EL -HAJR VE E-ERR

Sarajevo, 2008.

LJ E POTA U SVIJ ETU

Dobro i :do pitanja su koja potiu mnogobrojne raspra

ve, emu je razlog odsustvo poimanja s tvarnog smisla ivota,
to je, opet, posljedica injenice da ljudi - izuzev maloga bro
ja njih - svoja mjerila upravljaju na to da je ivot na ovome
svijetu ono to predstavlja cilj, radi ega ine nevolje sebi i
drugima. Svakome ko gleda na ovaj svijet kao na iskljuivi cilj
Allah e dati da bude posve zabavljen njime, a na kraju nee
dobiti nita.
Ovaj svijet je cilj samo onome ko ne vjeruje, jer takav
nije uvjeren u postojanje vjenog svijeta, ve se sva njegova
stremljenja i injenja iscrpljuju u ovosvjetskom, uprkos tome
to bi, kada bi pogledao kao ra7.Umna osoba, dokuio kako je
nemogue da ovaj svijet predstavlja mjesto na kojem e ovjek
vjeno ivjeti. Zato? Zato to je ivljenje na ovome svijetu
neto to je obiljeeno nepouzdanou, a ne neto izvjesno.
Ono se naslanja na pretpostavku a ne na izvjesnost. ovjek,
naime, oekuje da e ivjeti na ovome svijetu ezdeset ili se
damdeset godina ili vie od toga. Meutim, nekome je sueno

da na ovome svijetu poivi tek koji trenutak, neko poivi je

dan dan, neko koju sedmicu ili mjesec, a ima i onih koji doive
duboku starost.
U

prirodi ovjeka jeste da misli kako e na ovome svijetu

ivjeti godinama. Ali, to se ne temelji na izvjesnosti jer ga smrt

moe zadesiti svakoga trena. Niko ne moe tvrditi ili progno
zirati koliko dugo e ivjeti na ovome svijetu.
Ono to svaki ovjek moe sigurno znati jeste da e vje
no, bez umiranja ivjeti na buduem svijetu, uivajui u blago
datima ili podnosei patnju.
Ukoliko se eli realno prosut1ivati o odnosu ovjeka i svi
jeta koji ga okruuje, onda s e taj sud mora temeljiti na mjeri
lima koja uzimaju u obzir onosvjetsko, jer su to mjerila koja
jame da e, na njima utemeljeni sudovi, biti valjani. No, zbog
nae sklonosti nemaru poimanje dobra i zla kod veine ljudi
poiva na ovosvjetskim mjerilima koja prizilaze iz vienja da
je ovaj svijet cilj a ne sredstvo. Spremni smo ono to nam pri
bavlja zadovoljstvo drati dobrim, dok ono to nam priinjava
neku vrstu tekoe ili nezadovoljstva ili ogranienja za nae
prohtjeve smatramo za zlo. Doklegod ivimo s ovim pogre
nim poimanjem osjeat emo tegobu i bit emo udaljeni od
Allaha.
Ljudi promatraju dobro i zlo kroz prizmu linog, u ovi
snosti o njihovim linim interesima i ne gledajui u dublji smi
sao. Meutim, linim mjerilima nije moi-,U
l e definirati dobro i
zlo, jer takva su mjerila manj kava i egoistina, i na osnovu njih
nije mogue valjano razluiti gdj e je dobro a gdje zlo.

Ako vagamo neku injenicu linim mjerilima, nai emo

kako ona za neke ljude predstavlja dobro a za druge zlo. Fret
postavimo, primjerice, da je neko ministarstvo natjerano da
podnese ostavku te je oformljeno novo ministarstvo. Ovako
neto je zlo za one koji su otjli iz ministarstva a novi slu7.be
nici to smatraju dobrim i estitaju jedni drugima mada se raru
o istom dogaaju.
Preostaje nam da se zapitamo kako jedan te isti dogaaj
moe biti i dobro i :do u isto vrijeme? Drukije kazano, kako
jedan dogaaj moe istovremeno ukljuivati i dobro i zlo!?
N u7.no je da lina mjerila nisu valjana jer ne poluuju pravi
smisao. Da su ta mjerila valjana, ne bi postojala ovakva sue
ljavanja i oprenosti unutar samoga smisla. Kada mjerila nisu
valjana onda se ni smisao dogaaja ne moe valjano dokuiti.
To je injenica na koju se moramo obazrijeti kada govorimo
o pitanju dobra i zla.
Lina mjerila - kako rekosmo - nisu valjana da bi se na
osnovu njih sudilo o pitanju dobra i zla. Nuno moraju posto
jati druga mjerila - ona koja je u svijetu uspostavio Uzvieni
Allah. Stvari se mo!:,>u prosuivati na osnovu tih mjerila i ona
nam daju istinski smisao.
Mi sa naim ogranienim poimanjem i skromnim zna
njem nismo u stanju dosei do takvih mjerila. Mnoge stvari
koj<.: nam nisu dostupne ine to da nismo u s tanju prosuruti
ta je dobro a ta zlo na ovome svijetu, ve stvari posmatramo
u njihovoj povrnosti ne razumijevajui ih, a zatim poinjemo
donositi sudove koji su daleko od stvarnosti!

Kada elimo mjeriti svijet sa stanovita uloge ovjeka u

njemu - te uloge radi koje ga je Allah Uzvieni i stvorio na
njemu - onda moramo 7.nati da je Allah, Slavljen neka je, us
postavio precizna mjerila prema kojima se odvija ivot u svije
tu. Ta mjerila odreuju svaku stvar, a prva stvar koju je Allah
Uzvieni uspostavio jeste mjerilo prema kojem se prosuuje
ta je to lijepo u svijetu. Ljepota se ogleda u tome da sve u svi
jetu ispunjava svoju ulogu. Tako pravila prema kojima se od
vija ivot u svijetu nalau da ovjek ispunjava ulogu koja mu
je namijenjena. Kada ljudi zanemare ova pravila i ne ravnaju
se prema njima ivot ne biva valjan, i biva ispunjen patnjama i
zlom, a ljepota se gubi.
Mjerila prema kojima se prosuuje ljepota pronai e u
svijetu u svakom pokretu ivota.

U P O ETKU J E OVJ E KOVA D U A

I STA PRI RO DA (FITRA)

Ponimo s poetkom ivota, s roenjem. Prvo ta treba

imati na umu jeste da se dijete raa u istoj prirodi islama.
Resulullah, s.a.v.s., kae:

Svako se dijete raa u istoj prirodi kao

musliman, a njegova porodica ga uini kraninom, idovom ili

vatropoklonikom.
Svako novoroene koje dolazi na ovaj svijet dolazi u i
stoj prirodi, u vjeri Allahovoj ispravnoj, a potom ga zadesi
nered koji ine ljudi, to jest njegova porodica koja ga iz iste
vjere - u kojoj ga je Allah stvorio - prevede u vjeru koju su
oni prihvatili. Ovdje je rije o ljepoti koju Allah daje u svijetu
svakome novoro<1enetu samim raanjem, tako to svi bivaju
stvoreni kao muslimani i istovremeno je rije o tome kako
ljudi remete ovu ljepotu.
Svako dijete raste u neporonosti, koju mu je Allah po
dario samom ljepotom stvaranja. Ono ne zna za la, dvoli
njatvo, krau, nici za bilo koje drugo ovosvjetsko zlo. ()no
je stvoreno u skladu s ljepotom iste prirode

ifttre),

govori

iskreno i osjea iskreno, neporona je i isto. N ismo u prilici

uti da je neko dijete roeno kao dvolinjak. Svim potocima
i grijesima naue ga roditelji, rodbina i drutvo. Sve stvoreno
u svijetu javlja se u okrilju ljepote, a naruavanje te ljepote
posljedica je onoga to ine ljudi.
Dijete raste, odla7.i u kolu i umjesto da ga naue kako je
rad temelj uspjeha, te da mora uiti kako bi uspjeno zavri
lo kolu, roditelji se dovijaju kako da ono uspije bez uenja:
pokuavaju doi do ispitnih pitanja, na nain da nastavnicima
plaaju privatne asove ili se slue mitom i utjecajem koji ima
ju. Ovakvim naim postupcima mi remetimo ljepotu u svijetu.
Kako? Jer ako uenik protte u koli bez uenja, da li e uiti
poslije toga?! N aravno, nee, jer ako 7.0a da ima mogunost da
pto(1e bez uenja, zato bi onda uilo i zamaralo se.
Danas smo u prilici vidjeti kako neki profesori nastoje
u7.eti novac 7.a ispite ili daju ispitna pitanja studentima ukoliko
oni uzimaju kod njih privatne asove i slino. To je vid reme
enja ljepote u svijetu. N aime, svakom ueniku ili studentu
postat e normalno to da moe proi a da ne ui i rezultat e
biti da nee uiti, zavrit e kolovanje a da nee nita 7.nati.
Tako e cijda zajednica objektivno zapasti u katastrofu.
Uvieni Allah od nas eli da oplemenjujemo Zemlju, a da
bismo je oplemenjivali dao nam je razum koji je kadar naslje
ttivati civilizaciju i razvijati je. Razumom je ovjek odlikovan
nad ivotinjom, jer ivotinje i danas ive onako kako su prvi
put stvorene. Nikada nismo, primjerice, uli da je grupa ivoti
nja odrala skup na kojem je raspravljala o unapreenju uvjeta

ivota, niti nam je pomato da je bilo koja ivotinja umapre

dovala u manju u odnosu na svoje roditelje ili dalje pretke
te Ja

zna

ono to oni nisu znali i Ja je u stanju unaprijediti i

promijeniti nain svoga ivljena. To se nije desilo zbog jedne

posve jasne stvari, a to je da ivotinje ne posjeduju sposob
nost napretka.

TA ZNAI NAPRE DAK?

udim se onima koji kau da se ivotinja vremenom ra7.vijala i postala takvom kakva jeste, da joj je izrasla gusta dlaka
u hladnim predjelima ili se prilagodila boji bilja kako bi se
sakrila od neprijatelja...
Sve sline stvari daje Uzvieni Allah kome hoe kako bi
sauvao 7.ivot od izumiranja. to se samih ivotinja tie, one
nemaju razum niti sposobnost miljenja niti su kadre unapre
ivati nain svoga 7.ivljenja, jer je Allah, Slavljen neka je, time
odlikovao samo ovjeka. Samo njemu je otkrio kako e ople
menjivati Zemlju i kako e postii civilizacijski napredak.
Kada ljudski um nije u stanju razumjeti i protumaiti civi
lizaciju prethodnika i dalje je razvijati, on poinje nazadovati i
postaje nemoan razumjeti Allahove tajne u svijetu.
Ovdje dola7.imo do jednog pitanja koje se ponekad name
e. To je pitanje mogunosti da se ivotinje dresiraju da ine
odreene pokrete, to neki koriste kao argument kojim nas
7.ele navesti da vjerujemo kako je posrijedi postojanje razuma
kod ivotinja. Takvima emo kazati da to nije tano jer se ti
pokreti uglavnom temelje na instiktu. Naime, kada se ivotinja

trenira da ini neki pokret, ona ili biva za to nagraena pa joj

se da hrana ili biva kanjena ukoliko ne napravi taj pokret.
ivotinja, dakle, ini pokrete koji se od nje trae zahvalju
jui instiktu, koji moe biti potaknut glau: ivotinja zna da e
poslije izvrene naredbe dobiti hranu, ili moe biti potaknut
strahom od bola koji e uslijediti ako ne izvri ono to joj se
naredi. Dakle, to su radnje koje se temelje na instiktu, a ne na
razumu. Da se temelje na razumu, ivotinje bi bile u stanju
da ih prenesu svojim potomcima, meutim, one to ne mogu.
Nije nam poznato da je neki lav, majmun ili konj poduio svo
je mladune akrobatskim pokretima koje ove ivotinje i7.vode
u cirkusu. Treba znati da je Uzvieni Allah odredio kakva e
biti Ademova misija prije nego ga je i stvorio:
"A kad Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji
namjesilika postaviti. "

El-Bckare, 30.

S M I SAO OVJ E KOVA

NAMJ E SNI TVA NA Z E M LJ I
( H I LAFET)

Allah, d.., dao je ovjeku da bude namjesnik na Zemlji,

i time potinio ostale vrste na Zemlji da mu slue. Kada ka
emo vrste na Zemlji mislimo na: neivu materiju, biljke, i
votinje i ovjeka. Neiva materija jeste ono za ta ka7.emo da
ne osjea niti se kree, to je vienje stvari koje se temelji na
izvanjskim poka7:ateljima i koje u obzir uzima elementarnu
karakteristiku biljnog svijeta, a to je rast.
Znamo da i koraljni grebeni u moru imaju osobinu ra
sta, a to je prva karakteristika biljnog svijeta, koji se odlikuje
time to raste, die i dr. Meutim, biljke nemaju sposobnost
da osjeaju i da se kreu, to je primarna osobina ivotinjskog
svijeta. No, postoje i neke vrste biljaka koje se kreu kada ih
dodirnemo, kao to je tako7:vana 'stidna dama', ili neke druge
biljke koje se nalaze u tropskim umama ije sc grane pokrenu
ako se J.oJ.irnu.

ivotinjska vrsta kao primarnu odliku ima to da se kree

i osjea, ali joj je uskraen razum. Neke najnaprednije ivoti
nje, kao to su majmuni posjeduju odreene, jedva primjetne
naznakt: ra:zmiljanja koje im pomau da uine odreene rad
nJe.
Ljudska vrsta kao primarnu odliku ima razum, pomou
kojega se razlikuje od ostalih Allahovih stvorenja. Pomou
razuma ovjek ostvaruje napredak tako to svaka generacija
koristi civilizacijska dostignua prethodne generacijt:, razvija
ih i ostavlja u naslijede generaciji koja slijedi. Kako vrijeme
odmie civilizacijski napredak doivljava bre i vie skokove,
jer smjenom generacija uveeva st: nae civilizacijsko naslijee
na osnovu kojega gradimo na napredak.
Uzvieni Allah uspostavio je principe ljepote u svijetu, a
to su principi bez kojih ivot nije valjan. Jedan od tih principa
jeste da ivljenje na ovom svijetu nije ispravno ukoliko se o
vjek ne hrani onim to stekne svojim radom. Tako Resulullah,
s.a.v.s., kae:

Niko nee pojesti nita bolje od onoga to sam zaradi.

Boiji poslanik Davud hranio se onim to je zaraivao vlastitim

rukama.
Islam ne odobrava da se ljudima daje nagrada koja im ne
pripada. Tako se ka:7.e da kada ne bi bilo nikakvog posla koji bi
trebalo obaviti, onda bi ljudima trebalo dati da kopaju bunar,
pa da ga onda zatrpaju.

TAJNA LJ E P OTE U UNIVERZUMU

Razumski posmatrano naprijed spomenuto mJe Jasno.
Kako se moe neko obavezati da iskopa bunar i onda da ga
zatrpa? Smisao jeste u tome da se ljudi ne naviknu primati
naknadu bez truda, jer bi to u konanici dovelo do toga da
postanemo drutvo neradnika koji uzimaju nadoknadu bez
uloenog truda, ime bi se princip lijepoga u svijetu potkopao
i zavlado bi nered.
Princip lijepoga u svijetu podrazumijeva i to da je zabranje
no uzimati tuu imovinu na nedoputen nain. Uzvieni ka7.e:

"N e jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i

ne parniite se zbog nje pred sudijama da biste na grean
nain i svjesno dio tue imovine pojeli!"
Ako mi na nepoten nain u7.ima moju imovinu, tia
va me plodova moga rada. Time u poeti manje raditi, jer
dokle god radim i bivam oteen time to prisvaja rezultate
moga rada, zato da inim? Time to na nepoten nain pri
svaja plodove tueg rada ti naruava jedan princip lijepoga u
2

El-Bekarc,

1 88.

svijetu, a to je princip koji kae da svakom ovjeku pripada ono

to stekne. Ovaj princip treba podsticati na rad

i napredak.

Kako vidimo, Uzvieni Allah stvorio je ljepotu u svijetu,

a ovjek je taj koji je naruava. T ime dobro uzmie a javlja se
muka i zlo.
Svevinji je stvorio ljude i opskrbu u proporcionalnom od
nosu. Svakoga od nas obdario je neim to drugi ne posjeduju.
Njegovom voljom neko je obdaren da bude inenjer, drugi da
bude ljekar, trei da bude obdaren nekim zanatskim umijeem.
Svako od nas bolji je od drugih u neemu, i od svakog su drugi
bolji u neemu. To je potvrda rijei Uzvienog Allaha:

"Pogledaj

kako jednima

dajemo

prednost

nad

drugima..:
Kako vidimo, Uzvieni Allah nije kazao ko su ti kojima
je data prednost, i ko su oni nad kojima im je data prednost.
Naime, svakome od nas data je prednost u neemu, i u od
nosu na svakog pojedinca ostalim ljudima je data prednost u
nekim stvarima. Neko je vjet inenjer ali je ovisan o drugi
ma koji mu nude stvari potrebne za ivot, kao to su hrana,
odjea i drugo. Dakle, njemu je data prednost nad drugima
u jednoj oblasti, istovremeno drugima su date prednosti nad
njim u nekim drugim oblastima. Isto tako, neko je vjet lje
kar, ali mu je potreban inenjer koji e mu sagraditi stan za
stanovanje, kao i neko ko e mu napraviti odjeu koju e
nositi ili neko ko e se baviti poljoprivredom i proizvoditi
hranu za njega. Neko je opet vjet u krojenju odjee, ali mu
J

El-Isra', 21.

je potreban ljekar koji e ga lijeiti, ili inenjer koji e mu

sagraditi stan ili poljoprivrednik koji e posijati penicu da bi
se ovaj njome hranio.
Dakle, kao to rekosmo, svako od nas je odlikovan u nee
mu i nad svakim od nas drugi ljudi odlikovaniji su u neemu.

sam ista koji isti ulice ili iznosi smee iz zgrada neophodan
nam je, jer da se smee ne uklanja, rairile bi se razne bolesti

i :zaraze, i smea bi bilo na svakom kraju. S obzirom na nain

kako brine o istoi on je odlikovan je nad nama. I sam radnik
koji odrava kanalizaciju na odreen nain odlikovan nad nama,
jer kada on ne bi radio ono to radi, ulice bi bile preplavljene
otpadnim vodama i fekalijama i ivot bi bio nemogu.
Zato, nemoj poniavati bilo iji posao i kazati ja sam odli
kovaniji od toga i toga jer on radi na odravanju kanalizacije a
ja sam ljekar ili inenjer.

On je odlikovaniji od tebe na odreen

nain i neizostavno ti je potrebno ono to on radi. Zajednica

postaje potpunom :zahvaljujui svima, bez obzira ko se ime
bavi.
Uzvieni je, da bi ljudsko drutvo ivjelo i razvijalo se, svako
zanimanje povezao sa stjecanjem opskrbe. Svaki ovjek obavlja
svoj posao kako bi stekao opskrbu za sebe i svoju porodicu. To
je neto to predstavlja nunost i to predstavlja jedan od teme
lja ljepote u svijetu. Jer, kada bismo, primjerice, svi bili ljekari ili
inenjeri, ko bi nam skuhao hljeb koji jedemo :za doruak; ko bi
oistio ulice, ko bi odravao kanalizacije, itd.?
Drutvo koje ne poiva na ukljuivanju svih jedinki osu
eno je na propast. Takvo drutvo ne moe ivjeti i opstajati.

Bilo je neophodno napraviti ovakav uvod kako bismo

mogli spoznati smisao ljepot<.: u svijetu, a zatim i kako bi
smo mogli spoznati da je Allah, Uzvien neka j e, stvorio
svijet na temeljima ljepote, isto kao to ga je s tvorio i na
temeljima dobra. Nered u svijetu j avlja se j er je ovjeku data
mogunost i7.bora da uradi ili ne uradi ono to mu je nare
eno, te on 7.loupotrebljavaj ui tu mogunost ini nered,
i pri tome tvrdi kako svijet ini boljim. Pogledaj ta kae
Uzvieni A llah:
"Kad im se kae: 'Ne remetite red na Zemlji! ' - odgo
varaju: 'Mi samo red uspostavljamo ! ' Zar! ? A, uistinu, oni
nered siju, ali ne opaaju. "4
Uzvieni Allah stvorio je svijet na ispravnim i zdravim
temeljima koji svemu stvorenom osiguravaju mogunost za
skladan 7.ivot. Kada bi ovjek pristupao svijetu u skladu s
onim o emu ga Allah, d.., ui, u pogledu stvaranja, djda,
odlikovanosti jednih ljudi nad drugima ili vezi izmeu uzroka
i posljedica, onda na svijetu ne bi bilo mjesta za zlo i nesreu.
N aime, Allah, d.., je za sve to je stvoreno uspostavio teme
lje lijepoga koji ga uvaju i vode da vri svoju misiju. ovjek
nema potrebe da mijenja tu misiju.
Zlo u svijetu nije stvoreno sa samim svijetom, niti se ono
nala7.i u odredbama na kojima svijet poiva. Ono se j avlja s
ovjekovim uplitanjem u odredbe na kojima svijet poiva. Svi
jet je sam po sebi stvoren krajnje harmoninim, on obavlja
svoju ulogu onako kako Uzvieni eli.
' El-Bekan::, 11-12.

ovjek je, udaljavajui se od Allahova zakona, uzrokovao

bolesti i nedae u zajednici, koje su opet donijele zlo i nesreu.
Zbog toga je Uzvieni slao vjerovjesnike s objavom, kako bi
vratili harmoniju i ljepotu u svijetu. U Kur'anu stoji:

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost

vjernicima. "s
Po:znato nam je kako je Kur'an objavljen da izlijei bole
sti koje su se pojavile i uzele maha zbog toga to su se ljudi
udaljili od naina ivota koji je propisao Allah, Uzvien neka
je. Nakon to se zajednica izlijeila od bolesti to su je muile
dola je milost.
Uzvieni je stvorio svijet na temeljima ljepote, ali ovjek,
kojem je data mogunost slobodne volje, remeti red u svijetu
jer bira stvari koje su u suprotnosti s onim to je Allah, d..,
proptsao.
udno je to to ovjek, dok remeti red u svijetu, tvrdi
da svijet ini boljim. Ljudi e se svakako vratiti nainu ivota
koji je propisao Uzvieni Allah, ali to nee uiniti :zato to su
potaknuti vjerom ve e to uiniti zato to e morati, zbog
toga to se ivot nee moi odvijati bez potivanja Boijih
pravila.
Mi, naalost, preu:zimamo iz drugih drutava, koja ne
poivaju na vjeri, stvari koje remete nain naeg ivljenja, a
zapostavljamo ono to nam je propisao Uzvieni, iako nam je
dino to moe osigurati dobro i napredak.

druge strane, dru

tva koja ne poivaju na vjeri u Boga poinju se, silom prilika,

1

El-Isra, R2.

vraati nainu ivota koji je propisao Stvoritelj. Ta drutva su

na kraju otkrila kako se ivot moe valjano odvijati jedino ako
se upravlja prema zakonima Neba. Svejedno da li te 7.akone
navedena drutva prihvataju kao stvar vjere ili ne, ivot bez
njih ne moe biti valjan.

ZLO U SVIJ ETU

U7.vieni Allah, kako smo pojasnili, svemu to je s tvorio

u svijetu podario je ljepotu, i usto odredio zakone koji se tre
baju potivati da bi se ta ljepota sauvala. Onaj ko iz Allaho
ve ispruene ruke u7.ima pomo, te potuje Allahove zakone,
Allah mu podari tu ljepotu, a onaj ko se nastoji domoi odre
ene stvari na nain koji je Allah, d.., zabranio ini nered u
svijetu.
Svijet je stvoren takvim da se podudara s Allahovim zako
nom u svemu. ovjek je stvoren takvim da se mora povino
vati Allahovim zakonima u poslu, porodici, odgajanju djec<.:,
stjecanju opskrbe, napokon, u svakom pokretu u ivotu. Ako
se pridrava Allahovih zakona, to ti moe donijeti samo do
bro, udaljavanje od njih donij et e ti samo zlo, i to ne samo
na ovom svijetu, ve i na ovom i na buduem. Zato S<.: i kae:
Nema niega dobrog u dobru koje vodi u vatru, niti ima iega
loega u neemu naizgled loem to vodi u Dennet.
N ame<.: se pitanje kako neto to je dobro moe voditi
u vatru? N avedimo primjer za to. Recimo da neki ovjek

ukrade kako bi podijelio sadaku. U krade od bogatih i podi

j eli siromanima. Takav e se nazvati plemenitim lopovom!
Ali, on je sve drugo osim plemenit. On samo misli da radi
dobro, a ustvari ini vrlo lou stvar, jer je uzeo ono to mu je
Allah uinio 7.abranjenim. Dobro koje je na taj nain uinio
nee mu koristiti, niti e mu biti primljeno kao dobro djelo,
jer je uinjeno na nain koji je h aram, zabranjen. Uzvieni
Allah ne trai ni od koga da mu pomae u osiguravanju op
skrbe, On je Opskrbi telj svega. Dakako, imetak koj i je steen
na haram nain takoer sc smatra opskrbom, ali to je haram
opskrba.
Uzvieni ne doputa da iko uini neto uz pomo imetka
steenoga na nedozvoljen (haram) nain, i da pri tome tvrdi
da ini dobro. ovjek nema pravo dozvoljene stvari progla
avati zabranjenima niti zabranjene do7.voljcnima. O tome
U 7.vieni kae:
"Reci: 'Kaite vi meni zato jednu hranu koju vam Allah
daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom?' Recite:
'Da li vam je prosuivanje o tome Allah prepustio ili o Alla
hu lai iznosite. "'6
Evo kako nas Allah U zvieni poduava da su i halal i haram
odreeni Njegovim doputenjem i ozakonjcnjem, te da ovjeku
nije doputeno da smatra zabranjenim ono to je Allah uinio
doputenim, niti da smatra doputenim ono to je All ah uinio
zabranjenim. Allah, Slavljen i Uzvien neka je, ne trai da Mu iko
poma7.e, On je Svemoan, i Njemu se sve potinjava. Niko ne
'' Junus, 59.

mo7.e uiniti ndto to je haram i potom tvrditi da je to dobro, jer

kao to smo kazali nema dobra u dobru djelu koje vodi u vatru.
Ili, uzmimo jo jedan primjer. Ne moe ena prodavati
svoju ast i govoriti: Uradila sam to kako bih mogla svojoj djeci
priutiti dobar odgoj i obrazovanje! Njoj bi trebalo kazati:

To

to ini haram je i nee ti se kao dobro djelo primiti ono to si

potroila brinui o svojoj djeci, jer Allah to ne eli. Da si se malo
strpila Allah bi ti sigurno pomogao da odgoji svoju djecu.
isto je i s pravilom koje kae da nema niega loega u
neemu naizgled loem to vodi u 07.ennet. N aime, ako po
mogne nekome kome je nanesena nepravda te pri tome do
ivi neprijatnosti, te neprijatnosti nisu neto to je loe ve
dobro, a za

to

e najljepu nagradu dobiti. Ako, primjerice,

neke stvari koje predstavljaju luksuz i koje ti nisu potrebne

proda i dobijeni novac podijeli, bit e na dobitku, a ne
na gubitku, jer e ti ono to si udijelio biti mnogostruko
vraeno.
Jedne prilike Poslaniku, s.a.v.s., poklonili su peenu ovcu.
On je rekao da se ovca razdijeli siromasima. Aia, r.a., je po
dijelila ovcu i ostavila jednu pleku, jer je znala da Vjerovje
snik, s.a.v.s., voli to meso. Kada se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio
i upitao za ovcu, Aia, r.a., je kazala: Podijelili smo meso, i
ostavili smo jednu pleku, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovori:

Sveje ostalo, osim te pleke.

Ovako izgleda stvarno mjerilo kojim se mjeri dobro i zlo.
To su mjerila koja je uspostavio Uzvieni Allah, ali ovjek zlou
potrebljava mogunost izbora i slobode volje koju mu je Allah,

d7..., podario, te umjesto da se pridrava mjerila koje je stvorio

i uspostavio U:t:vieni, on nastoji uspostaviti vlastita mjtrila.
Da bismo bolje rawmjeli ovu injenicu trebamo pogledati
one stvari u svijetu koje su i:t:van domaaja ljudske volje. Tamo
emo nai krajnji red i vrhunsku preciznost. Sve stvoreno ivi
u u harmoniji koju ne remeti patnja i nepravda.
Sunce, M jesec, zvijezde, vazduh i drugo na ta ovjek ne
moe utjecati svojom voljom obavlja svoju funkciju tako da se
niko ne tui na njih, i tako da nikome ne nanose bol i patnju.
Niko se nee po7.aliti da je Sunce zakasnilo izai ili da neke
ljude obasjava a druge ne. Niti je iko doivio to da se desilo
da nestanu zvijezde i da se narui red u kosmosu. I sto tako,
niko nije kazao da je udahnuo pa nije naao va:t:duha. N iko ne
moe tvrditi da je kia prestala u potpunosti padati pa da je
zbog toga preshnuo ivot, da su nestale biljke, ivotinje i ljudi,
niti iko moe kazati da se Zemlja ikada u pogrenom smjeru
okrenula i tako ljudima naudila.

ONO U SVIJ ETU TO S E

P O KO RAVA ALLAH OVIM
ZAKONIMA I S PUNJAVA SVRH U
Z B O G KOJ E J E STVO RENO
Nita od maloprije pobrojanog nije se desilo. Sve to pod
lono je Uzvienom Allahu, i obavlja svoju ulogu a da mi ne
osjeamo i ne primjeujemo kako tu svoju ulogu obavlja bez
mogunosti i :zbora. N ered i zlo u svijetu javljaju se u stvarima
u

kojima ovjek ima mogunost izbora, jer ovjek, s koro po

pravilu, svojim slobodnim i:zborom unosi nered a ne s klad!

Ako se osvrnemo na poetak ivota, vidjet emo da nam
Uzvieni Allah ukazuje na to da j e Zakon o ?.ivotu na Zemlji
objavio odmah kada je Adem sputan na Zemlju i da mu je
naloio da svome potomstvu prenese ovaj Boiji Zakon, te da
nee zalutati niti nesretni biti ako ga budu slijedili:
"'Izlazite iz njega svi' - ree On- 'jedni drugima neprija
telj i ete hiti! ' Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko hude
slijedio uputu Moju nee zalutati i nee nesretan hiti. "7
Tako je bilo od samog poetka ovjekovog ivota na Ze
mlji. Allah U :zvieni jasno je kazao da nesrea i :zlo dolaze kao
7

Ta-ha, 123.

posljedice udaljavanja od N jegovog zakona, zatim da ako bi

se ovaj Zakon primjenjivao onako kako Allah eli, onda ne bi
zla na Zemlji bilo. Allah nam je odredio put kojim trebamo ii
im smo poeli ivjeti. Dakle, zajedno s Ademom na Zemlju
je sputen i Zakon. Adem ga je prenio svojoj djeci, oni svojim
potomcima ...
Ubrzo se pojavio i ovjekov izbor (el-irade el-beerijje)
koji je u svijet poloio prvo sjeme zla, i to izmeu Ademovih
sinova Habila i Kabila, o emu nam kazuje Kur'an. Bilo je to
prvo ubistvo koje je poinjeno na Zemlji. Jedan Ademov sin
ubio je drugoga. Da je Kabil slijedio sljedee rijei Uzvie
noga: "I ne ubijte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad
pravda zahtijeva. "8

ovo se zlo ne bi desilo. Ali, desilo se to

da je Kabi! postupio suprotno Boijem zakonu i ubio nekoga

koga je Allah zabranio ubiti.
U predanjima se prenosi da je Uzvieni Allah odredio da
hazreti Hava prilikom svakog poroda raa jedno muko i jedno
ensko dijete kako bi se ljudski rod razmnoio. Muko dijete iz
jednog poroda eni lo bi se sa enskim iz drugoga i obrnuto. Ali,
Kabilu se ne svidje to, jer sestra koja se rodila s njim bijae ljepa
od one koja se rodila s Habilom te odlui usprotiviti se propisi
ma i oeniti se sestrom koja je roena s njim. Njih dvojica odoe
kod Adema i iznesoe ovaj sluaj, a on zatrai od njih da prinesu
kurban pa da im Allah presudi. Kur'an nam to prenosi:
"I ispriaj im priu o dvojici Ademovih sinova, onako
kako je bilo, kad su njih dvojica rtvu prinijeli, pa kad je od

El-Isra', 33.

jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: 'Si

gumo u te ubiti! ' 'Allah prima samo od onih koji su dobri'

- ree onaj. "9

Ovo nas kazivanje upuuje na to da je Uzvieni objavio
Ademu Zakon im ga je spustio na Zemlju, tj . nije ostavio
ovjeka bez upute ni jednoga trena, ve ga je uputio i poka7.ao
mu kako e ispravno 7.ivjeti, kako e Allahu pokoran biti i
ime e mu se pribliiti. N eki tvrde kako je Adem na Zemlju
sputen bez Zakona, te da su on i njegovi potomci bili ostav
ljeni bez upute sve dok Allah, d7..., nije poslao vjerovjesnika
Idrisa, a potom i N uha. Oni koji to tvrde oslanjaju se na ka7.ivanja o vjerovjesnicima koja poinju s Nuhom, a.s., i prema
kojima nije bilo vjerovjesnika prije njega. M eutim, to milje
nje je neispravno i u suprotnosti je s pravednou U zvienog
Allaha. Kur'an kae:
"A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika ni
smo poslali!"o
Dakle, nei?.Ostavno je da je ljudima odmah morao biti
objavljen Zakon, kako bi se mogla ispunjavati pravda da na
graenim bude onaj ko je pokoran i da kanjen bude onaj ko
je neposluan bio. Da nije postojao Zakon, kako bi se Kabil i
Habil mogli sporiti, i odgovor pri tome od Allaha traiti? N jih
dvojica vrsto su vjerovali i znali da Allah, d.., postoji, a da
ih Adem, a.s., nije tome poduio, oni to ne bi znali.
'' El-Ma'ide, 27.
10 El-Isra', 15.

MANJ KAVO ST LJ U D S KO G
RAZ U MA
ovjek nije kadar samo putem razuma dokuiti ta Allah,
d7..., od njega trai, kako e Mu ibadet initi, ime se zasluu
je zadovoljstvo N jegovo a ta srd7.bu Njegovu izaziva. Krajnji
domet do kojega ra :w m sam moe dospjeti jeste zakljuak da
svijetom upravlj a Bog, te da razmilja o znakovima u svijetu,
stvaranju nebesa, Zemlje, Sunca, Mjeseca i drugoga, upuuju
i nas na to da je Stvoritelj Svemoan. On je sve u postojanje
uveo, a ovjek to nije kadar uiniti. Niko ne moe kazati za
sebe da je stvorio Sunce, Mjesec, zvijezde ili Zemlju, niti iko,
koliko god snaan i znan bio, moe kazati da je sama sebe
stvorio. Ove su stvari iwad ljudske moi, makar se i svi ljudi
u takvom pokuaj u ujedinili, otuda se neizbjenim pokazuje
da mora postojati Stvoritelj Koji je sve to u postojanje uveo i
Koji je i nas stvorio.
Ko je Taj Stvoritdj? ta On eli od nas? Te stvari su izvan
domaaja ljudskog razuma,

ovjek ih nije u stanj u dokuiti.

Mo rawma prestaje kod spoznaje da postoji Stvoritelj Koj i je

sve stvorio. Ali, kako se N j ega imenuje? ta On od nas trai?

Kako emo Mu se pribl.i7.iti? ime emo zadovoljstvo N j ego
vo nsluiti, a ime ljutnju N jegovu izazvati? Te stvari razu
mom se ne daju dokuiti.
Da bismo ovo o emu govorimo pribliili, navest emo
sljedei primjer: kada sjedimo u zatvorenoj odaji i ujemo ku
canje na vratima, sve to moemo u tom trenu znati jeste da
se neko nalazi ispred vrata. Ali, ko je on, da li je pred vratima
mukarac, 7.ena ili dijete? ta eli? Da li nam eli dobro ili zlo?
Da li nam je donio neto dobro, ili nije donio nita, da li nam
je doao neto kazati? N ita od toga ne moemo znati dok ne
ustanemo i ne otvorimo vrata.
Uzvieni Allah je plemenit, i zato nas nije u nedoumici
ostavio. Poslao nam je vjerovjesnike da nam vrata nebeska
otvore i saope nam da je Tvorac ovoga svijeta Allah, Slavljen
i Uzvien neka j e, da On od nas trai da Mu robujemo, te nam
je - kako ne bismo zalutali - odredio kako da Mu robujemo,
i obznanio nam je da postoji i 7.ivot na drugom svijetu, koji
e vjeno trajati, te da je pokornima blagodati nebrojene, a
nepokornima patnje bolne pripremio.
Radi toga je milost N j egova odredila da 7.ivot ljudski na
Zemlji s vjerovjesnikor:n zapone, jer vjerovjesnici su ti koji
nam prenose da j e Allah sve stvorio i uspostavio Zakon ivot
ni kojega

sc

trebamo drati.

ZAKO N J E S P U TEN S AD E M O M
injenica da su se Kabil i Habil za rjeenje njihova spora
obratili Uzvienom Allahu kawje da su bili upueni u

to

da

je On Tvorac svijeta, a to to su odluili da prinesu po rtvu

(kurban) dokaz je da su poznavali Zakon, te da su znali kako
se ovjek moe Allahu pribliiti injenjem odreenih djela, a
da nekim drugim djelima izaziva N j egovu srdbu. Tako zna
mo da Allah, d.., nije ostavio ovjeka be7. Zakona ni jednoga
asa, te da je Zakon objavljen odmah s Ademom.
Poznato je da je U zvieni primio Habilovu rtvu, a Kabi
lovu nije. Kau da je razlog bio taj to je Habil prinio najljepe
od onoga to je imao, Kabi!, opet, najloije - a Allah, U7.vien
neka je, Dobar je i voli ono to je dobro. Kazuje se i da je ra
zlog bio taj to je Habil bio 7.adovoljan Allahovom odredbom
da

se

o:eni djevojkom koja je roena kada i Kabil, a Kabil se

usprotivio odredbi i elio se oeniti svojom

sestrom

koja je s

njime zajedno roena.

Kako god da je bilo, nas interesira ono to govori Kur'an,
tj. da je U zvieni Allah primio Habilovu ?.rtvu, a Kabilovu nije.

Kabi! je tada bio duan povesti rauna o tome zato mu nije

primljena rtva, trebao je zatraiti oprost za grijehe, zapitati se
ta kod njega nije u redu, pa pokuati to popraviti. Ali nije ui
nio tako, ve se rasrdio i bratu svome rekao: Ubit u te. Habil
je odgovorio da on nije kriv zbog toga to Kabilova rtva nije
primljena, jer Allah prima rtvu samo od bogobojaznih.
Ovdje emo zastati jo jedanput i zapitati se: Ko je kazao
Habilu da Allah prima rtvu samo od bogoboj aznih? Morao je
postojati neki zakon na osnovu kojega j e Habil znao da Allah
ne prima rtvu od onih koji su neposluni i koji ne vjeruju.
Kur'an dalje kazuje da je Kabil ubio svoga brata Habila.
Svejedno je da li je ubistvo izvreno, kako se prenosi, koma
dom 7.eljeza ili kamena. To nas se ne tie, ono to je bitno jeste
da je to bilo prvo ubistvo u ljudskom rodu i prvo protivljenje
Allahovom zakonu na Zemlji, te - koliko nam je poznato prvo protivljenje Allahovoj volji koja je iskazana u Njegovom
Zakonu.

PO S LIJ E KABI LA INJ ENJ E

G RIJ E HA N IJ E NI KADA PRE STALO
Ovo je bilo kratko izlaganje o poetku grijeha u svijetu.
Alla h, U zvien neka je, pokazuje nam da je zlo posljedica ne
potivanja Njegova zakona. Da je Kabil bio pokoran U zvie
nome i da se pridravao Njegova zakona, ne bi mu se desilo
da ubije svoga brata. To je bio poetak grijeenja koje nikada
poslije nije prestajala, kako nam prenosi Kur'an kroz kaziva
nja o vjerovjesnicima, N uhu, Hudu, Salihu, uajbu, Lutu, Mu
sau i drugima. Nebesa su kanjavala nevjernike i unitavala ih.
O tome nam Kur'an kazuje sljedee:
"I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke
vjetar, pun pijeska, poslali, a neke stranim glasom uni
tili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije
uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli."''
Meutim, kako su se ljudi udaljili od Allahova zakona?
Uzvieni Allah govori nam o tome u Kur'anu na mjestu gdje
govori kako nas je pozvao da posvjedoimo protiv sebe kada
smo bili u svijetu berzeha:
1 1 EI-J\nkt!hut, 40.

"l kad je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo

potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv

sebe: 'Zar ja nisam Gospodar va?' - oni su odgovorili: 'Jesi,
mi svjedoimo' i to zato da na sudnjem danu ne relrn.ete:
'Mi o ovome nismo nita znali' , ili da reknete: 'Nai preci
-

su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo poko

ljenje poslije njih. Zar e nas kazniti za ono to su laljivci
inili?"''"
ovjek se od Allahovog Puta udaljava na dva naina: bilo
da je nemaran, da ga zapostavlja i iskrivljuje, ili da neke rijei
koje ne pripadaju Alla hu pripisuje N jemu. Kada je posrijedi
zapostavljanje, ljudi su i:>: Alla hovog zakona zapostavlj ali ono
to se kosi s njihovim prohtjevima. Te stvari koje bi zaposta
vili potom bi izvitoperili pa bi ljudske rijei, nepravdu inei,
poinjali pripisivati Allahu:
"A teko onima koji svojim rukama piu Knjigu, a za
tim govore: 'Evo, ovo je od Allaha' - da hi za to korist ne
znatnu izvukli. I teko njima zbog onoga to ruke njihove
piu i teko njima to na taj nain zarauju! "3
Nemar ulazi u srca i ini ih slijepima pred Allahovim za
konom.
Zatim dolazi drugi nain, a to je slijeenje predaka. Preci
poinju udaljavanje od Allahovog zakona, pa ih u tome nasta
ve slijediti potomci jo vie izvitoperujui ga kako bi ostvarili
dunjaluke ciljeve. Svaka generacija ini isto. Allah, Uzvien
neka je, govori nam o tome:
12
13

EI-E'raf, 172- 1 73.

EI-Bekare, 79.

"A kada im se rekne: 'Slijedite Allahovu Objavu!' - oni

odgovaraju: 'Neemo, slijedit emo ono na emu smo zate
kli pretke svoje. ' - Zar i onda kad im preci nisu nita shva
ali i kad nisu na Pravom putu bili?! "'4
Dakle, posrijedi je 7:anemarivanje reda koji je Allah uspo
stavio i slijeenje predaka u onome to je pogreno. To su te
melji na kojima poivaju grijeh i kufr. Zbog toga nas Uzvieni
upozorava da te dvije isprike nee biti prihvatane na buduem
svijetu. Na njih smo upozoreni jo u berzehu kako se niko od
nas ne bf imao pravo pozivati na njih na buduem svijetu.

14

EI-Bc:kare, 1 70.

M U HAM M E D, S .A.V. S . , J E M I LO ST
VJ E RN I CI MA I NEVJ E RNI C I MA

Prirodne nepogode su do poslanstva M uhammeda, a.s.,

bivale kaznom za nevjernike. S poslanstvom Muhammeda,
a.s., nevjernici vie nisu bivali kanjavani prirodnim nepogo
dama. Za to su postojala dva razloga.
Jedan je taj to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslan kao milost
svim svjetovima, dakle i vjernicima i nevjernicima. Ta milost
data je na dar svakome ko ima mogunost izbora na ovom
svijetu. Vrata pokajanja svima su otvorena sve do smrtnog
asa. Allah Uzvieni prima pokajanje od svih robova Svojih,
dokle god ive na Zemlji, i tako e biti do trena kada e se
Sunce sa zapada pojaviti. Ovo je milost koja je posredstvom
najodabranijega u rodu ljudskom, neka je Boiji mir s njim,
podarena svakom ovjeku.
Drugi je razlog to to je U:r.vieni Allah povjerio sljedbe
nicima Muhammeda, a.s., da nevjernicima prenose ono to je
objavljeno i da ih upuuju na dobro. Potvrda tome jesu slje
dee kur'anske rijei: "Vi ste narod najbolji od svih koji se

ikada pojavio: traite da se ine dobra djela, a od nevaljalih

odvraate, i u A llaha ':ierujete. "s
Ako emo govoriti o 7.lu i nesrei u svijetu, onda prije
svega trebamo govoriti o savremenom svijetu, jer je po 7.lu i
nesrei nadmaio svako vrijeme do sada. U emu je tajna?
Uzroci nesree kriju se u tome to su ljudi napustili
Allahov :1.akon i poeli sami propisivati zakone koje naziva
ju pozitivnim, odnosno realnim zakonima. Ti 7.akoni vlada
j u sada u veini zemalja u svijetu i prema njima se upravlja
umjesto prema propisima koje je odredio Svevinji. To je tajna
nesree i tegobnosti koje pritiu cijeli svijet uprkos sjajnom
materijalnom i naunom napretku.
Moramo imati na umu da je ljudski razum prikraen
i ogranien, bez obzira koliko je ovjek otrouman. Koliko
god ovjek stekne znanja, opet zna samo neke stvari dok mu
druge izmiu. On nije kadar u cjelosti vidjeti problem, zato
zakoni koje su ljudi uspostavili svakih nekoliko godina bivaju
mijenjani i ispravljani, jer odreene stvari promaknu zakono
davcima koji su ih kreirali, te se usljed toga javi potreba da se
zakoni iznova ra7.matraju. Ljudski zakoni neprestano doivlja
vaju ispravke, i uvijek su ispunjeni nedostacima koji izbijaju na
vidjelo jedan 7.a drugim. Tako Allah jasno pokazuje ljudima da
je njihov rawm ogranien, i da nije u stanju propisati zakon
koj i je prikladan za ljudski ?.ivot.
Niko da se otrgne poplavi manjkavih zakona u svijetu i
da se 7.apita: nto ne primjenjujemo Allahov zakon, jer On je
'' Alu I m ra n, 11O.

Sveznajui?! Onaj Koji je stvorio ovjeka zna ta je i najbolje

za njega. (:ovjek koji napravi neku stvar najpmwaniji je i da
odredi pravila 7:a njeno odr7:avanje. Kada mi u naem svakod
nevnom ivotu elimo popraviti neku mainu, ili se obrati
mo onome ko ju je proizveo, ili pogledamo u katalog gdje je
proizvoa naveo pravila za odravanje, ili se, pak, obratimo
osobama koje je proizvoa poduio kako se rukuje tom ma
inom i kako se ona popravlja.
Meutim, kada je posrijedi Allahov zakon, mi odbijamo
slijediti taj isti princip. Ne obraamo se Stvoritelju da sazna
mo kako emo postupiti s onim to je stvorio, ne postupamo
prema propisima koje je On propisao i koje nam je dostavio.
To je prvi uzrok zla i nesree na ovom svijetu.
Neke zemlje - koje su osjetile negativne posljedice 7:akona
kojeg su same donijele - poele su preispitivati te zakone. Naime,
desilo se da su spomenute zemlje ukinule smrtnu ka7:nu, a onda
se u tim zemljama poelo i7: sveg glasa vikati kako je u njihovom
drutvu dolo do poveanja broja ubistava. Naposlijetku, nije
bilo drugog izlaza nego da se ponovo pone primjenjivati Bo7:ija
odredba, koja nalae da se ubica kazni smrtnom ka7:nom.
Kada je rije o razvodu braka, Uzvieni Allah dopustio je
ra7:vod braka:
"Putanje moe hiti dvaput, pa ih ili velikoduno zadr
ati ili im na lijep nain razvod dati. "'6
Katolika crkva donijela je propis prema kojem se 7:abra
njuje razvod braka. Crkva je kazala da je brak J>:avijeka i da se
ne moe prekinuti razvodom. Meutim, to je ljudski 7:akon.
"' El-Bekan::, 229.

Da li se pokazao ispravnim? Nikako, pojavile su se porocline

nevolje i nerjeivi problemi, tako da je crkva bila primorana
donijeti propis prema kojem je razvod braka dozvoljen. Na
ravno, to nije bio propis kojem je crkva pribjegla zbog pri
znavanja islamskih propisa, nego zato to je bila prisiljena to
uraditi, jer je ivot to iziskivao. N aime, postoje problemi meu
suprunicima zbog kojih je razvod bezbolnije i prikladnije rje
enje nego nastaviti ivjeti u branoj zajednici. Kada je kato
lika crkva proglasila razvod doputenim u Rimu je u jednom
danu pokrenuto dvadeset hiljada parnica za razvod br:;1ka.
O dojenju djeteta, Allah U zvieni u Kur'anu kae:
"Majke neka doje svoju djecu pune dvije godine onima
koji ele da dojenje potpuno bude. " 7
Potom su se u Zapadnom svijetu pojavili oni koji su tvr
dili da je vjetako hranjenje bolje i korisnije za dijete, pojavile
su se firme koje prizvode mlijeko za djecu, i koje neutemelje
no daju u j avnost kako u svoje proizvode stavljaju vitamine i
materije koje ojaavaju dijete a koje se ne nalaze u majinom
mlijeku! N akon toga pokazalo se da dijete koje dvije godine
ne doji majino mlijeko dolazi u opasnost da oboli od ner
vnih bolesti, ono odrasta bez osjeaja za poroclinu bliskost,
neposlunu je prema roditeljima. Pojavile su se mnogobrojne
nervne bolesti koje su unitile cijele generacije, odvodei ih
u drogu i drugo, a pritube na

to

kako su djeca neposluna

prema roditeljima postale su opa stvar.

Onda su isti oni koji su do juer pozivali da se odustane od
prirodnog naina hranjenja novoroeneta, tj. od dojenja, poeli
17

EI- Bekare, 233.

pozivati da se treba vratiti takvom nainu hranjenja novoroen

eta. Poeli su se odravati nauni skupovi na kojima se govori o
tome koliko je korisno i nuno da se novoroene hrani putem
dojenja koje mu omoguava da raste fiziki i psihiki zdravo.
I nteresantno je da smo mi u islamskom svijetu s veli
kom zdunou prihvatili tu promjenu stava u javnosti koja
se odnosi na to da novoroene treba hraniti putem dojenja
a da se pri tome nismo sjetili kako nam je to naredio U ;wi
eni u asnom Kur'anu. On nam je propisao ispravan nain
za odgajanje djece. Meutim, umjesto da slijedimo to to
nam je propisano mi smo slijedili Zapad koji je govorio da
novoroene ne treba hraniti majinim mlijekom. G eneraci
je nae djece su na neki nain izgubljene. Mi smo se poeli
aliti zbog tih generacija, a nismo shvatili da su te generacije
izgubljene zbog toga to smo postupali suprotno od onoga
to je propisano.
Moemo nastaviti i navesti jo desetine primjera o nesrei
koja je zadesila ovjeka zbog toga to je postupao oprena
Allahovim propisima.
Cijeli svijet je zabavljen zlom koje ga ispunja i nee nai
naina za rjeenje problema u kojem se naao ako se ne bude
vratio potivanju Boijeg zakona, bilo da bude potaknut vje
rom ili da to vidi kao nudu.
Na kraju ovog poglavlja moramo se osvrnuti na dvije va7.
ne take.
Prva se tie onoga o emu ljudi govore u vezi s neravno
mjernom raspodjelom dobara na ovom svijetu. N eki narodi

imaju koliko im treba i vie od toga, dok drugi nemaju ni ko

liko im je potrebno.
Druga taka ogleda se u tome da ljudi smatraju kako je
dobro jedino u imetku. Tako za onoga kome je Allah podario
imetak vjeruju da je to zato jer je Allah zadovoljan njime, a za
onoga kome Allah nije podario imetak smatraju da je u Nje
govoj nemilosti.
Radi se o pogrenim poimanjima. Allah je u svijetu dao
onoliko dobara koliko je dovoljno svim stvorenjima do Sudnjeg
dana. On imetkom iskuava ljude: imetak mo:e bit kazna, moe
biti i 7.nak da Allah nije zadovoljan Svojim robom ili se njime
moe odravati nevjerovanje - neka nas Allah sauva - kako bi
se ovjek osjetio neovisnim i kako ne bi podigao svoje ruke i
i7.govorio: "Gospodaru moj", i kako bi otiao s ovog svijeta bez
ijednog dobrog djela koje bi mu pomoglo na ahiretu.

PRETPO STAVKE
I UTE M E LJ E N E STVARI
Svi ljudi tragaju za dobrom, ali malo je njih koji znaju gdje
je istinsko dobro. U veini sluajeva ljudi tragaju za ovosvjet
skim dobrom zaboravljajui na onaj svijet. Takvo gledanje je
i kratkovidno i ogranieno, jer onaj ko tako posmatra stvari
kupuje neto to je pretpostavljeno za neto to je sigurno i
izvjesno, a to je, bez ikakve sumnje, golemi gubitak.
Vidjet emo, primjerice, kako neki otac ulae krajnje na
pore da bi svoga sina pripremio 7.a ivot. Radi postizanja toga
cilja on e potroiti sve to ima. Tako e izabrati da ga koluje
u najboljim kolama uprkos golemim trokovima. Nastojat e
da ga upie na neki od najboljih fakulteta uprkos golemim
odricanjima koja e morati podnositi. Kada ga upita zato to
ini, odgovorit e ti: Zbog budunosti mog djeteta, da mu osi
guram lijepu budunost. Tada mu moe kazati: Ti ulae svoj
trud u neto to je u domenu pretpostavke, jer sve to ini
temelji s<.: na pretpostavci da e tvoj sin biti iv, da e se truditi
i da e postati ugledan na ovom svijetu. Ali, odakle zna da e

se to i desiti? Odakle zna da e tvoj sin biti kadar zavriti te

kole, a kada ih i zavri odakle zna da se nee pojaviti neka
ena koj a e ga zavesti i kojom e se oeniti i koja e mu biti
nesrea. Odakle ma da ga ejtan nee odvesti u neku bolest
koja unitava imetak, zdravlje i budunost, kao to je alkohol,
droga ili kocka ili neto slino te da e u potpunosti izgubiti
budunost, da nee ostvariti ono to je naumio. Moe se desiti
da rano umre i da smrt okona sve nade. Ti ga sprema za ovaj
svijet, a da li si ga spremio za budui?
Da li si od onoga to si potroio da bi ga pripremio za
ovaj svijet potroio polovinu ili etvrtinu da bi ga pripremio
za budui svijet? D a li si ga poduio kako e obavljati namaz
ili uiti Kur'an? Da li si ga nauio da bude iskren, pouzdan,

milostiv prema siromanima i onima kojima je potrebna po

mo? Da li si ga nauio da odrava rodbinske veze? Ili si sve
ovo zanemario i ne osvrnuvi se na to?
Nikada mu nisi kazao da treba klanjati namaz mada si
primijetio da ne klanja. Nikada mu nisi govorio o Boijem
zadovoljstvu, i o tome kako se ono posti:e. Nisi ga nikada
nagradio za to to je ispunio neki emanet niti zato to je kazao
istinu, niti zato to je sprijeio nepravdu. Nisi uradio nita od
ovoga mada se dunostima prema Allahu treba pokloniti pa
nja prije nego bilo emu drugome.
Ovosvjetska budunost koju s mukom nastoji osigurati
svome djetetu nije uope izvjesna. Ona se moe ostavriti, a
i ne mora. Ono to je sigurno jeste da e i ti i tvoje dijete
izai pred Allaha na Sudnjem danu i sigurno e te polagati

raune pred Njim i sigurno e te uivati u Dennetu ili patiti

u Vatri. Takvim svojim postupcima ti uzima neto to je tek
pretpostavka i poklanja tome svu svoju panju a zapostavlja
ono to e se sigurno desiti ne poklanjajui tome pa7.nju i ne
osvrui se na to, mada bi trebao - ako ispravno razmisli
- pripremati sebe, svoje dijete, svoju porodicu za ono to je
izvjesno, ako ne u veoj mjeri nego se priprema za ono to je
u domenu pretpostavke, a onda barem u jednakoj.

STVARN I IVOT
Mnogi ljudi nisu kadri svojim razmiljanjem ocij<:niti gdje
je dobro. To je injenica koja nam skree pa7.nju da ovosvjet
ska mjerila nisu valjana za donoenje ispravnog suda o tome
ta je dobro a ta zlo. U zvieni nam Allah pojanjava:
"A samo onaj svijet je ivot, kad hi samo oni znali! "'8
Dakle, ahiret je mjesto stvarnoga 7.ivota, i njemu ovjek
treba stremiti, jer e se zasigurno tamo nai i jer e na njemu
vjeno ivjeti. Neiji ivot na ovom svijetu traje nekolio ter
nutaka, dok ivot drugih traje dugo. Medutim, ivot na ahiretu
je vjean. Tako ovjeka mogu maiti ovosvjetske blagodatj,
odnosno ovjek ih moe ne doivjeti zbog prerane smrti, ali
ga blagodati na ahiretu nee maiti.
Ali, jesmo li u stanju mjeriti ovaj svijet ovakvim mjerilima?

Malo je ljudi koji to ine. Veina mjeri dobro jedino ovosvjet

skim mjerilima. Dobro se prema njihovom miljenju ogleda u
imetku i ovosvjetskom utjecaju. Na druge stvari se ne osvru.
Onaj kome Allah da imetka i obilnu opskrbu, smatra kako
je to znak da je Allah Uzvieni zadovoljan te da mu ukazuje
IH

El- Ankebut, 64.

' . "471
Z

poast, a onaj kome nije dat imetak i obilna opskrba dr:i da je

Allah na njega srdit i da ga prezire. O tome Uzvieni kae:
" ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa
mu poast ukae i blagodatima ga obaspe, rekne: 'Gospo
dar moj je prema meni plemenito postupio! ' A kad mu, da
hi ga iskuao, opskrbu njegovu oskudnom uini, onda re
kne: 'Gospodar moj me je napustio! ' A nije tako! Vi panju
siroetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani -jedan
drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete i bo
gatstvo pretjerano volite. "?
Nad ovim ajetima trebamo se podue zamisliti, j er u
njima Uzvieni i spravlja ovjekovo poimanje dobra i zla, to
poimanje koje je krivo kod mnogih od nas. Uzvieni kae:
" ovjek, kada Gospodar njegov hoe da ga iskua pa mu
poast ukae . " To znai da su ovosvjetsko dobro, obilna
.

opskrba i svaki ugled na ovom svijetu kunja kojom U zvi

eni stavlja na ispit Svoje robove. Kunja sama po sebi nije
neto pokueno. Ono to moe biti pokueno ili pohvalno
jeste njen ishod.
Svevinji kua ljude na ovom svijetu kroz dobro i zlo, tj.
kroz ono za ta vjeruju da je dobro i kroz ono za ta vjeruju
da nije dobro za njih. Kur'anska poruka koja potvuje kazano
glasi: "Mi vas stavljamo na kunju i u zlu i u dobru. "o
I dobro je iskuenje za ljude u potpunosti kao i zlo, jer je

sav ivot ispunjen kunjama i ispitima. I sam Sulejman, a.s.,

''1

EI-Fedr, 1 5-20.

lu EI-Enbija, 35.

znao je kada mu je dobri rob Boiji u tren oka donio Belkisin

prijesto da ga Allah stavlja na kunju. Gdje se u ovom sluaju
krilo iskuenje? Radi se o tome da je Sulejman, a.s., vidio kako
postoji neko ko je znaniji od njega. Bio je

to

upravo dobri rob

Boiji koji je donio Belkisin prijesto u tren oka.

U ovakvoj situaciji on je mogao ili zahvaliti U;wienom
Allahu za to to mu je skrenuo pa7.nju da se ne uznese vlau
koju mu je dao, te da sp07:na kako Uzvieni daje ono to hoe
i onome kome hoe i da ga zahvaljujui toj spoznaji ne obuz
me uznositost koja je, Allah neka nas sauva, poetak nevjer
s tva, ili je mogao dii glas protiv onoga to se dogodilo i rei:
Gospodaru moj, kako si mi dao svu ovu vlast pa si zatim dao
drugom Svome robu da bude odlikovan nada mnom? U tom
sluaju bio bi kao neko ko ustaje protiv Bo7.ije odredbe ime
bi uao u nevjerstvo.
Sulejman, a.s., bijae svjestan toga ispita, te stoga - kako
nam Kur'an prenosi - kaza: "A ko je zahvalan - u svoju je ko
rist zahvalan", to e rei da nhvalnost koju ljudi iskazuju
Allahu niukoliko ne poveave Njegovu vlast niti mo. Jer, On je
apsolutno Savren. Zahvalnost donosi Allahovu nagradu upra
vo onome ko je iskazuje. Isto tako, ni nevjerovanje ne moe na
uditi Allahu, jer On je apsolutno Savren i Uzvien. I onda kada
niko od ljudi ne bi vjerovao, Allahova vlast time ne bi bila nima
lo umanjena. Allah ni o kom ne ovisi, kako Kur'an kae: A ko
"

je nezahvalan pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. "

21 En-Neml, 40.
22

En-Neml, 40.

Ali ovjek, kada mu Allah, Uzvien neka je, poast ukae

i blagodat podari, on kae: 'Gospodar moj je prema meni
plemenito postupio', a kad mu opskrbu oskudnom uini, on
kae: 'Gospodar moj me je napustio' . To su mjerila kojima
ovjek prosuuje dobro i zlo. Obilnu opskrbu i brojne bla
godati vidi kao dobro, a kada mu pomanjka opskrbe, sma
tra da je Allah srdit na njega i da nije zadovoljan njime. N o,
Allah, d.., ispravlja ovo pogreno poimanje i kae: 'A nije
tako'. Tj. vi razumijevate na pogrean nain: jer, niti je obilna
opskrba :mak zadovoljstva niti je malo opskrbe znak srdbe
Allahove.

jedno i drugo su ispiti i kunje za ovjeka. I jed

no i drugo svjedoit e o ovjeku na Sudnjem danu: da li je

Allahovu odredbu prihvatio sa zadovoljstvom i zahvalnou
ili uz nevjerovanje i nezahvalnost?

Zatim Uzvieni predoava uzroke koji dovode do toga da

ovjeku budu uskraene blagodati. Prvi od tih uzroka, kako
nam kazuje Kur'an, jeste ' . . . vi panju siroadi ne ukazujete' .
Brigu o siroadi Uzvieni je naveo kao prvi ra:zlog :z a posto
janje blagodati, dok je nebriga :za siroadi prvi uzrok zbog
kojega blagodati nestaju. Zato? Da bi se

zajednici razvila

solidarnost, da jaki ne bi tlaili slabe. A siroe, dijete koje je

i:zgubilo oca i koje je utueno i slabano, lahko je bilo kome da
uzme ono to mu pripada i da postupa prema njemu kako mu
se prohtije, jer je ono slabo i nezatieno.
Allah, Uzvien neka je, hoe da je svako ko 7.ivi u :zajednici
islama spokojan za svoju djecu za svoga :'-ivota, a isto tako da
je spokojan da e biti pod okriljem brige i pa7.nje i nakon to

so
M

--

am m

ed M

a.' r a v i,

on preseli na drugi svijet. Radi toga briga o siroetu zauzima

visoko mjesto kod Uzvienog Allaha. ak i ako ga pomiluje
po glavi, imat e 7.a to sevapa koliko je dlaka na njegovoj gla
vi, tj. za svaku dlaku po jedan sevap.
Uzvieni Allah skree nam panju na to koliko vrijedi bri
ga i blago postupanje prema siroetu. A kazna za nepravedno
postupanje prema siroetu nee biti samo na ahiretu ve i na
dunjaluku. Onome ko nepravedno i grubo postupa prema si
roetu U zvieni e uskratiti blagodati. Pogledaj ta kau slje
dei ajeti:
"Zna li ti onoga koji onaj svijet porie? Pa to je onaj
koji grubo odbija siroe. "3
U navedenim ajetima kao da se hoe rei kako vjernik
ne moe grubo postupati prema siroetu, ve da tako mogu
postupati samo oni koji poriu drugi svijet.

2.1

El-Ma'un,

1 -2.

UZRO C I KOJ I D OVO D E D O

U S KRAIVANJA B LAGO DATI
Pored naprijed navedenog Uzvieni nam navodi i druge
uzroke koji dovode do uskraivanj a blagodati. Tako kae: "l da
se puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate. "4
Neki smatraju da je 'puki siromah' (miskin) onaj ko nema ap
solutno nita; meutim, rije je o tome da nema onoliko koli
ko mu je dovoljno. Argument :r.a ovakvo tumaenje lei u ajetu
koji kae: " to se one lade tie, ona je vlasnitvo siromaha
koji rade na moru. "s Dakle, miskin je neko ko nema dovolj
no za preivljavanje, jer u ajetu spomenuti ljudi nazvani su tim
imenom, mada su posjedovali lac1u.
Deava se da neki ljudi ak podstiu i pozivaju da se si
romasima ne udjeljuje hrana. A traenje hrane je ustvari naji
skrenija molba 7.a pomo, jer kada neko od tebe zatrai novac,
moe biti da na taj nain zarauje; kada zatrai odjeu, moe
biti da to ini kako bi je prodao; ali, kada te neko zamoli :r.a
'' El-Fedr, ! !l.
25 El-Kehf, 79.

zalogaj hljeba, onda se sigurno radi o nekome ko je gladan i

nema hrane. Stoga, oni koji siromasima ne daju hrane i ustra
javaju u tome ine veliki grijeh koji ih ostavlja bez blagodati.
U zvi eni

kae i sljedee: "A nasljedstvo pohlepno jedete

i bogatstvo pretjerano volite. "26

zbog ovih stvari ovjeku

bivaju uskraene blagodati. Radi se o tome da ti jedd nasljed

stvo koje pripada drugome, da jede nasljedstvo siroadi dok
su mali ili se dovija i na razne naine uzurpira ono to im
kao nasljedstvo pripada kada odrastu, naroito ako je onaj koji
im je ostavio nasljedstvo ve umro.

tom sluaju pruh se

ovjeku prilika da se poigrava s imetkom siroadi, ne bojei

se da e ga iko od ljudi otkriti. Tako steeni imetak haram je
i za njega e Allah kazniti ovjeka jo na ovome svijetu time
to e mu uskratiti blagodati. A pored ove postoji i kazna na
drugom svijetu.

26

El-focd7.r, 1 9-20.

U LO GA I M ETKA U IVOTU
OVJ E KA
Ljubav prema imetku tjera ovjeka da ga gomila, ime se
gubi sama svrha imetka. N aime, imetak ima pokretaku ulogu
u ivotu ovjeka, a ukoliko ga stavi
remeti

tu

stanje mirovanja, onda

pokretaku snagu, j er time zatvara na neki nain

opskrbu drugim ljudima. Onim imetkom koji, pak, ovjek

utroi otvaraju se vrata opskrbe u zajednici, bez obzira da li je
to uinjeno s ciljem ili bez njega. Tako, primjerice, neko kani
izgraditi zgradu, elei na taj nain postati imunim ovjekom
koji e na ovom svijetu biti zatien od zla siromatva. N o, ta
on u sutini uradi?
On time otvara vrata opskrbe za inenjera koji e mu ura
diti plan, zatim za vlasnika zemlje, za radnike koji e iskopati
temelje, postaviti eljezne armature i sazidati zgradu, zatim za
stolare, za one koji proizvode ili ugrauju sanitarne elemente
ili podove, kao i za tvornice koje proizvode cement, eljezo,
staklo, aluminij, ciglu i drugo.

Ovim se otvaraju vrata opskrbe za hiljade radnika, stoti

ne tehniara i desetine tvornica. Na taj nain odvija se ivot i
drutvo ostvaruje korist.

to cjelokupno drutvo, mada ovjek

sam nije svjestan toga. Dok ulaie materijalna sredstva ti ustvari

potie blagostanje, mada to nema na umu. S druge strane,
gomilanjem imetka potie bijedu i siromatvo u drutvu.
Kada imetku oduzme njegovu funkciju time ini veliki
grijeh prema drutvu i prema ljudima. U zvieni Allah ne eli
da drutvo u kome ive muslimani bude siromano, potiteno
i u oskudici.
Onaj ko neto voli uvijek nastoji biti s time to voli. Tako
je i s ovjekom koji voli imetak: on nastoji da ga skuplja i time
prijei da imetak bude u funkci j i koja mu pripada. A ta e s
takvima biti na Sudnjem danu?
"Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troe ga na
Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na Dan kad se ono u
vatri dehennemskoj bude usijalo, pa se njime ela njihova i
slabine njihove i lea njihova budu igosala. 'Ovo je ono to
ste za sebe zgrtali; iskusite kaznu za ono to ste gomilali! "'7
Ljubav prema imetku nagnava ovjeka da traga :za njim na
svaki nain, ne razdvajajui dozvoljeno od :zabranjenog, niti
ljjepo od runog. On sakuplja imetak gdje god mo7.e doi do
njega, ne marei ni :za im drugim do da ga uvea. Pritom ne
preza ni od krenja Allahovih zabrana, niti od nepravde i ne
reda.

onda mu Allah onemogui njegovo stjecanje i uskrati

mu Svoje blagodati.
27

Er-Tevbe, 34-35.

1.

O.

I M ETAK I P RE STI :
B LAG O DAT I LI PATNJA?

Ljudi vjeruju da je u imetk u dobro, mada je sutina druk

ija, jer imetak, umjesto da predstavlja blagodat, zna predstav
ljati i patnju za ovjeka. I s to tako, ima ljudi koji vjeruju da
je Allah 7.adovoljan njihovim bogatstvom, utjecajem i vlau,
mada nij e tako.
U 7.vieni Allah pojasnio je to u jasnoj Knjizi i dao nam
primjere koji kazuju da i metak moe biti put u nevjerstvo, sil
nitva i grijeh. Ima vie takvih primjera, a mi emo spomenuti
neke od njih. Pogledaj slijedee N jegove rijei:

"Zar nisi uo za onoga koji se s Ibrahimom o njegovu

Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao?
Kad Ibrahim ree: 'Gospodar moj je Onaj Koji ivot i smrt
daje', on odgovori: 'Ja dajem ivot i smrt! ' - 'Allah daje da
Sunce izlazi sa istoka', ree Ibrahim, 'pa uini ti da grane
sa zapada! ' I nevjernik se zbuni. A Allah silnicima nee
ukazati na Pravi put. "8
2"

EI-Hekarc,

285.

Nebitno je ko je bio ovaj ovjek, jer kur'anska kazivanja ne

poklanjaju panju osobama zbog njih samih, ve imaju za cilj
dati ljudima ivotne primjere. Ono o emu kazuje Kur'an po
navlja se u svim vremenima i prostorima. Radi se o kazivanjima
koja imaju univerzalni karakter i koja ne poivaju na osobenosti
likova o kojima govore, s izuzetkom ka7.ivanja o Merjemi kerki
Imranovoj i Isau, sinu njezinu, neka je Allahov mir s njima. To je
jedina kur'anska pripovijest koja se odnosi iskljuivo na osobe o
kojima govori, jer niko nee imati sudbinu kakvu su imali oni.
ovjek koji se spominje u navedenom ajetu nastojao je
navodei svoje argumente opovri I brahima, a.s., koji je doao
da ga uputi na Pravi put. Tome ovjeku Allah je dao carstvo,
ugled, vlast i imetak, a on je, umjesto da zahvaljuje Allahu na
blagodatima i da svjedoi o dobru koje mu je Allah dao, stao
raspravljati sa Ibrahimom, a.s., navodei svoje argumente argumente nevjerstva. Carstvo koje mu je Allah podario nije
ga navelo da vjeruje, ve da ne vjeruje i da negira postojanje
Uzvienoga

Slavljenoga.

K ada mu je Ibrahim, a.s., skrenuo panju na to da je U zvi

eni Onaj Koji daje i u7.ima ivot, on nije pristao priznati to
ve je kazao:

'Ja dajem ivot i smrt!' A kako

ovjek moe da

vati ivot i smrt? N evjernik kome je Allah dao carstvo kazao

je: dovedite mi toga i toga ovjeka, a zatim je naredio: ubijte
ga, pa je prije nego je ovjek bio ubijen kazao: oprostio sam
ti. Zatim se okrenuo Ibrahimu tvrdei da on daje ivot i smrt,
tj . da kroz izdavanje naredbe za ubistvo daje smrt, a da pote
dom od ubistva daje ivot!

Eto tako, ni blagodat ni carstvo ni imetak ovome ovjeku

nisu poveali vjeru i ;:ahvalnost Allahu, ve su uveali njegovo
nevjerstvo, Allah neka nas sauva.
Kada se Ibrahim, a.s., pozvao na doka;: iz svemira, koji
nadilazi ljudsku mo, tj. na Sunce kazavi: 'Allah daje da Sun
ce izlazi sa istoka, pa uini ti da grane sa zapada! ' tada se
suoio sa stvarnou i zbunio se. N aime, to je za njega bilo
neoekivano, jer se sam nije nikada osvrtao na Allahove zna
kove u kosmosu.
Allah, Slavljen neka je, kazuje nam da se ovjek kada ga
zavede imetak i kada ga pone koristiti kao mo i utjecaj, za
boravivi pri tome da mu ga je Allah podario, on se tada uzo
bijes ti, to znai da pone prelaziti .Allahove granice i prisvaja
sebi ono to mu ne pripada. Allah o tome kae: "Uistinu,
ovjek se uzobijesti im se neovisnim osjeti. "9
Imetak navodi ovjeka da se uzobijesti i stvara kod njega
osjeaj da je u stanju sve uiniti. Zato da ne, kada posjeduje
imetak kojim moe postii ta eli!? ovjek doe u stanje da
pone misliti kako je neovisan o Allahu Uzvienom te da mu
vie nije potrebna Njegova pomo i zadovoljstvo. Tada posta
je gord i obijestan.
Kur'ansko kazivanje o Karunu moda najj asnije govori o
tome. Allah je Karunu podario toliko imetka koliko nije dao
nikome od ljudi. No, da li je to blagostanje uvealo njegovu
zahvalnost i da li je zbog toga vie spominjao Allaha, d..!? lli
sc, pak, poeo uznositi i imetak sebi pripisivati govorei kako
29

EI-'Aiek, 6-7.

158

M u

h . a . m,

m e
.

ga je znanjem i sposobnou svojom, a ne milou Allahovom

stekao !
Evo kako nam Kur'an govori o Karunu:
"Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlaio, a bili
smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko
mogla nositi gomila snanih ljudi. 'Ne budi obijestan, jer

Allah ne voli one koji su obijesni ! ' - govorili su mu ljudi iz

naroda njegova. ":o
Allah, U:zvien i Slavljen neka j e, darovao je Karunu rizni
ce i blaga koja nije darovao nikome od Svojih robova, ali se
on umjesto da pada na sed7.du Allahu i da Mu zahvalan bude
uzoholio i nepravedno prema ljudima postupati stao. Kada
su ga oni upozorili na Allahove propise i na to da mu je Allah
blagodati podario, on je, kako nam kazuje Kur'an, rekao: 'Ovo
to imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim'3'
Karun je blagodati koje su mu bile podarene pripisivao
samome sebi, zaboravljajui da je to Allahova dobrota. Mislio
je da ne ovisi o Allahu Uzvienom. Kako ga je Uzvieni ka
znio zbog njegove obijesti i nevjerovanja? Evo kako Kur'an
opisuje Karunov kraj:
"l M i smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i

niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam

sebi nije mogao pomoi. "h
I metak u velikom broju sluajeva biva kaznom za ono
ga ko ga posjeduje, jer se ovjek u trenucima kada mu oslabi
Jo

El-Kasas,

76.

32 El-Kasas,

81.

" El-Kasas, 78.

59
D

iman pone osjeati neovisnim, pone nijekati Allaha, d.., i

sam sebi blagodati pripisivati. Kada umre ostavljajui imetak
za sobom, odlazi pred Allaha, d.., sam, be7. imetka i ugleda
da ka7.nom najeom kanjen bude.
Da li je imetak u ovakvim sluajevima blagodat ili patnja?
Deava se da ovjek, kada se nae u oskudici osjea ovi
snost o Allahu, a onda kada stekne imetak pone :ivjeti nei
spravnim ivotom i on i njegova porodica. Potom taj golemi
imetak njegova djeca potroe kupujui drogu ili igrajui igre
na sreu, ili ga Allah, d:.., kazni kakvom nei7.lj eivom boleu
7.bog koje pone troiti goleme pare kupujui lijekove od kojih
nema koristi. J ei 7.bog bolova, a uskraeno mu je sve: u kui
ima svega to se po:eljeti moe, ali mu je sve to nedostupno.
Nije u stanju staviti zalogaj u usta, ne moe probaviti ni zalo
gaj mesa koje voli, a ako ga i probavi to mu izazove nesnosne
bolove. Da li je to dobro?
Ovi primjeri i drugi, koje nam Kur'an daje i koje emo
podrobno prouiti potvruj u nam da imetak nije sam po sebi
dobro, kao to ljudi obino misle. Ima ljudi koji proklinju dan
kada su stekli imetak, jer im je on sruio ivot, unitio rahatluk

i djeci njihovoj nanio patnju.

To je kama na ovome svijetu. Dokle god ovjek u po
gledu imetka ne vodi rauna o Allahu, dotle i Allah ne uva
ovjeka od imetka, ve uini da imetak upravlja njime i da ga
odvede u Dehennem. Neka nas Allah, d.., sauva!

TA ] E D O B RO ?
TA J E Z LO ?

Prije nego ponemo govoriti o dobru i zlu moramo defi

nirati pojam dobra

zla, budui da se ova dva pojma u glava

ma mnogih ljudi mijeaju.

Ljudi obino vide dobro kao neto to ovjeka dovodi
do kraj njeg cilja. ovjek se raa na dunjaluku, potom stasava,
zavrava osnovnu pa srednju kolu, zatim fakultet, onda ma
gistrira, doktorira i tako provodi svoj ovosvjetski ivot sve do
asa smrti. N akon toga bit e proivljen i ukoliko je bio dobar
na dunjaluku ui e u Dennet, a to j e vjena blagodat od
koje nema vee. Drukije kazano, poslije Denneta ne postoji
"poslije".
ovjekov cilj jeste dostii blagodat D7.enneta, a ona se
postie iskljuivo ukoliko se vlastiti ciljevi i htijenja podrede
nainu ivota koji j e propisao Allah, d7...,

(menhedullah) .

To

je onda dobro iza kojeg ne postoji nikakvo "poslije".

Zlo je - kako ga ljudi razumijevaju - sve to se ne pokla
pa s ovjekovim 7.eljama. Bilo ta emu stremimo ili za im

ha

m m e d. M

a'ravi

tragamo, ukoliko se ne ostvari smatramo za zlo. Jer to j e neto

to smo eljeli, a ono nam je uskraeno.
ovjek e drati za zlo ukoliko je, primjerice, trgovac te
sklopi ugovor pod uvjetima koji mu osiguravaj u veliki profit,

a potom se promijene cijene te umjesto da zaradi, propadne.

ovjek e smatrati da mu se desilo zlo i onda kada eli neko
radno mjesto a ne uspije ga dobiti, ili, pak, ako stremi poloa
ju, ugledu ili vlasti pa to ne uspije ostvariti.
To znai da je zlo, prema ljudskom shvatanju, sve to je
suprotno njegovim eljama i htijenjima, bez obzira da li je to to
ovjek eli u skladu s onim to je Uzvieni propisao ili ne.
K ada ovjek eli postii neki cilj , on neizostavno mora
uloiti trud i s usresti se s tekoama. Tako, primjerice, student
ima za cilj poloiti ispit, stoga svakodnevno pohaa nastavu,
provodi noi u uenju i trpi mnogo uskraujui sebi izlaske
s d rutvom, gledanje televizije, uestvovanje na porodinim
okupljanjima i sl. Umjesto svega toga on se zatvara u svoj u
sobu i ostaje uiti, ak i spava posve malo, sve dok ne stigne
do svoga cilja.
I skus tvo nam pokazuje da ovjek koji isklj uivo udovolja
va svojim eljama ne postie dobro u ivotu. Zato?
Da bi postigao dobro, ovjek mora raditi, voditi rauna
o obavezama i rtvovati se. Tako e onaj student koji veinu
vremena provodi u zabavi, udovoljavjui svim svojim prohtje
vima samo osjetiti trenutano uivanje. Meutim, on nikada
nee stii do cilj a i ostat e be;.; budunosti koja prua dosto
janstven ivot. Tako je i s bilo kojim drugim poslom na ovom

63 ,

svijetu.

trgovac koji ne radi marlj ivo i ne tra7.i odgovarajuu

robu koja e imati umjerenu cijenu da bi tako privukao mute

rije, te ukoliko ga ne odlikuju povjerljivost i iskrenost, zavrit
e u bankrotu, i tako, naravno, nee postii ono to eli.

O P I S M I SAO D O B RA
Zelimo l i svopm djelima postii dobro, onda trebamo
znati da je istinsko dobro ono koje dolazi od Uzvienog
Allaha, jer to dobro je trajno i neprolazno, ono se uveava a ne
umanjuje. Sve na ovome svijetu postaje manjim, osim dobra
koje dolazi od Uzvienog.
Ima jedna poslovica koja kae: "Imetak je dobar sluga, ali
zao gospodar." Kada stekne imetak, on ti omoguava da njime
ostvari sve drugo. Pomou njega kupuje ono to eli i pri
bavlja ono za im ti dua udi Tako se stvari odvijaju ako ti je
imetak sluga. Meutim, ukoliko imetku da poloaj gospodara,
tj. ukoliko ti je skupljanje imetka cilj koji nastoji ostvariti, ne
vodei rauna da li to radi na dozvoljen ili nedozvoljen nain,
postaje njegovim robom. Kao takav nee se okoristiti imet
kom i bit e samo osobom koju on dri u okovima.
J edna od stvari koja se mora znati jeste da imetak nije
neposredna ve posredna opskrba (rizk), jer pomou imetka
kupuju se odreene stvari, ali se on ne moe koristiti nepo
sredno, tj. ne moe se kao takav jesti. Da bismo to pojasnili,
navest emo jedan primjer.

Pretpostavimo da ima brdo zlata i brdo srebra, te da oglad

ni i oedni. Da li bi mogao jesti zlato ili piti srebro? Naravno,
ne. Pretpostavimo zatim da ti u trenutku dok osjea da e
umrijeti od ei doe neki ovjek nosei au vode i eli ti je
prodati za pola brda zlata. Da li bi pristao na to? Ili da ti neko
donese hrane i zatrai od tebe pola brda srebra u trenutku kada
skoro umire od gladi. Zar mu ne bi dao? Naravno da bi.
Dakle, imetak nije neposredna, ve posredna opskrba. On
se ne da ni jesti ni piti. Dakako, on jeste posredna opskrba, jer
se za njega mo7.e kupiti hrane, odjee i drugoga ono to nam
je Allah, d.., propisao.
Sve to se nalazi na ovome svijetu jeste doboro ukoliko se
podvrgne Allahovim propisima, u suprotnom to nije sluaj.
Ukoliko se imovina koristi za pomaganje siromanima i
siroadi, te za ostala dobra djela, to je onda dobro. Meutim,
ako sc koristi za neto to predstavlja injenje nereda na Ze
mlji, imovina postaje zlo. Isto je i s ugledom. Ukoliko se ugled
koristi da bi se uklonila nepravda, rjeile neke ljudske nevolje
i udovoljilo pravdi, tada on predstavlja dobro. Poslui li, pak,
da se drugima nanese nepravda, ugled postaje zlo. ivot, ako
ga ovjek provodi inei dobra djela jeste dobro, a ako ga pro
vodi inei ljudima nepravdu, onda je zlo.
Stvari, dakle, nemaju apsolutni karakter. N jihov karakter
ovisi

tome kako im pristupamo. Zlo u svijetu - kao to re

kosmo - dolazi od ovjeka, kao posljedioca njegovog pristupa

stvarima.

M u h

a m ' m. e 'd

,J.

M . a ; r; .a v i '

OVJ E K I D O GAANJA U SVIJ ETU

U svijetu se deava ogroman broj stvari, ali

se

njihovo

dogaanje odvija u skladu s tri glavna principa.

Postoje dogadaji kod kojih ovjek nema mogunost utje
caja ili izbora. Uzmimo za primjer sluaj kada ovjek ide pu
tem i udari ga auto ili padne kamen na njega, ili, pak, da mu
pogine dijete ili ga zadesi neka bolest i sl. Svi ovi i njima slini
dogaaji odvijaju se bez mogunosti izbora ili spreavanja.
Postoje i dogaaji koji zadese ovjeka, a koje prouzrokuju
drugi ljudi, kao kada, recimo, ovjeka neko napadne na putu
ili ga gurne i obori na zemlju i tome s lino.

Naposlijetku, postoje i dogaaji kod kojih ovjek ima mo

gunost izbora. Meu takvim dogaajima najvanije mjesto
svakako zauzima i Allahov zakon "uini" ili "nemoj uiniti" jer
ovjek ima mogunost da uradi ili ne uradi bilo ta od onoga za
ta mu je Uzvieni kazao "uini". I sto je i u sluajevima za koje
je Allah, slavljen neka je, rekao "nemoj uiniti", u kojima ovjek
ima mogunosti i?.abrati, da li da neto uini ili ne uini. Da o
vjek nema mogunost i?.bora, Uzvieni ne bi ni rekao "uini".
Budui da je Uzvieni Allah dao ovjeku mogunost iz
bora, propisao mu je i polaganje rauna, nagradu i kaznu. l

nagrada i ka7.na su pravedne upravo 7.ato jer svako ima mo

t,runost izbora da neto uradi ili ne.
Stvari u kojima ovjek nema udjela i koje se ne deava
ju prema njegovoj volji ili izboru Njegove su odrebe koje
se deavaju u Univerzumu. Njegove odredbe uvijek su do
bro, mada one u naim ogranienim pogledima ili ogranie
nim shvatanjima mogu izgledati kao zlo. Sve to dolazo od
Allaha je dobro. Ono to kod ovjeka u pogledu Allahova,
d:.., odreenja stvara osjeaj ndagode i osjea trpljenja jeste
rezultat injenice da mi nemamo u vidu cjelokupnu sliku.
Gospodar na Uzvieni primjer 7.a to naveo nam je u
kur'anskoj suri "El-Kehf ", vezano za susret Musa, a.s., i Do
brog roba. Naime, sve to je Dobri rob uradio izgledalo je u
Musaovim, a.s., oima kao zlo djelo. Dobri rob je potopio lau
koja je pripadala siromasima, potom je sreo jednog maloljetnog
djeaka i ubio ga bez razloga i naposlijetku je uao u jedno selo
u kojem su ivjeli loi ljudi koji mu ne htjedoe dati ni komad
hljeba da utoli glad a on im popravi zid koji se htio sruiti.
Sva ova djela - kako ih je vidio Musa, a. s., bila su zlo, a ustva
ri, bile su to odredbe Uzvienog Allaha, koje su u cjelosti dobro.

Dobri rob potopio je lau kako je ne bi oteo neki vladar koji je

bio silnik i kako bi ona ostala siromasima koji su od nje ivjeli.
Time je uinio plemenito djelo. Djeak kojega je ubio, odveo bi
u budunosti svoje roditelje u nevjerstvo. Umjesto toga djeteta
Allah, d.., podario im je drugo hairli dijete. S druge strane, smi
lovao se i roditeljima i djetetu jer ga je u7.eo prije nego je postalo
punoljetno, da bi ga uveo u Dennet bez polaganja rauna. A to
se tie popravljanaja zida, pod njime se nalazilo zakopano blago

koje je ostavio neki estit ovjek i namijenio ga svojoj djeci. Na

taj nain Allah, d7..., sauvao je blago 7.a djecu dok ne odrastu,
umjesto da ga se doepaju loi ljudi iz sela.
Dakle, jasno je da mi nismo kadri donositi sudove o do
gaajima koji nas okru7.uju, jer nemamo uvida u cjelokupnu
s]jku, ve stvari gledamo parcijalno, a Allah, U:1.vien neka je,
kae u Knji:1.i plemenitoj:
"A vama je dato samo malo znanja." :13
"Ali veina ljudi ne zna. "34Mi se moramo navii da sve to dolazi od Allaha, d7...,

prihvatamo kao dobro, ak i onda kada ne shvatamo u emu

je mudrost odreenog dogaaja. On nam je stavio d9 znanja
da mi nismo u stanju donijeti valjan sud o stvarima i dogaa
njima u svijetu. U Kur'anu tako nailazimo na brojne ajete koji
zahtijevaju od nas da ne u7.imamo stvari shodno naem shva
tanju i znanju, jer su nae shvatanje i znanje ogranieni:
" Moda vi neto prezirete, a to je dobro po vas, a moda
neto volite a to je loe po vas. Allah zna, a vi ne znate. :ls
Mi se ne trebamo uputati u donoenje suda o sudbini

koja nas je zadesila, jer ljudi ne razlikuju ta je dobro a ta zlo u

tome pogledu i ne znaju stvarnu po:1.adinu onoga to ih 7.adesi.
Sve to nas zadesi trebamo posmatrati kao dobro, jer sudbina
koju Allah, d.., propisuje ljudima donosi im samo dobro. A
:1.lo dolazi od samog ovjeka.
JJ

El-Isra, 85.

" Er-Rum, 6.
35

El-Bekare, 2 1 6.

Uzmimo kao primjer ovjeka koji je bio imuan ili je imao

vlast, a potom mu je Allah, d.., oduzeo imetak ili vlast. Ta
kav ovjek vjerovat e kako je ono to mu se desilo zlo, pa e
proklinjati dunjaluk i aliti se Uzvienom zbog sudbine koja
ga je zadesila.

sama sutina toga to mu se desilo potpuno

je drukija. Pogledajmo ta kae Uzvieni:

"Reci: 'O Allahu, Koji svu vlast ima, Ti vlast onome

kome hoe daje, a oduzima je od onoga koga hoe; Ti
onoga koga hoe uzvisuje, a onoga koga hoe unizuje; u
Tvojoj ruci je svako dobro, Ti, uistinu, sve moe! "'36
Kako Allah, d.., trai od nas da o N jemu kaemo:

Tvojoj ruci je svako dobro',

'u

to onda znai da je i stjecanje i

gubljenje vlasti i imetka dobro.

Stjecanje imetka i vlasti svi ljudi dre za neto to je do
bro.

onaj kome Allah, d.., podari imetak i vlast, kao i drugi

ljudi, vidi to kao neto dobro. Meutim, kako gubljenje imetka

i vlasti moe biti dobro!?
Uzvieni Allah kae za Sebe:

'Ti vlast oduzima od onoga

koga hoe'. Dakle, gubljenje vlasti nikada se

ne deava po izbo

ru, ve je Allah, d.., oduzima ljudima uprkos njihovoj volji koja

ju svim silama nastoji zadrati. Kako onda to moe biti dobro?
Kazali smo ve kako Uzvieni z na s tvari u n j ihovoj sve
ukupnosti i zna kakav e i shod one imati vezano za ovjeka:
da li e ga odvesti u Vatru gdj e e patiti ili u Dennet u
kome e uivati. U tome s mislu dogaanja u ivotu ne tre
ba posmatrati odijeljeno ve ih treba gledati kao povezana .
.16

Alu lmran, 26.

Uzroci i posljedice su u meusobnoj povezanosti pa e onaj

ko radi dobra djela zasluiti Dennet, a onaj ko grijei i ko je
neposluan zasluit e kaznu na ahiretu. Kada Allah, d..,
oduzme nekome vlast On ga moda time spaava od tekog
grijeenja koje bi ga zauvijek odvelo u Vatru. Allah, d..,
svojim sveobuhvatnim znanjem zna da e se taj ovjek osiliti
i postati zulumar, pa Svojom milou eli da ga spasi kawe
tako to mu oduzima vlast. Da li je ovo dobro ili zlo!? Vlast
toga ovjeka svakako bi prola. ta je onda bolje: da potraje
nekoliko godina do kraja njegova ivota i tada nestane ili da
mu je Svevinji oduzme iz milosti, kako ne bi pao u Njegovu
srd:>:bu? Ovaj ovjek golemim :zlom smatrat e trenutak kada
mu je vlast oduzeta, meutim, na buduem svijetu 7.ahvalji
vat e Allahu, d.., i initi mu seddu iz zahvalnosti to ga
je spasio od vatre.
Sve to U zvieni odredi, ma kako nam se, s obzirom na
vanjtinu ili nae ljudsko poimanje, inilo kao zlo jeste istinsko
dobro. On nas je stvorio i podario nam ono to je na nebesima
i ono to je na Zemlji, On nam ?.eli dobro, ali ljudi ele stvari
'
preduprijecliti. c:ovjek zbog neznanja nije u stanju pojmiti da
Uzvieni odreuje i da samo On posjeduje istinsku mudrost

mo. Nama, ljudima, uvijek ostaje mnogo toga nepoznatoga.

Neke ljude obuzima malodunost pa poinju govoriti: Mo
lio sam Allaha, d.., za to i to pa mi nije udovoljio. Takvima
treba kazati da dobro moe biti i onda kada je ovjeku dova
primljena kao i onda kada nije. Moda je ono za ta ovjek po
nekad ini dovu zlo za njega, a da to on i ne :zna. Kada bi Allah,

d:7..., udovoljio dovama koje neki ljudi ine to bi bila golema

teta za njih!
Zar se ne deava ponekad da majka priziva Allaha, d..,
proklinjui svoju djecu u trenucima srdbe!? Proklinju li ljudi
najblie osobe u ljutnji!?
ta bi se desilo da Allah, d.., udovolji spomenutoj majci
i uzme joj djecu, tj. da djeca umru? Da li bi majka u tom slu
aju bila sretna? Da li bi zahvaljivala Allahu, d.., na tome to
je usliio njenu 'molbu'?
I sto tako, i otac ponekad proklinje djecu, supruga prokli
nje mua a on proklinje nju. Da im se tada vrata N ebesa otvo
re zadesila bi ih tuga i nesrea golema. Upravo u neusliavanju
njihove molbe dobro je za njih. Allah, d.. o ovome kae:
" ovjek i proklinje i blagosilja; ovjekje doista nagao. "37
Jasno je, dakle, da ono za ta ovjek ini dovu, smatrajui
to 7.a dobro i 7.elei da se ostvari, moe biti i zlo za njega, jer
ovjek ne 7.na stvari u njihovoj sveobuhvatnosti. On uvijek
eli neto to se nije desilo i neto to mu je nepoznato, a o
dobru sudi na osnovu vremena u kojem ivi. Takvo je poima
nje stvari pogreno. Zato? Jer na kraju se moe ispostaviti da
je neto to je prieljkivano kao dobro ustvari zlo! I to upravo
ono "dobro" za koje ovjek uporno ini dovu. J\ Allah, U7.vi
en neka je, mudrou Svojom odreuje da ovjeku ne udovo- .
lji u tome sluaju i da ga spasi od 7.la koje bi mu se desilo.
Navedimo jo jedan primjer. ovjek prieljkuje da se na
la7.i u bli7.ini nekoga ko je na vlasti ili ko je utjecajan. N o, desit
17

El-Isra:

11

e se da e budui dogaaji tu osobu koja je na vlasti odvesti

sa vlasti, a na vlast e doi druga osoba koja e kazniti one koji
su pomagali njenom prethodniku. Moe se desiti i da onaj ko
je na vlasti okrene protiv ljudi koji ele biti u njegovoj blizini i
tako ih dovede u, za njih, teko podnoljivu situaciju.
N ismo li se nasluali o vladarima koji su se okrenuli pro
tiv svojih najbliih i najvjernijih saradnika. uli smo i vidjeli
mnogo o tome, naroito u vezi s revolucijama koje su se desile
u nekim zemljama. l dok imamo tu sliku pred oima pogledaj
mo ta o tome kae Kur'an:
" . . . i On ini da silu jedni drugih iskusite. ""8
Kada digne ruke i ui dovu da ti Allah, d.., neto po
dari, mora imati na umu da dobro moe biti u tome da tvojoj
dovi bude udovoljeno, kao i u tome da ne bude udovoljeno.
Allah, d7..., te tako titi od zla.

" El-En'am, 65

N E PRE STAN O TRAGANJ E

ZA NAJ B O LJ I M I METKO M

Ljudi u ivotu uporno tragaju za najboljim imetkom. N ai

e ljude koji se iuavaju tome to Uzvieni Allah daje ne
vjerniku mo i imetak na ovome svijetu?
Uzvieni nam kazuje da to nije znak Njegova zadovolj
stva. On, Uzvien neka je, ponekad nevjerniku daje imetak
kako bi poveao njegovo grijeenjc i nevjerovanje, jer bi se
nevjernik, u sluaju da mu budu uskraene blagodati, moda
probudio i pokajao, ali, upravo, zbog toga to je zasluio veli
ku Allahovu srdbu On mu daje ovosvjetska dobra. Pogledaj
ta Uzvieni Kae o nevjernicima:
"Neka te ne oduevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca
njihova! Allah hoe da ih njima kazni na ovom svijetu i da
skonaju kao nevjernici. "3?
Ovim se ajetom Allah, d.., obraa Vjerovjesniku, s.a.v.s.,
a time i svim muslimanima. On kao da nas upozorava: pazite,
nemojte misliti da su djeca i imetak znak da je Allah, d..,
3

Et-Tcvbc, 5 5 .

zadovoljan osobom kojoj su podareni, i nemojte mis l iti da je

u tome apsolutno dobro. Ako pogleda ne:>:: ahvalnika - njemu
i sva ovosvjetska dobra da su podarena, on ne zasluuje da mu
se ljudi dive. Mo:7:da e upravo to biti razlog njegove patnje.
I metak i djeca navode ovjeka da se obazire na blagodati a
ne na Onoga Koji daje blagodati. A kada se ovjek ne sjea
svoga Gospodara, tada zanemaruje Njegov zakon. Imetak i
djeca kod ovjeka stvaraju strah da e ih i:>::gubiti. Onome ko
ne vjeruje u drugi svijet ovaj svijet predstavlja i poetak i kraj:
nesreom smatra to da izgubi ovaj svijet. A onaj ko vjeruje u
Allaha i drugi svijet vjeruje da e ako ga mai ovaj svijet, kod
Allaha nai bo l j i od njega.
N avedeni ajet upuuje na to da imetak i djeca izazivaju
divljenje, tako se onaj koji ima imetak zanosi imetkom, a onaj
koji ima djecu zanosi se njima. .Ako ovjek ima i jedno i drugo
onda je i osjeaj zanosa i zadivljenosti snaniji

Uzvieni Allah eli nam skrenuti panju na to da se ne

trebamo diviti nekome samo zbog toga to ima potomstvo i
imetak, jer kada On, U :>::v ien neka je, podari to dvoje nevjer
niku, to ne znai da mu ih je dao zato to ga je odabrao, ve
mu ih je dao da bi ga putem njih kaznio na ovom i buduem
svijetu.
Onaj ko robuje imetku, uprkos bogatstvu koje ima ivi u
strahu i nemiru. Takav je lien spokoja jer se pl ai siromatva,
te je stalno obuzet zebnjom pred svojom i sudbinom svoje
djece i strepi nad svakim noviem koji zaradi. M oe vidjeti
kako se, iako je vrlo imuan, plai uivati u onome to ima i?.

bojazni da mu se to to ima ne umanji ili ne potroi! T tako

neprestance poniava samoga sebe, a usto je, da bi sauvao
imetak, spreman uiniti sve to je po volji onima koji imaju
utjecaja, makar takvim svojim postupcima poinio i grijeh. ta
god da se desi njega spopadne panini strah da e iz_1"rubiti
imetak. On, naoko, drugima djeluje kao neko ko uiva u ono
me to ima, ali u stvarnosti ivi obuzet j adom i strahom.
Prva tetna posljt:: d ica ljubavi prema imetku ogleda se u
tome da ljubav prema imetku navede ovjek a da se okrene od
Allaha, d.., uini mu srce tvrdim i navede ga da prisvaja sebi
ono to pripada slabima i onima koji se ne mo_1"ru zatititi.
Vidjet emo da Allah ne daruje nevjernicima ono to im
daruje zato to ih voli, ve ih time postepeno namamljuje do
onoga trena kada e ih zadesiti kazna propisana. On 7.avodi
nevjernike time to im doputa da Ga nijeu i da ne vjeruju
u zakone N jegove i usto im daje da imaju vie i vie. Onda
oni poinju robovati imetku a zapostave robovanje Allahu,
sve dok im ne stigne as sueni i dua im bude u7.eta. J\ onda ...
ta e se desiti na Sudnjem danu? Pogledaj ta ka7.e U7.vieni:
''Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik doi
sta se nee primiti kao otkup ni sve blago ovoga svijeta. Njih
eka patnja bolna i njima nee niko pomoi . " 1 o
Da li su zlato i srebro bili dobro za njih . ? I li su bili zlo
.

veliko .. .?

40 Alu Imran, 9 1 .

D O B RO I OVAJ SVIJ ET
Ima ljudi koji imaju miljenje da ovaj svijet nije stvoren za
dobro. Zato tako misle?
Pred naim oima na ovom svijetu pojavljuju se razliite
slike: vidimo imune i one koji ive u bijedi; vidimo one koji
umiru od gladi i na drugoj strani one koji umiru od prejedanja;
vidimo nepravdu; vidimo slijepe i oduzete koji nisu u stanju
kretati se i one koji su zbog bolesti posve malaksali, a vidimo
i nepravdu i nasilje meu ljudima. Naposlijetku, gdje je pravda
kada dijete ili nemoni starac ili starica umiru od gladi?
Razmislimo li malo, moi emo zakljuiti kako bolesti
meu ljudima postoje j er se ne primjenjuje Zakon koji je pro
pisao Uzvieni Allah. ovjek, u svojoj zabludi i neznanju ini
nered na Zemlji i uzrokuje bolesti u drutvu. U zvieni u Knji
zi plemenitoj kae:
"On je nepomina brda po njoj stvorio i blagoslovlje
nom je uinio i hranu na njoj odredio, sve to u etiri vre
menska razdoblja, ovo je objanjenje za one koji pitaju. "4'
Ako pravilno razmotrimo rijei Uzvienog: "i hranu na

41

Pussilct, 1 O.

178

M u. h a

'

m m ;e
'

d . . M ' . a a v _i

njoj odredio", shvatit emo kako na Zemlji postoji dovoljno

hrane ;r,a svakog ovjeka, od vremena Ademova, pa do Sud
njeg dana. To nam pokawje injenica da neka zemlja, kada
je zadesi glad, uvozi potrebnu hranu, ili joj biva dopremljena
porebna pomo iz drugih ;r,emalja.
N a Zemlji ima dovoljno hrane ;r,a sve ljude, ali je negdje
ima u iwbilju, a na drugim mjestima je manjka. Problem je u
neravnomjernoj raspodjeli hrane, a ne u tome da je nema do

voljno ;r,a cijelo ovjeanstvo. Allah, Uzvien neka je, stvorio

je Zemlju i blaga njena za sva storenja. Tako On kae:
"A Zemlju je za stvorenja razastro. "4
Zapitajmo se sada: da li je Allah, d7..., kano koju zemlju
je ra;r,astro i za koj a stvorenja? Nije to kazao i nije preci;r,irao,
jer sva Zemlja pripada svim ljudima. Ljudi su ti koji su ofor
mili drave i odredili granice, a upravo to s tvara probleme u
svijetu. Zbog toga se pokreu ratovi i poduzimaju osvajanja.
Svi vide kako postoji mali broj dr7.ava koje su bogate i u
kojima je koncentrisana mnogo dobara, a na drugoj strani su
mnogobrojne siromane drave, koje posjeduju malo dobara.
Upravo to proizvodi neku postojeu neravnomjernost u ras
podjeli dobara u svijetu. Da su stvari postavljene onako kako
je propisao Uzvieni, svako bi ljudsko bie imalo hrane koliko
mu je potrebno.

42 Er- Rahman, 1 0.

O O N I MA KOJ I N E RE D
. NA Z E M LJ I I N E

Daj, Boe, da se neravnomjerna raspodjela h rane u svi

jetu odnosi samo na ono o emu se govori u prethodnom
poglavlju. Svjedoci smo da bogate zemlje kontroliraju cijene
hrane i njenu proizvodnju. Uzmimo za primjer zemlju kakva
je Amerika, koja plaa nadoknade svojim poljoprivrednicima
kako bi odustali od uzgoja penice i kako bi na taj nain pe
nica zadrala visoku cijenu! Brazil baca sirovu kahvu u more
kako joj cijena ne bi opala. Tu su i druge zemlje koje unita
vaju mlijeko, jaja i drugu hranu kako bi zadrali njenu cijenu!
Sve se to deava uprkos injenici da u svijetu postoje milioni
usta koja ude 7.a komadom hljeba, aom mlijeka ili jednim
jajetom. Ovakav nain unitavanja Allahovih blagodati pred
stavlja injenje nereda na Zemlji. Ne dozvoliti da Bo7.ije bla
godati dou do Njegovih stvorenja predstavlja injenje nereda
na Zemlji.
Da se radi o neemu to je u stanju proizvesti ovjek,
mo7.da bismo onda mogli kazati da na to ima pravo, ali radi

se o onome to samo Allah mo7.e stvoriti. ovjek nije stvorio

stoku koja nam daje mlijeko i meso, niti je stvorio perad koja
nam daje jaja, nije stvorio ni zemlju iz koje raste ito i svako
drugo bilje, niti je stvorio zrno penice iz kojeg klasje iznie. I
umjesto da Allahove blagodati ostave N jegovim robovima, te
da ono to pretekne preko njihovih potreba alj u kao pomo
siromanim zemljama, bogati to bacaju u more i tako sprea
vaju da Allahove blagodati dou do Njegovih stvorenja.
Svjedoci smo da postoje zemlje koje ne vode rauna o
boanskom redu koji sc ogleda u vezi izmeu uzroka i po
sljedica. One posjeduju ogromna obradiva prostranstava, ali
umjesto da se svom snagom okrenu iskoritavanju i obrai
vanju tih prostranstava takve zemlje zabavljene su ratovima,
promjenom kojekakvih rdima i ruenjem ove ili one vlasti.
ovjek je u neku ruku zabavljen ruenjem svijeta, umje
sto da bude predan svojoj misiji, koja podrazumijeva i obra
ivanje zemlje.
to, tako ovjek nepravedno postupa, a Allah, Uzvien
neka je, veli:
" Reci: 'Kaite vi meni zato jednu hranu koju vam Allah
daje smatrate zabranjenom, a drugu doputenom' ? Recite:
'Da li vam je prosudivanje o tome Allah prepustio ili o Alla
hu lai iznosite?"'43
Nepravedno je, znano nam je, to to su ljudi izdijelili Ze
mlju i stvorili od nje mnogobrojne drave, a one predstavljaju
mjesta koja nisu dostupna svim robovima Boijim. A Allah,
43

Junus, 59.

Uzvien neka je, cijelu je Zemlju stvorio 7.a svako ljudsko bie.
Otkuda, onda, ova nesrea koja mori ljudski rod?
Tu nevolju prouzroio je ljudski um kojeg je U7.vieni
stvorio da bi ovjek mogao birati meu alternativama koje
stoje pred njim. Meutim, ovjek se bavi svim drugim osim
onoga to je njegova misija - a njegova misija jeste rad za do
bro na Zemlji. ovjek je zabavljen destrukcijom i time kako
vladati drugima. On se bavi time kako svijet unititi, a misija
mu nalae da ga unapreuje i ini boljim. No, on tu misiju
zanemaruje i dri je olahko, te se deava ono to vidimo i
ujemo.
Tako ovjekov izbor vodi nesrei, umjesto da vodi dobru;
vodi unitavanju Boijih blagodati, umjesto nastojanju da se
one to bolje iskoriste; vodi poveavanju problema na Zemlji,
umjesto njihovu rjeavanju. To to se ljudi udaljavaju od na
ina ivota koji im je Allah, d.., propisao biva nesreom za
njih. Ljudi postupaju prema vlastitom nahoenju radije nego
prema onome to im je U zvieni propisao. Na taj nain oni
proizvode nered, a ne red.
Uobraenost je navela ovjeka da misli kako je u stanju
promijeniti red u svijetu i tako svijet uiniti boljim i udobnijim
mjestom za ivljenje. I ta je uinio? Poeo je sjei ume koje
predstavljaju plua planete i podizati tvornice, a one su 7.aga
dile atmosferu. Kao posljedica toga nastale su rupe

07.0n

skom omotau, to predstavlja prijetnju za :ivot na Zemlji.

Usto, ovjek je poeo bacati otpadne materije i hemikalije u
vodene tokove i na taj nain 7.agadio vodu koju Allah, d.., sa

neba istom sputa. Ljudski um upropastio je i usjeve. :ovjek

je poeo upotrebljavati ogromne koliine otrovnih materija,
pod izgovorom da se radi o preventivnim sredstvima. Ustva
ri, te otrovne materije zagauju bilj ke kojima se hrane ljudi i
7.ivotinje. Otrov prodire u na organizam i uzrokuje poreme
aje, bolesti i smrt!
Kada strunjaci uvide ta takvi otrovi uzrokuju kada su u
pitanju bil j ke, ivotinje i ljudi, shvate ta su uinili i pozivaju
se na pogrene procjene. Potom ponu govoriti o tome kako
treba prestati sa upotrebom takvih sredstava. N o, do tada oni
su napunili svijet takvim materijama propagirajui na sav glas
da su to korisni pesticidi koji predstavljaju rjeenje za povea
nJe pnnosa.
I sto tako, strunjaci preporuuju da se koriste odre(1ene
hemikalije za lijeenje, a potom ih zabranjuju zbog toga to se
jave popratne pojave koje su te7.e i od same bolesti. Sve se to
deava j er j e ljudski razum ogranien; ovjek neke stvari zna,
a istovremeno druge izmiu njegovom znanju. On postupa
onako kako mu nalae njegov ogranieni razum, koji mu obe
ava da e ga dovesti do onoga to je najbolje. Potom ovjek
otkrije da je pogrijeio i odustaje od onoga to je zapoeo.
Ljudi vide samo one probleme koji se tiu sadanjeg tre
nutka; budunost je za njih nepoznanica. Neke zemlje borei
se za ljudske slobode grevito su se borile da se legalizira pro
stitucija.
ta se poslije desilo? Dolo je do irenja side - te smrt
ne bolesti od koje nema lijeka i kojom se uenjaci jo uvijek

be:wspjeno bave. Sada isti oni koji koji su :>:agovarali seksual

ne slobode i legaliziranje prostitucije :>:agovaraju edno pona
anje. Da li to ine potaknuti vjerskim razlozima? Ne, narav
no, ine to :>:ato to su primorani, kako bi se spasili od smrtne
bolesti. Da su slijedili Allahov zakon, bili bi osloboeni ove
opake bolesti koja sad hara svijetom.
Sve su ovo stvari koje se deavaju oko nas i na koje se mi
ne obaziremo.
Uzmimo u ob:>:ir jo i to da je Allah, d.., zabranio kama
tu, i najgorim kaznama zaprijetio onima koji kamate uzimaju.
Meutim, ljudi su i u tom pogledu okrenuli lea Allahovom
zakonu, te je dolo do nereda u cjelokupnoj svjetskoj eko
nomij. Stvari idu dotle da kamata prelazi i vrijednost same
glavnice, to pojedince a i cijele drave dovodi u vrlo teku
situaciju.

cijelom svijetu sada se uju glasovi koji pozivaju

na ukidanje kamate.

STVARI KOJ E LJ U D S KI U M
N E S HVATA

Postoje neke stvari u svijetu koje ovjek ne razumije. Ima

ljudi koji kau: Ako je Uzvieni Allah zabranio svinjsko meso,
?.ato je onda stvorio svinju?
Ovakvo pitanje svakako je nesuvislo i proistie i7. razmi
ljanja kakvo nije svojstveno vjerniku. Sve to je u svijetu stvo
reno ima svoju svrhu, bez obzira da li mi to 7.namo ili ne.
Ko je uope rekao da je svinja stvorena kako bi se jelo
njeno meso? Moda je stvorena da uklanja otpadne tvari u ko
jima se nala7.e hiljade bakterija ije bi ra7.mnoavanje donijelo
ljudima mnogo nevolja. Uzvieni A llah stvorio je svinju, ali sa
drugom svrhom a ne da se jede njeno meso.
Neko e pitati: Zato je Allah, d.., stvorio zmije, akrepe
i grabljivce koji uzemiravaju ovjeka?
Takvome treba kazati da ne razumije svrhu zbog koje po
stoje ova stvorenja. Ona svojim postojanjem uka?.Uju ovjeku
na nesputanu Boiju mo koja vlada univer?.Umom. Uzvieni
je potinio mnogobrojne ivotinje ovjeku. One mu slue i on

se njima koristi. Mei tim, kako ovjek ne bi pomislio da su mu

spomenute ivotinje pokorne zato to on to hoe, Uzvieni je
stvorio i druge ivotinje koje nisu pokorne ovjeku.
Mo7.emo vidjeti djeaka kako upravlja ogromnom devom
koja bi ga mogla usmrtiti jednim udarcem noge. Ona je po
sluna i u potpunosti se povinuje djeaku koji je upravlja gdje
hoe. Neko e pomisliti da je to izraz djeakove sposobnosti.
No, to je izraz moi Uzvienoga Koji je devu uinio pokor
nom ovjeku.
S druge strane, zmija i akrep su ivotinje koje su, kada
je posrijedi tjelesna konstrukcija i snaga neuporedivo slabije.
I pak, ovjek ih ne mo7.e potiniti svojoj volji. Isto tako, Allah,
d.., nije ni insekte uinio poslunima ovjeku.
Ako stvari jesu takve, a jesu, onda ovjek ne posjeduje mo
kojom sebi moe potiniti bilo ta. On je, bez obzira na sposob
nosti koje posjeduje, nemoan. Moan je jedino Alla h, d..
Pogledajmo zatim bolesti koje pogaaju ovjeka. U njima
se krije mudrost koju ovjek previa. Uzvieni hoe da oni
to se osjeaju silnima usljed onoga to im je na ovome svijetu
dato okrenu i da vide kako On mo7.e dati da ih pobijede i naj
siunija stvorenja koja se ne mogu ni prostim okom vidjeti i
koja ih mogu prikovati za postelju i prouzrokovati im velike
bolove.
ovjek treba nauiti da se ne smije zanositi svojom sna
gom, moi i silom. Treba znati gdje je mjesto njegovoj smio
nosti pred snagom Uzvienoga. On treba znati da ga eka su
sret sa Svemoguim i raditi raunajui da e doi dan u kojem

ovjek nee biti u stanju nita uiniti i kada mu niko nee moi
pomoi. To j e dan koji je Uzvieni ovako opisao:
"Onoga dana kada hudu ispitivane savjesti, kada ovjek
ni snage ni hranioca nee imati. "H
N eke bolesti ukazuju na Boiju pravdu. Tako onaj ko pre
tjeruje u uzimanju hrane prelazi granicu svoga prava u u:i
vanju blagodati hrane i kao posljedica toga deava Se da mu
Allah, d. , u odreenom ivotnom dobu odredi da oboli od
.

bolesti koja ga spreava da uzima hranu. Time ga natjera da se

osvrne na

to

kako je u prolosti uzimao hrane vie nego to

mu j e bilo potrebno, te da mora, kako bi postigao ravnoteu u

organizmu, uzimati manje hrane.
Uzmimo kao primjer nekoga ko jede previe slatko. Ta
kve osobe, obino, dobiju eernu bolest zbog koje poslije ne
mogu j esti nita slatko. N eko ko j e htio j esti jedino bijeli hljeb
doivi to da zbog zdravstvenih razloga mora jesti samo crni
hljeb, upravo onaj hljeb kojeg godinama nije htio jesti. Uzvi
eni nam zato nareuj e :
"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one
koji pretjeruju. "45
Uzvieni nareuje da budemo umj e re ni, a onaj ko prelazi
granice umjere nos ti u bilo kojem pogledu, doivljava u :ivo
,

tu stvari koje ga primo ravaju da pro mij eni svoj nain ivota.
Onaj ko pretjeruje u nonom bdijenju upropasti zdravlje i bo
lest ga prisili da ne mo:e napustiti postelju i sl.
44

Et-Tarik, 9- 1 0.

'5 El-E'raf, 3 1 .

KLI CA N EVJ E ROVANJA

Uzvieni Allah eli odagnati iz naih srca uobra:7:enost i

samoobmanu j er to predstavlja klicu nevjerstva. Dokle god
ovjekom vlada uobraenost i samoobmana, on smatra kako
je neovisan o Allahu, d.., i ne obazire se na to kako e biti
pokoran Allahu, d.., i kako e stei 7-adovoljstvo N jegovo. A
zato bi i inio takvo neto ako vjeruje kako j e sam sebi dovo
ljan, i kako je kadar initi ono to hoe.
U zvieni Allah milou Svojom uva vjernike od samo
obmane i udaljavanja od Njega. On ih podsjea na to da jezik
ne moe govoriti, niti da oi mot,JU gledati, niti da noge mogu
hodati bez doputenja N jegova.
Postoje razliita, meusobno oprena, filozofska tumae
nja o Boijoj moi. Jedna od filozofskih kola stanovita je da
boansku mo potvruje postojanost U niverzuma, u kojem
vlada precizan red lien bilo kakve nedosljednosti.
Jedna druga filozofska kola kae kako univerzum kojega je
Uzvieni stvorio, neizostavno, mora biti promjenjljiv i ne moe
se posmatra6 kao neto to poiva na preCiznosti i harmoniji.

N aime, smatra ova kola, to bi znailo jedno posve mehaniko

kretanje, a Uzvieni neprikosnoveno vlada univerzumom i mije
nja u njemu ono to poeli. Volja Njegova ne moe biti sputana
nikakvim zakonitostima i ne moe se ogledati u kretnjama koje
imaju mehaniki i nepromjenjljivi karakter. Promjene

Univer

zumu su te koje ukazuju na nesputanost Boije volje.

I s tina je suprotna onome to zastupaju ove dvije suprotstav
ljene teorije. N aime, Uzvieni vlada Univerzumom i na jedan i
na drugi nain. U viim sferama Univerzuma On je uspostavio
krajnju preciznost, a u niim promjene, te je u isto vrijeme Nje
govo stvaranje precizno a Njegova volja nesputana.
U tome smislu, osobe koje su stvorene s odreenim ne
dostacima dovoljan su nam argument kako je Allahova, d..,
volja nesputana. On stvara ono ta hoe i kako hoe. Sve to
postoji N jemu pripada i N jemu se pokorava. Ono to On eli
to i bude, a to. ne eli to i ne biva.
Vezano za osobe koje su stvorene s odreenim nedosta
cima, ljudi se stalno pitaju: ta su takve osobe zgrijeile pa
da moraju patiti? Treba znati da je Uzvieni takvim osobama
dao odreene sposobnosti, meu kojima su i one posve ne
uobiajene, a koj e takve osobe ine ravnopravnim osobama
koje su zdrave. Na taj nain biva im nadoknaen nedostatak
s kojim su stvorene. Usto, srca drugih ljudi bivaju otvorena
prema njima i oni nailaze na panju kod drugih ljudi. Otuda
i poslovica koja kae: "Svaki ubogi snaan je". N aime, Allah,
d.., daje takvim osobama odreene sposobnosti koje ih ine
odlikovanijim od zdravih osoba. Postoje mnogi primjeri za

to. Sjetimo se Timurlenka koji j e u vojnim pohodima pokorio

mnoge zemlje; bio je hrom; tome uprkos imao je sposobnosti
koje su nadilazile sposobnosti zdravih vojskovoa koj e je us
pijevao pora7.iti u svojim vojnama.

'9

t.f u h a m m e d , M .

a. '

r a v. l

ALLAH , D . . , DAJ E I U Z I MA.

U E M U J E S U TI NA?

Kada j e posrijedi ovo pitanje uzet emo 7.a primjer slu

aj maloumne osobe. Uzvieni Allah razumom je odlikovao
ovjeka nad ostalim biima. Meutim, maloumna osoba ne
posjeduje razum, tj . njoj je uskraeno ono ime se odlikuje
ljudski rod. Time nam Allah, d.., eli skrenuti panju kako
On stvara razum, te da to nije neto to ovisi o samom o
vjeku. Taj razum zahvaljujui kojem ljudski rod prenosi ci
vili7.acijska dostignua s jedne na drugu generaciju i uspijeva
ostvariti napredak na ovome svijetu predstavlja sposobnost
koju je Uzvieni podario ljudima, a ne neto to ljudima samo
po sebi pripada. Stoga se nemoj uznositi svojim razumom i
otroumnou i misliti kako zahvaljujui razumu moe biti
neovisan o Allahu ili propisati sebi neto to je bolje od onoga
to ti je propisao Allah, Uzvien neka je.
Allah, d.., stvorio je ljudima razum kako bi mogli birati
i7.mec1u razliitih stvari, ali ljudi se u ivotu ne d6e misije koja
im je namijenjena, ve koriste razum kako bi kreirali vlastita,

91
D

O.

ljudska, pravila 7-ivljenja zahvaljujui kojima se osjeaju neo

visnima o N j emu, Uzvien neka je. Tako ljudi pokuavaju na
Zemlji uspostaviti nain ivota za koji vjeruju da je najbolji, a
ustvari time remete sve.
N eko e kazati: u emu je grijeh maloumnika? Takvome
je najbolje odgovoriti da je Allah, d.., maloumniku podario
najbolju odliku, a to je da nee polagati raun ni na ovom ni
na buduem svijetu. N a ovome svijetu, maloumnik e, reci
mo, nekome kazati runu rije ili e baciti kamen na tebe ili e
uiniti neto slino, ali mu to niko nee uzeti za zlo. tavie,
svako e se nasmijati zbog tih njegovih postupaka i prihvatiti
ih kao nenamjerne jer onaj koji ih ini nije razuman. Desilo ti
se da ti je maloumna osoba kazala neto runo i ti si se nasmi
jao, ili te je povukla za odjeu pa se nisi naljutio. Jednostavno,
od maloumne osobe ne oekuje se odgovornost za ono to
ini. A na buduem svijetu ona e ui u Dennet bez polaga
nja rauna. Svi ljudi e polagati raun, i:mzev onih kojima nije
podaren razum. Takve osobe nee odgovarati ni za bilo ta
to su uinile, jer je osnova za polaganje rauna to da ovjek
ima mogunost izbora, a maloumna osoba nema sposbnost
izbora.
Ovo su neka ra7.miljanja koja se odnose na dobro i zlo u
Univer7.Llmu. One ne mogu jasno pokazati preciznost mjerila
na kojima poiva ivot. To su posve precizna mjerila koja osi
guravaju pravdu. Nikome nije oduzeta neka osobina a da mu
zauzvrat nisu date druge. Sve u svijetu ima svoj cilj i misiju.
Svejedno je, da li mi shvatamo o emu je rije ili ne. Sve to je

stvoreno ispunjava svoju misiju ne ekajui da je mi pojmimo

ili se sloimo s njenim postojanjem. Nepravda koju neki ljudi
ponekada osjeaju dolazi i7. nerazumijevanja ili se raa iz su
eljavanja stvarnosti u kojoj ive i njihovih prohtjeva za koje
ele da se ostvare, ali Uzvieni ne doputa da se ostvare zbog
nekog razloga koji je njima skriven.
Srea na ovom svijetu ogleda se u tome da ovjek bude
zadovoljan Boijim odreenjem. To 7.adovoljstvo donosi u i
vot ovjeka sreu, dok nezadovoljstvo N jegovim odreenjem
donosi nesreu.
Pogledajmo ta kae sljedei hadis-kudsi:

Robe Moj, Ja elim i ti eli. Ako bude zadovoljan onim to Ja

elim, dat u da ne bude ovisan o onome to ti eli. A ako ne bu
de zadovoljan onim to Ja elim, dat u da te mui ono to ti eli,
a nee biti do li ono to ja elim.
I

tako, bio ti zadovoljan ili ne, bit e onako kako Allah,

d.., naredi. Ali, samo ako bude zadovoljan Allahovim odre

enjem, to e ti donijeti dobro, a ako bude negodovao zbog
odreenja N jegova to e ti donijeti nesreu i patnju na oba
svijeta. Ovo je pravi smisao dobra i zla. Bo7.ija pravda odlikuje
jednoga ovjeka nad drugim samo u pogledu injenja dobrih
djela. A kada mi vjerujemo da nam se neto nepravedno dea
va, tada se radi o pogrenom poimanju i namaru prema Alla
hovom, d.., odreenju. Uzvieni kae:
"Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti,

ljudi je sami sebi ine. "46

<<>

Junus, 44.

D O B RO I Z LO
NA B U D U E M SVIJ ETU
Nita od onoga to te ne pribliava Allahu, d:.., i to ti
nee donijeti nagradu na buduem svijetu nije dobro, ma ta
da ti donese na ovom svijetu. Svako djelo kojim ne eli posti
i zadovoljstvo Uzvienoga uzaludno je, a tvoj ivot ogranien
je i za njega e raun polagati. Ako ivot svoj provede pri
mjenjujui propise Allahove, stei e dobro. A ako ga prove
de grijehe inei i ne vodei rauna o Uzvienom, bit e na
gubitku i zlo e te zadesiti. Uzvieni je kazao:
"I ko hude od vatre udaljen i u Dennet uveden - taj je
postigao to je elio. "+7
U spjeh ijem postizanju trebamo stremiti j este spas od
Vatre I kako smo kazali, ivot na ovom svijetu nije cilj . Ovaj
svijet samo je mjesto kunje i ispita preko kojega se stie do
cilja. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kae:

im zakorai rob e na Sudnjem danu biti pitan za etiri stva

ri: o mladosti njegovoj, u emu ju je proveo, o ivotu njegovu - kako
47

Alu Tmran, 1 RS.

9
M u h

p .

a m m e' d .

"

.a '

r a v i

ga je proivio, o imetku njegovu - u ta ga je potroio i o znanju

njegovu - ta je s njime uinio ?
Ako pogledamo ta kae Kur'an, vidjet emo da on do
bro ograniava na ono to j e u Allaha: "A dobro koje za sebe
pripremite nai ete kod Allaha. "48
Ako pogledamo suru Alu I mran, nai emo da nas Uzvi
eni poduava kako emo Mu se obraati, kako emo Mu
zahvaliti, kako emo Mu se pribliiti, kako emo priznati da
svako dobro N jemu pripada: "U Tvojoj ruci je svako dobro,
Ti, uistinu sve moe! "49
Dakle, svako dobro je samo u ruci Njegovoj, i dobra nema
u

bilo ijoj drugoj ruci. Pogledajmo i sljedei ajet: "A ono to

ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri. ".o

Da zakljuimo! Moramo znati da je svako dobro u Alla
hovoj ruci i da je najbolje djelo ono kojim se eli postii za
dovoljstvo N jegovo. Svaki trenutak koji provedemo ne radei
neto s ciljem postizanja N jegova zadovoljstva jeste i7.gubljeni
trenutak u naem ivotu. To je vrijeme koje smo zaludo po
troili, a vrijeme nae, ma koliko dugo ivjeli, ogranieno je.
Nijedan tren koji proe ne vraa se.

4"

EI-Bt:kart:, 1 1 0.

" Alu
so
Alu

lmran, 26.
l mrn. 1 98.

VJ E ROVANJE J E UVJ ET DA D O B RA
DJ E LA B U D U P RI M LJ E NA

Zapitajmo se, da li je dobro na ovome svijetu apsolutno

dobro, ili je nuno da bude povezano s vjerovanjem? Drugim
rijeima kazano, da li se nama piu dobra djela kod Allaha
ako dok ih inimo ne vjerujemo u Allaha, N jegove poslanike,
objavljene knjige. . . ?
Meu onima koji ne vjeruju ima ljudi koji su uradili mno
go dobra za ovjeanstvo. Oni su doli do mnogih izuma koji
su od velike koristi za cijeli ljudski rod. Ima ih koji su, recimo,
otkrili lijek za neku bolest koja je smatrana neizljeivom, i od
koje su patili mnogi ljudi. lma i onih koji daju dobrovoljne
priloge da se izgradi dom za nezbrinute ili bolnica u kojoj se
bolesnici mogu besplatno lijeiti ili pomau ljudima koj i su
ivjeli u tekim uvjetima. Ako bi se negdje pojavila glad, oni
skupljaju sredstva i alju hranu. Moemo kao primjer navesti
bilo koje dobro djelo za koj e je Allah, Uzvien neka je, naredio
vjernicima da ga im: i za koje im j e obeao veliku nagradu.
Dobro koje su oni uinili nij e dobro sa stanovita vjero
vanja, ve sa stanovita humanizma i brige za druge. To je vid

nastojanja da se ublae patnje ljudi i da im se pomogne. Kakva

je sudbina njihovih dobrih djela?
Ono to moemo kazati jeste da niko od onih koji ne
vjeruju nee za svoja dobra djela dobiti nagradu, jer to to su
radili nisu radili kako bj zasluili Allahovo zadovoljstvo, tj .,
njihova djela nisu bila plod istog vjerovanja. Uzvieni Allah
kae:
"A onaj ko je dobra djela inio, a vjernik bio, nee se
nepravde ni zakidanja nagrade plaiti. "5
Da se zakljuiti da je vjerovanje (iman) uvjet da bi dobra
djela bila primljena. Vjerovanje mora stajati na prvom mjestu,
a usto namjera onoga koji ini dobro djelo mora biti pos6zanje Allahovog zadovoljstva tim djelom. Zato, nekome ko
daruje golemi iznos novca za neko humanitarno drutvo zato
to je suprug predsjednice toga drutva na vanom polo7.aju
pa e mu biti naklon vezano za njegove poslove, Allah, d..,
nee to primiti kao dobro djelo. I sti sluaj je i s onim koji daje
imetak u dobrotvorne svrhe kako bi se za njega govorilo da
je veliki dobrotvor ili pobonjak i tome slino. Takvome je,
dakle, cilj da postane ugledan a nije mu cilj pridobiti zadovolj
stvo Allaha, d.., te za takvo djelo nee imati sevapa.
I pak, da li e Allah, d.., ostaviti dobra djela bez nagra
de?
On, Uzvien neka je, jeste pravedan pa e dati za takva
djela nagradu kakva im dolikuje. Nagrada mora biti odgo
varajua djelima, te e takvim osobama biti data nagrada na
51

Ta

ha, 1 1 2.

ovome svijetu, a kada dou na drugi svijet nee nai ni nagra

de ni svojih dobrih djela. Pogledajmo kako nam Kur'an govori
o tome:

"Onome koji eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo to

hoemo i kome hoemo, ali emo mu poslije Dehennem
pripremiti, u kome e se osramoen i odbaen pei. "5
To su oni koj i rade dobra djela ali ne vjeruju u Allaha,
d.., ili njihov cilj nij e da dobrim djelima koje ine postignu
Allahovo zadovoljstvo. To su oni koji nagradu za svoja djela
dobiju na ovom svijetu, pa se po njima zovu gradovi i podiu
im se spomenici na trgovima, njima bivaju dodijeljene nagrade
i priznanja, u kolama se ui o njihovom ivotu, oni su

koji

postaju uveni i svima pozna6. To su nagrade koje njima pri

padaju, one su iste vrste kao i njihova djela .
. Uzvieni Allah hoe od nas da se sa svim to nam se doga
a u ivotu suoavamo snagom vjerovanja te ela ne osjeamo
nemir pred bilo ime to se desi. Zato nam je Uzvieni podario
mjerila kojima emo vaga6 dogaaje. On nas u ivotu nije htio
ostaviti nezatienima na vjetrometini da naa srca ispunjavaju
nemir i strah, ve nam je podario istinska mjerila prema kojima
emo postupati i donositi sud o onome to se dogaa.
Uzvieni Allah na prvom mjestu od nas trai da svoje
due oistimo od svake vrste malodunosti i pesimi7.ma u od
nosu prema onome to se dogaa, i ela sve to nam se dogaa
posmatramo kao iskuenje i ispit kojim nas Allah, Uzvien
neka je, provjerava.
52

El-Isra, 18.

Mi, vjernici, vjerujemo da je sve to se dogaa zapisano

kod N j ega prije nego je stvorena Zemlja i ono to je na njoj,
te da je to sudbina koja se ispoljava na ovaj ili onaj nain. Od
nas se trai da dogaaje ne prihvatamo s tugom ili pretjera
nom radou, a sve to s ciljem da se dua vjernika navikne na
to da ne osjea nemir ni zbog ega drugoga osim zbog onoga
to je zadesi kao re?.Ultat srdbe Allahove i da radost osjea
samo zbog onoga to e joj nagradu kod Allaha uveati. Ovo
su istinska mjerila kojima moramo vagati ono to se deava.
Uzvieni Allah kae:
"N erna nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije
nego to je damo, zapisana u Knjizi, a to je Allahu, uistinu,
lahko - da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo,
a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dade.
Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce. "s3
Ovo je nain na koji se ponaaju vjernici i na njega Uzvi
eni eli skrenuti poglede nae. N ita to nam se desi, ta god
da je posrijedi, ne treba da nas baca u oaj, jer je ovo svijet
promjena: ako si danas imuan sutra ve moe biti siromah
puki; danas si jak i zdrav; a ve sutra slab i nemoan; danas si
uznosit i uvaavao, a sutra si prezren i ponien.
Ove promjene svojstvene su ivotu na ovome svijetu,
zato ih mora prihvatiti u skladu s njihovom sutinom. Treba
imati na umu da nita na ovome svijetu nije vjeno: ako danas
vlada tmina, sutra ve doi e svjetlo; ako je danas vrijeme
muke i tjeskobe, sutra ve mo7.e doi vrijeme olakanja. To je
51

El- Hadid, 22-23.

prava sutina onoga to se deava na ovome svijetu. Sve to

se dogaa na dunjaluku promjenjljivo je. Jedino su postojana
ona djela koja uini a ahiret i jedino e od njih imati sigurne
koristi.
Jedan dobri rob Bo:l.iji bi se obradovao kad god bi mu
doao prosjak molei da mu se udjeli novca ili hrane. Taj dobri
rob doekivao bi prosjaka govorei: "Dobro doao, ti koj i e
moja dobra djela odnijeti na budui svijet." On je, naime, znao
da prosjak dola:1.i za nj egovo dobro i da e ono to da prosjaku
ostati ustvari njegovim. Znao j e da e ono to sam pojede ili
potroi otii u nepovrat, a :1.a ono to drugima da kao sadaku
nai e nagradu kod Allaha, d.., na Sudnjem danu.
Allah, O n Koji je j edini istina, ui nas da onome to nam
se dogaa ne dajemo smisao koji se j avlja u nama, ve da sud
o tome da li je neto za nas dobro ili nije ostavimo po strani i
da ne pokuavamo mudrujui o tome kazati j edno ili drugo.

tome smislu On kae:

"Moda neto ne volite, a ono moe hiti dobro po vas; a

moda neto volite, a ono moe ispasti zlo po vas, Allah zna,
a vi ne znate. "54
"Mogue je da je ha u onome prema emu odvratnost
osjeate Allah veliko dobro dao. "55
N a ovaj nain Allah nas eli vjerom zati titi od svega to
nas zadesi. Ako nam se desi neto to ne bismo eljeli, tre
bamo se sjetiti ovoga ajeta i kazati: Moda je Allah, d.., u
" EI-Bekare, 2 1 6.

;; En-N isa,

1 9.

ovome to nam je dao pohranio dobro za nas, a da mi to i

ne znamo, ili moda e Allah u onome to ne volimo da se
desi dati dobro veliko. Ovo umanjuje bol ovjekov koji se u
njemu javi kada ga :zadesi neto to ne voli. U isto vrijeme, to
nas ini uvijek optimistinim. Pored ovoga, Uzvieni nas eli
pouiti da smo mi ti koji u dogaanja, s kojima se susreemo,
stavljamo zlo.
Ljudi se poesto zapitaju nije Jj televizija neto veoma
loe, budui da ljude odvraa od posla, namaza i sjeanja na
Allaha i odvodi ih u besposlicu. Odgovor koji bih ja ponudio
na jedno ovakvo pitanje jeste da mi ne moemo presuditi i
kazati kako je televizija neto loe, ve nain na koji se ona ko
risti ini televiziju neim to je dobro ili nije dobro. Ako ljudi
putem televizije ue o vjeri, o tome kako e obavljati namaz i
davati zekat i o drugim propisima islama, onda je televizija do
bro, ali, ako ljudi provode vrijeme pred televizijom zabavljeni
muzikom i igrama to e ih odvratiti od njihove vjere, onda
ona nij e dobro.
Dakle, televizija nije neto dobro ili loe sama po sebi, ve
joj nain na koji je koristimo daj e smisao neega dobrog ili
neega to nije dobro. U sutini, ona se ne razlikuje od noa:
njime se ovjek moe posluiti da nekoga ubije ili da ga upo
trijebi u kuhinji za rezanje povra ili mesa. Ako ga koristi za
pripremanje hrane, onda je no, logino, neto to je dobro, a
ako njime ubije nekoga, onda je no zlo.
Uzvieni Allah navodi nam u Kur'anu primjere koji poka
zjuju da smo mi ti koji svemu dajemo smisao. Tako On kae:

"A od plodova palmi i loze pripremate pie i hranu pri

jatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju. ''56
Dakle, Allah, d.., je stvorio hurme i groe da nam
budu ukusna hrana, i j edno i drugo su i hranjljivi i ukusni. N i
jedno n i drugo nisu tetni za ovjeka. Ali, ta ini ovjek? On
ovu hranu koja je dobra i dozvoljena pretvara u nedozvoljenu,
tako to od nje pravi alkohol, koji pomuuje ovjeku um i
spreava ga u obavljanju dunosti, i koji predstavlja jedan od
najveih grijeha i ini temelj svakom zlu na ovome svijetu.
Da li je Uzvieni stvorio hurme i groe za to? Da li ih
je stvorio kako bi ovjeku dao mogunost da pije alkohol i
uiva u grijehu? N aravno da nije! Onda, ko j e taj koji ovo voe
zloupotebljava i pretvora ga iz neega to je halal u neto to
je haram? To je ovjek. On je taj koji ovu blagodat zloupotre
bljava i ini je neim to vodi u grijeh umjesto da je koristi na
nain koji ovjeka podstie na zahvalnost Allahu, d.., i na to
da se sjeti Allaha Uzvienog.

11'

En-Nahl, 67.

OVJ E K PRE D NAPAD I MA Z LA

Uzvieni Allah stvorio nam j e Sunce koje osvetljava nau
planetu i daje potrebnu toplotu. Ono bilj kama, ivotinjama i
ovjeku omoguava da ispunjavaj u svrhu zbog koje su stvo
reni. Uz pomo svjetlosti u bilj kama se odvijaju procesi pu
tem kojih nam one podaruju kisik i zahvaljujui kojem je
na ivot na Zemlji mogu. Pod svjetlou sunca ovjek se
kree i radi kako bi unaprijedio pretpostavke 7:a 7.ivot i iz
suneve svjetlosti dobija toplotu koja mu je neophodna za
7.ivot. Meutim, neki ljudi obo7.avaju Sunce i na taj nain ga
pretvaraju iz neega to predstavlja opskrbu i dobro u neto
to odvodi u nevjerstvo! Samo Sunce to nikada nije ljudima
naredilo, ono nikad nije kanio ljudima: "Mene oboavajte",
niti je poslalo nekoga poslanika izmeu ljudi koji je podsti
cao ljude da budu robovi Sunca, a nije ni objavilo ljudima
propise kojih se trebaju pridravati kada mu robuju. Ono
nije uinilo nita od toga, ve posve pokorno, slavei Allaha,
krajnje doslijedno i precizno izvrava svoju misiju. ovjek je
taj koji je nered napravio.

Isti je sluaj i s kamenjem. Ono se koristi za mnoge ko

risne stvari, ali ljudi su ti koji od njega prave idole i klanjaju
mu se.
Stvari koje sc nalaze u svijetu nisu te koje nered ine, one
su dobre i imaju svrhu koju ispunjavaju na najbolji nain, ali
nered i destrukcija dolaze od strane ovjeka. I mnogobotvo i
nevjerstvo dolaze od ovjeka.
Na temelju ovakvog razumijevanja trebamo posmatrati ?.i
vot na ovome svijetu, a ne da sami kreiramo pogrena mjerila.
Ko ustvari uspostavlj a ta pogrena mjerila? To je, bez sumnje,
neko ko ini nered u svijetu. On eli korist za sebe samoga i
eli da postoji takva vlast u kojoj e on biti gospodar. Onaj
koji, primjerice, upotrijebi no7. da bi nekoga ubio, taj najvje
rovatnije eli prisvojiti ono to osoba koju je ubio posjeduje
ili neto slino. Onaj ko poziva ljude da obo7.avaju Sunce eli
najvjerovatnije postati nekom vrstom velikoga maga, koji e
od ljudi dobijati svakojaka dobra be7. ulaganja truda. Onaj koji
poziva ljude da oboavaju kipove ?.eli postati velikodostojni
kom kome e se ljudi plaiti prii, jer je on taj koji vodi brigu o
boanstvima. Ko god poziva neemu to predstavlja neistinu,
takav 7.asigurno traga za nekom ovosvjetskom koristi koju e
na taj nain ostvariti i posredstvom koje e se uzdii na stu
panj onih koji imaju imetak i utjecaj, s tim, to on i imetak i
utjecaj nastoji stei bez truda.
A onaj koji ljude po7.iva da Allahu robuju, on na tome
putu udjdjuje, i ne nastoji za sebe stei nikakvu korist. Dok
troi svoje vrijeme

novac on je sretan, on sam prije nego

druge poziva da ine isto, izvrava obaveze i podnosi tekoe

koje pozivanje u istinsku vjeru nosi sa sobom. Sve to on eli
jeste da mu Allah primi njegova dobra djela.
Uzvieni Allah skree nam pa7.nju na to da su mjerila ko
jima posmatramo stvari razliita:
"Neka oni koji krtare

onome to im Allah iz obilja

Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je

zlo za njih. "57
Ovaj ajet kazuje kako ispravno treba posmatrati imetak
na ovome svijetu. ejtanova misija jeste da u ljudima stvara
strah od dijeljenja imetka, pri emu ih plai da e osiromai
ti, mada je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Sadaka nee umanjiti

imetak. Ako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao tako, onda to do

ista znai da sadaka ni u kojem sluaju nee umanjiti imetak.
tavie, ona e ga uveati i uiniti ga berietnim, a bereket se
ogleda u tome da ti Allah podari vie nego to oekuje ili vie
nego to je uobiajeno.
Dar bereketa Allah uvijek podaruje vjernicima. I sam mo
e vidjeti kako s malo sredstava uspije pokriti sve potrebe i
izdatke. Od hrane za dvije osobe najede se pet osoba i bude
im posve dovoljno. Vjernici su zadovoljni i s malo opskrbe,
oni ne pruaju svoje poglede, niti im naumpada, niti prieljku
ju ono to prevazilazi njihove mogunosti. Mo7.e vidjeti kako
ovjek koji je vjernik ivi sretno, smiren je i nije niim opte
reen, raspoloen je i uvijek vodi rauna o Uzvienom. Takve
ljude Allah, d.., uva od gorine ivota na ovome svijetu.
7

Alu ! tnrana,

1 BO.

Kada se neko od njih, primjerice, razboli bude mu dovoljno

da uzme jednu tabletu aspirina i olju aja da ozdravi, dok se
neko ko ne daje sadaku, kada mu se razboli dijete u7.nemiri i
pone odlaziti kod razliitih ljekara, potroi puno imetka, a na
kraju moda mu dijete i ne ozdravi.
Dakle, bereket u opskrbi nekada se krije u njenom dije
ljenju, jer Allah da ovjeku mogunost da stekne puno imetka
na halal nin, a ovjek ponekad stekne imetak i na neprikla
dan nain. Dijeljenjem imetka ovjek udaljava od sebe ono to
vodi u propast. Moe vidjeti kako je njegovo dijete uspjeno
u koli i bez privatnih asova, dok neko ko nije takav troi veli
ke novce na privatne asove za svoje dijete, ali ono ne uspijeva
postii naroit uspjeh. Loe drutvo ne uspijeva navratiti na
zlo djecu onoga koji udjeljuje imetak, ni jedno od njih nee se
ni primaknuti igrama na sreu, kocki, drogama ili nekoj dru
goj poasti koja unitava imetak i ljudsko tijelo. Moe vidjeti
kako se djeca i supruga takvoga ovjeka, kada im on donese
kakvu jeftinu i jednostavnu odjeu, raduju i bivaju sretnima.
S druge strane, ivot onih koji ne vode rauna o tome ta
je Allah, d:.., naredio u pogledu imetka biva ispunjen nespo
kojem i nezadovoljstvom. Moe vidjeti kako neko od takvih
kupi svojoj supruzi skupocjenu haljinu a ona mu je s gnua
njem baci u lice. Tu caruju nezadvoljstvo i nespokoj.
Ono to takoer moramo imati na umu jeste da Allahovu
blagodat ne moemo postii samo ako udjeljujemo puno imet
ka, ve moramo voditi rauna i o tome da od sebe odagnamo
onaj imetak koji vodi u propast. Budemo li tako postupali, Allah

1106 '
M .u

tu m m e

..

a '

Uzvieni dat e da na imetak bude izdaan iako ga je malo, bit

e ga dovoljno za sve i svi e bici sretni. To je jedan od darova
Allahovih kojima On u7.vraa na dobro koje ovjek ini.
ovjek koji vrsto dri svoj imetak i ne dijeli ga, misli kako
ini sebi neko dobro, ali on, ustvari, sebi ini zlo. On se ne moe
pribliiti Allahu svojim imetkom, nici e imetak ostaci sa njim,
jer e ga napustiti onda kada njegovom ivotu doe kraj.

VRH U NAC Z LA NA OVO M E

SVIJ ETU J E STE N EVJ E ROVANJ E

Vrhunac :da na ovome svijetu jeste nevjerovanje. N ijedno

zlo nije vee od nevjerovanja, jer poslije nevjerovanja i nema
grijeha. Ako je ovjek nevjernik, on je samim time prognan iz
milosti Boije. U7:vieni Allah kae:

"Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra rav

nim, a oprostit e manje grijehove od toga. "58
Kada bi onome ko je postao mnogobo:ac ili nevjernik
bio dat i cijeli ovaj svijet, to bi za njega bilo zlo, jer na kraju
krajeva sva blaga ovoga svijeta posve su nematna, i kolikim
god je ovjek imetkom, ugledom i vlau okruen, sve to e
morati napustiti. Zato Uzvieni poruuje:

"Najgore ivotinje kod Allaha su oni koji poriu, oni

koji nee da vjeruju. "9
U ovom ajetu spomenute su ivotinje, a one, mi to 7:na
mo, nemaju razuma. ivotinje nisu u stanju ra7:miljati, niti
'"

En-Nisa, 48.

'0

EI-Enfal, 55.

razumijevati stvari. Zato se one upravljaju po nagonima, a

nagon koji pos toji kod :ivotinja ne predstavlja vid valjanog
prosuivanja. Kada nekoj ivotinji donese h ranu, ona j ede
onoliko koliko joj je dovoljno, a onda prestane j esti. Ponu
di li joj tada bilo koj u drugu hranu, ona e je odbiti, jer je
s ud koji poiva na ivotinj skim nagonima ispravan, a on se
ogleda u tome da ivotinja uzima samo onoliko koliko joj j e
potrebno. Tako, navedimo i ovaj primjer, ivotinje pristu
paj u spajanju s partnerom samo radi ouvanj a vrste, a kada
ivotinja-enka nosi plod ona ne dozvolj ava mujaku da joj
se priblii.
Vratimo sc onima koj i ne vjeruju, zato su oni nazvani
najgorim ivotinjama? Jer ivotinje koje nemaju razuma imaju
zadau na ovome svijetu koju ispunjavaju ne koristei se rant
mom, ali je ipak u potpunosti ispunjavaju. One nose ono to
im je naloeno i ispunjavaj u sve to se od njih trai, odnosno
ono zbog ega su stvorene.
I stovremeno, moe vidjeti kako ovjek, kojemu je data
mogunost izbora, napuni svoj eludac hranom, a onda mu
neko kae: Nisi pojeo nita slatko, ili nisi probao ovo jelo, i
on, ne potujui to to nam je Allah, d.., zabranio da pretje
rujemo

hrani, pretrpava svoj eludac do te mjere da se nije

u stanju kretati.

samo spajanje s a branim drugom ovjek

doivljava kao uivanje, a ne kao nain za ouvanje vrste.

Allah, d. . , odlikovao je ovjeka razumom kako bi mo
gao uzimati pouke iz prirode, i tako vjerovati da postoji Tvo
rac Koji j e stvorio sve to postoji u prirodi.

Ali,

umjesto toga

ima ljudi koji uzimaju razum kao sredstvo nevjerovanj a i ne

znabotva, te upravo razum bude taj koji ih udaljava od Uzvi
enog i vodi ih u grijeh. Oni se na taj nain odriu najvee
odlike koju je ovjeku podario Stvoritelj njegov. tavie, on
tu odliku pretvaraju u neto to joj je suprotno, i tako postaju
gori i od samih ivotinja!
N aposlijetku, kazat emo openito da se, u pogledu vjere,
pravi smisao dobra na ovome i buduem svijetu ogleda u s lje
deem: svako dobro djelo kojim ovjek eli postii Allahovo
zadovoljstvo i nagradu na buduem svijetu i sve to dolazi od
A llaha Uzvienoga jesu dobro, a zlo koje se deava u svijetu
deava se kao rezultat ovjekova izbora i rasuivanja.
ovjek je taj koji stvara nered u svijetu, on je taj koji remeti
ispravnost ivota na ovome svijetu i koji remeti zakone koji u
svijetu vladaju, a pritom misli kako svijet i ivot ini boljima.
U 7.vieni Allah nam je podario nebrojene korisne stvari i
blagodati, a mi ih upropatavamo pretvarajui ih u neto to
nas vodi u nesreu.
ovjek je 7.rtva vlas6tih, pogrenih razumijevanja dobra i
zla. U svijetu ima dovoljno onoga to je potrebno svakom Alla
hovom stvorenju od Adema do Smaka svijeta, ali je egoizam
taj koji je unitio svaku stvar, pa su neki ljudi poeli unitava6
dobra Allahova, umjesto da ih daju onima kojima su potrebna.
Ovaj svijet je sredstvo za postizanje drugoga svijeta, on
e nas odvesti u Dennet ili u Vatru, neka nas Allah U:zvieni
sauva. Meutim, onda kada ovjeku ovaj svijet postane cilj,
on donosi ovjeku nesreu i uini ga nekim ko unitava sebe

filO

'

.
M u 'h a m m e d M .
'

"
a r a v i

samoga, ko izaziva srdbu Gospodara svoga i grijehe ini, te

na kraju od ovoga svijeta nema nikakve koristi.
Dobro je: u onome to odredi Allah, d7:.., a o v jek nije
znan u toj mjeri da je kadar prosuivati o tome da li je neto
to se desi dobro ili nije, jer budunost nije u njegovim ruka
ma da bi mogao znati kakve e biti posljeclice nec.:ga to se
desilo danas. To to nam neke stvari nisu drage ne treba nas
navesti da za njih kaemo kako su zlo, jer neke stvari nam ne
budu drage, a u njima Allah da svakojako dobro, kao to po
nekad i volimo neke stvari a u njima nam A llah da zlo veliko.
Ako elimo sreu na ovom i buduem svijetu, onda moramo
biti 7.adovoljni Alla hovim, d.., odreenjem, jer je Njegovo
odreenje uvijek dobro, a onaj ko je zadovoljan odredcnjem
N jc.:govim upuen je na Pravi put.

. .,

. ' 111

.z -

SAD RAJ
Prvi dio
LJ EPOTA U SVT]ETU

. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .
. .

.....

TA ZNAI NAPREDAK?

......

. .

. .
. .

.......

...

.... . .
.

. .

. .

.....
. . . .

U POETKU JE OVJEKOVA
DUA I STA PRI RODA (FTTRA) . .. .. .. . . .. .. . .
.

. .. . .S

. ..

. .

......

.....

..

..

9
12

SMISAO OVJ EKOVA

NAMJESNi lVA NA ZEMLJ I (HILAFET) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 4
TAJNA LJEPOTE U UNIVERZUM U

.. .

. . . . . . . . . . . . . . . . . ........ 1 6

D r u gi d i o
ZLO U SVIJETU

...............................................................

ONO U SVIJETU TO
SE POKORAVA ALlAHOVIM ZAKONIMA
ISPU NJAVA SVRHU ZBOG KOJE JE SlVORENO

..............................

. 32

... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . .. . . . . .

MUHAMMED, S.AV S., JE MILOST

VJ ERN ICIMA I NEVJ ERNICIMA

.... .

27
30

POSLIJE KABI I.A INJENJE GRIJ EHA

NIJE N I KADA PRESTALO

Trei d i o

....

........................

MANJKAVOST LJU DSKOG RAZUMA

ZAKON JE SPU TEN S ADEMOM

23

. .
.

. ...

. .

. .

. . 34
.

. . . . .... 3 7
.

.
.

PRETPOSTAVKE I UTE MELJENE SlVARl . ... . . .. . 43

SlVARNI NOT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

.....

. .

...
.

. .

46

UZROCI KOJI DOVODE

DO U SKRANANJA BlAGODATI

S1

.............................

U LOGA IMETKA U NOTU OVJEKA

...........................

lMETAK I PRESTI: BlAGODAT ILl PATNJA?

S3
SS

.................

etvrti d i o
TA J E DOBRO? TA JE ZLO?
OPI SMISAO DOBRA

. . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

64

..................................................

OVJEK I DOGAANJA U SVIJETU

N EPRE STANO TRAGANJE
ZA NAJBOLJ I M I M ETKOM

61

. . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . .....

................................................

66
73

Peti d i o
DOBRO I OVAJ SVIJET

....................................................

O ONIMA KOJI NERED NA ZEMLJI lNE

......................

SlVARl KOJ E LJU D S KI UM NE SHVATA

KLICA NEVJEROVANJA

79
84

....................

. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

ALLAH, D. ., DAJE I UZIMA. U EMU JE SUTINA?

77

...

87
90

esti d i o
. . . . . .. . . . . . . . . . . . . .

93

. . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . .

9S

DOBRO I ZLO N A BU DUEM SVIJETU

VJ EROVANJE JE UVJET DA
DOBRA DJElA BUDU PRIMLJENA
OVJEK PRED NAPADI MA ZlA
VRHUNAC ZlA NA OVOME
SVIJETU J E STE NEVJEROVANJE

.................................

1 02

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ......

1 07