emadramséramstraneeromdrama ‘Semadramedrarasromesrcvadang ‘Eomnrsradrornamacrornat ‘romedraromdaraeroreataa, ‘fomecrnsdrornéranacrarmra ‘fomed-nairormersnacorasar ‘romecronadremsranasaras ‘remndrenadramacrenatromase ore Likovi: AUTOR SVWET KRAL MUDROST ZAKON MILOSTI UEPOTA BOGATAS SEJAK SIROMAH DIETE clas PRATNIA (ULAZI AUTOR ODJEVEN UOGRTAE SA. Z2VIJEZDAMA | SA ZRAKASTOM KRUNOM (VENCEM) PRICVRSCENIM NA SESIR.) AUTOR: O wijedni sklade raznolike, zemaljse gradbe, Sto sted sjend i daljind prisvaja8 odsjaje neba Usporeduijuci broj divnih evjetova svojih + brojem zvijezda nebeskih, budue” tvoja je raskos tek judsko nebo cvijeca svela (Oi polje elemenata, cd planina, munja, oceans i vjetrova Yetrova, na kojima lagano Plove lade pica; ‘oceand i mord gdje ponekad strelovito proleteribljajata; ‘muni, kojima te siepa prosvjetlava vatrena sida; planins kojima gospodareé prolaze i judi i zijeri: Eudoviste ti si, u trainome ratu, vatre i zraka, vode i zemlje U stalnoj meni, lrovagnica si sretna bitka Pedro_Calderon_de_la_Barca Hescicececees| VELIKI SVJETSKI TEATAR Alegorijski auto sacramental i pravo Zudo bez premea, i na kraju, da te imenom pozovem, Aisi, Sete, Fentksu malik: slava ves prati obojiu sliéna rodenja iz viastita pepela. (ULAZI SVWET, S DRUGE STRANE,) SVIJET: Tho te zove? Tko tini da na krlima brzim napustit’ moram stediste évsto ove kugle Sto me kije? ‘Teo me od mene sima djl? Tko me zove? AUTOR: Tyo Vihiovni Tvorac Oblik da ti dam i zamijesim tvoju tamnu tar ako ti odigraé dobro. Obojica, kad igra zavii, primit Gete nagradu po zasluzi, ‘kako je vet liudski Zivot samo komedi, ako budete svoju ulogu odglumili bez greSake, obojica éete, jednaki u svemu, veéerat” kraj mene, LEPOTA: Recite nam joS, Gospodine: koje slayni naslov ove komedije? AUTOR: Ciniti dobro, jer Bog je Bog. KRAL): U tako tainovitoj komedi bit ée vrlo vazno ne grijekit’, BOGATAS: Ali, da to bude moguée, trebat ée, pie svega, nekoliko pokusa, MUDROST: A kako Gemo dréati pokuse, ako uoki predstave same, netvari mi smo, bez du8e i bez syjtla? SIROMAIH: Ali bez pokusa, glumit’ uopée kako se mode? SELJAK: Slazem se s tutbom Siromaha, jer {ja tako mislim, Gospodine. (Wie sluzajno, Siromab iSejak tvijek su istog miBljenja) Cak i kakva stara komedija, igrana mnogo puta ako se iznova ne probs, lako se mote odigrat’loBe Kako se dakle moze, bez pokusa, prikazati dobro ova nova? AUTOR: Sad odmah znajte, sémo Nebo u tom suai, svoju éete ulogu odigrati tek jednom, i to od rodenja pa sve do sime smi LUEPOTA: A kako éemo znati kad éemo ud, il scenu napustit’? | koko dugo na pozornici se zadréat? AUTOR: Niti to neéete znati, a ipak morat éete ulogu odigrat” kolo stoji zmedu rodenjai sti Dake, uvijek budite spremni ulogu zavisit’, jer €u vas ja, kad igre se doveSi redom sve pozvat’ SIROMAI: A ako nas zbunjena ula skrenu s pravoga puta? AUTOR: Zbog toga ée, o moje stado, od Siromaha do Kral, da ispravi onoga Sto grije8i i pouti onoga koji ne zna, bit" uvijek moj Zakon: ‘on ée svima vamna rei ‘to vam je init’, tako da se na mene nitho neée modi tHzit AA kako slobodan sud vee imate, 4 teatar je vee spravijen, podite i odmjerite udaljenost 3to diel dva kraja Zivota. MUDROST: Sto Eekamo? Podimo u teatar. ‘Vi: Podiimo i inno dobro, jer Bog je Bog. (CASAK PRIJE NO STO CE IZACI POJAVLJUJE SE SIT | ZADRZAVA IH.) SUVET: Sve je veE spremno za poéetak varljve komedije judskih zgoda, IKRALJ: Ja tratim grimiz i lovor SVYET: Za3to gimiz i lovor? RAY Zato jr je moja uloga talva, (POKAZLJE ULOGU, UZIMA OGRTAC OD GRIMIZA | LOVOROV VIJENAC, 1 1ZLAZi,) SVIJET: Kao 8to vidite, ja imam sve spremno. LYEPOTA: Meni daj boje od jasmina, ruze i maka: Sto brée nek’ budu istrgnute sve late svibanjskih cyjetova, i nek’ padnu, zrake po zraka, sve danja syjetla; tako da Sunce, kad me vidi, obuzme zavist, pa da k’o suncokretjarkom svjetloseu privucen, simo se okretat pone 2a sjainim cvijetom moje ljepote SVIJET: Zat€28 5 tolikom taBtinom fa scenu izaéi i glumitiu svijetu? LYEPOTA: To moja uloga trai SVIJET: Tho si, dakle? LUEPOTA: Ljudske Uepota. SVIJET Kristal, kasmin, snijeg i grimiz nek’ onda budu tvoji uresi, {inek” budu vrijedni jo jate istaknut” tvoj sj) (PRUZA JO STRUCAK CVIJECA,) LJEPOTA: Bogata sam bojama: ‘moj sag buci, cvjece! stl, buite mi zcala! (ala) BOGATAS: Meni daj bogatstva, seu i ado jer samo 2bog viitla 1a ova svijet dolazim, VIET: Zoog tebe éu svoju utrobu razbit’; iz svojih dubokth njedara izvaditéu sve zlato i srebro §to sam ko blago lubomomo do sada britno Euvao, (Daje mu dragulje) BOGATAS: Cdlazimn pun bogatstva, ponosan i ohol. (ila) -MUDROST: Ja, za svoju ulogu, od tebe trakim tek zemlju na kojojéu vet SUJET: A koja je tvoja uloga? MUDROST: Muckost revna IB cremadramadramadramacramadramadremad Hl rijegi I] 89ME pewevpoweupoweupeweupewespeweupeweup Hl ali Hl os SVIJET: Mudrostitoliko punoj vere ja dat éu post i molitve. (Prata joj kostrjet i bit) MUDROST: Ne bih se Mudro8éu zvala da od tebe Sto drugo primim. (Iziazi) SVIJET: Ati, kako to da ulazi8 na scena ine trazié nia za svoju ulogu? DIJETE: Koliko je meni Zvjet” za to nikalvih potreba nemam, Nit” se ne rodin, a veé mi je umaijet’ iu tebi Gu ostat tek koko mi treba da prjedem iz mraéne tamnice u drugu mraénilu Dalle, morat 6e8 mi dati tek grob. (zlaz.) SVIJET: A ti, seljade, to traBi8? SSELJAK: Ono 8to bih dao tebi SVIJET: Daj da vidim tvoju ulogu. SELJAK: Hej, kazem ti da neGu! SVIJET: Tvo} me natin nizak rravodi na misao dda €e8 svoj kruh zaradivat’ morat’ kao grubi tezak. SELJAK: Na moju nesretu, totno tako. SVIJET: Uzi onda ova moti, (OAJE MU MOTIKL SELJAK: To mi je Adamovo naslijede! at nije mogao gospodin Adam, ‘upuéen inaée u tole stvar, doznat’ da mu je Zena bla takva mudrica? Zar nije mogao pustit’ da sém pojede plod, a ne jo8 joj i pomagat”? ‘Siguino, kao Ijubavnik svirep regi ée da ga je za to molila puno. aliu 2bilj, tek je lo8e, K’oija, ‘odigrao svoju logy. (izazi) SIROMAH: Sad kad si razcijelio svima bogatstva, radosti i zadovolistva, aj meni nesre¢e, Udijli muke i bol Ne trazim ni grimiz ni fovor. ni lijepe boj, ni zlato ni srebro. Od tebe tek zakspe molim, SVIJET: Koja je tvoja uloga? SIROMAH: Uloga je moja jad. tjeskoba, bijeda*, nesreéa, muka, bol, samilost: vadisaji,jauci, patnja, trplienie, Enjavijenje i prekinjane; re imati nikada Sto dati i uvijek od drugih tradi: to znati prezit,hladnota, Hleveta, uvreda, stid, patnja, aad, golotina, pla, prosiaStvo, netist niskost neutjeSnost, slabost, ed, muka, gola potreba: jer je siromatvo od svega satinjeno. SVIJET: Onda tebi ne moram dat” rita jer onaj tho Biv u sicomastwu od svijeta ne dobija nista, Dapaze. to bin ti uzetl i ove krpe, tako da hodaé gol (Skida ga.) «meni se ne prigovori da ne nim Sto treba, SIROMAH: TuZan je ove) svijet: oblai ogjevena, a skida goa! (ltazi) SVIJET: Evo dakle scene i liudi najrealittjin stanja: kala sa svojim beskrajnim carstvom, Lepote kojoj je jedina briga uspavat’ Sto bolje éula a tu su jo8 i deugi: rmogniciizvikani, prosjaci potrebiti, ‘grubi teZaci i redovnici, Svi su oni uvedeni da likovima budu danafnie komedi, to ¢u im teatar dati, kostime i ruho, milosti il” poged. Dodi bozanski tvorge i svetanost sto ée ti je ludi prireditt I nek’ se otvor srediste Zemlj, jer baS u njemu ima bit scena! (NA ZVUK GLAZBE ISTODOBNO SE OTVARAJU DVA GLOBUSA. U JEDNOM JE PRIJESTOLJE SLAVE, NA KOJEM SJEDI AUTOR. U DRUGOME SU DVOJA VRATA: NA PRVOTNIMA JE NASLIKANA KOLIIEVKA, A NA DRUGIMA Wes.) AUTOR: Kad vee smistin takvu svethovinu uast svoje velitne, 5 ovoga prijestoja, ade zanaviek sjedim, gledat Cu svoju druzinu, O liu, 3to stupate na zemlju izafav iz hladne kolijevke * Uoriginalunedostjesjedetistih Pex) eee eeei mapustate je putem groba, pazite na vaSu glumu, Jer va8 tvorac s Neba vas gleda. (ULAZI MUDROST S GLAZBALOM | PJEVAL) MUDROST: Nek” hale Gospodara Neba i Zemlje Sunce, Mjesec i druge zvijezde, {iu zboru neka ga hvali predivno cvijece to znatajka je ovoga ta, nieka ga hale svjetlost led. rosa inj, o8tra ima | Zatho ljeto, i ono Sto je pod ovim velom, i Sto, u dragom nebeskom liku, sudac je dobra i zla.(zlaz,) AUTOR: Nita nije mojem uhu draze od glasa liudskog Sto pieva poboZnu himnu Sto je nekot pjevase Danijel da tako smiti Nabukodonosorby bis. SVIJET: | onda, tko é izgovorit” prolog? Ali evo, Zakon vet ga povjerava svojemu glasu 5to s visoka brao se spu8ta na zemaljsto lice (POJAVLJUIJE SE ZAKON MILOSTI. NA POVISENOM MJESTU, IZNAD ONOGA KOJE ZAUZIMA SVIJET. U RUKAMA DRdI LIST) ‘ZAKON: Meni, Zakonu mitost. pripada pravo zapotet glumu. Da se popravi onaj kof erie. na ovom je listu velika komedi, koje ste vi, Gospodine, sastavli samo dva stiha, Sto kazu ovako: (Pjeva) ‘Lubi blnjega svoga kao sebe séra, i ini dobro, jer Bog je Bog. SVIJET: U svom prolagu. Zakon je izrekao i pravilo kojeg se valja pridrzavat. 3to meni s&mom on veli ra ovome mjestu morao bih pljeskat Zato. jet na svetanosti ja sam i publika ali cadije €u Sutjet” jer veé potinj igra, (KROZ VRATA NA KOJIMA JE NASUIKANA KOLIJEVKA, ULAZE JEPOTA | MUDROST) YEPOTA: Sa mnom podi Setat’ kroz liepotu ovih pola 5to sretna su domovina svibnia, i slatka su omama sunca; Jer samo nas dvije poznaju, i samo nama nude sjaj i boje, Zrakea po zraku i cijet po cvijet. ‘MUDROST: Ti veé znaS da ne volim kucu napustat’ vopée, i prekidat ’ tako zatvor spokojne svoje tamnice. YEPOTA: Za tebe sve mora bit’ {ruto tako i strogo! Zar se ne moze utivat” ri jedan jecini dan? Reci:za8to je Bog stvorio cvijece, ako se ne smije u2ivat’ slatki onaj lahor Bo nosinjegov prodornimiris? Za8to je stvorio ptice, to u divnim krletkama ermate su citi, ako ih sluh ne smije Cut? Za8to je stvorio odjetu sjajnu, ako je dodir ne smije taknat” 5 divlenjem plemenitim? Za8t0 je stvorio slatko voee, ‘ako njegova zrelost ne smijesludit’” da razne okuse doda jelima ovakvim i onakvim? 230 je, na keaju, stvorio Bog doline, nebo, sunce, ako ih vidjet“ ne smiju off? tegleda mi, is pravor, ko nezahvalnost ne uti vu éudesima Bogjm. MUDROST: Usivat w njima i divit” im se, i zabwalit njemu zbog nih, stvar je pravedna i dopustens; ali ne na takav nagin da se stvorovi Bod 1 njima izgube, ine misie na Twora, J2ipak ne Zelim napuStati kuéu; ve€ izabrah ove vjenu, dav njoj pokopam svoj Zivot: i zato sam ja Mudrost. LYEPOTA: A ja sam, zato, Ljepota ‘ovdje sam da vidim i videna bude. 7 (ODLAZE SVAKA NA SVOJU STRANU,) SVIJET: Keath Ii je potrajao savez Ljepote i Mudiostt YEPOTA: Velom ti preki svoju kosu, i ome ti bac, jubavi moja, do toplia osjecaj, 4o stca nemiia SVIJET: Od ove duije, jena je ulogu pogodit, a druga sasvim promaila, MUDROST: Sto mi je Zinit’ a svoj razum dobro upotrijebim? YEPOTA: Sto mi je tinit” da se okoristim svojom ljepotom? ZAKON (pjeva): Ciniti dobro jer Bog je Bog. MIM crarradramadremadramadremadramadramad Il ojeti fl $17 i s a & a g i i i SVIJET: Jasno je odjeknivo gla, ali ga Ljepota nije Eula (ULaz BocaTAS,) BOGATAS: Obilno posto me veé Nebo radarilo imanjem i bogatstvom, Birokogrudno éu ga potrosit v zadovolistvu svakovrsnom. to potelim, steti Gu, sve Sto mi se svidh Nek’ upozna moj stol sve Sto let i hitro tei. Nek” moj krevet u visti Venere stoji, i sve u svemu, neka lijenost, Lic, jlo, pohlepa i zavist danas zadovolje sve moja ula (ULAZI SEK) SSELJAK: Tho je vidio posao tedi od moga? Ja razbijam grud dobrotintelja 8to sim mi je dade ‘odatle da vadim svoju hranu, Sluga sam plugs to mu lice brazda, a za dobrotinstvo mu plagam ‘udarcima Sto mu ih zadajem. Srp i motika moje su oruZie i njima se borim: protiv korove motikom, 2.72 Betw sipom, U mjesecima travnia i svibnja ‘od vodene bolesti patim, 2 ako mi oduzmu vodu + jo8 mi je gore. ‘Ako pak nametnut treba kakav novi pore to blago stoljeéa ovog, Uvijek se clja na seljaka bijedna Aja se mutim i znojim, pa onaj tko bude htio plodove moga rada kupit” morat ée mi platit” cijenu koju god hotu, | ne namjeravam zato potovat’ cjenike, rit’ slijedit misljenje onog, koji tek zato Sto kupiti mora, “oktivijuje drugog &to th ne po8tufe. ‘Ako ovoga travnja ne bude Kisilo, (@ ja, molim od Boga da ne padne ki). ‘znam da ée mi hambar vrijedit” dukata mnogo. Time éu postat’ Nabal - Karmel uovome kraj, isviée me trebat” ali ja, uzoholjen, to im dinit” mogu? ZAKON (pjeva): Ciniti dobro, jer Bog je Bog. MUDROST: Zar nisi éuo Saptata? SELJAK: Gluh sam, kad ne Zelim Gut MUDROST: Pazi, ponovit ée, navalivat’. SELJAK: Oh, uporan sam jal (ULAZI SIROMAH) SIROMAH: Koliko ih je na svijetu, 4to vidjeSebijedu veeu od moje? Gola zemlja krevet je moj dobar i mek, 8to iako mu je svod éitavo nebo, ipakizlozen stoji inj i jarkome suncu. A muce mei glad i Ze. Daj mi strpljivost, Boze moj! BOGATAS: Sto bih jo$ mog’o utinit” da pokazem raskoS svoga bogatstva? SIROMAH: Sto jo da Ginim pa da uspijem svoje nesreée podnijet ? ZAKON (pjeva): Ciniti dobro, jer Bog je Bog. SIROMAH: Oh, kako je utjeSan taj gas! BOGATAS: Oh, kako je dosadan taj glast ‘MUDROST: Evo i Kralja u ovim vitovima, BOGATAS: Kako moj ponos tuguie to se mora bilo kome klanjat’! LEPOTA: Iza éu pred njega; vidlet’ Zelim naime smote i ga moje jepota Jjubavi podvignut*. SELJAK: A ja éu se povue jer vidjev3i da sam seliak imog’o bi se lako sjett’ da jo8 mi uvede kakav novi porez = jer se milosti druge od njega ne nadam, {ULAZI KRALI) RAL: Za carstvo Siroko moi, sgranice su uske pokrajind svih koliko ih god ima ovaj unutra8iii sto} ‘Svega Sto more oplakuje, to sunce obasjava, potpuni sam gospodar, i vehovni sam vledar, Bezbrojni vazali mojega carstva Kniaju se gdje god pogledam. Sto mi jo treba na ovome svijetu? ‘ZAKON (pjeva): Ciniti dobro, jer Bog je Bog. SVIJET: Taj Saptat svakome Sapte kako najbolje se viadat ’, SIROMAH: U bijedi potpunoj stojim, i odatie nesretan gledam kako su drugi setniKal), sthovni gospodar u svom iva veléanstvu, a da se nine sje da je potreban men liepotica dama, taStinom obuzeta, nit” ne 2a ima lina svijet neimastine | bola; redovnica, sted molitava stalno iako Boga poboino slut, ipak sted udobnosti ga sluti Seljak, kad umoran se polja vat nalaz\ uvijek posteno prosttstol ko veé nei bogat, dostatan ipak njegovoj ela. to se pak Bogataéa tite, svega mu je previse. Danas, na ovore svijet samo su meni potrebni si samo ja se moram svima bit’ id njih to ima prosit’. Bez mene oni bi vel lao, alia ne bi bez ni, Sad éu se usuait i zamoiit” mitosinju od ljepote Udielite miu ime Boze! LEPOTA: Recite mi, 0 2vor fad ste veé moja zrcala, koji mi ukrasi nafbolje pista? Kakvi mi uvoji najbole sto? SIROMAI: Zar me ne vidi? Ljepoto? SVVJET: Glupane, zar ne shvadat 2aludnost svoje prone? Kako se moze za tebe brinut ‘naj tho se ni za sebe ne brine? SIROMAH (BogataSu: Vi, oj svega u obillu imate, udielte mi neSto u ime Bodie BOGATAS: Zar ovdje nema vrata a pokucate prije? “Tek tako ulate k meni? Na ulazu trebali ste pozvat’ ane ovamo se pat SIROMAH: Nemojte sa mom tako strogo... BOGATAS: Otidte odmah, prosjate neugodni! SIROMAIH: Onaj tho je tolko utrosio na svoja zadovolistva, ne mote mi dati nigta? BOGATAS: Nista. SVWJET: Skt sam ina cijetim siromah SIROMAN: Vidim da potrebu moju neée podmirit” ni zakon ni pravo, pa du se usudit® i obratit” simome Kral Usdielte mi, ospodaru KRAU: Za to je zaduen moj ministar. SVWEF Svojim ministrina Kral svoju savjest sticuje. SIROMAH: O Sela. vi koji za jedino 2rn0 Sto ga zasijaste blagoslovom Bozjimn toliko obile stjetete Zita, Potreba moja od vas i8te milostinju, SELJAK: Alo mi je Bog vet toliko dao, ‘oranje i sijanje még me znoja staalo, Nego, recite: zar se ne stdite, tako smazan i krupan, rilostinju okolo prosit’? Radite, proketstvo! Ne buditelijeni nevaljalac. Alo nemate Sto jest, uzmite ovu motiku, i njome svoj kruh zara SIROMAH: U komedi Sto se danas igra ja sam Siromah, a ne Seljk SEWJAK: Nek’ bude i tako, prijatelju, ali Autor vam sigutno nije namijenio samo da moljakate i prosjatite: uloga siromaha sastoji se J od mnogo rada i od puno znoja SIROMAH: Nek’ bude za ljubav Bozju. Ali vi, brat. ofvutni ste SELJAK: A vi ste platljvac, SIROMAH (Mudrosti: UtjeSite me vi ‘MUDROST: Uzmite, i oprostte mi. (DAJE MU KRUHA,) SIROMAL: Sigur je bilo, gospodo, dda Cu od vas dobit” milosrdno kruha jet baS nam Viera uvijek daje kruha Sto nas brani -MUDROST: Jao merit KRALJ: Sto je? STROMA: Ona... (ZGLEDA KAO DA CE MUDROST PASTI, ALI RAL JO) PRUZA RUKU.) KRAY: Ja Gu je podrtat’ MUDROST: | mora bit” tato. Jer nitko na ovome svijetu podréat” je ne moe poput vas. AUTOR: Mog’o bih ispravit’ etjeSKe Sto ih ozgor vidim; ali, kako smrtnicima dadoh sposobnost slobodnoga suda 5to je iznad ludskihstrasti, oduzet' im zato negu moguénost da djelima spas steknu, ato im danas putam slobodno da glume kako misle. Ali, utoj golemoj zbrci HEB cramacramadramadramadramedramadremed Ml rijeéi Hl 93HE pewoupeurespewepeuiespeuespemeipewese “HB ial Ml be U kojoj sv istodobno Eine, ja svakoga od nih vidim, i zakonom im svojim govorim: ZAKON (pjeva): Cinite dobro. jer Bog je Bos. (Covori,) Svakoga od njit i sve njih skupa, moj elas smrinike je upozorio: tek od sad nithova ée erjeSka grijehom postat (Pieva.) Bleénjega vali kao sebe sda {ini dobro, jer Bog je Bog. RAL: Kako je oval Zivot tek pusta komedija islijedimo svi ist put, uznastoj ‘mo, razgovorom, uinit” ugodnifim héd. LJEPOTA: Da takva razgovora nema, ri svijeta ne bi bilo. BOGATAS: Svatko neka sada ispriga svoju prt ‘MUDROST: | odveé to bi bild dugo: bolje je da svatko kale Sto u mislima vii. KRALJ: Beskrajne svoje vidim zemlje, svoje veliganstvo, slavu, velzinu, jor je razliéno8éu privoda ‘moj napor umnnofila i povetala. Twidave visoke posjedujem: \jepota rodenjem mi je podanica. Poniznost jedan, drugih bogatstvo tejumf su moj nad sudom sudbine. Nek’ mi Nebo dade sposobnost. da sretoo mogu viadat’ tim golemim, -snadnim Eucdovistem mnogogtavim: rnek” mi dade nauk kako Gu kraljevat ’, jer je samo pukim jarmom rnemoguée ukrotit’ tole Sie. SVIJET: Poput Salomona, on tradi nauk kako vladat” ((Z UNUTRASNJOSTI, S DRUGE STRANE VRATA NA KOJIMA JE NASLIKAN LIES, CUJE SE TUIAN GLAS KO IEVA,) GLAS: O Kralju prolaznoga ovog kralevstva, ostavi sad za sobom svaku Zelju: oj, vlikom teatru suijeta, tvoja je uloga veé zavrSena. RAL): TuZan las mi rete da je uloga moja veé zave$ena, ia, Cuvsi ea, ‘ostadoh zbunjen i bez jt. Ali, ako je doista zavrSena, 2elim odavde izati; amo mi je krenut? Prema prvim vratima, ‘ade kolievke mi ska stoji, ne mogu. ja0, ne mogu (adna li mene!) ‘i koraka uzmaknut’. TeSke li sudbine! Prema koljevci ni zakoraknut .. Svi koraci prema grobu! Je li moguée da se rijeka to je mora samo sukavac, njemu vra¢a i opet bude more: da iavor, Sto se od rijeke diel, (0 utasa) opet biva rjeka: da potok, Sto od izvora potete, i opet postaje izvor: a da govjek 53t0 od svoga ishoda kreée, Unnjega se vraéa ine biva opet 3to neko€ bijae...! Kakva zbrkal Ali, ako mi je ovdje uloga veé zaveiena, tiiskadi milosrde, co bozansk i vrhovni Tvorte. aijesima mojim, jer se kaj. {((2LAZi KROZ VRATA NA KOJIMA JE NASUIKAN LIES, A POTOM CE | SVI DRUG! KROZ NJIH ILAzm,) SUIJET: Od Boga trazett oprost dobro je ulogu zalljutio, LYEPOTA: Umro je Kral sted svojih vazala, ‘ovjenéan slavom i gastima mnogim. SELJAK: Samo da tijekom svibnja poljima ne uzmanjka kige, jers dobrom godinom {bez Kral, nama 6e biti 8 bole ‘MUDROST: Pa ipak, velikog li bola! LEPOTA: A kakva zbvkal Sto éemo bez njega? BOGATAS: Vratiti se naSem razgovoru, (O gemu mislis sad ti ec. LEPOTA: Divim se... SUIT: Kako se Ziv ute8e brzo i nakom takva gubitka! SELJAK; A jo’ i prije ako pokojnik ‘ostavi njima velto nasliedstvo. LYEPOTAL...Divim se svojojjepoti sto sajno} Ne zavidim Kralju, nit” njegove pobjede trazim, jer moja mi jepota pribavja carstvo ‘od njegova jo mnogo sje. kraljevi su podanici tila, a moji - due, te srazlogom, dakle, ja tvrdim da mojem carstvu prednost pripada jer-u duSama i nad njima kraljue jepota Filozofia éovjeka nazva ‘maim svijetor: ali, kako na njemu ja temeljim svoje carstvo, a isto tine i nebo i zemlja, dobro mote pretpostavit’ moje bozanstvo, a ona tho éovjeka nazva "mali svjetom, enu ée nazvat’ "malim nebor SVIJET: Ne sje se ona rmudrosti Ezekjelove aa:cholost ruznom Gini i najsavréenijjepotu. GLAS (pjeva): Ljudska je Ljepota tek’ maleni cvjetak nek” svene! fer nog je njenu zoru vee svladala, LEPOTA: Da Ljepota umve!, tuzna vei pjesma Ne, ne, nek” ne umrel Nek’ se viati svome prvom siaju Ali, jao: ima |’ moda rue, cervene bilo il’ bijele, koja netom Sto otvorilatice llepotama dana privuéera, i milostima topia sunca, re padne potom sparusena? Jer nijedna se potom ne zatvara ‘pet u svoj pupolak zen. to je vadno Sto cvijete, taj ukras zore kratkovjek. sparufeno pada u potast jarkome sjaj zlatna sunca? Moze li se, moda, usporedit” sa mnom puki cvijetak. u kojem su bit” i ne bit ojmovi vlo isk? Ne, jer ja sam evijet predivan, to tako mu je dugivijek dan, da i ako Sunce vidje moj potetak siguino ne¢e vid’ moj ka Ako sam vjeéna, umrijet” kako mogu? Sto kaze Glasu? GLAS (pjeva): Viecna si u dugi, utijelu smrtni viet LYEPOTA: Prot razlike takve, zalud bi bilo Store. Udoh gdje koievka stoji, a izat’ mi je putem groba. ‘Vtlo mi je 220 8to nisam svoju ulogu odigrala bolic. (zlazi.) SVIJET: Svoju ulogu bat zaveila je dobro, ‘okonéavsi je pokajanjem (BOGATAS): Skonéala je Ljepota sted obilia, bogata ruha, i bezbrojnih ukrasa.* SELJAK: Samo da ne uzmnanja kruha, vina i kozja peéenia. Za Usks, ja sigumno neéu ‘oplakivat’ Lepotu ‘MUDROST: Pa inak, to je vilo tuna. tedko. Sto éemo? BOGATAS: Vratiti se naem razgovoru. SELJAK: Kad mista na tjeskobnu brigu * U nekim izdanjia epi je prpsana Siew, (56%) ju moj rad tradi, bez obzira viada li vrucina, itokrutna hladnoéa, > primjecujem zapustenost svoje due, fonako make: mogu je samo krivit! Sto za svaku Betvu tava poje to je dale. 4 ne Boga koji je darue SVIJET: Dunikom tko se priznaje biizak je veé zahvalnosti SIROMAH: Klaniam se ovom seljaku, ‘ako me prie prekorio. GUAS (pjeva): Sele, twojem trudu stigao je koban kraj pripadat €e8 odsad drugoj zemlj 2 edie to? Sim Bog zna, SELJAK: Do tvo} sud, 0 Clas, ddopus8ta priv ikakay, pusti da ja se prizovem fa sud jo vii Ne ini da umeem ba8 sada prigekaj 2godnifi dan, tako da mogu svoje imanje ‘boljem stanju ostaviti. Jer, kao 3to rekoh, lo8 sam racnik vt, 30 i moji vinogradi kad stritak do strigka, cet do evita Trava je tako visoka, da onajtko izdaleka gleda dvojbi stoj Sto su mi polja livade, moda, it vinogradi. Moga susjeda Zitn Kasi, divovsk su, pravo tudo, a moj. pravi patulc jecdva iz zemlje nik Netho, kad to bude uo, te€i ée da to Sto polja besplodna ostavjam, dobar je razlog i pogodan Zas da odmah umntem, Ali ja mu velim: ako ostavjajue ‘bilan rod, seljak time oporuky ‘otaca svojth ne vBi kako vaja, o Gospode, Sto €e s njime, bez uroda tek bit? Ali veé nije vijeme za zahvalnost: fas je jedan izrekeo dda ii je ume, i grob 6e me zaéas ustima svojim progutat” Na kraj, ako ulogu svoju nisam ‘odigrao po dudnosti revnoj, 420 mi je Zato 8to mi nije 220 8to zbog toga ne osjeéam bol. (ilazi.) II cremedramadramedramadramadramadremad Mi rijeci Hl 95MMB pewevpewespewaupeurepewepewepoweup MM gal Bl 9s SUIJET: Na potethu ga smatrah prostim, ali njegov kraj pokazuje mi da priltno pogrijeti Dobro je skontao seljak! BOGATAS: Sred motika i plugova. sted praSine, umora i zaoja, ‘mo je seiak SIROMAH: | tako nas ofaloScene ostavi. MUDROST: Kakva bol! SIROMAH: Neutje&ni smo! ‘MUDROST: Platemo! SIROMAB: Kakva pomutnia! ‘MUDROST: A Sto éemo sada? BOGATAS: Vratiti se naSem razgovoru; i da uéinim poput drugih, ija du reé Sto mi je na uma. “Tho se ne duc Sto vidi a je ova) Zivot pukicvjet Sto se u zoru rada i umite kad suton pada? Al ako je veé Zivot tako kratak, bar ubivajmo svoj dielak: trbuhu, ko Boga, dajmo dunt danak - jedimo, danas, i pio, jer vee sutra umaijet €emo! SVIJET: Naéelo to je neznabozatkoge hove, tao Sto vee Isaja u mudrosti svojoj rete. MUDROST: Tho €e sad govorit”? SIROMAH: Ja. Oh, Gospode, proklt bio dan kad ovaj svijet prvi put vide, prokleta bila hladna noé kojoj bjeh zaget samo za takve mukel [Nek Gista svjetlost sunca ne proce nikad u sjenu tmastu, sve ne bude neprozitan mrak, i nek’ nita ne skine tek jaram tine Stra8na noé nek bude vjetna i. da Nebo ne vidi, nek sve shije gusta tmica. Sva svjetla nek’ zgasnus nek bude dan bez zore i sunca, nek not pace bez mjeseca i zvijezda Gospodine, ako tako se tuim, nije to zato Sto oajavan jer se vim u takvome stanju, ‘vee zato Sto ofjan ddim da seu grijehu rodih, SVIJET: zlotio je dobro raziog svoga ofaja; ma isi natin {Job je- proklinjuéi dan, prokieo zapravo sim gre. GLAS (pjeva): Odbrojene su radost codbrojene sve muke: radosti i mukd, obojica ___ dodite polottiratune. BOGATAS: J2o meni! SIROMAH: Sretne li vijestl BOGATAS: Zar ti ne drntis od toga glasa Bto nas tako zove? SIROMAH: Da. BOGATAS: | neces bjezati? SIROMAIH: Ne. Strah je priroden dui a i sim gaje Bog iskusi, Eovjekom postav ostavsi Bog. No bjeZat bilo bi zalud: jer kad utodiste ni Moé nije naSla nna svom prijestolju svetom, nit’ jepota okruzena slavom, gale bi moglo pobje¢ SiromaStvo? Dapaée, tom glasu tisue’ puta zahvaljujen, jer 5 mojim Zivotom Zavbitée i moje muke. BOGATAS: Ostavit'teatar, dakle, tebi nije 2207 SIROMAH: Jer ne ostaviiam u njernu nikakva bogatstva, ja ga rado napustam i idem, BOGATAS: A ja, Ko da su me objesili, jer na imanju ostavjam i srce! SIROMAH: Kakva radost! BOGATAS: Kalva tugal SIROMAH: Kakva utjehal BOGATAS: Kaka jad! SIROMAH: Kakva sreéa! BOGATAS: Kakva bol! SIROMAH: Blago merit BOGATAS: A meni jao! (OBOJICA IZLAZE) SVIJET: Bogataé i Siromah, u Zasu smiti medu nijima, kakve li raze! ‘MUDROST: Ja sma, na kraju uteatru ostadoh, SVIJET:Oduvijek na svijet Viera najdulje ostaje. ‘MUDROST: Ako ona i ne moze umnrijet! ‘Ja mogu; jer ja nisam sma Viera, vet samo lik uu kdm se ona htjela prikazat. 168 prije no 3to me glas pozove, ja u ga sda preduhitie, i jer vee se u Zivotu pokopah, séima cu prema grobu krenut. Danainja time zavrSava komedija: sutra ée joj Vihiovni Tvoracnapisat'nastavak i konec. Do sutra popravite se, vi Sto danaSnje grietke vidite (ZATVARA SE ZEMAL|SKI GLOBUS) AUTOR: Nagradu il kaznu obe¢ah ‘oname tho dobro if zo ‘u mom je teatru glumio; sad ée se vidjet katve su ‘moje nagrade i kazne, (ZATVARA SE NEBESKI GLOBUS I, U NJEMU, AUTOR) SVIJET: Kratka je bila Komedia! Ali kad takva nije komedija od ovoga Zivota? Kad se sve dobro u obzir uzme, zat cijela nije sarno ulaz iizlaz? Eto: svi sad veé napuitaju teatar, ‘blk Sto su ga imalii utival Zvi aCas svest Ce se na iskonsku tvar Ro prah mene e napustt, jr Ko prah udose | svima, dobro éu pazit na to, ‘oduzet €u ono 3to im dadoh da time se na sceni kite, jer za predstavu to bijade Samo. Stat éu na ova vrata i pazlivo sledat’ da prag ne prijedu prije no Sto vate odjecu Sto je uzese. Ko prah mene €e napustit, jer Ko prah i udose. (ULAZIKRAL).) (SVIET): Rec: koja je bila tvoja uloga, ti to sada u moje ruke sties prvi? KRAY: Zar tako brz0 Sto bjeh Svilet zaboravija? SVIJET: Sujet zaboravija sve Sto je bilo. KRAY: Ja bieh on 3to je viadao nad svime to 2lti Sunce ogruto syjetloB6u i sjajem ‘otkad se rodi u narugju zore, 1 narugju sutona sve dok ne umre. Zapovijedzo sam, sudio i vodio mnoge narode; naslijedio sam, odria0 i ostavio velike spomene; zamislio sam, oblikovao | izdao mudre zakone: izvojtio sam, iznio i utivao mnoge pobjede. Stvotio sam, podigz0 i stitio brojne miljenite; slozio sam, napisao i ostavio nekoliko priga: pod bogatim baldahinima, odijevao sam grimiz, rao Bezla, ana glavi nosio krunu. SVIJET: Pa dobro: skin, spusti odio keunu; zaboravi, ostav, Ii se velitanstva: Svlageti ga.) Vrati se, budi, izadi posve nag iz fatse Sto se Zivotom zove. Kraljevski grimiz koji ti bje slavorn brzo ée pripasti drugom, Jer iz moj ruky okrutnih istrgnut! neéeS ni purpur, ni Zezla, ni krune. RAL: Zat mi nisi ti dao te ukrase voljene? | za8to mi sad uzima one neko¢ dane? SVIJET Nisam ti ih dao; samo posuio 22 vijeme koje ti je za ulogu trebao. Ostavi mi sad te znake bez rasprave dale veliéanstvo i slave toje si nekoé utivao, -KRALJ: Otkud ti bogatstva pravo da traZis gla, ako mo2eS davat tek ono Sto drugima uzmes? Kakvu éu platu, dakle, dobit'za to Sto odigrah ulogu Kralja na svijetu? SVWJET:Ou: Auto, veé prema tome jsi li bio dobar i 108 za tebe imat 6 spremnu nagradu it kaznu. Nije na meni, mistim, prosudivat! koliko si se trudio it nemaran bo. Ja moram samo kostim uzet koji si nosio, jer napustit me mora8 takav kakay si stigao. {ULAZI LIEPOTA) SVIJET: A ti, to siti bila? LEPOTA: Dratestiliepota. SVIJET: Sto ti dadoh? LYEPOTA: Ljepotu saviSenu. VIET: A gdje je sada? LYEPOTA: Ostade u grobu. SVIJET Sva je pritoda Eudenjem obuzeta, VidjevSi kako kratko traje ljepota: toliko. da fak seni ne vrata gdje joj bj ishod, jet, kad Zelim da mi se vrat, ne mogu je dobit' 1 ti je ne nosi8 sa sobom, nit ja ostajem s njom. U meni je Kraljostavio svoj veltanstvo, ostavio sj svoju veliinu, ‘Yepota, medutim, ne moze mi se vat, jer umite zajedno sa svojim gospodarem, Pogledaj se u ovo zicalo, LEPOTA: Vet sam se pogledala. SVIJET: Gale su sad lupkost, i ona jepota foje ti posudih? Hajde, poku8aj mi in vratt. LEPOTA: Ostadate sve u grobu Cstavih ondje preljeve i boje: ‘ondje izgubih jasmin i koralje; ‘ondje usahau8e cuze i drugo evijece; ‘onde se slomi8e slonovata i krstali, ‘Ondje se pomuti’e sve strastl i visnoce: condje se izbrisaBe cited i znaci oncje se zatamn i sjaji ods condje, od svega veé ni spomena ni sjene. (ULAZ! SELYAK) SVIJET: ti, prostabe, Sto sit bio? SELJAK: Sudbina mi bjeke, kad sam vee prostak, nije €udno, da budem selak 3 takvo je ime koje u svom taftom stilu IB cramadramacremadramadramadramadramed Hl rijeti fl 97HM peueupowespeweupewespewepewepewen Bl oaks Bl a6 daje8 onom Sto obraduje zemlju Ja sam onaj hojeg dvorjanin uvijek tasti prezitom hol, ne libel’ se odvratne mi nadimake dati, ijo8 sam, iako me boli Sto to jesam, ‘onaj kojem se, bez razike, svi obraéaju is "Wr, ist, is "onaj. SVIJET: Ostavi ono Sto ti dadoh. SELJAK: A Sto si mi dao? SVIJET: Pa motiku SELJAK: Kakva li dragulal SVIJET: Lien it suzan, njime si platio. SELJAK: Kome se ne bi slomito ice, kad vidi da s nesretna ovog svijta = jet stoliko modi u njemu pohlepa divja &k ni motika ne moze se odnijet, ta stara neprijateljica zdravja? (ULAZE BOGAITAS | SIROMAH,) VIET: Tho to ide? BOGATAS: Onaj tho te nikad nije htio napustit. SIROMAH: Onaj tko te uvijek Zelio napustit. SVIJET: Kako to da obojca tako plaéete, premda me jedan htio napustit, a drugiostat? BOGATAS: Zato Sto sam bio bogat i motan. SIROMAHZato Sto sam bio siroma8an i nesretan. SVIJET: Hajde, ostavi te dragulje! (ima ih.) SIROMAH: Vidi sad iti eam li prava kaka ostavit’ taj svijet bez Zalaikakval (ULAZI DUETE) SVYJET: A ti, Sto na svijet da glumis ipak si doslo, reci, za8to na scenu uopée nisi ni izaSlo? DIJETE: Veé u grobu Zivot si mi uzeo, Ostavjam ti tamo ono 8to si mi dao, (ULAZI MUDROST) SVIET: A ti, kad si na vrata Zivota zakucala rec, za ukras sebi Sto si tada traila? MUDROST: Zatratih vierui njoj pokornost, kostiet, stegu i umjerenost. SUMET: Ostavi sad sve u mojim rukama: a i 5 ne pedbac da plo ota u si asta, MUDROST: Neéu. Zrtve, samilost i molitve, re ostaju na svietu ovomne Sa sobom ih moram ponijt, da bi tvoje mule. nadiaale séme tvojestast. Ako neces, vdjet cemo hoée li mi ih uzet’ ‘SVYET: Ne mogu te iit dobrin gla Samo se ona od mene mogu odnijt RAL: Ah, da sam bar manje kraljevat Zelio! UEPOTA: Al, da sam bar manje jepotu Zeljeal BOGATAS: Ah, da sam bar manje bogatstva iat! Zeiol SENJAK: Ab, da sam bar marlivije radio! SIROMAL: A, da sain bar vise tjeskoba podnio! SIJET: Sad je veé kasno, i znaite, jer vas se tte -smiéu avjeknikakve zasluge ne stige Ali kad sam vet uzvigenost veliéanstva oduzeo, sawtSenstva liepote izbrisao, holy taftinu osujetio, ‘motiku sa Zezlom izjednatio, costavite, sada, taj teatar od prividd Sto je, i predte u onajistina gdje je. KRALJ: A kako to da si nas primao toliko drukéje ‘no Sto nas sada otpusta’ odavde? SMIJET: Razlozi posto, i upravo slijede: kad nek Eovjek neSto Zeli primit’ i priprema se prihvatit! Sto mu nude, postavja nuke na takav natin; a kad odbijas prezirom nesto, preokrese ih ovakor a sad, kolijevka rnebu olrenuta éovjeka prima: kad se previne, njegov postaje grob Ko kolijevka, dakle, nekot vas primih; danas Ko grob vas pustam, SIROMAH: Kad nas veé svijet ovaj silni¢ki iz svoga stedisa tera, ppodimo na onu veliku veéeru 3to nam je Tvorac ponudio Ko nagradu za naéa djela KRALJ: Dakle ti moju vast prezieS toliko da mi prethodis? ‘Tako brz0 zaboravljas a bio si mi podanitom, ti bijedni prosjate? SIROMAH: Sad vet voja uloga je zavena druge strane groba, jednaki smo kad okrene se scena, Nie vazno Sto si bio. BOGATAS: Zar si veé zaboravio da jo8 juéer milostinj si tradio? SIROMAH: A ti si veé zaboravio dda mi je nisi dao? LJEPOTA: Zar vie ne zna8 za duno postovanie, a moj lepotu. ai imanje? ‘MUDROST: 'za scene, s druge strane groba, jednakosti viada doba, jer bijedni potsov mrivatki ne poznaje razike u fast. BOGATAS: Kako, seljate? Zar ispred mene? SELJAK: Zar nisi svjestan da mtay, tek sjena si sunca Sto si bio? BOGATAS: Da samo znate koliki me strah hvata Sto du vigjet’ smog Tyorca ovogateatral SIROMAH: Tvorée Neba i Zemle, elumadka drudina ciela 50 u liudskome Zivotu iavela je ovu komediju krathura velku veteru stize 5 si jo) ti pried. Nek se dakle zastor rastvore, nek’ prijestljetvojezasjaj ustavit. (UZ GLAZBU RASTVARA SE NEBESKI GLOBUS. U.NJEMU JE TVORAC, KO} SJEDI ZA STOLOM NA KOJEM SU KALEZ | HOSTUA. SVIJET SE POVLACL) AUTOR: Ova) vas stol, na kojemu je kruh Sto ga nebo obozava 2 pakao Stuje, sve o&eluje Ali, sad je vakno ‘upoznat’ one Sto pristupit' mogu kstolu za veéeru sa mnom, jer ée mog dru8tva bi! liken svi oni 3to nisu odigrali dobro Ulogu koja im je bile dodijejena, ato ¢e redi, bez spoznaje i spomena dobra Sto sam im ga wvilek énio milostdem neizmjernim. Nek se seda popnu na ve8eru sa mnom Siromah i Mudrost vjerna; iako ne mogu, napustvsi svijet, braniti se ovim kruhom, obotavati ga kao predmet slave bit ée im dostatnom hranom, (PENJU SE SIROMAH | MUDROST) SIROMAH: Sretna li mene! Ah, da bar pretepjeh bolova i teskoba vige! Jer muke pretrpjene u ime Bodie, te muke ova slava postadoge! MUDROST: O tisuéu puta sretne i mene! bog pokora tolikh Sto ih utinib, neizmjeino dobro zaslutih. ‘Ove je sretan tek ong Sto plate priznajuc! u Zivotu mnoge griehe. KRAL:A ja, Gospodine, zar milost ne zamolih w te jo8 usred svoje slave? Za8to mi dakle ne oprata8? AUTOR®: Ljepote i moé, jr su se na vijeme pokajali 2bog taite slave hoju su utival, modi ée se popet’, ali ne odmah; jednako i Sejak, koji, premda ti je odbio ude nije to blo zato &to nije htio dati; dapaée, njegov je naum bio posten, a prijekor poboznosti pun, hotet da tako pomognes sam sebi SELJAK: Doista su moje namjere bile takve: skitnicama nikad ne iskazah sklonosti nikakve. AUTOR: (Obraéa se Mudrosti i Siromah) Zato vas dvoje nagradit éu odmah, (Obraca se Kralju, Ljepot i Seljaku.)*** vas tro. jer oplakuiue svoje eriele cod mene zatraZiste milost i utjehe, u Gstligtu éete neko vijeme ostat! MUDROST:BoZansk Tworte, kad u nevoli posrmuh Kralj mi pri ruke: dake, meni je sad njemu dunost ruku ponuditi (DAJE MU RUKU, | KRAL| SE PENJE) AUTOR: Oprastam mu kaznu, jer Viera za njegjaméi. Zivio je u nad, parnek stoljece dakle let, nea vijeme tete! SELJAK: Nek oprosti gijeha ko kta sad padnu na moje muke i nek ih bude toliko u Zutbi medu sobom da se sudarau, Jer ta sveta pisma vthovnoga rimskog svetentka istinske su otpusnice iz ove mratne tamnice. DIJETE: Ako u svojoj uiozi ne pogrijeih, za8to me, 0 Gospodine, ne nagradis? AUTOR: Odvet je trajala kratko, ine zasluéujeS za to nit! nagrade nit kazne. Slijep, neéeS mat’ ijedno od toga, ‘oden si grijehu, eto stoga DIJETE: Jao, strana no, kao u smu, slijepim ime Zni, a da ne stekoh niti slavu, niti kaznu, BOGATAS: Ako Mot i Ljepotu premda oplakav tastin, toliko mudi tjeskoba, i ako Seliak, koji uzdasima i stijeny bi raznjezio ‘od pomisl say drhti da 6e sei sim nati pred stra8nim Tvorcem, ako ¢u se a usu pogled prema njemu die? Al ipak mi jeistupiti, jer nema mjesta gdje se mogu skit * sto. prim. pre (U inv. neste didastala) Didasalfa ema usm idargina, Pe Didastalja nema y svimidanjima, Pee. on I cramadramadremedramadramedramadramadIMM powevpoumupewevoewespewespewespewies Ml ely Ml OOL od njegova stroga suda, Tvortel AUTOR: UsudujeS se mene tako zvati? Istina, ja sam twoj Tvorac, aliti se ne bi smio usual to rel jer u mome drustvu vide neée8 ostati Vast te moja odavde tera Sidi tamo kamo te oholost odvela i vjetito ostaj sed teskobe i bola BOGATAS: Jao, veé padam okruzen vatrom svoju sjenu potedue za sobom, tamo gdje -tako da ne vidim nit’ sebe sima - tvide ée stijene moje tjelo pokopat* wu spiljama 3to su cine i mratne. MUDROST: Ja vee posjedujem beskrajnu slavu LYEPOTA: Ja se stetna nadam jednom je iat SELJAK: 510 se tite Zale, o Yjepoto, U njoj me sigurno neées nadmasit BOGATAS: Navijeke ja sam liSen nade. DIJETE: A 2a mene nema rikakve slave, TVORAC: Cetii posliednie stvari* pred ofima vasim stoye i da se vidi da 6e od te éetis jednom jedna svakoga zapast, nek se sada sretni popnu a ovaj tajnoviti stol Uepota, ai Sejak: jer oni veé zasluzuju, za svoje muke nagradu da pristupe do slave. (PENJU SE UEPOTA I SELIAK) UEPOTA: Kakva sreéa! SELJAK: Kakvea utjeha! BOGATAS: Nesretne li sudbine! KRAL): Kakve li pobjede! BOGATAS: Kalva li bola ‘MUDROST: Kakva li uitkal BOGATAS: Kava li otroval DIJETE: Nekome stava, nekome muke: jedino meni ni slave ni muke. ‘AUTOR: A kako se andeo na Nebu. judi na zeriji, davoliu pau, svi klanjaju pred ovim Keuhorn, nieK u paklu, na nebu, i zemlj Uisti Gas odjekau 1 njegovu hvalu elasov sath i siladni (UZ PRATNJU GAJDI, ZBOROVI PIEVAJL. “TANTUM ERGO") SVIJET: kako je &itav Zivot od predstava pukih saginjen, mogu lt ja zasludit oprost, iza ovu, iza druge Preveo sa Spanjalskog: Boris 8. Hrovat Prevedeno prema izdanju P. Calderon de fa Barca LA DEVOCION DE LA CRUZ - EL GRAN TEATRO DEL MUNDO, séptima edicién, Espasa - Calpe s.a., Madrid 1979, *Postrimetas.Spanjs sm, sud, pak ina, Pte, E