si
3n0m
pa je omjer SNR demoduliranog FM i AM signala:

So N o
FM
So N o
AM
9 2
(9.62)
279
gdje je za So/No|FM uvrena relacija 9.61. Treba istaknuti da je u oba sluaja jednaka snaga
signala na ulazu demodulatora, Si. Uz veliku vrijednost indeksa modulacije, propusni
frekvencijski pojas FM signala je fIF fm pa mu je irina:
BFM = 2 f m
Za dvoboni AM signal propusni frekvencijski pojas je fIF fm pa mu je irina:
B AM = 2 f m
Pomou ovih izraza za irinu propusnog pojasa mogue je relaciju 9.62. prikazati u obliku:
So N o
FM
So N o
AM
9B
= FM
2 B AM
(9.63)
Relacije 9.62. i 9.63. zorno pokazuju glavnu prednost modulacije frekvencije u odnosu na
modulaciju amplitude. U radiosustavu s modulacijom frekvencije mogue je poveati omjer
snage signala i uma na izlazu demodulatora, ali uz poveanje irine propusnog
frekvencijskog pojasa. Na primjer uz indeks modulacije = 4 SNR demoduliranog FM signala
je 72 puta vei od SNR demoduliranog AM signala, a irina propusnog frekvencijskog pojasa
je 4 puta vea. Zato se postupak modulacije frekvencije esto primjenjuje, primjerice u
sustavu FM radiodifuzije, u sustavu televizije za prijenos zvuka i u sustavima pokretnih
komunikacija.
9.2. Binarna digitalna modulacija
U suvremenim radiosustavima prevladavaju postupci digitalne modulacije. U

usporedbi s postupcima analogne modulacije imaju bolja svojstva u prisutnosti uma i
fedinga, iziskuju niu razinu odaslane snage te su prikladniji za prijenos poruka u digitalnom
obliku, kodiranje za ispravljanje pogreki (engl. error correction coding) i zatitno kodiranje
(engl. encryption). Kod digitalne modulacije amplituda, frekvencija ili faza sinusoidalnog
prijenosnog signala, Acos(0t + ) poprima jednu od dvije mogue vrijednosti u skladu s
nastupom znaka 0 ili 1 binarnog modulacijskog signala. Ovisno o diskretno promjenljivoj
znaajki moduliranog signala razlikuje se postupak digitalne modulacije amplitude (ASK,
engl. amplitude shift keying; OOK, engl. on-off keying), digitalne modulacije frekvencije
(FSK, engl. frequency shift keying) i digitalne modulacije faze (PSK, engl. phase shift keying).
Na slici 9.11. prikazan je valni oblik binarnog modulacijskog signala u osnovnom
frekvencijskom pojasu te valni oblik odgovarajueg ASK, FSK i PSK signala u propusnom
frekvencijskom pojasu. Modulacijski signal pridruen slijedu binarnih znamenki (bit, engl.
binary digit; bit) moe imati razliite valne oblike. Kod binarnog signala s vraanjem na
niticu (RZ, engl. return-to-zero) napon iezava prije isteka perioda bita (slika 9.12.a).
Manju irinu osnovnog frekvencijskog pojasa zauzima binarni signal bez vraanja na niticu
(NRZ, engl. non-return-to-zero) kod kojeg napon zadrava odreenu vrijednost svo vrijeme
trajanja bita (slika 9.12.b). Ako se binarnom znaku 1 i 0 pridijeli odgovarajue pozitivna i
negativna vrijednost napona, rezultirajui signal je bipolarni bez vraanja na niticu (engl.
polar NRZ). Kod takvog valnog oblika (slika 9.12.c) iezava srednja vrijednost, odnosno
istosmjerna komponenta.
280
m(t ) znak: 1
uASK
uFSK
2
t
uPSK
Slika 9.11. Valni oblik modulacijskog i odgovarajueg ASK, FSK i PSK signala
m(t)
a)
m(t)
b)
m(t)
c)
Slika 9.12. Valni oblik binarnog modulacijskog signala:

a) unipolarni RZ; b) unipolarni NRZ; c) bipolarni NRZ
U postupku digitalne modulacije amplitude, ASK prijenosni sinusoidalni signal se
ukljuuje/iskljuuje u skladu s binarnim modulacijskim signalom. Kako je prikazano na slici
9.13.a) ASK modulator sadri samo lokalni oscilator i mijealo na koje je narinut unipolarni
modulacijski signal bez vraanja na niticu, NRZ. U osnovi je jednak DSB-SC modulatoru
(slika 9.4). Digitalnu modulaciju amplitude mogue je na drugi nain ostvariti pomou
lokalnog oscilatora kojeg ukljuuje/iskljuuje prekida upravljan modulacijskim unipolarnim
NRZ signalom. Spektar ASK signala je s dva bona pojasa i potisnutim prijenosnim
signalom. Koherentni ASK demodulator sadri sinkronizirani lokalni oscilator i mijealo
(slika 9.13.b). Mogua je i asinkrona demodulacija pomou detektora anvelope (slika 9.13.c).
281
m(t)cos( 0t)
m(t)
m(t)cos( 0t)
m(t)/2
unipolarni
NRZ
cos( 0t)
a)
m(t)cos( 0t)
cos( 0t)
b)
1
m(t)
c)
Slika 9.13. Digitalna modulacija amplitude: a) ASK modulator;

b) koherentni ASK demodulator; c) detektor anvelope
Neka je napon ASK signala na ulazu koherentnog demodulatora:
u (t ) = m(t ) cos(0 t )
(9.64)
gdje amplituda m(t) ima vrijednost 1 ili 0. Zanemari li se konstantu pretvorbe mijeala u
sastavu razmatranog demodulatora, napon na njegovom izlazu je:
u1 (t ) = u (t ) cos(0 t ) =
1
m(t )[1 + cos(20 t )]
2
gdje je za u(t) uvrtena relacija 9.64. i primijenjena jednakost za umnoak trigonometrijskih

funkcija. Nakon filtriranja niskopropusnim filtrom napon signala na izlazu koherentnog ASK
demodulatora razmjeran je modulacijskom signalu:
uo (t ) =
1
m(t )
2
(9.65)
Sinkrona demodulacija iziskuje jednakost frekvencije i faze signala lokalnog oscilatora u

sastavu modulatora i demodulatora. Ako ovaj uvjet nije ispunjen, mogue je izoblienje
modulacijskog signala.
Prema relaciji 9.64. ovojnica ASK signala jednaka je modulacijskom signalu. Zato je
mogue uporabom detektora anvelope (slika 9.13.c) asinkrono demodulirati ASK signal
jednako kao i u prije razmotrenim sluajevima analogne modulacije. Treba podsjetiti da
detektorom anvelope nije mogue demodulirati AM signal s potisnutim prijenosnim
signalom, primjerice DSB-SC signal. Meutim, uporaba detektora anvelope za asinkronu
demodulaciju ASK signala je mogua jer unipolarni NRZ modulacijski signal nema negativne
vrijednosti.
Primjer 9.2. Odrediti napon signala na izlazu kvadratinog detektora (slika 9.14) ako je napon
ASK signala na ulazu odreen relacijom 9.64.
282
ui(t)
uo(t )
Slika 9.14. Elektrini krug kvadratinog detektora

Elektrini krug kvadratinog detektora za razliku od detektora anvelope ne sadri
paralelno spojeni kondenzator na izlazu. Ako je prednapon poluvodike diode takav da je
radna toka u kvadratinom dijelu strujno-naponske karakteristike (poetni dio karakteristike
za propusnu polarizaciju), onda je napon na otporniku R razmjeran kvadratu ulaznog napona:
u R (t ) = Kui2 (t ) = Km 2 (t ) cos 2 (0 t ) =
K 2
m (t )[1 + cos(20 t )]
2
gdje je K konstanta, a za napon ui(t) uvrtena je relacija 9.64. i primijenjena jednakost za

kvadrat kosinusne funkcije. Nakon filtriranja niskopropusnim filtrom napon signala na izlazu
kvadratinog detektora jednak je modulacijskom signalu:
uo (t ) =
K 2
K
m (t ) = m(t )
2
2
Izraz m2(t) = m(t) vrijedi jer modulacijski signal ima vrijednost amplitude 1 ili 0.
Frekvencija prijenosnog signala u procesu digitalne modulacije frekvencije, FSK

poprima vrijednost 1 ili 2. Te frekvencije su najee odabrane simetrino:
1 = 0
2 = 0 +
gdje je odstupanje (devijacija) frekvencije. Napon FSK signala mogue je prikazati u

obliku:
1 za m (t ) = 1
u (t ) = cos(t ), =
2 za m (t ) = 0
(9.66)
Openito, spektar FSK signala nije jednostavno odrediti zbog u osnovi sluajne izmjene dvije
vrijednosti frekvencije. Ako je razlika tih vrijednosti 2f = 2/(2), a T je period binarnog
znaka (bita), onda je efektivna irina propusnog frekvencijskog pojasa FSK signala
B = 2(f + 2/T). Digitalno frekvencijski modulirani signal mogue je generirati naponom
upravljanim oscilatorom, VCO na kojeg je narinut binarni modulacijski signal bez vraanja na
niticu, NRZ (slika 9.15.a). Koherentni FSK demodulator sadri dva sinkronizirana lokalna
oscilatora koji generiraju sinusoidalni signal frekvencije odgovarajue 1 i 2 (slika 9.15.b).
Neka je napon FSK signala na ulazu koherentnog demodulatora odreen relacijom
9.66. uz = 1. Na izlazu mijeala je napon odgovarajue (slika 9.15.b):
283
u1 (t ) = u (t ) cos(1t ) = cos 2 (1t ) =
1
[1 + cos(21t )]
2
(9.67.a)
u2 (t ) = u (t ) cos(2 t ) = cos(1t ) cos(2 t ) =

=
(9.67.b)
1
[cos((1 2 )t ) + cos((1 + 2 )t )]
2
Nakon filtriranja niskopropusnim filtrom na izlazu FSK demodulatora preostaje samo

istosmjerni lan s pozitivnom vrijednou 1/2 (relacija 9.67.a). Ako FSK signal na ulazu
razmatranog demodulatora ima frekvenciju = 2, na izlazu preostaje istosmjerni lan s
vrijednou 1/2. Razvidno je da je na izlazu koherentnog FSK demodulatora bipolarni NRZ
valni oblik razmjeran modulacijskom signalu, m(t)/2.
cos( 1t)
u1(t)
n1(t)
cos( t)
VCO
cos( t)
= 1, 2
= 1, 2
a)
m(t)/2
bipolarni
NRZ
m(t )
b)
u2(t)
cos( 2t)
n2(t)
Slika 9.15. Digitalna modulacija frekvencije:

a) FSK modulator; b) koherentni FSK demodulator
Asinkrona demodulacija FSK signala ne iziskuje uporabu sinkroniziranih lokalnih oscilatora;
dostatni su pojasno propusni filtri i detektori anvelope (slika 9.16.a).
m(t ) znak: 1
pojasno
propusni
filtar 1
detektor
anvelope
Acos( t )
u1(t)
0
cos( t)
= 1, 2
bipolarni
NRZ
u1(t )
0
u2(t)
a)
pojasno
propusni
filtar 2
detektor
anvelope
u2(t )
0
b)
Slika 9.16. Asinkrona demodulacija FSK signala: a) nekoherentni FSK demodulator;

b) razlaganje FSK signala na dvije ASK sastavnice
284
m(t)/2
Pritom se pojasno propusnim filtrima razlae FSK signal na dvije ASK sastavnice (slika
9.16.b). Tako dobivene ASK signale mogue je pojedinano demodulirati detektorom
anvelope ili kvadratinim detektorom. Na izlazu nekoherentnog FSK demodulatora je
bipolarni NRZ modulacijski signal, m(t). Treba istaknuti da su frekvencije 1 i 2 najee
pretvorene nanie u meufrekvencijsko podruje; na viim radiofrekvencijama nije mogue
ostvariti pojasno propusni filtar traenih svojstava.
Faza prijenosnog sinusoidalnog signala s frekvencijom 0 najee poprima vrijednost
0 i 180 u procesu digitalne modulacije faze, PSK binarnim modulacijskim signalom. U tom
sluaju mogue je napon PSK signala prikazati relacijom:
u (t ) = m(t ) cos(0 t )
(9.68)
gdje je m(t) = 1. Signal s digitalno moduliranom fazom mogue je generirati mijeanjem

bipolarnog NRZ modulacijskog signala sa signalom lokalnog oscilatora (slika 9.17.a). Zbog
skokovitog u osnovi sluajnog zakreta faze za 180 spektar PSK signala ima razmjerno iroki
propusni frekvencijski pojas. Iako je mogue filtriranjem ograniiti irinu propusnog pojasa
PSK signala najee je neprikadan za viekanalni radiosustav.
m(t)
m(t)cos( 0t)
m(t)cos( 0t)
u1(t)
m(t)/2
bipolarni
NRZ
a)
cos( 0t)
b)
cos( 0t)
Slika 9.17. Digitalna modulacija faze:

a) PSK modulator; b) koherentni PSK demodulator
Koherentni PSK demodulator sadri sinkronizirani lokalni oscilator koji generira
sinusoidalni signal s frekvencijom 0 (slika 9.17.b). Mijeanje ovog signala s ulaznim PSK
signalom (relacija 9.68) uzrokuje napon na izlazu mijeala:
u1 (t ) = u (t ) cos(0 t ) = m (t ) cos 2 (0 t ) =
1
m(t )[1 + cos(20 t )]
2
Nakon filtriranja niskopropusnim filtrom napon signala na izlazu PSK demodulatora

razmjeran je izvornom bipolarnom NRZ modulacijskom signalu:
uo (t ) =
1
m(t )
2
(9.69)
Uzgred, PSK signal nije mogue asinkrono demodulirati, a zbog stalnosti ovojnice nije
mogua uporaba detektora anvelope.
U svim razmotrenim sluajevima digitalno moduliranog signala mogua je sinkrona
demodulacija uporabom koherentnog demodulatora koji sadri sinkronizirani lokalni
oscilator. To znai da je jednaka frekvencija i faza signala lokalnog oscilatora u sastavu
modulatora i demodulatora. Naravno, to je teko ostvariti, a uin fazne pogreke, i
frekvencijske pogreke, je smanjenje amplitude demoduliranog signala s faktorom
odgovarajue cos() i cos(t). Primjerice eli li se faznu pogreku manju od 45 uz
prijenosnu frekvenciju 1 GHz, onda vremenska usklaenost signala lokalnih oscilatora treba
285
biti bolja od T/8 = 0,125 ns. Redovito ovaj uvjet nije mogue ispuniti zbog temperaturnog
zanoenja frekvencije lokalnog oscilatora, Dopplerovog uina i promjene kanjenja du staze
irenja elektromagnetskog vala. Postupak digitalne modulacije amplitude, ASK i frekvencije,
FSK ima prednost u odnosu na postupak digitalne modulacije faze, PSK jer je mogua
asinkrona demodulacija, na primjer uporabom detektora anvelope. Meutim, uestalost
pogrenog bita je vea nego pri uporabi koherentnog demodulatora.
Lokalni oscilator u sastavu koherentnog demodulatora mogue je sinkronizirati
uporabom pomonog prijenosnog signala (engl. pilot carrier) ili obnavljanjem prijenosnog
signala (engl. carrier recovery). Prvi nain sinkroniziranja je jednostavniji. Pomoni signal je
prijenosni signal niske razine koji u radiosustavu poprima jednake promjene kao i modulirani
signal. Zato je njime mogue fazno sinkronizirati lokalni oscilator u sastavu demodulatora.
Sklop za obnavljanje prijenosnog signala koristi podatak o fazi ili frekvenciji sadran u
primljenom moduliranom signalu. Brojne inaice ovog sklopa u osnovi su fazom
sinkronizirana petlja (potpoglavlja 8.3. i 8.4). Na slici 9.18. prikazana je blok-shema sklopa za
obnavljane prijenosnog signala u radiosustavu s digitalnom modulacijom faze, PSK.
sklop za
kvadriranje
cos(0t + )
(.)2
cos 2 (0 t + )
pojasno
propusni
filtar 2 0
djelilo
frekvencije
cos 2(0t + )
cos(0t + )
mijealo
m (t ) = 1
Slika 9.18. Sklop za obnavljanje prijenosnog signala u PSK radiosustavu

Na ulazu sklopa je PSK signal (relacija 9.68) s m(t) = 1. Kanjenje elektromagnetskog vala
du staze irenja izmeu odailjaa i prijamnika uzrokuje fazni zakret, . Sklop za
kvadriranje, na primjer poluvodika dioda s radnom tokom u kvadratinom podruju I-U
karakteristike, odstranjuje digitalnu modulaciju faze prijenosnog signala. Pojasno propusni
filtar izdvaja komponentu s frekvencijom 20 pa je na izlazu djelila frekvencije s 2 signal
cos(0t + ). To je obnovljeni prijenosni signal, odnosno signal sinkroniziranog lokalnog
oscilatora. Mijeanjem signala lokalnog oscilatora i primanog PSK signala nastaje bipolarni
NRZ modulacijski signal, m(t) = 1.
U radiokomunikacijskim sustavima s digitalnom modulacijom najee se demodulira
meufrekvencijski signal nakon pretvorbe frekvencije nanie. Za sloenu obradu signala koja
ukljuuje kondicioniranje moduliranog signala, obnavljanje prijenosnog signala i
sinkroniziranje, demoduliranje, dekodiranje te formatiranje modulacijskog signala redovito se
rabi sklopove za digitalnu obradu signala (DSP, engl. digital signal processing). To je u
osnovi specijalizirani procesor koji u stvarnom vremenu obavlja manji broj povezanih zadaa.
9.3. Vjerojatnost pogreke za binarnu modulaciju
Binarnu digitalnu modulaciju amplitude, frekvencije ili faze mogue je promatrati kao
posebni sluaj impulsno kodne modulacije (PCM, engl. pulse code modulation). Openito, u
postupku impulsno kodne modulacije napon signala s(t) za vrijeme trajanja bita, T poprima
vrijednost s1(t) za binarni znak 1 i vrijednost s2(t) za binarni znak 0. U odailjau se takav
286
PCM signal koristi za moduliranje amplitude, frekvencije ili faze prijenosnog signala. U
savrenom sluaju prijamnik e ispravno detektirati odaslani binarni znak, ali zbog uma
dodanog signalu u radiokomunikacijskom kanalu detekcija moe biti pogrena. Demodulacija
u prijamniku ASK i FSK signala moe biti sinkrona i asinkrona, a u prijamniku PSK signala
samo sinkrona. O demoduliranom signalu ovisi odluka je li primljen binarni znak 1 ili 0. U
odsutnosti uma to je lako odluiti postavljanjem praga detekcije (engl. detection treshold).
Pritom se komparatorom odreuje je li razina primljenog signala via ili nia od razine praga
detekcije. Na tablici 9.1. prikazane su vrijednosti napona primljenog PCM signala, s1(t) i s2(t)
za binarni znak 1 i 0 te prag detekcije za digitalnu modulaciju amplitude, frekvencije i faze. U
sluaju FSK i PSK kad je napon primljenog PCM signala simetrian, U optimalna razina
praga detekcije iezava. Za ASK optimalna razina praga detekcije je U/2. injenica da prag
detekcije zavisi o razini primljenog signala znaajni je nedostatak digitalne modulacije
amplitude.
Tablica 9.1. Napon primljenog PCM signala i prag detekcije
za razliite vrste digitalne modulacije
vrsta
modulacije
signal s1(t)
za znak 1
signal s2(t)
za znak 0
prag
detekcije
ASK
U/2
FSK
PSK
U prisutnosti uma znatno je tee na temelju demoduliranog signala odluiti je li

primljen binarni znak 1 ili 0. Pokazuje se da je u tom sluaju mogue ostvariti optimalnu (u
smislu najmanje vjerojatnosti pogreke) detekciju PCM signala pomou korelacijskog
prijamnika (engl. correlation receiver). On se sastoji od integratora (ili niskopropusnog filtra),
sklopa za uzorkovanje (engl. sampler) i komparatora (slika 9.19.a). Uzgred, krugu korelatora
ekvivalentan je PCM signalu optimalno (u smislu najveeg omjera signala i uma na izlazu)
prilagoeni filtar(engl. matched filter).
s(t) +n(t)
(.)dt
so(t) +no(t)
so(T ) +no(T)
integrator
s(t)
so(t)
UT
0
-U
T 2T
3T 4T
m(t)
>/<
1, 1, 0, 1 ...
komparator
sklop za
uzorkovanje
a)
det.
prag
2T
3T 4T
-UT
b)
Slika 9.19. Korelacijski prijamnik: a) blok-shema;

b) valni oblik signala na ulazu i izlazu integratora
287
Integrator integrira primljeni signal i um u vremenu trajanja bita, T (slika 9.19.b). Na kraju
tog perioda uzorkuje se signal na izlazu integratora, a komparator usporeuje razinu uzorka i
praga detekcije. Signal na izlazu korelatora dobro nadomjeta izvorni modulacijski signal,
m(t). Iako je uin uma znatno smanjen integriranjem, odnosno usrednjavanjem u periodu
bita, ipak moe nastupiti pogreka detekcije primljenog signala. Vjerojatnost pogreke (engl.
probability of error) ili uestalost pogrenog bita (BER, engl. bit error rate) je vjerojatnost da
je pojedini primljeni binarni znak pogrean.
Neka je na ulazu korelacijskog prijamnika (slika 9.19.a) napon signala i pridodanog
bijelog, Gaussovog uma koji je frekvencijski ogranien s(t) + n(t), gdje je s(t) = s1(t) za
binarni znak 1 i s(t) = s2(t) za binarni znak 0. Nakon integriranja u periodu bita, T napon
signala na izlazu sklopa za uzorkovanje je:
T
uo (T ) = [s (t ) + n (t )]dt = so (T ) + no (T )
(9.70)
gdje je integrirani napon signala i uma odgovarajue:

UT za s (t ) = U
so (T ) = s (t )dt = UT za s (t ) = U
0
0
za s (t ) = 0
(9.71)
no (T ) = n (t )dt
(9.72)
Energija bita (engl. bit energy) je normalizirana energija (na optereenju otpora 1 )
konanog napona PCM signala u periodu jednog binarnog znaka:
T
E b = s 2 (t )dt = U 2T
(9.73)
Srednja snaga frekvencijski ogranienog uma na izlazu savrenog integratora razmjerna je

vremenu integriranja (potpoglavlje 3.3):
No =
n 0T
=2
2
(9.74)
gdje je n0/2 dvostrana spektralna gustoa snage, PSD bijelog uma, a 2 je varijanca Gaussove
funkcije gustoe vjerojatnosti. (Napomena: valja razlikovati znak za napon uma na izlazu, no
od znaka za PSD uma n0.)
Neka je radiokomunikacijskim sustavom s digitalnom modulacijom amplitude, ASK i
sinkronom demodulacijom prenesen binarni znak 0 u prisutnosti frekvencijski ogranienog,
bijelog, Gaussovog uma. U tom sluaju napon signala na ulazu integratora i izlazu sklopa za
uzorkovanje u sastavu korelacijskog prijamnika odgovarajue je s(t) = s2(t) = 0 i so(T) = 0.
Prag detekcije takoer treba integrirati u periodu bita, T pa je njegova razina UT/2. Ako je
napon signala i uma na izlazu sklopa za uzorkovanje manji od razine praga, detekcija je
ispravna. U suprotnom, kad je napon signala i uma vei od razine praga detekcija je
pogrena. Vjerojatnost pogreke za odaslanu binarnu 0 je (potpoglavlje 3.4):
288
(0 )
Pe
( )
n 2 2 2
UT
UT
e 0
dn0
= P so (T ) + no (T ) >
=
= P n0 (T ) >
2
2 UT 2 2 2
(9.75)
jer je so(T) = 0. Uvede li se novu varijablu x = n0

2 , mogue je vjerojatnost pogreke
iskazati komplementarnom funkcijom pogreke, erfc(z):
(0 )
Pe
UT
1
UT
dx = erfc
2
2 2
(2 2 )
x2
Argument komplementarne funkcije pogreke mogue je prikazati u zavisnosti o energiji bita,

Eb i spektralnoj gustoi snage bijelog, Gaussovog uma, n0/2 (relacije 9.73. i 9.74):
UT
=
2 2
Eb T
T 2 2
Eb
4n 0
2
=
n 0T
Uvrtavanjem slijedi konani oblik izraza za vjerojatnost pogreke ako je binarni znak 0
odaslan u ASK radiosustavu sa sinkronom demodulacijom:
Pe(0 ) =
Eb
1
erfc
2
4n0
(9.76)
Za odaslanu binarnu 1 jednaka je vjerojatnost pogrene detekcije, Pe(1) = Pe(0 ) uz jednaku

razinu praga detekcije, UT/2. Ako je jednaka vjerojatnost nastupa 0 i 1 u slijedu binarnih
znamenki, ukupna vjerojatnost pogreke pojedinog primljenog bita je:
Pe =
Eb
1 (0 ) 1 (1)
1
Pe + Pe = Pe(0 ) = Pe(1) = erfc
2
2
2
4n0
(9.77)
Neka je radiokomunikacijskim sustavom s digitalnom modulacijom faze, PSK i

uzorkovanje u sastavu korelacijskog prijamnika odgovarajue je s(t) = s2(t) = U i
so(T) = UT, a razina praga detekcije iezava. Pogreka detekcije e nastupiti ako je
uzorkovani napon signala i uma vei od razine praga. Vjerojatnost pogreke za odaslanu
binarnu 0 u PSK radiosustavu sa sinkronom demodulacijom je:
Pe(0 ) = P{so (T ) + no (T ) > 0} = P{no (T ) > UT } =
UT
2
2
e n0 (2 )
2 2
dn0 =
Eb
1
UT 1
erfc
= erfc
2
2
n
2
(9.78)
2 te pomou relacija 9.73. i 9.74.

Pritom je ponovno zamijenjena varijabla, x = n0
prikazana zavisnost vjerojatnosti pogreke o energiji bita, Eb i spektralnoj gustoi snage
289
bijelog, Gaussovog uma, n0/2. Za odaslanu binarnu 1 jednaka je vjerojatnost pogrene

detekcije, Pe(1) = Pe(0 ) zbog simetrinosti PSK signala i postupka sinkrone demodulacije.
Valja uoiti da je u argumentu komplementarne funkcije pogreke omjer energije bita i
spektralne gustoe snage uma etiri puta vei za PSK signal u odnosu na ASK signal
(relacije 9.78. i 9.76). To znai da za jednaku vjerojatnost pogreke PSK radiosustav iziskuje
samo etvrtinu odaslane snage u odnosu na ASK radiosustav. Meutim, ASK signal iezava
polovinu vremena pa je srednja odaslana snaga u ASK radiosustavu jednaka polovini
odaslane snage u PSK radiosustavu uz jednaki napon signala, odnosno jednaku vrnu snagu.
Ukupno uzevi, u usporedbi srednje odaslane snage za jednaku vjerojatnost pogreke PSK
radiosustav ostvaruje dvostruko bolji (vei za 3 dB) rezultat od ASK radiosustava.
Neka je radiokomunikacijskim sustavom s digitalnom modulacijom frekvencije, FSK i
uzorkovanje u sastavu korelacijskog prijamnika odgovarajue je s(t) = s2(t) = U i
so(T) = UT, a razina praga detekcije iezava. To je jednaka razina signala i praga detekcije
kao i u sluaju PSK radiosustava, ali je razliita razina uma. Mogue je razabrati (slika
9.15.b) da je um na izlazu koherentnog FSK demodulatora jednak razlici uma iz dijela
sklopa za demodulaciju signala frekvencije 1 i 2:
n (t ) = n1 (t ) n2 (t )
(9.79)
Za napon Gaussovog uma n1(t) i n2(t) srednja vrijednost iezava, E{n1(t)} = E{n2(t)} = 0, a
varijanca je E {n12 (t )} = E {n22 (t )} = 2 . To je u osnovi bijeli um proputen kroz filtre razliite
prijenosne funkcije pa su n1(t) i n2(t) statistiki neovisni, E{n1(t)n2(t)} = E{n1(t)}E{n2(t)}. Uz
ova svojstva srednja snaga uma na izlazu koherentnog FSK demodulatora:
N o = E {n 2 (t )} = E {n12 (t ) 2n1 (t )n2 (t ) + n22 (t )} = E {n12 (t )}+ E {n22 (t )} = 2 2
(9.80)
dvostruko je vea u odnosu na koherentni ASK i PSK demodulator.

Vjerojatnost pogreke za odaslanu binarnu 0 u FSK radiosustavu sa sinkronom
demodulacijom jednaka je rezultatu za PSK radiosustav ako se 2 zamijeni s 22:
Pe(0 ) = P{so (T ) + no (T ) > 0} = P{n1 (T ) n2 (T ) > UT } =
UT
2
2
e n0 (4 )
4 2
dn0 =
Eb
1
UT 1
erfc
= erfc
2
2 2
2n 0
(9.81)
Za odaslanu binarnu 1 jednaka je vjerojatnost pogrene detekcije, Pe(1) = Pe(0 ) zbog

simetrinosti FSK signala i postupka sinkrone demodulacije. Oigledno je omjer energije bita
i spektralne gustoe snage uma u argumentu komplementarne funkcije pogreke dvostruko
(za 3 dB) vei za PSK signal u odnosu na FSK signal (relacije 9.78. i 9.81). To znai da za
jednaku vjerojatnost pogreke PSK radiosustav iziskuje samo polovinu odaslane snage u
odnosu na FSK radiosustav. Usporedba FSK i ASK radiosustava na temelju vrne snage ASK
signala (relacije 9.81. i 9.76) pokazuje da za jednaku vjerojatnost pogreke FSK radiosustav
iziskuje samo polovinu odaslane snage u odnosu na ASK radiosustav. Spomenuto je da je
srednja snaga ASK signala jednaka polovini vrne snage jer mu amplituda iezava polovinu
vremena. Zato u usporedbi srednje odaslane snage za jednaku vjerojatnost pogreke FSK
radiosustav ostvaruje jednaki rezultat kao i ASK radiosustav.
290
Bjelodano je lake ostvariti asinkronu nego sinkronu demodulaciju ASK signala, ali je
tee odrediti vjerojatnost pogrene detekcije. U radiokomunikacijskom sustavu s digitalnom
modulacijom amplitude, ASK i asinkronom demodulacijom odreivanje vjerojatnosti
pogreke oteava uin nelinearnosti detektora anvelope na um. Neka je na ulazu detektora
anvelope napon primljenog ASK signala i uma:
u (t ) = m(t ) cos(0 t ) + n (t )
(9.82)
gdje je m(t) jednak U ili 0 odgovarajue odaslanom binarnom znaku 1 ili 0. Uz kvadraturni
prikaz frekvencijski ogranienog, bijelog, Gaussovog uma, n(t) = x(t)cos(0t) y(t)sin(0t)
mogue je prethodnu relaciju prikazati u obliku:
u (t ) = [m(t ) + x (t )]cos(0 t ) y (t ) sin(0 t ) = r (t ) cos(0 t + (t ))
(9.83)
gdje je funkcija ovojnice, r(t) i faze, (t) odgovarajue:

r (t ) =
[m(t ) + x (t )]2 + y 2 (t )
y (t )
(t ) = arctan
m(t ) + x (t )
(9.84)
(9.85)
Ovojnica ASK signala s pridodanim umom, r(t) na izlazu je detektora anvelope (slika
9.13.c). Nakon toga se komparatorom odreuje je li razina primljenog PCM signala via ili
nia od razine praga detekcije. Vjerojatnost pogrene detekcije zavisi o statistikim
svojstvima sluajne varijable r(t) koja nema Gaussovu razdiobu, odnosno ovisi o tome je li
radiosustavom prenesen binarni znak 0 ili 1.
Neka je u razmatranom radiosustavu odaslana binarna 0 pa je m(t) = 0. Komponente
uma u kvadraturnom prikazu uskopojasnog uma, x(t) i y(t) statistiki su neovisne sluajne
varijable koje imaju Gaussovu razdiobu pa je funkcija gustoe zdruene vjerojatnosti
(potpoglavlje 3.1):
2
2
2
e (x + y ) (2 )
f xy ( x, y ) = f x ( x ) f y ( y ) =
za < x, y <
2 2
(9.86)
Uvrsti li se m(t) = 0 u relaciju 9.84. i 9.85. slijedi odgovarajue r2(t) = x2(t) + y2(t) i
tan((t)) = y(t)/x(t) pa je mogue pravokutne koordinate pretvoriti u polarne:
x (t ) = r (t ) cos( (t ))
y (t ) = r (t ) sin ( (t ))
Za element povrine vrijedi jednakost dxdy = rdrd. Primjena ove transformacije koordinata
na relaciju 9.86. daje funkciju gustoe zdruene vjerojatnosti sluajnih varijabli r(t) i (t):
re
f r (r, ) =
( )
r 2 2 2
2 2
za 0 r < i 0 2
(9.87)
Funkciju gustoe vjerojatnosti, PDF sluajne varijable r(t) mogue je odrediti integriranjem
zdruene PDF po varijabli (t):
291
f r (r ) =
f (r, )d =
r
2
2
re r (2 )
za 0 r <
(9.88)
To je funkcija gustoe vjerojatnosti Rayleighove razdiobe koju ima sluajna varijabla s

kruno simetrinim podrujem vrijednosti, primjerice udaljenost pogotka od sredita krune
mete. U potpoglavlju 4.6. pokazano je da Rayleighovu razdiobu ima ovojnica primljenih
signala u sluaju ravnomjernog fedinga uzrokovanog viestaznim irenjem elektromagnetskog
vala. Ako je r0 razina praga detekcije, vjerojatnost pogreke za odaslanu binarnu 0 u
razmatranom radiosustavu je:
(0 )
Pe
= P{r (t ) > r0 } = f r (r )dr =

r0
re
( )dr = e r (2 )
r 2 2 2
2
0
(9.89)
r0
gdje je za fr(r) uvrtena relacija 9.88.

Kolika je vjerojatnost pogreke ako je u razmatranom radiosustavu odaslana binarna 1
pa je m(t) = U? Tada sluajna varijabla x'(t) = U + x(t) u relaciji 9.83. ima Gaussovu razdiobu
sa srednjom vrijednou U, varijancom 2 i funkcijom gustoe vjerojatnosti:
f x ( x ) =
2
2
e ( xU ) (2 )
2 2
(9.90)
Prema relaciji 9.84. i 9.85. odgovarajue funkcija ovojnice, r(t) i faze, (t) je:
r (t ) =
[U + x (t )]2 + y 2 (t ) =
x 2 (t ) + y 2 (t )
y (t )
y (t )
(t ) = arctan
= arctan
U + x (t )
x (t )
(9.91)
(9.92)
Funkcija gustoe zdruene vjerojatnosti statistiki neovisnih sluajnih varijabli x'(t) i y(t) koje
imaju Gaussovu razdiobu je (relacija 9.86):
2
2
2
e [( xU ) + y ] (2 )
f xy ( x , y ) = f x ( x ) f y ( y ) =
za < x , y <
2 2
Transformacija koordinata u ovoj relaciji:

x (t ) = r (t ) cos( (t ))
y (t ) = r (t ) sin ( (t ))
uz jednakost za element povrine, dx'dy = rdrd daje funkciju gustoe zdruene vjerojatnosti
sluajnih varijabli r(t) i (t):
2
2
2
re [( xU ) + y ] (2 )
f r (r, ) =
=
2 2
2
2
2
2
re U (2 )e (r 2Ur cos ) (2 )
=
za 0 r < i 0 2
2 2
292
(9.93)
jer je (x' U)2 + y2 = (rcos U)2 + r2sin2 = U2 + r2 2Urcos. Ponovno je funkciju

gustoe vjerojatnosti, PDF sluajne varijable r(t) mogue odrediti integriranjem zdruene
PDF po varijabli (t):
f r (r ) =
2
2
2 2
re (U + r ) (2 ) Ur cos 2
f r (r, )d =
d za 0 r <
0 e
2 2
(9.94)
Pomou modificirane Besselove funkcije prve vrste nitinog reda:

I 0 (x ) =
1
2
x cos
mogue je relaciju 9.94. prikazati u obliku:

f r (r ) =
e (U
+r2
) (2 )I Ur za 0 r <
0
2

2
(9.95)
To je funkcija gustoe vjerojatnosti Riceove razdiobe koja ima maksimum za r(t) = U.

Oekivano, za U = 0 Riceova razdioba prelazi u Rayleighovu (relacija 9.88) jer je I0(0) = 1.
Ako je napon signala, odnosno ovojnica puno vea od razine uma, U r(t) >> 2, Riceova
razdioba priblino je jednaka Gaussovoj (relacija 9.90) jer je I0(x) ex/(2x) za veliki x.
Vjerojatnost pogreke za odaslanu binarnu 0 ako je u razmatranom radiosustavu razina praga
detekcije r0 je:
r0
r0
Pe(1) = P{r (t ) < r0 } = f r (r )dr =
r
2
e (U
+r2
) (2 )I Ur dr
0
2

2
(9.96)
gdje je za fr(r) uvrtena relacija 9.95. Za odreeni integral u ovom izrazu ne postoji analitiko
rjeenje pa ga treba izraunati numeriki.
Rezultati za vjerojatnost pogreke Pe(0 ) i Pe(1) (relacije 9.89. i 9.96) nisu jednaki jer su
statistika svojstva uma razliita za m(t) = 0 i m(t) = U. Ako je P0 i P1 vjerojatnost da je
odaslan binarni znak odgovarajue 0 i 1, ukupna vjerojatnost pogreke pojedinog primljenog
bita u radiosustavu s ASK i detektorom anvelope je:
Pe = P0 Pe(0 ) + P1 Pe(1)
(9.97)
Vjerojatnost pogreke zavisi o razini praga detekcije, r0 i omjeru U/; mogue je iskazati u
zavisnosti o omjeru energije bita i spektralne gustoe snage bijelog, Gaussovog uma,
U 2/2 = 2Eb/n0. Na slici 9.20. prikazana je funkcija gustoe vjerojatnosti Rayleighove i
Riceove razdiobe (relacije 9.88. i 9.95) u zavisnosti o ovojnici, r(t) asinkrono demoduliranog
ASK signala. Vjerojatnost pogrene detekcije kad je odaslana binarna 0 i 1 jednaka je plotini
ispod dijela ovih krivulja koji je odgovarajue vei i manji od praga detekcije, r0. Najee je
nastup oba binarna znaka jednako vjerojatan, P0 = P1 = 0,5. U tom sluaju ukupna
vjerojatnost pogreke je najmanja ako je razina praga detekcije odabrana na presjecitu
krivulja Rayleighove i Riceove razdiobe. Openito, optimalna razina praga detekcije funkcija
je U i te je treba odrediti numeriki. Njezina vrijednost je priblino U/2 ako je vrlo velik
omjer signala i uma na ulazu detektora anvelope. injenica da razina praga detekcije zavisi o
293
razini primljenog signala znaajan je nedostatak radiosustava s digitalnom modulacijom

amplitude posebno u prisutnosti fedinga.
fr(r)
Rayleighova razdioba
znak 0
Riceova razdioba
znak 1
Pe(1)
0
Pe(0 )
r0
Slika 9.20. Funkcija gustoe vjerojatnosti Rayleighove i Riceove razdiobe

za asinkrono demodulirani ASK signal
Spomenuto je da se u nekoherentnom FSK demodulatoru (slika 9.16.a) FSK signal
razlae na dva ASK signala koje se pojedinano demodulira detektorom anvelope. Zato je
vjerojatnost pogrene detekcije u radiosustavu s digitalnom modulacijom frekvencije, FSK i
asinkronom demodulacijom mogue odrediti slinim postupkom kao i u sluaju ASK
radiosustava. Ako je odaslanoj binarnoj 1 pridruen sinusoidalni signal s frekvencijom 1,
onda je napon PCM signala i uma na izlazu detektora anvelope u grani s pojasno propusnim
filtrom za 1:
r1 (t ) = U + n1 (t )
(9.98.a)
U tom sluaju na izlazu detektora anvelope u grani s pojasno propusnim filtrom za 2 samo je
napon uma:
r2 (t ) = n2 (t )
(9.98.b)
Ako je odaslana binarna 0 kojoj je pridruen sinusoidalni signal s frekvencijom 2, napon

PCM signala, U i uma, n2(t) je na izlazu detektora anvelope u grani s pojasno propusnim
filtrom za 2, a na izlazu detektora anvelope u grani s pojasno propusnim filtrom za 2 samo
je napon uma, n1(t). Posljedica takve simetrinosti je jednaka vjerojatnost pogreke za
odaslanu binarnu 1 i 0. Napon na izlazu nekoherentnog FSK demodulatora jednak je razlici
izlaznog napona detektora anvelope, r1(t) r2(t) pa razina praga detekcije iezava.
Vjerojatnost pogreke za odaslani binarni znak 1 u radiosustavu s FSK i asinkronom
demodulacijom je:
Pe(1) = P{r1 (t ) r2 (t ) < 0} = P{r2 (t ) > r1 (t )}
(9.99)
Pritom su r1(t) i r2(t) statistiki neovisne sluajne varijable (relacije 9.98.a) i 9.98.b); r1(t)
sadri signal i um pa ima Riceovu razdiobu, a r2(t) sadri samo um pa ima Rayleighovu
razdiobu. Zdrueni dogaaj r2(t) > r1(t) nastupa kad r1(t) ima proizvoljnu pozitivnu vrijednost
(napon na izlazu detektora anvelope uvijek je pozitivan) i r2(t) je vei od r1(t) pa je relaciju
9.99. mogue prikazati u obliku:
294
(1)
Pe
= P{0 < r1 (t ) < r1 (t ) < r2 (t ) < } = f r r (r1 , r2 )dr2 dr1 =

12
r1 =0 r2 = r1
f r1 (r1 ) f r2 (r2 )dr2 dr1 =
r1 =0 r2 = r1
r1
r1 =0
e (
U 2 + r12
r2 r (2 )
) (2 )I Ur1
e
dr2 dr1
0
2
2
r =r
2
2
2
(9.100)
gdje je za funkciju gustoe vjerojatnosti f r1 (r1 ) i f r2 (r2 ) uvrtena odgovarajue relacija 9.95. i
9.88. Izravno je mogue rijeiti unutarnji integral (relacija 9.89):
2
2
2
2
e r2 (2 )dr2 = e r1 (2 )
r2
r1
pa se relacija 9.100. saima u oblik:
Pe(1) =
r1
2
2
2
e U (2 )e r1
Ur
I 0 21 dr1

(9.101)
a zamjena varijabli x = 2r1 daje:

(1)
Pe
1 U 2 (4 2 ) x U2 + x 2 (2 2 ) Ux
I0
= e
dx
0 2 e
2
2
2
(9.102)
Podintegralni izraz jednak je funkciji gustoe vjerojatnosti Riceove razdiobe u kojoj je U 2

zamijenjeno s U 2 (relacija 9.95). Ova funkcija ispunjava uvjet normalizacije, odnosno
jedinina je vrijednost njezina integrala od 0 do . Konano, vjerojatnost pogreke za
odaslani binarni znak 1 ili 0 u radiosustavu s FSK i asinkronom demodulacijom je:
Pe(1) = Pe(0 ) =
1 U 2 (4 2 ) 1 Eb
e
= e
2
2
( 2 n0 )
(9.103)
Valja podsjetiti da je vjerojatnost pogreke za sve razmotrene vrste binarne modulacije

iskazana u zavisnosti o omjeru energije bita, Eb i spektralne gustoe snage bijelog, Gaussovog
uma, n0/2. Mjerna jedinica za Eb i n0 odgovarajue je Ws i W/Hz pa je Eb/n0 omjerna ili
brojana veliina s mjernom jedinicom 1. Energija bita, Eb te snaga prijenosnog signala, S i
uestalost bita (engl. bit rate), Rb s mjernom jedinicom bit/s (bps, engl. bit per second)
povezani su relacijom S = RbEb pa je omjer Eb/n0 mogue prikazati u obliku:
Eb
S
=
n0 n0 Rb
(9.104)
Zato vjerojatnost pogrene detekcije zavisi o snazi prijenosnog signala, uestalosti bita i
spektralnoj gustoi snage uma na ulazu demodulatora. Funkcija vjerojatnosti pogreke u
svim sluajevima se monotono smanjuje s poveanjem omjera Eb/n0 pa se prema relaciji
9.104. vjerojatnost pogreke poveava s poveanjem uestalosti bita uz stalnu razinu uma.
Treba istaknuti da je relacija 9.104. neovisna o irini propusnog frekvencijskog pojasa
prijamnika.
295
Omjer energije bita i spektralne gustoe snage uma mogue je povezati s omjerom
snage signala i snage uma u prijamniku. Ako je irina propusnog pojasa meufrekvencijskog
filtra f, snaga uma na ulazu demodulatora ukljuujui i negativni dio spektra je
N = (2f)(n0/2) = n0f pa je relaciju 9.104. mogue prikazati u obliku:
E b S f
=
n0 N Rb
(9.105)
Ovisno o vrsti modulacije potrebna je irina propusnog frekvencijskog pojasa prijamnika u

rasponu od jedne do nekoliko uestalosti bita. Kao istoznanicu za uestalost bita rabi se
naziv brzina prijenosa (binarnih) podataka (engl. data rate).
U jednom signalizacijskom periodu kod razmotrenih vrsta digitalne modulacije
sadran je samo jedan binarni znak. Zato je efikasnost irine frekvencijskog pojasa (engl.
bandwidth efficiency) binarne modulacije 1 (bit/s)/Hz. Primjerice ako se u sustavu
nepokretnog telefona koji prenosi frekvencijski pojas irine 2 400 Hz (od 600 Hz do 3 kHz)
koristi binarnu modulaciju frekvencije, onda je najvea brzina prijenosa podataka
2 400 Hz1 (bit/s)/Hz = 2 400 bit/s. Znatno veu brzinu prijenosa podataka mogue je
ostvariti postupkom vieznakovne modulacije kada modulirani signal u jednom
signalizacijskom periodu sadri vie od jednog binarnog znaka. Tada je efikasnost irine
frekvencijskog pojasa vea od 1 (bit/s)/Hz. Unato uvrijeenoj uporabi odrednice brzina
prijenosa podataka i irina frekvencijskog pojasa nemaju jednako znaenje.
Na slici 9.21. prikazana je vjerojatnost pogreke, odnosno uestalost pogrenog bita,
BER za binarnu digitalnu modulaciju amplitude, frekvencije i faze u zavisnosti o omjeru
energije bita i spektralne gustoe snage uma. Usporedba je na temelju vrne snage
moduliranog signala.
Pe
100
10-1
asinkrona
ASK
10-2
sinkrona
ASK
10-3
asinkrona
FSK
10-4
sinkrona
FSK
10-5
sinkrona
PSK
10-6
10-7
-10
-5
10
15
20
E b n0
dB
Slika 9.21. Zavisnost vjerojatnosti pogreke o omjeru Eb/n0

za neke vrste binarne modulacije
Razabire se da najmanju uestalost pogrenog bita za odreenu vrijednost omjera Eb/n0
ostvaruje sinkrona demodulacija PSK signala, ali uz nuno sinkroniziranje lokalnog oscilatora
i razmjerno iroki propusni frekvencijski pojas. Za jednaku vjerojatnost pogreke sinkrona
demodulacija FSK signala iziskuje priblino za 3 dB vei omjer Eb/n0 u odnosu na sinkronu
296
demodulaciju PSK signala. Mala je razlika izmeu sinkrone i asinkrone demodulacije FSK
signala te izmeu sinkrone i asinkrone demodulacije ASK signala. Za jednaku vjerojatnost
pogreke asinkrona demodulacija iziskuje priblino za 1dB vei omjer Eb/n0 u odnosu na
sinkronu demodulaciju. U usporedbi na temelju vrne snage za jednaku vjerojatnost pogreke
sinkrona i asinkrona demodulacija ASK signala iziskuje priblino za 3 dB vei omjer Eb/n0 u
odnosu na odgovarajue sinkronu i asinkronu demodulaciju FSK signala. Meutim, u
usporedbi na temelju srednje snage odgovarajua demodulacija FSK i ASK signala ostvaruje
priblino jednaku uestalost pogrenog bita za odreenu vrijednost omjera Eb/n0.
Najvea doputena vjerojatnost pogreke ovisi o namjeni radiokomunikacijskog
sustava, ali i o kompromisu izmeu irine propusnog frekvencijskog pojasa, snage odailjaa,
dometa, sloenosti prijamnika i cijene. Moe biti u rasponu od 102 kod radiosustava za
prijenos slikovnih elemenata na prvim svemirskim sondama do 108 kod beinih raunalnih
mrea s velikom brzinom prijenosa podataka. Uobiajena vjerojatnost pogreke kod
suvremenih radiosustava je 105. Za ovu vjerojatnost pogreke na tablici 9.2. navedena je
potrebna vrijednost omjera energije bita i spektralne gustoe snage uma kod razmatranih
vrsta digitalne binarne modulacije. Podaci su na temelju vrne snage moduliranog signala.
Tablica 9.2. Potrebna vrijednost Eb/n0 za Pe = 105
vrsta modulacije
potrebni Eb/n0
sinkrona PSK
9,6 dB
sinkrona FSK
12,6 dB
asinkrona FSK
13,4 dB
sinkrona ASK
15,6 dB
asinkrona ASK
16,4 dB
Odailja u radiosustavu s digitalnom modulacijom amplitude jednostavne je strukture

i vrlo djelotvoran jer samo polovinu vremena odailje signal. Ako se koristi asinkronu
demodulaciju, i prijamnik ASK signala jednostavne je strukture. Uestalost pogrenog bita je
najvea u odnosu na ostale modulacijske postupke pa je brzina prijenosa podataka u ASK
radiosustavu ograniena na manje vrijednosti. injenica da prag detekcije zavisi o razini
primljenog signala ini ASK radiosustav manjkavim u prisutnosti fedinga. Zato je primjena
digitalne modulacije amplitude ograniena na razmjerno jeftine radiosustave manjeg dometa,
na primjer sustav za telemetriju ili radiofrekvencijsku identifikaciju (RFID, engl. RF
identification).
Kod radiosustava s digitalnom modulacijom frekvencije mogue je koristiti prag
detekcije s razinom koja iezava neovisno o razini primljenog signala. Odailja u FSK
radiosustavu neznatno je sloenije strukture od odailjaa ASK signala. Prijamnik FSK
signala s nekoherentnim demodulatorom moe biti jednostavne strukture i jeftin. Nadalje,
uestalost pogrenog bita za asinkronu i sinkronu FSK usporedive je vrijednosti i znatno je
manja od uestalosti pogrenog bita za asinkronu ASK (u usporedbi na temelju vrne snage
moduliranog signala). Zbog povoljnih svojstava digitalna modulacija frekvencije s
asinkronom demodulacijom ima iroku primjenu u sustavima za prijenos podataka, primjerice
kod modema, teleprintera i telefaksa.
Radiosustav s digitalnom modulacijom faze i sinkronom demodulacijom ima najbolja
svojstva u pogledu uestalosti pogrenog bita, ali nije mogua asinkrona demodulacija. Signal
297
s moduliranom fazom ima stalnu ovojnicu i mogue je koristiti prag detekcije ija razina
iezava. To ublaava zahtjeve koji se postavljaju na pojaalo snage u odailjau PSK
radiosustava i ini ga nadmonim u odnosu na ostale vrste radiosustava u prisutnosti fedinga.
Pritom je nuno prenositi razmjerno iroki propusni frekvencijski pojas uobiajeno u rasponu
od dvije do etiri uestalosti bita (od 2Rb do 4Rb). Openito, primjena digitalne modulacije
faze je rezervirana za radiosustave vrhunskih svojstava, na primjer sustav za satelitske i
svemirske komunikacije ili globalni sustav pozicioniranja (GPS, engl. global positioning
system).
Primjer 9.3. Sustav beine lokalne raunalne mree iziskuje prijenos podataka najveom
brzinom 11 Mbit/s uz najveu uestalost pogrenog bita 105. Odailja i prijamnik tog
sustava koriste monopol-antenu s dobitkom 4,5 dBi, snaga odailjanja je 0,5 W, a prijamnik i
prijamna antena zajedno imaju ekvivalentnu temperaturu uma 600 K referirano na ulaz
demodulatora. Ako je sinusoidalni prijenosni signal s frekvencijom 2,44 GHz, odrediti najvei
domet radiosustava s digitalnom modulacijom frekvencije i sinkronom demodulacijom te s
digitalnom modulacijom amplitude i asinkronom demodulacijom.
Valna duljina zraenog elektromagnetskog vala je:
c
3 108
= =
= 0,123 m
f 2,44 10 9
a brojana vrijednost dobitka antene iskazanog u decibelima je:

Gt = Gr = 4,5 dBi = 2,82
U sluaju radiosustava s FSK i sinkronom demodulacijom za vjerojatnost pogreke Pe = 105
potrebna je vrijednost omjera energije bita i spektralne gustoe snage uma (tablica 9.2):
Eb
= 12,6 dB = 18,2
n0
Prema relaciji 9.104. mogue je odrediti potrebnu primljenu snagu prijenosnog signala:
Pr =
Eb
E
n0 Rb = b kTe Rb = 18,2 1,38 10 23 600 11 10 6 = 1,66 10 12 W
n0
n0
Friisovom jednadbom odreen je najvei domet za radiosustav s digitalnom modulacijom

frekvencije i sinkronom demodulacijom:
Rmax =
Pt Gt Gr 2
=
(4 )2 Pr
0,5 2,82 2 0,1232

= 15 km
(4 )2 1,66 10 12
Ako je radiosustav s ASK i asinkronom demodulacijom za vjerojatnost pogreke Pe = 105,

potrebna je vrijednost omjera energije bita i spektralne gustoe snage uma (tablica 9.2):
Eb
= 16,4 dB = 43,7
n0
298
Potrebna snaga prijenosnog signala na ulazu demodulatora je (relacija 9.104):

Pr =
Eb
E
n0 Rb = b kTe Rb = 43,7 1,38 10 23 600 11 10 6 = 3,98 10 12 W
n0
n0
Friisovom jednadbom odreen je najvei domet za radiosustav s digitalnom modulacijom

amplitude i asinkronom demodulacijom:
Rmax =
Pt Gt Gr 2
=
(4 )2 Pr
0,5 2,82 2 0,1232

= 9,8 km
(4 )2 3,98 10 12
Razabire se da je najvei domet radiosustava s ASK i asinkronom demodulacijom priblino

35 % manji od najveeg dometa radiosustava s FSK i sinkronom demodulacijom. Ostvareni
domet bit e puno manji (najee nekoliko stotina metara) zbog uina pri irenju
elektromagnetskog vala, na primjer zasjenjenja, atenuacije i fedinga.
9.4. Uin Rayleighovog fedinga na uestalost pogrenog bita
U potpoglavlju 4.6. razmotrena su statistika svojstva primljenog signala u sluaju

ravnomjernog fedinga zbog viestaznog irenja elektromagnetskog vala izmeu odailjaa i
prijamnika. Tada nastupa znatno smanjenje snage primanog signala u kratkom intervalu zbog
promjena u prijenosnom sredstvu ili stazi irenja elektromagnetskog vala. Ovojnica valnog
oblika ukupnog napona primljenih signala u sluaju ravnomjernog fedinga ima Rayleighovu
razdiobu. Kratkotrajno smanjenje snage ne utjee znatnije na srednju snagu primanog signala,
ali kratkotrajno znatno poveava uestalost pogrenog bita. Naravno, to poveava i srednju
vjerojatnost pogreke kod radiosustava s digitalnom modulacijom. Drukije iskazano uz
stalnu ekvivalentnu izotropno zraenu snagu, uestalost pogrenog bita i razinu uma feding
uzrokuje smanjenje dometa radiosustava.
Na slici 9.22. prikazan je model radiokanala s ravnomjernim, Rayleighovim fedingom
i pridodanim bijelim, Gaussovim umom. Sluajnom varijablom r(t) i n(t) modelirana je
odgovarajue promjena amplitude primanog signala uzrokovana fedingom te um unesen
prijamnom antenom i generiran u prijamniku.
+
si(t)
r(t)
so(t) =r (t )si(t )+n(t)
n(t )
Slika 9.22. Model radiokanala s fedingom i pridodanim bijelim umom

Sluajna varijabla r(t) ima Rayleighovu razdiobu s funkcijom gustoe vjerojatnosti:
f r (r ) =
2
2
e r (2 ) za 0 r <
(9.106)
299
Pritom je varijanca sluajne varijable r(t) oznaena s 2; efektivna vrijednost sluajne

varijable s Rayleighovom razdiobom je 2 . Znak za varijancu sluajne varijable n(t) s
Gaussovom razdiobom je 2.
Neka je Rayleighov feding prisutan u radiokomunikacijskom sustavu s digitalnom
modulacijom faze i sinkronom demodulacijom. Ako je r vrijednost sluajne varijable r(t),
onda je vjerojatnost pogreke za odaslanu binarnu 0 (relacija 9.78) mogue prikazati u obliku:
r 2 Eb
1
erfc
n0
2
Pe(0 ) (Eb r ) = P{n0 (T ) > rUT } =
(9.107)
Ukupna vjerojatnost pogreke dobije se integriranjem po vrijednosti r u granicama 0 r <

umnoka ovog izraza i funkcije gustoe vjerojatnosti Rayleighove razdiobe (relacija 9.106):
Pe(0 ) = Pe(0 ) (Eb r ) f r (r )dr =

0
r 2 Eb
1
erfc
n0
2 0
r r 2 (2 2 )
e
dr
2
(9.108)
Zamjena varijabli u = r2Eb/n0, du = (2rEb/n0)dr i r2 = un0/Eb te odreenje komplementarne

funkcije pogreke:
( )
erfc u =
x2
dx
x= u
omoguuju relaciju 9.108. prikazati u obliku:

Pe(0 ) =
n0
2 2 Eb
x2
2
e un0 (2 Eb )dxdu
(9.109)
u =0 x = u
Neka je omjer srednje energije bita i spektralne gustoe snage uma za signal primljen u
prisutnosti fedinga:
2 2 Eb
=
n0
(9.110)
pa je relaciju 9.109. mogue prikazati u jednostavnijem obliku:

Pe(0 ) =
x2
e u dxdu
u =0 x = u
Na vanjski integral u ovom izrazu mogue je primijeniti pravilo parcijalne integracije:

b
UdV = UV a VdU uz U =
a
300
x= u
x2
dx i dV = e u du
(9.111)
pa je vjerojatnost pogreke za odaslanu binarnu 0 u radiosustavu s digitalnom modulacijom

faze i sinkronom demodulacijom uz prisutan Rayleighov feding:
(0 )
Pe
u
e

=
u
erfc
2

u =0 2
( )
2
1+
e (1+1 )u
u=0 u du =
(9.112)
Pritom je vrijednost komplementarne funkcije pogreke erfc() = 0 i erfc(0) = 1, a odreeni

integral je tablini:
e au
0 u du = a
Zbog slinosti relacija 9.76, 9.78. i 9.81. jednakim postupkom mogue je odrediti
slina rjeenja za vjerojatnost pogreke u ASK i FSK radiosustavu sa sinkronom
demodulacijom u prisutnosti Rayleighovog fedinga. Relacija 9.112. iskazuje vjerojatnost
pogreke u PSK radiosustavu pomou omjera srednje energije bita i spektralne gustoe snage
uma za signal primljen u prisutnosti fedinga, (relacija 9.110). Smanjenje vjerojatnosti
pogreke pri poveanju ovog omjera je znatno sporije u odnosu na sluaj kad je odsutan
feding. Naime, u odsutnosti fedinga smanjenje vjerojatnosti pogreke je priblino
eksponencijalno s poveanjem omjera energije bita i spektralne gustoe snage uma jer je
openito:
erfc (z )
ez
za veliki z
Osim toga, treba uoiti da se rezultat za vjerojatnost pogreke u prisutnosti fedinga (relacija
9.112) ne svodi na rezultat za vjerojatnost pogreke u odsutnosti fedinga (relacija 9.78) kad
poprima vrijednost 0 ili 1. To je posljedica pretpostavke da kod Rayleighovog fedinga ne
postoji izravni elektromagnetski val koji se izmeu odailjaa i prijamnika iri stazom optike
vidljivosti. Naravno, u odsutnosti fedinga to je jedina staza irenja elektromagnetskog vala.
Ako kod viestaznog irenja postoji i staza optike vidljivosti, onda ovojnica ukupnog napona
primljenih signala ima Riceovu razdiobu.
Neka je Rayleighov feding prisutan u radiokomunikacijskom sustavu s digitalnom
modulacijom frekvencije i asinkronom demodulacijom. Vjerojatnost pogreke za odaslanu
binarnu 0 (relacija 9.103) mogue je prikazati u obliku:
Pe(0 ) (Eb r ) = P{n0 (T ) > rUT } =
1 r 2 Eb
e
2
(2 n0 )
(9.113)
gdje je r vrijednost sluajne varijable r(t). Ukupna vjerojatnost pogreke jednaka je integralu
po r umnoka ovog izraza i funkcije gustoe vjerojatnosti Rayleighove razdiobe (relacija
9.106) u granicama 0 r < :
301
(0 )
Pe
2
1 r
= Pe (E b r ) f r (r )dr = 2 e r Eb
20
0
(0 )
1
2 Eb
21 +
n0
(2 n0 )
2
2
e r (2 )dr =
(9.114)
1
2+
Pritom je omjer srednje energije bita i spektralne gustoe snage uma za signal primljen u
prisutnosti fedinga (relacija 9.110), a rezultat je odreen pomou tablinog integrala:
ax
x e dx =
2
1
2a
Na slici 9.23. prikazan je uin Rayleighovog fedinga na uestalost pogrenog bita,

BER u radiosustavu s digitalnom modulacijom faze i sinkronom demodulacijom te digitalnom
modulacijom frekvencije i asinkronom demodulacijom. Vjerojatnost pogreke, Pe prikazana
je u zavisnosti o omjeru srednje primljene energije bita i spektralne gustoe snage uma,
= 22Eb/n0. U sluaju s prisutnim fedingom vjerojatnost pogreke za sinkronu PSK i
asinkronu FSK odreena je odgovarajue relacijom 9.112. i 9.114. U sluaju s odsutnim
fedingom odabrano je 22 = 1, odnosno = Eb/n0 pa se za vjerojatnost pogreke koristi
odgovarajue relaciju 9.78. i 9.103.
Pe
100
10-1
10-2
10-3
10-4
feding
prisutan
feding
odsutan
10-5
sinkrona PSK
asinkrona FSK
10-6
10-7
-10
10
20
30
40 /dB
Slika 9.23. Uin Rayleighovog fedinga na BER za sinkronu PSK i asinkronu FSK
Razabire se drastino poveanje vjerojatnosti pogreke u prisutnosti fedinga i za PSK
radiosustav sa sinkronom demodulacijom i za FSK radiosustav s asinkronom demodulacijom.
Primjerice kod oba radiosustava uz vjerojatnost pogreke Pe = 105 feding ima uin poveanja
potrebnog omjera energije bita i uma za vie od 30 dB. Snaga odailjanja redovito je
ograniena (tehnoloki ili normama) pa feding u konanici ima uin smanjenja dometa
radiokomunikacijskog sustava uz odreenu brzinu prijenosa podataka, uestalost pogrenog
bita i razinu uma. Najee pogreni bitovi u radiokanalu s fedingom nastupaju u
kratkotrajnim nahrupima pa kodiranje za ispravljanje pogreki moe djelotvorno smanjiti
vjerojatnost pogreke.
302
Primjer 9.4. Bazna postaja staninog telefona s antenom na visini 50 m odailje binarno fazno
modulirani signal s prijenosnom frekvencijom 882 MHz i ekvivalentnom izotropno zraenom
snagom 50 W. Antena pokretnog prijamnika je na visini 2 m, a ima dobitak 1,0 dBi i
ekvivalentnu temperaturu uma 300 K. Ako je faktor uma prijamnika 8,0 dB, a brzina
prijenosa podataka 24,3 kbit/s uz uestalost pogrenog bita 105, odrediti domet uporabe ovog
radiosustava u sluaju odsutnosti fedinga i u sluaju prisutnosti ravnomjernog, Rayleighovog
fedinga s 22 = 10,0 dB.
Ekvivalentna temperatura uma prijamne antene i prijamnika referirano na ulaz
demodulatora je:
Te = TA + (F 1)T0 = 300 + (6,31 1) 290 = 1 839,9 K

jer je brojana vrijednost faktora uma prijamnika iskazanog u becibelima F = 8,0 dB = 6,31.
U odsutnosti fedinga kod radiosustava s PSK i sinkronom demodulacijom za vjerojatnost
pogreke Pe = 105 potrebna je vrijednost omjera energije bita i spektralne gustoe snage
uma (tablica 9.2):
Eb
= 9,6 dB = 9,12
n0
Prema relaciji 9.104. mogue je odrediti potrebnu primljenu snagu prijenosnog signala:
Pr =
Eb
E
n0 Rb = b kTe Rb = 9,12 1,38 10 23 1 839,9 24,3 10 3 = 5,63 10 15 W
n0
n0
Pretpostavi li se kao u potpoglavlju 4.5. irenje izravnim valom i jednim valom reflektiranim
od povrine Zemlje, domet je:
Pt Gt Gr h12 h22
d =
Pr
50 0,79 50 2 2 2
=
15
5,63 10
= 91,5 km
jer je EIRP = PtGt i brojana vrijednost dobitka prijamne antene iskazanog u decibelima
Gr = 1,0 dB = 0,79. U prisutnosti Rayleighovog fedinga kod radiosustava s PSK i sinkronom
demodulacijom za vjerojatnost pogreke Pe = 105 potrebna je vrijednost omjera srednje
energije bita i spektralne gustoe snage uma (relacija 9.112):
(1 2 Pe )2
=
2
1 (1 2 Pe )
(1 2 10 )
=
1 (1 2 10 )
5 2
5 2
= 24 999,25 = 44,0 dB
Brojana vrijednost veliine iskazane u decibelima je 22 = 10,0 dB = 0,10 pa je potrebna

vrijednost omjera energije bita i spektralne gustoe snage uma (relacija 9.110):
Eb
24 999,25
=
=
= 2,50 105 = 54,0 dB
2
n0 2
0,10
Pomou relacije 9.104. mogue je odrediti potrebnu primljenu snagu prijenosnog signala u
prisutnosti fedinga:
303
Pr =
Eb
E
n0 Rb = b kTe Rb = 2,50 105 1,38 10 23 1 839,9 24,3 10 3 = 1,54 10 10 W
n0
n0
Ako se ponovno pretpostavi irenje izravnim valom i jednim valom reflektiranim od povrine
Zemlje, onda je domet razmatranog radiosustava u prisutnosti fedinga:
P G G h2h 2
d = t t r 1 2
Pr
50 0,79 50 2 2 2
=
10
1,54 10
= 7,1 km
smanjen priblino 12,9 puta u odnosu na domet u odsutnosti fedinga.
9.5. Vieznakovna digitalna modulacija
Poznato je da se kod binarne digitalne modulacije odailje samo jedan znak u periodu
signaliziranja pa je ostvarena efikasnost irine frekvencijskog pojasa 1 (bit/s)/Hz. Postupak
vieznakovne modulacije (engl. M-ary modulation) omoguava da se vie od jednog bita
odailje u signalizacijskom periodu. Tada je uz nepromijenjenu irinu frekvencijskog pojasa
vea brzina prijenosa podataka, ali je radiosustav znatno sloeniji. Ako signalizacijski period
sadri n bita, onda je efikasnost irine frekvencijskog pojasa n (bit/s)/Hz, a mogue je odaslati
M = 2n razliitih znakova. To je mogue ostvariti pomou M diskretnih razina amplitude, M
frekvencija ili M faznih zakreta prijenosnog signala, ali i njihovim kombiniranjem tako da je
M ukupni broj razliitih vrijednosti znaajki prijenosnog signala. Ako je uestalost znaka Rs,
onda je odgovarajua uestalost bita Rb = nRs. Signalizacijski period jednak je vremenu
trajanja znaka, T = 1/Rs = n/Rb. Na slici 9.24. prikazan je vieznakovno modulirani signal koji
u signalizacijskom periodu T sadri n = 5 bita pa je mogue odaslati M = 25 = 32 razliita
znaka. Valja upozoriti da pogreka u procesu detektiranja jednog znaka moe odgovarati
pogrenoj detekciji svih sadranih bitova.
1/Rb
s(t )
s1
s1
s2
s2
s2
T=5/Rb
Slika 9.24. Vieznakovno modulirani signal s n = 5 bita

Neka se u procesu vieznakovne digitalne modulacije faze koriste etiri vrijednosti
faznog zakreta prijenosnog signala. Tako je mogue odaslati M = 4 razliita znaka koji u
signalizacijskom periodu sadre n = 2 bita. To je etverofazna (kvadraturna) digitalna
modulacija (QPSK, engl. quadrature phase shift keying). Rezultirajui QPSK signal je:
s0 = A cos(0 t + 45 )
304
(9.115.a)
s1 = A cos(0 t + 135)
(9.115.b)
s2 = A cos(0 t 135)
(9.115.c)
s3 = A cos(0 t 45)
(9.115.d)
ili u saetom obliku:

si (t ) = A cos(0 t + i ), i = (2i + 1)
za i = 0, 1, 2, 3
(9.116)
Ovaj etverofazno modulirani signal mogue je prikazati pomou fazora (slika 9.25.a). Ako
fazor prikazuje sinusoidalni valni oblik kosinusne funkcije, onda je na vodoravnoj osi
istofazna, I komponenta, a na okomitoj osi je kvadraturna (ortogonalna), Q komponenta
QPSK signala. Dijagram poloaja (konstelacijski dijagram, engl. constellation diagram)
prikazuje samo krajnje toke fazora u I-Q ravnini (slika 9.25.b).
Q
s1
s0
s1
s0
I
s2
s3
s2
a)
s3
b)
Slika 9.25. Prikaz QPSK signala: a) fazorima; b) konstelacijskim dijagramom

Primijeni li se jednakost za kosinus zbroja argumenata na relaciju 9.116, mogue je
QPSK signal iskazati u kvadraturnom obliku:
si (t ) = AIi cos(0 t ) AQi sin (0 t )
(9.117)
gdje je amplituda istofazne i ortogonalne komponente odgovarajue AIi = Acosi i

AQi = Asini za i = 0, 1, 2, 3. Vrijednost amplituda ovih komponenti uz amplitudu prijenosnog
signala A = 2 navedena je na tablici 9.3.
Tablica 9.3. Amplituda I i Q komponente QPSK signala ( A = 2 )
i
fazni zakret
i
amplituda
AI i
amplituda
AQ i
binarni
podatak
45
1, 1
135
0, 1
135
0, 0
45
1, 0
305
Prethodni rezultati pokazuju da je mogue generirati QPSK signal pomou dva

bipolarna modulacijska signala bez vraanja na niticu, NRZ kojima se modulira
odgovarajue istofaznu i ortogonalnu komponentu prijenosnog signala. Svaku od etiri
vrijednosti faznog zakreta mogue je koristiti za prijenos binarnog podatka s dva bita kako je
prikazano na tablici 9.3. Ulazni slijed binarnih znamenki modulacijskog signala u
unipolarnom NRZ obliku treba grupirati u ureene parove kojima se generira binarni I i Q
podatak u bipolarnom NRZ obliku. Blok-shema QPSK modulatora prikazana je na slici 9.26.
Istofaznu, cos(0t) i ortogonalnu, sin(0t) komponentu prijenosnog signala mogue je
generirati pomou jednog lokalnog oscilatora i hibridnog spoja s faznim zakretom 90.
Niskopropusnim filtrom ograniena je irina osnovnog frekvencijskog pojasa modulacijskog
signala; odgovarajue ogranienje irine propusnog frekvencijskog pojasa nakon pretvorbe
frekvencije navie nije lako ostvariti. Izmeu dva znaka kod etverofazno moduliranog
signala vjerojatnija je promjena faze za 90 nego za 180; kod signala s binarno moduliranom
fazom promjena je uvijek za 180. Zato je spektar QPSK signala ui u usporedbi sa spektrom
binarnog PSK signala pa je i propusni frekvencijski pojas QPSK signala ui. Na izlazu QPSK
modulatora signal je s dva bona pojasa i potisnutim prijenosnim signalom.
I podaci
binarni podaci
(unipolarni NRZ)
Rb
pohrana
dva bita
(pretvorba
serijski u
paraleleno)
I komp.
cos( 0t)
+
Q podaci
si(t)
Rs =Rb/2
sin( 0t)
Q komp.
Slika 9.26. Blok-shema QPSK modulatora

Na slici 9.27. prikazan je valni oblik modulacijskog signala na ulazu i moduliranog
signala na izlazu QPSK modulatora (slika 9.26) te valni oblik I i Q podataka. Svaki par bita
ulaznih podataka pretvara se u I i Q podatke prema tablici 9.3. Ako je Rb uestalost bita
modulacijskog signala, onda je Rs = Rb/2 uestalost znaka QPSK signala. Zato etverofazna
digitalna modulacija u odnosu na binarnu digitalnu modulaciju faze iziskuje samo polovinu
irine propusnog frekvencijskog pojasa za jednaku brzinu prijenosa podataka pa ima
efikasnost irine frekvencijskog pojasa 2 (bit/s)/Hz. Treba istaknuti da signal na izlazu
savrenog QPSK modulatora ima stalnu ovojnicu.
etverofazno digitalno modulirani signal iziskuje sinkronu demodulaciju. Blok-shema
koherentnog QPSK demodulatora prikazana je na slici 9.28. Sklop sadri dva mijeala u
kojima se modulirani signal mijea s istofaznom i ortogonalnom komponentom signala
sinkroniziranog lokalnog oscilatora. Tako se obnavlja signal I i Q podataka u bipolarnom
NRZ obliku kojeg je mogue detektirati pomou integratora, sklopa za uzorkovanje i
komparatora, odnosno korelacijskim prijamnikom (slika 9.19). Pritom razina praga detekcije
iezava. Neka je na ulaz koherentnog demodulatora narinut QPSK signal, si(t) odreen
relacijom 9.116. Napon na I i Q izlazu demodulatora (slika 9.28) odgovarajue je:
T
U I = A2 cos(0 t + i ) cos(0 t )dt =

0
A2
=
2
306
A2T
0 [cos(20t + i ) + cos i ]dt = 2 cos i
(9.118.a)
U Q = A2 cos(0 t + i ) sin (0 t )dt =

0
A2
=
2
(9.118.b)
A2T
[
(
)
]
sin
2
t
+
sin
d
t
=
sin i
0
i
i
0
2
gdje je T signalizacijski period, a i je fazni zakret i-tog QPSK signala. Nakon detektiranja I i
Q podatka pretvornikom paralelno u serijski mogue je obnoviti odaslani binarni podatak.
binarni
podaci
0
I podaci
t
0
1
0
-1
Q podaci
1
0
-1
si(t)
A
s1
s0
s2
s1
s0
-A
Slika 9.27. Valni oblik signala u QPSK modulatoru

Acos( 0t)
I podaci
integrator
T
(.)dt
sklop za
uzorkovanje
UI
UQ
si(t )
Q podaci
(.)dt
0
-Asin( 0t )
integrator
sklop za
uzorkovanje
Slika 9.28. Blok-shema QPSK demodulatora

307
Na tablici 9.4. prikazane su vrijednosti napona UI i UQ na izlazu QPSK demodulatora za

ulazni signal si(t), i = 0, 1, 2, 3 uz A2T = 2 2 (relacije 9.118.a) i 9.118.b). Usporedba s
tablicom 9.3. pokazuje da su razmatranim demodulatorom obnovljeni izvorni binarni podaci.
Tablica 9.4. Napon UI i UQ na izlazu QPSK demodulatora ( A2T = 2 2 )
QPSK
signal, si(t)
fazni zakret
i
napon
UI
napon
UQ
binarni
podatak
s0
45
1, 1
s1
135
0, 1
s2
135
0, 0
s3
45
1, 0
Bjelodano nije jednoznano pridruivanje binarnog podatka QPSK signalu. Primjerice

mogue je umjesto signalu s0 binarni podatak 1, 1 pridruiti signalu s1, s2, ili s3. Meutim,
navedeno pridruivanje (tablica 9.4) ima vrlo korisno svojstvo: kad nastupi pogrena detekcija
znaka vjerojatnost da je samo jedan bit pogreno detektiran vea je od vjerojatnosti da su oba
bita pogreno detektirana. Posljedica je to vee vjerojatnosti da signalu pridodani um
uzrokuje manji fazni zakret, odnosno vea je vjerojatnost faznog zakreta za 90 nego za 180.
Zato je pridruivanje tako izvreno da se uzastopni QPSK signali razlikuju za samo jedan bit.
To je primjer kako je domiljatim kodiranjem, kojeg se naziva Grayevim, mogue smanjiti
uestalost pogrenog bita. (Napomena: Ako je b1b2 ... bn binarno iskazan jedan od 2n
dekadskih brojeva, onda je odgovarajui Grayev kod g1g2 ... gn gdje je g1 = b1 i gk = bk bk1
za 2 k n. Pritom je znak za izravni zbroj linearnih algebri, odnosno 1 1 = 0 0 = 0 i
0 1 = 1 0 = 1.)
Vjerojatnost pogreke u radiokomunikacijskom sustavu s etverofaznom digitalnom
modulacijom mogue je odrediti jednakim postupkom kao i u sluaju radiosustava s binarnom
digitalnom modulacijom faze. Zbog simetrinosti QPSK signala (slika 9.25) jednaka je
vjerojatnost pogreke za svaki si(t), i = 0, 1, 2, 3. Neka je na ulazu QPSK demodulatora (slika
9.28) napon signala, s1(t) i napon pridodanog bijelog, Gaussovog uma, n(t) koji je
frekvencijski ogranien:
s (t ) + n (t ) = s1 (t ) + n (t ) = A cos(0 t + 135 ) + n (t )
(9.119)
gdje je za s1(t) uvrtena relacija 9.115.b), a dvostrana spektralna gustoa snage tog uma je
n0/2. Nakon integriranja u signalizaciskom periodu, T napon signala na izlazu sklopa za
uzorkovanje u I i Q korelatoru odgovarajue je (relacije 9.118.a) i 9.118.b):
U I (T ) =
U Q (T ) =
E
A2T
+ no (T ) = s + no (T )
2 2
2
E
A2T
+ no (T ) = s + no (T )
2 2
2
gdje je Es = A2T/2 energija znaka. Napon uma na izlazu ovog sklopa:

308
(9.120.a)
(9.120.b)
no (T ) = An (t ) cos(0 t )dt
(9.121)
sluajna je varijabla s Gaussovom razdiobom ija srednja vrijednost iezava pa je mogue

odrediti njezinu varijancu, odnosno srednju snagu uma (potpoglavlje 3.1):
2 = E {no2 (T )} =
A2Tn0 E s n0
=
4
2
(9.122)
Razina praga detekcije iezava pa je vjerojatnost da je znak primljen I korelatorom pogrean:

(I )
Pe
Es
e n0 (2 )
dn0
= P{U I > 0} = P no (T ) >
=
2 Es 2 2 2
2 , mogue je vjerojatnost pogreke iskazati

Uvede li se novu varijablu x = n0
komplementarnom funkcijom pogreke, erfc(z):
Pe( I ) =
( e )
Es 2
x2
1
E
dx = erfc s
2
2
Es
1
= erfc
2
2n0
(9.123.a)
gdje je E s (2 ) = E s (2n0 ) (relacija 9.122). Zbog simetrinosti QPSK demodulatora (slika

9.28) jednaki izraz vrijedi za vjerojatnost pogreke znaka primljenog Q korelatorom:
Pe(Q ) =
Es
1
erfc
2
2n0
(9.123.b)
Vjerojatnost ispravnog prijama odaslanog znaka jednaka je umnoku vjerojatnosti

ispravne detekcije oba korelatora u sastavu QPSK demodulatora pa je ukupna vjerojatnost
pogreke znaka:
Es
2
Pe( s ) = 1 (1 Pe( I ) )(1 Pe(Q ) ) = 1 (1 Pe( I ) ) 2 Pe( I ) = erfc
2n0
(9.124)
Pritom je pretpostavljeno da je Pe( I ) << 1 i uvrtena je relacija 9.123.a). Ako je QPSK signal s
Grayevim kodiranjem, onda pogreku znaka najee uzrokuje pogreka samo jednog bita.
Svaki znak sadri dva bita pa je vjerojatnost pogrenog bita jednaka polovini vjerojatnosti
pogrenog znaka:
Pe =
Es
1
erfc
2
2n0
(9.125)
Naravno, vrijeme trajanja znaka dvostruko je due od vremena trajanja bita pa je energija
znaka jednaka dvostrukoj vrijednosti energije bita, Es = 2Eb. Zato je jednaka vjerojatnost
309
pogreke za etverofaznu digitalnu modulaciju (relacija 9.125) i za binarnu digitalnu

modulaciju faze (relacija 9.78). Drukije iskazano radiosustav s QPSK ostvaruje dvostruku
brzinu prijenosa podataka u odnosu na radiosustav s PSK uz jednaku irinu frekvencijskog
pojasa i uestalost pogrenog bita. To objanjava brojne primjene etverofazne digitalne
modulacije i njezinih inaica, na primjer u sustavu pokretnog telefona s kodno
raspodijeljenim viestrukim pristupom, u sustavu satelitskog pokretnog telefona ili u
radiodifuzijskom sustavu za izravni prijam sa satelita.
Primjer 9.5. Radiokomunikacijski sustav s etverofaznom digitalnom modulacijom i
Grayevim kodiranjem prenosi podatke brzinom 20 Mbit/s uz ukupne gubitke radioveze
110 dB. Srednja snaga odaslanog QPSK signala je 2 W, a dvostrana spektralna gustoa snage
uma, n0/2 na ulazu koherentnog demodulatora je 41020 W/Hz. Odrediti uestalost
pogrenog bita za ovaj radiosustav i usporediti je s vrijednou BER za odgovarajui
radiosustav s binarnom digitalnom modulacijom faze.
Srednja snaga primljenog QPSK signala jednaka je za gubitke umanjenoj odaslanoj
snazi, Pr = 210110/10 = 21011 W. Omjer energije znaka QPSK signala i spektralne gustoe
snage uma je:
Es
2 Pr
Pr
2 10 11
=
=
=
= 25
n0 n0 Rs n0 Rb 4 10 20 20 10 6
Prema relaciji 9.125. vjerojatnost pogreke, odnosno BER za radiosustav s QPSK je:
Pe =
Es
1
erfc
2
2n0
1
25 1
7
= erfc
2 = 2 erfc (3,536) = 2,87 10

2
Vrijednost komplementarne funkcije pogreke mogue je odrediti pomou pribline relacije:

3,372 z
1 3 + z 2 za z 0,96
erfc (z )
z2
1,132 ze
1 + 2 z 2 za z 2,71
Omjer energije bita PSK signala i spektralne gustoe snage uma je:
Eb
Pr
2 10 11
=
=
= 12,5
n0 n0 Rb 8 10 20 20 10 6
Vjerojatnost pogreke, odnosno BER za odgovarajui radiosustav s binarnom PSK (relacija
9.78):
Pe =
Eb 1
1
1
= erfc 12,5 = erfc (3,536) = 2,87 10 7
erfc
2
2
n0 2
oekivano ima jednaku vrijednost kao i u sluaju radiosustava s QPSK.
310
Openito, M-fazno digitalno modulirani signal mogue je prikazati u saetom obliku:

si (t ) = A cos(0 t + i ), i = i
2
za i = 0, 1, 2, K M 1
M
(9.126)
Dijagram poloaja M-PSK signala sadri M toaka na krunici u I-Q ravnini, a sredinji kut
izmeu uzastopnih toaka je 2/M. Primjerice dijagram poloaja osmerofazno digitalno
moduliranog signala sadri osam toaka na krunici meusobno zakrenutih za kut /4 (slika
9.29). Vrijedi ponoviti da prijenos M = 2n znakova iziskuje n bita u signalizacijskom periodu.
Ako je uestalost znaka Rs, onda je odgovarajua uestalost bita Rb = nRs, a efikasnost irine
frekvencijskog pojasa je n (bit/s)/Hz.
Q
Slika 9.29. Konstelacijski dijagram 8-PSK signala

Vjerojatnost pogreke znaka za radiosustav s M-faznom digitalnom modulacijom
priblino je:
Es

Pe(s ) erfc
sin 2 za M > 2 i Pe( s ) < 10 3
n0
M
(9.127)
Ako je M-PSK signal s Grayevim kodiranjem, onda pogreku znaka najee uzrokuje
pogreka samo jednog bita. Svaki znak sadri n bita pa je vjerojatnost pogrenog bita:
Pe =
Es
1 (s ) 1

Pe erfc
sin 2
n0
n
n
M
(9.128)
Primijeni li se jednakost za kosinus zbroja argumenata na relaciju 9.126, mogue je

M-PSK signal iskazati u kvadraturnom obliku:
si (t ) = AIi cos(0 t ) AQi sin (0 t )
(9.129)
gdje je amplituda istofazne i ortogonalne komponente odgovarajue AIi = Acosi i

AQi = Asini za i = 0, 1, 2, . . . M 1. Pritom se mijenja amplituda I i Q komponente
prijenosnog signala pa je to kvadraturna (ortogonalna) amplitudna modulacija (QAM, engl.
quadrature amplitude modulation). Razabire se da QAM obuhvaa sve vrste digitalne
modulacije amplitude i faze. Na primjer 4-QAM jednaka je QPSK ako je amplituda I i Q
komponente stalnog iznosa. Iako nije nuno najee se vrijednost amplitude AIi i AQi odabire
tako da su signali si simetrini. Dijagram poloaja 16-QAM signala prikazan je na slici 9.30.
311
Slika 9.30. Konstelacijski dijagram 16-QAM signala

Vjerojatnost pogreke znaka za radiokomunikacijski sustav s 16-QAM priblino je:
Pe( s )
2 Eb
3
erfc
2
n
5
0
(9.130)
Vieznakovnom kvadraturnom amplitudnom modulacijom mogue je ostvariti veliku

efikasnosti irine frekvencijskog pojasa. Zato je esta njezina primjena u suvremenim
radiosustavima, primjerice sustavu mikrovalne usmjerene radioveze, sustavu lokalne
radiodifuzije i DVB-C sustavu kabelske digitalne televizije. Na tablici 9.5. zbirno su
navedena svojstva u savrenom sluaju za neke vrste digitalnih modulacijskih postupaka.
Tablica 9.5. Svojstva nekih vrsta modulacijskih postupaka
vrsta
modulacije
potrebni (Eb/n0)/dB
za Pe = 105
efikasnost
frekv. pojasa
binarna ASK
15,6
binarna FSK
12,6
binarna PSK
9,6
QPSK (4-QAM)
9,6
8-PSK
13,0
16-PSK
18,7
16-QAM
13,4
64-QAM
17,8
Za sve razmotrene vrste modulacija vjerojatnost pogreke se eksponencijalno smanjuje

pri poveanju omjera energije bita i spektralne gustoe snage uma. Jednako svojstvo imaju i
vieznakovne digitalne modulacije vieg reda. To znai da je poveanjem omjera Eb/n0
mogue na potrebnu vrijednost smanjiti uestalost pogrenog bita. S druge strane, energija
bita jednaka je omjeru srednje snage prijenosnog signala i brzine prijenosa podataka,
312
Eb = S/Rb. Smanjivanjem brzine prijenosa podataka uz odreenu snagu signala mogue je

smanjiti uestalost pogrenog bita na potrebnu vrijednost. Kapacitet kanala (engl. channel
capacity) je najvea brzina prijenosa podataka koju je u prisutnosti pridodanog bijelog,
Gaussovog uma mogue ostvariti odreenim radiokanalom. Shannonovom relacijom
odreen je kapacitet kanala:
C = B log 2 1 +
n
B
0
(9.131)
gdje je B irina propusnog frekvencijskog pojasa, S je srednja snaga prijenosnog signala, a

n0/2 je dvostrana spektralna gustoa snage uma. Ostvarena brzina prijenosa podataka
redovito je manja od kapaciteta kanala. Kodiranjem za ispravljanje pogreki mogue je postii
brzinu prijenosa podataka blisku Shannonovoj graninoj vrijednosti.
313
10. PROJEKTIRANJE PRIJAMNIKA
Ukupna svojstva radiokomunikacijskog sustava najee ovise o prijamniku. Njime se

iz zamrenog spleta elektrinih signala, elektromagnetskih poremetnji i uma izdvaja eljeni
signal, odnosno njegovom demodulacijom obnavlja izvorna poruka. Nerijetko je razina
eljenog signala priblino 110 dBm pa prijamnik treba biti dostatne osjetljivosti. Mogua je i
druga krajnost, kad je eljeni signal znatno vie razine, pa prijamnik treba biti otporan na
preoptereenje. To iziskuje uporabu automatskog upravljanja pojaanjem. Znaajke
prijamnika u tom pogledu odreene su najniom razinom signala koju je mogue pouzdano
detektirati i dinamikim podrujem. Usporedno s pretvorbom frekvencije namee se i pitanje
potrebnog filtriranja signala u razliitim stupnjevima prijamnika u cilju otklanjanja parazitnih
signala iz mijeala i potiskivanja signala sa zrcalnom frekvencijom. Razlono je razmotriti i
strukturu prijamnika u nekim radiokomunikacijskim sustavima.
10.1. Struktura prijamnika
Od poetnih jednostavnih struktura razvoj prijamnika je potican tenjom da se

djelotvornije koristi radiofrekvencijski spektar, povea udaljenost prijenosa informacije i snizi
razina snage odailjanja. Prijamnikom treba ostvariti:
- iznimno veliko pojaanje razine primljenog signala
- primjerenu selektivnost primanja eljenog signala
- pretvorbu radiofrekvencije primljenog signala nanie
- demoduliranje primljenog signala
- dostatno izoliranje od odailjaa.
esto je razina eljenog signala na izlazu prijamne antene tako niska da je nuno pojaanje od
100 dB do 120 dB kako bi se obnovila razina izvornog signala u osnovnom frekvencijskom
pojasu reda vrijednosti 1 mW. To iznimno veliko pojaanje valja razdijeliti izmeu
radiofrekvencijskog i meufrekvencijskog pojaala te pojaala osnovnog frekvencijskog
pojasa. Openito, razborito je pojaanje razine signala u jednom frekvencijskom pojasu
ograniiti na vrijednost od 50 dB do 60 dB. U suprotnom mogu nastupiti oscilacije zbog
parazitne sprege izmeu izlaza i ulaza pojaala. Razdioba pojaanja na vie frekvencijskih
pojasa je i isplativija jer je redovito skuplje pojaalo za vie frekvencije i vee iznose
pojaanja. Naelno je mogue potrebnu selektivnost primanja eljenog signala ostvariti
pomou uskopojasno propusnog filtra u radiofrekvencijskom dijelu prijamnika. Meutim,
filtar s malom relativnom irinom propusnog pojasa i velikom brzinom promjene (nagib)
unesenog gubitka izmeu propusnog i nepropusnog pojasa najee nije lako ostvariti za
frekvencije iz vieg dijela radiofrekvencijskog podruja. Znatno je povoljnije ako se najprije
nanie pretvori razmjerno iroki frekvencijski pojas oko eljenog radiofrekvencijskog signala.
Za rezultirajue nie meufrekvencijsko podruje dostupni su filtri primjerenih znaajki pa je
razmjerno lako ostvariti potrebnu selektivnost. Osim toga, odabir primanog signala mogue je
izvriti promjenom frekvencije lokalnog oscilatora; to je znatno jednostavnije od uporabe
promjenljivih, uskopojasno propusnih filtara. Veina suvremenih radiokomunikacijskih
sustava omoguuje obosmjerni istodobni prijenos informacije. Najea je pritom uporaba
odvojenih frekvencijskih pojasa za odailjanje i prijam. Tako se izbjegava teka, ali ne i
nerjeiva zadaa izoliranja prijamnika i odailjaa koji koriste isti frekvencijski pojas. tovie,
314
esta je uporaba samo jedne antene i za odailjanje i za prijam. U tom sluaju obosmjernik
(dupleksor, engl. duplexing filter, duplexor) ostvaruje prijenos radiofrekvencijskog signala u
oba smjera (odailja - antena i antena - prijamnik) te izolira prijamnik od odailjaa.
Na slici 10.1. prikazana je blok-shema ugoenog radiofrekvencijskog prijamnika
(TRF, engl. tuned radio frequency). Pripada prvobitnim strukturama prijamnika, a sadri
nekoliko kaskadno spojenih radiofrekvencijskih pojaala i promjenljivih pojasno propusnih
fitara ugoenih na prijenosnu frekvenciju eljenog signala. Inaica ovog prijamnika sadri
ugoena i RF pojaala. Naravnavanje filtara i RF pojaala na razmjerno nisku prijenosnu
frekvenciju u sustavu AM radiodifuzije redovito se obavlja pomou promjenljivih
kondenzatora i/ili zavojnica. U sluaju veeg broja stupnjeva to je mukotrpan postupak.
Pritom selektivnost TRF prijamnika nije velika jer nije mogue ostvariti promjenljivo RF
pojaalo i filtar s dostatno uskim propusnim frekvencijskim pojasom. Naravno, nedostatak je i
ogranienje pojaanja signala samo u jednom frekvencijskom pojasu. Ove manjkavosti su
naglaene na frekvencijama u viem dijelu radiofrekvencijskog podruja pa su rijetke
primjene TRF prijamnika. Uzgred, detektorski prijamnik (engl. crystal set) primjer je
jednostupanjskog TRF prijamnika bez RF pojaala.
antena
promjenljivi
pojasno prop.
filtar
RF
pojaalo
fRF
promjenljivi
pojasno prop.
filtar
RF
pojaalo
fRF
demodulator
fRF
modulacijski
signal
RF signal
Slika 10.1. Blok-shema TRF prijamnika

U prijamniku s izravnom pretvorbom (engl. direct conversion) iezava
meufrekvencija (ZIF, engl. zero intermediate frequency). Razabire se (slika 10.2) da signal
lokalnog oscilatora ima frekvenciju jednaku eljenom radiofrekvencijskom signalu pa
mijeanje rezultira pretvorbom frekvencije nanie izravno iz propusnog u osnovni pojas.
Katkad se takav prijamnik naziva homodinskim (engl. homodyne). Prijamnik s izravnom
pretvorbom amplitudno moduliranog signala ne sadri demodulator.
antena
RF
pojaalo
fRF
mijealo
niskoprop.
filtar
fRF
pojaalo
osn. pojasa
demodulator
fIF=0
RF signal
fLO=fRF
modulacijski
signal
lokalni
oscilator
Slika 10.2. Blok-shema homodinskog prijamnika

U usporedbi s TRF prijamnikom homodinski prijamnik ima znaajne prednosti. Selektivnost
prijama eljenog signala odreena je jednostavnim niskopropusnim filtrom osnovnog
frekvencijskog pojasa. Pojaanje je razdijeljeno na radiofrekvencijski i osnovni pojas, ali je na
najniim frekvencijama osnovnog pojasa teko ostvariti stabilno pojaanje velikog iznosa.
Prijamnik s izravnom pretvorbom jednostavnije je strukture i jeftiniji od superheterodinskog
prijamnika jer ne sadri sklopove meufrekvencijskog stupnja. Jedinstvena znaajka
315
homodinskog prijamnika je nepostojanje zrcalne frekvencije, odnosno ona je negativna to je

fizikalno nemogue. U postupku izravne pretvorbe na izlazu mijeala razlika frekvencije
prijenosnog signala i signala lokalnog oscilatora jednaka je nitici, a zbroj je jednak
dvostrukoj prijenosnoj frekvenciji koju je lako odstraniti filtriranjem. Ako signal lokalnog
oscilatora nema iznimnu tonost i stabilnost frekvencije, nastupa zanoenje frekvencije
primanog signala. Taj nedostatak je znaajniji na frekvencijama u viem dijelu
radiofrekvencijskog podruja. Problem tonosti frekvencije signala lokalnog oscilatora ne
postoji kod Dopplerovog radara jer se u prijamniku s izravnom pretvorbom koristi dio signala
iz odailjaa. Zbog nabrojenih prednosti mnogi suvremeni radiokomunikacijski sustavi sadre
prijamnik s izravnom pretvorbom.
U najiroj uporabi jo uvijek je superheterodinski (engl. superheterodyne) prijamnik
(slika 10.3). Njegova struktura je slina prijamniku s izravnom pretvorbom, ali je
meufrekvencija odabrana u niem dijelu radiofrekvencijskog podruja u rasponu izmeu
osnovnog pojasa i prijenosne frekvencije. To omoguuje uporabu pojasno propusnog
meufrekvencijskog filtra s velikom brzinom promjene (nagib) unesenog gubitka izmeu
propusnog i nepropusnog pojasa pa je poboljana selektivnost prijamnika. Naravno, mogue
je meufrekvencijskim pojaalom ostvariti i znatno pojaanje. Odabir primanog signala vri
se promjenom frekvencije lokalnog oscilatora, a pritom meufrekvencija ostaje
nepromijenjena. Struktura superheterodinskog prijamnika rezultat je polustoljetnog razvoja, a
sadri ga veina radiodifuzijskih, televizijskih i radarskih sustava te sustava za prijenos
podataka i pokretnog telefona.
antena
RF
pojaalo
fRF
pojasno
propusni
filtar
mijealo
fRF
IF
pojaalo
demodulator
fIF
modulacijski
signal
RF signal
fLO
lokalni
oscilator
Slika 10.3. Blok-shema superheterodinskog prijamnika s

jednostrukom pretvorbom frekvencije
Zbog nedostatne stabilnosti frekvencije lokalnog oscilatora u mikrovalnom podruju esto je
nuna viestruka pretvorba frekvencije nanie. Superheterodinski prijamnik s dvostrukom
pretvorbom frekvencije sadri dva meufrekvencijska stupnja s mijealom, lokalnim
oscilatorom, pojasno propusnim filtrom i pojaalom (slika 10.4).
antena
RF
pojaalo
fRF
mijealo
pojasno
propusni
filtar
fRF
1. IF
pojaalo
mijealo
pojasno
propusni
filtar
fIF1
2. IF
pojaalo
fIF2
RF signal
fLO1
1. lokalni
oscilator
fLO2
2. lokalni
oscilator
Slika 10.4. Blok-shema superheterodinskog prijamnika s

dvostrukom pretvorbom frekvencije
316
demodulator
modulacijski
signal
Obosmjerni istodobni prijenos i/ili uporaba samo jedne antene za odailjanje i prijam
iziskuje uporabu obosmjernika. Na slici 10.5. prikazana je blok-shema odailjaa-prijamnika
(engl. transceiver, transmitter-receiver). Dupleksor ostvaruje prijenos radiofrekvencijskog
signala izmeu odailjaa i antene te antene i prijamnika, ali istovremeno izolira prijamnik od
odailjaa.
antena
odailja
obosmjernik
prijamnik
Slika 10.5. Blok-shema odailjaa-prijamnika

Nerijetko se iziskuje izolaciju veu od 100 dB pa je nuno koristiti odvojene frekvencijske
pojaseve za odailjanje i prijam. U tom sluaju obosmjernik je najee pojasno propusni
filtar s tri pristupa te razliitom sredinjom frekvencijom propusnog pojasa, Tx u smjeru
odailja - antena i propusnog pojasa, Rx u smjeru antena - prijamnik (slika 10.6). Takvim
sklopom mogue je potisnuti signale s frekvencijom izvan propusnog pojasa, na primjer
izlazne parazitne signale odailjaa ili ulazni signal sa zrcalnom frekvencijom prijamnika.
Meutim, uneseni gubitak u propusnom frekvencijskom pojasu uobiajeno je u rasponu od
1 dB do 3 dB to degradira faktor uma prijamnika. Slino obosmjernom filtru djeluje
vierezonantna antena, a obosmjerni prijenos mogue je ostvariti i pomou nekih pasivnih
mikrovalnih sklopova, primjerice usmjerenog sprenika ili cirkulatora.
A/dB
0
40
Tx
Rx
Slika 10.6. Frekvencijski odziv obosmjernog filtra

Obosmjerni neistodobni prijenos uz uporabu samo jedne antene ostvaruje preklopnik
odailjanje/prijam (T/R preklopnik, engl. transmit-receive switch, T/R switch). To je u osnovi
jednopolna dvoprolazna (SPDT, engl. single-pole double-throw) sklopka koja s antenom
povezuje ili odailja, ili prijamnik. Dostupni su poluvodiki T/R preklopnici s vremenom
preklapanja reda vrijednosti mikrosekunde i izoliranjem prijamnika od odailjaa veim od
40 dB. Za poveanje ove vrijednosti rabi se limitere i filtre.
Primjer 10.1. Pokretna postaja sustava staninog telefona odailje signal u frekvencijskom
podruju od 824 MHz do 849 MHz, a prima signal u frekvencijskom podruju od 869 MHz
do 894 MHz. Svaki frekvencijski pojas podijeljen je na 832 kanala irine 30 kHz, a prva
meufrekvencija prijamnika je 88 MHz. Odrediti relativnu irinu propusnog frekvencijskog
317
pojasa u odnosu na sredinju frekvenciju prijamnog pojasa i prvu meufrekvenciju. Ako je

potrebno izoliranje prijamnika od odailjaa najmanje 50 dB, odrediti red obosmjernog filtra.
Relativna irina propusnog frekvencijskog pojasa, f = 30 kHz u odnosu na sredinju
frekvenciju prijamnog pojasa, fRF = (869 + 894)/2 = 881,5 MHz i prvu meufrekvenciju,
fIF = 88 MHz odgovarajue je:
f
0,030
=
= 0,0034 %
f RF 881,5
0,030
f
=
= 0,034 %
88
f IF
Propusni frekvencijski pojas relativne irine 0,034 % mogue je ostvariti nepromjenljivim

meufrekvencijskim filtrom, na primjer kristalnim filtrom ili filtrom s povrinskim
akustikim valom (SAW, engl. surface acoustic wave). Meutim, nije mogue ostvariti
promjenljivi radiofrekvencijski filtar s propusnim frekvencijskim pojasom relativne irine
0,0034 %. To pokazuje da meufrekvencijski stupanj moe znaajno poveati selektivnost
prijamnika. Najnepovoljniji sluaj u pogledu izoliranja prijamnika od odailjaa nastupa kad
je frekvencija primanog signala, f = 869 MHz najblia frekvencijskom pojasu odailjanja.
Sredinja frekvencija propusnog pojasa obosmjernog filtra u smjeru odailja - antena i
njegova relativna irina odgovarajue je:
f0 =
824 + 849
= 836,5 MHz
2
849 824
= 0,03
836,5
Prema rezultatima iz potpoglavlja 5.2. za niskopropusni prototip frekvencija primanog

signala, f = 869 MHz transformira se u normaliziranu frekvenciju:
f=
f
1 f
1 869 836,5
0 =
= 2,54
f0
f 0,03 836,5 869
Na grafu unesenog gubitka za niskopropusni filtar s maksimalno glatkom amplitudom

frekvencijskog odziva (potpoglavlje 5.1) mogue je oitati da filtar estog reda, N = 6
ostvaruje uneseni gubitak priblino 50 dB na normaliziranoj frekvenciji |2,54/1| 1 = 1,54.
10.2. Dinamiko podruje
U potpoglavlju 3.6. razmatrane odrednice linearno i bezparazitno dinamiko podruje

prikladne su za opis pojedine komponente radiosustava. Pri odreenju dinamikog podruja
prijamnika valja ukljuiti najniu razinu primljenog signala koju je mogue pouzdano
detektirati. Taj najmanji detektabilni signal (MDS, engl. minimum detectable signal) odreuje
donju granicu dinamikog podruja prijamnika, a osim o vrsti modulacije zavisi i o
znaajkama antene i prijamnika u pogledu uma. Gornja granica dinamikog podruje
odreena je najviom razinom primljenog signala za koju su izoblienja prihvatljiva. Zbog
redovito vrlo velikog pojaanja visoka razina signala moe uzrokovati zasienje prijamnika.
Tu negativnu posljedicu mogue je ublaiti uporabom automatskog upravljanja pojaanjem.
Ako razina signala premai toku smanjenja pojaanja za 1 dB ili presjenu toku treeg reda,
nastupa izoblienje primljenog signala. Rezultati 9. poglavlja pokazuju da je za pouzdan
prijenos poruke radiosustavom nuna odreena vrijednost omjera snage signala i uma, SNR
na ulazu demodulatora. Katkad je omjer snage signala, S i snage uma, N na izlazu
318
prijamnika, odnosno ulazu demodulatora zamijenjen omjerom snage signala sa umom i

izoblienjem te snage uma i izoblienja (SINAD, engl. signal plus noise and distortion-tonoise and distortion ratio):
SINAD =
S+N
S
=1+
N
N
(10.1)
Uz odreenu razinu uma najmanji SNR ili SINAD odreuje najniu razinu primljenog
signala koju je mogue pouzdano detektirati. Na tablici 10.1. navedene su uobiajene
vrijednosti najmanjeg omjera signala i uma na ulazu demodulatora za neke radiosustave.
Tablica 10.1. Najmanji SNR za neke radiosustave
(SNR)min/dB
radiosustav
za analogni prijenos govora
5 - 10
analognog telefona
25 - 30
analogne televizije
45 - 55
staninog telefona
18
za prijenos AM-PCM signala
30 - 40
za prijenos QPSK signala (Pe = 105)
10
Model prijamnika kojeg se koristi pri odreivanju najnie razine primljenog signala
koju je mogue pouzdano detektirati prikazan je na slici 10.7. Na ulaz prijamnika antena
prenosi snagu primljenog signala, Si zajedno sa umom koji je odreen ekvivalentnom
temperaturom uma antene, TA. Prijamnik ima ekvivalentnu temperaturu uma Te i ukupno
pojaanje snage G. Faktor uma prijamnika, F s ekvivalentnom temperaturom uma, Te
povezuje relacija, Te = (F 1)T0. Omjer signala i uma na izlazu prijamnika, odnosno na
ulazu demodulatora je So/No.
antena
prijamnik
TA, Si
Te, F, G
So
N o min
demodulator
Slika 10.7. Model prijamnika za najmanji detektabilni signal

Snaga signala i snaga uma na izlazu prijamnika odgovarajue je:
S o = GS i
(10.2)
N o = kBG (TA + Te )
(10.3)
319
gdje je B irina propusnog frekvencijskog pojasa prijamnika (najee odreena

meufrekvencijskim pojasno propusnim filtrom). Najnia razina primljenog signala koju je
mogue pouzdano detektirati je:
S i min =
S
S o min N o S o min
=
= kB (TA + Te ) o
G
G No
N o min
(10.4)
gdje je za No/G uvrtena relacija 10.3. Ovaj rezultat je poveznica izmeu relacije za radiovezu
(Friisova jednadba ili jednadba veze s izravnim i reflektiranim valom) i relacije za omjer
signala i uma, odnosno vjerojatnost pogreke. Tako je cjelovito opisan radiokomunikacijski
sustav. Treba podsjetiti da za digitalno modulirani signal omjer energije bita, Eb i spektralne
gustoe snage uma, n0 zavisi o SNR i irini propusnog frekvencijskog pojasa, B prijamnika te
uestalosti bita, Rb:
Eb So B
=
n0 N o Rb
(10.5)
U posebnom sluaju kad je vrijednost ekvivalentne temperature antene jednaka

referentnoj, TA = T0 = 290 K relacija 10.4. ima jednostavniji oblik:
S
S i min = kBT0 F o
N o min
(10.6)
a uobiajeno se iskazuje u decibelima:

So
Si min
F N o min
= 10 log(kT0 ) + 10 log B +
+
=
dB
dB
dB
So
N
174
F
o min
=
+ 10 log B +
+
dBm
dB
dB
(10.7)
Valja upozoriti da je stvarno takav sluaj rijedak. Neovisno o obliku relacije 10.4. najnia
razina primljenog signala koju je mogue pouzdano detektirati ne ovisi o pojaanju
prijamnika jer se podjednako pojaava i razinu signala i razinu uma.
Primjer 10.2. Sustav pokretnog telefona s etverofaznom digitalnom modulacijom prenosi
podatke brzinom 46,6 kbit/s. Prijamna antena ima ekvivalentnu temperaturu uma 900 K, a
prijamnik sa irinom propusnog frekvencijskog pojasa 30 kHz ima faktor uma 8 dB. Ako je
za uestalost pogrenog bita 105 potreban omjer energije bita i spektralne gustoe snage
uma 10 dB, odrediti najmanji detektabilni signal.
F = 8 dB = 6,31
Eb
= 10 dB = 10,0
n0
Prema relaciji 10.5. najmanji omjer signala i uma na izlazu prijamnika je:
320
So
R E
46,6 10 3
= b b =
10,0 = 15,53
30 10 3
N o min B n0
Najnia razina primljenog signala koju je mogue pouzdano detektirati je (relacija 10.4):
S
S i min = kB[TA + (F 1)T0 ] o = 1,38 10 23 30 10 3 [900 + (6,31 1)290]15,53 =
N o min
= 1,57 10 14 W = 1,57 10 11 mW = 108,0 dB m
Ovaj rezultat pokazuje da prijamnik mora ostvariti ukupno pojaanje snage vee od 100 dB.
(Napomena: Pokua li se najmanji detektabilni signal odrediti pomou relacije 10.7. slijedi:
S
S i min = 174 + 10 log B + F + o =
N o min
= 174 + 10 log(30 10 3 ) + 8 + 10 log 15,53 = 109,3 dBm
to je netoan rezultat. Naravno, u ovom sluaju nije ispunjen uvjet za primjenu relacije 10.7.
jer je ekvivalentna temperatura uma antene razliita od referentne vrijednosti, TA 290 K.)
Razinu snage primljenog signala mogue je iskazati naponom za odreenu ulaznu

impedanciju prijamnika. Naponska osjetljivost prijamnika (engl. receiver voltage sensitivity)
je najmanja vrna vrijednost napona primljenog signala koju je mogue pouzdano detektirati:
U i min = 2 Z 0 Si min
(10.8)
gdje je Z0 ulazna impedancija prijamnika (najee 50 ), a Si min je snaga najmanjeg

detektabilnog signala. Najee se naponsku osjetljivost prijamnika iskazuje u mikrovoltima.
Katkad se snagu najmanjeg detektabilnog signala naziva osjetljivou prijamnika.
Dinamiko podruje prijamnika (engl. receiver dynamic range) jednako je omjeru
najvie razine primljenog signala za koju su izoblienja prihvatljiva i najnie razine
primljenog signala koju je mogue pouzdano detektirati:
DRr =
najvia razina s prihvatljivim izoblienjem

najnia razina s mogunou detektiranja
(10.9)
Mogue je razabrati da dinamiko podruje prijamnika osim o snazi najmanjeg detektabilnog

signala, Si min zavisi i o presjenoj toki treeg reda P3, odnosno o snazi signala za koju
nastupa smanjenje pojaanja za 1 dB, P1 (potpoglavlje 3.6).
Primjer 10.3. Bazna postaja u sustavu pokretnog telefona odailje signal s prijenosnom
frekvencijom 880 MHz i srednjom snagom 20 dBm. Ako se pretpostavi savreni sluaj irenja
elektromagnetskog vala u praznom prostoru, a dobitak odailjake i prijamne antene je 1 dBi,
odrediti razinu primljene snage u zavisnosti o njihovoj udaljenosti. Odrediti dinamiko
podruje prijamnika ako je najmanja udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene 10 m, a
snaga najmanjeg detektabilnog signala je 108 dBm. Ako je presjena toka treeg reda u
321
odnosu na ulaz prijamnika 15 dBm, odrediti udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene
za koju intermodulacijska izoblienja treeg reda postaju znatna.
Razinu primljene snage u zavisnosti o udaljenosti izmeu odailjake i prijamne
antene u praznom prostoru mogue je odrediti pomou Friisove jednadbe:
Gr Gt Pt 2
Pr =
(4R )2
Brojana vrijednost veliina iskazanih u decibelima i valna duljina odgovarajue je:
Gr = Gt = 1 dBi = 1,26
Pt = 20 dB m = 100 mW
3 108
c
= 0,341 m
=
f 880 10 6
Na tablici 10.2. navedeni su neki parovi vrijednosti udaljenosti i snage primljenog signala
odreeni prema Friisovoj jednadbi.
Tablica 10.2. Neki parovi vrijednosti R i Pr prema Friisovoj jednadbi
udaljenost, R/m
0,5
10
100
1 000
10 000
primljena snaga, Pr/dBm
3,3
9,3
15,3
29,3
49,3
69,3
89,3
Bjelodano se primljena snaga smanji za 6 dB kad se udaljenost udvostrui, a smanjenje

primljene snage je 20 dB kad se udaljenost povea deset puta. Ogranii li se najmanju
udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene na 10 m, najvia razina primljene snage je
29,3 dBm. Uz najniu razinu primljenog signala koju je mogue pouzdano detektirati
108 dBm dinamiko podruje prijamnika je:
DRr = 29,3 ( 108) = 78,7 dB
Prema Friisovoj jednadbi za udaljenost izmeu odailjake i prijamne antene 1,92 m razina
primljene snage jednaka je presjenoj toki treeg reda u odnosu na ulaz prijamnika, 15 dBm.
To znai da su na udaljenosti oko 2 m znaajna intermodulacijska izoblienja treeg reda.
Prethodni primjeri pokazuju da je nuno ukupno pojaanje prijamnika od 100 dB do

120 dB kako bi se snaga najmanjeg detektabilnog signala poveala na upotrebljivu razinu od
priblino 1 mW (vrna vrijednost napona signala 0,316 V na otporu 50 ). Ve je spomenuto
da tako veliko pojaanje snage treba razdijeliti izmeu pojaala radiofrekvencijskog,
meufrekvencijskog i osnovnog frekvencijskog pojasa. Najvei dio ukupnog pojaanja
ostvaruje meufrekvencijski stupanj jer su openito, na niim frekvencijama jeftinija pojaala
i ostale komponente. Osim zbog cijene veliko pojaanje radiofrekvencijskog pojaala nije
poeljno jer razmjerno visoka razina ulaznog signala moe premaiti toku smanjenja
pojaanja za 1 dB ili presjenu toku treeg reda komponenti u ulaznom dijelu prijamnika.
Meutim, umjereno pojaanje u ulaznom dijelu povoljno djeluje na ukupni faktor uma
prijamnika.
Na izlazu prijamnika najee je sklop za digitalnu obradu signala, DSP ili pretvornik
digitalno-analogno (DAC, engl. digital-to-analog converter). Uobiajeno je napon na izlazu
tih sklopova u rasponu od 1 mV do 1 V. Primjerice 10-bitni DAC s najveim izlaznim
322
naponom 1 V ima razluivost 1 V/210 = 1 V/1024 1 mV i ostvaruje dinamiko podruje

20log(1 V/1 mV) = 60 dB. To je znatno manje od dinamikog podruja na ulazu prijamnika
koje je najee u rasponu od 80 dB do 100 dB. Ova dinamika podruja mogue je
prilagoditi ako se pojaanje snage prijamnika mijenja u zavisnosti o razini primanog
radiofrekvencijskog signala. Na slici 10.8. prikazano je uobiajeno dinamiko podruje na
ulazu i izlazu prijamnika.
Ub /V
Pr /dBm
0
razina
primljenog
signala
-20
-40
pojaanje
prijamnika
-60
-80
dinamiko
podruje
na ulazu
antena
malo
pojaanje
dinamiko
podruje
na izlazu
1,0
0,1
obrada
u osn.
pojasu
0,01
0,001
veliko
pojaanje
-100
-120
Slika 10.8. Dinamiko podruje na ulazu i izlazu prijamnika

Funkciju promjenljivog pojaanja ostvaruje krug za automatsko upravljanje
pojaanjem (AGC, engl. automatic gain control) u meufrekvencijskom, a katkad i u
radiofrekvencijskom stupnju prijamnika. Blok-shema meufrekvencijskog AGC kruga
prikazana je na slici 10.9. Sadri naponom upravljano pojaalo promjenljivog pojaanja ili
promjenljivi atenuator te AGC detektor koji razinu meufrekvencijskog signala pretvara u
istosmjerni napon. Istosmjernim pojaalom usporeuje se ispravljeni napon s istosmjernom
referentnom razinom, a njihova razlika nakon filtriranja uzrokuje promjenu atenuacije ili
pojaanja. Niskopropusni filtar mora imati dostatno dugu vremensku konstantu jer treba
sprijeiti da AGC krug slijedi niskofrekvencijske komponente moduliranog signala.
Poveanjem napona upravljanja poveava se atenuacija ili smanjuje pojaanje najee za
20 dB do 30 dB.
promjenljivo
pojaalo/atenuator
IF
pojaalo
demodulator
modulacijski
signal
IF signal
AGC
detektor
niskopropusni
filtar
istosmjerna
ref. razina
DC
pojaalo
Slika 10.9. Blok-shema meufrekvencijskog AGC kruga

323
U sluaju poveanja atenuacije povisuje se razina termikog uma, ali je pritom via i razina
signala. Primjereno projektiran i raspodijeljen na vie stupnjeva pojaanja AGC krug moe
ak poboljati omjer signala i uma pri viim razinama primanog signala.
Poznato je da razina signala via od toke smanjenja pojaanja za 1 dB, P1 uzrokuje
zasienje, odnosno harmoniko izoblienje na izlazu pojaala ili mijeala. Za razinu signala
viu od presjene toke treeg reda, P3 nastaje intermodulacijsko izoblienje. Zato je nuno da
ni za jednu komponentu prijamnika snaga signala nije vea od odgovarajue vrijednosti P1 ili
P3 ako je manja. Na slici 10.10. prikazana je visoka i niska razina snage signala te razina
uma u kaskadno spojenim komponentama prijamnika. Naznaena je vrijednost P1 za RF
pojaalo (referirano na izlaz) i za mijealo (referirano na ulaz).
antena
TA=300K
pojasno
propusni
filtar
RF
pojaalo
pojasno
propusni
filtar
mijealo
pojasno
propusni
filtar
L=1,5dB
G =20dB
L=2dB
Lc =6dB
L=4dB
P/dBm
AGC/IF
pojaalo
G =10- 50dB
20
P1 (izlaz)
10
0
-10
P1 (ulaz)
visoka
razina
signala
-20
-30
-40
-50
-60
-70
-80
-90
-100
niska
razina
signala
-110
-120
razina
uma
-130
Slika 10.10. Razina snage signala i uma u komponentama prijamnika
324
Kod razmatranog prijamnika krug za automatsko upravljanje pojaanjem djeluje samo

na meufrekvencijsko pojaalo. Protegne li se djelovanje AGC kruga i na radiofrekvencijsko
pojaalo, smanjuje se mogunost njegovog zasienja zbog visoke razine ulaznog signala. Ako
AGC krug upravlja promjenljivim atenuatorom u sklopu RF stupnja, onda e poveanje
atenuacije naruiti svojstvo prijamnika u pogledu uma. Snaga signala na izlazu pojaala bez
automatskog upravljanja pojaanjem ograniena je tokom smanjenja pojaanja za 1 dB. Na
primjer za savreno radiofrekvencijsko pojaalo s pojaanjem 40 dB snazi signala 10 dBm na
ulazu odgovara snaga signala 30 dBm = 1 W (efektivna vrijednost napona priblino 7,1 V na
otporu 50 ) na izlazu. Kod stvarnog pojaala malih signala redovito e za ovu razinu signala
na izlazu nastupiti zasienje. Mogue je postaviti ogranienje za najveu snagu signala na
ulazu radiofrekvencijskog pojaala bez automatskog upravljanja pojaanjem:
S i max + G RF < P1
(10.10)
gdje je GRF pojaanje snage, a P1 je toka smanjenja pojaanja za 1 dB u odnosu na izlaz. Ako
je presjena toka treeg reda pojaala nia od toke smanjenja pojaanja za 1 dB, onda u
ovoj relaciji P1 treba zamijeniti s P3.
10.3. Pretvorba frekvencije i filtriranje
Superheterodinskom prijamniku svojstvena je pretvorba frekvencije nanie te

filtriranje u radiofrekvencijskom i meufrekvencijskom stupnju. Kod projektiranja takvog
prijamnika presudno je odabrati prikladnu vrijednost meufrekvencije:
f IF = f RF f LO
(10.11)
gdje je fRF i fLO frekvencija odgovarajue eljenog radiofrekvencijskog signala i lokalnog

oscilatora. Frekvencija lokalnog oscilatora moe biti nia (engl. low-side injection) ili via
(engl. high-side injection) od radiofrekvencije. U prvom sluaju frekvencija lokalnog
oscilatora je:
f LO = f RF f IF
(10.12)
to je povoljno jer je na nioj frekvenciji lake ostvariti oscilator potrebnih svojstava. Jednaka
meufrekvencija nastaje mijeanjem signala lokalnog oscilatora i signala sa zrcalnom
frekvencijom:
f IM = f RF 2 f IF
(10.13)
Ako je frekvencija lokalnog oscilatora via od radiofrekvencije, onda razliku frekvencija u

relaciji 10.12. i 10.13. treba zamijeniti njihovim zbrojem.
Zrcalna frekvencija se od radiofrekvencije uvijek razlikuje za dvostruki iznos
meufrekvencije (relacija 10.13). Signal sa zrcalnom frekvencijom esto se potiskuje
filtriranjem pa je u tom sluaju povoljno odabrati razmjerno visoku vrijednost
meufrekvencije. Druga mogunost je koristiti mijealo koje odstranjuje signal sa zrcalnom
frekvencijom. Kod prijamnika signala s frekvencijom iz radiofrekvencijskog pojasa irine BRF
za vrijednost meufrekvencije:
325
f IF >
BRF
2
(10.14)
pojas zrcalnih frekvencija se ne preklapa s radiofrekvencijskim pojasom. Pritom je povoljno

odabrati frekvenciju promjenljivog lokalnog oscilatora viu od radiofrekvencije jer je tada
manji omjer potrebne najvie i najnie frekvencije. Katkad pojas zrcalnih frekvencija viih i
niih od radiofrekvencijskog pojasa ne sadri jednaku razinu elektromagnetskih poremetnji i
uma. U tom se sluaju frekvenciju lokalnog oscilatora odabire tako da pojas zrcalnih
frekvencija sadri niu razinu interferirajuih signala. Najee je meufrekvencija nia od
100 MHz jer tada filtri s malom relativnom irinom propusnog pojasa i velikom brzinom
promjene (nagib) unesenog gubitka izmeu propusnog i nepropusnog pojasa imaju prikladne
dimenzije, a komponente su lako dostupne i razmjerno jeftine. Meufrekvencijski pojasno
propusni filtri su najee kristalni, keramiki ili s povrinskim akustikim valom.
Filtriranjem se u superheterodinskom prijamniku ostvaruje selektivnost primanja
eljenog signala te potiskivanje signala sa zrcalnom frekvencijom i interferirajuih signala, a
sprjeava se i zraenje signala lokalnog oscilatora. Na slici 10.11. prikazan je uobiajeni
razmjetaj filtara u radiofrekvencijskom i meufrekvencijskom stupnju superheterodinskog
prijamnika.
antena
predselekcijski
RF filtar
RF
pojaalo
filtar za
potiskivanje
IM signala
mijealo
pojasno
propusni
IF filtar
IF
pojaalo
lokalni
oscilator
Slika 10.11. Filtriranje u RF i IF stupnju superheterodinskog prijamnika

Predselekcijski RF filtar na ulazu je prijamnika ispred radiofrekvencijskog pojaala (ili
ispred mijeala ako se ne koristi RF pojaalo). To je pojasno propusni filtar za signale s
frekvencijom u odreenom radiofrekvencijskom pojasu; interferirajue signale s frekvencijom
izvan tog pojasa potiskuje. Interferirajui signal visoke razine moe uzrokovati zasienje RF
pojaala ili mijeala. Nuno je da taj filtar ima to manji uneseni gubitak jer najvie utjee na
ukupni faktor uma prijamnika. Pritom nije velika brzina promjene (nagib) unesenog gubitka
izmeu propusnog i nepropusnog pojasa pa predselekcijski filtar openito, ne ostvaruje veliko
potiskivanje zrcalnog signala.
Filtar za potiskivanje zrcalnog signala redovito je postavljen iza radiofrekvencijskog
pojaala (slika 10.11) gdje njegov vei uneseni gubitak ima manji uin na ukupni faktor uma
prijamnika. Veliku brzinu promjene (nagib) unesenog gubitka izmeu propusnog i
nepropusnog pojasa ostvaruje radiofrekvencijski pojasno propusni filtar s keramikim
rezonatorom. Taj filtar takoer smanjuje harmoniko izoblienje signala na izlazu RF
pojaala. Frekvencija signala lokalnog oscilatora se od radiofrekvencije razlikuje samo za
meufrekvenciju (relacija 10.12). Zato radiofrekvencijski stupanj razmjerno visoku razinu
signala lokalnog oscilatora moe prenijeti od mijeala na antenu. Zraeni signal lokalnog
oscilatora esto uzrokuje interferencije u okolnim radioureajima pa ga treba atenuirati na
zanemarivo nisku razinu. To je uobiajeno ostvariti kumulativnim djelovanjem vie
komponenti, primjerice izolacijom izmeu LO i RF pristupa mijeala, atenuacijom filtra za
potiskivanje zrcalnog signala, izolacijom izmeu izlaza i ulaza RF pojaala te atenuacijom
326
predselekcijskog filtra. Katkad je tee ispuniti zahtjev za dostatnim potiskivanjem zraenog

signala lokalnog oscilatora nego zrcalnog signala.
Meufrekvencijski pojasno propusni filtar odreuje irinu frekvencijskog pojasa
prijamnika za um i odstranjuje veinu parazitnih komponenti signala na izlazu mijeala (slika
10.11). Poznato je da nelinearni element u sastavu mijeala generira veliki broj harmonika
signala lokalnog oscilatora i radiofrekvencijskog signala te intermodulacijskih komponenti s
frekvencijom:
f = mf RF nf LO
(10.15)
gdje je m i n pozitivni cijeli broj. Red intermodulacijske komponente jednak je zbroju faktora
uz odgovarajuu frekvenciju, m + n. Osim komponente s meufrekvencijom, fIF = | fRF fLO|
sve ostale parazitne komponente signala valja odstraniti pojasno propusnim IF filtrom. To nije
teko ostvariti ako je veliki iznos razlike parazitne frekvencije, f i meufrekvencije, fIF.
Naalost, neke intermodulacijske komponente mogu imati frekvenciju blisku
meufrekvenciji. Meufrekvencijskim filtrom nije mogue odstraniti parazitne komponente
signala s frekvencijom unutar propusnog frekvencijskog pojasa prijamnika. Pogotovo je to
znaajan nedostatak za viekanalne radiosustave. Zato neizostavno treba provjeriti frekvenciju
svih intermodulacijskih komponenti znaajnije razine. Pritom se razina intermodulacijske
komponente monotono smanjuje s poveanjem njezinog reda. Praktino je dostatno provjeriti
frekvenciju intermodulacijskih komponenti u rasponu od estog do desetog reda. Treba
podsjetiti da neke vrste mijeala potiskuju odreene komponente izlaznog signala. Na primjer
dvostruko uravnoteeno mijealo potiskuje sve parazitne komponente s frekvencijom za koju
je m ili n parno (relacija 10.15), a uravnoteeno mijealo potiskuje samo neke od tih
komponenti.
Primjer 10.4. Prijamnik pokretnog telefona prima signal s frekvencijom u podruju od
869 MHz do 894 MHz. Ako je radiofrekvencijski pojas podijeljen na 832 kanala irine
30 kHz, a prva meufrekvencija prijamnika je 88 MHz, odrediti intermodulacijske
komponente do desetog reda s frekvencijom u propusnom pojasu prijamnika.
Provjeru frekvencije svih parazitnih komponenti najlake je obaviti raunalnim
programom prema sljedeem algoritmu:
- podijeliti radiofrekvencijsko podruje (869 - 894) MHz na k = 832 prijenosnih
frekvencija razmaknutih za propusni pojas prijamnika irine B = 30 kHz;
- za svaku prijenosnu frekvenciju, fRFk izraunati potrebnu frekvenciju lokalnog
oscilatora, fLOk prema relaciji 10.12. uz fIF = 88 MHz i 1 k 832;
- izraunati frekvenciju svih intermodulacijskih komponenti, fkmn prema relaciji 10.15.
za 1 m M = 10, 1 n N = 10 i 1 k 832;
- parazitnu komponentu s frekvencijom, fkmn = fIF = 88 MHz nije mogue odstraniti IF
filtrom jer je unutar propusnog pojasa prijamnika.
Ukupno treba provjeriti kMN = 83 200 vrijednosti frekvencije parazitnih komponenti, a
rezultati su prikazani na tablici 10.3.
Tablica 10.3. Frekvencija parazitnih komponenti za primjer 10.4.

k
fRFk/MHz
fLOk/MHz
|mfRFk nfLOk|/MHz
1 - 832
869 - 894
781 - 806
88
366
880
792
88
327
Komponenta s frekvencijom fkmn = fIF = 88 MHz za m = n = 1 i 1 k 832 je eljeni signal s

frekvencijom pretvorenom nanie. Parazitna intermodulacijska komponenta sedamnaestog
reda s frekvencijom fkmn = fIF = 88 MHz za m = 8, n = 9 i k = 366 u propusnom je pojasu
prijamnika. Ovu parazitnu komponentu mojue je potisnuti pomou dvostruko uravnoteenog
mijeala jer je m parno.
10.4. Primjeri prijamnika
Provedeno razmatranje pokazuje da osjetljivost, selektivnost i potiskivanje zrcalnog

signala ovisi o strukturi i izvedbi prijamnika. Pritom su nuni brojni kompromisi pa je uputno
razmotriti neka stvarna rjeenja, na primjer prijamnik u sustavu FM radiodifuzije, pokretnog
telefona i usmjerenih radioveza.
U amerikom sustavu FM radiodifuzije koristi se prijenosne signale s frekvencijom u
podruju od 88 MHz do 108 MHz razmaknute za 200 kHz uz najvee odstupanje (devijaciju)
frekvencije 75 kHz. Naponska osjetljivost prijamnika je reda vrijednosti 10 V, a irina
propusnog frekvencijskog pojasa je 150 kHz. Na slici 10.12. prikazana je blok-shema RF i IF
stupnja uobiajenog superheterodinskog prijamnika u sustavu FM radiodifuzije. Antena prima
signale u razmjerno irokom frekvencijskom podruju, a funkciju predselekcijskog filtriranja
ostvaruje RF pojaalo s pojasno propusnim frekvencijskim odzivom. Tako se u odreenoj
mjeri potiskuje signale s frekvencijom znatno izvan propusnog radiofrekvencijskog pojasa.
eljeni signal nije mogue izdvojiti u radiofrekvencijskom stupnju jer je teko ostvariti
promjenljivi filtar s relativnom irinom propusnog pojasa 150 kHz/100 MHz = 0,15 %. Zato
se pomou mijeala i naponom upravljanog oscilatora, VCO eljenom radiofrekvencijskom
signalu pretvara frekvenciju nanie u stalnu meufrekvenciju 10,7 MHz. Primjerenu
selektivnost lako je ostvariti meufrekvencijskim filtrom sa stalnom sredinjom frekvencijom
i relativnom irinom propusnog pojasa 150 kHz/10,7 MHz = 1,4 %.
antena
RF
pojaalo
pojasno
propusni
IF filtar
mijealo
fRF
88
108
f / MHz
88
108
f / MHz
IF
pojaalo
fIF
VCO
demodulator
10,7
f / MHz
Slika 10.12. Blok-shema dijela prijamnika u sustavu FM radiodifuzije

Odabere li se frekvenciju lokalnog oscilatora niu od radiofrekvencije, onda se
naponom upravljanom oscilatoru frekvenciju mora mijenjati u rasponu fLO = fRF fIF =
= (77,3 - 97,3) MHz (relacija 10.12). Omjer potrebne najvie i najnie frekvencije lokalnog
oscilatora 97,3/77,3=1,26 lako je ostvariti pomou naponom upravljanog Colpittsovog
oscilatora ili sintezatorom frekvencije, odnosno fazom sinkroniziranom petljom. Podruje
zrcalnih frekvencija razlikuje se za dvostruki iznos meufrekvencije od radiofrekvencijskog
podruja, fIM = fRF 2fIF = (66,6 - 86,6) MHz (relacija 10.13). Ova dva podruja se ne
preklapaju ako je vrijednost meufrekvencije vea od polovine irine radiofrekvencijskog
pojasa, fIF > BRF/2 = 10 MHz (relacija 10.14). Bjelodano je ispunjen ovaj uvjet.
328
Razmotrena struktura FM prijamnika uspjeno je koritena nekoliko desetljea uz

manje izmjene. Veinu komponenti prikazanih na slici 10.12. mogue je ostvariti
tehnologijom integriranih krugova. Primjerice mogue je u jednom krugu integrirati RF i IF
pojaalo te naponom upravljani oscilator i mijealo, ali i demodulator i audiopojaalo. Pritom
su integrirani sklopovi s veim brojem tranzistora, na primjer aktivni filtar, dvostruko
uravnoteeno mijealo s Gilbertovim elementom, fazom sinkronizirana petlja ili uravnoteeno
pojaalo. To je omoguilo bolja svojstva uz niu cijenu, ali je smanjivanje prijamnika
ogranieno najmanjim dimenzijama meufrekvencijskog pojasno propusnog filtra kojeg nije
mogue zamijeniti integriranom pasivnom ili aktivnom mreom. Na posljetku, daljnje
smanjivanje dimenzija prijamnika omogueno je promjenom vrijednosti meufrekvencije na
70 kHz. Mijeanje sa signalom lokalnog oscilatora odgovarajue frekvencije pretvara
frekvenciju moduliranog signala u osnovni pojas (od 0 Hz do 70 kHz) pa je potrebnu
selektivnost prijamnika mogue ostvariti integriranim niskopropusnim aktivnim filtrom. U
tom sluaju frekvencija zrcalnog signala je izmeu frekvencije eljenog i prethodnog
prijenosnog signala (slika 10.13) pa ga nije mogue potisnuti ni RF pojaalom ni
predselekcijskim filtrom. Openito, u radiofrekvencijskom podruju pridijeljenom FM
radiodifuzijskom sustavu nema interferirajuih signala, ali e um iz zrcalnog pojasa smanjiti
omjer signala i uma prijamnika priblino za 3 dB. To je ustupak u cilju smanjivanja FM
prijamnika na dimenzije runog sata.
fLO
fIF
fRFn-1
fIM
fRFn
70 kHz 70 kHz
70 kHz
150 kHz
150 kHz
200 kHz
Slika 10.13. Spektar signala u FM prijamniku s meufrekvencijom 70 kHz

Pokretna postaja sjevernoamerikog sustava digitalnog staninog telefona (NADC,
engl. North American digital cellular), IS-54 odailje signal u frekvencijskom podruju od
824 MHz do 849 MHz, a prima signal u frekvencijskom podruju od 869 MHz do 894 MHz.
Oba su frekvencijska pojasa podijeljena na 832 kanala irine 30 kHz to omoguuje
obosmjerni istodobni prijenos uz frekvencijsko odvajanje (FDD, engl. frequency division
duplexing). Ovaj digitalni radiokomunikacijski sustav nastao je nadogradnjom analognog
sustava AMPS (engl. advanced mobile phone system) pa dijele jednako frekvencijsko
podruje i irinu kanala. Analogni je radiosustav s frekvencijskom modulacijom, a IS-54 je
radiosustav s inaicom etverofazne digitalne modulacije, DQPSK (engl. differential
quadrature phase shift keying) i brzinom prijenosa podataka 48,6 kbit/s. Viestruki pristup s
razdiobom po vremenu, TDMA omoguuje trojici korisnika istodobnu uporabu jednog
radiokanala.
Pri vrhu slike 10.14. prikazana je blok-shema prijamnika pokretnog IS-54 telefona. To
je superheterodinski prijamnik s dvostrukom pretvorbom frekvencije. Antena je spojena na
obosmjerni filtar (dupleksor) koji odvaja frekvencijski pojas za odailjanje i prijam. Slijedi
prvo RF niskoumno pojaalo, LNA i pojasno propusni filtar za dodatno potiskivanje
interferirajuih signala i signala sa zrcalnom frekvencijom. Krug za automatsko upravljanje
pojaanjem sadri promjenljivi atenuator koji ostvaruje slabljenje radiofrekvencijskog signala
329
do 20 dB. Drugo RF niskoumno pojaalo, LNA na izlazu je radiofrekvencijskog stupnja.

Izmjenom unesenog gubitka i pojaanja u ovom stupnju postie se najpovoljnija vrijednost
faktora uma i razina presjene toke treeg reda.
Pridijeljeni kanal odabire se promjenom frekvencije lokalnog oscilatora tako da je
vrijednost prve meufrekvencije 88 MHz. Pritom je podruje zrcalnih frekvencija,
fIM = fRF 2fIF = (693 - 718) MHz znatno nie od radiofrekvencijskog podruja prijamnika.
Prvi meufrekvencijski pojasno propusni filtar je kristalni, keramiki ili s povrinskim
akustikim valom jer je nuno ostvariti malu relativnu irinu propusnog pojasa i veliku brzinu
promjene (nagib) unesenog gubitka izmeu propusnog i nepropusnog pojasa. Vrijednost
druge meufrekvencije je 455 kHz pa je stalna frekvencija pripadajueg lokalnog oscilatora
87,545 MHz. Za svaku sastavnicu razmatranog prijamnika navedeno je pojaanje snage G,
faktor uma, F i presjena toka treeg reda, P3 u odnosu na izlaz (slika 10.14). Ukupne
vrijednosti tih veliina odreene su pomou relacija za kaskadno spojene mree (potpoglavlja
3.5. i 3.6) i prikazane dijagramom.
antena
dupleksor 1. LNA 880 MHz RF AGC
2. LNA
1.
mijealo 88 MHz
1. IFA
2.
mijealo 455 kHz IF AGC
G/dB
-4
11
-2
-1
11
-6
-3
18
-6
50
F/dB
10
10
100
100
35
30
30
10
100
15
P3/dBm
80
70
60
50
40
30
G
20
10
P3
-10
Slika 10.14. Ukupna vrijednost G, F i P3 (ref. na izlaz) kaskadnih komponenti

prijamnika pokretnog IS-54 telefona
330
Razabire se da pojaanje niskoumnih pojaala radiofrekvencijskog stupnja uglavnom

nadoknauje gubitke pojasno propusnih filtara, a meufrekvencijska pojaala ostvaruju
najvei dio ukupnog pojaanja prijamnika. Faktoru uma najvie pridonose ulazne
komponente, a vrijednost mu se zatim monotono poveava do priblino 7 dB na izlazu
prijamnika. Presjena toka treeg reda u odnosu na izlaz oscilira oko razine 0 dBm du
kaskadno spojenih komponenti prijamnika.
Trite pokretnih ureaja staninog telefona iziskuje smanjivanje broja sastavnih
dijelova, dimenzija, teine i cijene. To pobuuje zanimanje za prijamnik s izravnom
pretvorbom koji ne sadri komponente meufrekvencijskog stupnja. Na slici 10.15. prikazana
je blok-shema dijela pokretnog odailjaa-prijamnika europskog sustava digitalnog staninog
telefona, GSM (engl. global system mobile). Signal se odailje u frekvencijskom podruju od
890 MHz do 915 MHz, a prima u frekvencijskom podruju od 935 MHz do 960 MHz. Svaki
frekvencijski pojas je podijeljen na 125 kanala irine 200 kHz, a viestruki pristup s
razdiobom po vremenu omoguuje osmorici korisnika istodobnu uporabu jednog radiokanala.
To je radiosustav s inaicom digitalne modulacije frekvencije, GMSK (engl. Gaussian
minimum shift keying) i brzinom prijenosa podataka 270,833 kbit/s. Prijamnik sadri
predselekcijski pojasno propusni filtar i RF niskoumno pojaalo. Frekvenciju pridijeljenog
kanala pretvara se nanie izravno u osnovni pojas. Na I i Q izlazu mijeala je niskopropusni
filtar i pretvornik digitalno-analogno. Lokalni oscilator za prijamnik i odailja je fazom
sinkronizirana petlja s decimalnim omjerom frekvencija. Obosmjerni prijenos uz uporabu
samo jedne antene ostvaruje T/R preklopnik. Dva ili tri integrirana kruga mogu sadravati
veinu prikazanih komponenti.
I
DAC
LNA
DAC
T/R
preklopnik
PLL
90
pojaalo
snage
ADC
90
detektor
faze
ADC
Slika 10.15. Blok-shema pokretnog GSM odailjaa-prijamnika

Katkad je prijenos podataka velikom brzinom isplativije ostvariti mikrovalnom
usmjerenom radiovezom nego svjetlovodom ili koaksijalnim kabelom. Primjene ukljuuju
331
povezivanje bazne postaje i centrale pokretnog telefona te povezivanje u privatnoj mrei za

prijenos podataka. Shema ulaznog dijela prijamnika takvog radiosustava do prve
meufrekvencije 1,8 GHz prikazana je na slici 10.16. Antena velikog dobitka i valovod
ostvaruju funkciju predselekcijskog filtriranja na ulazu prijamnika. Signal lokalnog oscilatora
generira fazom sinkronizirana petlja iju se frekvenciju mnoi s 3. Pojasno propusni filtar za
36,2 GHz odstranjuje parazitne komponente signala na izlazu mnoila frekvencije. Razina
snage faznog uma lokalnog oscilatora priblino je 85 dBc/Hz na frekvenciji pomaknutoj za
100 kHz od prijenosne. Konanu pretvorbu frekvencije nanie ostvaruje se u sljedeem
meufrekvencijskom stupnju.
antena
valovod
38 GHz
LNA
pojasno
propusni
filtar
mijealo
1,8 GHz
IF pojaalo
1,8 GHz
3
odvojno
PLL
12,067 GHz pojaalo
mnoilo
frekvencije
36,2 GHz
Slika 10.16. Blok-shema ulaznog dijela prijamnika u sustavu usmjerene radioveze

Za svaku komponentu razmatranog prijamnika navedeno je pojaanje snage G, faktor
uma, F i presjena toka treeg reda, P3 u odnosu na izlaz (tablica 10.4). Ukupna vrijednost
tih veliina odreena je pomou relacija za kaskadno spojene mree. Razabire se da je razina
presjene toke treeg reda u odnosu na ulaz prijamnika 5,3 dBm.
Tablica 10.4. Vrijednost G, F i P3 (ref. na izlaz) komponenti mikrovalnog prijamnika
332
komponenta
valovod
RF LNA
RF filtar
mijealo
IF filtar
IF poja.
ukupno
G/dB
20
13
19
F/dB
3,5
2,5
5,1
P3/dBm
100
15
100
10
30
25
13,7
LITERATURA
1. Abrie, Pieter L. D. Design of RF and Microwave Amplifiers and Oscillators, Artech

House, Norwood, 2000.
2. Atwater, H. A. Introduction to Microwave Theory, McGraw-Hill, New York, 1962.
3. Balanis, Constantine A. Antena Theory: Analysis and Design, John Wiley & Sons,
Singapore, 1982.
4. Bowick, Chris, RF Circuit Design, Butterworth-Heinemann, Newton, 1982.
5. Brontejn I. N. i K. A. Semendjajev, Matematiki prirunik za inenjere i studente,
prev. Z. Vistrika i I. Uremovi, Tehnika knjiga, Zagreb, 1964.
6. Chen, Wai-Kai (editor), The Circuits and Filters Handbook, CRC Press, Boca Raton,
1995.
7. Collin, Robert E. Foundations for Microwave Engineering, McGraw-Hill, Singapore,
1966.
8. Collin, Robert E. Antennas and Radiowave Propagation, McGraw-Hill, Singapore,
1985.
9. Combes, Paul F. and Jacques Graffenil, Jean-Francois Sautereau, Microwave
Components, Devices and Active Circuits, trans. W. J. Duffin, John Wiley & Sons,
Chichester, 1987.
10. Couch, Leon W. Digital and Analog Communication Systems, 6th edition, PrenticeHall, Upper Saddle River, 2001.
11. Dworsky, Lawrence N. Modern Transmision Line Theory and Applications, John
Wiley & Sons, New York, 1979.
12. Dye, Norm and Helge Granberg, Radio Frequency Transistors: Principles and
Practical Applications, Butterworth-Heinemann, Newton, 1993.
13. Egan, William F. Practical RF System Design, John Wiley & Sons, Hoboken, 2003.
14. Eskelinen, Pekka, Introduction to RF Equipment and System Design, Artech House,
Norwood, 2004.
15. Fujimoto, K. and J. R. James, Mobile Antenna Systems Handbook, Artech House,
Norwood, 1994.
16. Gandi, Om P. Microwave Engineering and Applications, Pergamon Press, Elmsford,
1981.
17. Golio, Mike (editor), The RF and Microwave Handbook, CRC Press, Boca Raton,
2001.
333
18. Gonzalez, Guillermo, Microwave Transistor Amplifiers: Analysis and Design, 2nd
edition, Prentice-Hall, Upper Saddle River, 1997.
19. Gupta, K. C. and Ramesh Garg, I. J. Bahl, Microstrip Lines and Slotlines, Artech
House, Dedham, 1979.
20. Hsu, Hwei P. Schaum's Outline of Theory and Problems of Signals and Systems,
McGraw-Hill, New York, 1995.
21. Johnson, Richard C. (editor), Antenna Engineering Handbook, 3rd edition, McGrawHill, New York, 1993.
22. Korn, Granino A. and Theresa M. Korn, Mathematical Handbook for Scientists and
Engineers: Definitions, Theorems, and Formulas for Reference and Review, Dover
Publications, Mineola, 2000.
23. Krauss, Herbert L. and Charles W. Bostian, Frederick H. Raab, Solid State Radio
Engineering, John Wiley & Sons, New York, 1980.
24. Lathi, Bhagwandas P. Modern Digital and Analog Communication Systems, 3rd
edition, Oxford University Press, New York, 1998.
25. Lee, Thomas H. The Design of CMOS Radio-Frequency Integrated Circuits,
Cambridge University Press, Cambridge, 2002.
26. Liao, Samuel Y. Microwave Devices and Circuits, Prentice-Hall, Englewood Cliffs,
1980.
27. Lo, Y. T. and S. W. Lee (editors), Antenna Handbook: Theory, Applications, and
Design, Van Nostrand Reinhold, New York, 1988.
28. Losee, Ferril, RF Systems, Components, and Circuits Handbook, Artech House,
Norwood, 1997.
29. Ludwig, Reinhold and Pavel Bretchko, RF Circuit Design: Theory and Applications,
Prentice-Hall, Upper Saddle River, 2000.
30. Maas, Stephen A. Nonlinear Microwave and RF Circuits, 2nd edition, Artech House,
Norwood, 2003.
31. McClaning, Kevin and Tom Vito, Radio Receiver Design, Noble Publishing, Atlanta,
2000.
32. Misra, Devendra K. Radio-Frequency and Microwave Communication Circuits:
Analysis and Design, 2nd edition, John Wiley & Sons, Hoboken, 2004.
33. Modlic, Borivoj i Ivan Modlic, Titranje i oscilatori, kolska knjiga, Zagreb, 1991.
34. Modlic, Borivoj i Ivan Modlic, Pojaala snage, kolska knjiga, Zagreb, 1992.
35. Modlic, Borivoj i Ivan Modlic, Modulacije i modulatori, kolska knjiga, Zagreb,
1995.
36. Modlic, Borivoj i Juraj Bartoli, Mijeanje, mjeala i sintezatori frekvencije, kolska
knjiga, Zagreb, 1995.
37. Motchenbacher, C. D. and J. A. Connelly, Low-Noise Electronic System Design, John
Wiley & Sons, New York, 1993.
38. Oppenheim, Alan and Alan S. Willsky with S. Hamid Nawab, Signals and Systems,
2nd edition, Prentice Hall, Upper Saddle River, 1997.
334
39. Pozar, David M. Microwave and RF Design of Wireless Systems, John Wiley & Sons,
New York, 2001.
40. Pozar, David M. Microwave Engineering, 3rd edition, John Wiley & Sons, Hoboken,
2005.
41. Proakis, John G. and Masoud Salehi, Contemporary Communication System using
Matlab, Brooks/Cole, Pacific Grove, 2000.
42. Razavi, Behzad, RF Microelectrinics, Prentice Hall, Upper Saddle River, 1998.
43. Rhea, Randall W. HF Filter Design and Computer Simulation, Noble Publishing,
Atlanta, 1994.
44. Rhea, Randall W. Oscillator Design and Computer Simulation, 2nd edition, Noble
Publishing, Atlanta, 2000.
45. Roddy, Dennis and John Coolen, Electronic Communications, 4th edition, Prentice
Hall, Englewood Cliffs, 1995.
46. Rohde, Ulrich L. and Jerry Whitaker, T. T. N. Bucher, Communications Receivers, 2nd
edition, McGraw-Hill, New York, 1997.
47. Rohde, Ulrich L. and David P. Newkirk, RF/Microwave Circuit Design for Wireless
Applications, John Wiley & Sons, New York, 2000.
48. Sayre, Cotter W. Complete Wireless Design, McGraw-Hill, New York, 2001.
49. Smith, Jack R. Modern Communication Circuits, 2nd edition, McGraw-Hill, New
York, 1998.
50. Smrki, Zlatko, Mikrovalna elektronika, kolska knjiga, Zagreb, 1986.
51. Temes, Lloyd and Mitchel E. Schultz, Schaum's Outline of Theory and Problems of
Electronic Communication, 2nd edition, McGraw-Hill, New York, 1998.
52. Vendelin, George D. and Anthony M. Pavio, Ulrich L. Rohde, Microwave Circuit
Design Using Linear and Nonlinear Techniques, John Wiley & Sons, New York,
1990.
53. Vizmuller, Peter, RF Design Guide: Systems, Circuits, and Equations, Artech House,
Norwood, 1995.
54. Weeks, W. L. Antenna Engineering, McGraw-Hill, New York, 1968.
55. Whitaker, Jerry C. (editor), The Electronics Handbook, CRC Press, Boca Raton, 1996.
56. White, Joseph F. High Frequency Techniques: An Introduction to RF and Microwave
Engineering, John Wiley & Sons, Hoboken, 2004.
57. Winder, Steve, Filter Design, Butterworth-Heinemann, Oxford, 2001.
58. Zahradka, Ivan, Radiokomunikacijski sustavi, I. dio, kolska knjiga, Zagreb, 1994.
59. Zentner, Ervin, Antene i radiosustavi, Graphis, Zagreb, 2001.
60. Zovko-Cihlar, Branka, um u radiokomunikacijama, kolska knjiga, Zagreb, 1987.
335

Brodske Radio Komunikacije

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Brodske Radio Komunikacije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Splitu

Pomorski fakultet u Splitu

Brodski radiokomunikacijski ureaji

Kakve su znaajke savrenog radiokomunikacijskog sustava? Nedvojbeno, takav

U Splitu 3. prosinca 2004.

2. Prijenosne linije i mikrovalne mree

4. Antene i irenje elektromagnetskog vala

8. Oscilatori i sintezatori frekvencije

10. Projektiranje prijamnika

Slika 1.1. Radiofrekvencijsko podruje

Slika 1.2. Shema radiokomunikacijskog sustava

Iako spomenute injenice upuuju na prednosti viih frekvencija postoje razlozi i za

Slika 1.3. Granina gustoa snage kod izlaganja ljudi

Legitimno pravo korisnika radioureaja je sigurnost posebno u odnosu na moguu

Slika 1.4. Shema tipinih ureaja radiosustava: a) odailja; b) prijamnik

Modulacijski signal na ulazu odailjaa je u osnovnom frekvencijskom pojasu.

mogue ga je ostvariti ianom dipolnom i monopolnom (tapastom) antenom. Sustavi kao

odailja zemaljske postaje

prijamnik zemaljske postaje

Slika 1.5. Razina snage signala u ureajima radiosustava INMARSAT

integrirani krug prijamnika

Slika 1.6. Shema RF dijela pokretnog GSM telefona: a) odailja; b) prijamnik

Radiofrekvencijske filtre se ostvaruje razliitim tehnologijama ovisno o radnoj

mijeala izlazni meufrekvencijski signal uvijek je nie razine snage od ulaznog

2. PRIJENOSNE LINIJE I MIKROVALNE MREE

Slika 2.1. Kratki odsjeak prijenosne linije: a) shematski prikaz;

Dijeljenjem ovih relacija s z i graninim procesom kad z 0 dobiju se diferencijalne

Uz sinusoidalnu zavisnost o vremenu, u ustaljenom stanju, mogue je pomou fazora ove

Deriviranjem po z pojedine diferencijalne jednadbe i uvrtavanjem preostale mogue je

gdje je kompleksna konstanta propagacije:

Realni dio konstante propagacije je konstanta atenuacije, a imaginarni dio je fazna

Usporedba s relacijom 2.6.b) pokazuje da ako se definira karakteristina impedancija Z0

onda je omjer odgovarajueg vala napona i struje:

Tada je mogue relaciju 2.6.b) prikazati u obliku:

Poznatim postupkom mogue je prikaz pomou fazora pretvoriti u trenutnu vrijednost,

u( z, t ) = U 0+ cos(t z + + )e z + U 0 cos(t + z + )ez

gdje je f frekvencija, a kutna frekvencija je = 2f.

Valna duljina na liniji bez gubitaka je:

a fazna brzina je:

Na slici 2.2. prikazana je prijenosna linija bez gubitaka zakljuena opteretnom

Slika 2.2. Prijenosna linija zakljuena opteretnom impedancijom ZL

Faktor refleksije napona L odreen je omjerom amplitude reflektiranog i upadnog vala

Razabire se da se napon i struja na prijenosnoj liniji sastoje od superponiranih upadnog i

Za prilagoeno optereenje, |L| = 0 povratni gubitak je dB (ne postoji reflektirana snaga), a

gdje je l = z udaljenost od optereenja u z = 0 prema generatoru (slika 2.2), a je faza

a za fazni lan ej(2l) = 1 vrijednost amplitude napona je minimalna:

gdje je L faktor refleksije na opteretnoj impedanciji, z = 0 odreen relacijom 2.17. Ova

za ulaznu impedanciju prijenosne linije karakteristine impedancije Z0, duljine l koja je

0,3 = 0,6 = 108

(l ) = L e 2 jl = 0,598 e j 21,8 e 2 j108 = 0,598e j194, 2 = 0,598e j165,8

Omjer stojnog vala na liniji je (relacija 2.23):

Prema relaciji 2.20. povratni gubitak je:

Slika 2.3. Prijenosna linija zakljuena kratkim spojem

Na optereenju za z = 0 napon iezava, a struja je maksimalna kako se i oekuje za kratki

imaginarna za svaku duljinu l, a vrijednosti su joj u rasponu od j do j . Primjerice

Slika 2.4. Zavisnost o duljini kratkospojene linije:

Slika 2.5. Prijenosna linija zakljuena otvorenim krugom

Na optereenju za z = 0 struja iezava, a napon je maksimalan kako se i oekuje za otvoreni

imaginarna za svaku duljinu l, a vrijednosti su joj u rasponu od j do j . Na slici 2.6.

Slika 2.6. Zavisnost o duljini otvorene linije:

jednaka opteretnoj impedanciji neovisno o karakteristinoj impedanciji linije. Ako je duljina

Takvu liniju se naziva etvrtvalnim transformatorom, a koristi se za prilagoenje impedancije.

Slika 2.7. Elektrini krug s prijenosnom linijom

gdje je L faktor refleksije na optereenju: