O Dorijanu Greju-autori prezentacije

Bez obzira to nee nikad biti ubrojan meu svjetska

knjievnika imena,njegovo stvaralatvo ime je za sebe
Oskar Vajld;avo i aneo kako su ga zvali,napisao je
najljepe stranice ljubavi i umjetnosti. Knjiga koja je
proglaena nemoralnom,zbog koje je zavrio na sudu,jedna
je od najljepih knjiga ikad stvorenih.
Ljubav,smrt i ivot imaju neki vii nivo...
Mladi slikar,lord Henri i mladi savrene ljepote,tri su
pieve strane,a prava je istina i da su to tri lica svakog
ovjeka.Dorijanova linost je,reklo bi se najupeatljivija u
svoj prii o slaganju i protivrjenosti.Dorijan Grej rodio se
onog momenta kada je slikar Bajazit zapoeo slikati njegov
portret.Slikar je bio oaran Dorijanovom ljepotom,oaravala
ga je njegova linost jer do tog trenutka kada se zaljubio u
Dorijanovu ljepotu bio je sam svoj gospodar,ali sada mu se
vie nije inilo tako.Narcis je vidio sliku svoga portreta i bio
je zaprepaten prizorom,bio je sam sebi ruan,po prvi put
vidio je sebe na taj nacin. Zato?Zato to je slikar uhvatio
njegovu unutranjost a ne fiziku ljepotu;inilo se kao da mu
je ukrao duu,bila je to jedna velika praznina.Dorijan je
esto gledao pozorine predstave.Htio je da iscrpi i sazna
sve.Volio je pozorine predstave jer je meu njima,mislio
je,pronaao savrenstvo,jedno od mnogih za kojima je
tragao.Zvala se Sibila i glumila je uzviene linosti,jednom
je bila Julija,jednom Laura.,zaljubio se u
genija.Meutim,kada su se upoznali on je upoznao nju,ne
Juliju,ne Lauru,nego nju obinu djevojku koju je zbog te
obinosti poceo mrziti.Htio je da svi ljubavnici svijeta uju
njihov kikot,govorio je svome prijatelju Henriju.Ali,upravo ta
obina pojava je ubila njegovu ljubav,razbuktala mastu,bila
je savrena a postala je plitka i tupa.Nije elio vie misliti o
njoj jer je ona unitila pjesmu njegovog ivota.A on,nikada
nee biti takav,on e biti savren.Uzeo je no i zario joj u
srce.Tog momenta sjetio se scene iz romana u kojoj na

slian nain umire jedna ena,i tada i nju i sebe vidio je

drugaije; zaljubio se ponovo.20 godina nakon toga bio je
zatvoren u sobi,izolovan od ljudi koji su ga neko oboavali i
divili mu se.Tih 20 godina Dorijan ostaje jednako
lijep,moda ljepi,za toliko godina nije se nimalo
promijenio,moda je to bila njegova najvea
kletva.Pronasao je izvor vjene ljepote.Portret za koji je
mislio da je uniten,postojao je i stario dok je Dorijanova
ljepota ostala ista.Time se pokazalo koliko je unutranjost
vana a spoljanja ljepota ne, jer je Dorijan ivio s ljepotom
ali bez due.Izaao je nakon 20 godina opet u svijet,onaj isti
ali ipak drugaiji svijet.Opet su novine pisale o jegovoj
ljepoti,opet je bio potovan i opet su mu se svi divili.Jedne
veeri brat djevojke koju je Dorijan ubio, pronaao ga je da
bi osvetio sestrinu smrt.Susreli su se na ulici,Dorijan je imao
kapuljau na glavi.Skinuo je kapuljau i ovjek sa noem u
ruci vidio je momka koji je imao samo dvadeset godina koji
mu je objasnio da nije mogao poiniti taj zloin jer bi onda
on tada po pravilu imao jednu godinu kada se to dogodilo.To
je bio momenat kada je Dorijan sebi spasio ivot a u tome
mu je pomogla nita drugo do njegova ljepota.Pa kako onda
rei da ona nije vana;pokazao je da je mogue pobijediti i
pobijedio je.
A slika?Slika nije unitena,Dorijan je to saznao.Da bi doao
do savrenstva za kojim je toliko tragao morao je ubiti
slikara i unititi svoj portret.Ubio je slikara zajedno sa
ubicom kojeg je unajmio i u tom 1.cinu on je ubio
sebe.Ugledao je sliku i vidio portret ovjeka koji je
ostario,zagledan 15 minuta u taj prizor znao je da gleda u
udoviste.To udoviste na ruci je imalo prsten,i to je bio
jedini dokaz za Dorijana da je to zaista bio on. Prsten je bio
simbol materije,bogatstva koje je ostalo isto,nepromjenjeno
pa je Dorijan gledao u njega kao da je to najvea vrijednost
portreta.A nije bio u pravu,bar sa jedne strane jer mislim da
nije materijalno sve a duhovno nista.Dorijan je rasparao
sliku i ostao na mjestu mrtav.Slika je ostala slika mladog
Dorijana a na podu tavana leao je starac.Da li je ljepota

sve to postoji?Da li smo kratki,plitki, geniji?ta je za nas

savrenstvo?Za im da tragam?Da li da budem narcis?Ali ja
ne volim genija, volim i mane jer su one
interesantne,moda je to mogao i Dorijan ali ne,on je morao
da bude poseban.Nije shvatio da je bio poseban,imao je onu
jednu vise dimenziju.Sa druge strane moe se rei da ja
laem.Svi volimo ljepotu.Nije li to ono za im esto udimo i
emu se divimo?Sa jedne strane Dorijan je bio genije koji je
sve vidio u ljepoti,mogu rei da je uspio jer je istrajao i
pokazao da ona vrijedi, a sa druge strane tragao je za viim
ciljevima,traio je neku dubinu ivota iz kojeg e iscrpiti i
saznati sve.Dua mu je bila prazna.Pokazao je da svijet puzi
pred materijalnim i povinskim.Nije li tako i danas?
Po mom skoromnom miljenju ova knjiga nije
nemoralna,apsolutno ne.Moda e i drugi to shvatiti,samo
kad bi je proitali kada bi bili u mogunosti da posjete takav
jedan fascinirajui svijet.Dorijana Greja treba
upoznati,shvatiti,treba oboavati.Ako bi u neku ruku bila
greka,mislim da bi u drugu ruku to bila jedina istina.Biti
Dorijan Grej je tako lako a ini se tako teko.Pa kako teko
pitam se opet;zar je teko biti savren i ne dopustiti nikoga
da ti tiranie duu i tijelo,ini mi se da je on to proivio.Svi
mi elimo biti savreni negdje u dubini sebe,moda e neki
rei da je netano ali to je slika sviju nas koji se krijemo iza
lanih portreta.Ova knjiga navela me je da razmiljam o
ljudima i shvatila sam da je ipak tano sebe ne shvatam
nikada,a druge rijetko.Najslabije su one nae pobude ije
smo prirode potpuno svjesni.Moda jednom kada neko
naini moj portret i prvi put stanem pred tako nepoznatu
sebe,moda u u potpunosti razumjeti rijei
umjetnosti,ivota i ljepote koja ne prolazi;a ko ne eli biti
savren? Pitanje ostaje da li imamo pravo na savrenost?
Kada se spusti zavjesa i kad mi postanemo publika svog
ivota moda i mi unitimo svoj portret.Ali,prije
toga,moramo tragati za savrenstvom i biti
savreni,pobijediti kao i Dorijan.

Da li je to bila pobjeda?
Postoji mnogo knjiga od kojih sam sazidana,toliko mnogo
zapisanih reenica,fraza,dijaloga,ali samo je jedna knjiga
koja me je porazila u onom pozitivnom smislu knjievne
rijei.Osjetim da stojim pred ovjekom ija sama pojava me
toliko oaravala,da je u potpunosti ovladala sa
mnom,mojom duom,tijelom i umjetnou-rekoe za
Dorijana.Moda je malo egoistino od mene da priznam da
neke linosti Dorijana odlino poznajem kod sebe.U poetku
me je to zabrinjavalo jer to ipak nije pozitivan lik ali
upitala sam se onda ta je to pozitivan lik?
Trebam li se sramiti moje identifikacije s njim?NE. Nai izvor
mladosti i biti zauvijek lijep! Vajld nas tu stavlja na enigmu
ljepote i ljubavi ali na jedan sasvim nov nain.Knjiga je sklop
najljepsih stranica o ljubavi,o ljepoti, o umjetnosti ikad
napisanih jer ja nisam ni jedno knjievno djelo nisam okusila
kao ovo i nisam se nikad u tolikoj mjeri sloila s
piscem.Vratimo se sad na izvor vjene mladosti On
nastaje tako to ga jedan slikar naslika i on poprima formu
ivota.iv,iv,a mrtav.iv,mlad,lijep i savren,ima tu
privilegiju da nikad ne stari,a za to svo vrijeme stari njegov
portret.Ta slika ivot provodi u savrenstvu,u
oboavanju,u mladosti,bacae mu dukate pred nogeTa
slika zamrzi sebe,omrzi svoju ljepotu,baci ogledalo i smrvi
ga.Sopstvena ljepota ga je unitila,mladost za koju je
preklinjao.Da li je on unitio nju ili ona njega,svakako je
pitanje koje si stalno postavljam.Kako bih ja postupila kada
bih prodrla u umjetnost,iscrpila sve estetske ljepote,ivila
svoj a tui ivot.Moda isto kao Dorijan.Ne znam,ako ikad
pronaem vjenu mladost,rei u vam.Do tada ostaje samo
praznina i jedna slika,slika Dorijana Greja.Prava je istina da
svi mi imamo barem mali dio Dorijana u naim
linostima.Jednom kada se pogledamo u ogledalo i nekim
sluajem budemo oduevljeni odrazom ogledala,shvaticemo
istinu

home

Priprema
Teina:
Srednje zahtjevno

1.

/slika/275533/

Kvasac staviti da nadoe u toplo mlijeko zajedno sa jednom malom licom

eera
i
malom
licom
brana.
U prosijano brano dodati jaje,umanjak, sol i ostatak eera te uzali
kvasac.
Izmjeati, pa dodati ulje, otopljeni margarin i lim.koricu.Dobro umjeati
(rukama ili spiralnim nastavcima miksera) da se dobije glatko tijesto(po
potrebi
dodati
jo
brana).
Tijesto pokriveno ostaviti da dobro nakvae(ja sam ga zamjesila uvee u 11
da bi ujutru pravila)-bitno je da se tijesto udupla, a vrijeme ovisi od
temperature
prostorije.
Tijesto premjesiti te ga razvaljati na pobranjenu radnu povrinu-otprilike
prst debelo.aom vaditi krugove i ostaviti da nadou 15 min.
Preokrenuti
ih
i
ostaviti
opet
15
min
da
kvau.
Priti u zagrijanom ulju(ne smije biti prevrue da se ne bi stvarala pjena
oko krafni) i to tako da se gornja dignuta strana stavlja prema dolje.
Prije prvog okretanja posuda mora biti pokrivena a kasnije otkrivena.
Ja ih prim u posudi sa prozirnim poklopcem tako da im primjetim da su
blago porumenile odmah ih prevrem(jako brzo budu gotove).Pazite da ne
bi
bi
dobile
smeu
boju
jer
e
biti
tvrde.
nagraivanje ratnika, pa je i njihova vjernost oslabila. e a to je
manje vazala slijedilo vladara to je njegova mo bila slabija. tako se
s vojnom slubom deavalo isto to i sa zemljom. tako kraljevska
funkcija u zapadnofranakom carstvu sve vie slabi.

tako se pomalo dezintegrira zapadnofranako carstvo (budua

francuska), a slian proces se deava i u istonofranakom carstvu.

u zapadnom se pojavljuje snaan konkurent dinastiji karolinga: kua

od francije (capet).

i sad dalje pokazuje da se dezintegracija desila prije u

zapadnofranakom carstvu prije svega zbog toga to nije bilo
snanijih prijetnji izvana, pa tako ni prilike za vladara da se iskae
kao vojskovoa. u istonom (njemaka) je ovih prijetnji bilo mnogo,
pa je i centralizacija bila jaa.
osim toga: istonofranako carstvo je imalo teritorije u pozadini na
koje se moglo iriti i tako stvarati nove teritorije za dijeljenje, to u
zapadnom nije bio sluaj.

dakle dezintegraciju i jaanje centrifugalnih sila zapadnofranakog

carstva je ubrzalo:
1. nepostojanje vanjske prijetnje
2. nepostojanje teritorija za osvajanje
tako kralj pomalo postaje manje moan od svojih vazala. kae: ovo
nije slabljenje pojedinih kraljeva, ve slabljenje kraljevske funkcije.
tako kralj postaje obini barun, meu ostalima, s neto vie zemlje,
koji nema puno za rei izvan svojeg teritorija.
i sad pokazuje kako je do 12.st. u francuskoj uspostavljena takva
situacija u kojoj vie ni ne postoji znaajnija komunikacija izmeu
kralja i ostalih teritorijalnih vladara. tako se zapravo vie ovdje ni ne
moe govoriti o kraljevstvu, ve prije svega o zajednici teritorijalnih
vladara koji su meusobno u ravnotei.

a sad o istom tom vremenu u njemakoj (12.st.): tamo kraljevska

vlast jo jednom stjee premo, no nakon toga jo jae uvruju
teritorijalne vlasti koje su iznimno mone u spreavanju
centralizacije.

meutim u francuskoj od 12.st. ipak poinje

centralizacija i reintegracija sve veeg podruja.

postupna

e i sad se autor pita: to u grai drutva na jednoj strani pogoduje

centralizaciji, a s druge dijeluje suprotno tim centralizirajuim
snagama?

dakle: decentralizirajue snage u ranosrednjovjekovnom kontekstu

po veini autora funkcioniraju na sljedei nain: feudalizacija potie
vladare da svoje slubenike opskrbe zemljom, a ako pritom nisu
htjeli osiromaiti, primorani su na vojne ekspanzije uperene prema
prostorima slabe moi u susjedstvu. u razdobljima mira slabi
kraljeva mo, a ako nema novih osvajanja, smanjuje se kraljev
posjed. ovo je kae dio procesa feudalizacije.
ovaj oblik vladavine je neraskidivo povezan s odreenim oblikom
gospodarstva naime dok god u drutvu prevladavaju odnosi
naturalne privrede nije mogue uspostaviti vrsto centralistiko
inovnitvo, a niti stabilni upravni aparat kojim bi se upravljalo iz
sredita. dakle centrifugalne tendencije su prije svega vezane uz
odreeni oblik privrednih odnosa. i dalje: u ovom obliku privrednih
odnosa se potrebe ljudi mogu zadovoljiti neposredno sa zemlje, a
meusobne komunikacije meu podrujima su slabe. tako je
povezanost izmeu podruja slaba.
tek kad poinje jaati povezanost i meuovisnost, postaju mogue
sredinje institucije.

naime bez prostorne povezanosti teko je i provoditi vlast nad

velikim teritorijem, kao to je teko vriti razmjenu izmeu pojedinih
teritorija. tako je veina teritorija upuena na autarkiju.

kae: da bi razumjeli proces civilizacije vano je imati jasnu

predodbu o tome to je to:

naturalna ili kuna privreda

novana privreda
povezivanje veeg broja ljudi
promjena drutvene ovisnosti pojedinca
porast podjele funkcija
...

zato e autor sad objasniti pojam naturalne privrede: dakle ovdje je

rije o drutvu u kojem roba (prije svega poljoprivredna) prelazi
direktno iz ruke proizvoaa u ruku potroaa, a ponekad su ova
dva isto. s vremenom se ovaj put produuje, tj. na njemu se
pojavljuje sve vie posrednika. novac se pojavljuje u situaciji kad
ovaj niz postaje predug.
zato pojmovi naturalna i novana privreda nisu suprotnosti, ve dio
istog kontinuuma.

na zapadu se deava drutveni proces diferencijacije drutvenih

funkcija i poveanje meuovisnosti sve veeg broja ljudi (dakle
produenje niza izmeu proizvoaa i potroaa). autor smatra da je
promjena oblika vlasti i upravnog aparata samo jedan od aspekata
ove drutvene promjene.
snaga centrifugalnih tendencija usmjerenih na lokalnu politiku
autarkiju u drutvima s preteno naturalnom privredom, odgovara
stupnju lokalne privredne autarkije.

kae: u razvoju ratnikih drutava s naturalnom privredom se mogu

razlikovati dvije faze koje se mogu ponavljati i vie puta:

1. faza ratnikog vladara koji osvaja i iri svoj teritorij: ovdje

postoji snana sredinja mo temeljena na drutvenoj funkciji
vladara kao vojskovoe. ako ova funkcija nije potrebna kroz dulje
razdoblje ili kralj nije uspjean u njoj, on gubi i svoje sekundarne
funkcije (sudac...). tako vladaru ne ostaje nita osim titule kao
prednost pred ostalim teritorijalnim vladarima.
2. faza vladara koji konzervira, uva i ne stjee nove zemlje: ako
nema vanjskih neprijatelja niti izgleda za nova osvajanja
centrifugalne sile stjeu prednost. svatko tko ima komad zemlje
smatra da je on gospodar na njemu. ovo je prije svega vezano uz
stupanj njegove ovisnosti o vladaru, koja je pak vezana uz
sigurnost.
dakle: ovdje ne postoji integrativna snaga privrede, ve je jedina
integrativna snaga vojska: potreba za osvajanjem / obranom. e a
budui da je tako, svako ujedinjavanje u ovom drutvu je nestabilno i
ovisno o ovim vojnim faktorima.

pritom su se, kae, ove faze i vie puta izmjenjivale. ipak izgleda
da su u ovom razdoblju centrifugalne sile ipak bile snanije. sad je
naravno pitanje zato? mogui odgovor: u zemljama nasljednicama
karolinkog carstva (zapadnom svijetu) se smanjila opasnost izvana.
meutim moda postoji i neki drugi faktor...

kae: ova postupna decentralizacija vlasti i zemalja, te prijelaz vlasti

iz ruku sredinjih vladara-osvajaa u ruke kaste ratnika se zove
proces feudalizacije.

I.

prirast stanovnitva nakon seobe naroda

sad nas dakle zanima kako je dolo do feudalizacije. danas

povjesniari sve vie uviaju da se ovdje ne radi o planskoj tvorevini
pojedinih ljudi ili institucija. feudalizam nije nastao planirano, ve
kroz polaganu evoluciju. u tom smislu je feudalnost svojevrsna
prirodna pojava (a.calmette).
kae: mi tu zapravo poseemo za rjenikom prirodnih ili tehnikih
znanosti. on nam naime pomae da izrazimo ono neizbjeno u
drutvenim procesima.

meutim kako objasniti na koji je nain nastala neka nova situacija

i zato nije nastala neka druga? pritom, kae, odgovore ne treba
traiti u ulogama pojedinaca ili njihovim idejama, ve u spletu
ljudskih odnosa. tako su pojmovi kao to je feudalizam, apsolutizam,
kapitalizam, naturalna privreda, pojmovi koji reprezentiraju institucije
koje su zapravo samo dio procesa promjene u strukturi ljudskih
odnosa...
ovo kae vrijedi i za sam proces civilizacije.

kae: jedan od najvanijih pokretaa u mijenjanju strukture ljudskih

odnosa i odgovarajuih institucija = poveanje ili smanjenje broja
stanovnika. ovo ne moemo smatrati prvim i jedinim uzrokom svih
zbivanja, ali svakako vanim faktorom.
promjena stanovnitva se prije svega moe shvatiti kao prisilni
element (dakle ono to nije rezultat niijeg plana).

i sad o kretanjima stanovnitva u doba seobe naroda (8, 9. st.):

pokazuje koja su sve plemena stizala u evropu i kojim redosljedom...
prije ovog se deava opadanje broja stanovnika u kasnoj antici, pa
nestaju i drutvene institucije koje odgovaraju gustoj naseljenosti.
autor pokazuje kako je upotreba novca upravo rezultat vee

naseljenosti nekog podruja: kad se broj stanovnika smanji ispod

neke razine, automatski se i prazne trita, a veze izmeu
proizvoaa i potroaa postaju krae, pa se deava ponovni pomak
prema naturalnoj privredi.
e sad seobama naroda ponovno dolazi do laganog porasta
stanovnitva.

pa kae: u povijesti evropskih naroda izmjenjuju se faze

prenaseljenosti s fazama manjeg pritiska. pritom prenaseljenost nije
apsolutni pojam. tako odreeni broj stanovnika koji moe preivjeti u
industrijskoj ekonomiji s razvijenim komunikacijama i trgovinom, u
naturalnoj privredi moe predstavljati ogromnu prenaseljenost.

prenaseljenost = takav prirast stanovnitva u nekom podruju koji

ima za posljedicu da je u postojeoj strukturi drutva sve manje ljudi
u stanju osigurati namirivanje svojih standardnih potreba. ovo je
relativan pojam koji ovisi o tome to u odreenom trenutku
predstavlja standardne potrebe i koje su mogunosti njihovog
zadovoljenja.

posljedice prenaseljenosti (u sluaju naturalne privrede):

zatvaranje i razdvajanje onih koji imaju dovoljno zemlje da
zadovolje potrebe
naglaeno povezivanje onih koji imaju vie kako bi se obranili od
onih koji nemaju
pojaava se pritisak na susjedna podruja koja su rjee naseljena
ili slabije branjena
pojaava se tendencija iseljavanja
e pa kae: nakon to su se seobe polagano smirile i okonale velike
borbe pokazali su se znakovi ovakve prenaseljenosti.

i sad o zapadnofranakom carstvu: ovdje su kae, vrlo vidljivi

znakovi ove prenaseljenosti. ovdje od 9.st. nadalje nestaju
znaajnije prijetnje, a mogunosti za ekspanziju su sve slabije,
pogotovo jaanjem istonog carstva (njemake). ovo dakle potie
dezintegraciju jer se gubi potreba za funkcijom kralja. s druge strane
u samom carstvu se deava sve vei prirast stanovnitva. ovo
poveava pritisak na zemlju: kre se ume, isuuju movare

II.

neka zapaanja o sociogenezi kriarskih ratova

dakle sad za poetak o teritorijalnom irenju iz zapadnofranakog

carstva

i sad tu pokazuje kako su pod pritiskom manjka zemlje u 11.st.

normanski vitezovi krenuli raditi za talijanske kneeve i pomalo dobili
zemlju u italiji (na siciliji). tako je sicilija postala normansko feudalno
carstvo.

slina stvar se deava i u panjolskoj i portugalu: francuski vitezovi

odlaze u pomo panjolskim kneevima protiv arapa. tako i tamo
nastaje feudalno carstvo.

nadalje normanski vitezovi kreu i na britanski otok, pa i tamo

osvajaju teritorije.

meutim nakon ovog ponestaju teritoriji za ekspanziju u blizini, pa

se pogledi upravljaju na daljinu: sveta zemlja. e i tako normanski i
francuski teritorijalni vladari kreu prema svetoj zemlji jeruzalem...
pa se i tamo osnivaju nove feudalne vladavine.

kae: injenica da se panja usmjerila ba prema tamo je prije

svega rezultat djelovanja crkve. no sama injenica da je bilo
potrebno osvajanje nije djelo crkve ve drutvenog pritiska. crkva u
tom smilsu samo upravlja postojeim pritiskom: ona prihvaa nudu
i daje joj nadu i cilj izvan francuske. borbi za nove zemlje se daje cilj
i opravdanje njenim pretvaranjem u borbu za vjeru...

kae: kriarski ratovi su tako prvi veliki kolonizatorski pokret

kranskog zapada usljed prenaseljenosti.
drugo vano kretanje prema istoku: nijemci i osvajanje pruske,
baltika i dananje poljske...

najvea posebnost po kojoj se prva faza prenaseljenosti i ekspanzije

razlikuje od kasnijih faza = vii slojevi se mnoe jednakom brzinom
kao i nii (ovo u kasnijim fazama prestaje biti sluaj, zbog procesa
civilizacije, uljuivanja, obuzdavanja...). dakle u ovoj fazi ne
nastaje samo viak siromanih, ve i viak viih slojeva koji nemaju
dovoljno da bi zadovoljili potrebe svojeg statusa. ovo je jedno od
moguih objanjenja prve kolonizatorske ekspanzije viak viih
slojeva.

i sad autor posebno upuuje na ulogu mlaih sinova vitezova kojima

je ostalo najmanje imanja. ovi su bili vaan faktor: kao kriari,
pljakai, najamnici u slubi veih gospodara, pa i materijal za prve
stajae vojske.

teritorijalnu ekspanziju potiu dakle s jedne strane siromani vitezovi

kako bi si osigurali sredstva za ivot, no s druge i oni bogatiji, budui
da upravo na veem teritoriju temelje svoju mo, tj. propadaju ako
nemaju stalno nove teritorije na raspolaganju za dati u leno.

kae: donedavno se mislilo kako je ambicija za stjecanjem vie

posjeda specifina za kapitalizam. iz ovog vidimo da je to tono
samo ukoliko govorimo o novcu. meutim u srednjem vijeku i
naturalnoj privredi najvaniji oblik posjeda je zemlja, a tenja za
njenim stjecanjem ukljuuje drugaija sredstva. druga bitna znaajka
srednjeg vijeka jest da nema odvojenosti politikih i ekonomskih
funkcija pa su vojne akcije istodobno i politike i ekonomske, a
potreba za veim bogatstvom je istovjetna potrebi za poveanjem
podruja vladarske moi, suvereniteta i tenjama za poveanjem
vojne snage: najbogatiji = najjaa vojska = vladar.

dakle u ovom drutvu se vlasnik jednog posjeda prema drugom

odnosi kao danas drave jedne prema drugima. pritom si ni oni
bogatiji ni oni manje bogati plemii ne mogu dopustiti da ne
sudjeluju u ekspanziji, jer im to smanjuje mo, pa dolaze u opasnst
da nekad budu pokoreni.

i sad tu pokazuje primjer osvajanja engleske od strane normanskih

vitezova...

III.

irenje drutva u unutranjost zemlje: stvaranje novih

organa i instrumenata

demografski pritisak je s jedne strane vladajui sloj tjerao na

teritorijalnu ekspanziju. no za nie slojeve je ovo bilo nedostupno
rjeejne. kod niih slojeva je ovaj pritisak tjerao na diferencijaciju
rada. kmetovi protjerani sa zemlje su tako bili materijal za postupni
nastanak gradova.

kae: ve u 9.st. su postojale vee aglomeracije ljudi, meutim

ovdje se ne moe govoriti o gradovima. ovo su prije svega bile

utvrde i sredita upravljanja poljoprivredom pojedinih veih vladara.

pritom ni nekadanji (antiki) gradovi nisu zadrali urbani karakter,
ve su bili dijelovi i skupine poredani jedni pored drugih koji se bave
zemljoradnjom i gdje se troi sve to se proizvede.

od 11.st. ove nakupine poinju rasti, a ine ih neslobodni (kmetovi).

u poetku ovi najee u novoj sredini ponovno postaju kmetovi, no
s vremenom oni brojano nadjaavaju gospodare, pa poinje
dugotrajna borba u kojoj oni uspijevaju izboriti svoja prava. ovo se
prvo deava u italiji i flandriji (11.st.).

kae: uspon ovih graanskih slojeva je objanjenje za sve

strukturalne specifinosti po kojima se zapadno drutvo razlikuje od
orijentalnog

dakle od cca. 1050. je itav niz obrtnikih naselja, komuna izborio

vlastita prava, sudstvo, privilegije i autonomije. time se pojavljuje i
novi stale slobodnih (uz plemstvo i sveenstvo...). pod pritiskom
pomanjkanja zemlje i porasta stanovnitva drutvo ekspandira, ne
samo u daleke krajeve, ve
Vaditi ih na papirne ubruse da se osue od vika masnoe.
Posipati eerom u prahu, po elji moete ih i puniti.