2

POLAZNI POJMOVI
2.1. Elektroniki sustav i komponente sustava
Svaki elektroniki sustav se, u najopenitijem smislu, moe promatrati kao skup

meusobno interaktivnih sklopovskih ili sklopovskih i programskih ili sklopovskoprogramskih sastavnica, a svrha mu je definirana obavljanjem odreene integralne
funkcije (misije).

Sastavnice nekog elektronikog sustava koje se u sklopovskom, programskom ili

sklopovsko-programskom smislu tretiraju kao nedjeljive cjeline, nazivaju se

komponentama sustava. U funkcijskom smislu, svaka komponenta elektronikog

sustava obavlja odreenu elementarnu funkciju ijim je ostvarivanjem uvjetovano

ostvarivanje integralne funkcije tog sustava.

Budui da su, u funkcijskom smislu, komponente nekog elektronikog sustava

meusobno interaktivne, proizlazi da se integralna funkcija tog sustava ostvaruje

meusobnom interakcijom elementarnih funkcija njegovih komponenata.

Elektroniki sustav je openito viekomponentan, tj. tvori ga vie od jedne

komponente. Meutim, ako se neki elektroniki sustav promatra kao jedna nedjeljiva
cjelina, radi se ustvari o jednokomponentnom elektronikom sustavu.

Funkcijske granice izmeu komponenata nekog elektronikog sustava predstavljaju

suelja izmeu komponenata tog sustava. Ovim se sueljima ostvaruju funkcijske

interakcije izmeu komponenata sustava. Definiranjem funkcijskih granica izmeu

komponenata sustava definirana je i najnia razina funkcijske analize sustava.

Definiranjem vanjske granice nekog elektronikog sustava definirana je granica

izmeu tog sustava i njegovog okruja. Ova granica predstavlja suelje izmeu
elektronikog sustava i njegovog okruja. Njime se
sustava i njegovog okruja.

ostvaruje interakcija izmeu

2.2. Stanja elektronikog sustava

Svaki elektroniki sustav moe, u svakom promatranom trenutku tijekom njegovog

djelovanja, biti ili sposoban ili nesposoban za obavljanje definirane integralne funkcije

(misije). Za neki elektroniki sustav, kada ima sposobnost obavljanja definirane

integralne funkcije, kae se da se nalazi u radnom stanju (engl. operational state), a

kada tu sposobnost nema, kae se da se nalazi se u kvarnom stanju (engl. failed state).

Budui da se komponente nekog elektronikog sustava mogu, s funkcijskog stanovita,

nalaziti u samo dva stanja, od kojih u jednom imaju sposobnost obavljanja definirane

elementarne funkcije a u drugom tu sposobnost nemaju, tj. mogu se samo nalaziti u

jedinom radnom stanju i jedinom kvarnom stanju, to se s funkcijskog stanovita radi o

binarnim komponentama promatranog sustava.

Radi li se o nekom elektronikom sustavu kojeg tvore najmanje dvije binarne

komponente, takav se sustav, zavisno od zateene kombinacije radnih i kvarnih stanja

njegovih komponenata, moe u nekom proizvoljnom trenutku tijekom njegovog

djelovanja openito nalaziti u nekom od vie od dva mogua stanja definiranih

kombinacijama stanjima njegovih binarnih komponenata. Budui da su ta stanja

diskretna i prebrojiva, to se s funkcijskog stanovita radi o digitalnom elektronikom

sustavu. Mogui broj stanja digitalnog elektronikog sustava odreen je moguim

brojem kombinacija stanja njegovih komponenata. Ako se sa n oznai broj binarnih

komponenata nekog digitalnog elektronikog sustava, tada je broj m moguih stanja
tog sustava odreen izrazom

m = 2n

Sve kombinacije stanja komponenata nekog digitalnog elektronikog sustava u kojima

on ima sposobnost obavljanja definirane integralne funkcije ine skup radnih stanja,

dok preostale kombinacije stanja komponenata tog sustava, tj. kombinacije stanja u
kojima on tu sposobnost nema, ine skup kvarnih stanja tog sustava.

Budui da su sva stanja nekog digitalnog elektronikog sustava meusobno iskljuiva,

to je skup moguih stanja tog sustava jednak zbroju skupa njegovih radnih i kvarnih
stanja.

2.3. Obnovljivi i neobnovljivi sustavi

Za komponentu nekog elektronikog sustava koja se, nakon nastupa njenog jedinog
kvarnog stanja, odgovarajuim pothvatom ponovo dovodi u jedino radno stanje kae

se da je obnovljiva (engl. repairable). Ako se takav pothvat ne poduzima ili se ne moe

poduzeti, zbog ega se komponenta nakon nastupa njenog jedinog kvarnog stanja
ponovo ne dovodi ili ne moe ponovo dovesti u njeno jedino radno stanje, za takvu se
komponentu kae da je neobnovljiva (engl. non-repairable).

Elektroniki sustav je obnovljiv ako ga tvore obnovljive komponente ili ako se njegove

kvarne komponente zamjenjuju ispravnima. Ako su komponente elektronikog

sustava neobnovljive ili se kvarne komponente ne zamjenjuju ili ne mogu zamijeniti

ispravnima, tada je elektroniki sustav neobnovljiv.

2.4. Redundantni i neredundantni elektroniki sustavi

Za neki viekomponentni elektroniki sustav za ije radno stanje nije nuno

postojanje radnog stanja svih njegovih komponenata, kae se da je s funkcijskog

stanovita redundantan. Prema tome, takav sustav moe obavljati definiranu

integralnu funkciju i pored postojanja kvarnog stanja jedne ili vie njegovih
komponenata. Za takav se sustav obino kae da je sustav s trpeljivou neispravnosti
(engl. fault-tolerant system).

Naprotiv, za neki viekomponentni elektroniki sustav ije je radno stanje uvjetovano

radnim stanjem svih njegovih komponenata, kae se da je s funkcijskog stanovita

neredundantan. Prema tome, takav sustav moe obavljati definiranu integralnu

funkciju samo ako se sve njegove komponente nalaze u radnom stanju. Drugim

rijeima, kvarno stanje bilo koje od komponenata nekog neredundantnog

elektronikog sustava izaziva kvarno stanje tog sustava.

Polazei od pojma redundantnog i neredundantnog elektronikog sustava, proizlazi

da je jednokomponentni elektroniki sustav u osnovi neredundantni sustav.

2.5. Kvar i vrijeme do kvara

Kvar (engl. failure) je sluajni dogaaj koji se manifestira prestankom sposobnosti

komponente (sustava) za obavljanje definirane funkcije. Nastupom kvara, binarna

komponenta prelazi iz jedinog radnog u jedino kvarno stanje, neredundantni

elektroniki sustav iz jedinog radnog stanja prelazi u neko od stanja iz skupa njegovih

kvarnih stanja, dok redundantni elektroniki sustav iz nekog od zateenih stanja iz

skupa njegovih radnih stanja prelazi u neko od stanja iz skupa njegovih kvarnih stanja.

Vrijeme do kvara (engl. time to failure, TTF ) je vrijeme koje protee od trenutka kada

obavljanje definirane funkcije zapoinje do trenutka nastupa kvara komponente

(sustava). Budui da kvar moe nastupiti u bilo kojem trenutku, i to posve sluajno, to
vrijeme do kvara komponente (sustava) ima obiljeja kontinuirane sluajne veliine.
2.6. Pouzdanost

U kvalitativnom smislu, pouzdanost (engl. reliability) openito predstavlja sposobnost

komponente (sustava) za neprekidno obavljanje definirane funkcije dulje od
promatranog razdoblja.

U kvantitativnom smislu, pouzdanost je vremenski ovisna veliina, definirana

vjerojatnou da komponenta (sustav) neprekidno obavlja zahtijevanu funkciju, pod

definiranim uvjetima, dulje od promatranog vremena proteklog od trenutka kada

komponenta (sustav) zapoinje s djelovanjem.

Polazei od definicije pouzdanosti kao i injenice da vjerojatnost ne moe biti manja

od nule niti vea od jedinice to je, u kvantitativnom smislu, i pouzdanost veliina ija
vrijednost ne moe biti manja od nule niti vea od jedinice.
2.7. Obnova i vrijeme do obnove

Obnova (engl. repair) je sluajni dogaaj karakteriziran povratom sposobnosti

komponente (sustava) za obavljanje definirane funkcije. Preciznije, nastupom obnove

komponenta prelazi iz njenog jedinog kvarnog stanja u jedino radno stanje,

neredundantni elektroniki sustav iz bilo kojeg od stanja iz skupa njegovih kvarnih

stanja prelazi u njegovo jedino radno stanje, dok redundantni elektroniki sustav
prelazi iz bilo kojeg stanja iz skupa njegovih kvarnih stanja u stanje odreeno radnim
stanjem svih njegovih komponenata.

Vrijeme do obnove (engl. time to repair, TTR ) je vrijeme koje protee od trenutka kada

obnavljanje zapoinje do trenutka nastupa obnove komponente (sustava). Budui da

obnova moe nastupiti u bilo kojem trenutku i to sasvim sluajno, to vrijeme do
obnove ima obiljeja kontinuirane sluajne veliine.
2.8. Obnovljivost

U kvalitativnom smislu, obnovljivost (engl. repairability) openito predstavlja

sposobnost da se obnavljanje komponente (sustava) obavi tijekom promatranog

razdoblja.

U kvantitativnom smislu, obnovljivost je vremenski ovisna veliina, definirana

vjerojatnou da je vrijeme do obnove komponente (sustava) najvie jednako

promatranom vremenu proteklom od trenutka kada obnavljanje komponente

(sustava) zapoinje.

Polazei od definicije obnovljivosti, kao i injenice da vjerojatnost ne moe biti manja

od nule niti vea od jedinice to je, u kvantitativnom smislu, i obnovljivost veliina ija

vrijednost ne moe biti manja od nule niti vea od jedinice.

2.9. Raspoloivost

U kvalitativnom smislu, raspoloivost (engl. availability) openito predstavlja

sposobnost obnovljive komponente (sustava) za obavljanje zahtijevane funkcije,

promatrane u odnosu na neki trenutak ili u odnosu na neko razdoblje tijekom
djelovanja komponente (sustava).

U kvantitativnom smislu, definirane su tri vrste raspoloivosti: trenutana, intervalna

i asimptotska.

Trenutana raspoloivost (engl. instantaneous availability) je vremenski ovisna

veliina, definirana vjerojatnou radnog stanja obnovljive komponente (sustava) u

trenutku isteka vremena proteklog od trenutka ukljuenja komponente (sustava) u

djelovanje.

Intervalna raspoloivost (engl. interval availability), definirana je srednjom vrijednou

trenutane raspoloivosti u promatranom vremenskom intervalu.

Asimptotska raspoloivost (engl. asymptotic availability), definirana je graninom

vrijednou trenutane raspoloivosti kada promatrano vrijeme tei u beskonanost.

Polazei od definicija navedenih triju vrsta raspoloivosti, kao i injenice da

vjerojatnost ne moe biti manja od nule niti vea od jedinice to su, u kvantitativnom

smislu, i sve tri vrste raspoloivosti veliine ije vrijednosti ne mogu biti manje od
nule niti vee od jedinice.
2.10. Sigurnost

Sigurnost (engl. safety) openito predstavlja sposobnost sustava da, pod definiranim

uvjetima djelovanja, ne poprimi stanje u kojem moe izazvati kritine ili katastrofalne
dogaaje.

U kvantitativnom smislu, sigurnost je definirana vjerojatnou da sustav, pod

definiranim uvjetima djelovanja, ne poprimi stanje u kojem moe izazvati kritine ili
katastrofalne dogaaje.

Polazei od definicije sigurnosti, kao i injenice da vjerojatnost ne moe biti manja od

nule niti vea od jedinice to je, u kvantitativnom smislu, i sigurnost veliina ija
vrijednost ne moe biti manja od nule niti vea od jedinice.