You are on page 1of 24

INSTITUCIJE RIMSKOG

PRAVA I
Doc. dr. Drino Devad
Vii asistent abani Adnana
(adnana.sabani@pfk.edu.ba)
Kiseljak, 2012. godine

Drutveno politiki i ekonomski


razvoj u periodu kraljevstva i
prva tri stoljea republike
Osnovni organi vlasti u kraljevstvu:
1. Kralj (rex)
2. Senat
3. narodna skuptina (comitia curiata)
Osnovna elija drutva je gens (pleme),
bilo ih je po predanju 300. Oni se
udruuju u vie zajednice kurije (curie).

Deset gensova ine jednu kuriju, dakle


bilo ih je 30. Kurije se udruuju u
plamena-Ramnes, Tities, Luceres- koji
ine Populus Romanus.
Ve u najstarijem dobu rimske istorije
dolazi do podjele stanovnitva na
slobodne i robove.
Slobodno stanovnitvo se dijelilo na:
1.
patricije
2.
plebejce
3.
klijenti-formalno slobodni ljudi

Robovi u ovom periodu nemaju veliku


ulogu u ekonomskom ivotu. Svi lanovi
porodice su prinueni da rade. Zato
ropstvo ima patrijarhalni karakter.
U periodu kraljevstva vrijedi IUS CIVILE
iji su osnovni izvori obiaji. Odlikuju ga
strogi formalizam, simbolika,
apstraktnost personalnost.
Svrgavanjem posljednjeg kralja
Tarkvinija Superba 509. g.p.n.e.
zapoinje period republike.

1.
2.
3.
4.
5.

Na elu republike su dva vrhovna


magistrata konzula, koji su se kao i
ostale magistrature mijenjale svake
godine. Pored konzulata, uvedene su i
druge magistrature:
Diktatura (dictator),
Pretura (preator),
Cenzura (censores),
Edilitet (aediles),
Kvestura (quaestores).
Vie magistrature su imale imperio a
neke i iurisdictio.

Religijske poslove su obavljali


mnogobrojni sveeniki zborovi na ijem
elu se nalazio Pontifex maximus.
Za period rane republike znaajna je
podjela stanovnitva po imovnom
cenzusu i teritorijalnoj pripadnosti,
nazvana Servijev ustav. Posljedica te
promjene je izmjene sastava i uloge
narodnih skuptina ( comitia centuriata i
comitia tributa).
U doba republike najvanije politiko
znaenje kao dravni organ imao je
Senat, posebno zbog uticaja na vanjsku
politiku i mnogobrojne osvajake ratove.

Zakonik XII ploa

Zakonik XII ploa predstavlja prvu i jedinu


kodifikaciju koju su Rimljani proveli. Zakonik
je donesen 451.g.p.n.e. Iako je ovaj zakonik
donesen vie kao rezultat politikih odnosa
(borbe plebejaca i patricija), on ima
izuzetno znaenje za dalji razvitak rimskog
prava, jer njegovom interpretacijom i
stvoreno ius civile. Bio je isklesan na 12
mjedenih ploa i objavljen na forumu.
Izvorni tekst zakonika nije sauvan jer su
ploe izgorjele.

O sadraju zakonika znamo na temelju


fragmentarnih navoda u djelima
pravnih i nepravnih pisaca.
Sadraj zakonika po ploama je
rasporeen na sljedei nain:
I ploa- pozivanje pred sud,
II ploa- raspravljanje pred sudom,
III ploa- ovrha ili izvrenje,
IV ploa- porodino pravo,
V ploa- tutorstvo i nasljedno pravo,
VI ploa- vlasnitvo i pravni poslovi,
VII ploa- susjedovni i meani odnosi,
VIII ploa- delikti (uglavnom privatni),

IX ploa- ius publicum,


X ploa- ius sacrum,
XI i XII ploe nadopune ostalim ploama.
Pored obiljeja primitivnog prava Zakonik
ipak u sebi sadri i mnoge napredne misli.
Tako proklamira naelo tzv. privatne
autonomije, pravo na sastavljanje
oporuke, subjektivni elemenat krivnje.
Zakonik XII ploa nikada nije ukinut i
vrijedio je sve do Justinijanove
kodifikacije.

Donoenje Zakonika XII ploa dokaz


je da je stara gentilna organizacija
zamijenjena dravnom
organizacijom, a stari obiaji
religijskog karaktera svjetovnim
dravnim pravom.

Period kasne republike

U periodu kasne republike nije dolo da


znaajnih promjena u dravnopravnom
pogledu u odnosu na predhodni period.
Meutim, u drutveno ekonomskim
odnosima nastupile su velike promjene.
Javlja se novac kao ope sredstvo
plaanja, razvija se trgovina, zanatstvo,
bankarstvo, ropstvo poprima oblik
klasinog ropstva. Rimska drava je u
ovom periodu postala sredozemna
velevlast.

U socijalnom pogledu, umjesto ranijih


opreka izmeu particija i plebejaca
pojavila su se meusobna politika trvenja
izmeu dva nova stalea to ih ine
nobilitas i ordo equester. Bez obzira na
ovo, ova dva stalea su se suprodstavljala
socijalnim zahtjevima osiromaenog
plebsa.
Razvijenim drutveno ekonomskim
odnosima nije moglo odoljeti formalistiko
ius civile. Za podruje javnog prava
narodne skuptine donose mnoge zakone,
dok za podruje privatnog prava
najznaajniju ulogu je imao pretor.

Svoju funkciju pretor je obavljao kako


sudjelovanjem u prvom dijelu rimskog
postupka, tako i izdavanjem propisa u
obliku edikta. Tko je stvarao nova
pravila koja skupa ine ius honorarium.
U doba honorarnog prava djeluju
pravnici, najee u obliku kautelarne
jurisprudencije (cavere, respondere,
agere), te tako miljenja pravnika
postaju izvor prava.

Principat

Dolaskom na vlast Oktavijana Augusta 27.


godine p.n.e. zapoinje novo razdoblje
rimske drave zvano principat. Dolazi do
koncentracije vlasti u rukama jedne
linosti zvane princeps.
Dolazi do promjena i u drutvenoj
strukturi. Zbog velikih razlika izmeu
rimskih graana, Latina i peregrina, car
Karakala je 212. godine slobodnim
stanovnicima carstva podijeli rimsko
graanstvo.

Pripadnici viih slojeva drutva (nobili i


ekvestri) sada formiraju novu klasu zvanu
honestiores dok siromasni nii slojevi
postaju humiliores. U dravi ima jo
robova ali oslobaanje robova postaje sve
ea pojava.
U poetku princeps nije dirao u
republikanske tradicije i republikansko
ureenje, ali je postepeno potiskivao vlast
senata, narodne skuptine i magistrata. U
2 stoljeu n. e. Senat postaje mehaniko
orue u rukama princepsa i njegove
odluke vie nemaju naziv senatus
consulta nego oratio (govor).

Dominat

Razdoblje dominata zapoinje stupanjem


na vlast Dioklecijana 284. godine i traje
do Justinijanove smrti 565. godine. Vladar
se naziva carem (dominus et deus). U
ovom periodu nema vie osvajanja,
privreda poprima elemente naturalizacije,
a javlja se potreba reorganizacije
proizvodnje na latifundijama. Takoer se
javlja potreba reorganizacije dravne
uprave, te u tom cilju dolazi do podjele
Rimskog carstva na istoni i zapadni.

Sve mjere koje su se provodile nisu


uspjele sprijeiti raspad klasinog
robovlasnikog sistema i propast
robovlasnke rimske drave.
Izvori prava u ovom periodu su carske
konstitucije koje se nazivaju leges.
Drugi izvori prava nestaju, jedino je
obiaj u ovom periodu zadrao izvjesno
znaenje. Sve te promjene vezane su za
ulogu cara, koji je postao jedini
zakonodavac.

Justinijanova kodifikacija

Posljednji rimski car Justinijan je uspio


stvoriti jedan zbornik cjelokupnog vaeeg
prava poznatog kao Justinijanova
kodifikacija.
Justinijan je dao nalog svom kancelaru i
ministru pravde Tribonijanu da oformi
komisiju sa zadatkom da ta komisija
preispita sve dotadanje izvore prava i u
jedan zbornik unese sistemski sreeno
pravo koje treba imati funkciju pozitivnog
prava.

1.
2.
3.
4.
5.

Kodifikatorni rad je izvoen


postepeno u rekordnom vremenu
od 528.-534. godine.
Sastojao se iz 5 dijelova:
Codex Iustinianus
Digesta
Institutiones
Codex repetitiae praelectiones
Novelle

U ovom zborniku izvrena je


kodifikacija cjelokupnog prava IUS i
LEGES.
Svih 5 dijelova kodifikacije su imali
jednaku zakonsku snagu i neposredno
su se primjenjivali kao pozitivno pravo.

Rimsko pravo nakon Justinijana

1.
2.
3.

Justinijanovo pravo vrijedilo je u


Bizantu bez veih izmjena oko dva
stoljea, nakon toga zbirke prava su
postepeno odstupale od Corpus iuris
civilis. Najpoznatije zbirke bizantskog
prava su:
Ecloge,
Basilica,
Heksabiblos.

Krajem 11. stoljea poinje ponovni interes


za Rimsko pravo, odnosno javljaju se
glosatori koji su pisali svoje kometareglose.
Njihovo djelo su nastavili postglosatori ili
kometatori (komentarisali su glose svojih
predhodnika).
U 16. stoljeu djelovala je francuska kola
tzv. elegantne jurisprudencije-prouavala
isto rimsko pravo.
U 17. stoljeu kola prirodnog prava traila
je u rimskom pravu elemente
nepromjenjivog prirodnog prava.

Njemaka historijska kola je u 19.


stoljeu je posvetila panju prouavanju
izvora rimskog prava.
Recepcija rimskog prava znai da je
rimsko pravo ponovo prihvaeno kao
pozitivno pravo niza drava i nakon pada
rimskog carstva.
Do recepcije je najprije dolo u sjevernoj
Italiji i junoj Francuskoj poetkom 12.
stoljea, a kasnije se proirilo i po ostaloj
srednjoj i zapadnoj Evropi. Tako recipirano
pravo, nazvano opim ili pandektnim,
ostalo je na snazi sve do donoenja
graanskih zakonika.

Prezentacija obuhvata lekcije iz


knjige Marijan Horvat, Rimsko pravo,
od 1. do 41. strane.

You might also like