RELIGIOZNOST I LINOST: ANALIZA ODNOSA NA UZORKU

GRAANA SUBOTICE
Zlatko Sram,

Subotica
UDK: 159.92 :2] (497.1 Subotica)
316.346; 347 :2] (497.1 Subotica)
Izvorni znanstveni rad
Primljeno 7/2003.

Saetak
Cilj je ovog istraivanja bio utvrditi latentnu
konfiguraciju
pojedinih dimenzija religioznosti i psiholokih osobina linosti
pod utjecajem sociodemografskih znaajki ispitanika kao to su
spol, dob, zanimanje i nacionalna pripadnost. Uzorkom su
obuhvaena
583 punoljetna
ispitanika
gradskog
podruja
Subotice. Faktorskom
analizom
ekstrahirane
su
dimenzije
religioznosti imenovane kao religiozno uvjerenje,
sakramentalni
ivot, kranska ljubav prema blinjemu i religiozno iskustvo.
Kao jednofaktorske
dimenzije ekstrahirane su sljedee osobine
linosti: anksioznost, depre-sivnost,
agresivnost i potreba za
moi. Kanonika diskriminacijska
analiza primijenjena je radi
utvrivanja utjecaja sociodemo-grafskih
obiljeja ispitanika na
latentnu konfiguraciju dimenzija religioznosti i osobina linosti.
Rezultati istraivanja pokazali su egzistenciju (1) anksioznog
pseudoreligioznog
sentimenta
karakteristinog
za
starije
generacije,
(2) anksiozno-depresivnog
pseudoreligioznog
sentimenta
karakteristinog
za umirovljenike i kuanice, (3)
psihoticnoga pseudoreligioznog sentimenta karakteristinog
za
jedan dio srpskoga i maarskog subuzorka,
(4) anksiozne
semireligioznosti
karakteristine
za ene, (5)
anksiozne
intrinzine religioznosti karakteristine
za najmlai i stariji
subuzorak, i (6) depresivne intrinzine religioznosti
karakte
ristine za hrvatski i maarski
subuzorak.
Kljune rijei: religioznost, linost, anksioznost,
agresivnost, sociopatija.

depresivnost,

391

Zlatko Sram, Religioznost i linost

UVOD

U svojoj knjizi Psihologija religioznosti imun Sito ori

(1998) naglaava da psihologijske spoznaje mogu znaajno
pridonijeti plodnijem ispunjavanju duobrinike zadae. Za
primjereniji i plodniji odnos prema religioznosti vjernika,
pretpostavlja se kod duobrinika poznavanje i razumijevanje
socijalno-psiholokog i motivacijskog sklopa religioznosti vjernika.
Odreena povrnost i nestrunost od strane pastoralnih djelatnika
glede poznavanja sociopsiholokih profila i tipova vjernika, s kojima
je duobrinik u kontaktu, moe nanijeti tete u njihovoj skrbi za
zdrav odnos i uspjeno funkcioniranje u vjerskoj zajednici (ori,
1998). Dodali bismo ovdje d a j e i poznavanje kliniko-psiholokog
profila vjernika od izuzetnog znaenja za uspjenost ne samo
pastoralne "tekue" djelatnosti, za ispovjednu praksu nego i za
proces reevangelizacije vjernika. Primjena psiholokih spoznaja i
empirijskih nalaza u konkretnoj socijalnoj sredini mogu pomoi
Crkvi i njezinim slubenicima u doprinosu njezinoj evangelizaciji, s
time to pojanjava gdje se konflikti kriju ili bivaju potisnuti. Na taj
nain, kae . . ori, primjena psihologije dobiva teolokokritiku
funkciju. Utvrivanje povezanosti religioznosti i mentalnog zdravlja
od posebne je vanosti za dijagnosticiranje postojanja odreenih
nezdravih ili neintegriranih oblika religioznosti koje eventualno
postoje unutar pojedinih socijalnih skupina, kojih sveenici i drugi
pastoralni djelatnici ne moraju nudno uvijek biti svjesni. Brojna su
istraivanja pokazala da religioznost ili jedna dimenzija religioznosti
ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje (Crawford i sur., 1989;
Ellison i sur., 1989; Idler, 1987; Johnson i Mullins, 1989; Ross,
1999). Druga su pak istraivanja pokazala da ne postoji povezanost
izmeu religioznosti i mentalnog zdravlja (Campbell i sur., 1976;
Pollner, 1989), dok neki autori navode postojanje negativnih
korelacija izmeu religioznosti i mentalnog zdravlja (Batson i Ventis,
1982). Pojedini su autori kritizirali studije koje su ukazivale na
pozitivan utjecaj religioznosti na duevno zdravlje (Levin i Markides,
1985). Njihova se kritika odnosila na one studije koje ne istrauju
razliite dimenzije religioznosti. Razloge proturjenih rezultata
istraivanja odnosa psihopatologije i religioznosti treba traiti u
nerijeenom problemu konceptualizacije jednako i religioznosti i
pojma mentalnog zdravlja (ori, 1998). Mi bismo ovdje dodali da
pored spomenutih problema konceptualizacije religioznosti i men
talnog zdravlja postoji i problem nepoznavanja odnosa religioznosti

392

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

i mentalnog
zdravlja unutar odreenih
sociodemografskih
subuzoraka u odreenoj socijalnoj ili politikoj sredini.
U velikom broju empirijskih istraivanja mjerila se ili se jo
uvijek ponegdje mjeri jedna dimenzija religioznosti ili najvie dvije,
to jest deklarativno vjersko uvjerenje ili odlazak u crkvu.
Religioznost se meutim ne moe tretirati kao jedinstveni konstrukt,
nego kao kompleksna, odnosno viedimenzionalna pojava s
razliitim i ak meusobno nepovezanim elementima (Glock, 1962;
Marinovi-Jerolimov, 1995; Sram, 2001a). Polazei dakle od
viedimenzionalnog pristupa izuavanju religioznog fenomena, u
ovom smo radu mjerili religiozno uvjerenje (ideoloka dimenzija),
religioznu praksu (ritualna dimenzija), religiozne doivljaje
(iskustvena dimenzija), i ponaanje sukladno imperativu kranske
ljubavi prema blinjemu (posljedina dimenzija). Allport (1950)
razlikuje dvije vrste religioznih orijentacija: intrinzinu
i
ekstrinzinu.
Pojedinci u kojih postoji intrinzina orijentacija
iskreno vjeruju u nauk svoje vjere, a njihova religiozna praksa izvire
iz dubokih unutarnjih uvjerenja. Kod intrinzinih vjernika je dakle
istodobno prisutna ideoloka i ritualna komponenta religioznosti.
Suprotno toj vrsti vjernika, pojedinci u kojih je prisutna ekstrinzina
religiozna orijentacija ponaaju se "religiozno" kako bi postigli
odreene vanjske uinke, odnosno neke sebine ciljeve. Neka
istraivanja pokazuju da intrinzino religiozni pojedinci iskazuju
vei stupanj empatinosti prema drugim ljudima i spremnosti na
pruanje pomoi drugim ljudima (Watson i sur., 1984).
O jednoj vrsti crkvene intrinzine religioznosti mogli bismo
dakle govoriti u sluaju kad se religiozno uvjerenje (ideoloka
komponenta) i sakramentalni ivot (ritualna komponenta) nalaze u
tako visokim meusobnim korelacijama da na latentnoj razini
formiraju unutarnje koherentnu matricu religioznosti u odreenoj
skupini ispitanika. O jednoj vrsti zdrave odnosno integrirane
religioznosti mogli bismo govoriti u sluaju da sve etiri komponente
religioznosti formiraju jedinstven religiozni prostor. O prisutnosti
odreene pseudoreligioznosti
mogli bismo govoriti u sluajevima
kad unutar odreenih skupina ispitanika dominira samo jedna
komponenta religioznosti, dok bismo o semireligioznosti
mogli
govoriti u sluajevima egzistencije prostora religioznosti definiranog
dvjema komponentama religioznosti, ali bez znaajnog sudjelovanja
ritualne komponente u obliku crkvenoga sakramentalnog ivota.
Cilj ovog istraivanja je utvrditi latentnu
konfiguraciju
pojedinih dimenzija religioznosti i psiholokih osobina linosti pod

393

Zlatko Sram, Religioznost i linost

utjecajem sociodemografskih znaajki ispitanika kao to su spol,

dob, zanimanje i nacionalna pripadnost.
Iz prostora osobina linosti mjerili smo anksioznost, depresivnost, agresivnost i potrebu za moi. Psiholoka fenomenologija
anksioznosti odrava se u osjeanju tjeskobe, strepnje, bojazni,
unutarnjeg nemira, nesigurnosti i napetosti (Snaith i Turpin, 1990).
Anksioznost je dakle veoma slina doivljavanju straha, ali je za
razliku od njega u pravilu dugotrajnija i nije u omjeru s realnom
opasnou. Anksioznost se katkad definira kao vie ili manje stalno
prisutan emocionalni doivljaj koji se odlikuje subjektivnim
doivljavanjem nedefiniranoga lebdeeg straha (Davison i Neal,
1974). Prema opeprihvaenom miljenju primarna ili temeljna
anksioznost oznaava dinamiki centar neuroza (Momirovi i sur.,
1992). Szentmartoni (1997) dri da upravo religija ima jedinstvenu
mogunost da razrijei tjeskobu i svaki nezdravi strah, odnosno da
istinski ivljena religioznost, autentini duhovni ivot, moe osobu
ouvati od neuroze. Za razliku od sindroma anksioznosti, postoji
ope slaganje o najuobiajenijim simptomima depresivnosti. Tuga,
apatino raspoloenje, negativna slika o samome sebi, osuivanje
samoga sebe, socijalna izolacija, odreeni kognitivni poremeaji i
promjena u razini aktivnosti glavni su simptomi depresivnosti
(Akiskal i sur., 1978; Beck, 1967; Weingartner i sur., 1977).
Anksioznost je u dobroj mjeri pratea pojava depresivnosti te stoga
moemo govoriti o postojanju anksiozno-depresivnih poremeaja.
esto je naime nejasno razgranienje izmeu depresije i anksioznosti
(Milovanovi i ivkovi, 1990; Lewis, 1970; Snaith i sur., 1978).
Psiholozi pod agresivnou podrazumijevaju ponaanje kojemu je
cilj da se drugog povrijedi ili da se unite predmeti. Razlikuju
impulzivnu od instrumentalne agresivnosti. Impulzivnu agresivnost
karakteriziraju snane emocije, posebno bijes i iritabilnost, a
usmjerena je tome da ozlijedi drugoga. Impulzivna agresivnost
korespondira s naim konceptom osobine linosti koju smo
jednostavno nazvali agresivnost, dok koncept potrebe za moi
upuuje na jednu vrstu instrumentalne agresivnosti. Instrumentalna
agresivnost je "hladnija" i ozljeda koja se drugome nanosi nije cilj
sam po sebi (Cloninger, 1996). Evsenckova temeljna dimenzija
linosti koju je nazvao "psihoticizam" specifian je oblik agresivnosti.
Osobe s visokim P-skorovima su osamljene, neugodne, siromane
osjeajima, bez sposobnosti empatije, gladne uzbuenja, asocijalne,
egocentrine i iskazuju nesposobnost kontrole neposrednih impulsa
(Evsenck i sur., 1985). Istraivanja pokazuju da osobe koje postiu
visoke rezultate na skali psihoticizma iskazuju nii stupanj
394

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

religioznosti (Francis, 1991, 1992). To meutim ne znai da

religiozni pojedinci ne moraju imati nita zajedniko sa
psihoticizmom. Dogaa se naime da neki psihotini pojedinci imaju
religiozne deluzije kao glavne simptome (Rokeach, 1981). Jedno
empirijsko istraivanje mistinih religioznih skupina pokazalo je da
su one u nekim osobinama linosti sline skupini psihotika koji su
postizali visoke skorove na Hoodovoj skali misticizma (Stifler i sur.,
1993). Budui da se Evsenckova skala psihoticizma pokazala kao
nedovoljno pouzdana i psihometrijski problematina (Mali i
Knezovi, 2000; Momirovi i Kosti, 1998), konstruirali smo vlastitu
skalu ove "specifine" agresivnosti koju smo nazvali MO-1. U
strukturi te skale nalaze se estice koje ukazuju na egocentrinost,
nesposobnost odgaanja neposrednih elja, potrebu za moi i
strahopotovanjem, osvetoljubivost, odsutnost samokontrole i
odsutnost empatije. Skala od 8 estica ima jednofaktorsku
dimenziju i visoku pouzdanost (Cronbach aZfa=.84).
Poli smo od pretpostavke da e sociodemografske varijable u
znaajnoj mjeri utjecati na latentnu konfiguraciju dimenzija
religioznosti i psiholokih osobina linosti. Drugim rijeima to znai
da e spol, dob, zanimanje i nacionalna pripadnost ispitanika biti
one varijable koje diskriminiraju ispitanike s obzirom na narav
njihova religiozno-psiholokog profila, odnosno "tipa" religioznosti.

METODA

Uzorak i postupak

istraivanja

Osnovni skup na temelju kojeg je formiran uzorak definiran je

kao punoljetno stanovnitvo opine Subotica. Prilikom formiranja
uzorka koriteni su biraki popisi. Svaki dvijestoti s popisa bio je
naznaen kao potencijalni ispitanik. Na ovaj je nain formiran
sustavni sluajni uzorak. No, u tijeku primjene upitnika na terenu
primijeen je veliki broj odbijanja sudjelovanja u istraivanju kod
seoskog stanovnitva, koje ini jednu treinu opine Subotica, i to
posebno kod bunjevakih Hrvata, koji su vie zastupljeni u dijelu
manje obrazovanog i starijeg seoskog stanovnitva. Morali smo stoga
mijenjati plan uzorka. Kako nam je za sam predmet istraivanja bio
potreban dovoljno velik subuzorak bunjevakih Hrvata koji se
nacionalno izjanjavaju "samo" kao Bunjevci i samo kao Hrvati,
odluili smo se za tzv. Oversampling-postupak u formiranju uzorka.

395

Zlatko Sram, Religioznost i linost

Naime, anketari su upueni u ona gradska podruja u kojima postoji

dovoljna koncentracija bunjevakih Hrvata. Prema tome, uzorak koji
je koriten u ovom istraivanju nema samo znaajke sustavnog
sluajnog uzorka nego jednim dijelom odgovara znaajkama
prigodnog uzorka. Uzorkom su obuhvaena 583 punoljetna
ispitanika sa sljedeim sociodemografskim znaajkama: spol: muki
49 posto, enski 51 posto; dob: 18-25 god. 20.8 posto, 26-35 god.
20.8 posto, 36-45 god. 25.3 posto, 46-55 god. 18.9 posto, 56-65 god.
10.1 posto, 66 i vie god. 4.2 posto; zanimanje: umirovljenici 13.8
posto, kuanice 5.0 posto, NK I PK radnici 8.4 posto, KV I VKV
radnici 21.6 posto, strunjaci sa srednjom kolskom spremom 25.9
posto, strunjaci s viom kolskom spremom 7.9 posto, strunjaci s
fakultetom 7.2 posto, uenici i studenti 10.1 posto; nacionalna
pripadnost: Bunjevci 11.3 posto, Hrvati 16.3 posto, Jugoslaveni
12.0 posto, Maari 41.7 posto, i Srbi 18.7 posto. Anketari koji su
dobili uputu da ulaskom u kuu ili stan potencijalnom ispitaniku
ukratko obrazloe ciljeve istraivanja i tko provodi istraivanje.
Anonimnost i znanstveni znaaj istraivanja bili su posebno
naglaeni. Prijanje nam je iskustvo pokazalo da je znatno bolje
jasno artikulirati ciljeve istraivanja negoli ih na neki nain
maskirati. Zbog ve navedenih problema u odabiru ispitanika,
odustalo se od krutog dranja popisa s dobivenim adresama
potencijalnih ispitanika. Nakon pristanka ispitanika da sudjeluje u
istraivanju anketar je traio da ispitanik samostalno odgovori na
postavljena pitanja u upitniku, naznaivi da e po ispunjeni upitnik
doi sljedei dan. Na taj smo nain u nekoj mjeri osigurali dodatnu
diskreciju, uz ve naglaenu anonimnost ankete. Ovakav pristup
anketiranju mogli smo sebi dopustiti iz jednostavna razloga to se
nije radilo o jednostavnom ispitivanju javnog miljenja, nego o
strukturalnom istraivanju. Istraivanje je provedeno u okviru
Centra za drutvena istraivanja u Subotici krajem 2000. godine, i
bilo je dio jednog veeg socijalno-psiholokog istraivanja.

Mjerni instrumenti i njihova faktorska

struktura

Religioznost. Skalu RELIG-2, koja sadri 17 estica, konstru

irali smo na temelju viedimenzionalnog koncepta religioznosti
(Glock, 1962; Marinovi-Jerolimov, 1995; Sram, 2001.a). Na skali
Likertova formata od 1 do 4, od ispitanika je traeno da odgovore u
kojem stupnju vjeruju (1. uope ne vjeruje - 4. potpuno vjeruje) u
pojedine kranske istine (ideoloka dimenzija), koliko se esto
396

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

osobno i zajedniki mole u obitelji (1. nikada - 4. redovito) i koliko

esto idu u crkvu (1. nikada - 4. redovito svake nedjelje) koliko se
esto ispovijedaju (1. nikada - 4. vie puta mjeseno) i koliko se
esto prieuju (1. nikada - svake nedjelje) {ritualna dimenzija).
Ispitanicima je ponuen niz tvrdnji koje opisuju njihovo ponaanje
prema svome "blinjemu" [posljedina dimenzija) i niz tvrdnji koje
opisuju njihove religiozne doivljaje {iskustvena dimenzija), s
opcijama odgovora: 1. uope nije tono - 4. potpuno tono.
Faktorskom su analizom uz varimax rotaciju ekstrahirana etiri
faktora koji zajedno objanjavaju 71.4 posto varijance. Prvi faktor
smo nazvali Religiozno uvjerenje a sadri sljedee estice (u
zagradama su navedene veliine faktorskih zasienja): Isus je pravi
Bog i pravi ovjek (.90); Isus je uskrsnuo od mrtvih (.88); oni koji
vjeruju u Boga i ive u skladu sa svojom vjerom nakon smrti e biti
s Bogom (.86); u svetoj priesti primamo tijelo Isusovo (.85);
svakodnevno se osobno moli (.50), {koeficijent
unutarnje
konzistentnosti
faktorski ekstrahirane skale iznosi Cronbach
alfa=.93). Drugi faktor smo nazvali Sakramentalni ivot: esto se
prieuje (.88); esto se ispovijeda (.87); esto ide u crkvu (.68); u
obitelji se zajedniki mole (.64); svakodnevno se osobno moli (.49),
{Cronbach aifa=.86). Trei faktor smo nazvali Kranska ljubav
prema blinjemu, koji ukazuje na ponaanje sukladno imperativu
kranske ljubavi: ne sudim niti osuujem druge ljude u svojim
komentarima i priama (.80); nikada ne vraam zlo za zlo (.80);
pomaem svakome tko je u potrebi bez obzira na to je li mi prijatelj
ili nije (.77); uvijek opratam onima koji me uvrijede ili nanesu neku
nepravdu (.62), {Cronbach alfa: .74). etvrti faktor smo nazvali
Religiozno iskustvo: imao sam vjerske osjeaje o kojima nisam
mogao ni s kim razgovarati (.79); ponekad mi suze naviru na oi kad
se molim ili sudjelujem u vjerskim obredima (.64); ponekad osjeam
bol u dui zbog grijeha kojima sam Boga uvrijedio (.56); osjeam da
mogu biti u kontaktu s Bogom i s njim komunicirati (.56),{Cronbach
alfa=.78).
Anksioznost. Skalu ANKSI-1 konstruirali smo na temelju izbora
estica Momirovieve skale anksioznosti (Momirovi i sur., 1992.).
Izbor 11 estica koji formiraju sadraj skale ANKSI-1 izvrenje na
temelju koncepta klinikog anksioznog stanja koje su opisali Snaith
i Turpin (1990). Ispitanicima je postavljeno pitanje: "U kojoj se mjeri
dolje navedene tvrdnje odnose na Vas osobno?", s modalitetima
odgovora: 1. uope nije tono, 2. uglavnom netono, 3. niti tono niti
netono, 4. uglavnom tono, i 5. potpuno tono. Isto je pitanje s istim

397

Zlatko Sram, Religioznost i linost

modalitetima odgovora bilo postavljeno za mjerenje ostalih

konativnih osobina linosti. Faktorskom analizom skale ANKSI-1
ekstrahiran je jedan faktor koji objanjava 47.5 posto varijance, a
formiraju ga sljedee manifestne varijable: stalno se plaim da ne
uinim kakvu glupost (.75); uznemiruju me misli kojih se ne mogu
osloboditi (.73); plaim se nekih stvari kojih se veina drugih ljudi
obino ne plai (.72); esto sebi predbacujem to neke stvari nisam
uinio, a mogao sam (.70); esto mi je teko izraziti ono to mislim
(.69); ponekad se zabrinjavam preko mjere zbog neega to nije tako
vano (.68); esto sam zabrinut da nisam kazao neto glupo i
neprikladno (.68); esto se osjeam usamljen (.67); esto se kajem
za ono to sam uinio ili rekao (.65); esto pomiljam na nesree
koje mogu zadesiti moje najblie (.63); esto sam bio na gubitku jer
se nisam mogao brzo odluiti (.62), [Cronbach alfa=.88).
Depresivnost.
Skalu DEPRES-1, koja sadri 12 estica,
konstruirali smo na temelju klinike slike depresivnog stanja i
reakcija (Davison i Neal, 1974.; Milovanovi i ivkovi, 1990.;
Momirovi i sur., 1992.). Faktorskom analizom ekstrahiran je jedan
faktor kojim je objanjeno 58.0 posto varijance, a formiraju ga
sljedee manifestne varijable: osjeam da mi je ivot postao
besmislen (.85); izgubio sam povjerenje u samoga sebe (.83); teko
mije da se na bilo to koncentriram (.82); nemam volje ni za kakav
posao (.81); ao mije to sam se uope rodio (.81); imam osjeaj da
manje vrijedim od drugih ljudi koje poznajem (.80); kad se osvrnem
na svoj ivot, onda vidim samo promaaj (.75); izbjegavam biti s
ljudima ako je to mogue (.74); nita ne mogu uiniti kako valja
(.71); ponekad pomislim da se ubijem (.68); ne mogu tako dobro
razumjeti ono to itam kao to sam mogao ranije (.64); esto sam
tuan i potiten (.62) {Cronbach a\fa=.92).
Agresivnost. Skalu AGRES-1, koja sadri 9 estica, konstruirali
smo na temelju Momirovieva koncepta primarne
agresivnosti
(Momirovi i sur., 1992.). Faktorskom analizom skale AGRES-1
ekstrahiran je jedan faktor kojim je objanjeno 41.9 posto varijance,
a formiraju ga sljedee manifestne varijable: esto se moram svaati
s drugim ljudima (.75); esto moram iz bijesa psovati i vikati na
druge ljude (.73); esto mi doe da nekoga udarim (.67); ponekad se
deavalo da iz bijesa nekoga udarim (.63); bolje je da mi se nitko ne
obraa kad sam ljut (.62); veina ljudi s kojima sam u kontaktu ide
mi na ivce (.62); esto se estoko razbjesnim (.60); dogaalo mi se
da iz bijesa bacam ili razbijam stvari oko sebe, (.59) (Cronbach
alfa=. 82).

398

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

Potreba za moi. Skalu MO-1, koja sadri 8 estica,

konstruirali smo na temelju koncepta potrebe za moi (Hornev, 1992.;
Peck, 1995.), Evsenckovog koncepta "psihoticizma" (Evsenck i sur.,
1985), i naeg koncepta sociopatske agresivnosti (Sram i sur., 1998.,
Sram, 2001b). Faktorskom analizom ekstrahiran je jedan faktor
kojim je objanjeno 48.1 posto varijance, a formiraju ga sljedee
manifestne varijable: uvijek moram dobiti ono to elim (.76); uvijek
nastojim svoju volju nametnuti drugima (.75); uivam kad imam mo
nad drugima (.73); uvijek se osvetim onome tko me je uvrijedio ili mi
je nanio neko zlo (.68); uvijek nastojim zadovoljiti svoje strasti ma
kakve one bile (.66); u drutvu je najbolji zakon "zakon jaega" (.66);
uivam u tome kad pate i trpe oni koji su to zasluili (.65); volim da
me se drugi ljudi boje (.63), (Cronbach alfa=.84).

REZULTATI

Kako bismo utvrdili razlikuju li se ispitanici razliitog spola,

kronoloke dobi, zanimanja i nacionalne pripadnosti prema svojim
rezultatima na varijablama religioznosti i psiholokih osobina
linosti, provedena je kanonika diskriminacijska analiza koja
omoguuje maksimalno razlikovanje skupina ispitanika pomou
varijabli uzetih istodobno, uvaavajui pritom njihove meuodnose.
Vrijednosti standardiziranih koeficijenata govore o relativnoj
vanosti svake pojedine varijable pri formiranju rezultata na
diskriminacijskoj funkciji, a koeficijenti strukture ukazuju na
povezanost pojedinih varijabli i diskriminacijske funkcije.

Spol
S obzirom na spol ispitanika derivirana je statistiki znaajna
diskriminacijska funkcija s vrijednou Wilksove lambde .91
(p<.001), svojstvenom vrijednou .09, i kanonikom korelacijom
.29. Kanonika korelacija iznosi .29, to znai da se oko 8 posto
ukupnog varijabiliteta razlika meu spolovima moe pripisati skupu
ispitivanih varijabli (postotak varijance dobiven je kvadriranjem
korelacije). Iz tablice 1 vidimo da faktorsku strukturu ove
diskriminacijske funkcije definiraju Religiozno uvjerenje (.58, .69),
Religiozno iskustvo (.43, .45), i Anksioznost (.53, .54). Centroidi
skupina na diskriminacijskoj funkciji {tablica 2) pokazuju da je

399

Zlatko Sram, Religioznost i linost

jedna vrsta anksiozne necrkvene religioznosti u veoj mjeri

prisutna u enskih (C=.30), negoli u mukih ispitanika (C= -.30).
Tablica 1
Standardizirani koeficijenti i koeficijenti strukture
diskriminacijske funkcije derivirane na temelju spola
Varijabla

Standardizirani
koeficijenti
F
.58
-.06
.16
.43
.53
.00
-.30
-.05

Religiozno uvjerenje
S a k r a m e n t a l n i ivot
Kranska ljubav prema blinjemu
Religiozno iskustvo
Anksioznost
Depresivnost
Agresivnost
Potreba za moi

Tablica 2
Centroidi skupina na diskriminacijskoj funkciji
na temelju spola
Skupina
Muki
enski

Koeficijenti
strukture
. F
.069
-.02
.26
.45
.54
.20
-.12
-.23

deriviranoj

C
F
-.30
.30

Dob
Dvije su statistiki znaajne diskriminacijske funkcije
derivirane na temelju kronoloke dobi ispitanika, s vrijednostima
Wilksove lambde .83 (p<.001), .92 (.p<.05), svojstvenim
vrijednostima .10, .04, i kanonikim korelacijama .30, .20.
Standardizirani koeficijenti i koeficijenti strukture prikazani su u
tablici 3. Faktorsku strukturu prve diskriminacijske funkcije
definiraju Kranska
ljubav prema blinjemu
(.64, .73) i
Depresivnost (.39, .30) u pozitivnom smjeru, a Agresivnost (-.16, .45) i Potreba za moi (-.49, -.60) u negativnom smjeru. Vidimo da
posljedina dimenzija religioznosti koju smo nazvali Kranska
400

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

ljubav prema blinjemu, odnosno koja ukazuje na prisutnost

ponaanja sukladnog imperativu kranske ljubavi, nije ni u kakvoj
strukturalnoj povezanosti s ostalim dimenzijama religioznosti u
faktorskoj strukturi prve diskriminacijske funkcije derivirane na
temelju dobi ispitanika. Centroidi skupina na prvoj diskrimi
nacijskoj funkciji {tablica 4) pokazuju da je depresivno obojena
kranska ljubav prema blinjemu u veoj mjeri prisutna u skupini
starijih i najstarijih ispitanika (56-65 god., C=.49; 66 i vie god.,
C=1.15), dok je sociopatska agresivnost u veoj mjeri prisutna u
skupini najmlaih ispitanika (18-25 god., C= -.38). Oko 9 posto
ukupnog varijabiliteta razlika meu ovim dobnim skupinama moe
se pripisati skupu ispitivanih varijabli.
Faktorsku strukturu druge znaajne diskriminacijske funkcije
definiraju Sakramentalni ivot (.46, .52), Religijsko uvjerenje (.33,
.36) i Anksioznost
(.76, .42). Centroidi skupina na drugoj
diskriminacijskoj funkciji pokazuju da je ova vrsta anksiozne
crkvene religioznosti u veoj mjeri prisutna u starijih ispitanika (5665 god., C=.20), najstarijih ispitanika (66 i vie god., C=.31) i u
najmlaih ispitanika (C=.28), dok je ovaj "tip" religioznosti najmanje
prisutan u skupini starije-srednje generacije (46-55 god. C= -.27).
Oko 4 posto ukupnog varijabiliteta razlika meu ovim dobnim
skupinama moe se pripisati skupu ispitivanih varijabli.
Tablica 3
Standardizirani koeficijenti i koeficijenti strukture
diskriminacijskih funkcija deriviranih na temelju dobi
Varijabla

Standardizirani
koeficijenti
Fl
F2
Religiozno uvjerenje
-.22
.33
Sakramentalni ivot
-.02
.46
Kranska ljubav p r e m a blinjemu
.64
-.02
Religiozno iskustvo
-.12
-.14
Anksioznost
.24
.76
Depresivnost
.39
-.40
Agresivnost
-.16
-.90
Potreba za moi
-.49
.71

Koeficijenti
strukture
Fl
F2
-.11
.36
-.06
.52
.73
.03
-.11
-.08
.19
.42
.30 -.07
-.45
-.22
-.60
-.07

401

Zlatko Sram, Religioznost i linost

Tablica 4
Centroidi skupina na diskriminacijskim
deriviranim na temelju dobi
Skupina
18-25 godina
26-35
36-45
46-55
56-65
86 i vie godina

funkcijama

C
Fl
-.38
-.11
-.02
.08
.49
1.15

F2
.28
-.05
-.10
-.27
.20
.31

Zanimanje
Jedna je statistiki znaajna diskriminacijska funkcija
derivirana na temelju zanimanja ispitanika, s vrijednou Wilksove
lambde .83 (p<.01), svojstvenom vrijednou .10, i kanonikom
korelacijom .31. Standardizirani koeficijenti i koeficijenti strukture
prikazani su u tablici 5. Faktorsku strukturu ove diskriminacijske
funkcije definiraju Kranska ljubav prema blinjemu (.44, .54),
Anksioznost (.40, .53), Depresivnost (.40, .37), a u negativnom je
smjeru definira Potreba za moi (-.67, -.50). I ovdje imamo sluaj,
slino kao i u strukturi prve diskriminacijske funkcije deriviranoj na
temelju dobi ispitanika, da se pretpostavljena posljedina dimenzija
religioznosti (Kranska ljubav) ne nalazi ni u kakvoj strukturalnoj
povezanosti s ostalim dimenzijama religioznosti. Centroidi skupina
na diskriminacijskoj funkciji deriviranoj na temelju zanimanja
ispitanika [tablica 6) pokazuju da je jedna
anksiozno-depresivno
obojena kranska ljubav, za koju je karakteristina odsutnost
potrebe za moi, u veoj mjeri prisutna u skupini umirovljenika
(C=.57) i u skupini kuanica (C=.49). Ta vrsta pseudoreligioznosti
je najmanje prisutna u skupini uenika i studenata (C=-.43). Oko 10
posto ukupnog varijabiliteta razlika meu profesionalnim
skupi
nama moe se pripisati skupu ispitivanih varijabli.

402

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

Tablica 5
Standardizirani koeficijenti i koeficijenti strukture
diskriminacijske funkcije derivirane na temelju zanimanja
Varijabla

Religiozno uvjerenje
Sakramentalni ivot
Kranska ljubav prema blinjemu
Religiozno iskustvo
Anksioznost
Depresivnost
Agresivnost
Potreba za moi

Standardizirani
koeficijenti
Fl
.03
.02
.44
.16
.44
.40
.04
-.67

Koeficijenti
strukture
Fl
.21
.00
.54
.19
.53
.37
-.20
-.50

Tablica 6
Centroidi skupina na diskriminacijskoj funkciji deriviranoj na
temelju zanimanja
Skupina
Umirovljenici
Kuanice
NK i PK radnici
KV i VKV radnici
Strunjaci s a srednjom strunom s p r e m o m
Strunjaci s a viom kolskom s p r e m o m
Strunjaci s a fakultetom

F
.57
.49
.06
-.18
.07
-.53
-.03

Uenici i studenti

-.43

Nacionalna

pripadnost

Dvije su statistiki znaajne diskriminacijske funkcije derivi

rane na temelju nacionalne pripadnosti ispitanika, s vrijednostima
Wilksove lambde .84 (p<.001), .93 (p<.05), svojstvenim vrijednos
tima .10, .05, i kanonikim korelacijama .31, .23. Standardizirani
koeficijenti i koeficijenti strukture prikazani su u tablici 7. Faktorsku
strukturu prve diskriminacijske funkcije definiraju Sakramentalni
ivot (.75, .70), Religiozno uvjerenje (.51, .48), i Depresivnost (.48,
.30). Centroidi skupina na ovoj diskriminacijskoj funkciji [tablica 8)
403

Zlatko Sram, Religioznost i linost

pokazuju d a je ova vrsta jedne depresivne
crkvene religioznosti
u
veoj mjeri prisutna u Hrvata (C=.38) i Maara (C=.32) negoli u
S r b a (C= -.44), Jugoslavena (C= -.38) i Bunjevaca (C= -.22). Oko 10
p o s t o u k u p n o g varijabiliteta r a z l i k a m e u ovim nacionalnim
s k u p i n a m a moe se pripisati s k u p u ispitivanih varijabli.
Posebno je zanimljiva faktorska s t r u k t u r a druge znaajne
d i s k r i m i n a c i j s k e funkcije derivirane n a temelju nacionalne
pripadnosti ispitanika. Ovu diskriminacijsku funkciju definiraju
Religiozno
iskustvo
(.57, .58) i Potreba za moi (.88, .76) u
pozitivnom smjeru, aKranska
ljubav prema blinjemu (-.18, -.38)
u negativnom smjeru. Postoje dakle oni "vjernici" koji imaju
religiozne doivljaje, ali koji nisu p r o d u k t ni religioznog uvjerenja ni
crkveno-sakramentalne religioznosti. tovie, ova je vrsta "mistine"
religioznosti u negativnoj korelaciji s p o n a a n j e m s u k l a d n o
imperativu k r a n s k e ljubavi p r e m a blinjemu. U psiholokoj
pozadini ovako izoliranog religioznog iskustva nalazi se j e d n a vrsta
"strukturalne" agresivnosti koja se oituje u Potrebi za moi, ali isto
tako i u odreenom stupnju i Agresivnost
(premda se ova vrsta
impulzivne agresivnosti p o n a a kao represor u diskriminacijskoj
jednadbi). Centroidi skupina n a drugoj diskriminacijskoj funkciji
ukazuju n a to da je ova vrsta "psihotine" pseudoreligioznosti
u
veoj mjeri prisutna u Maara (C=.20) i S r b a (.C=.17) negoli u
Hrvata (C= -.34), Bunjevaca (C= -.23) i Jugoslavena (C= -.22). Oko
5 % u k u p n o g varijabiliteta r a z l i k a m e u ovim nacionalnim
s k u p i n a m a moe se pripisati s k u p u ispitivanih varijabli.
Tablica 7
Standardizirani
koeficijenti i koeficijenti strukture
diskrimi
nacijskih funkcija deriviranih na temelju nacionalne
pripadnosti
Varijabla

Standardizirani
koeficijenti
Fl
F2
Religiozno uvjerenje
.51 -.05
Sakramentalni ivot
.75
.00
Kranska ljubav prema blinjemu -.16 -. 18
Religiozno iskustvo
.15
.57
Anksioznost
-.20
-.21
Depresivnost
.48
.00
Agresivnost
.01 -.26
Potreba za moi
-.32
.88
404

Koeficijent
strukture
Fl F2
.48 -.14
.70 .08
-.14 -.38
.23 .58
.10 -.04
.30 .18
-.07 .42
-.14 .76

Crkva u sviietu, 38 (2003), br. 3. 391-418

Tablica 8
Centroidi skupina na diskriminacijskim
funkcijama
deriviranim na temelju nacionalne pripadnosti
Skupina
Bunjevci
Hrvati
Jugoslaveni
Maari
Srbi

C
Fl
-.22
.38
-.39
.22
-.44

F2
-.23
-.34
-.22
.20
.17

RASPRAVA

Faktorska analiza skale religioznosti ukazuje na to da

religioznost treba konceptualizirati kao viedimenzionalni konstrukt
(Glock, 1962; King i Hunt, 1972). Veliine interfaktorskih korelacija
dimenzija religioznosti (.55, .39, .36, .20, .14, .09) ne upuuju na
postojanje jedne generike ili integrirane religioznosti kako neki
autori nazivaju latentnu strukturalnu povezanost religioznog
vjerovanja, prakse, iskustva i odreenog ponaanja koje proizlazi
kao posljedica religioznosti pojedinca (DeJong, Faulkner, Warland,
1976). Postojanje supstancijalne korelacije izmeu Religioznog
vjerovanja i Sakramentalnog
ivota (.55) primarno je produkt
konzistentne prisutnosti te dvije dimenzije religioznosti unutar
hrvatskog i maarskog subuzorka (Sram, 2001a). U svojoj
psihologijsko-leksikonskoj definiciji religije English i English (1976)
religiju opisuju kao sustav shvaanja, vjerovanja, ponaanja, obreda
i ceremonija pomou kojih pojedinci ili zajednica stavljaju sebe u
odnos s Bogom... te od kojeg (sustava) religiozna osoba dobiva (i
prihvaa) niz vrednota prema kojima se ravna (ivi) i prosuuje
naravni svijet. Iz ove se definicije dade pretpostaviti da odnos ovjeka
s Bogom i svagdanji ovjeka s ovjekom idu uvijek zajedno i ine
cjelinu. Tu religioznu vertikalno-horizontalnu dimenziju Isus je
posebno naglasio u stavu: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem
svojim, svom duom svojom, i svim umom svojom. To je najvea i
prva zapovijed. Druga, ovoj slina: Ljubi blinjega svoga kao samoga
sebe (Mt 22,37-39). Apostol Ivan to pojanjava na sljedei nain:
Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svoga, laac je. Jer tko ne
ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne moe ljubiti (1

405

Zlatko Sram, Religioznost i linost

Iv 4,20). Iz odnosa prema Bogu bi dakle trebao proizlaziti odreeni

kvalitativni odnos prema svome blinjemu. Nalaz naeg istraivanja,
meutim, ne potvruje postojanje jedne religioznosti koja bi
upuivala na to da iz odnosa prema Bogu proizlazi odreeni
kvalitativni odnos prema drugom ovjeku. Naime, naa "posljedina"
dimenzija religioznosti koju smo nazvali Kranska ljubav prema
blinjemu nalazi se u tako niskim korelacijama s ostalim
dimenzijama religioznosti (.20, .14, .09) daje opravdano posumnjati
u njezinu religioznu pozadinu. Postoje dakle pojedinci ili skupine
koji se mogu ponaati sukladno imperativu kranske ljubavi prema
blinjemu, a da pritom u njih nije prisutno koherentno religiozno
uvjerenje niti bilo koji oblik praktine religioznosti. Moe se stvar
meutim postaviti i obrnuto: postoje pojedinci ili skupine koji
ritualno prakticiraju svoju vjeru i koji u doktrinarnom smislu
deklarativno iskazuju svoju religioznost, a da se pritom u socijalnim
interakcijama ne ponaaju sukladno imperativu kranske ljubavi
prema blinjemu. I drugi su autori ukazivali na izdvojenost
"posljedine" dimenzije religioznosti u faktorskoj strukturi drugoga
reda (Clavton i Gladden, 1974). Nije samo stvar u tome da je
"posljedina" dimenzija gotovo u pravilu neovisna dimenzija
religioznosti, ve se ona u nekim naim ranijim istraivanjima
pokazala kao viedimenzionalni konstrukt (Sram, 1999., 2000). Na
uzorku punoljetnih katolikih praktinih vjernika (N=155)
faktorskom su analizom ekstrahirana tri faktora koje smo nazvali
Altruistiko ponaanje,
Odsutnost osuivanja drugih ljudi i
Opratanje i molitva za neprijatelje. Tek su prve dvije subdimenzije
skale "Ponaanje sukladno imperativu kranske ljubavi prema
blinjemu" bile u pozitivnoj i ne pretjerano visokoj korelaciji (r=.35),
dok je subdimenzija Opratanje i molitva za neprijatelje bila u
gotovo zanemarivim korelacijama s ostale dvije "posljedine"
subdimenzije (.13, .12). Na uzorku srednjokolske populacije
zavrnog razreda (N=571) "posljedina" dimenzija se pokazala kao
dvodimenzionalni konstrukt: prvi faktor ili dimenziju smo nazvali
Altruizam, opratanje i molitva za neprijatelje, a drugi faktor smo
nazvali Odsutnost osuivanja drugih ljudi. Korelacija izmeu ove
dvije latentne "posljedine" subdimenzije takoer je relativno niska
(r=.30). Samo iz ovih primjera vidimo koliko je kompleksno pitanje
konceptualizacije i mjerenja "posljedine" dimenzije religioznosti.
Zato smo onda u istraivanju o kojem je rije u ovom radu dobili
jednofaktorsku strukturu "posljedine" dimenzije religioznosti? Iz
jednostavnoga razloga to su neke estice, odnosno tvrdnje koje su
formirale sadraj skale "Ponaanje sukladno imperativu kranske

406

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

ljubavi prema blinjemu", koja je primijenjena na gore spomenutim

uzorcima, bile jednostavno isputene. Ipak, u strukturi Kranske
ljubavi prema blinjemu nalazi se jedna vrsta altruistikog
ponaanja, odsutnosti osuivanja drugih ljudi i potreba za
opratanjem. Tvrdnje kao to su "molim se za svoje neprijatelje" i
"volim drugog ovjeka kao samoga sebe" nisu bile obuhvaene
skalom RELIG-1. Da jesu, dobili bismo dvofaktorsku strukturu
"posljedine" dimenzije religioznosti. Na prvi pogled bi se moglo
zakljuiti da se Kranska ljubav prema blinjemu u biti nalazi u
jednom altruistikom motivacijsko-vrijednosnom sklopu. Ve smo
prije napomenuli da je ovo istraivanje dio jednoga veeg socijalnopsiholokog i politiko-psiholokog projekta. U tom su projektu
predmetom istraivanja bile i vrijednosne orijentacije. U faktorskoj
strukturi vrijednosnih orijentacija izoliran je faktor koji smo nazvali
Altruizam, a koja je ukazivala na preferiranje vrijednosti kao to su:
"pomagati drugim ljudima" "biti od koristi drugim ljudima", i "initi
dobro drugim ljudima". Utvrdili smo veoma nisku, premda
statistiki znaajnu pozitivnu korelaciju izmeu Altruizma i
Kranske ljubavi prema blinjemu (r=.25). Oito je da je
Kranska ljubav prema blinjemu, onako kako je strukturalno
definirana u ovom radu, tek malim postotkom varijance (oko 6
posto) objanjena altruistikim motivacijsko-vrijednosnim sklopom.
Da Kranska ljubav prema blinjemu vie ukazuje na
odreenu osobinu linosti negoli na nekakvu posljedinu dimenziju
religioznosti, mogu nam pokazati nalazi o egzistenciji depresivno
obojene kranske ljubavi prema blinjemu karakteristine za
ispitanike starije od 56 godina, s jedne strane, i anksioznodepresivno
obojene
kranske
ljubavi prema
blinjemu
karakteristine za skupinu umirovljenika i kuanica, s druge strane.
Oito je Kranska ljubav prema blinjemu komponenta jednog
primarno egzogenog depresivnog sindroma (Davison i Neal, 1974)
iji se uzroci nalaze u vanjskim, to jest socijalnim faktorima
(naputenost i izoliranost). Meutim, i endogeni (unutarnji) uzroci
depresije mogu takoer biti prisutni, i to kao posljedica
psihofiziolokog procesa starenja. Uostalom, termin "egzogena" ili
"endogena" depresija ne znai da razvoj odreene depresije treba
pripisivati iskljuivom djelovanju vanjskih ili pak unutarnjih
faktora. Trebamo ovdje imati na umu da depresivni sindrom,
posebice onaj koji je jo anksiozno obojen, podrazumijeva prisutnost
hostilnosti, odnosno neprijateljskog raspoloenja u meuljudskim
odnosima (Beck, 1967). Otkuda sada to da depresivni stariji
ispitanici, umirovljenici i kuanice posebno izraavaju vrijednosti
407

Zlatko Sram, Religioznost i linost

kranske ljubavi prema blinjemu, upravo dakle suprotno negoli

bismo to mogli oekivati? Jedan od moguih odgovora na to pitanje
moemo potraiti u psihodinamici ego-obrambenog mehanizma
poznatog pod nazivom reaktivna formacija (Pulgosi, 1990). Naime,
reaktivna formacija ukazuje na obranu od neprihvatljivih i
neprijateljskih impulsa na taj nain da se izraavaju upravo suprotni
stavovi ili obrasci ponaanja. Kada dakle depresivni stariji ispitanici,
umirovljenici i kuanice iskazuju "ljubav prema blinjemu" na
verbalnoj razini, to nipoto ne znai da je "ljubav prema blinjemu"
prisutna i na bihevioralnoj socijalno-interakcijskoj razini. To moe
znaiti upravo suprotno, to jest da potiskuju podsvjesno prisutne
hostilne, odnosno neprijateljske impulse prema "blinjemu". Drugim
rijeima, latentni socijalno-stavovski sadraj Kranske ljubavi
prema blinjemu nema religioznu pozadinu. Upravo ovdje treba
traiti uzroke zato Kranska ljubav prema blinjemu slabo
korelira s ostalim dimenzijama religioznosti, te ju stoga moemo
tretirati kao jedan oblik pseudoreligioznosti. Ovaj "tip" pseudoreligioznosti je u negativnoj korelaciji s jednom vrstom sociopatske
agresivnosti (istodobna prisutnost impulzivne agresivnosti i potrebe
za moi) unutar odreenih dobnih i socijalnih slojeva. Sociopatska
agresivnost koja iskljuuje vrijednosti Kranske ljubavi prema
blinjemu u veoj je mjeri prisutna u najmlaih ispitanika, uenika
i studenata. Pored toga to nam ovaj nalaz nedvojbeno potvruje da
je sentiment kranske ljubavi prema blinjemu u biti osobina
linosti, a ne zbiljsko ponaanje sukladno kranskom imperativu ili
pak nekakva posljedina dimenzija religioznosti, on nam ukazuje na
prisutnost sociopatske strukture linosti u mladei, i to najvjero
jatnije generiranoj jednim sociopatskim politikim ozrajem kojem
su bili eksponirani u vrijeme Miloevieva reima. Posebno je
indikativno da se mukarci i ene meusobno ne razlikuju s obzirom
na prisutnost sociopatske agresivnosti, to je u suprotnosti s drugim
relevantnim istraivanjima (Evsenck i Evsenck, 1976; Kenrick,
1987). Implikacijsko znaenje ovog nalaza u pogledu psihodinamikih procesa socijalizacije mladei nadilazi problem naeg
istraivanja te se stoga ovom prilikom ne namjeravamo njime baviti.
Jedina razlika izmeu mukih i enskih ispitanika oituje se u
prisutnosti veeg stupnja anksioznosti u ena negoli u mukaraca a
to korespondira s nalazima istraivanja koja govore o veoj
neurotiziranosti ena (Evsenck i Evsenck, 1985; Buss i Finn, 1987)
budui da prema opeprihvaenom psihodinamikom miljenju
primarna ili bazina anksioznost oznaava dinamiki centar neuroza
(Momirovi i sur., 1992).
408

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

Nalazi istraivanja ne upuuju na to da su ene "openito"

religioznije od mukaraca. Jedino to moemo rei, jest samo to da
je u ena prisutnija jedna vrsta semireligioznosti (istodobna prisut
nost religioznog uvjerenja i religioznog iskustva, ali bez znaajnog
sudjelovanja ritualne i posljedine komponente religioznosti). Vidjeli
smo da se Anksioznost nalazi u psiholokoj pozadini ove necrkvene
religioznosti. Drugim rijeima, osjeaj tjeskobe, strepnje, unutarnjeg
nemira, nesigurnosti i napetosti ono je neugodno emocionalno stanje
koje u ena generira jednu vrstu privatne religioznosti. S obzirom
da strukturiranost Religioznog iskustva ukazuje na odreeno
mistino iskustvo, mogli bismo onda rei da je u ena u veoj mjeri
prisutna "mistina religioznost" koja nije generirana crkvenim
sakramentalnim ivotom, nego je generirana anksioznim sindro
mom. Sukladno postulatu kognitivne teorije linosti (Kelly, 1955,
prema Fulgosi, 1990, str. 327) anksiozna obojenost privatne
mistine religioznosti bi mogla ukazivati na odsutnost referentne
toke ili okvira koji bi omoguavali interpre-taciju ili razumijevanje
svoje okoline ili nekih njezinih aspekata.
Anksiozni sindrom se meutim isto tako nalazi u psiholokoj
pozadini jedne intrinzine religioznosti, dakle one vrste religioznosti
u ijem su prostoru strukturalno povezani religiozno uvjerenje i iz
njega generirana religiozna praksa. injenica da je ova vrsta
anksiozne crkvene religioznosti u veoj mjeri prisutna u najmlaih
i starijih ispitanika ukazuje na dvije stvari: prvo, crkvena
religioznost najmanje je prisutna u "zreloj" dobi, dakle onoj u kojoj
se ispitanici nalaze u najveem naponu svoje ivotne snage (26-55
godina), i drugo, praktina crkvena religioznost koja svoj izvor crpi
iz religioznog uvjerenja je anksiozno obojena. Ako u kanonikoj
diskriminacijskoj jednadbi izostavimo varijable religioznosti, dobit
emo dvije statistiki znaajne diskriminacijske funkcije. Prvu
diskriminacijsku funkciju definiraju potreba za moi i odsutnost
empatije i impulzivnost (sociopatska agresivnost), a druga je funkcija
definirana anksioznim sindromom. Sociopatska agresivnost u veoj
je mjeri prisutna u najmlaih ispitanika, kao to smo ve uostalom
i vidjeli, a anksiozni sindrom je podjednako prisutan u najmlaih i
starijih ispitanika. Za nas je ovdje od posebnog znaenja druga
diskriminacijska funkcija, na temelju ije se latentne strukturi-ranosti
moe postaviti pitanje: je li anksioznost ona osobina linosti koja
generira crkvenu religioznost ili je pak crkvena religioznost generator
anksioznog sindroma. ini nam se da ovdje ne bi bilo utemeljeno
govoriti o nekakvoj neposrednoj uzrono-posljedinoj povezanosti
anksioznog sindroma i crkvene (intrinzine) religioznosti. Prije bi se
409

Zlatko Sram, Religioznost i linost

moglo rei da su mladi praktini vjernici bili podvrgnuti odreenim

nepovoljnim socijalizacijskim procesima u obitelji (autoritarni odgoj)
ili neposrednoj mikrosocijalnoj sredini (manjinski status) koji su
rezultirali anksioznim stanjem (Sram, 2000), dok se anksioznost
starijih ispitanika moe pripisati kako razliitim egzogenim tako i
endogenim uzrocima. Drimo dakle daje anksiozna crkvena religioz
nost unutar najmlae populacije rezultat jedne intervenirajue
socijalizacijske varijable. U prilog tome govori injenica da jedan dio
mladei iskazuje sociopatsku agresivnost, to pak implicite govori o
odsutnosti potkrjepljujuih agensa socijalizacije (Evsenck, 1967). I u
jednom i u drugom sluaju imamo nepovoljne socijalizacijske uinke
koji rezultiraju pojavljivanjem odreenih ego-obrambenih reakcija.
U mladih praktinih vjernika ovaj se ego-obrambeni mehanizam
oituje u psiholokom bijegu (anksioznost), a u mladih nevjernika se
oituje u psiholokom napadu (sociopatska agresivnost).
Pored anksiozne intrlnzine religioznosti karakteristine za
najmlau i stariju populaciju, utvrdili smo postojanje i jedne
depresivne intrinzine religioznosti karakteristine za Hrvate i
Maare. Budui da postoji izrazito visoka povezanost izmeu
nacionalne pripadnosti i crkvene denominacije ispitanika (hikvadrat=480.01, df=8, p<.001), moemo zakljuiti daje depresivna
intrinzina religioznost u veoj mjeri prisutna u Hrvata i Maara
katolika. Isto tako moemo zakljuiti da je u katolikoj hrvatskoj i
maarskoj mladei u veoj mjeri prisutna anksiozna
crkvena
religioznost. ini se da su upravo anksioznost i depresivnost one
osobine linosti koje onemoguuju ponaanje sukladno imperativu
kranske ljubavi prema blinjemu. Drugim rijeima, snano
potisnuti hostilitet koji se na ovaj ili onaj nain nalazi u psiholokoj
pozadini anksioznoga i depresivnog sindroma djeluje inhibitorno u
prostoru potencijalnog iskazivanja "ljubavi prema blinjemu". Iz ovih
je razloga, ini se, izostala "posljedina" komponenta religioznosti,
koju smo nazvali Kranska ljubav prema blinjemu, u kanonikoj
diskriminacijskoj strukturi anksiozne intrinzine religioznosti
derivirane na temelju dobi, i depresivne crkvene religioznosti
derivirane na temelju nacionalne pripadnosti ispitanika. Moemo
dakle zakljuiti da je intrinzina religioznost u jednog dijela Hrvata
i Maara i katolike mladei obojena neurotskim sindromom koji u
socijalnim transakcijama, ako nita, ono barem oteava razvoj i
manifestiranje "ljubavi prema blinjemu".
Ve smo u prikazu nalaza istraivanja skrenuli pozornost na
faktorsku strukturu druge znaajne diskriminacijske funkcije

410

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

derivirane na temelju nacionalne pripadnosti. Ovaj kanoniki

diskriminacijski faktor definiraju sociopatska agresivnost (isto
dobna prisutnost potrebe za moi i impulzivne agresivnosti) i
Religiozno iskustvo u pozitivnom smjeru, a Kranska ljubav prema
blinjemu u negativnom smjeru, to je sasvim razumljivo imamo 11 u
vidu psiholoko znaenje sociopatske agresivnosti. Odakle meutim
to da se u strukturi ovog kanonikog faktora nalazi jedan oblik
mistinog religioznog iskustva? Otkuda ova vrsta "psihotine"
pseudoreligioznosti?
Otkuda povezanost izrazitog neprijateljstva
prema ljudima i "mistinog" religioznog doivljaja? Jedino to
moemo rei jest to da se radi o psihopatolokom
religioznom
sentimentu, a o njegovim uzrocima nam je zasad teko govoriti. Na
egzistenciju slinog psihopatolokog religioznog sentimenta ukazuje
Rokeach (1981) kad spominje religiozne deluzije, te Stifler i suradnici
(1993) kad govore o psihotinosti mistinog iskustva. Vidjeli smo da
ova vrsta "psihotine" pseudoreligioznosti
ima neto veu
vjerojatnost pojavljivanja u dijelu ispitanika srpske i maarske
nacionalnosti, koja moe biti plodno tlo za razvoj sklonosti okultizmu
i spiritizmu. Jesu li katoliki praktini vjernici manje izloeni opas
nostima okultizma i spiritizma? Ako je suditi na temelju nalaza ovog
istraivanja, onda je odgovor potvrdan. A da li u katolikih praktinih
vjernika postoji jedna zdrava, odnosno integrirana religioznost?
Odgovor na ovo pitanje je negativan. A jesu li katoliki praktini
vjernici "osloboeni" opasnosti internalizacije raznih oblika
potencijalne semireligioznosti? Odnosno, postoji li u katolikih
praktinih vjernika zbiljska intrinzina religioznost u kojoj ne
postoji "sebini" motivacijski sklop? Na ova dva pitanja mogli bismo
ponuditi jedinstven odgovor: Anksiozna ili depresivna obojenost
crkvene religioznosti katolikih vjernika u sebi ima predispozicije za
razvoj odreenog oblika semireligioznosti; ne moemo prema tome
govoriti o postojanju jedne "iste" intrinzicne religioznosti jer je ona
u stanovitoj mjeri produkt razrjeavanja dubokih unutarnjih
konflikata, dakle "sebinih" interesa koji dovode do odreene
psiholoke "dobiti".
Nalazi istraivanja pokazuju da postoji strukturalna povezanost
izmeu dimenzija religioznosti i osobina linosti unutar sociodemografskih skupina, odnosno da su spol, dob, zanimanje i nacionalna
pripadnost one varijable koje diskriminiraju ispitanike s obzirom na
latentnu konfiguraciju religiozno-psiholokog profila. U tom je smislu
potvrena polazna hipoteza ovog istraivanja, premda se relativno
mali postotak ukupnog varijabiliteta razlika meu sociodemografskim
skupinama moe pripisati skupu ispitivanih varijabli (izmeu 8 i 15
411

Zlatko Sram, Religioznost i linost

posto). U najboljem sluaju moemo govoriti o prisutnim

tendencijama. Utvrdili smo egzistenciju est "tipova" religioznosti: (1)
Anksiozni pseudoreligiozni sentiment karakteristian za starije
generacije (dominantnost "posljedine" komponente religioznosti), (2)
Anksiozno-depresivni pseudoreligiozni sentiment karakteristian za
umirovljenike i kuanice (dominantnost "posljedine" komponente
religioznosti), (3) Psihotini ili sociopatski pseudoreligiozni sentiment
karakteristian za jedan broj Srba i Maara (dominantnost "iskustvene"
komponente religioznosti), (4) Anksiozna semireligioznost karak
teristina za ene (dominantnost "ideoloko-iskustvene" dimenzije
religioznosti), (5) Anksiozna intrinzina religioznost karakteristina za
najmlau i starije generacije (dominantnost "ideoloko-ritualne"
dimenzije religioznosti), i (6) Depresivna intrinzina religioznost
karakteristina za Hrvate i Maare (dominantnost "ideoloko-ritualne"
dimenzije religioznosti). Kolika je vanost utvrivanja strukturalne
povezanosti dimenzija religioznosti i osobina linosti unutar
odreenih sociodemografskih skupina kada elimo istraivati utjecaj
religioznosti na "mentalno zdravlje", odnosno "mentalnog zdravlja"
na "tip" religioznosti, za to nam mogu posluiti nalazi dobiveni
regresijskom jednadbom kada se osobine linosti stave u prediktor
poziciju (nezavisna varijabla), a dimenzije religioznosti u kriterij
poziciju (zavisna varijabla). U tom sluaju veliki dio informacija
ostaje neobjanjen. Na primjer, ni jedna osobina linosti ne
pridonosi objanjenju Sakramentalne
religioznosti (R2=.01) i
Religioznog iskustva (R2=.03). Druge dvije dimenzije religioznosti
Religiozno uvjerenje i Kranska
ljubav prema
blinjemu
determinirane su osobinama linosti (R=.08, R=.12). Anksiozni
sindrom nalazi se u pozitivnoj korelaciji, a potisnuta agresivnost
(potreba za moi i odsutnost empatije) u negativnoj korelaciji s
Religioznim uvjerenjem i Kranskom ljubavi prema
blinjemu.
Nai bi nalazi dakle potvrdili istraivanja koja ukazuju na to da
religioznost ima pozitivan utjecaj na "mentalno zdravlje" (odsutnost
potisnute agresivnosti), ali bi isto tako potvrdili postojanje negativne
korelacije izmeu religioznosti i "mentalnog zdravlja" (prisutnost
anksioznog sindroma), i utvrdili da se religioznost i "mentalno
zdravlje" ne nalaze ni u kakvoj korelaciji. I nita vie od toga. A to
je onda istinito? Sve je istinito, ovisno o tome koja se dimenzija
religioznosti ispituje. Zato su u pravu oni autori koji kritiziraju
studije koje istrauju povezanost izmeu "mentalnog zdravlja" i
religioznosti, a da se pritom ne vodi rauna s kojim se dimenzijama
religioznosti manipulira u nacrtu istraivanja (Levine i Markides,
1985.). ini nam se da smo mi moda jo vie u pravu kada

412

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

naglaavamo vanost izuavanja povezanosti "mentalnog zdravlja" i

religioznosti unutar pojedinih sociodemografskih skupina a u svrhu
dijagnosticiranja nezdravih "tipova" religioznosti kojih sveenici ne
moraju nuno biti svjesni. Jedno je sasvim sigurno, a to je da
Szentmartoni (1997) teko moe nai empirijsko uporite kada tvrdi
da upravo religija ima jedinstvenu mogunost da razrijei tjeskobu i
svaki nezdravi strah, odnosno da istinski ivljena religioznost,
autentini duhovni ivot, moe osobu ouvati od neuroze; barem kada
su u pitanju hrvatski i maarski te mladi katoliki praktini vjernici u
Vojvodini, jer u njih ne postoji u dovoljnoj mjeri "istinski ivljena",
odnosno integrirana religioznost. Njihova "intrinzina" religioznost u
odreenoj je mjeri neurotski obojena, a isto tako ne iskazuju vei
stupanj empatinosti prema drugim ljudima, kako to sugeriraju
Watson i suradnici (1984). Nadamo se da smo barem djelomice uspjeli
ukazati na svu kompleksnost psiholokih i motivacijskih sklopova
odreenih "tipova" religioznosti kako bi ih posebno ispovjednici
uzimali u obzir u praksi sakramenta pomirenja. Kolika je strpljivost,
uviavnost, razumijevanje, empatinost, taktinost pa i neka vrsta
psihoterapeutskog umijea katkad potrebna ispovjedniku kada se
susree s ne tako rijetkim anksiozno-depresivnim manifestnim ili
maskiranim neurozama u svojoj ispovjednoj praksi, na to ukazuju
nalazi ovog istraivanja, jer teoloka kvalifikacija grijeha i subjektivni
doivljaj grijeha u praksi ini se imaju malo to zajedniko. Kako e
ispovjednik pokuati pomoi pokajniku da "integrira" zlo u sebi?
Kada e se i na koji nain ispovjednik odluiti savjetovati pokajniku
da se obrati za pomo psihijatru ili moda nekom iskusnom
psihologu, a da pritom ne prekine njegove moda ionako krhke,
ponekad neurotine veze s Bogom? Kako pokajniku naznaiti da
treba oprostiti samome sebi jer mu je Bog oprostio? Neka nam bude
doputeno kazati da e ispovjednik ako se dri samo teoloke
kvalifikacije grijeha i teolokog tumaenja sakramenta pomirenja,
lako doi u situaciju da nehotice povrijedi ionako emocionalno
nestabilnog pokajnika i moda ga udaljiti od Boga. Ispovjedniku e
naravno pomoi odreeno psiholoko i psihijatrijsko znanje, ali e
mu jo vie, uvjereni smo, biti od pomoi njegova osobna
integriranost s Bogom i ovjekom Isusom Kristom. Molimo se neka
nam Bog podari takve sveenike jer e bez njih jedan, moda ne tako
mali, broj vjernika doslovno teko preivjeti.
Zahvala
elim zahvaliti mr. Andriji Kopiloviu, prorektoru hrvatskog odjela
Teoloko-katehetskoga instituta Subotike biskupije, kako na financijskoj
413

Zlatko Sram, Religioznost i linost

pomoi u realizaciji ovog istraivanja, tako isto i na svesrdnoj potpori i
ohrabrenju u provoenju drugih istraivanja iz podruja psihologije i
sociologije religioznosti.

LITERATURA
Akiskal, H. S., Bitar, A. H., Puzantian, V R. (1978.). The Nosologic
S t a t u s of Neurotic Depression. Archive of General
Psychiatry,
35, str. 756-766.
Allport, G. W. (1950.). The individual and his religion. New York,
Macmillan.
Batson, C. D., Ventis, W. L. (1982.). The religious experience: A socialpsychological perspective. New York, Oxford University Press.
Beck, A. T (1967.). Depression:
Clinical,
experimental
and
theoretical aspects. New York, Harper & Row.
Buss, A. H., Finn, S. E. (1987.). Classificatlon of personalitv traits.
Journal of Personality and Social Science Psychology, 52, str.
432-444.
Campbell, A., Converse, O., Rodgers, W. (1976.). The quality of
American life: Perceptions, evaluations, and satisfactions.
New
York, Russell Sage Foundation.
Clavton, R. R., Gladden, J. W. (1974.). The five dimensions of
religiositv: Toward demvthologizing a sacred artifact.
Journalfor
the Scientific Study of Religion, 13, str. 135-143.
Cloninger, S. C. (1996.). Personality. New York, W. H. Freeman &
Company.
Cravvford, M. E., Handal, E J., Wiener, R. L. (1989.). The relationship
betvveen religion a n d m e n t a l health. Review
of
Religions
Research, 1, str. 16-22.
ori, . . (1998.). Psihologija religioznosti. J a s t r e b a r s k o , Naklada
Slap.
Davison, G. C , Neal, J. M. (1974.). Abnormal
Psychology:
An
Experimental Clinical Approach. New York, J o h n Wiley & Sons, Inc.
DeJong, G., Faulkner, J., Warland, R. (1976.). Dimensions of
religiositv reconsidered: Evidence from the cross-cultural study.
Social Forces, 54, str. 866-889.
Ellison, C. G., Gay, D. A., Glass, T. A. (1989.). Does religions
c o m m i t m e n t contributes to individual life satisfaction? Social
Forces, 1, str. 100-123.

414

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

Eysenck, H. J. (1967.). The Biological

Basis of
Personality.
Springfield: C. C. T h o m a s .
Eysenck, S. B. G., Eysenck, H. H., Barrett, E (1985.). A revised
version of the Psychoticism scale. Personality and
Individual
Differences, 6, str. 21-29.
Eysenck, H. J., Eysenck, S. B. G. (1976.). Psychoticism
as a
dimension of personality.
London, Routledge and Kegan
Eysenck, H. J., Eysenck, M. (1985.). Personality and
individual
differences: A natural science approach. New York, Plenum.
Francis, L. J. (1991.). Personality a n d attitude towards religion
among chrchgoers in England. Psychological Reports, 69, str.
791-794.
Francis, L. J. (1992.). Is psychoticism really a dimension of
personality f u n d a m e n t a l to religiosity? Personality
and
Individual Differences, 13, str. 645-652.
Fulgosi, A. (1990.). Psihologija linosti. Zagreb, kolska knjiga.
Glock, C. Y. On the Study ofReligious Comm.itm.ent. Berkley, Survey
Research Center, University of California.
Idler, E. L. (1987.). Religions involvement and health of the elderly:
Some hypotheses a n d an initial test, Social Forces, 1, str. 226238.
J o h n s o n , D. R, Mullins, L. C. (1989.). Subjective a n d social
dimensions of religiosity a n d loneliness among the well elderly,
Review of Religions Research, 1, str. 3-15.
Kelly, G. A. (1955.). The psychology
of personal constructs.
New
York, Norton
Kenrick, D. T. (1987.). Gender, genes, a n d the social environment. U:
P C. Shaver, C. Hendrick (Eds.). Review of Personality
and
Social Psychology (Vol. 8, Sex a n d gender, 14-43). Beverly Hills,
Sage.
King, M., Hunt, R. (1972.). Measuring the religious variables:
Replication. Journalfor
the Scientific Study of Religion, 11, str.
240-251.
Levin, J. S., Markides, K. S. (1985.). Religions attendance a n d
subjective health. Journalfor
the Scientific Study of Religion, 1,
str. 31-40.
Lewis, A. (1970.). The ambiguous word "anxiety".
International
Journal qfPsychiatry,
9, str. 62-79.

415

Zlatko Sram, Religioznost i linost

Mali, B., Knezovi, Z. (2000.). Utjecaj rasporeda estica na

faktorsku strukturu i skalne rezultate Goldbergovih markera:
prilog meukulturnoj validaciji velepetorog modela linosti.
Drutvena istraivanja, 4-5, str. 633-661.
Marinovi-Jerolimov, D. (1995.). Viedimenzionalni pristup u
istraivanju religioznosti: smjernice za istraivanja u Hrvatskoj.
Drutvena istraivanja, 6, str. 837-851.
Milovanovi, D., ivkovi, . (1990.). Bioloka psihijatrija. Beograd,
Inter pregled.
Momirovi, K., Kosti, R (1998.). Pogrena teorija ili pogreni testovi:
rezultati dobijeni analizom najnovije verzije Evsenckovog
upitnika EPQ. U: K. Momirovi (ur.). Realnost
psiholokih
konstrukata.
Beograd, Institut za psihologiju i Institut za
socioloka i kriminoloka istraivanja, str. 86-119.
Momirovi, K., Wolf, B., Damonja, Z. (1992.). KON 6 Kibernetika
baterija konativnih testova. Beograd, Savez drutava psihologa
Srbije.
Pollner, M. (1989.). Devine relations, social relations, and well-being.
Journal of Health and Social Behavior, 1, str. 99-104.
Rokeach, M. (1981.). The three Christs of Ypsilanti: A psvchological
study. New York, Columbia University Press.
Ross, C. E. (1990.). Religion and psvchological distress. Journal for
the Scientific Study of Religion, 1, str. 236-245.
Snaith, R. R, Constantopoulos, A.A., Jardine, M.Y, McGuffin, R (1978.).
A clinical scale for the self-assessment of irritabilitv, anxiety and
depression. British Journal ofPsuchiatru, 132, str. 164-171.
Snaith, R. R, Turpin, G. (1990.). Clinical Anxiety States. U: D. E Peck,
C. M. Shapiro (Eds.). Measuring Human Problems. ChichesterNew York-Birsbane-Toronto-Singapure, John Wiley & Sons, str.
67-89.
Stifler, K., Greer, J., Sneck, W., Dovenmuehle, R. (1993.). An empirical
investigation of the discriminability of reported mystical experience
among religious conteplatives, psychotic inpatiants, and normal
adults. Journalfor Scientific Study of Religion, 32, str. 366-372.
Szentmartoni, M. (1997.). Psihologija duhovnog ivota. Zagreb,
Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove.
Sram, Z. (1999.). Osobine linosti hrvatskih praktinih
vjernika.
Subotica, Teoloko-katehetski institut subotike biskupije.
Neobjavljeni rad.

416

Crkva u svijetu, 38 (2003), br. 3, 391-418

Sram, Z. (2000.). Vrijednosne orijentacije i dimenzije

religioznosti
srednjokolske
mladei.
Subotica, Centar za d r u t v e n a
istraivanja. Neobjavljeni rad.
Sram, Z. (2001a). Religioznost i drutvena svijest: analiza odnosa na
u z o r k u graana Subotice. Crkva u svijetu, 4, str. 389-418.
Sram, Z. (2001b). Dimenzije agresivnosti kao psiholoka pozadina
politikih orijentacija i etnocentrizma: komparacija razliitih
sociodemografskih skupina u Vojvodini. Migracijske
i etnike
teme, 4, str. 353-375.
Sram, Z., Runje, D., Kopunovi, D., imi, J., Vujai, V (1998.).
Sociopatska agresivnost: pokuaj mjerenja i latentna s t r u k t u r a
n a p r e d k o l s k o m uzrastu. Nastava i vaspitanje, 5, str. 845-860.
Beograd.
Watson, E J., Hood, R. W, Morris, R. J, Hali, J. R. (1984.). Empathv,
religious orientation, a n d social desirabilitv. Journal
of
Psychology, 117, str. 211-216.
Weingartner, H., Miller, H., Murphv, D. L. (1977.). Mood-statedependent retreival of verbal associations. Journal
ofAbnormal
Psychology, 86, str. 276-284.

ANALYSIS OF RELATION BETWEEN RELIGIOSITY AND

PERSONALITY TRAITS
Summanj
T h e a i m of this r e s e a r c h w a s to find o u t the latent
configurations of the religiositv dimensions a n d personalitv traits
u n d e r the impact of sociodemographics: gender, age, occupation,
a n d nationality. The sample encompassed 5 8 3 fullaged examinees.
Factor analvsis yielded the dimensions of religiositv labeled religious
beliefs, sacramental life, christian love tovvard the neighbour, and
religious experience.As a one-factor dimensions are extracted the
following personality traits: anxiety, depression, aggressiveness, and
need for power. Canonical discriminant analvsis was performed in
order to m e a s u r e the impact of sociodemographics on the latent
configurations of variables of religiositv a n d personalitv traits. The
r e s u l t s s h o w e d the existence of (1) a n x i o u s p s e u d o r e l i g i o u s
s e n t i m e n t c h a r a c t e r i s t i c for older g e n e r a t i o n s , (2) anxiousdepressive pseudoreligious sentiment characteristic for pensioners

417

Zlatko Sram, Religioznost i linost

and housewives, (3) psychotic pseudoreligious sentiment

characteristic for a portion of Serbian and Hungarian subsamples,
(4) anxious semireligiosity characteristic for females, (5) aroous
intrinsic religiosity characteristic for the youngest and older
subsamples, and (6) depressive intrinsic religiosity characteristic for
Croatian and Hungarian subsamples.
Key words: religiosity,
aggressiveness,
sociopathy

418

personality,

anxiety,

depression,