NASTAVNA METODA U POVIJESNOM PROCESU RAZVOJA KOLE

Brojni prikazi povijesti teorijskog i metodikog miljenja o nastavi ne bi se smjeli

itati kao opisi povijesne stvarnosti u kolama i uionicam. Rani teoretiari
pedagoggije i didaktike kolske i nastavne stvarnosti bili su daleko ispred svog
vremena. Razvijali su matanja, smisaona odreenja, obrasce utemeljenja i
orijentacijska naela djelovanja za zamiljenu i traenu nastavnu praksu.
Obrazovna je stvarnost u kolama, meutim, od njih znatno odstupala. Upravo je
to bio povod za neprestano razvijanje novih didaktiko-metodikih pristupa te
administrativnih smjernica.
Razmatranja nastavne i metodike zbilje, koja se izvodi iz povijesnog razvitka
kolsk eobuke i iz povijesti nastavnikog zvanja, moe posluiti kao pomona
osnova za povijest same nastavno-metodike prakse.
U ranom srednjem vijeku kao put metodikog prenoenja, odnosno usvajanja
znanja, mehaniko uenje napamet ne samo da je dostatno, ve u konanici i
poeljno. Poticanje samostalnosti i kreativnosti uenika budilo je duh.
U kasnom i visokom srednjem vijeku poboljava se stanje izvora o prilikama u
kolstvu i nastavi.
Dranje kole je bio privatni posao. Gradski kolnik dobiva je dozvolu gradskog
vijea i ovisno o dogovoru i odnosima moi bio je potvren od katedralnog
uitelja. Sam nasatvni proces je bio obiljeen injenicom da isprva nije postojala
dioba u obrazovne skupine ili ak razrede. Djeca su sjedila pored odraslih. Uitelj
se pri pouavanju obraao pojedinim uenicima.
Pokuaj prijelaza sa mehanikog naina pouavanja na nastavni razgovor
usmjeren k razumjevanju sami su nastavnici, kao i uenici, pritom esto
doivljavali kao zbunjivanje jer to znai unoenje vlastite osobe i vlastiti misli u
proces uenja. Psihologiziranje pouavanja i uenja tvorilo je pretpostavku za sve
vee savrenstvo metoda.
Era reforme obrazovanja je poela 60-ih godina. Znanstvena metoda postala je
jedinom prihvatljivom osnovom mjerodavnosti nastavnog plana i programa,
didkatike i konkretnog nastavnog rada.

DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA
Openito, metoda pouavanja sastoji se od neprestano ponavljanih obrazaca
nastavnikova ponaanja koje je mogue primjeniti na razliita struna podruja, a
karakteristini su za vei broj nastavnika i relavantni za proces uenja.
Pod metodikom nastave podrazumjeva se cjelokupnost pojedinanih metoda za
postizanje cilja uenja.
Svaka pojedinana metoda trebala bi ueniku omoguiti da brzo, bez okolianja i
u potpunosti ostvari cilj uenja. Pri tome se proces uenja u pravilu razlae u
pojedine korake, a svakom se koraku pridruuje odreena metodika mjera.
Pojedinana nastavna metoda za uenika pomo je u uenju i obuhvaa sve
aspekte koji se odnose na optimalni postupak za postizanje cilja uenja.
Po svojoj biti nastavne metode sredstva su za postizanje drutveno
determiniranih ciljeva razvitka uenikove osobnosti u nastavi, koji se izriito
navode u nastavnim planovima i programima ili su pak u njima implicitno
sadrani.
Nastavne metode slue tome da se nastavniku omogui uspjeno pouavanje, a
ueniku uspjeno uenje. Pouavanje i uenje, meutim, uvijek su usmjereni na
sadraje okrenute odreenom cilju. Na znanja ili spoznaje, sposobnosti ili umijea,
obrasce ponaanja ili stavove.
Metodiko djelovanje podrazumjeva cjelokupnost svih aktivnosti koje se
neprestano odnose na oblikovanje i prilagoavanje odreenih situacija uenja ili
pak na njihove posljedice, odnosno podruja uenja.
Pojam nastavne metode obuhvaa strategiju i taktiku pouavanja, a sadri i
problem odabira onog to se u danom trenutku treba pouavati, sredstva pomou
kojih se dotino nastavno gradivo treba obraditi redosljed njegova prikazivanja.
Mjere koje nastavnik poduzima kao ciljanu pomo u uenju tijekom neposrednog
procesa uenja od prvog uenikova pristupa predmetu do njegova sigurnog
ovladavanja i raspolaganja tim predmetom uvratavju se pod pojam nastavne
metode.
Metodiki tijek nastavne jedinice mogue je opisati kao niz razliitih nastavnih
metoda. Nastavna metoda moe se promatrati kao vremenski redosljed
nastavnih metoda u vezi s interakcijom.
Vremenski niz nastavnih metoda opisuje dijakronijski aspekt nastavne sintakse.

Ovo instrumentalno shvaanje nastavne metode poiva na tezi da pojedini

sintaksiki elementi imaju samostalnu egzistenciju, ali didaktiki smisao stjeu
samo u svom vremenskom sklopu.
Nastavne metode su oblici i postupci u i s kojima nastavnici i uenici pod
institucionalnim okvirnim uvjetima usvajaju prirodnu i drutvenu zbilju koja ih
okruuje.
U irem smislu nastavna metoda je opa oznaka za pokuaje posredovanja
izmeu individualno-subjektivnih pretpostavki i nteresa uenika te objektivnih
zahtjeva u skaldu s mjerilom pedagoke intencionalnosti.
Metoda podrazumjeva nain nastave tj.put kojim se prenose pojedini uvidi i
znanja, odnosno pouava pravilno uenje.
Drugim rijeima, metoda treba uenika dovesti do plodonosnog susreta s
odreenim sadrajima i priiti mu pomo pri njihovom shvaanju i obradi.

DIMENZIJE DEFINICIJA NASTAVNE METODE

1. DIMENZIJA POSTIZANJA CILJA
Istie se primjena metode kao sredstva za postizanje postavljenih ciljeva
nastave ili uenja. Metode su sredstva za postizanje cilja koje treba to
raionalnije promisliti i primjeniti.
Pri naglaavanju povezanosti nastavne metode s iljem uenja izvoenje i
obrazloenje postavljenih ciljeva nastave i uenja zadobiva tako sredinje
znaenje kao i pitanje uspostave sklada izmeu ciljeva i metoda.
2. DIMENZIJA SUSRETA S PREDMETOM
Tu se nastvna metoda poima kao posrednika instancija izmeu subjekta
uenja i objekta koji je potrebno usvojiti. Susret objekta i subjekta zamilja se
kao uzajamno obogaivanje i otkrivanje.
Nastavnikova je zadaa metodiki omoguiti susret s obrazovnim sadrajem,
pri emu razmjeri metodike pripreme takvog susreta mogu bit razliiti.
3. DIMENZIJA POMO PRI UENJU
Nastavna se metoda poima kao pomo u uenju, kao stvaranje najpovoljnijih
uvjeta za uenje na strani uenika. Nastavnik prilagoava metodiki poticajno
okruenje z akognitivno i moralno uenje.
4. DIMENZIJA OKVIRA
Nastava se ne odvija u slobodnom susretu nastavnika, predmeta i uenika,
ve u sklopu kole kao institucije i time zacrtanih uvjeta za proces pouavanja
i uenja.

Postoje razliite nastavne metode tj. posebni oblici ostvarivanja onog to je

uope mogue kao nastavna metoda. Te razliite nastavne metode tvore
predmet brojnih sustava klasifikaije koji nastoje unijeti red u raznolikost
konkretno primjenjivih postupaka pouavanja.

POSTIZANJE CILJA POMOU METODE

Rije metoda proizilazi iz starogrke rijei methodos ime se oznaava put ili
redosljed koraka koji vodi do postavljanja cilja.
Stoga su metode uvijek sredstvo- njima se postie cilj.
U odnosu na eljeni cilj, bavljenje metodama ima sekundarni karakter,
odnosno izbor i odreivanje cilja postaje prvim i vanijim korakom. Nakon toga
preostaje jo samo pitanje kako se odreuje put do tog cilja, koja se sredstva
primjenjuju, koja metoda odabire da bi se dolo do njega.

OD SADRAJA DO METODE
Najjednostavnije odreenje odnosa sadraja i metoda polazi od pretpostavke
da su sadraji i zadae utvrene nastavnim planovima. Napori se
koncentriraju na pitanje kako se unaprijed odreeni sadraj treba prenijeti
ueniku. Zadani sadraji odlikuju se odreenim redom ili strukturom. Tu
predmetnuu strukturu potrebno je prenijeti ueniku. To je zadaa metodikog
djelovanja nastavnika.
Mogunost izvoenja metode iz sadraja u potpunosti e problematizira,
uzmemo li u obzir da se nastavni proces tj. proces pouavanja i uenja, nikada
ne usmjerava iskljuivo na prenoenje znanja.

POMO U UENJU S METODOM

U metodiki organiziranim procesima pouavanja i uenja slijede se odreene
namjere te obrauje odreeni sadraji ili zadae.
Sve to ima ilj organizirati i olakati proces uenja. Stoga je uenje uenika
trea sustvana dimenzija metodikog problema.

KOLA IMA METODU

Nastavna se metoda preteno promatra kao problem nastavnikova djelovanja,
a ne kao strukturni problem kole kao organizacije.
Tematiziranje nastavne metode kao problema nastavnikovog djelovanja
izgleda na prvi pogled razumljivo.
Nastava se ne ostvaruje slobodnim odlukama, oblikovanjem i odgovornou
sudionika u nastavnom procesu, ve na osnovi vie ili manje strogih propisa.

ZNAAJ PRIMJENE METODE

Kakav znaaj zapravo imaju metode prilikom kreiranja okruenja za uenje? U
strunom obrazovanju je opti cilj razvijanje i unapreivanje opte radne
kompetencije. Da li postoje odreene nastavne metode koje su posebno pogodne
za razvoj razliitih elemenata radne kompetencije? Ne postoji nastavna metoda
koja podjednako dobro doprinosi ostvarivanju svih ciljeva uenja.
Empirijski je veoma jasno dokazano da je cilj koji treba ostvariti: prenoenje
znanja i struno uenje, npr. davanje direktnih instrukcija, koje je velikim dijelom
zastupljeno u voenju od strane nastavnika (i koje time podrazumjeva pre svega
informacije koje dolaze od strane nastavnika, razgovor na nastavi koji nastavnik
vodi postavljajui pitanja itd.) neto dominantnije nego otvorena koncepcija
nastave usmjerena na uenika.
S druge strane, podrka i razvoj socijalnih i metodskih kompetencija odvija se
vie u otvorenoj nastavi koja se kreira na principima situativnog uenja i koja kroz
kooperativne oblike rada uenicima u veoj meri omoguava samoorganizovano
uenje.

DEEFINICIJA

Metod rada u tjelesnom odgoju obino podrazumijeva skup operacija i

postupaka, koji obezbjeuju praktinu realizaciju ciljeva i zadataka tjelesnog
odgoja.

Nain, odnosno metod rada, je veoma znaajna pretpostavka nastavnog rada.

Nastavne tj. didaktike metode predstavljaju neizostavan dio nastavnog procesa.
Nastavne metode se mogu definisati i kao nauno provjereni nain rada
strunjaka i uesnika u nastavnom procesu kojima se obezbjeuju optimalni
uvjeti za efikasnu nastavu.

Nastavne metode omoguavaju svrsishodan nain saradnje nastavnika i uenika

u toku nastave. Optimalnom primjenom nastavnih metoda znaajno se moe
uticati na: podizanje interesa i panje uenika, intenzitet kinezioloke aktivnosti,
svjesno ukljuivanje u obrazovni proces, oblike kontrole i samokontrole, proces
samoobrazovanja i drugo.

ODABIR NASTAVNIH METODA

Izbor metoda zavisi od tipa sata i od itavog niza drugih faktora kao:
individualnih i uzrasnih karakteristika uenika i karakteristika vjebovnog
materijala.
Svaka metoda sadri u sebi niz metodikih postupaka koji izvan te metode gube
svoje znaenje. to je iri krug postupaka u jednoj metodi, tim je iri i dijapazon
njenog koritenja. Zahvaljujui tome, jedna ista metoda moe se koristiti pri
rjeavanju razliitih zadataka, u razliitim etapama procesa uenja, odnosno
vjebanja, sa razliitim kategorijama uenika.
Svaka metoda u jednom sluaju moe biti veoma efikasna, u drugom manje
efikasna ili, ak, kontraproduktivna. Tano je i to da nema loih metoda pod
uvjetom da svaka od njih bude primjenjena na pravom mjestu i na pravi nain.
Najvei efekat postie se koritenjem raznovrsnih metoda te kombinovanjem istih
u zavisnosti od samog sadraja sata.

NAINI RADA U EDUKACIJI

Metode rada u realizaciji programskih sadraja nasatve kinezioloke kulture kao i
ostalih organizacijskih oblika rada ine jedinstvenu cjelinu povezanosti svih
metoda. Dananja se pedagoka praksa koristi sljedeim metodama rada:
1. Nasatvne metode
2. Metode vjebanja
3. Metode uenja
NASATVNE METODE
U nastavi kineziloke kulture primjenjujemo sljedee nastavne metode:
1. Metodu usmenog izlaganja
2. Metodu demonstzaracije
3. Metodu pretpostavljanja i rjeavanja motorikih zadaa e tri pomone
metode:
1. Metoda imitacije
2. Metoda ilustracije
3. Metoda dramatizacije

Metoda usmenog izlaganja koristi se u svim organizaijskim oblicima rada. Sadri

sljedee faze: opisivanje motorikih gibanja, objanjavanje motorikog gibanja,
korekcija motorikog gibanja i analiza motorikog gibanja.
Opisivanje motorikog gibanja koristi se najee u poetnoj fazi njegovog uenja
pri emu je nuno uvaavati karakteristike subjekta u odgojno- obrazovnom
procesu.
Objanjavanje motorikog gibanja odgojitelj, uitelj i profesor kinezioloke kulture
koristi onda kada djeca, odnosno uenici nisu shvatili opisivanje motorikog
gibanja ili nisu dobro usvojili kinezioloki operator metodom demonstraij, te im se
daju dopunske upute o zadanom motorikom gibanju.
Korekcija motorikog gibanja sadri u sebi usmeno upozoravanje na loa
izvoenja, na pogreke, te usmjeravanje na naine njihovog pravilnog izvoenja.
Analiza motorikog gibanja upotrebljava se kada su uenici savladavali osnovnu
strukturu motorikog gibanja, s tenjom njegova usavravanja prema
zakonitostima biomenhanike.
Potrebno je naglasiti da u nastavnom procesu kroz artikulaciju nastavnog sata
metoda usmenog izlaganja mora biti kratka, jasna i razumljiva za subjekte u
odgojno obrazovnom procesu.

METODA VERBALNE KOMUNIKACIJE

Uz pomo rijei profesor ostvaruje mnoge svoje funkcije govorom, uspostavljajui
komunikaciju sa uenicima i tako aktivirajui cijeli nastavni proces. Metoda
usmenog izlaganja je jedna od najstarijih metoda uenja, koja je dugo vremena
bila jedina metoda. Pod sredstvom verbalnog komuniciranja profesor saopava i
prenosi znanja, postavlja zadatke i daje upustva za njihovo rjeavanje, aktivira i
produbljuje panju, analizira i ocjenjuje razultate rada i motivira djecu. Ova
metoda se primjenjuje u svim oblicima rada.

METODA DEMONSTRACIJE
Metoda demonstracije je neizostavna metoda koja se koristi s ciljem pokazivanja
ili demonstracije.
Za demonstraciju moemo rei da je to najkrai i najefikasniji nain za dobijanje
elementarnih informacija u izvoenju zadanog motorikog zadatka.
Sve to uenike elimo nauiti treba im i pokazati, s namjerom da dobiju vizuelnu
sliku, to jasniju predodbu o motorikom kretanju koje trebaju nauiti.

Demonstracija se redovito primjenjuje u poetnoj fazi uenja odreenog

motorikog gibanja, a primjenjuje se, to jest u toku njegova usavravanja.
Svakoj demonstraciji predhodi krae opisivanje ili objanjavanje da bi se panja
uenika usmjerila na motoriko gibanje koje treba posmatrati.
Metoda demonstracije ima veliki znaaj, jer osnovno sredstvo u tjelesnoj i
zdravstvenoj kulturi je tjelesna vjeba koju putem pokreta profesor interpretira
djeci.
Demonstracija moe biti:
Neposredna i
Posredna.

Metoda neposredne demonstracije je pokazivanje uivo, ono to je oigledno ili

prirodna demonstracija.
Metoda posredne demonstracije ili ilustrativna metoda, koja ukljuuje itav niz
metodikih postupaka.
METODA NEPOSREDNE DEMONSTARCIJE
Podrazumijeva pokazivanje zadatka od strane nastavnika ili posebo obuenog
uenika demonstratora, i to uivo.
Demonstraciju obino izvodi profesor. Demonstrator moe da bude drugo lice, to
je uenik koji je bolje motoriki informisan. On samo demonstrira uz predhodno
opisivanje i objanjenje profesora.
Demonstrator moe da bude i tree lice, a to su poznati sportisti (koarkai,
atletiari, gimnastiari i dr.).
Za vrijeme demonstracije profesor treba da stane na mjesto s kojeg unici
najbolje mogu posmatrati demonstraciju. Uenicima treba oboguiti da
podjednako vide ono to se pokazuje. U nekim sluajevima vjeba-zadatak se
mora pokazati sa vie strana (nastavnik-demonstrator okrenut licem, bokom, a
nekad i leima prema uenicima). Profesor mora pokrete vjebati da bi pravilno
pokazao. Ako uenici nisu razumjeli zadau, treba je ponovo objasniti i polako
demonstrirati s naglaskom to je vano u izvoenju procesa vjebanja.
U poetnoj etapi obuavanja, naroito kada se radi o prvom kontaktu uenika sa
datom vjebom-zadatkom, vjeba-zadatak se obavezno pokazuje u cjelini
(sintetiki nain) i to nekoliko puta uzastopno.
Pri drugom pokazivanju vjeba-zadatak se pokazuje usporeno, a ako to nije
mogue, neophodno je pokazati neke dijelove vjebe-zadatka, kao i ukazati na
neke znaajne detalje faze kretanja (analitiki nain).

POSREDNA DEMONSTRACIJA
U svrhu posredne demonstracije koriste se razliite varijante ija se funkcija
uglavnom vezuje za tehnika sredstva koja se koriste.

Danas su najpoznatije slijedee varijante:

Pokazivanje pomou modela i maketa;
Demonstracija putem videa i
Metoda usmjerenog percipiranja kretanja.

Navedene varijante, kao to se vidi, primarno su usmjerene na produbljivanje i

preciziranje predstave o kretanju, ime se bitno proiruje mogunost ispravljanja
greaka, kao i usavravanja tehnike u cjelini.
METODA PRAKTINOG VJEBANJA
Metoda praktinog vjebanja je osnovna nastavna metoda u tjelesnoj i
zdravstvenoj kulturi u kojoj cilj profesora mora biti usmjeren na to da uenici to
bolje i to prije savladaju zadani motoriki zadatak. Kretni zadaci svih vrsta mogu
se realizovati uz pomo ove metode.
Metodi praktinog vjebanja moe se pristupiti tako da se vjeba usvaja dio po
dio, odnosno analitikom metodom ili da se vjeba odmah usvaja u cjelosti,
odnosno elemenat po elemenat tj. sintetikom metodom.
ANALITIKI METOD UENJA
Pokret se raslanjuje, zatim se svaki dio posebno ui i kada su ti dijelovi usvojeni,
prelazi se na njihovo povezivanje u cjelinu.
Radi to uspjenije primjene te metode, valja posebno paziti da svaki dio pokreta
ini logiku cjelinu, da se ne zaboravi na individualnost uenika i da uenje
pokreta po djelovima ne traje predugo kako ne bi dolo do njihove automatizacije,
odnosno nemogunosti da se pokret poslije povee u cjelinu.
Poto su programski sadraji iz tjelesne i zdravstvene kulture primjereni njihovom
uzrastu, analitika metoda uenja, moe se primjeniti samo u cilju da se izbjegnu
neke tekoe u uenju nekog motorikog gibanja.
SINTETIKA METODA UENJA
Predstavlja usvajanje zadatka-elemenata-vjebe u cjelini, tj. u formi u kojoj se ona
inae javlja i koja je krajnji cilj izuavanja.
Ova metoda se najvie koristi:

u zavrnim fazama obuavanja,

u etapi usavravanja tehnike i
izgraivanja individualnog naina izvoenja.

Kompleksna metoda motorikog uenja je kombinacija analitike i sintetike

metode.
Ova metoda se koristi pri obuavanju onih motorikih zadataka koji se ne mogu
pojednostaviti, a da se pri tom ne narui njihova koordinaciona sutina (pr.obuka
plivaa).
Ova metoda prisutna je u aktivnostima kao to su plivanje, gimnastika i atletika.

Izbor i korelacija nastavnih metoda

Govorei o upotrebi nastavnih metoda posebno smo istakli inioce koji utiu na
njihov izbor. Uglavnom, u izboru metoda, pre svega, rukovodimo se didaktikim i
konkretnim kao i praktinim razlozima. Nastavna situacija na bilo kom tipu asa
iziskuje od nastavnika sposobnost da koristi vie nastavnih metoda, kombinujui
ih. Kombinovanje nastavnih metoda pre svega, zavisi od postavljenih zadataka
koje treba na asu ostvariti i niza drugih okolnosti koje su prisutne u svakoj
situaciji. To znai da izbor i primena nastavnih metoda ne vode njihovom
suprotstavljanju, ve naprotiv, izmeu upotrebljenih metoda na asu mora biti
ostvaren visok stepen komplementarnosti.

Vrednost primene svake nastavne metode prevashodno zavisi od prirode

nastavne jedinice i od raznovrsnih zadataka i sadraja rada koje treba na asu
ostvariti. Upravo, raznovrsni zadaci i sadraji rada neposredno utiu na izbor
adekvatne metode ili vie metoda ili pojedinih metodskih postupaka u okviru
svake od njih.

Na jednom asu nekad e dominirati jedna metoda, - na primer, metoda

neposrednog rada nastavnika i uenika na tekstu, ali dinamika nastavnog
procesa namee i potrebu da se uz nju vodi razgovor, da se neto pokae ili
ilustruje, ime nastava postaje bogatija, zanimljivija i raznovrsnija. Svaka
jednostranost u primeni nastavnih metoda moe imati negativne posljedice.
esta i pretena upotreba samo usmenog razgovora i njegova dominirajua
funkcija vodi verbalizmu u nastavi. Pod verbalizmom u nastavi podrazumevamo
odvajanje jezikog i svakog drugog oblika izraavanja od sadraja znanja. Svako

favorizovanje bilo koje metode vodi odreenom snienju uspjeha u vaspitnoobrazovnom radu.

Sadraj rada, ciljevi i zadaci koji se globalno i operativno utvruju, osnovne su

smernice i kriterijumi za izbor nastavnih metoda i postupaka, te zato oni (ciljevi i
zadaci) moraju biti uvek jasno, nedvosmisleno i konkretno odreeni i definisani.
Svaka nastavna metoda "potvruje svoje vrijednosti korelativnim odnosom prema
ostalim nastavnim metodama.
Prisutnost korelativnih veza jedne nastavne metode otkriva realne dimenzije
njene primene u nastavnom radu. To znai da je optimalna efikasnost svake
primenjene metode uslovljena dimenzijom njenih korelativnih didaktikih veza.
Ukoliko u svakoj nastavnoj situaciji djeluje vie svrsishodno povezanih nastavnih
metoda, utoliko je efekat nastavnog rada zapaeniji i bolji, a takoe i rezultati
takvog rada valjaniji, a funkcija metoda potpunija i djelotvornija. Otkrivajui
najfunkcionalniji korelativni odnos prema drugim metodama, u odreenoj
nastavnoj situaciji, nastavnik istovremeno izgrauje najsigurniji oslonac za
savremenu organizaciju nastavnog rada.

Moramo istai i to da postoje razliiti nivoi povezanosti u koritenju nastavnih

metoda. Postoje ui korelacioni odnosi (veza izmeu dvije) i iri korelacioni odnosi
(veza veeg broja nastavnih metoda).
I na kraju, povezanost dominantne metode sa drugim metodama mora biti
prirodna i spontana, te ne treba traiti vezu izmeu dvije ili vie metoda tamo
gdje ne postoje prirodni i logiki uslovi za tu povezanost.

KRITERIJ ZA ODABIR METODA

-

Obiljeja
Obiljeja
Obiljeja
Obiljeja

obrazovnog konteksta
uenika
nastavnog procesa
uitelja