Legirani elik

Legirani elik
Legirani elik je vrsta elika u kojem odluujui
utjecaj na njegova svojstva imaju legirni elementi, tj.
oni kemijski elementi koji se namjerno dodaju da bi se
postigla odreena svojstva. Niskolegirani elici imaju
do 5% dodanih elemenata, a visokolegirani vie od
5%.

Vrste legiranih elika

Legirani elici za poboljanje
Legirani elici za poboljanje imaju od 0,25 do 0,6%
ugljika, a mogu biti:
manganski elici (1,2 - 1,6% Mn); koriste se za
osovine i vratila. Mangan-silicijski elici koriste se
za vee zupanike;

Kardanski prijenos s dva kardanska zgloba i kardanskom osovinom.

kromovi elici (1 - 1,5% Cr-Si); koriste se za jako

optereena koljenasta vratila i zupanike;
krom-molibdenski elici (1% Cr; 0,2% Mo); koriste
se za sitnije ilave dijelove;
krom-niklovi elici (0,6 - 1,5% Cr i 1 - 3,5% Ni);
koriste se za zupanike mjenjaa, dijelove turbina
koji rade na temperaturama do 500 C.

Legirani elici za otvrdnjavanje povrine

Za povrinsko kaljenje koriste se Cr-Mn i Mn-Si elici
sa 0,3 - 0,5% ugljika. Za cementaciju upotrebljavaju se
elici sa C < 0,25% i legirani sa Cr, Cr-Mn, Cr-Mo i
Cr-Ni. Tako se kromovi elici (npr. elik 15Cr3)
koriste za bregaste osovine, osovine klipova, vretena i
drugih dijelova izloenih troenju. Slino ovome i
krom-niklovi i krom-manganski elici za cementaciju
Puni prijenosnik.
upotrebljavaju se za izradu zupanika mjenjaa i
diferencijala (npr. elici 15CrNi6, 16MnCr5), a
krom-molibdenski elici za bregaste osovine, zupanike, kardanske zglobove (npr. elik 25CrMo4). elici za
nitriranje (npr. 34CrAlNi7, 34CrAlMo5) postiu traenu povrinsku tvrdou (900 - 950 HV) sitno dispergiranim
nitridima aluminija, kroma i molibdena, bez naknadne toplinske obrade (neophodno je prethodno poboljanje).
Ugljik
se
ograniava
na

Legirani elik

0,45% radi sprjeavanja stvaranja karbida kroma i

molibdena, koji imaju manju tvrdou nego nitridi.
Nitriranju se podvrgavaju cilindri motora i pumpi,
zupanici, kalupi za lijevanje pod pritiskom, alati za
preanje, probijai i sl.

elici za opruge
elici za opruge trebaju imati visoku granicu
razvlaenja,
zadovoljavajuu
istezljivost,
te
odgovarajuu dinamiku izdrljivost (npr. opruge
automobila, odbojnici vagona, oslonci temelja
strojeva). Posebno se za neke primjene trai otpornost
na koroziju i poviene temperature. Traena svojstva
postiu se hladnom deformacijom (valjanje, vuenje) ili
toplinskom obradom. Svojstva elastinosti poboljava
dodatak 0,15 - 1,8% silicija, a prokaljivost se kod veih
presjeka poveava dodacima 1% mangana ili 1%
kroma. Tako se npr. elik 38Si7 primjenjuje za
podloke i opruge, 51Si7 za stoaste vagonske opruge,
spiralne vagonske opruge, 67SiCr5 za spiralne opruge
za udarna optereenja, torzione opruge, opruge ventila,
50CrV4 za najoptereenije opruge vozila. [1]

Spiralna torziona opruga na alarmnom satu.

elici za valjne leajeve

elici za valjne leajeve trebaju imati veliku tvrdou i
otpornost na troenje, sposobnost obradljivosti
rezanjem i deformiranjem, dobru prokaljivost uz
minimalnu deformaciju. To su uglavnom kromovi
elici s visokim sadrajem ugljika i najvie istoe
(sastava 1% C i 0,50 - 1,50% Cr). Toplinska obrada se
sastoji od kaljenja sa 850 C u ulju i niskog poputanja
(160 C).

Jednostavni kuglini leaj.

elici za niske temperature

elici za rad pri niskim temperaturama sadre nikal ili mangan i nizak sadraj ugljika (0,1 - 0,15%). Pri 3 - 5% nikla,
temperatura prelaska u krhko stanje je na oko -100 C, a pri 8 - 10% nikla na oko -200 C. Uglavnom slue za izradu
transportnih i stacionarnih spremnika za suhi led (CO2) ili tekui metan (CH4). Za rad na jo niim temperaturama
(npr. za skladitenje i transport tekuih tehnikih plinova) koriste se austenitni Cr-Ni elici s niskim sadrajem
ugljika ili Cr-Mn-Ni-N-elici.

Legirani elik

elici za ventile motora

elici za ventile motora s unutarnjim izgaranjem
izloeni su pri radu visokim temperaturama (do 900 C)
i ciklikim promjenama temperature. Stoga moraju
zadrati dobra mehanika svojstva na povienim
temperaturama i da budu vatrootporni. Najee se
primjenjuju visokolegirani kromovi elici X45CrSi19-3
(0,40% C; 3,2% Si; 9,0% Cr), X45CrMoV15 (0,5% C;
16,5% Cr; 2,0% Mo), a za najoptereenije ventile
X6CrNiMoTi17/12/2 (0,45% C; 1,5% Si; 14,5% Cr;
1,3% Ni i 3% W). Za slabije optereene usisne ventile
moe odgovarati elik 67Si7 (0,6% C; 1,7% Si i
0,7-1% Mn).

elici poviene vrstoe

Podrobniji lanak o temi: Mikrolegirani elik
elici poviene vrstoe ili mikrolegirani elici
razvijeni su posljednjih tridesetak godina s ciljem da se
smanji masa konstrukcije: mostova, brodova,
spremnika, cisterni, cijevi pod tlakom sl. Tehnologija
mikrolegiranja omoguila je proizvodnju nove
kategorije elika, koji predstavljaju konvencionalne
ugljine elike sa minimalnim dodacima legirajuih
elemenata (manje od 0,50%), radi poveanja granice
razvlaenja, vrstoe i tvrdoe. Prvi put je ova tehnika
bila primijenjena na elinim limovima. Znatno kasnije
mikrolegiranje je iskoriteno za proizvodnju ipki da bi
se izbjegla toplinska obrada poslije kovanja. Posebno je
vana primjena ovih elika za transportna sredstva gdje
smanjenje mase direktno utjee na mogue optereenje.
Trenutno se elici poviene vrstoe isporuuju u svim
standardnim valjanim oblicima kao to su: limovi,
trake, ploe, nosai, ipke i specijalni profili. Za ove
elike karakteristina je anizotropija mehanikih
svojstava, jer se obradljivost deformiranjem i vrstoa
znatno mjenjaju u odnosu na smjer valjanja.

Prikaz rada etverotaktnog motora

Dijagram stanja (fazni dijagram) eljezo ugljik prikazuje uvjete

pod kojima su razne faze elika stabilne.

Legirani elik

Utjecaj legirajuih elemenata u eliku

Najei legirajui kemijski elementi prisutni u elicima su krom, nikal, mangan, silicij, volfram, vanadij i molibden.
U posebnim sluajevima elik se moe legirati kobaltom, titanijem, aluminijem, niobijem i dr. Legirajui elementi se
u eliku pojavljuju:
otopljeni u -eljezu (ferit) ili -eljezu (austenit);
kao spojevi (karbidi, intermetalni spojevi);
kao nemetalni ukljuci (oksidi, nitridi, sulfidi, fosfidi).
Poznato je da niti jedna skupina materijala ne moe legiranjem toliko mijenjati svojstva kao elik. eliku se dodaju
odreeni elementi kako bi se postiglo eljeno svojstvo ili kombinacija svojstava gotovog proizvoda. [2]
S obzirom na afinitet prema ugljiku, legirajui elementi se mogu podijeliti na karbidotvorce (npr. krom, volfram,
molibden, vanadij, titan, niobij, tantal) i nekarbidotvorce (npr. nikal, mangan, kobalt). Karbidotvorci se najee
spajaju s ugljikom u karbide Cr7C3, Cr23C6, W2C, WC, Mo2C, VC, V4C3, TiC, TaC, NbC, Fe3C i dr., ali mogu
takoer dijelom supstituirati u kristalnu reetku eljeza te stvarati intermetalne spojeve (npr. FeCr, Fe2Mo i dr.).
Prema utjecaju na dijagram stanja Fe-C, legirajui elementi se dijele na one koji proiruju podruje austenita, pa se
nazivaju gamageni elementi i one koji proiruju podruje ferita, pa su to alfageni elementi. Podruje austenita
uglavnom proiruju nikal, mangan, kobalt itd. Legure s vie od 10% Ni nemaju potpune transformacije , tj. vie
ne ispunjavaju potpuno jedan od uvjeta kaljivosti, pa nisu potpuno zakaljive. Legure koje sadre vie od 60% Ni nisu
uope zakaljive, pa i pri sobnoj temperaturi (ili ispod nje) ostaju austenitne.
Legirajui elementi koji proiruju podruje ferita najee su krom, volfram, molibden i vanadij. Analizira li se
dijagram stanja Fe-Cr, moe se zakljuiti da mogunost transformacije postoji samo u legurama koje sadre
ispod 10% kroma, tj. samo takve legure ispunjavaju jedan od nunih uvjeta kaljivosti. Meutim, u oba sluaja (Fe-Ni
i Fe-Cr) u obzir nije uzet sadraj ugljika koji je vaan imbenik za pojavu zakaljivosti. Ukoliko bi se u obzir uzeo i
utjecaj ugljika tada bi se binarni dijagram stanja Fe-Le (Le legirajui element) pretvorio u ternarni dijagram
Fe-C-Le. Istovremenim legiranjem s nekoliko legirajuih elemenata njihovo djelovanje na dobivanje ferita ili
austenita se ne zbraja (npr. legura s 18% Cr i 7% Ni pri 20 C je austenitna, a ne feritna, kako bi se moglo zakljuiti s
obzirom na visoki sadraj kroma).
Tijekom sporog zagrijavanja elika pri temperaturi Ac1 (723 C) zapoinje odvijanje transformacije , te raspad
karbida prema slijedeim jednadbama:
legirani elik: [LeC] [Le] + [C]
nelegirani elik: [Fe3C] 3[Fe] + [C]

Utjecaj neistoa na elik

Prema sadraju fosfora i sumpora, kao i prema istoi, elici su podijeljeni u tri kvalitetne grupe:
obini elik (ukupno P i S max. 0,100%),
kvalitetni elik (P i S maksimalno po 0,045%) i
plemeniti elik (P i S maksimalno po 0,035 % ili 0,030 %).

Korisni i tetni elementi za elik

Elementi koji ulaze u sastav elika mogu se podijeliti na:
korisne elemente: legirajui elementi (Cr, Ni ,Mo, Cu, W, V, Al ,Ti ),
tetne elemente: ostaci troske u eliku (Si, Mn, P, S, N, H, O, te nemetalni ukljuci). [3]

Legirani elik

Utjecaj raznih legirajuih elemenata

Utjecaj legirajuih elemenata u eliku
Kemijski
element

Maseni
udio

Prvenstvena uloga

Ugljik

do
2,06%

Budui da je ugljik sastavni dio elika, ne smatra se legirajuim elementom, iako ima najvei utjecaj na svojstva elika.
Porastom udjela ugljika u eliku raste vrstoa i granica razvlaenja, a smanjuje se duktilnost i ilavost. Vaan utjecaj
ugljika je u osiguravanju zakaljivosti nelegiranih i legiranih elika. Zakaljivost elika predstavlja mogunost kaljenja. Pritom
je kod nelegiranih elika uvjet da je sadraj ugljika vei od 0,25%. Prokaljivost predstavlja dubinu zakaljenog sloja koja
ovisi o kemijskom sastavu elika i veliini kristalnog zrna austenita. Jako prokaljiv legirani elik moe se zakaliti i na
debljim presjecima, a ugljini samo do debljine 16 mm.

Aluminij

0,95%
1,30%

Aluminij se najee koristi kao sredstvo za dezoksidaciju. Dodatkom aluminija elik postaje manje osjetljiv prema starenju,
te se potpomae stvaranje sitnijeg zrna. Sposobnou stvaranja nitrida, aluminij predstavlja veoma vaan legirajui element
za nitriranje (stvara spoj AlN). Takoer, reakcijom aluminija s niklom ili titanijem mogu nastati intermetalni spojevi Ni3Al i
Ni3Ti.

Bakar

0,1%
0,4%

Bakar se rjee koristi kao legirajui element, jer se pri visokim temperaturama nakuplja ispod povrinskog sloja ogorine, te
uzrokuje povrinsku osjetljivost tijekom kovanja ili valjanja (tzv. crveni lom). Dodatkom bakra moe se povisiti omjer
granica razvlaenja/vlana vrstoa, a ukoliko ga ima iznad 0,4% tada omoguava precipitacijsko ovrivanje. U
kotlovskim limovima iz nelegiranih elika, bakar u sadraju do 0,35% povisuje postojanost prema atmosferskoj koroziji.
Bakar moe pozitivno djelovati na postojanost prema djelovanju razliitih kiselina, ukoliko mu sadraj ne prelazi 1% (npr.
viskolegirani elici otporni na kiseline).

Bizmut

Poveava obradivost.

Bor

0,001%

0,003%

Bor u nehrajuim austenitnim elicima omoguava precipitacijsko ovrivanje (povienje granice razvlaenja i vlane
vrstoe), ali sniava otpornost prema opoj koroziji. Dodatkom bora se s jedne strane poboljava prokaljivost nisko i
srednje ugljinih elika, ali s druge strane pogorava se njihova zavarljivost.

Cirkonij

Cirkonij je izrazito djelotvoran za dezoksidaciju i odsumporavanje. Sulfidi cirkonija su jo manje tetni od sulfida mangana.
Cirkonij kao karbidotvorac utjee na usitnjenje zrna, pa se dodaje u niskolegirane sitnozrnate elike namijenjene
poboljanju.

Duik

0,25%

Duik u veini sluajeva predstavlja nepoeljni element (neistoa), ali se ponekad dodaje i kao legirajui element. Ve
0,01% duika povisuje granicu razvlaenja i vrstou, ali smanjuje deformabilnost i ilavost elika. Brzim hlaenjem duik
moe ostati zarobljen u reetci eljeza. U nelegiranim i niskolegiranim elicima nije poeljan jer poveava sklonost takvih
elika prema starenju, posebno kod hladno deformiranih elika (deformacijsko starenje). Pojava starenja rezultira porastom
vrstoe i smanjenjem ilavosti. Porastom temperature (200 - 300 C), atomi duika mogu difudirati u podruje dislokacija
ve za vrijeme deformacije uz istovremeno stvaranje nitrida. Zbog toga takav elik ne smije biti izloen deformaciji pri
temperaturi 200 - 300 C, jer postoji opasnost od pojave plavog loma. Ukoliko se uz duik dodaju elementi koji imaju vei
afinitet prema duiku od eljeza (npr. aluminij, titan, niobij), dolazi do povlaenja duika iz vrste otopine u nitride, a elik
postaje otporan na starenje. U sluaju austenitnih nehrajuih elika, duik predstavlja legirajui element jer kao
intersticijski element znatno poveava granicu razvlaenja, te proiruje podruje austenita. Legiranjem duikom moe se
zamijeniti dodatak odreene koliine vrlo skupog nikla. Duik se kao legirajui element najee dodaje u koliini do
0,25%.

Fosfor

ispod
0,06%

Fosfor je nepoeljna primjesa u eliku, te njegov maseni udio treba biti to je mogue nii (ispod 0,06%). Fosfor u eliku
tijekom skruivanja dovodi do pojave primarnih segregacija. Izrazito spora difuzija fosfora u eljezu uzrokuje nemogunost
njegove jednolike raspodjele. Nakon prolaska fronte skruivanja, primarni dendritni kristali siromani su fosforom i
legirajuim elementima, dok ostatak taline sadri fosfor i veinu nemetalnih ukljuaka. Toplim oblikovanjem se dendritna
lijevana mikrostruktura trakasto izduuje. Poznato je da je fosfor uzronik krhkosti elika. Krhkost elika je izraenija im je
prisutan vii sadraj ugljika, te to je via temperatura austenitizacije. U iznimnim sluajevima neki elici mogu imati
povien sadraj fosfora radi poboljanja rezljivosti (npr. elici za obradu na automatima). Takoer, ponekad se korozijski
postojanim austenitnim elicima moe dodati odreena koliina fosfora (do 0,1%), koji moe povisiti granicu razvlaenja
efektom precipitacije. Segregacije fosfora su nepoeljne u elicima jer predstavljaju tetnu nehomogenost strukture.

Kisik

Kod niskougljinih elika, esto je povien maseni udio kisika, to dovodi do pojave oksida eljeza (FeO). Prisutnost oksida
FeO, kao i sulfida FeS, dovodi do pojave crvenog loma. Kisik poveava sklonost starenju elika. Ovisno o raspodjeli i
sadraju kisik moe utjecati i na smanjenje ilavosti elika. Kisik se iz taline moe ukloniti dezoksidacijom elika, pri emu
nastaje Al2O3 i SiO2.

Legirani elik

Kobalt

Kobalt ne stvara karbide, ali utjee na sprjeavanje rasta kristalnog zrna pri visokim temperaturama. Zbog poboljavanja
vlane vrstoe i postojanosti na poputanje pri povienim temperaturama, kobalt se dodaje brzoreznim, alatnim i
konstrukcijskim elicima, koji su namijenjeni za rad pri povienim temperaturama. Nepoeljan je u elicima za dijelove
nuklearnih energetskih postrojenja, jer stvara radioaktivan izotop kobalt-60.

Krom

0,5%
2%

Krom omoguava kaljenje elika u ulju (ak i na zraku), budui da povisuje prokaljivost elika i sniava temperaturu
poetka stvaranja martenzita (Ms). Zbog afiniteta prema ugljiku, krom lako stvara karbide, pa se esto dodaje elicima za
izradu reznih alata. Karbidi kroma poveavaju otpornost na troenje, ime se poveava izdrljivost i trajnost otrice
proizvedenog alata. Dodatkom kroma kao legirajueg elementa povisuje se toplinska vrstoa, vatrootpornost i otpornost na
djelovanje komprimiranog vodika.

4%
18%

Nuni uvjet za korozijsku postojanost elika pri sobnoj temperaturi je legiranje s minimalno 12% kroma. Ukoliko se uz
krom (feritotvorac) ne dodaju elementi koji proiruju podruje austenita (npr. Ni, Mn), niskougljini elik s < 0,1% C i >
15% Cr posjedovati e postojanu feritnu mikrostrukturu od sobne temperature pa do temperature solidusa. Legiranje
kromom utjee na sklonost pojavi krhkosti nakon poputanja, ali se to moe izbjei dodatnim legiranjem s molibdenom.

0,25%
0,40%

Mangan se najee koristi kao dezoksidator i desulfurizator tijekom proizvodnje elika. Zbog velikog afiniteta prema
sumporu, mangan stvara sulfid MnS, ime se sprjeava negativno djelovanje sulfida FeS. Sprjeavanje nastanka sulfida FeS
je naroito vano kod elika za automate (obrada odvajanjem estica na automatima), koji zbog lake obradljivosti moraju
sadravati ak do 0,4% sumpora. Mangan proiruje podruje austenita, tj. sniava temperaturu Ac3 i Ac1 u odnosu na ugljine
elike.

> 1%

Legiranjem s manganom poveava se prokaljivost elika, a u nezakaljenim elicima poboljava se vrstoa i ilavost.
Dodatak svakih 1% mangana moe dovesti do povienja granice razvlaenja konstrukcijskih elika za oko 100 N/mm2.
elici poprimaju austenitnu mikrostrukturu, neovisno o sadraju ugljika, ukoliko je sadraj mangana vei od 12%.

Molibden

0,2%
5%

Legiranjem s molibdenom (najee u kombinaciji s ostalim legirajuim elementima) poveava se prokaljivost i vrstoa
elika, a sprjeava pojava visokotemperaturne krhkosti poputanja. Iz tog razloga, konstrukcijski elici sadre od 0,2 do 5%
molibdena. Molibden je karbidotvorac, pa utjee na sitnozrnatost elika i na otpornost na troenje (npr. brzorezni elici). U
kombinaciji s kromom, molibden poveava otpornost elika prema opoj i jamiastoj koroziji.

Nikal

2%
5%

Nikal kao legirajui element proiruje podruje austenita, te zbog vrlo slabog afiniteta prema ugljiku ne stvara karbide. U
precipitacijski ovrsnutim (PH) elicima, nikal stvara intermetalne spojeve Ni3Ti i/ili Ni3Al. Zbog ekonomskih razloga
(visoka cijena), nikal se gotovo uvijek legira u kombinaciji s drugim legirajuim elementima.

12%
20%

Legiranjem s niklom moe se povisiti ilavost konstrukcijskih elika, kao i korozijska postojanost (uz minimalni dodatak
12% kroma).

0,2%
0,7%

Poveava vrstou.

2,0%

Silicij se esto koristi kao sredstvo za dezoksidaciju, te kao legirajui element koji povisuje vrstou, otpornost prema
troenju i granicu razvlaenja (npr. elici za izradu opruga). Budui da silicij izrazito povisuje otpornost prema djelovanju
topline, neizbjean je legirajui element koji se dodaje vatrootpornim elicima (do 2,5%).

Vii
postotak

Poboljava magnetska svojstva.

Niobij i
tantal

Niobij i tantal zbog jednakog djelovanja na svojstva dolaze skoro uvijek zajedno kao legirajui elementi u eliku. Budui su
izrazito jaki karbidotvorci, uglavnom se primjenjuju za stabilizaciju elika postojanih na djelovanje kiselina. Niobij pored
karbida moe stvarati nitride i karbonitride, potpomagati nastanak sitnijeg zrna u eliku i olakavati precipitacijsko
ovravanje. Kao legirajui element niobij se dodaje sa ili bez dodatka vanadija u zavarljive sitnozrnate elike poviene
granice razvlaenja i vrstoe (HSLA elici), te u neke ultravrste PH-elike.

Olovo

Olovo se koristi kao legirajui element kod elika za obradu odvajanjem estica na automatima, jer pozitivno utjee na
lomljenje strugotine i postizanje iste obraene povrine. Olovo je netopivo u eliku, te ne utjee na mehanika svojstva
elika.

Mangan

Silicij

Legirani elik

Sumpor

0,08%
0,15%

U zavisnosti od naina proizvodnje, u elicima uvijek ostaje 0,005 do 0,006%. Sumpor je glavni element odgovoran za
pojavu segregacije (sulfida) u eliku. Sulfid eljeza (FeS) uzrokuje pojavu crvenog i bijelog loma (nastaje pri poetnim
temperaturama valjanja ili kovanja). Budui da talite sulfida FeS iznosi 985 C, a topla prerada se provodi na temperaturi
iznad 1000 C, rastaljivanjem FeS dolazi do pojave crvenog loma i smanjenja ilavosti. Zbog toga se elici s viim
sadrajem sumpora ne mogu deformirati u toplom stanju. tetan utjecaj FeS uklanja se dodatkom mangana i stvaranjem
sulfida MnS, koji ima znatno viu temperaturu taljenja (1610 C) od temperature tople prerade elika. Sumpor se namjerno
dodaje u sluaju elika namijenjenih obradi odvajanjem estica na automatima. Razlog dodavanja sumpora takvim elicima
je taj to on sniava trenje izmeu obratka i alatne otrice, te omoguava lake lomljenje strugotine.

Titanij

Titanij zbog svog izraenog afiniteta prema kisiku, duiku, sumporu i ugljiku djeluje izrazito dezoksidirajue, denitrirajue i
desulfurirajue. Vezanjem s ugljikom, titanij stvara vrlo stabilan karbid TiC, pa se zajedno s niobijem i tantalom primjenjuje
za stabilizaciju nehrajuih elika. Ukoliko se nalazi u veim udjelima, moe djelovati na precipitacijsko ovrivanje
stvaranjem intermetalnih spojeva Ni3Ti ili Ni3(Ti, Al).

Vanadij

0,15%

Dodatkom vanadija kao legirajueg elementa moe se postii usitnjavanje primarnog austenitnog zrna. Budui je vanadij
jaki karbidotvorac i nitridotvorac u udjelima iznad 0,4%, povisuje otpornost na troenje stvaranjem stabilnog karbida VC ili
V4C3. Sposobnost stvaranja karbida VC ili V4C3 iskoritena je pri proizvodnji brzoreznih elika, te alatnih i konstrukcijskih
elika, namijenjenih za rad pri povienim temperaturama.

Vodik

Vodik predstavlja nepoeljan (tetan) element u eliku. Vodik pripada skupini elemenata s najmanjim promjerom atoma, pa
je brzina difuzije vodika u eljezu vrlo visoka, tj. via od brzine difuzije ugljika. tetnost vodika se oituje u tome to on
sniava ilavost, a da pri tome ne raste vrstoa i granica razvlaenja. Ukoliko prodre u elik, vodik dovodi do razugljienja
povrine elinog proizvoda, te razara stabilne karbide (npr. Fe3C stvarajui metan CH4) i metalnu vezu izmeu kristalnih
zrna.

Volfram

Volfram kao legirajui element pripada skupini karbidotvoraca. Legiranjem elika volframom sprjeava se rast zrna, a time
se posredno utjee i na povienje ilavosti elika. Budui da stvara karbide izrazito otporne na troenje, volfram predstavlja
nuni legirajui element za brzorezne elike.

Izvori
[1] "Strojarski prirunik", Bojan Kraut, Tehnika knjiga Zagreb 2009.
[2] "Tehnika enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Poar, Grafiki zavod Hrvatske, 1987.
[3] "Specijalni elici", skripta - Sveuilite u Zagrebu, www.simet.unizg.hr, 2011.

Izvori rabljeni u lanku i suradnici

Izvori rabljeni u lanku i suradnici

Legirani elik Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=3355913 Doprinositelji: Mmarre

Izvori, licencije i suautori slika

Datoteka:Cardan Shaft.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Cardan_Shaft.jpg Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji: IP83
Datoteka:Worm Gear and Pinion.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Worm_Gear_and_Pinion.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Original uploader was
Arthur Clarke at en.wikipedia
Datoteka:Alarm Clock Balance Wheel.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Alarm_Clock_Balance_Wheel.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Chris Burks
Chetvorno
Datoteka:Angular-contact-ball-bearing single-row din628 type-b 120.png Izvor:
http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Angular-contact-ball-bearing_single-row_din628_type-b_120.png Licencija: Creative Commons Attribution 2.5 Doprinositelji: Silberwolf
Datoteka:4-Stroke-Engine.gif Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:4-Stroke-Engine.gif Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji: UtzOnBike
(3D-model & animation: Autodesk Inventor)
Datoteka:Dijafram Fe-C.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Dijafram_Fe-C.jpg Licencija: nepoznato Doprinositelji: Mmarre
Slika:Vista-xmag.png Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Vista-xmag.png Licencija: GNU General Public License Doprinositelji: Cpro, Rocket000, Romaine, Sasa
Stefanovic, Trijnstel, 1 anonimne izmjene

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/