Dud

Opis biljke: Iz dudinja crnog duda, naroito onog koji ima

vie kiseo ukus, cijedi se sok i od njega kuhaju sirup i pekmez, koji slue kao hrana, poslastica i blag lijek protiv zapaljenja grla i
usta. Sirup se upotrebljava slino kao sirup od malina. Svee dudanje su slatko-kiselkastog ukusa. Sadre oko 10% invertnog
eera, oko 2% slobodnih organskih kiselina (limunove i jabune), vitamina C, sluzi, mnogo pektinskih materija i drugih korisnih
sastojaka. Dudinje su zdrava hrana kako za ovjeka tako i za domae ivotinje.
Stanite: rairen je po cijeloj Evropi, a nalazi se i u svijetlim prozranim umama.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se koristi list i plod.
Ljekovito djelovanje: Listom od duda narod lijei eernu bolest i oboljele organe za mokrenje. Zbog velike koliine
eera dudinje su izvrsna hrana. Dudinje sadre oko 10% invertnog eera, oko 2% slobodnih organskih kiselina (limunske i
jabune), vitamin C, sluz, pektinske i druge korisne materije.
Zrele, vrlo slatke bijele i aromatine kiselkasto-slatke tamnoljubiaste ili potpuno crne dudinje jedu se svjee, preraene ili
osuene. Osuene dudinje mogu da zamjenu eer i zbog toga ih melju i dodaju tijestu pri izradi slatkia. Od dudinja izrauju
sokove, kompote, slatka, ele, sirupe i drugo. Od iscijeenog soka uparivanjem dobiva se sirup koji podsjea na med (i sadri u
koncentriranom obliku hranljive sastojke svjeeg soka dudinja).
U narodnoj medicini svjee nedozrele dudinje se daju protiv proljeva, a zrele kao blag laksans. Sok dudinja daju i za lake
iskaljavanje, znojenje i mokrenje, za ispiranje kod zapaljenja grla i usta, naroito sok crnih dudinja, koji djeluje i antiseptino.
U korejskoj tradicionalnoj medicini od lisnih pupoljaka duda koje sakupljaju preko zime i sue spravljaju aj protiv gojaznosti i
oboljenja kardiovaskularnog sistema.
Praak od kore duda upotrebljava se spolja u obliku melema za bre zaraivanje rana, a odvari kore pije se kod povienog
krvnog pritiska. U Kini je kora duda sastojak biljnih smea za lijeenje eerne bolesti. U zapadnoj Evropi i na Balkanu u iste
svrhe koriste osueno dudovo lie koje se ponegdje kao praak posipa po hrani (npr. varivu). Anti dijabetino djelovanje se
djelomino pripisuje prisustvu vitamina B2 i ima znaaj kao dopunska terapija. U Japanu se iz cvjetova duda izrauje
kozmetika krema za odstranjivanje pjega i drugih neistoa na koi.
Od fermentiranih zrelih dudinja se u narodu pee rakija dudovaca.
Mladi, zdravi i potpuno razvijeni listovi beru se tokom leta i sue u tankom sloju na promaji u hladu.
Jo od vremena Dioskorida preporuuje se gorka kora korijena duda kao lijek protiv crvenih parazita (naroito protiv tenie
odnosno trakavice pantljiare).

Na naim ulicama, pogotovo gradskim, sve rjee se moe naii na stablo duda. Porijeklom iz
Kine, a nekada gajen radi proizvodnje svile, odnosno, za ishranu svilenih buba, u
jednom periodu je masovno iskorjenjivan, navodno radi suzbijanja dudovca. Koliko se
u tome uspjelo, znaju voari
U svakom sluaju, ako naiete na dud (murva), bilo bijeli ili crni, nemojte ga zaobii. Pojedite ga svjeeg (nikako zelenog, jer je
onda otrovan i moe da izazove halucinacije i greve u stomaku, dodue, blage), ili naberite za sirup ili pekmez. Od njega se
moe napraviti i vino, ali i vrlo cijenjena rakija dudara
Plodovi duda, iako se zove bijeli i crni, mogu biti i ruiasti ili purpurni, dugi su od jednog do pet centimetara, cilindrinog oblika i
podsjeaju na minijaturni grozd, a ukus im je slatko-nakiseo. Sadre oko deset posto invertnog eera, oko dva procenta
slobodnih organskih kiselina (limunove i jabune), sluz, pektine i druge korisne materije. Preteno su sastavljeni od vode (87,5
grama) te nisu kalorini: svega 70 kcal, odnosno 295 kJ u 100 grama, ali imaju i bjelanevina (gram i po), 14 grama ugljenih

hidrata i 1,4 gram vlakana. Zbog toga imaju laksativno dejstvo, ali i osvjeavajue u febrilnim stanjima. Dudinje sadre i 190
miligrama kalijuma u 100 grama, a svega miligram natrijuma, kao i 20 miligrama fosfora, 29 miligrama magnezijuma, 1,9
miligrama eljeza, 0,59 miligrama cinka.
Od vitamina, ima 63 miligrama vitamina C u 100 grama, neto vitamina iz grupe B, ali i 900 miligrama beta-karotina (koji se u
organizmu pretvara u vitamin A). Za lijek se koriste plod i list (u kojem takoe ima C vitamina 23 miligrama po gramu,
karotina, vitamina B1, folata i vitamina D, brojnih minerala, tanina i bjelanevina, pa se preporuuje kao dodatak ishrani, a
esencija napravljena od njega i za ispiranje grla, dok narod njime lijei i bolesti organa za mokrenje), a i kora i korijen imaju
ljekovita svojstva: proiavaju crijeva, djeluju protiv glista, a mogu i da zaustave proliv. Smatra se da plod moe da pomogne
kod upale grla, poboljava varenje, a u narodnoj medicini se preporuuje i kao protivotrov, sredstvo protiv upala, kalja, za
izazivanje znojenja, iskaljavanje, kao fungicid i baktericid, sedativ, ali i tonik. Bijeli dud se koristi i za lijeenje afti i drugih upala
u ustima, za bolove u rukama, astmu, bronhitis, za ublaavanje ujeda insekata, optu slabost, prehladu, zatvor, kaalj, proliv,
edeme, epilepsiju, groznicu, glavobolju, povien eer u krvi, povien pritisak, nesanicu, bolne menstruacije, protiv tumora, rana
i zmijskih ujeda.

Dud je voka i listopadno drvo sa oko 100 vrsta

irom svijeta. Meu njima je raireno desetak vrsta u toplim i umjerenim podrujima.
Drvo je do 20 metara visoko sa okruglastom, bogatom kronjom. Kora je duboko ispucala. List je irokojajast, nazubljenog
oboda. Sloeni plod je cvat srasla u jedno plodite, dudinju (nalik kupini), slatkog ukusa, bez izraene arome i kiselosti te iroke
palete boja od bijele, ruiaste, crvene, crvenocrne, crnoljubiaste do crne u zavisnosti od vrste.
Sadi se du puteva, po parkovima, ivicama parcela, oko vinograda, po dvoritima. Ovo drvo je zatitni znak vojvoanskih salaa
i tradicionalnih seoskih dvorita. Doivi do 250 godina starosti.