Professional Documents
Culture Documents
Uvod
Meu najznaajnije faktore koji utiu na odnos uenika prema nastavi matematike
spada interesovanje za nju. Pitanje razvoja interesovanja za matematiku ima dva aspekta:
Kako probuditi interesovanja?
Kako zapoeto interesovanje razviti i odrati?
Veliki francuski matematiar Poisson (Simeon Denis Poisson, 1781-1840) pria da je
poeleo da bude matematiar jo kada je u detinjstvu reio sledei zadatak o deljenju vina
na dva jednaka dela pretakanjem, pomou sudova nejednakih zapremina: "Imamo balon od
8 litara ispunjen vinom, i dva prazna od 5litara i 3litre. Kako podeliti vino na dva jednaka dela
(po 4litre) uz pomo pomenutih balona?".1
Poznati Ruski matemetiar I.I.istjakov, 1911.g., na jednom od svojih predavanja izjavljuje da
je zavoleo matematiku onog trenutka kad je reio ovaj zadatak: " Dokazati da je svaki prost
broj, poev od broja 5, ili povean, ili umanjen za jedan, deljiv brojem 6." 2
I dok ona poetna iskra, koja u nama budi interes za matematiku, moe biti sluajna,
dalji razvoj interesa ne sme da se prepusti sluaju. Pored nastave, koja kroz svoje razliite
oblike najvie doprinosi buenju interesovanja za matematiku, postoje mnoga posebna
sredstva i aktivnosti koje utiu na poveavanje interesa za predmet. Na primer: matematike
igre, trikovi, zagonetke, odnosno: zanimljiva matematika, isticanje primena matematike,
znaaja matematike u drugim naukama, njene veze sa merenjima u prirodi, elementi istorije
matematike, matematika drutva, isticanje ciljeva uenja matematike, linost uitelja. Ova
sredstva i aktivnosti predstavljaju podsticaje koje izazivaju vee interesovanje. Ovakve
pobude ne smeju biti same sebi svrha, ve samo sredstvo kojim emo postii cilj: Razvijanje
interesa za matematiku. Moda bi pravo reenje bilo upravo krenuti predavanje pomou
nekog rebusa ili slagalice i time osveiti nastavnu jedinicu:
Primer 1: Prekopirajte ova dva cveta na papir ili karton, zatim isecite latice, stabla i listove i
napravite krug:
1
2
Dobro bi bilo odrati, iskljuivo asove zanimljive matematike 1-2 puta meseno. Zadaci
koji se na njima reavaju u neposrednoj su vezi sa gradivom na redovnoj nastavi. Koriste se
zadaci iji je sadraj interesantan, zagonetke, dosetke, zanimljiva merenja, magini kvadrati,
elementi istorije matematike, anegdote iz ivota velikih matematiara. U njihovom reavanju
svaki uenik dolazi do izraaja, i izazivaju radoznalost kod uenika. Ili pak zavriti as sa
nekim od takvih zadataka, tako e uenici izai sa asa ne sa miljenjem da je matematika
preteka i nerazumljiva ve da je ipak interesantna, ali da treba uloiti vei napor da se
savlada.
Uenici e imati najvie volje za uenje ako im je situacija na asu prijatna i ako oekuju
da e biti uspeni u radu, ako ne shvataju matematiku kao " bauk " koji se ne moe nauiti.
To ne znai da nije potreban odreen stepen zabrinutnosti, naprotiv, to e biti pravi stimulativ
za poveanje napora uenika za uenjem, ali zabrinutost ne sme prei u brigu, koja e
oduzeti ueniku energiju potrebnu za uenje. Nastavnik treba da oseti nijanse oseanja i
stepen zabrinutosti svakog uenika ponaosob i svojim opaskama da potkrepljuje, ohrabruje.
Te opaske bi mogle biti:
" U poetku mogua su lutanja, ali kasnije e vam biti jasnije"
" Iz iskustva znam da su i drugi nailazili na iste prepreke, tekoe, ali su ih uspeno
savladali, kao to e te i vi!kolsko gradivo je za prosene uenike i svako ga moe savladati
". U razredu treba da vlada klima slobode i nesputanosti. Uenici mogu da pitaju sve, a da
pritom ne doive podsmeh. Profesor odgovara na svako dobronamerno pitanje uenika.
Ukoliko ih oslobodimo straha nee se desiti da je uvek sve jasno kada postavimo pitanje: "
da li je sve jasno?". Nada u uspeh oslobaa uenike straha od matematike .
Poznata izreka: "nita ne uspeva tako dobro kao uspeh", ukazuje na psiholoku i
dinamiku vanost postizanja uspeha. Na profesoru je da uenicima njihovu " nadu u
neuspeh " zameni " nadom u uspeh ". Uenike treba ubediti da njihov neuspeh nije
posledica nedovoljne nadarenosti, ve nedovoljnog ulaganja truda. Uspeh u uenju stvara
nove mogunosti za uspeno uenje, kao to i neuspeh u uenju oteava uslove za kasniji
uspean razvoj uenika.
Da bi uenik doiveo uspeh, mora uloiti odredjeni trud, tj. mora uraditi zadatak ili reiti
problem koji je po teini neto iznad njegove trenutne mogunosti. Otuda je uloga nastavnika
da odredi teinu zadataka i zahteva za svakog pojedinca, kako bi "naterao" uenike da
poveaju napore, a da ih pritom ne obeshrabri. Dajui im lake zadatke , u poetku,
omoguuje im uspeh, koji oni pripisuju sebi. to ee uenici doive uspeh, to e biti vei
optimisti u pogledu buduih pokuaja, tj. hvatae se u kotac sa veim i teim zadacima i
problemima, jaae njihovo poverenje u samog sebe, u sopstvene mogunosti i metode
uenja. I suprotno, ako doive vie neuspeha, nee eleti da preduzmu nove pokuaje, jer
predviaju nove neuspehe. Jaae oseaj nesigurnosti, manje vrednosti, frustriranosti i
uznemirenosti, koji raa izvesne odbrambene mehanizme prema koli, uenju i nastavniku.
Takva deca se povlae od reavanja zadataka pre nego to su oprobala svoje mogunosti i
gube spremnost za napore koje uenje podrazumeva. Zato profesor pravi zadatke postupno i
sistematino, od lakih ka teim, po logikoj strukturi, kako bi svaki uraeni zadatak bio
podsticaj za dalje napredovanje uenika. Ovoj svrhi koriste se nastavni listii na vie nivoa
teine, za ispitivanje uenika. Zadaci u nastavnom listiu kreu od oiglednih,
najjednostavnijih. Rad sa njima omoguuje potpunu individualizaciju nastavnog rada, bre
osamostaljivanje uenika u procesu nastave i stalnu aktivizaciju svih uenika u odeljenju.
Motivaciju poveava i zainteresovanost uenika za sadraj koji ui. Ako oekuje
primenu pravila, zakonitosti, obrasca , matemetikih pojmova i objekata u svakodnevnom
ivotu, bie aktivniji u procesu "osvajanja" tog sadraja.
Zato ba o broju
Broj je jedan od onih matematikih pojmova koji imaju poseban znaaj: kako u
matematici kao nauci, tako i u nastavi matematike i u praktinom ivotu i radu. Ostavljajui
za sada, istu nauku po strani, podsetimo se da se broj provlai, poev od I razreda
Gimnazije, kroz nastavu matematike svih razreda svih srednjih kola, i da danas ne postoji
radnik, poev od seoskog stolara i limara, pa do konstruktora aviona i aparata za korienje
atomske energije, koji se u veoj ili manjoj meri ne slui brojem .
ta je to broj
Sa pojmom broja , upoznajemo se jo u viim razredima osnovne kole, kada se
upoznajemo sa izraunavanjem duine krune linije (obima kruga), a u viim razredima
srednje kole on se upotpunjuje i proiruje na taj nain to se broj izraunava na jedan od
poznatih elementarnih naina (npr. pomou obima upisanih ili opisanih mnogouglova).
Propust u niim razredima moe se nadoknaditi na viem stupnju srednje nastave, ali - kako
se ovo poslednje obino ne praktikuje; kako je potrebno i da na niem stupnju uenik radi sa
razumevanjem; kako najzad, mnogi uenici, poto zavre osnovnu kolu, odlaze u privredu,
- ja u ovde izneti nastavni postupak koji moe dovesti uenike osnovne kole kao i niih
razreda Gimnazije, do "otkria" broja na neto drugaiji nain.
Jer uenici treba svojim snagama da dou do saznanja: Da se pri merenju duine ma koje
krune linije njenim prenikom dobija uvek isti broj.
To je bitna karakteristika pojma broja : on predstavlja odnos duine ma koje krune linije
prema duini njenog prenika. Zatim je potrebno, objasniti uenicima da nije "obian" broj
(ceo ili razlomljen), nego broj svoje vrste (transcendentan broj, ne moe biti izraen kao
konaan red ili kao rezultat numerikih ili algebarskih operacija):
1. da je broj njegovih decimala beskonaan
2. njegove se decimale ne reaju ni po kakvom pravilu(zakonu)
3. broj koji se ne moe konstruisati lenjirom i estarom (kao to je to sluaj sa svakim
racionalnim brojem).
Tek posle svega toga moemo smatrati (sa izvesnom sigurnou), da uenici primenjuju
odgovarajue obrasce sa razumevanjem, da u broj 3,14 gledaju samo priblinu ali neto
manju vrednost jednog naroitog broja iji smisao i ije znaenje oni dobro shvataju.
Kako poeti
Formiranje pojma broja , poinje, kao to rekosmo, u okviru metodske jedinice "
Duina krune linije", a upotpunjuje se i uvruje se kroz sve sledee jedinice u vezi sa
krugom i njegovim elementima. Kao uvod, odnosno direktnu pripremu za spomenutu
metodsku jedinicu treba, ako to nije ranije uinjeno, stvoriti jasan pojam o odnosu dve dui i
posebno se zadrati na onim duima iji je odnos stalan broj. U tu svrhu, treba uraditi
sledee:
a) Dobro utvrditi da je odnos dve dui broj (neimenovan) koji pokazuje koliko je puta
jedna od date dve dui vea (dua), odnosno manja (kraa) od one druge. Na primer,
kaemo da je odnos dui AB prema dui CD: broj 3, i to znai da se CD sadri u AB 3
puta, ili da je du AB, 3 puta vea od dui CD; Obrnuto, odnos dui CD prema AB je :
1/3, to znai da je CD 3 puta manja od AB. Odnos dui AB prema dui EF je broj 3/5,
to znai da se 1/3 dui AB sadri u dui EF 5 puta, ili 1/5 dui EF sadri u AB 3 puta.
35 / 40 = 52 / 60 = 61 / 70 = 0,87 (priblino).
Po potrebi moe se, na isti nain, utvrditi da postoji stalan odnos: izmeu stranica
kvadrata i poluprenika opisane krune linije (1,41), izmeu poluprenika u osmougao
upisane krune linije i stranice osmougaonika (0,92), itd.
Pri obavijanju pantljike vodi se rauna da se ona ne guva, a pri kotrljanju se pazi da
krug nimalo ne klizi po pravoj i da se tano obelei taka B u koju taka M, uzeta na ivici
kruga, ponovo padne na pravu. Merenje duine jednog istog obima treba da izvri vie
uenika, kako bi se otklonile greke i kako bi se svaki uenik upozorio da bude veoma
paljiv pri tom poslu.
II. Uenici mere krunu liniju njenim prenikom. Mere je :
1) posredno (tj. prenosei estarom duinu MN prenika du dui AB, koju su dobili
pantljikom ili kotrljanjem) i
2) neposredno, kao to je prikazano na slici:
Neposredno merenje najlake se vri pomou belih krunih kartonia, koje uenici sami
pripremaju, jer se na njima lako povlae potrebni prenici.
Niz merenja daje isti rezultat, pa se konstatuje: prenik ma koje krune linije sadri
se u njoj( u njenoj duini) tri puta i ostane mali ostatak (QB).
Tim ostatkom QB, meri se prenik MN, i za ma koji krug nalazi se da je, priblino, MN
= 7 QB.
Kao rezultat neki uenik e saoptiti: duina ma koje krune linije jednaka je 3 1/7
prenika. Dok neki drugi uenik e doi do zakljuka: Odnos duine ma koje krune linije
i njenog prenika je broj 22/7. Profesor: Taj broj je malo vei od naenog odnosa, kao to
emo posle videti.
Jo primera
Da bi se videlo koliko su svi uenici to shvatili, mogu se preduzeti sledea vebanja:
Profesor pokazuje razne krugove, a uenici razmaknu dlanove toliko koliko
iznosi odgovarajua duina obima (tj. neto vie od 3 prenika);
Profesor pokazuje ispravljene ice, raznih duina, a uenici pokazuju koliki e
biti odgovarajui prenik kad se ica savije "u krug";
Profesor postavlja problemske situacije, kojima poveava interesovanje
uenika, kao na primer:
1) Moe li kruna ploa, iji je obim 60 cm da proe kroz pukotinu duine 20 cm?
2) Moe li se toak, iji je poluprenik 1/2 m, stegnuti inom ija je duina 3m?
itd....
8
III. Pripremi se serija krugova (krugovi mogu biti od drveta i od lima, a neki mogu biti i
obrui) iji su prenici na primer : 31,83 cm, 25 cm, 20 cm, 14 cm, 7,8 cm. Uenici, pod
rukovodstvom profesora, izmere to tanije obim svakog kruga, a zatim svaki uenik
samostalno izraunava i sastavlja ovakvu tablicu:
Redni
broj
kruga
Obim
kruga
(duina
krune
linije) C
Prenik
d
C/d
C+d
C-d
C*d
I
II
III
IV
V
VI
VII
62,83 cm
78,54 cm
100,00cm
24,54 cm
44,00 cm
20 cm
25 cm
31,83 cm
7,8 cm
14,00 cm
3,1415
3,1416
3,14169
3,14153
3,1429
82,83
103,54
131,83
32,34
58,00
42,83
53,54
68,17
26,74
30,00
1256,6
1963,5
3183,0
191,412
616,00
ta jo treba istai
= 3,1415926...
Nakon ispredavanog gradiva, ili tokom predavanja poeljno bi bilo ubaciti neku od
zanimljivih istoriskih injenica vezanih za predavano gadivo. Npr. mogli bi neto od sledeih
injenica uvrstiti, naravno ne sve:
Uoei svojstvo broja : da je konstantan odnos obima i prenika svakog kruga
narodi starog veka davali su mu magina svojstva. Vavilonci 2500g. p.n.e i Jevreji smatrali su
da je duina krune linije jednaka 3 prenika. Egipani su identifikovali odnos krune linije i
prenika sa brojem: kvadratni koren broja 10, tj. 3,16227... to saznajemo iz papirusa, u
muzeju likovnih umetnosti "Pukin" u Moskvi.
Ovu konstantu otkrio je poznati grki matematiar Arhimedes (287 - 212 g.p.n.e.), (ne
poznavajui decimalni sistem pisanja brojeva!) on je prvi izraunao 6 tanih decimala broja ,
tj. 3,141592. Arhimed je naime naao da odnos duine krune linije prema preniku,
posmatrajui pravilne mnogouglove sa 62n stranica opisane i upisane u krug, iznosi 3 i
jedan razlomak izmeu 10 / 71 i 10 / 70.
Oko 1593g. Franois Vite (francuski matematiar - osniva algebre), produio je
Arhimedovo izraunavanje i dobio je 11 tanih decimala, a 1596.g. Ludolf Vanceulen
izraunao je 35 tanih decimala. Spomenuti naunici vrili su izraunavanja na veoma teak
nain. Od 1706.g. broj se izraunava lake pomou redova .
11
Zakljuak
12
Literatura:
13
Sadraj:
-
14
Uvod......................................................................................................................... 1
Razvijanje interesovanja za matematiku...................................................................2
Uenike treba osloboditi straha od matematike .......................................................3
Nita ne uspeva tako dobro kao uspeh ....................................................................4
Zato ba o broju ..................................................................................................4
ta je to broj ...........................................................................................................5
Kako poeti ..............................................................................................................5
Utvrivanje odnosa duine krune linije i njenog prenika kroz IV etape.................7
Jo primera ..........................................................................................................8
ta jo treba istai .................................................................................................10
Istorijski i drugi podaci ...........................................................................................11
Zakljuak................................................................................................................12
Literatura................................................................................................................13