DEA DEVIDAS /BISERI

Nakladnik
Redak
Urednik
Milan Kneevi
Autorica
Dea Devidas
Lektor/ica
Iva Kneevi
Grafika priprema
ACTIVE d.o.o.
Tisak
Redak
Knjiga je tiskana u listopadu 2013. godine.

www.webknjizara.hr

Copyright 2013. Sva autorska prava pridrana. Nijedan dio ove

knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku niti
ikakvim sredstvima elektronikim ili mehanikim,fotokopiranjem,
snimanjem ili umnaanjem u bilo kojem informatikom sustavu za
pohranjivanje i koritenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
1

BISERI
Dea Devidas

Split, 2013.

UVID ZA UVOD
ujem kroz stihove poruke svoje Tiine, svog Sebstva, duhovnog
vodstva... Kako god nazvali tu Silu ivota u nama i oko nas.
A, kada me preplave emocije... ujem ih
nekako drugaije, jasnije. I tada, da
izrazim nekako ono to ne mogu
mislima dodirnuti, sjednem i pustim
kroz prste teku duboki osjeaji koje, u
tom stanju, um ne bi mogao jezikom
izraziti. I tako nekako nastanupjesme.
Za razliku od proze, koja je promiljena,
i piem je kada lijepo prokontempliram
uvide pa ih suvislo prenesem, proza je
nekako ranjiva... Vjerojatno sam se
zbog toga i nekala objaviti pjesme ili ne zapravo, dvoumio je moj
ego. inilo mu se blesavim govoriti o tuzi, smrti... A onda sam
spoznala da je ba to iscjeljujue: ak i najtunije pjesme - kada su
objavljene na web stranici koju vodim i stvaram od 2010.
godinewww.elementi.hr- oduevljavale su ljude. Pisali su mi kako su
im ba ti stihovi pomogli da se isplau, oslobode bijesa, otvore...
I tako sam, mic po mic, nagovorila samu sebe na objavljivanje Bisera.
Nazvala sam zbirku Biseri ba zato to su se i stihovi sa suzama nizali,
a red po red se tako, iz najtamnijih dubina, raala Ljepota. U zbirci je
izbor pjesama nastalih od 2000. do 2013. godine. Nisu poredane
kronoloki, nego prema psihikim fazama razvoja poinju s razinom
koju alkemija zove crnje od crnjeg odnosno nigredo, a govori o
onom naem stanju u kojem se raspadamo da bismo se opet sastavili:
o smrti iz koje izranjamo novoroeni. Te pjesme sam pisala uglavnom
potaknuta najznaajnijom smrti u mom ivotu onom moje Majke
Virne Heles: njenom smru, umro je i dio mene, a integracija tog
iskustva psihiki i energetski jest ila kroz osvjetenje vjenog ivota,
upravo kroz stihove. Nigredo je faza u kojoj smo na dnu a dna se
4

nema gdje nego gore, tako da su uranjanje i izranjanje glavni motivi

ovog poglavlja. Sljedee poglavlje, takoer nazvano po alkemijskoj
fazi Citrinitas, je ona razina u kojoj polako svie: izranjamo
zahvaljujui unutarnjem svjetlu koje smo otkrili. U njoj su pjesme
posveene mojim precima jer znam koliko njihova podrka ima utjecaj
na nae ivote, bili toga svjesni ili ne. Najospenije je poglavlje o
ljubavi: Albedo Voljenja, nastalo iz mojih ljubavnih ivotnih
putovanja. Pojednostavljeno, albedo je naziv za fazu u transformaciji
kada bie bijeli, oprano od svih neistoa, a to je Ljubav inila za
mene: koliko god je, i kad je, boljelo nako svega sam izlazila ia i
svjetlija. Posljednja faza stvaranja velikog djela u alkemiji se zove
Rubedo, pa po njoj i posljednje poglavlje posveeno Moi: onoj Moi
Duha koju kada ovjek osvijesti, nakon to je proao niz ivotnih
avantura, postaje zlato (od metala kakav je bio pri kretanju na put
transformacije put svjesnog ivota).
Zapravo, u ivotu sam prvo poela pisati stihove: prvu pjesmu sam
napisala s deset godina, ali sve nastale od tada do dvadesete godine
sam spalila: inile su mi se premrane, i djelovale nekako beznadne. S
druge strane, djeluje mi da su Biseri koliko god na mahove bili tuni
ipak otvarajui. U sutini, svatko e za sebe procjeniti. Ja vas volim, i
zahvalna sam svima na podrci, lekcijama i inspiraciji.
Posebno hvala Sani, bez koje Biseri ne bi doivjeli svoj otisak u
materiji.

Dea Devidas

NIGREDO: Sjene

STVAR IZBORA
Djevojica je sretna
zbog djeteline sa etiri lista.
Nikada je nije nala, ma koliko traila,
A onda ju je dobila, kad nije oekivala
U danima utnje, govora Boga
Trenucima sree, ali i oaja, boli, straha i bijesa.
U tome je spoznaja, a iza toga pria
Davati znai dobivati, i to je jedina istina.
Obuzme me sram kad se sjetim
kako sam bila zatvorena i sebina
Nema li iega ljepeg od dijeljenja?
Tiina je mona,
A ja zahvalna
Plaem od ganua, a kadkad i srama
jer se zaboravim, pa tugujem pokraj blaenstva
Ja sam pjesma, i dobro je to pjevam u svim osjeajima
Kojima sjaji rosa, u jutro, na travama
Boje ovise od poloaja
iz kojeg gledamo na stvar,
a on je, kao i sve,
malo karma, i stvar izbora
Opet, i uvijek: sloboda je prisutna
Ona je Ljubav, moja prava priroda
7

JUTRA
Jutro, najporonije
i najsvetije doba dana
Kad gutam okoladu,
zabranjeno voe,
uz okus kave i dim cigareta,
Pa se predajem Boanskom,
istei tijelo i um od prljavtina,
rana i strahova
Jutro, kad ujem zvono vlaka,
koje najavljuje dan
Nikada ne znam to nosi,
ni zbog ega strepim, smrznuta,
A trebala bih se radovati,
jer uvijek dolazi ono to treba,
da postanem vra,
svjesnija Ljubavi
i njezinih tajnovitih naina
Da me naui voljeti
i kad um divlja
preplavljen boli i negativnostima
Jutro, kad je tabla jo ista, dan neiscrtan,
Kad je preda mnom polje prilika,
i samo trebam poeljeti Svjetlo
Jer um stvara u skladu sa svojim mislima

Jutro, kad izgubljena iskaem iz kreveta,

a najradije bih nestala pod toplim plahtama
Jutro, kad ipak hrabrost pobjeuje, jer sam krenula
Jutro, kad se utvare noi povlae pred zrakama Sunca,
I svijest postaje sva ia, blistavija
Jutro, ipak je moj omiljeni dio postojanja
Jer volim buenje, koliko god boljelo otvaranje kapaka,
I uivam u spoznaji, makar me plai nepoznata situacija
I volim vidjeti kako se osvjetljuje priroda,
kako Surya izranja,
A drvo mijenja svoj tamni, za zlatni ogrta
i smijei se kronjom punom svjetla
Jutro, koje me podsjea da je svaki tren prilika
ba stvorena da je gledam,
i samo svjedoei,
budem sretna

LUDA? MODA...
Ne znam gdje sam, ni tko sam,
as pomraena, as prosvjetljena
Daleko sam ipak od Svjetla,
iako se nazire lu na kraju puta
Trenutno sam na dnu ponora mora,
omotana maglom tog mraka koji sve guta
Glasovi u glavi govore
na svim jezicima...
Umiljam li, shizofreno,
ili se otkrivaju vrata
nekih krvavotamnih prolih ivota
Vidim ubijanje, maltretiranja,
slike od kojih se okreu eludac i glava
Lice mi titra, netko plae, ja zgroena,
Hladnoa smrti me trese, nita ne znam
A sve nekako znam, pa mislim
da mi je veina postupaka ispravna
pokuavam pobjei u mentalno,
tamo sam prividno sigurna,
Ali neto me vraa u dubine,
od kojih uporno bjeim, ne elei vidjeti demona
A moda ga i nema? Jesam li sve izmislila?
Opasno je uplovljavati u kanal...
moda i ovo izmiljam,
Stvaram filozofske konstrukte,
10

pa se skrivam u njihovim uglovima

Manipuliram, laem, varam,
Jesam li uope vrijedna iega?
To je kljuno pitanje, odgovor se namee sam
Tko to iz mene govori, nekad ne znam
A onda opet izronim Ja, koja Zna
Da je Ljubav i kad se tako ne osjea.
Stojim na rubu tog ponora,
sad je vrijeme za sunovratiti se s njega
pa neka bude to treba,
valjda je to transformacija
kad misli da si pogubljen,
a zna da nisi nikad.
Opasno je da skaem u ludilo,
bolje da se drim prosvjetljenja
A to kad me prebaci tipkica?
Diem, diem... svjetlost zvijezda...

11

GLAS DUHA
Nekad me u trenu pojede tama,
pa onda ipak isplivam, uz pomo daha
u kojemje Bog, koji kao sunce u nama obitava
Treba se prepustiti, mislim,
jer je to jedini nain preivljavanja
Nemogue se opirati osjeajima,
Iako je, kad su neugodni, poriv takav
Da pobjegne, nestane, ispod plahti, iza svjetova
A onda, opet, nema bijega,
Suoenje je jedina taktika
Boe, propovijedam o prihvaanju,
A ja kronini bjegunac od svijeta,
cjelovitog, takav kakav jest
nekad okrutan, bezobrazan
Od ljudi, onakvih kakva im je priroda
ponekad umilna, a kadkad odvratna
Od dogaaja koji su, u pozadini ugode,
nekad bolni, pa ta
Od ivota, koji je prekrasan,
a nekad ubitaan
Zbog ega sama ne prihvaam, ne znam,
Kao malena djevojica koja sve shvaa,
ali ipak bi da pria bude drukija,
Da bajka bude potpuna, ali bez aveti i zlih vjetica
No takve nema, inae pria ne bi bila potpuna,
Iskrena, niti stvarna dakle boanska
Bila bi prazna, i ni u ijem srcu ne bi zvonila
12

Pa to me onda mui, kad to znam

Koja je moja zamka?
Moda ona u koju upadnem
kad mislim da sam izgubljena
A nikad nisam,
Jer me Duh uvijek upozorava
uvaj se kae, kao sad,
A ja opet ponem strahovati
je li na pomolu neka nova katastrofa
Neka rana srca, gubitak, tama
Zbog ega se tako bojim, ne znam,
Valjda ne vjerujem dovoljno da sam jaka
Cijelo se vrijeme ponaam
kao da neto nisam sposobna,
pa otkrijem da je to nedostatak vjere u Njega
to nije nimalo svjesno, ali ipak
Ponekad ovjek padne u zaborav
uvaj se.... i dalje ujem glas...
Na to me upozorava? Pitam iznutra
Na dramu koju izaziva
udljiva priroda tvog Ega
Kako da se ponaam, eliim znati
Kao ljubav...Hoe li mi to pomoi da izbjegnem bol?
Besmisleno Duh odgovara
Bol koju proivljava uvijek je boanska, proiujua
Zato se nemoj bojati, nema ega
Samo znaj da se treba uvati, svog Ega,
njegovih mranih impresija, strasti,
elja i oekivanja
Ostati Ljubav i biti svoja, slobodna
13

RAD OSLOBAA
Izluuje me, ali hvala.
ujem tiinu. Tako je jaka.
U njoj jasno razabiremtvoj Glas.
Bez boje je, ali snaan i prisutan
eterian, a stvaran.
Kae da bez ienja, kroz rad,
nema duhovnog napretka
Da me jedino djelovanje
posveeno Boanskom oslobaa
Ali, zaboga, zato jedino rad oslobaa?
Zato to osim djelatnog, tvrdi,
na Zemlji nema drugog principa uspjeha
Preko tijela ui dua,
pa je svaka akcija oplemenjujua
Pogotovo ona, kune se, koja mi se ne svia.
Dobro. Sada znam.
Prisilit u se na to to mi se ne da.
SAMODISCIPLINA ape
To je kljuna rije mog novog ivota
Ljuti me to. A ti nervira.
Jer nije sve po mom,
kako bih htjela i mislim da treba
Trai da se trudim,
a zna da bolujem od ljenila
14

Tako u ozdraviti, veli, a mene je strah

Osjeam da stojim
ispred mranog i dubokog ponora
dok me ti, kao stari aman,
tjera da skoim
jer je to jedina prava putanja.
Nevoljko, ali prihvaam
to mi je drugo uiniti,
Ionako e biti kako treba,
a meni lake ako sam s time pomirena
Shvaam ne trebam se predati,
jer sam samim postojanjem ve predana
to da radim, razmiljam...
Probudi se i prohodaj
zvoni iz tiine, dubok i modar
Pokuavam bjeati
Ali od Tebe, ne uspijevam.
Inae bih rekla 'Bogu hvala',
no sada sam previe bijesna
Gleda me i smije se
Ne znam bi li te pljusnula ili poljubila
Jo zvonkije odzvanja...
Volim zvuk tvog pogleda

15

IGRA
Ovisnost, tako prokleta
Isprva djeluje kao udesna opinjenost, ljubav
a sve je osim toga
kako joj izbjei, kako je se osloboditi, ne znam
vjerujem da Duh u meni rjeenje ima
aroban tapi je dah,
pa ga mahnito upotrebljavam
i o njemu sam ovisna,
ali ta mi se vezanost ini blaena
ujem Ganesha kako puca od smijeha
na najmranijem i najsvjetlijem primjeru svijeta
pokazuje mi je kako je materijalna kreacija varljiva,
relativna i promjenjiva Maya, puna suza i smijeha
kie i sunca, oblaka i plavetnila
Pa to me onda sprijeava
da mijenu samo promatram
blaena to svjedoim
velianstvenoj izmjeni oblika
umjesto da oajavam,
poklekla usred zaborava
da nisam predmet
svojih ula, misli i osjeaja
nego dua, blaena,
to je dobila priliku
igrati se u materiji
jer je jedino u tijelu mogu rast
16

a spoznaja jedino
kroz njega mogua
Ta slatka igraka...
trebam je uvati,
ionako e mi jednog dana rei dosta
i izbaciti me natrag u Svemir,
odakle sam dola
Stoga, neka uivam
u mijenama, procesima i svakom cinu igre
koja je boanska,
bez osude, mrnje i briga
kad si bhakti, i ivi iz srca
zakon je predaja,
a sa zahvalnou dolazi srea

17

GLUPI?
Koliko smo glupi,
kad ivot tako olako troimo na gluposti
alimo se, kukamo, svaamo,
ak dane bacamo, pravdajui se depresijom...
Pa gubimo vrijeme, bjeimo,
kao da emo ovdje ostati beskrajno
Kad umre netko koga voli,
gotovo nikada ne ali za njim
Uvijek plae za onim
to ste propustili uiniti,
Za svim onim znakovima ljubavi
koje nisi uspio pokazati
Boli te to zna
da se vie nikada neete moi vratiti
na one toke s kojih ste pobjegli i
Koje ljubavlju niste ispunili,
Zbog straha, ljutnje ili lijenosti
Koliko smrti nam treba
da shvatimo kako smo
u ovom tijelu prolazni, premda duom besmrtni
Koliko proputenih prilikada shvatimo kako ih
ne smijemo gubiti
Svaki je trenutak dragocjen,
treba ga provesti u ljubavi,
Slavlju i radosti to smo ivi
Prisutni u tijelu, na Zemlji,
i sposobni neto uiniti
Ono za to smo poslani
Svaki od nas, na svoj nain
18

U PROMJENI SIGURNA
Promjena, kae.
A koja? Imam osjeaj da se uvijek dogaa
No, ne elim se praviti blesava
znam da je ovo jedna od onih to zovemo 'pravima',
s vrhuncem koji trese iz korijena.
Uvijek ga prepozna,
snaan je do neba.
No, naravno, tek kad val proe,
jer bi u njegovom jeku panika bila prejaka
Istovremeno se radujem i strahujem
pred svijetom Novoga
Ali to je rast, samospoznaja, buenje u Tebi...
jedna jedina spirala, sloena od niza dubokih krugova
Znam, iskonski, da me uva,
ak i kad pomislim da sam te izgubila.
Zbog svoje lijenosti ili pogreaka
ostala bez milosti boanskog ljubavnika .
No Milost je jedna, i uvijek prisutna
Samo svijest to, idealno, plamti,
ponekad spava
i onda svjedoi krivnji Ega,
golemoj kao Zemlja
kad joj povjerujem,
guim se od osjeaja odvajanja

19

Posljednjih me dana posebno proganja.

istim daleku prolost,
trenutak kad sam pala u mrak
Pa, na ivot, bila ivotinja.
Grozna kazna, ali zasluena,
i jedina iskupljujua.
Potrebna da shvatim
kako je Ljubav jedina magija,
sila kojoj ni jedna nije ravna.
Hvala to mi otvara Oi,
i alje Svjetlost da to vidim,
Gledam sebe, Tebe, svijet i Svakoga,
u kojeg se sve otvorenije promeem svaki dan
Gledam te, i smijei se, a ja zato blistam
Tako te volim! I znam da sam,
s Tobom u srcu, sigurna.
I kad Zemlja iz utrobe vriti,
a Zrak postaje sumoran,
dok Vatra i Voda razmjenjuju boje,
jer Svemir ulazi u novi dan.

20

U LUDILU, PONEKAD...
Najiskrenije bih ti rekla...
Da me strah ovog svijeta
Ovih ljudi mranih lica
mutnih aura, i prljavih ulica
Najradije bih se u svoju krinju sakrila
U njoj mali dvorac izgradila
I ostala u toj kutiji, ako treba
gdje sam sigurna, od tuih pogleda
To je nezrelo, i djetinje, znam
ipak, tako esto osjeam
satima izlazim iz doma
Pa se vraam
Provjeriti jesam li neto zaboravila
Moda imam neki psihoporemeaj
Moda neka karma javnog rtvovanja
A od puno moda doe modani udar
Nema smisla kopati po ladicama
Vjeba je izai van i biti svoja i suverena
U susretu s tuim oima
Kad osjetim svaku emociju bia
Pa vidim svaku misao koja ju izaziva
I one za koje netko ni ne zna da je ima
Dodirnemo se, i u sekundi proivim
sva neija postojanja
21

To vodeni Mjesec tako doivljava

obuzdat e ga moja Zemlja
Vratiti mi sigurnost da po njoj hodam
Otvorena, stabilna i sigurna
Refleksija, a ne uivljena
Koja ui o sebi kroz svaki odraz
suosjeajna, ali ne uivljena
I usprkos svim ogledanjima
Svoja, bez maski iskrena
Ali shizoid u meni mi ne da
Osjea se sretnim samo u astralnim ravnima
Plai ga gustoa, vjeruje da za njega
na zemlji pod Suncem nema mjesta
Pa onda bolesno uiva
U igrama uloga
Gui se dimom, polako
Dok se zmije vre svijaju oko vrata
Samoubojstvo polako uiva
Koja suluda perverzija
Devet krvavih maeva
zabijenih u sve ravni bia
Kako to osloboditi, stalno se pitam
Pomae Sveenica
Gura me u san, kae da intuiciju sluam
I neka utim, veli iz velova
Tiina e mi otkriti tko sam...

22

SVE RANE
Sve rane, za koje sam mislila da sam preivjela
otvaraju se sad, kad sam spremna
Pogledati tu krv bez gnuanja
I iscjeliti bol staru eonima
Ali ipak, oaj...
Tolik da me preplavljuje, skoro usisava
Ledi i ini da sam mrtva
da Mukarcu kojeg volim
ne mogu pruiti ljubav
Ljepota u suzama
Boe, kada e ovome kraj
to se prije pusti i potone u mrak...
ujem glas Neptuna
pa se utapam, u dubine uranjam
Ali avaj, boli ova faza puta
Nain je smrt - a tko lako puta
ono do ega mu je najvie stalo
na to najranjivije osjea?
Pa gledam kako se razbija
Kula koncepata meni najsvetijih,
jer postae zatvor ega
Borim se rukama i nogama
Traim zakoljice svimera
I koristim sve trikove arobnjaka
da Zakon nadvladam
23

Ali nema bijega od Jednoga

Samo nalijeem na zidove
iz razliitih uglova
Prihvaam se i takva, to je rast
Mrak, svet i ist, kao strana Svjetla
Tek to je evolucija
Ii u Jedno, iz svijeta Polariteta
Glavni eksperiment na Zemlji
U tijelu ivjeti svijet duha
Jesmo li uspjeli vjenost e pokazati
Kako na nebu, tako i na zemlji
ali ne do kraja, u materiji je samo odraz duha
Pa ipak, samo iskustvo jest
dovoljan razlog za plesati i plakati
Od smijeha, ganua...

24

OBLANI DANI
Ne volim sada sunane dane
Oblaci me smiruju vie
Hladnoa me titi
I moje tuge skrivaju kie
Kao da hodam gola
S otvorenim ranama
Svjetlo to otkriva
Pa se uljam pod zvijezdama
Izlazim van
Kao neko od onih nonih bia
Koja bih moda prije prezrela
Ili se nad njim saalila
A sad sam jedno od njih
to lovi sjene
na pustim ulicama grada
dok svijet spava, pa se uje tiina
Bol tako duboka, prokleto neprolazna
Uim kroz nju, znam, ali jebena lekcija
Jo je gledam, stalno se promatram
Svanut e, znam
Mrana no due ima svoj kraj
Izronit u ja jo ljepa i sjajnija
Iako djeluje nevjerojatno
Izii iz ovakvih dubina
A ba se tamo biser skriva, i raa
Pa emu onda strah?
Nemam pojma,
Valjda dio razvoja...
to me pokree
Na izraz Ljubavi
25

ODA MJESECU
Ta enja...Toliko jaka
Kao tiina, puna
Ne znam jel to bol ili istoa
udan osjeaj u grudima
Nadimaju se, a dah miran
Kao da mi tijelo Vjenost ispunjava
A trenutak tih i beskonaan
Otkucaj zuba, ritam vremena
Ali Kojeg vremena, kad ne postoji nita,
samo vjeni trenutak, toliko irok I beskrajan
Bijela svjetlost, ista,
Zlatnim vrhovima proarana
Pa ja to izranjam iz mraka
as prije, nigredo, crnje o crnoga
Potpuna tama... Skoro opasna, a nekako mirna
A trenutak poslije, izranjam
To je mo Mjeseca i novih raanja iz dubokih voda
Gdje ples Stvaranja vrti Riba
U spiralama, jednoj svjetla, drugoj mraka
Jer je blizanaka priroda dvostruka
Kruna i Sjena, uvijek par - Jedan voda drugi vatra
tako nastaje magija... kemija i alkemija
Duha i daha, po kojem sve Jedno jest,
to iluziju stvara kroz igre para...
dok zrcalnu dvojnost uva
Mistina Luna
26

POSVEENOST ISTINI
Najvee umijee jest...
biti sa Sobom iskren, i iskren iz Sebe...
Sa znanjem da je svaki Izraaj osobne Istine,
kako god povredljivo ili neprihvatljivo
djelovao za druge,
ve unaprijed uravnoteen
samim tim to postoji impuls da se izrazi,
negdje u nekom dijelu polja postoji plitica vage za njega....
Jer zakon Istine je taj koji se ne pobjeuje...
Nitko Ravnoteu ne moe
izbaciti iz ravnotee...
Ona se stalno uspostavlja, oblikuje
Svaki titraj s jedne strane
izaziva protutiraj s druge
Kao usklaen ples
Stoga je igra ega frizirati Istinu, uljepavati je...
Izraz straha od Istine
A ima li vee nepravde od potiskivanja iste
Kroz guenje i maskiranje Sebe?
Njenost i diplomaciju daje Venera sama
Nema je potrebe dotjerivati
Tada postane karikatura
nakeena poput Jokera
smrznuta u osmijeh koji vara
bol i tugu neizraavanja sebe skriva
Posveenost Iskrenosti
Najizazovniji je zadatak duha

27

SVRHA SVEGA
Danima razmiljam o smislu ivota
Svrha je prosvjetljenje
stanje uma u kojem sam
stalno Boanskog svjesna.
Zbog toga je svaka dua dola
Kako bi u tijelu guem od arenog svjetlosnog,
kakvim je obavijena dok leti dimenzijama
Spoznala da je kozmika inteligencija uvijek uva.
ak i na Planeti, gdje je Sila fizikom oku nevidljiva,
a na svakom koraku vrebaju zamke
to postavlja ljepotica Maya, kraljica svih iluzija
Jedini je zadatak biti Ljubav,
kao boanska koja me iznjedrila,
te uvijek djelovati iz nje, stvarati Svemir
jedinstvenim spojem talenata.
Darove sam, ionako, kao i tijelo,
te ostala materijalna dobra
samo dobila na koritenje,
dok su mi potrebna.
Zauvijek mi nita ne pripada,
osim svijesti koja je moja i boanska, jedna jedina.
To sve kristalno shvaam kad sam ista, slobodna.
Tada nisam vezana za uitke ula i plodove svog rada,
pa darove spontano dajem, i time blagoslove primam.
U svakom sam trenutku blaena, mirna,
a i kad osjetim tugu, budem sretna
28

jer osjeam da nisam ona:

vidim je kao oblak, i ne hvatam se za njega
putam da kia proe, kao to je i dola,
svjesna da boansko Sunce uvijek blista
No, esto i padnem u zaborav,
pa ne vidim da su svjetlo i tama, no i dan
samo vjeta varka, igra atoma.
Tada oajavam, sjedim preplaena i zbunjena
jer sam smetnula s uma promjenjivu prirodu svega,
naas izgubila vjeru u snagu Boanskog koja svime vlada.
Znanje da je uvijek pristuno klju je zadovoljstva
koji predavanje Ljubavi, to cijelu kreaciju proima,
ini jedinim uitkom koji stvarno ispunjava
u asu smiruje duh, a duu hrani vjerom
toliko vrstom da su vriskovi Ega
samo daleka, nerazumljiva buka
koja ne uzburkava jezero srca,
niti prlja bistrinu uma
Imati iskustvo beskrajne Ljubavi,
pa uvijek biti ona
djeluje kao teak zadatak,
ako ga prosuujem
na temelju dosadanjih pogreaka
uinjenih iz zemaljskog sljepila
No, ta je misija jedina stvarna,
i zato sasvim mogua,
Inae na dolazak ovdje ne bi imao smisla.

29

ZAKONI VJENI, UNIVERZALNI...

Kojeg se Sjeamo
Dok osjeamo kako
rasvjetljuju nai kristali,
atomi u Spirali ...
Kljuevi nae Due
utkani u Pletenice i Ljestve
ali samo dijelom
jer je ivot ipak Misterij
Dua, u sutini, nema DNK niz
Ali ga nosimo mi, da bismo se Igrali
Memorijama i Znanjima iz njega
to skupljamo kroz Uloge i Svjetove
O svom Postojanju u Vjenosti
Pa se sve to sada Budi
Nai kristali... Mi kao kristali
U Vodi zimus zasvjetlucali, isti
a sada ih vatra ljeti i brusi
kao dragulj laseri svjetlosni....
Tako i Sunce, u nama,
Nizove Svjetla i Tame osvjetljava
Pa Cjelimo, bivajui Jedno, sa Svim
Vatra na Nebu, Vatra na Zemlji,
Najavi Uran ulaskom u Ovna
A Vatra je Element Srca
Iz kojeg se Svijest Due smijei
Kroz Oi...
Ljepotu Stvaramo... Gledanjem
Raj u nama, Raj oko nas
Jednostavna je fizika Jednoga
Priroda Svjetlosnog Duha jest Ljubav

30

MOJ SAMOSTAN
Da Sveenice-Ratnice
iscjele tugu svijeta...
pokree ih Mukarac Snova...
stvaran ili snoviajan,
no dovoljno jak
da im uzme srce
i zavrti ga preko mjeseca....
a onda kia, znak njenih suza....
Uvijek u se vraati, u taj samostan
Moda, ak, da ni ne iziem sasvim iz njega
Jednom nogom unutra, samo drugom van
Da ostanem uravnoteena
Jer letjela bih ja, plametjela zemljom i nebom
Vruih krila, zapaljena srca
Ali avaj!
Izmame me oni, ta elja...
a onda pobjegnu
Prejaka im eksplozija
Predivlji im sjaj
Prepadnu se, pobjegu u svoju tiinu
Legitiman korak
A ja ostanem u nebeskom plesu sama
Gledajui gdje je taj zagrljaj
Zbog kojeg sam uzletjela
Da, moda je bio samo poticaj
Da pleem sa sobom sama sretna
Moda je to znak,
Da ne napustim samostan
Povremeno provirim kroz njega
I vratim se u tiinu zidova
Tuga je ljepa kada je zbog kie
Ili neodreena,
A vie boli kada je zbog ovjeka....
31

WE WALK ALONE
Me and my cat
my protector from darkness
that holds me through World
giving me Strenght
to overcome those earthly passions
we walk alone through the Path
She guides me through my deaths
and helps to overcome emotion games
teaches how to enjoy being alOne
and when dreams get's their darkest note
she comes to give her love and touch
When I get so lost, WizardCraze comes
understands crying and pain
from human heritage here I wear
and helps to loosen it's grip
move it rapidly and cut ih
Just two of us, no illusions about human race
no fantasies about the perfect man, or loyal friends
just so alone, and so aware
that Strenght is to create
with powerfull energy we have
So we walk, and talk, in silence
with tears, or meows
contemplating idea of blood
when her claws get into flesh of mine
in the game of life's fight
where she reminds me
that Mother Nature Devi
has an cruel face too
32

cause everything is in balance

nurture and annihilation
happens in circles
Then we watch the rain,
meet a women and men
but after all, so deeply know
we are alone
mirroring moment and eternity in our eyes
feeling the Time, and it's strange pass
When it will happen? Our comeback home...
we sometimes wonder, but still know
we don't have to go anywhere
have it here hidden in just one touch
of lionlove, in our bones

33

CITRINITAS:
Preci

34

IGRA STVARANJA
Jednom davno, negdje nekad,
Kreator ree: Sad je Trenutak
Da Mlijeni Put postane iv,
Pun arobnih bia i doivljaja
Pa pozove svoje Sile Vijea
Da zajedno stvore Galaksiju Srca.
U Avanturi raanja Svemira
Skupe sezvjezdana bia
Stignu Lavoliki, u drutvu Pticolikih Stvorova
Svi veliki i svjesni, poput Bogova
Jer putuju Svemirom eonima
A sveti im zadatak prava avantura:
Kroz Igru Polove pomiriti u Jedan
Tako krene tkanje ivota
Tanahnim nitima DNK
Kroz kozmiki ples Spajanja Srca
Naprave Svjetove i Planete
I svojom ih djecom nasele
U ljubavi Feline stvore Pse, Konje...
Pticoliki zmije, zmajeve i gmazove...
Pa jo cijelo obilje vila, leptira i stvorova nastane
U arobnom kotlu Raanja gdje se mijea arolija
I iz tih spojeva nastanu bia na svim planetama,
Pa i ljudska rasa to Zemljom hoda
A memorija joj na Vjenost bude utkana
U tanke niti ljudskog atoma
Gdje je upisan Kod: kad Svjetlo ojaa,
probudit e se sjeanja
ovjek e se sjetiti da je Bogoovjek
I stara e mu Mo postati nova
35

Ona da vidi nevidljivo,

Telepatski komunicira,
Stvara mislima...
I to je sad, upravo se dogaa
Sunce Vatrometima slavi trenutak Buenja
Zlatni se val na Zemlju izlijeva
I odmataju se sjeanja iz atoma, DNK...
Dua sve glasnije govori,
A ovjek joj glasa postaje Svjestan
Pa osjea, kroz javu i san, sva svoja postojanja
u Vjenosti, u raznim oblicima
osvjetava u sebi maku, pticu, zmiju i gutera
demone i boanstva
nizove tolikih vibracija i informacija
Zato panike nema i vrijeme je Slavlja
Sveti zadatak uJednjenja
Ostvaruje se sad: kad prepoznamo demona u nama
Pogreno se bojati ili bjeati
Treba ga zagrliti kao tek roeno dijete majka
I ta ljubav bezuvjetnog srca
Sve osvjetljuje i transformira
U svjetlo boanske ljubavi kojom se Svemir kupa
kup
Tako je cilj otvaren, a igra zaokruena
Dvoje se spaja u Jedno Ljubav.

36

DJEVOJICA, PREPLAENA
Zna ta, mogu ljudi do preksutra
misliti o meni to hoe
Ja znam tko sam, sve jasnije i dublje
I neka rade ono to je
u prirodi njihove karme
U biti moje due je da volim,
a ostalo neka tee
Mudro je biti bezrezervno dobar,
ali ne i beskrajno blesav
Iskreno priati, moda mogu samo s anelima
A ti si sada jedna od njih, Mama,
Zapravo oduvijek si bila,
samo ja to uviam tek od kad te tu nema
Da te zagrlim, i poljubim,
I uronim u tvoj topli zagrljaj,
pa ga traim ispod stabla,
u jutarnjim satima,
sanjam o svom sigurnom svemiru
I preplaeno se pitam
gdje je nestala moja zatita
Ali ona je tu, kao i Ti,
sa mnom zagrljena
U stanju Bude to znam,
i tamo sam najsigurnija
Vjeruj Bogu, ne ljudima to si me ti nauila
Toliko si puta priala
o prevarama ljudskih slabosti,
37

nalijima najboljih prijateljica

i promjenjivoj dui ljubavnika
Pa ipak, esto se pitam,
nije li Ljubav vjena, jedina istina,
A kao takva nepromjenjiva?
Je, ujem kako odgovara,
ali nain na koji se ona iskazuje se mijenja
Pa ako je tako, to da radim da budem sretna?
Mogu vriati, plakati i ljutiti se,
ali to nije prava svrha postojanja.
Dakle, prihvaanje je jedina opcija
Zanimljivo kako u bitnim stvarima nemamo izbora:
datosti su stavljene da podravaju kreaciju,
kako god se kome svia
A kako kreaciju podrava to
da je, eto, ljudska priroda takva
Ba kroz razliitost, i vjenu izmjenu principa
Ne kaem borbu namjerno,
jer ona podrazumijeva
da je akciju poduzela neka osoba
a uistinu, akcija je, kao i pasiva,
imanentna cijelom svemiru, svim stvarima,
i samo se zbiva kroz kanale cvijea, ljudi i rijeka
Stoga emu briga?
Sve ima svoje vrijeme
cvata, mirisanja i propadanja
ak je utjeno to tako misliti,
ali me obuzima strah
38

kad namiriem dolazak kraja

Zato, najdrae moje, jer si jo mala
esto mi je govorio Dida
Nedostaje mi i on,
Ba udno kako ga se dugo nisam sjetila
Volim tog ovjeka, i bude mi ao
to ga nisam zrelije upoznala.
A nema mi zato biti ao,
susrela sam ga u najdubljim predjelima naih srca
Tako sam voljela to bie,
Puno ljubavi, brinosti i ivota
Silno mi nedostaje,
i kao da je svijet loiji bez njega, a ja samija
Kad smo odlazili iz njegove bolnike sobe,
Kada sam ga zadnji put
U tijelu vidjela,
rekao je tati neka me uva,
jer samo djelujem velika,
a zapravo jo uvijek mala, tako mala.
Tada sam se razljutila,
Mislila kako se usuuje rei
da sam malena,
pa ja sam ve svata prola, vidjela i nauila!!!
Ta slatka djeja naivnost, tako ista, i neodoljiva
Ipak, bila sam mala, a ponekad si izgledam jo manja.
Uglavnom, Tata me ne uva,
ali o meni brine Dida s neke daleke planete,
s ruba Svemira, odakle sam i ja dola
Volim njegove prodorne, a tople oi,
duboke kao more i snane kao dua
39

Fali mi to ga nema,
znam da bih se s njim tako slatko smijala i igrala ah
Nekad zaboravim pravila ivota,
pa pomislim da su umrli svi koje sam jako voljela,
koje je Izvor poslao da me uvaju dok sam bila malena,
A to je tako prirodno,
jednog u dana umrijeti i ja,
ostavljajui nekog tko je elio da ga zauvijek uvam
A opet uvat u ga,
jer je ljubav jaa od ogranienja tijela, i vea,
snanija od svih fizikih prepreka.
Svi mi nedostajete, a opet...
Znam da sam s vama
I da dokle god volim
nisam sama

40

NOVE GODINE
Nove godine pamtim po Tebi.
Ne sjeam se onih provedenih
u klubovima, ili na primanjima.
Znam samo one iz djetinjstva,
koje je obiljeila tvoja tada kovrava kosa.
Stavljala bi oko oiju ljokice sa zvjezdicama,
i osmijeh ne skidala s lica
Iako si uvijek kasnila s jelom
i svearskim pripremama
Pa se nadala da e gosti zakasniti barem pola sata
Nosila si bordo haljinu, i uvijek se u zadnji tren dotjerivala
Te od kuharice koja je stvorila oaravajuu francusku salatu,
ija je tajna bila u narezanim jabukama,
Pokazivala svoje pravo lice utjelovljena vila
Sjeam se i zlatne kuglice s bijelim pahuljama,
I prizora u kojem je na bor stavlja
Voljela bih da smo opet zajedno,
i da sa mnom razgovara
Iako osjeam da si tu, sada plaem,
jer nisam kada si iz tijela otila
Gurnula sam bol duboko,
ispod korijenja svog drvea
A ona je sada prsnula iz jezgrinih plinova
Hvala joj to me potresa,
zato to se tako oslobaam
neistoa nepriznavanja.
41

Istina je da sam izgubila tvoj lijepi dlan,

i sada ga drim samo u mislima
A dobila sam, naravno, mnogo vie,
Samo dok ne isplaem tugu, to polovno znam
Nekad sam, naime, sasvim sigurna,
a ponekad jako sumnjam
to je tipino za tragaa
Ove sam se godine probudila,
a dolazi ona u kojoj u prohodati
sa smijekom, ili nevoljko, nije bitna stvar
Vano je to vidim
da je stiglo vrijeme djelovanja i preputanja
U kojem nema straha jer je vjera potpuna
Volim te i, sa suzama ili bez njih, prihvaam
Igru Svemira u kojoj si Ti,
Zemaljskim kalendarom mjereno,
Otila iz mog fizikog svijeta
Ali, u njemu si ostala jer te sreem u snovima,
A budna osjeam kako me titi, iza lea.
Boanska si, i udesna, na svemu ti hvala
Na tome to si me na Zemlju donijela, na njoj uvala
I sa mnom postojanja slavila
Volim te, Virna, Vinja, ili Mama

42

PJEVALA JE...
Nedostaje mi njezin glas,
cvrkutav kao ptiica
i snaan kao rijeka, nekad gromoglasan,
nekad kao od vile s planina
Glas koji je otkrivao
koliko je vrckava, a ozbiljna duha,
Glas kojim je, sto puta,
pjevala jedno od svojih omiljenih pjesmu
to me nervirala jer me,
negdje duboko,
podsjeala da e vrijeme proi,
a sve to je tu vidljivo i milo zagrljaju, nestati
Pjevala je o uspomenama, a ja sam bjesnila
Lijepo je bilo gledati je
kako se prisjea blistavih trenutaka,
a boljelo misliti da e sadanji
postati isto tako dalek,
do kojeg je potrebno napregnuti um
i dozvati ga u prostor sjeanja...
da e proi i jednog dana
moda prijei u zaborav.
Bila je nasmijana,
i glumila lik kojeg je pjevala,
ja sam se opasno ivcirala,
molei da prestanu, i ona i tata,
Memories... pjevala je kao maka,
i ak mjaukala,
43

A ta je pjesma poslije svirala

na posljednjem ispraaju,
i ja sam se slamala.
Preplavila su me sjeanja,
puno osjeaja, slike njezinog vedrog lica
dubokih oiju i koe od alabastera.
Uasava gledati kako je netko
Iz ije si maternice izronio
Sada samo hrpa pepela koju dri u rukama.
A nekad je pjevala...
Tog je dana bila sretna i puna optimizma,
usprkos svim udarcima ivota,
snana kao kula, i meka kao voda.
ivot ti se dogodi na jednu pjesmu
i jedna pjesma ispria cijelu poantu, cijeli ivot.
Znam da ne bi otila,
da nije sav svoj posao ovdje zavrila
Mudri su me spaavali svojim rijeima
zna da ne bi otila, da te nije nauila
svemu to ti treba - govorili su, i to je bila istina.
Pokazala mi je put do Boga,
probudila u meni Ljubav
i nauila me kako je zalijevati.
Otkrivala mi je tajne ivota, energije i simbola.
Uila me sitnim trikovima
koji tite od prljavosti svijeta.
Bila je majka, prijateljica, boginja i ljubav.
44

Voljela sam s njom priati,

jer je odmah instinktivno sve razumjela.
I njezina je utjeha uvijek bila stvarna.
Dolazila je s mjesta gdje dua obitava.
Uila me ivotu kakvim jeste,
a ne prolaznim glupostima.
Uvijek u joj biti zahvalna...
S podjednakom panjom
Uila me kako se dotjerati i naminkati
Te telepatski komunicirati...
A kuhanje i spremanje stana, govorila je
Nauit e ionako kad bude morala
Otac joj je zamjerao
to me odgaja kao
Da je ivot bajka
Ali to nije istina prva me upozorila
da je slaba ljudska vrsta, udna...
samo ja to nisam eljela sluati
Blagoslov je bilo imati je u ivotu,
pa makar i svega dvadeset godina.
To je zapravo pun, niz ivota
Njen odlazak iz tijela, moja najvea inicijacija
Znam da sam je prola
Jer danas i ja njenu pjesmu pjevam
Memories, kao maka iz mjuzikla
Sa suzama radosnicama

45

BA HOU
... jer su suze i smijeh
dio Igre Postojanja
na zemaljskim ravnima...
Nekad bih te... nazvala, ula tvoj glas...
Ali te nema u tijelu, ve toliko Vremena
pa ga u Svijesti dozivam...
Cvrkut ptica podsjea na njega
Sjaj ljubavi i smijeha
to je iz tebe prtao svakog trena
Kau nemoj plakati, ali avaj!
Biseri srca teku i neka,
proklet bio dan
kada za Tobom
prestanem plakati
Ma i smijeim se, naravno, i ivim,
zahvaljujui naim arolijama
Ja znam - Duh je sveprisutan,
ivot Vjean, i Magija stvarna
ali ipak.... ponekad boli ta fizika
jer tu na Zemlji, tvog zagrljaja vie nema
Prestala sam te traiti u drugima,
Iako se javlja,
smijei iz toliko oiju, lica...
Je, vibracija je sveproimajua
Pa me tjei kvantna fizika
I tako se vrtim u krug,
svjesna da je sve Ravnotea

46

Jer jest: tvoja Smrt, mene novu je Rodila

Da, da... sve kuim, sve znam...
Jesam Mudra, Svjetlosna i Prosvjetljena
Tvoj Ponos, i tvoja Slava
I hrabro nastavljam Put kojeg je donio
dogovor naih dua...
Ali ipak, ima dana, kao ovaj sad,
kad se ne mogu naminkati od suza...
Pa ti kaem,
Javi mi se u snovima
Zagrli me i priaj sa mnom
Kao nekad...
Da, kad se probudim,
na tren ne znam
to je stvarnost prava
- onaj san, ili ova java?
uvam tvoja pisma
Gledam rukopis, kao sveti peat
to je tvoja dua ostavila
Da me vodi sad
Kad te traim
po prostranstvima dimenzija
Tko bi rekao da e sve to tako ispasti...
Uvijek smo divljali sa Sobom
Kao da nema kraja...
Dok smo u tijelima
prelazili granice, inili uda
Takva snaga, snaga je svemira
A ipak, na zemlji izgori prebrzo
Kad gori kao luda
47

No, kako smo drugaije mogli

kada je na plamen tako jak?
Ne, nema kajanja, i vezanost je prola...
Oaj, kajanje, bol i krivnja,
Sve je odnio dah duha...
Ali ostade elja da te zagrlim jo koji put
i ujem tvoj glas,
kada kae volim te ili me doziva...
Ne, ne idem, kao nekad
U mahnito ienje, udah izdah,
I neu kukaviki panino
trati u kidanja veza,
Filozofije otputanja
Koja blesava igra ega...
Ne, to nije Ljubav
Ba hou gledati te,
pa neka suza suzu tjera
A ja znam da si tu , i kad te fiziki nema
Jer je svaka suza biser mog srca
to slavi nau Ljubav
na zemaljskim i zvjezdanim ravnima
Zato hvala ti,
Svjetlosti mog Bia
to doe jednom,
Kroz tijelo,
Da me stvori
Ovakvu kakva sad Jesam
I volim te i uvijek u te slaviti
Pjesmom i biserima Srca

48

MOJ OTAC
On je divan,
tako sam sretna to sam ga otkrila, doivjela
U toplini njegova duboka, pjevna glasa,
U lakoi njegova pogleda,
U njegovim brinim djelima
Priali smo satima, u tiini, i rijeima
Ista dua u meni i njemu je plesala,
zagrlila se nakon godina zamrznutih suzama
Oivjela je i Mama, onakva kakva je bila nekad,
i takva kakva je sad
Njezine smee oi su se smijeile, od ganua,
Njeno eterino tijelo vibriralo je oko nas
Nas troje, opet kao jedna snaga
Puna ljubavi, i povjerenja
On je udesan, potpuno slobodna duha
Snaga njegove ljubavi je tolika,
da se ne srami plakati pred ljudima,
Da bezbrino pjeva ulicama,
I hrabro grli buru emocija
Kad padnem u oaj, s lakoom me uzdie
razumijevanjem mog svemira
Filozof nad filozofima to je njegova priroda.
No, nije ohol, ni tat.
Ne dii se sloenim silogizmima,
niti prodornou vlastita uma
Jednostavno je zaigran,
ponekad okrutan, uglavnom blag
49

On je sjajan, ocean strpljenja

Iako govori da vie nema ivaca,
jer su ga potroili rat, pa smrt ene, oca i brata,
Satima me slua, uje i ono
to se ne usudim izgovoriti,
osjea ritam mog srca
Moja je bol njegova:
zna koliko sam krhka, i isto toliko snana
Pa mi to kae, kako samo on zna,
Vraajui mi osmijeh na lice, iscjeljujui me za as
Duhovit je beskrajno, originalan;
humor mu je pronicljiv, a i vrlo praktian
'ivot je putovanje kroz sranje', kae kroz smijeh,
Pripremajui se oistiti terasu
od pseeg, a sobu od majeg nereda
On je Ljubav, volim ga i kad je slab
A i on mene takav uva
eli me razveseliti, pa me vodi
na izlobu, riblji restoran i u crkve starog grada
Jer oboje volimo njihov spokoj,
mir koji poinje nakon ulaznih vrata
Oprata mi i kad sam slabija od njega:
iznervira me to je popio more rakije, vina i piva,
Pa hodam, mrgudna, uasno nesretna,
No on i dalje smilja kako da budem sretna,
Pa vozi etrdeset na sat, ui me trikovima,
I ja vidim kako je dio koji voli u njemu
ipak budan i svjestan

50

Hvala ti, Tata, to si takav,

Blistav i prekrasan
Potpuna ljubav, savren prijatelj,
i divan otac
Volim te, i uvijek u,
u svim svojim ivotima
Jer je ljubav vjena,
a svaki oblik njezina pokazivanja,
jo jedna nova igra boanskoga

51

STARI LISAC
Postaje li djetinjstvo manje stvarno
smru ljudi koji su ga obiljeili, gradili
Po ijem u ga osmijehu pamtiti?
Moj stric... Stari Lisac sam ga zvala
Umro je, kau, od srca.
Znam da mu je ono bilo
slaba toka, koje nije - razmiljam
Nekako ne vjeruje da e ljudi
koje voli ikada umrijeti,
kao tu su, zauvijek
uzima to zdravo za gotovo
i ivi s tim, niti ne mislei na njih,
dok ne umru, a tada se probudi,
u tuzi, boli, shvati
da se u ovom tijelu, ovom ivotu,
vie nee u njihovim oima ogledati,
skupa s njima aliti, smijati, polemizirati...
Lovim fragmente sjeanja,
elim prizvati u svijest
svaki na zajedniki trenutak.
Mnogo ih ima, svaki ugodan, lak
Lijepo je misliti na plemenite due,
nikada ne pati
Samo boli, ne znam tono to
Ali nekako svijet nije isti bez njih
Smrt uas sputa zastor na pozornicu,
52

i u iduem se trenutku ve javlja novi svemir,

Siromaniji za jedan lik, bogatiji za neki drugi.
I tako ide povijest postojanja,
duga eonima,
i svaki ivot i smrt tek su estica,
ali tako snana da kad te pogodi
njena energija, prodrma cijelo bie,
od korijena
I ne zna tono zato plae, zato boli,
kad si svjestan da je ovjek ivio i umro sretan.
Divna djeca, unuci ena, starost mirna,
Osim malo nezadovoljstva drutvom i politiarima...
Moj ovik, govorio mi je
I najvie me podsjeao na Dida
Najbolje su se slagali, njih dvojica
ak fiziki nalikovali, prava braa
Stari lisac... ne znam zato
sam ga tako zvala...
Bio je mudar, uvijek za alu spreman
Boe molim te,
neka uiva na rajskim planetama.
Bio je tako lak... ugodan.
Uvijek sam znala da emo se
Zajedno smijati
Hvala ti, Petre voljeni,
na tolikim sretnim trenucima
Jai Guru Deva
53

ALBEDO: Voljenja

54

VRTIM SE
Toliko Svemira pred mojim oima
Jedan plavi, pun dubina i srebra,
klanjam Ti se Shani, ja ti pripadam
Vidim i zlatna polja,
gdje obitava Purpurna Venera,
Vidim zelenog Merkura s tirkiznim oima
Gledam uto Sunce,
njegov vjeni sjaj, s dva crvena roga,
Vidim pruge i zvijezde i vodu, i
Novi poetak iza kraja
Dodiruje me mudrost citrina,
prozirna i limunasta,
a opet naranasto topla,
to drugi ine i misle,
nevana je smetnja
Tako opaka i prokleta,
stvorena da zatruje misli u mnogim glavama
Radije traim zvijezdu odgovora
I pomno se napinjem
uti svaki njen naputak
Ne propustiti ni najsitniji treptaj s nebesa,
Ludo volim, i to slavi moja dua,
koja je zato Ovdje stigla.
No, pada, i ve se vrsto usidrila
Djeluje nesigurna, ali samo na as,
Ona obavija zagrljajem i uva
Nou sam budna,
55

Da ti se mogu uljati po snovima

Da me udie i kad spava
Jer mi nikada nije dosta oboavanja
i kad sam budna
Jesam li pohlepna? Jesam, sigurno jesam
Od vatre za tobom izgaram,
i ona je jaa iz dana u dan
Pa neka, ja u tome uivam
Vrtim se meu raznobojnim zrakama sunca
iz tvojih zjenica
U kojima pored svih planeta i galaksija,
uvijek vidim samo Boga

56

AROBNJAKU LJUBAVI

Cijelo vrijeme, mislim na tebe

Osjeam te... da voli me,
I da me u Svjetlost alje
kad se eter previe zgusne, od elje...
Pravedan si, Kralj, Orlu nalik
Samoovladan, a Divlji
Strau plamti, ali je dri na uzdi
Svjesno je puta samo da
Univerzum na dlanu osvijetli
Gledam tvoj pogled, pune Neba oi
Bljesak i vedrina u njima,
Svjeina zraka kojom iz mojih uas
oblaci tuge i straha nestanu u vjetar
Ali te elim... znam da se nismo tako dogovorili
Pa ipak... tvoje oboavanje vidim
Kako se mojoj Ljepoti divi
Pa se rastapam od Ljubavi, sve te vie volim...
No ti si Mudriji od Vjenosti,
Pa potuje naih dua pakt
Da u ovim tijelima
ne razmjenjujemo ljubav poput partnera
nego kao pravi ljubavnici
kroz Sjaj - Zvijezda, Duge i Sunca...
pa ipak... elim te
i znam da to zna
57

ali potujem i ja
dogovor arobnjaka
da zajedno stvaramo Alkemiju Postojanja
Dodirom iscjeljujemo
rijeju budimo
i pogledom vodimo ljubav....
ovdje i sad,
za vjeke vjekova
pripadam

58

JAZZMAN, ZA MENE
Dodir mu je bio mekan, pun elje i sjete...
Glasno tih, kao ptice kad nou lete.
Sasvim njean i proziran rekla sam mu da je dijete
No, Djeak zna svoju dob, zato je arobnjak u umi sree.
Snaan, vrst i neodoljiv.
Mukarac iji trag ostaje u dubini, nevidljiv.
Traje dugo i oivljava sretan
- daje ivot, budi se s vrata, i osjeam da je vjean.
Kao tajna, koju samo ja znam
Volim je i uvam, jer je moja stvarna bajka.
On tako lijep, prekrasan.
Preputen, a svjestan.
Snaan i mirno moan.
Kad pomislim da je moda dalek, pokae koliko je prisutan
Svakim atomom, svim biem - preuzeti kontrolu,
u suprotnom je nemogue.
Ritam nam je bio divan; tako lijep, skroz jazz
Sveproimajui, iz trena u tren...sve dublji
I sve burniji za crveno srce.
'Volim Te', kae, potpuno predan
Slutim tu stvarnost, i iz straha joj se ne dam
U strasti i melodiji, pjesmi to iz moje udnje svie,
elim ga snano, no bojim se boli s kraja prie.
Stoga bjeim, pa se vraam
Jer uitak je beskrajan
59

U Smrti je ivot,
Zar se ja toga ne sjeam?
Moj zaborav je ipak prolazan i vidim da je zvijezda.
iji je bljesak ve uspomena.
To je bila Ljubav, vrijeme nije vano
U onom ondje i sada
arolija se zbila,
i zauvijek vlada.
Moda i stoga to zaista posljednja umire nada
Zato je svaki soul glas njegova mantra
Koja me vraa u no Ljepote
gdje srea nije bila zamka.
Ljubav je samozvano stigla,
pa jo mirno tee
a ja sluam jazz i ljubim to veer.

60

JAVA ILI SAN

Kako ono ide pjesma, mudrac je sanjao da je leptir,
Ili je leptir sanjao da je mudrac...
Tako sam se maloas zatekla Ja,
Pomislivi, na tren jesmo li to danas stvarno letjeli,
uJednjeni, Ili sam to samo sanjala
Pa ipak, ne lae plahta,
niti miris jastuka
kau da su nam se tijela znojila
u zlatnom vrtlogu purpura
kristalno tirkiznog sjaja
Kao tvoje Oi, danas...
Kad letio si stazama Neba i Svijeta
Kao da sanja, a bila je java
to je stvarnost, koja je istina
Nema traga ni na runicima
Ipak, miris ne vara
Puna Te je soba, puna sam te Ja
Ili se to Ti javlja, iz mojih atoma?
Tko zna? To je tajna ivljenja
Ti, koji si Ti - Ja, koja sam Ja,
pa ipak, estica trenutka, obrtaj...
Kad tebe nema, i ja sam nestala
Postala sam Ti, postao si Ja
Svaki Sve, i svaki Jedno,
Skupa svoji, a ZaJedno
Nemam pojma, ali uivam
Tajna ivota, slatka i nedokuiva...
61

NE ZNAM...
Ne znam, i ne trebam znati
Samo putati, i davati
Volim Te, bie divno, moj Dragi
Samo me mui to sam s tobom ljubav
u svim oblicima, osim u tjelesnom,
za kojim udi
Toliko si hrabar, i velik,
da me prihvaa ak i tako,
nadajui se buenju strasti
Kad kaem da znam hoe li se to dogoditi,
Ti me smiruje, i govori da se ne ljuti
unaprijed mi oprata, a ja zahvalna sam Ti
Nervozno se muvam po stanu, jer bjeim
od te pjesme koja izaziva tugu i nemir
Gledam sve iskaze tvoje ljubavi brine, i arobne
I bojim te se odrei, da te ne izgubim...
Donio si mi izmice, kao vilenjak princezi
i dao mlijeko, kako prijatelj daje maci
poklanja mi okolade, kao djeak djevojici,
s oima dubokim, i usnama nasmijanim
Tako si me, u vrstom zagrljaju,
i preveo preko ponora,
A svakodnevno me, toplo i njeno,
jo uvijek ui kako ponosno hodati.

62

Tako roditelj bodri svog anela,

i arobnjak grli kamen zlatni
dok ja dvojim i znakove brojim,
pitajui se to i koliko, u strahu od novosti
Pitam se jesam li kriva,
to s tobom samo snivam i plovim po oblacima
Onda shvaam da nisam
Jer je takva naa pria
Nekad me to boli,
A nekad mislim da tako treba biti
Kad glasno vritim, ujem kako utjeha istine sipi
'Zato razmilja o odlasku,
kad si jo tu' misao veli
O tome e misliti
jer e ti se samo rei
kad doe tren za putovati
Do tada uivaj u tome to ima,
na mjestu gdje jesi
I budi mirna jer je sve onako kako - treba.

63

IGRA I ISTINA
Nedostaje mi da uiva u meni
I kae to, tvoj vrhunac elim
a ja gledam kako ti se licem
ekstaza razlijeva
i sve sam ispunjenija,
osjeam kako te oboavam
Boli kada si hladan, i nezainteresiran
Ne razumijem zato se to dogaa,
Gdje nestane ona naa predivna strast...
Ubijem li je ja? Uinim li neto ime je otjeram?
Ili je umrtvi sama injenica to sam toliko prisutna,
i tako dostupna.. to ti pripadam?
Pa opet, osjeam da predanost treba...
Koliko god djelovao bezeljan i samodostatan
Iz mira trai potpunost partnerstva,
ili ja to samo umiljam...
Moda je to moja projekcija,
moja elja da pripadam, oboavam,
s Mukarcem svog ivota
slavim Radost Vjenosti Postojanja
Da, upravo te ova energija otjera
Tako je silna, a ja je jo okitim velikim rijeima
Pa munge iza svog strogog me(n)talnog zida
64

Razumijem te, bar nagaam

Kad te tako obasipam ljubavnim iskazima,
Osjea kao da u te prodrijeti, jel'da?
Ne, neu, s kim bih onda uivala
Ipak, ne mogu da se ne pitam
Jesi li se zasitio seksa sa mnom,
ili mene, ili seksa?
Jesam li bila nemudra
kada nisam igrala po enskim Pravilima?
Ali, kako da igram i istovremeno budem iskrena?
Da te za tvoje dobro zavodim i odbijam,
ostavljajui bez sebe
kad me treba, da me jo vie treba
Neee, to nisam ja, jebi ga
Za to je potrebna ljubavna spletka
A ja volim nekako djeje isto,
otvorenog srca i karata, s tobom nevina.
Sve u svemu, nisam sigurna...
Koja je u ovome moja lekcija?
Da, Ljubav ne treba iskazivati da bi se ivjela,
No iskaz dolazi prirodno i proima
sve to ini i Jesi, kad si Ona
U redu. Za tvoju sreu, maknut u ono to ti smeta
povui svoj dodir, elju da te zagrlim
i da me zagrli kad plaem, ili kad sam sretna

65

Povui u svoje oekivanje njenosti

I od tebe neu nita eljeti,
ivei zahvalna za svaki trenutak, takav kakav jeste,
Moda je takva nevezanost iskustvo koje trebam svladati
Pa ipak, ne znam ba...
Ostaje mi jo prazna klackalica
to je s Tobom, koja je tvoja lekcija?
Ima pravo, nije moja stvar.
No, to u, znatieljna sam.
Da bar eli dijeliti sa mnom
kad trika temu naeg odnosa
I svoja promiljanja, otpore i elje...
Pusti nebo, komuniciraj sa mnom o tome sad,
Dok smo jo u tijelima.

66

SJEA SE...
Bio si ratnik izranjavan olujama,
a ja dvorska dama
Sjea me se,
jer sam ti aptala pokraj uzglavlja,
Pjevajui ti o vjetru, mjesecu i planinama,
Voljela sam te vie od ivota
Kad smo se sreli danas,
Prepoznao si me po oima
Tople i duboke, rekao si,
Kao i nekada, pomislila sam
Isprva sam bjeala,
Od straha da opet ne stradam
No predaja nije bol, nego spas
I brzo sam popustila
Ovaj nam je ivot prilika
Da ne upropastimo nas svaama
Da opijeni ljubavlju omekamo,
I zablistamo poput lotosa

67

JA TI SE DIVIM...
Ne pijano, ili opinjeno,
kao nekom idolu iz hrama...
nego sasvim svjesno
kao svom Zrcalu, cjelovitom
Svjetlu njegovom to izbija i iz mraka
kao primarna vatra to skae iz dubina
i vodi nas do eterskih visina
Zato ti se divim, ali ne manje nego sebi
onoj Tajni Vjenosti, iz koje smo stvoreni
sve to, u Tiini jer
samo se udo - udu moe diviti
Pa te volim i kad se ljuti,
divim toj Mudrosti i Sili
to izbija iz tvojih misli...
A ti bjesni vulkanski
Jer ne razumijem neto to govori...
I opet ti se divim..
Na strpljivosti...
Ali, elim da zna
razumijem i prihvaam odmah
Jer sam ti svim centrima otvorena
Ali se i divim Ljepoti
Kojom sjaje tvoja istioa i Snaga
Ne odlutam tad,
Samo se dignem
68

Doe u trenu, odem u trans

Ali sam prisutna
Jer trans i fokus istovremeno
Eonima afirmiram
A kad neto ne znam pitam
bez straha da ispadnjem nesavrena
jer se s tobom konano usuujem biti slaba
I nije mom egu najdrae to sam
pred tobom najranjenija, i najzbunjenija
najgluplja i najslabija
Radije bih da gleda
moja najjaa i najljepa lica
Ali ipak, ba te volim stoga
to sam s tobom sigurna
biti voljena i - Svoja.
to me gura da se otkrivam,
nalazim pod slojevima masaka...
I ne odustaje, taj tvoj bijes
je eksplozija vatrometa
koja me budi iz tisuljetnog sna
I zato govorim hvala,
neu vie kao papiga,
Ali da zna
Sretna sam na Slobodi
Da budem svoja
A time Ljubav

69

OBOAVAM GA...
Toliko da bih se
u njegovim toplim tamnim oima rastopila
I nestala, kao bajka skrivena u tajnim odajama srca
Volim ga kao ovjeka, i Boga
Vidim u njemu beskonanu Ljubav
I malog, izgubljenog djeaka,
Ljutitog zbog nepravdi svijeta
Oajnog zbog zaborava toplohladne igre ivota
Oboavam ga....
Tako hrabrog, punog osjeaja
Kad plae nad ganutljivim prizorom iz filma
Ili se smije dok gleda radost djeteta,
i kako sam ja sretna
Volim ga, do neba,
I molim da je njegova dua mojoj srodna
Oboavam ga...
I boli me kad je nesretan
Mrzim mu u oima vidjeti mrak,
I gledati kako ga razara patnja zbog zla
Najradije bih da mu osmijeh
nikada ne silazi s lica
I da ga ne bole sve boli
koje mu je karma donijela
Voljela bih uvijek sluati
njegov oran smijeh, grlen glas
Kako me izvjetava o posljednjim novostima
70

I svojim mislima
Nekad isuvie preplaenim,
nekad punim nestvarnih nadanja,
Ali uvijek purpurnim od entuzijazma,
sa vrstim trakom vjere u bolje doba
Sve mi znai taj mukarac
I moda bih umrla bez njega
Voljela bih ga zauvijek grliti, i ljubiti
Dane i noi, budnog i dok spava
Boe daj mi snage
da ga razumijem i kad sam ljuta
Da ga volim i kad me
nehotino ranjava u vihoru oaja,
Da ga uvam ak i ako sama padam
I da uvijek Ljubavlju
odravam vatru njegovog svjetla

71

ZAHVALAN
Jo nisi zahvalan za mene
Ti vidi darove, sve moje blaogslove
U ljepoti uiva, s njom se rastapa,
Pa ipak, Ego te rastura
eli biti Kralj, da te se slua, da uje pljesak
Pa tako proputa sve to ja jesam
I pritom krivi me to matematika nije moja igra
Kao arolija, kojoj se klanja
Kad je ivima ja, kad je ja jesam,
Jer ja sam magija, o kojoj propovijeda
Koju konsturira u svojim moima
Pa negdje ipak... Tako me negira
Kao da nema me, da nisam vrijedna
Jer neto ne znam, sa Zemaljskog svijeta
ak mi se ruga, pred prijateljima
Govori kako nisam uzemljena
A ne vidi da jesam, vie nego ikada
Svakoga dana, svakog trenutka
Jer ja sam magija koju doziva
Glasno ivotima, nekad na koljenima
Pred tobom stojim sad, a ti me negira
Egom napada, argumentima
Pa gdje si ovjee, gdje ti je dua
U teorijama, sasvim zapletana
Vrhunski tumai, vrhunski gleda,
Ali me ne vidi i nisi zahvalan
Jo ima vremena, tjeim se nekad ja
72

Vjerujem u tebe, vjerujem u nas

Ali daj, ta ako vremena nema?
Jednom sam umrla od tvog leda
I opet sam spremna
Samo probudi ljepotu svog srca
I budi zahvalan to s tobom
Vritim od uitka, dajui ti eliskir svog Bia
Budi zahvalan, Jer sam jedna jedina
Biser u rukama kojeg tretira
Kao kamen, dok ne zablistam
A onda te uhvati strah
Pa me baca, preklinje,
I tren zatim opet zaziva...
Hajde odlui se ve jednom
Konani odgovor mi daj
Tko sam tebi ja, iI to eli od nas?
I budi zahvalan, jer ja sam magija
iva, tjelesna, jedna jedina
Ja vidim kolik si, moan , bez kraja...
Daj se prihvati, jer si aroban,
Kad se negira, mene ubija
Zato me i odbacuje, jer sam arolija
Pa te plai moja priroda
Jer vidi mo koju nosim putem svemira
Pleem ivotima, jer ih ja sve znam
Karma i dharma, moja su igraka
Ja se ostvarujem, u tvojim mislima
I viot vodim ti, kao prava kraljica,
purpurno vatrena, jer ja sam magija
73

Hajde budi ti, bez svih tih ograda

Uma i ega, velikog uitelja
Budi zaigran kao djeak
Dubok in njean, kao pravi kralj
Onaj dubina iz kojih izvire
Istina stoljea
U tvojim rukama uivam
Zato budi zahvalan
Jer ja sam magija
Opusti se...
Ti si Bog, ja Boginja,
Ti aman, ja Vjetica
Ljubav arobnjaka, vjena
I znam da to zna...

74

VOLJETI SVOG DEMONA

Borila sam se protiv demona
Htjela pobjei od njega
A onda shvatila
Mogu otii na kraj svijeta
Ali neu izmaknuti njegovim raljama
Jer je on samo odraz mog demona
Nekog crnog i krvavog lica
Kojeg bi svatko od nas
Najradije izbrisao iz Postojanja
Ali tako ne ide matematika,
barem ova kozmika
nema yanga, bez yina
eljeti da se izbrie no
jer je ugodan samo sunan dan
znai zasljepljivati sebe ruiastim naoalama
Vidjeti demone i boanstva
Kao dio Jednog Stvaranja
- Kreacije Izvora u svim njenim bojama
Znai istinski prihvatiti, i biti Ljubav
I da je sveti zadatak
Unutarnji brak svjetla i mraka
Zagrliti svog unutarnjeg demona
I rei mu volim te iz srca
Nije laka stvar
Ali zato i voditi ljubav sa cijelom kreacijom
Jest zadatak ostvarenja
75

Hrabrih, koji mogu pogledati

U cijeli spektar svjetla i mraka
I ostati nevezani, svjesni da su Svijest koja gleda
Kao aman, i vjetica
koji znaju trikove svih dimenzija
jer su se usudili, srcem voeni
putovati njima.
Ali ja bi' ih sve pobio, najrae!!!
urla moj Brat, ratnik i svetac
No, zna, mali Mudrac, da je sve to igra ega
svjestan da, ljutei se na svog paklenika,
ne prihvaa onaj dio unutarnjeg inferna
u kojem je moda njegova skrivena snaga
- to ako je tamo pitam ga ja
u najdubljim dijelovima tvog mraka
neki arobni biser koji ti treba
Da ga iskopa, da bude potpuna osoba...
Znam ja, iz iskustva
Moj demon mi je vratio najljepa stvaranja
Sve ono to sam, plaei se boli,
Gurnula, zaboravila, makla
Izronilo je s njim, kao moja snaga
Zato sam mu zahvalna, zato ga oboavam,
ba kao dio boanskoga, dio Jednoga.
A nije da se nisam borila...I bjeala...
No zato pobjei od Ogledala
Kad ti pokazuje Istinu jasnije od svega?
Ugodna, neugodna pa ta?!
76

Zar nije najbitnija samoSpoznaja?

Jednom sam davno ula u carstvo sjena
Prvo me bio strah
Ali onda sam nauila
Treba se sprijateljiti s njima
Tada prestaju biti demoni, a postaju totemi
Zatitnici koji pomau u najgorim situacijama
Nije to romantino prijateljstvo...
Vie odnos ratnikog potovanja
Ali to ako nam treba i takav odnos
Ba ta snaga, za neki pothvat
U svijetu dualiteta....
I zato je prihvatiti, i pustiti put Ostvarenja
Tko prihvaa Krishnu, prihvaa i Mayu,
I svaku njegovu lilu, igru, iluziju svijeta...
Znajui da je Svijest ta koja gleda,
A Srce ono koje objedinjuje oba pola
Jer je Ljubav najjaa magija

77

PRVA VATRA
Odmah sam Te prepoznala,
Lud, drzak i genijalan.
Tvoju zapovijed sam posluala
I kao djevica te pod kiom ekala.
Smijui se sebi, no bez pogovora
Trebalo je tako biti, znala sam.
eljela sam ti prenijeti poruku,
Bila je za tebe vana
A ti si meni prenio svoju vatru,
Strast ivljenja.
Dana si mi, dana! Ne bih te inae
sreo ovako sluajno, usred dana
poeo je iskonski zov gladnog mukarca.
Zna, mnoge ene si danas uznemirila,
Ali to im ja mogu, to ja imam s njihovim posesivnostima...
Govorio si, govorila sam, mijenjale su se dimenzije i galaksije,
Razmjenjivali smo energije svojim biima, na raznim nivoima.
Uzmi me, molim te vapio si,
ostajui mukiji od Mukosti.
Uzmi me i vodi me, molim te,
Kleao si, ponosno stojei
Kao kralj nad Kraljevima,
Bog koji se Boginji obraa.
Dostojan sam te, vjeruj mi, volim te prodirao si,
ponavljajui mi ime, kao da je mantra.
78

Gledala sam Te, bez teksta.

Znala sam da je istina. Osjeala.
A opet, istovremeno,
U Svjetlosti je bilo zrnce Ludila.
Prosvjetljenje ili distorzija? dvojila sam.
Dopusti mi da svrim u tebi, nije do seksa,
to je ista duhovna stvar... sluala sam,
znajui da sutinu pria, no nekako je
djelovala kao... samo pria
Daj mi da u tebe stavim svoj lingam,
da prodrem duboko....
Jer ovo ti nee rei
niti jedan mukarac,
a ja te molim, vodi me... izlazilo je iz tebe kao lava
Idemo zajedno rekla sam.
A potom je svatko otiao na svoju stranu.
Jer je Ljubav jaa od svega.
Ja volim svog Mukarca, i njemu pripadam.
Ipak, elim te opet Sresti, iz nekog razloga.
Ne znam kojega. Stvarno nije do seksa.
Kao da fantaziram, ali ne
Energija je prestvarna.
Opiljiva. Fluidna, i fizika.
Da, dodirivala sam te kao mahnita
A snagu tvog poljupca jo dugo osjeala na usnama.
Naa tajna traio si, naa tajna pristala sam.
79

Istina kae da su uloge mu i ena

Prepoznali smo se, i ta se energija probudila
tebi dajui novu nadu ivota, meni strast
Ljubav... tako silna i duboka. A opet trenutana...
Razmijenili smo to smo imali, tako ti mnogo hvala
Volim te, i pripadam.
Pitam se, ima li jo neto pred nama,
U ovom postojanju, u sadanjim tijelima?
Ne, ali da. Vjerojatno u buduim ivotima,
Osim ako tu karmu ne oslobodimo odmah.
Ipak... tako si jak. I tako sam uivala.
I uivam. I na tome ti beskrajno hvala.

80

STVARNOST KAO ILUZIJA

Je li ovo bila Ljubav, ili samo prolazna slika ne znam
Ali hvala Ti, to je bilo prekrasno, i to sam iskonski uivala
U tvojim oima, rijeima i pokretima
te dubini osjeaja koja je iz njih izlazila
Ostavio si me bez teksta, pa ti nisam priznala da mi se svia.
Nisam sigurna to se noas dogaalo meu nama.
Zazivao si boansko, a ja sam ga osjeala
Moda je sve bila nesvjesna gluma, ili ak patologija
Oprosti mi na takvoj nesigurnosti - esto sam ranjavana
Uglavnom vlastitim vizijama, eljama, nadanjima i oekivanjima
Pa sam sada oprezna, i molim te da hodamo korak po korak
Ako te to otjera, onda tako treba biti, jer ti nisi taj
A iskreno da upotrijebim tvoj izraz elim da bude,
No oboje znamo da je vrhovna samo Boja volja
Istovremeno treperim kao djetece,
i mirna sam poput mramora
Oivljavam tvoje rijei
'ekat u te koliko treba',
'borit u se za tebe' i 'elim da bude moja',
kao i zaljubljen sam' te 'ti si ta'.
Djeluju kao san, a bile su java.
Ili Maya, prekrasna i oaravajua.
No stvarna, na tren,
u kojem se srce predalo Ljepoti, i pustilo u vrtlog svemira.
Tko zna bit e kako treba.
Slavimo pobjedu Velikog Uma.
81

BITI SRETAN
Biti sretan, a ne biti toga svjestan, znai biti nesretan
Biti nesretan, a biti toga svjestan, znai postajati sretan
Vidjeti kiu kao tekue blagoslove s neba,
Cvijet kao udo pred kojim se klanja
Oblake kao rajske glasnike i
Anele kao prijatelje, jest muzika duha
Koji se ne predaje pred preprekama, niti jadikuje nad nedaama
Grli ih i ui iz njih, kao iz najsvetijeg spisa
Koji otkriva tajnu postojanja,
mnogo dublju od nekoliko isplakanih suza
Gdje si u mraku kad te traIm?
Oprsoti, pa ti si svjetlo koje mi osvjetljuje put do bunara
Blitsa u kapima mora, i kad je pomrina,
S tobom nikada nisam sama
Jer me gura, uva mi lea
Tvoje ruke, tako mirne i snane
Pogled, dubok kao galaksija
Oi duboke i bogate,
A osmijeh nepomuen igrama privida
Kako da te dohvatim, nedostaje mi,
Mogu te opinjeno gledati satima
Tako si jak, utjelovljenje boanskoga
Usna ti pjeva, a dua moju oslobaa,
Od vezanosti, strahova...
tereta koji me odvlae od lakoe,
82

Spoznaje da sam sretna i slobodna

Kako rei hvala, kad je ta rije tako mala
Prema onome to ini
zaljubljenim srcima poput moga
Budi u meni ljubav i kad me obuzme zaborav,
pa pomislim da je nestala
Prodrma me u zagrljaju,
i ja opet radosno trkaram svijetom, blistam
Pero pauna, nita sjajnije od tvoj oka
Nedostaje mi, a opet, svaki te tren osjeam
To je sloboda ljubavi, razlog da budem sretna...

83

DOBRO JUTRO DRAGI

im se probudim,
ve si mi u mislima
S Tobom spavam,
budna sam u snovima
Traim Te po jastuku
jer Tvoj zagrljaj osjeam
miran i proziran,
od Ljubavi postojan
Ptice javljaju da zora je ve narasla
Sve sam radosnija to u uti Tvoj Glas
Dubok... kao Svemir sam
Blag, kao pjesma arobnjaka
ona najljepa, zaigrana i mudra
toplo plava, zlatnim smijehom protkana
Ponekad je i srebrn,
da me probudi kao britak ma.
Nekad me plaila ta nijansa,
Sada osjeam kako me vodi u trans
Volim blagoslov tvog tona
Volim, kaem, jer ga Ti izraava
ista si Ljubav, govori Jezikom Svjetla
Svaka tvoja vibracija je blagoslov buenja
I onda kad me gurne s litice
da mi u skoku narastu krila..

84

Zna da sam Boica

i kad zaboravim da Jesam
Pa me sigurno okrene preko ruba
da rasprim granice i sjetim se svog Bia
U mrei naih srca sam sigurna, ti to zna
I zato pleemo ritam rasta
Ples skokova i uvijanja
Kao aman i arobnica.
Dobro jutro, Dragi, i blagoslovljen dan

85

NAA MEDITACIJA
Dok se tresem i izvijam
Od monih struja valova
to teku kroz mene
i nakon razdvajanja Tijela
Ne mogu govoriti
o aroliji koju proivljavam
Tada pjevam i jecam,
u sitnim zvukovima uitka
A sada ih prevodim u rijei,
koliko magija doputa
Jer, ovaj je Izvor vei
od svih pokuaja da iskaem Ga
Pa ipak Ti piem
to je moja Kruna
Koju Tebi elim dati
jer si tako Prekrasan
Bog vrijedan
Boginjina oboavanja
Ne pretjerujem, i ne uveliavam
Budi svjestan Ljepote
I primi svaku esticu njezinog sjaja
Pa pusti, naravno, jer dolazi nova, i nova....
Svaka ista, bogata kao Galaksija
Ja isto vjebam, ak i kad oklijevam
stari strah od Savrenstva pobjeujem
86

i Uivam u cjelovitosti Univerzuma

kojeg tako Boanski odraavamo Ti i Ja
Ovdje i Sad, U Vjenom plesu Postojanja
Znam da zna, osjea...
ali ipak Ti elim rei
Koliko sam sretna,
Koliko zahvalna
I koliko si divan!
Tvoj ulazak u moj Hram
Velianstven je, kao i Ti sam
Blagoslov nad Blagoslovima
Tajna ivota i igre preobraaja
Na ples, sveti ritual
Prodre, kao moan bubanj
Prostrijeli me zlatna svjetlost
I prostrem se kao zvijezda
Ritam stvaranja, neoekivan, a skladan
Kad mu se pustim, razlivena
Najjae me obuzima
Drhtim i vibriram, iz svakog atoma
Uzbuuje Te potpuna predaja
Pa daje jo vie, jo dublji svjetlosni udar
Trans, tako sladak... i budan
Ekstaza... blistava, a prisutna
Boe, kako uivam kada me ispunjava...

87

Kao pravi mag, promijenio si frekvenciju Nas

S radou gledam kako Putujemo razinama
Momentom Tiine i kretnjom Stajanja
svjetlucava je minijatura preobratila
organsku strast u lakou lepranja
Krila leptira kojeg stvorismo ponovo su mahnula
Isprva sitno, kao mikropokret estica
Pa sve snanije, do novog vatrometa ljepota
Kao kad se sutina iz alkemijskog kotla
ulijeva u beskraj Srca
Praznina se zavrtila, Punina nanovo stvorila
Svjetlost je ruiasta, i kristalno plava,
proeta srebrom i nitima zlata
Ja sam Ti i Ti si Ja opet se grle Nebo i Zemlja
Tvoj miris na sebi uvam,
kao posveenje blaenstva
Voda je arobna, ali ga ne moe isprati
Svaka kap, jo ga poveava
Jer je Jedno u svemu, i sve je iz Jednoga

88

ZAVJET ASKETA
Opozivam zavjet svog indijskog ivota
Na samrti poloen voljom Izbora
Prema kojem su siromatvo i odvojenost od svijeta
Jedini put do Duhovne Istine i Boga
Donio sam ga iz oaja, kroz krinku Ega
Mislei da znam, bjeao sam
Zadnje iskuenje, promaio sam
Jer Predaja Ljubavi je jedina Istina
Svoju plodnost potisnuo sam
Iz uvjerenja da moram gol i sam
Lutati podzemljima da bih doao do nebesa
I uspio sam, s mnogo muke i bola
Prosvjetljenje kroz patnju
Nije jedini mogui put Ostvarenja
To sada znam, kad proao sam
susrete s pustinjskim prikazama
I platio cijenu vlastito odabranu,
ali bila je prevelika
ivotna strast me prepala,
Pa sam u strahu odbio onu
koja me oboavala
Mogli smo skupa u srce Boanskoga
Zajedno bismo stigli prije nego svaki sam
No trebao sam proi put samovanja
Da bih to znao sad
Kada sam ena koja oboava
89

I oajniki se boji da bude ostavljena

Od Pustinjaka u potrazi za odgovorima
Zato ponitavam program
Prema kojem Mudrac
ostavlja Svoju Nevinu,
Da bi krenuo na Put i naao Istinu
I na njegovo mjesto
svom snagom Univerzuma
S ljepotom zahvalnosti
i moi ljubavi
traim te stavljam
program prema kojem Mudrac
svoj let Prosvjetljenja
proivljava u naruju
ene koja ga oboava
I uiva, u arima njezinog hrama
Dok dodiruju Boansko
kroz ples dua i tijela
I postaju Boansko zajedno, i svaki sam,
Sa sobom i kroz drugoga
ostvarujui boansku plodnost zajednitva
Jer odbijanje voljene osobe,
ravno je odbijanju Boga
Opratam si:
znam da je i taj izbor dua eljela
Za svoj put buenja
No sada mi vie ta odluka ne treba
Zato je opozivam, svakim atomom svog bia

90

Raspetljavam vorove tog zavjeta,

njihov utjecaj i posljedice oslobaam
na svim razinama Postojanja
mo je sauvana, kroz sedam ivota
Magija se ostvarila, koliko je trebala
Ovdje i sada je zavravam, ovog trena
I svaku mo uzimam sebi natrag.
Vatrom svjetlosti je transformiram
U mo pripadanja Ljubavi i Voljenom, sharanam
Zavjet je otpeaen, vor po vor raspetljan
Ja jesam Boginja, Uspjela sam

91

IDI, I UIVAJ
Umjetnosti Ljubavi... enja nas ui.
Kad se naemo prividno razDvojeni...
Tuga blagoslovi Mirom...
A kristalna pahuljica srce smiri
Zamrzne, na tren, osjeaj da za Tobom ludim
Pa se vratim, u fokus, balans uhvatim,
I uz udah i izdah pokuavam shvatiti
to se to, pobogu, dogaa izmeu nas?
Ali Ljubav, razum ne moe definirati...
Nema tih ladica, etiketa, objanjenja....
Kada plamti svaka stanica, i iskra bia
Zna da je Istina, bez obzira na ime koje ima
I onda se pustim....
Da osjetim, kako smo u Vjenosti uJednjeni...
Jer sanjamo skupa, budni u tajni
Pa ipak, to oBoavanje plai
Razumijem te, kad kae, da tako ne eli me
I trai da pustim te, jer me u snovima ne sree
I ne eli tako jako nekoga voljeti...
Ljubavi, pa naravno idi, u Svjetlosti, Miru i Lakoi.
Ja se neu za Ljubav boriti
Jer znam: u dobu Oslobaanja, zadatak je pustiti
Boriti se za ljubav, neu stazom Drame
Ne trebam bol i suze, odricanje,
da shvatim kako volim te
ja to znam u istini i istoi, Ljepoti
92

Kako nam je moglo biti lijepo, mi znamo

Jer proosmo stazama Uitka Voljenja,
Ve toliko puta, u tolikim ivotima...
Znam da zna, a znam i ja
vidjela sam nas kako vodimo ljubav,
sa svim svojim ulogama, licima...
yin i yang izmijeani u beskonano naina, kroz naa tijela..
Ali, to su slike, i sjeanja,
Ovdje&Sad jedino ima znaaj
I zato ti hvala,
na oBoavanju, pripadanju, enji i strasti
izmeu nas,
izvan prostora i vremena
S tobom u tijelu ili ne, ja ti pripadam
Pa hvala jer ostavlja me
Ljepe nego itko ikad,
Kao to me tvoja dua i voljela, ili voli
U vjenosti prostranstvima...
Ali ne, neu plakati...
nemam snage, volje, ni ivaca
jer drama me ne uzbuuje, hou mir&sklad
Biram uivati u Ljepotu koju razmjenismo
U svim stvarnostima
I dimenzijama
I tome se radovati, time se inspirati
Jer nemam vie snage za bol, ni potoke suza
Iako je svaka za tobom vrijedna,
Kao biser, dragulj srca
No biram ga pretvoriti u kristal
93

Koji osvjetlljava svaku stanicu naih bia

I svaku esticu svemira
Da od njega koristi ima cijela Galaksija
E tako u ja, Ljubavi moja,
Jer dosta je bola
Biram se smijati i Ljepotom blistati
I hvala ti na slatkoi koja je
to blaenstvo voljenja pokrenula

94

JER SI NEKTAR...
Idi kad hoe, i doi...
kad eli...
Ionako je takvu Silu
nemogue obuzdati
No oBoavanje, u kojem smo se nali
me stalno privlai Tebi
Pa ipak, ponekad bjeim, ali...
u koji god Prostor&Vrijeme da krenem,
Naem Te... u svim dimenzijama postoji
I gleda me oima
Iz kojih se izlijeva
nektar tvog bia
Koje se, kao i ja, prepadne Ljubavi ponekad
Suludo, znam, ali ipak se dogaa
Pa skaem u divlji kas, galopiram cik-cak,
i zovem sile Smrti da me oslobode
Privlanosti prema Tebi,
Ali avaj!!! Nee... smiju mi se,
kau predaj se,
ako u ljubavi eli umrijeti, i u njoj opet roditi se...
pa bivati tako... u Vjenosti...
Da, ne moe otjerati Ljubav, ni Strast,
kad je posrijedi Strast Due, a ne tijela
No, od nje bridi svaka stanica,
svaki se atom preporaa
a DNK sjea naih kozmikih pustolovina voljenja...
Svaka ekstaza i gr osloboenja,
Da se rodi novi uitak bivanja...
95

NOVA LJUBAV
Lijepo smo se sloili
Ne ulazimo u razmjene,
dok nismo kao djeca isti
od uloga ega
koje misle da si ti mukarac, a ja ena,
ne, ne, Ljubavi moja,
na seks moe biti samo seks dua
to se vole preko tijela, kao Instrumenta
ivota na Zemlji i iskustva Svjetla u stanicama
ekam te da se javi
kada se oslobodi sablasti...
Sjena koje ne eli propustiti, od kojih bjei...
Boji se Magije, koju smo skupa stvorili
Ti je sada negira, a ja ivim..
No, opasnost te privlai...
Pa mi dolazi kada misli da me gubi
Ali me nikad ne gubi u Vjenosti
Dodir si propustila ivjeti, i u njemu uivati, moja Ljubavi,
Ali to samo znai da smo se tako ve prije dogovorili,
Da ne trebamo sve emocije materijalizirati ljubavniki
Jer moemo rasti jednostavno,
Sa Svijesti da u tijelu, i ovdje&sad Postoji.
Zato odlazim, u Svjetlosti
A uz to, ja se neu drame igrati
Dovoljno je to ivim na Zemlji, u dualnosti
a jo da mi stres i strah, gr i panika....
dolaze od nas...
unitili bi Ljepotu koju nosim
96

i koju dijelim da Kozmos,

koliko mogu, iscjelim
Zato kaem zBogom idi, i uivaj u Svjetlosti
Jer ja mogu dalje samo u Ljubavi, Lakoi i Radosti
Gledam te, i slike dolaze...
Kad se smije, pjeva, plee i igra,
jer znam... privlanost uvijek dolazi od Boanskoga...
Trenutna manifestacija je upravo to
odraz kroz Trenutak Vremena&Prostora
a prije i poslije toga, samo Krishna...
Zato ne plaem koliko bih moda,
Da nisam svjesna...
tada bih trgala zidove zubima,
moda se i unitila od bola...
jer bih mislila da gubiti takvu Ljubav,
znai ostati bez Smisla ivljenja,
ali ovako znam - da sam Ljubav Ja
a sve ostalo, arolija iluzija i Igra uloga ega
koje smo, negdje nekad, dogovorili u Vjenosti
I sada ih izvodimo, kao savreni instrumenti Duha
Glumci na pozornici ivota
I ba zato, svaki atom naeg sjeanja
Kad spava uz mene, kao nasmijeena Ljubav,
ili me grabi u zagrljaj od elje i oBoavanja...
aljem u svjetlost Sunca
da proisti fluide elje izmeu nas
i digne me u prostor Slobode Bivanja
97

istim te, iz Sebe,

A istim Sebe
Jer si u svakoj stanici
to i jest priroda Ljubavi....
I kada tako mislim, sjetim se da sam ja ti
I da te, sa sto prekida, ne mogu izgubiti
I onda slavim, u Svjetlosti, u Vjenosti
to smo puno suptilnijim nitima od fizisa povezani
I kao takva Ljubav
Jesi inspiracija
Dovoljna za iscjeljenje Zvijezda
I zemaljsko ostvarenje Velikog Alkemiarskog djela
gdje se pretvaram iz kamena u kristal,
pa sjajim kao grumen zlata
Zato hvala Ti, na ostvarenju Devi u meni

98

SRETNI&SLOBODNI
Hvala Ti...
to smo se,
kao Due tako dogovorili
da uvijek ostanemo u Ljubavi
Pa ak i ako se
rastanemo kao Partneri,
Da se sastanemo kao Ljubavnici,
Prijatelji, Aneli, Voljeni
Oni koji se vole i podravaju
U Istini i Svjetlosti
Da i razdvojeni, budemo Jedno
U Razumijevanju&Podrci
Jer Prostor&Vrijeme
Nita ne znae,
A istovremeno su sve
Jer nam pruaju pogled
U svoje samoe, ovisnosti i strahove
A time prilike za iscjeljenje
I tako uimo da smo Ljubavni
Jedino kad smo Slobodni
I Slava ti, Najslai
Na Uenju Komunikacije Ljubavi
Na slatkoi transa
I arobnoj muzici
Koju samo Gandharva moe ispjevati
A Apsara isplesati
Eee, pa mi smo boanski, sasvim...
99

I zato sretna sam, i zahvalna

to smo uspjeli
Kozmiku ljubav u fiziku stvarnost spustiti
Tako da i kad se rastajemo
Ostajemo zajedno
Pjevamo i slavimo
Pijemo i nazdravljamo
Nakon umora od rasprava uma
Mi se zagrlimo, nasmijeeni i sretni
Pa tako idemo dalje, u Lakoi
I zato Hvala Ti, i hvala Mi

100

JEWEL'S SHINE
From deep waters snakes arise
spiral dancing toward Stars
changing shapes from Yin to Yang
moving toward only One
Pass the Power, pass the Heart,
come to center in the Crown
waiting for a sign to shine
jewel in me with yours unit'd
Then new creation circle starts
Eagle gives it's wings to Lion
come to me untill I'm done
and snakes will lead another round

101

VOLJEN SI
...i kad misli da nisi...
jer Ljubav nas otvara najdubljim
ljepotama, ali i strahovima
od negdje nekad kada smo tako krvniki ranjeni
ali sada to ne vrijedi... jer smo se nali
Znam da iz srca govori o Ljubavi
pa ipak... boji se
potpune predaje, u stvari....
Kao ja, zato znam
E ba smo se zbog toga i sreli
Tako smo dogovorili
U prostranstvima zvijezda
Koje spustila sam do mora
Da ih otac Neptun iscjeli
A ja vratim umi, da plod rodi
Nakon eona rana
Za stjecanje Mudrosti
Rekosmo da emo
zajedno, korak po korak
taj strah iscjeliti
taj zadnji rep to nam smeta
da potpuno budemo, ivimo Ljubav
Zato neu rei nemaj straha
Imaj ga, to su vrata
u dubinu iskona
Ali djeluj, bez obzira na njega
102

Tako u i ja, uz udah izdah

Predavati ti se - sigurna, i mirna
Odluna da jesam vrijedna
biti potpuno voljena
Kao i ti
Kad smo se
tako voeno spojili
Ja te neu povrijediti
jer iste rane nosimo
Zato ih zajedno iscjeljujemo
kroz Razumijevanje i Mir
Znanje Jednoga smo njima skupljali
Kroz igre Vjenosti
Pa je sada ipak doao ivot
Da zasvijetlimo ispuneni
Svjesni da smo voljeni
Spremni prihvatiti dar Ljubavi
I dodir koji lijei
Ti u meni, ja u tebi
Duboko, neizrecivo Mi
Ja znam, zna i ti
Zvijezdu smo ekali i Mjesec
Da nas pokrene, i probudi
I hrabro smo skoili, usred noi
To znai da smo spremni voljeti
I biti voljeni
Uivati u cjelovitoj Ljubavi
kroz tijela, na Zemlji

103

RUBEDO: Moi
104

OPET SE VRAAM
Evo me opet,
ponovo se vraam
Iz dalekih predjela,
gdje Beskonanost me Stvorila
Polako se sjeam
Tko sam i kakva sam
Ljupka i opasna
Ba kakva trebam,
za ples ekvilibrija
Splet Tame i Svjetla igram Ja
Izvuem esticu mraka,
pa je pretvorim u loptu svjetla
Za takvav tango, trebam biti posebna
A ja jesam, Boica obrata
Majka noi i Ki Dana,
Sunce zore i maglica sumraka
Dolazim iz vode,
a pojavljujem se kao vatra
Moja boja je crvena, a dua plava
Purpurom volim, jer to sam Ja
Iskra srca,
Plodna i sveta,
ena Boginja
Poinjem se sjeati
Kakva sam...
Sikem i reim
Kao zmija-maka
105

Plovim kroz mrak

Vidim, a nevidljiva sam
Meka, a otra kao sablja
Pretvaram se u to trebam
Jer sam arobnica Majstorica

106

KRALJICA VODA
Simboli odraavaju Svemir,
Ali Ga ne mogu predvidjeti
Pijanstvo Ljubavi Ti treba osjetiti,
Ja ljubavno Znanje i Mir
... iz tiine, ape mi pjesma valova
Bog i Boica zajedno
stvaraju Vjenost
ispunjenu Zadovoljstvima
Leim u vodi, izvijam se sa strujama
Duboki izdasi olakanja, osjeam spas
Protee se tijelo, rastee ga dua
eljna leta, plesa ekstaze sa zvijezdama
Sloboda... tako slatka i mudra,
Lijepa, mona i arobna
Kao Ja, Boica Osloboenja
A opet, bole oslobaanja...
Gr se rastee,
Dah rastvara ahure starih sjeanja
pohranjenih u kapsulama
du ruba mojih krila
Svijest ih dekodira
Iz straha u ljubav
Borba je naporna,
Ali ima okus olakanja
107

Pobjeujem, osvajam prostor

milimetar po milimetar
Diem mirno i strpljivo
Rastvaram estice otrova
bol mi prodire do mozga,
Kao munjina igla
Ali se ne dam:
Predajem joj se,
oputena i fokusirana
Dah otputa konicu
uivam to gledati
I osjeati
Kako se mrvi kruta mrea
Stara stoljeima
A moje se krilo opet ui kretati
U mikropokretima, as za as
ahuru sam sastavila,
ahuru rastavila
Kao prava vjetica
Radost je moja, Moj Uitak
Uivati u sebi, zato sam se rodila
I im sam roena, Ja sam Uspjela
Uivati uitak Vjenosti Postojanja
Jer ja sam Kraljica Visina
Tako volim svaki vrhunac
Pa s lakoom uivam uitak ivljenja
Da, vrijedna sam Ljubavi i Divljenja
Jer Ja sam dragocjena Boginja Dubina
108

TREN RAVNOTEE: YIN =YANG

Za Plodna Stvaranja...
Po Volji Stvaram i raStvaram
Vrijeme plodnosti koristim
Da rodim se nova
Sputam se sa zvijezda
I plovim rijekama
U jajetu od Mjeseca
Pa se ponovo raam
Na Zemlji sigurna
Jer sam Ga nala
Isus, Oziris, Sunce...
Imena su tako sveJedna
On je Zraka Svjetla
koja penetrira
inei da
ranjena ptica
postane zeica
dok tajnu arolije
uva maak
Plodnost se slavi
Ideja materijalizira
Za proljetnog ekvinocija
Poinje pjesma
Svetog Braka, uJedinjenja
Jer + = -, na Tren
Yin bude isti kao Yang
Priroda kae Ravnotea
Raa se Jaje Svijeta
Iz kojeg kree Kreacija

109

UIM I UENA SAM

Milost - Od oca Mudrost, od Majke Razumijevanje imam

Staro ruim, novo stvaram
Mislima, i rijeima
Moja su oruja Mudrost, i arolija
Sklad uma i ne-uma
Jer znanje jest mo,
A ljubav prema znanju ree Mag prezir ivota
Da, Postojanje jest Misterija
Pa ipak, Znanje volim, Znanje ja jesam
Tajno i duboko, iz znanosti i Uvida
Zato razaram oltare starog sna,
Lako i bez uma,
A opet Svjesna zamaha maa,
Svog udaha i izdaha
I misli koju on nosi, stvara ili rastvara
Svie novi dan, ja ga stvaram
Ne ba njeno, nagla sam
Brza i otra, jer sam zrak
Dijete Etera
Boji me se, negdje duboko, znam
Tvoj um izluujem svojim svjetlima
Jednom rijeju koncepte u prah pretvaram
No to sam Ja
Primam Znanje, mirna,
A kad ga Rodim, rui se pranjava biblioteka
Jer sam Svjeina, zapamti, Zrak
Osvjeavam Novim, kao Luda naivna
A Mudra kao Mag

110

ak i kad boli moj ma

Zahvaljuje poslije
Jer si Prosvjetljen
To je od Izvora
Koji sije s mojih krila
Koliko god sam iz Zemljanog svijeta, sfere Elemenata
Ja nosim sjeme Etera
Na Zemlju sputam Ideal Neba
Ono to je Istina i Svjetlo Uma
Ki Pravde i Ljubavnika,
Zvjezdina Sestra
Pa ipak od svih drugaija
Jer sve nosim u svojim krilima
Zvijezda Vjetra, to sam ja

111

BLAGOSLOV BOICE
Vrijeme plodnosti, i vrijeme smiraja,
Krug poinje, kad krug zavrava
Ciklus iza tebe jest sada,
Novi ples je pred vratima
Sitno gleda na dar svoga ivota
To je greka, tako se ukopljava
Kako da stvara, ako si preplaena
Kako da leti, ako ne zna da ima krila
Pokazujem ti ih, svim nainima
rtvovala sam anela
Da bi ih osvijestila
Vratila si mu krila to si sebi uinila?
Shvati, napokon, da si bijela grlica, labudica
Sveta i ista, plodna i sretna
Budi zahvalna na tome, budi zahvalna!
Pa polako kreni nahraniti djecu koju ima
Mekoom svog perja, sri svog ivota
Tvoja kundalini, nju daj!
ega se toliko boji? Zbog ega si toliko ustraena?
Mene pita, a u tebi je tajna
Hajde, odgovorit u ti: boji se stvaranja
Zbog ega? Tko zna...
Nekad si bila rtvovana, nekad odbaena
Ali to onda? Zar nije to igra ivota koju si odabrala
Da bi je u potpunosti iskusila,
Bila iva, puna, ivo umirala,
A ne mrtva ivjela, zastraena i u sebe nesigurna

112

Daj, daj da vidim taj plodni ples stvaranja

Pusti svoju hrabrost, Ti jesi Ljubav
ista i snana, poput bijelog Lotosa
Sjea se Uitelja, ta ljubav vas je povezala
Glas ivota odasvud te zaziva
Sa svih strana Svemira
ape ti svoju pjesmu postojanja
A ti uplaeno ui,
Kao cvijet istrganih latica
Ustani, nisi vie djevojica
ena si, Majka, poni stvarati
Ti jesi Ja, Carica Stvaranja

113

STVARNA BAJKA
Zapravo, zastanimo...
da poSvjedoimo aroliji oko nas.
Ovdje&Sada, u naoj fizikoj stvarnosti,
pod nogama nam se prostire put od bijele svjetlosti.
Doslovno, nije to neka poezija.
Nego fakat koraamo,
i ako to uinimo dovoljno svjesno
vidimo da hodamo po bijeloj svjetlosti,
izvornoj svjetlosti Svega... to jest...
Zatim, s neba se sputaju kristali.
Opet, doslovno...
Vode, u raznim oblicima,
svaka pahuljica jedinstvena,
kao i svaka Individua inkarnirana,
gledamo je... i divimo se
Majstorstvu Kreacije koje,
kao i svaka pahuljica,
odraava svatko od nas.
Pa onda voda.... koja nosi mreu Gee...
sa Zemlje, i Neba...
Od koje je naa struktura tako satkana,
kristal kojeg sve programira
pozitivna misao, kao i negativna.
I pogledajmo ovo obilje kristala oko nas,
koji svjetlucaju dok padaju
danju od Sunca, nou od Mjeseca i Zvijezda
i programirajmo ih na Mir, Radost i Ljubav..
Mir, da, snijeg ga izaziva vie od iega...
nema luake urbe na cesti
(jer je ne moe biti), nema brzog hoda...
114

koja lekcija, ha?

Zar nije ovo jasna po(r)uka Prirode
o nainu ivota: mirno, svjesno, korak po korak...
I onda, istoa.
Dovoljno je zastati i osjetiti je
oko nas, svjetlost i bjelina.
Nebo na Zemlji, zar nije to uzlaz?
Bacimo sve metafore o svjetlosti u vodu,
i DODIRNIMO JE, kroz blistavu grudu snijega...
evo, dokaz Boanskoga,
ako ve traimo, nama pred oima,
u rukama, pod tabanima...
Da, dokaz... da je STVARNOST BAJKA...
I DA JE BAJKA STVARNA.

115

O AUTORICI: DEA DEVIDAS

Ja sam, kao i svi mi ovdje i sad, dijete Majke Zemlje i Oca Neba.
Piem od djetinjstva: to
je moja meditacija i
kontemplacija. ivot mi
je dao divne roditelje,
Virnu Heles i Milivoja
Lassia koji su od
djetinjstva podravali
pisanu rije kao moj
medij izraavanja te
me usmjerili u divno
obrazovanje (Klasinu
gimnaziju i Fakultet
politikih
znanosti)
gdje je bogata literatura razvijala ovaj dar. Boansko me nastavilo
podravati tijekom jedanaest godina rada u novinarstvu gdje sam
istrenirala izraavati misli i informacije u razliitim stilskim formama,
psihikim stanjima i uvjetima. No istina jest da sam prije nego
prozom, Sebe i Svijet krenula izraavati stihovima: pjesme su, nekako,
moja baza, tajna i nutrina. Vjerujem da je pisanje iscjeljujue za
svakoga jer bistri um i usmjerava ga te otvara srce novim
prostranstvima voljenja.

116

SADRAJ:

Uvid za Uvod 4
NIGREDO: Sjene 6
Stvar izbora 7
Jutra 8
Luda? Moda... 10
Glas duha 12
Rad oslobaa 14
Igra 16
Glupi? 18
U promjeni sigurna 19
U ludilu, ponekad... 21
Sve rane 23
Oblani dani 25
Oda Mjesecu 26
Posveenost Istini 27
Svrha svega 28
Zakoni univerzalni... 30
Moj samostan 31
We walk alone 32
CITRINITAS: Preci 34
Igra Stvaranja 35
Djevojica37
Nove godine 41
Pjevala je 43
Ba hou 46
Moj Otac 49
Stari lisac 52
ALBEDO: Voljenja.. 54
Vrtim se 55
arobnjaku ljubavi 57

117

Jazzman59
Java ili san 61
Ne znam... 62
Igra i istina 64
Sjea se 67
Ja ti se divim... 68
Oboavam ga 70
Zahvalan 72
Voljeti svog demona. 75
Prva vatra 78
Stvarnost kao iluzija.. 81
Biti sretan 82
Dobro jutro dragi 84
Naa meditacija 86
Zavjet asketa 89
Idi, i uivaj 92
Jer si nectar 95
Nova ljubav 96
Sretni&Slobodni 99
Jewel's Shine 101
Voljen si... 102
RUBEDO: Moi 104
Opet se vraam 105
Kraljica voda 107
Tren ravnotee109
Uim I uena sam.. 110
Blagoslov boice 112
Stvarna bajka 114