NEKI TRENDOVI RAZVOJA I PRIMJENE MATERIJALA

Inovacije u konstrukcijskom oblikovanju proizvoda i u procesima proizvodnje

bitno su odreene svojstvima tehnikih materijala. Iskustva iz najrazvijenijih
zemalja pokazuju da se primjenom novih materijala i pripadnih visokih
tehnologija ostvaruju vrlo znaajne prednosti na tritu. Istraivanje, razvoj i
primjena novih materijala te pripadnih tehnologija spada uz genetiku i
biotehnologiju, informatiku i komunikacije, u generike discipline znanosti i
tehnike. Znanost i inenjerstvo materijala stvara vrlo velik broj inovacija, bitnih
za niz drugih grana tehnike. Primjena suvremenih materijala izaziva razvoj
proizvoda poboljanih karakteristika, naroito u sljedeim industrijskim
granama:

Industrija strojeva i alata za klasine metalne materijale razvijaju se nove

tehnologije
oblikovanja na gotovo konaan oblik metalurgija praha, injekcijsko preanje
metala, istiskivanje u tjestastom (semi-solid) stanju, precizno i tlano lijevanje i
dr. Za alate i dijelove izvrgnute troenju koriste se oksidne i sve vie neoksidne
vrste tehnike keramike. Postupci modificiranja i prevlaenja dijelova strojeva i
alata omoguuju bitno poveanje trajnosti (otpornosti na troenje i korozijske
postojanosti).

b) Industrija vozila u tenji da automobili i druga vozila imaju to manju

masu, to veu sigurnost i uz to to niu cijenu, raste udio primjene elika
poviene vrstoe (HSLA), polimernih materijala, aluminijskih i magnezijskih
legura, tehnike keramike i dr.

c) Energetska i procesna postrojenja, industrija nafte i plina u primjenu

ulaze modificirane vrste martenzitnih, austenitnih i duplex elika poviene
mehanike otpornosti pri visokim temperaturama, bolje otpornosti na posebne
oblike korozije (interkristalnu, jamiastu i napetosnu) te otpornosti na
visokotemperaturnu oksidaciju. Ni i Co-superlegure omoguuju povienje radne
temperature plinskih turbina i stupnja djelovanja.

d) Zrakoplovna industrija istrauje se vea primjena Al-Li legura i novih Tilegura. Za borbene zrakoplove udio kompozita je u zadnjih 30-tak godina
povean od oko 2% na preko 40%. Za lopatice plinske turbina rabi se
monokristali superlegura nikla, te toplinska zatita s keramikim prevlakama.
Tehnika keramika i keramiki kompoziti nalaze svoje mjesto u toplinski
najoptereenijim dijelovima pogonskih sustava.

e) Kuanski aparati polimerni materijali omoguili su velikoserijsku, sve

jeftiniju, proizvodnju lakih i estetski atraktivnijih aparata. Uz to, kljune
prednosti u odnosu na druge skupine materijala su: dobra kemijska postojanost,
izolacijska svojstva i dobro priguenje vibracija.

f) Sportski rekviziti i industrija zabave (npr.: skije, bicikli, daske za jedrenje,

igrake i sl.) polimerni materijali i njihovi kompoziti gotovo su potpuno
potisnuli iz primjene drvo i metalne materijale.

g) Medicina nove vrste nehrajuih elika, Ti-legura, Co-legura i pametnih

legura rabe se za implantate i fiksatore, istrauju se i primjenjuju polimerni
materijali za medicinske aparate, krvne ile, umjetnu kou. Vanjski fiksatori i
proteze izrauju se od polimernih kompozita itd.

h) Elektronika i komunikacije npr. silicij je omoguio razvoj dananjih

raunala, a oekuje se njihov jo nagliji razvoj primjenom nanocijevica ugljika.
Takoer su staklena vlakna izazvala revoluciju u nainu i brzini prijenosa
informacija.

i) Optika i optoelektronika npr. postupcima modificiranja povrina dobivaju

se ultratanki slojevi na razliitim podlogama, koji imaju posebna svojstva.
j) Nova podruja, kao npr. mikrosistem tehnika, senzorika, bionika,
mikroelektronika, adaptronika...

Dananji razvoj materijala odvija se primjenom znanstvenih pristupa,

interdisciplinarnom suradnjom fundamentalnih i primjenjenih disciplina,
kvantitativnih metoda i raunala, a ne kao nekad na osnovi vjetina i empirije.
Tako su npr. mikrolegirani elici, elici poviene vrstoe i korozijske
postojanosti, Ti-legure, Ni i Co-superlegure, poluvodii, legure s efektom
prisjetljivosti oblika, kompozitni materijali, tehnika keramika, intermetalni
spojevi i drugi dananji materijali razvijeni znanstvenim istraivanjima.
U pravilu nema vie sluajnosti u otkrivanju novih materijala, nego je to
posljedica smiljenog i kontinuiranog djelovanja.
Prema nekim tvrdnjama u posljednjih 60-tak godina u primjenu je ulo toliko
vrsta materijala koliko u svim prethodnim stoljeima! Procjene govore da danas
raspolaemo s 70 000 do 100 000 razliitih vrsta tehnikih materijala.

Pod pojmom novi materijal podrazumijeva se:

- Bitno novi sastav, struktura i svojstva materijala,
- Bitno novi postupak proizvodnje i oblikovanja,
- Nova podruja primjene u odnosu na klasine materijale - relativno jer ovisI
o znanju korisnika na primjer:
mikrolegirani sitnozrnati elici poviene vrstoe ili PH elici su poznati ve 20
do 30 godina, ali su u naoj praksi jo relativno nepoznati i izazivaju probleme u
primjeni.

Od ideje o novom materijalu do njegove industrijske primjene moe protei

barem 10 do 15 godina, a kod sloenijih problema i vie od 40 godina. tako se
npr. prvi patenti o metalnim pjenama pojavljuju prije skoro 50 godina, a one jo
nisu komercijalno rairene u primjeni.
Zato je vaan trenutak pravovremenog ukljuenja u odreenu fazu istraivanja
razvoja.

Neke bitne pretpostavke istraivanja i razvoja suvremenih materijala jesu:

- Svjesnost o vanosti materijala u najrazvijenijim zemljama to nije vie

problem;
- Vrlo sofisticirana i skupa oprema;
- Visokoobrazovani istraivai;
- Organizacija znanstvenog i istraivakog rada mree institucija, lanac
projekata od temeljnih do
primjenjenih istraivanja, multidisciplinarni timovi;
- Velika ulaganja Njemaka oko 380 milijuna EUR/god, Japan i SAD preko 1
miljarde $ iz dravnih fondova.
Unatrag 20-tak godina razvoj materijala odvija se po novom obrascu
(paradigmi)- "materijali kao vrijednost", a ne po klasinoj "materijali kao
resurs".
Dananja istraivanja materijala mogu se saeto karakterizirati sljedeim
obiljejima:

Nove analitike metode i suvremena instrumentacija za karakterizaciju

materijala (npr. tunelni skening mikroskop i sinkrotron) je moda najvaniji
pokreta otkrivanja i poboljanja svojstava na atomarnoj i molekularnoj razini.
Raunalne simulacije omoguuju kreiranje materijala in situ ukljuujui
modeliranje promjena strukture i svojstava tijekom procesa oblikovanja.
Mogunosti prepoznavanja, slikovnog predoavanja i kvantifikacije
strukturnih oblika u nano imikro svijetu, uz raunalno modeliranje, uvode
nas u izazovno podruje projektiranja materijala eljenog sastava, strukture i
svojstava, polazei od atomarne i molekularne razine.
Materijal se izravno oblikuje u gotovo konaan oblik izratka bez meufaza
za dobivanje poluproizvoda u obliku ipki, cijevi, limova i sl. tzv. net shape i
near net shape postupci;
Proizvodnja novih materijala usko je povezana s postupcima koji bi se
uvjetno mogli nazvati tehnologijama materijala. Radi se o svim onim
postupcima tijekom kojih se bitno mijenja sastav i struktura, odnosno formiraju
svojstva materijala, a esto i ujedno svojstva konanog proizvoda.

To su npr. klasini postupci lijevanja, postupci oblikovanja praha, lasersko

sinteriranje, postupci modificiranja i prevlaenja povrina, postupci oblikovanje
kompozita itd.
Zahvaljujui navedenim karakteristikama istraivanja, posljednjih 30-tak
godina, znanost i inenjerstvo materijala obiljeava generiranje novih spoznaja o
vezama izmeu sastava, nanostrukture, mikrostrukture te svojstava i ponaanja
materijala.
U ovom pregledu se analiziraju neki odabrani pravci razvoja i primjene
najvanijih skupina metalnih i nemetalnih materijala i pripadnih tehnologija,
koji slue za izradu industrijskih i uporabnih proizvoda.

2. MATERIJALI I DIJELOVI DOBIVENI METALURGIJOM PRAHA

Dananji suvremeni materijali dobivaju se optimiranjem sastava i mikrostrukture
materijala prema eljenim svojstvima. Metalurgija praha (Powder Metallurgy
PM ) prua velike mogunosti za ostvarenje takvog pristupa proizvodnji
materijala i dijelova. Metalurgija praha danas obuhvaa ne samo proizvodnju
metala u obliku praha nego i nemetalnih prahova, te oblikovanje dijelova iz
takvih prahova postupkom sinteriranja, odnosno sraivanja. Godinja
proizvodnja prahova u svijetu iznosi vie od 800 000 t od toga polovica u SAD,
a promet s prahovima i PM izradcima u SAD iznosi oko 2 miljarde $ godinje.

A) Klasini PM postupci

Nagliji razvoj PM poeo je proizvodnjom i uporabom "tvrdih metala, a

posljednjih godina PM prolazi kroz razdoblje skokovitog napretka. Danas se PM
postupcima postiu jednaka ili bolja svojstva od tradicionalnih postupaka
oblikovanja metala. Postupci oblikovanja praha danas se takoer primjenjuju
u proizvodnji keramike i metalnih kompozita.
Npr. ultrabrzo skruivanje prua nove mogunosti proirenja legiranja i
proiavanja mikrostrukture, dobivanje prije nedostinih kompozita, amorfnih i
kristalnih struktura.

Mehaniko legiranje omoguava, izmeu ostalog, dobivanje disperzijski

ovrstivih legura (ODS - "oxide-dispersion-strengthened" metalnih kompozita)
za primjenu na povienim temperaturama. U ovom procesu se melje mjeavina
metalnih prahova i vatrostalnog materijala kroz due vrijeme tijekom
kojeg se vatrostalne estice lome i ukljuuju u metal. "Legirani" se prah zatim
kompaktira, sinterira, i obino ekstrudira ili toplo valja. Ve su u uporabi ODS
superlegure (npr. Inconel) proizvedene ovim nainom, a razvijene su i
mehaniki legirane vrste aluminija.
Postoji velik broj materijala i dijelova za koje postoje razlozi da se proizvedu
upravo PM postupcima: tvrdi metali, vatrostalni metali, kompoziti frikcijski
materijali, dijamantne brusne ploe, visokotemperaturno postojane legure,
specijalne legure, porozni i neporozni klizni leaji i dr.

Nakon zatvaranja proizvodnje u tvornici Sintal, u Hrvatskoj naalost postoje

samo dvije male tvrtke koje se bave klasinim sinteriranjem i to metalnih
materijala.

B) Suvremeni postupci izrade na gotovo konaan oblik (net shape i near

net shape technologies)
Jedan od osnovnih ciljeva ovih postupaka je visoka iskoristivost materijala, uz
to manje primjenjenih operacija u procesu oblikovanja.
Naelno se ovi postupci mogu se svrstati u tri kategorije:

a) Konsolidacijski postupci za postizanje pune gustoe (vrue izostatiko

preanje HIP, injekcijsko preanje metala MIM, oblikovanje metala u
tjestastom stanju (semi-solid), hladno/vrue izostatiko preanje CHIP/HIP,
kovanje praha;
b) Nanoenje rasprivanjem (plasma spraying) i oblikovanje rasprivanjem
(spray forming);
c) Oblikovanje nadogradnjom brza izrada prototipova (Rapid Prototyping) i i
brza proizvodnja dijelova (Rapid Manufacturing npr. laserskim sinteriranjem).

U tablici 1 usporeeni su postupci prerade praha prema nekoliko proizvodnih

karakteristika.
Tablica 1: Primjenjivost postupaka prerade praha [5]

Jedan od potencijalno vrlo zanimljivih postupaka za izradu dijelova u jednoj

operaciji je proces laserskog taloenja (sinteriranja) metalnih prahova sloj po
sloj. Metalne estice se injektiraju u fokus laserskog snopa ija je putanja
raunalno voena u po tri osi. Putanja je odreena geometrijom
trodimenzionalnog modela izratka dobivenog oblikovanjem pomou CAD
sustava.
Od nekoliko postupaka oblikovanja u poluvrstom stanju (semi-solid)
najpoznatiji je Thixomoulding. Radi se o istiskivanju praha metala u kalup
u tjestastom, poluskruenom stanju, to je slino injekcijskom preanju
polimera. Postupak je najprije ispitan i uveden za Mg-legure, a mogu se
oblikovati Al i Zn legure.

Prednosti ovog postupka jesu: poveana tonost i iskoristivost materijala u

odnosu na tlano i precizno lijevanje, izostanak zavrnih operacija obrade,
oblikovanje vrlo sloenih geometrija i tankih stijenki.

Oblikovanje rasprivanjem ili postupak dinamikog kompaktiranja kapljica

(LDC Liquid Dynamic Compaction) koristi se za dobivanje ultrasitnih prahova
iz rasprenog mlaza kapljica, za pripremu ultrabrzo gaenih metala (amorfni
metali), za oblikovanje poluproizvoda i izradaka realnih oblika i dimenzija, ili za
nanoenje prevlaka skeniranjem povrine podloge mlazom kapljica.

Mikrostruktura dijelova oblikovanih rasprivanjem estica karakterizirana je

jednolinom raspodjelom sitno dispergiranih konstituenata u odnosu na lijevano
stanje. Visoki trokovi LDC postupaka ograniuju za sada iru primjenu.

Posebno obeavajue PM tehnologije odnose se na oblikovanje

nanostrukturiranih materijala iz prahova ija su zrnca promjera manjih od 1
m. Trenutne primjene vezane su uz magnetske materijale, katalizatore, senzore
i aktuatore, integrirane krugove, slojeve za toplinske zatitne barijere.

Unato velikom potencijalu nabrojenih suvremenih postupaka metalurgije praha

za konkurentan razvoj malih i srednjih poduzea, u Hrvatskoj nije uveden niti
jedan, jer jo ne postoji potrebno znanje i oprema.

elici i eljezni ljevovi

Dananji ivot i proizvodnja nezamislivi su bez materijala na bazi eljeza,

posebno elika, jer je njegova proizvodnja i uporaba peterostruka prema ostalim
tehnikim materijalima. Iako od sredine 70- tih godina prolog stoljea
proizvodnja ostaje na gotovo jednakoj razini, oekuje se da e barem prve
treine 21. stoljea elici dominirati u proizvodnji i primjeni [3].

Neke tendencije sadanjeg razvoja elika jesu:

Poboljanje kvalitete u svim fazama dobivanja i prerade bitna poboljanja
postignuta su u poveanju istoe i kontroli kemijskog sastava. Vakuumskim
proiavanjem dobivaju se ultraniskougljini (< 0,005% C) i visokoisti elici
(suma pratilaca i ugljika ispod 70 ppm).

Kontrolirano dodavanje elemenata za povienje rezljivosti;

Raste udio postupaka sekundarne (lonaste) metalurgije;
Razvoj i uvoenje metalurgije praha i mehanikog legiranja u proizvodnji
elika i legura;
Povienje udjela kontinuiranog lijevanja od 20 % ukupne proizvodnje u
1979. do 70% u 1987. godini ime se ostvaruju utede u materijalu i energiji;

 Termomehanika obrada kontinuiranim valjanjem doprinosi povienju

vrstoe i ilavosti uz zadranu dobru zavarljivost elika;
Uvoenje statistikog praenja i raunalnog upravljanja procesom smanjenje
energije, potronje ferolegura i povienje kvalitete;
Iako su mikrolegirani elici poviene vrstoe - HSLA ve desetljeima u
primjeni, i dalje se istrauju mogunosti povienja ilavosti i optimiranje
parametara zavarivanja. Kod toga se tei to iim elicima. Razvoj obuhvaa
postupke kontroliranog ohlaivanja uz optimiranje kemijskog sastava.
Posljednjih godina pojavljuje se niz podvrsta HSLA elika, posebno za dijelove
automobila: bainitni, feritni, kovani ili hladno vueni mikrolegirani, viefazni
(Mn-Nb-V ili Mn-Nb-Ti-Mo-B).
elici s Cu s granicom razvlaenja od 550 do 900 MPa nalaze primjenu za
vozila, cisterne i platforme za eksploataciju nafte i plina.

Kombinacijama razliitih poznatih mehanizama ovrsnua usitnjenjem zrna,

martenzitnom transformacijom, precipitacijom, povezano s deformacijom
austenita postiu se najvie vrijednosti granice razvlaenja i vrstoe ultravrsti elici.
Od 1950. do danas najvei porast potronje imaju nehrajui elici, meu njima
su najzastupljeniji austenitni. Smanjenjem udjela ugljika i neistoa, kontrolom
legiranja da ne doe do izluivanja nepoeljnih precipitata, dobivaju se elici
bolje otpornosti na jamiastu, napetosnu ili interkristalnu koroziju. Posebno se
istrauju mogunosti povienja korozijske postojanosti u okolini H2 i H2S i to u
industriji nafte i plina. Smanjenje segregacija S, P, C i Mn kao i tretman s Ca i
rijetkim zemljama smanjuju opasnost od korozije zbog djelovanja H2 i H2S.

U skupini korozijski i hemijski postojanih elika sve je vea uporaba

visokolegiranih elika s Cr i sa snienim %C, tzv. superferitnih, koji su bolje
hladne oblikovljivosti i jeftiniji od austenitnih Cr-Ni elika. Udio neistoa i
intersticijskih legirajuih elemenata je vrlo nizak.

Austenitni elici snienog sadraja ugljika < 0,03 %C (Extra Low Carbon ELC) imaju bolju otpornost na interkristalnu koroziju, zavarljivost i
oblikovljivost od klasinih austenitnih elika.
Povienje vrstoe i otpornosti na jamiastu koroziju kod austenitnih elika
postie se dodacima duika.

Novi duplex elici i elini odljevci, s mikrostrukturom od oko 50% austenita i

oko 50% ferita, pokazuju dobru otpornost na napetosnu koroziju, jamiastu
koroziju u kloridnim otopinama (morska voda) primjena za off shore
platforme, petrokemijsku i procesnu industriju.
Duplex elici s feritnom strukturom i otocima martenzita odnosno bainita
pokazuju uz korozijsku postojanost i dobru hladnu oblikovljivost.
Kod martenzitnih nehrajuih elika nastoji se smanjiti sadraj ugljika (tzv.
mekomartenzitni elici) i uz to podesiti vrste i udjele legirajuih elemenata
tako, da se zadri dovoljna vrstoa, snizi prijelazna temperatura ilavosti,
povisi korozijska postojanost te pobolja zavarljivost.
Precipitacijski ovrsnuti (PH) niskougljini nehrajui elici odlikuju se vrlo
visokom vrstoom (Rp0,2 > 1000 MPa) uz dobru korozijsku postojanost.
Kvalitetni alatni elici sve se vie proizvode metalurgijom praha (PM-elici).
Ovi su elici vee homogenosti sastava i strukture, ponajprije u veliini i
raspodjeli karbida. Pri jednakoj razini tvrdoe ovi elici imaju veu ilavost kao
i otpornost na toplinski umor.

Znanstvenici predviaju vrlo dobru perspektivu nanokristalnih metala,

dobivenih iz ultrasitnih prahova. Dobivene strukture imaju potpuno drugaija
svojstva od klasinih materijala nia gustoa, vea toplinska rastezljivost, vei
specifini toplinski kapacitet i dr.

Usavravanje postupaka lijevanja i bolja kontrola procesa lijevanja dovodi do

mogunosti lijevanja sloenih oblika uz manji otpad, viu kvalitetu i svojstva
odljevaka slina svojstvima otkovaka. U nastojanju da se odupru konkurenciji
Al i Mg odljevaka, ljevaonice sivog lijeva pokrenule su inicijativu za razvoj
postupaka lijevanja tankostijenih odljevaka (< 2,5 mm debljine stijenke).

Tlano injekcijski lijevan postupkom squeeze casting i nakon toga

izotermiki poboljan nodularni lijev ADI (Austempered Ductile Iron) vrlo
uspjeno zamjenjuje odljevke elinog lijeva za zupanike, lananike, koljenaste
osovine, a iri se primjena i za druge dinamiki i triboloki optereene
strojne dijelove.

Protugravitacijsko lijevanje rjeava problem formiranja oksida i raireno je za

lijevanje Al-legura za automobilsku industriju.
Napredak lijevanja velikim dijelom je potaknut razvojem raunalnih programa
za simulaciju procesa skruivanja. Komercijalnim programima mogue je pratiti
ispunjavanje kalupne upljine, predvidjeti mikrostrukturu, mikro- i
makroporoznost, makrosegregacije, vrue pukotine, deformacije i svojstva
odljevka.

U Hrvatskoj se elici proizvode jedino u eljezari-Sisak i to nelegirani i

niskolegirani (poviene
vrstoe) u obliku cijevi. Ljevaonice uglavnom liju odljevke od klasinih vrsta
elinih i sivih ljevova, a
od obojenih metala preteno aluminijske legure.

3.2. Ostali metalni materijali

Primjena aluminija i njegovih legura iri se u graditeljstvu, proizvodnji vozila i
za pakiranje, radi manje gustoe od elika, dobre korozijske postojanosti, sve
boljih mehanikih i proizvodnih svojstava i dobre reciklinosti. Od poveane
primjene aluminijskih legura u automobilu oekuje se smanjenje
mase za oko 40 % to bi omoguilo snienje emisije CO2 za oko 20 %. Kod
vozila karakteristini dijelovi od Al-legura jesu: nosivi okvir, oplata karoserije,
blok motora, kuita mjenjaa i diferencijala, lijevani naplaci, itd. Od legura
najzastupljenije su toplinski ovrstljive Al-Mg-Si i zavarljiva Al-ZnMg, te hladno oblikovani limovi od AlMg i Al-Mg-Mn.

Za potrebe zrakoplovne industrije posebno se intenzivno istrauju Al-Li legure.

Al-Cu-Li i Al-Cu-Li- Mg konkuriraju najvrim legurama Al-Zn-Mg-Cu, s
time da im je manja gustoa i vei modul elastinosti. Vrlo su obeavajue
legure Al-Mg-Li. Daljnja poboljanja svojstava postiu se disperzijskim
ovrsnuem esticama TiB2 ili ZrO2.

Proizvodnja u Hrvatskoj vezana je uz TLM, iji je instalirani kapacitet oko 67

000 t. Kako je potronja aluminija po stanovniku u naoj zemlji oko 6 puta
manja nego u razvijenim zemljama, postoji znaajno potencijalno trite u
zemlji ali i u inozemstvu. Usmjerenje na kvalitetnije legure i proizvode vieg
stupnja prerade, sigurno bi proirilo prodaju i ostvarenje vee dobiti.

Savremeni postupci lijevanja i oblikovanja na gotovo konaan oblik proiruju

podruja primjene Mglegura za dijelove vozila (volan, naslon sjedala i dr.),
motocikla, bicikla, tankostijenih kuita kamera, mobitela, prijenosnih raunala i
sl., zamjenjujui polimerne materijale, Al-legure i elike. Uz malu
masu Mg-legure pruaju i druge prednosti: dobru livljivost, visoku duktilnost,
veu ilavost.

Usmjerenom kristalizacijom postie se vea ilavost i trajnost lopatica plinskih

turbina od Nisuperlegura.
Rastom zrna u jednom smjeru snien je modul elastinosti, a time se smanjuju
toplinska naprezanja. Daljnji razvoj usmjerene kristalizacije rezultirao je
postupcima dobivanja monokristala bolje vrstoe i vieg talita.

Takoer, raste znaaj Ti-legura, proizvedenih PM tehnologijom, uz primjenu

hladnog i vrueg izostatikog preanja. TiAl6V4 legura, proizvedena ili
mjeanjem elementarnih prahova, ili pak u obliku predlegiranog praha, rabi se
za proizvodnju ventila i kuglica ventila, za proizvodnju opreme za
kemijsku industriju, za kirurke instrumente i implantate, za dijelove letjelica,
oplate i stabilizatore na raznim projektilima, za aksijalne rotore i lopatice
kompresora, te u automobilskoj industriji za razne dijelove odnosno njihove
prototipove.

Radi visoke sklonosti k upijanju kisika i duika pri visokim temperaturama Tilegure se zatiuju fizikalnim nanoenjem (snopom elektrona) iz parne faze
submikrometarski tankih slojeva aluminija i SiO2 koji pri visokim
temperaturama reagiraju s titanom ime nastaju toplinski postojani spojevi
silicida i aluminida.

Metalne pjene sa elijastom strukturom imaju visoku poroznost (40...90% vol.),

nisku specifinu masu, visoku krutost, dobro priguenje mehanikih vibracija i
zvuka, negorivost, toplinska izolacijska svojstva i dr.

Najproireniji je proces metalurgije praha kod kojeg se smjesa praha i agensa za

pjenjenje (obino TiH2) oblikuje u poluproizvode preanjem ili ekstruzijom i na
kraju ugrijava blizu talita metala, ime se raspada agens i oslobaa vodik koji
ekspandira i stvara poroznu strukturu. Izravno ekspandiranje u kalupu
omoguuje dobivanje vrlo sloenih oblika.

Metalne pjene su naroito prikladne za izradu sendvi konstrukcija vozila,

letjelica i graevinskih elemenata, kao i za filtere, izmjenjivaa topline i sl.
Razvoj je zapoeo s aluminijem i njegovim legurama (naroito Al-Si legure), a
iri se na cink, olovo, broncu, elik, nikal (baterije), titan, zlato i srebro (nakit).

Metalna stakla su amorfne metalne strukture karakterizirane metalnom vezom,

s velikom elektrinom vodljivou, optikom reflektivnou, visokom
vrstoom, tvrdoom i lomnom ilavou.
Metalna stakla se dobivaju ultrabrzim gaenjem (104 do 106 K/s) rastaljenih
estica od niza metala. Anizotropna struktura omoguuje lako magnetiziranje u
odreenom smjeru i optimalna mekomagnetska svojstva s ekstremno niskom
koercitivnou. U fazi razvoja je dobivanje Al, Ti i Mg-legura brzim
skruivanjem, a takvi bi dijelovi trebali svoju primjenu nai ponajprije u
zrakoplovnoj i svemirskoj industriji, smanjujui teinu letjelica.

Metalni kompoziti se uglavnom proizvode postupcima oblikovanja prahova, ali

se taloenjem iz parne faze mogu takoer dobiti slojeviti metalni kompoziti.

Tijekom proizvodnje postoji opasnost kemijskih reakcija izmeu ojaala i

matrice pa se npr. primjenjuje difuzijsko spajanje pri visokim tlakovima i
temperaturama blizu talita.
Matrice najee od Al-, Ti- i Mg-legura, a za primjene pri viim radnim
temperaturama i Cu-legura. U metalnoj osnovi nalazi se sitno dispergirana
nemetalna faza u obliku estica, viskera ili vlakana. Za vie radne temperature
ojaala su od: SiC, Al2O3, B ili W, C, Ta, Mo.
Ovrsnue precipitacijom prouava se ve niz godina, ali situacija se je bitno
promijenila uvoenjem novih PM postupaka za dobivanje mnogo finije
rasprenosti nemetalne faze. Najnoviji napredak ostvaren je kod matrica od Tilegure, s ukljuenim TiC esticama, ime se poveava vrstoa pri visokim
temperaturama, povisuje tvrdoa i modul elastinosti.

Razvijene su superlegure od brzo skruenog legiranog praha koji je HIP

postupkom ili ekstruzijom kompaktiran i superplastino valjan u trakasti oblik.
Takoer, valja istaknuti razvoj Fe-Ni-Co ODS superlegura niske toplinske
rastezljivosti, te Ni i Ni-Cr legura s dispergiranim esticama ThO2.
Metalno-keramiki kompoziti proizvedeni in situ smanjuju trokove i broj
operacija oblikovanja te eliminiraju prevlaenje vlakana. Ovi su kompoziti
termodinamiki mnogo stabilniji od klasino dobivenih MMC i imaju vrlo
jednolinu raspodjelu vrlo sitnih ojaavajuih faza. Stoga se ovi procesi
nastoje primjeniti za dobivanje nanokompozita.

Od svih nabrojenih neeljeznih legura u Hrvatskoj Al-legure se jedino proizvode

i prerauju u poluproizvode. Zbog sve vee primjene aluminija i njegovih
legura, modernizacija proizvodnje u TLMibenik i proirenje asortimana
materijala i poluproizvoda smatra se posebno korisnim i potrebnim za
nau industriju.Oko TLM bi bi se mogao formirati grozd malih poduzea za
oblikovanje aluminijskih materijala u proizvode vieg stupnja prerade.

4. INTERMETALNI SPOJEVI

Radi se o spoju dva elementa u pet moguih stehiometrijskih kombinacija. Neki

od estih spojeva jesu: Ni3Al, Ti3Al, TiAl, NiAl, FeAl, Nb3Al, MoSi2, Cr2Nb...
Danas u primjeni uglavnom nalazimo dva spoja nikal-aluminid i titanaluminid.

Intermetalni spojevi se odlikuju visokom otpornou oksidaciji pri

temperaturama preko 1100 C, a osnovni nedostatak je niska ilavost.
Ovi su materijali potencijalno zanimljivi za primjenu pri visokim temperaturama
plinske turbine, svemirske letjelice i sl.

5. POLIMERNI MATERIJALI

Od svih tehnikih materijala polimerni biljee najvei rast proizvodnje (vie od

200 milijuna t) i potronje.
Danas postoji vie od 10 000 komercijalnih tipova polimernih materijala sve se
vei broj upotrebljava u strojarstvu i tehnici openito. Radi ekonominosti i
zahtjeva reciklinosti, broj razliitih temeljnih vrsta nastoji se smanjiti.

Prednosti u primjeni ove skupine materijala jesu: mala gustoa, korozijska i

kemijska postojanost, laka oblikovljivost, dobra klizna svojstva i druga
specifina svojstva. Radi navedenih svojstava zamjenjuju metale, naroito Al,
Cu i Mg legure i nehrajue elike.

Masovni polimeri ine najvei dio proizvodnje i primjene iako se radi o samo
nekoliko vrsta plastomera: poli(etilen) - PE, polipropilen - PP, polistiren - PS i
poli(vinil-klorid) PVC. Sljedea skupina konstrukcijski polimerni materijali
s boljim mehanikim i drugim tehnikim svojstvima, ali i s oko pet puta viom
cijenom od obinih polimera. Meu najznaajnije konstrukcijske plastomere
ubrajaju se: poliamid - PA, polikarbonat - PC, poliacetal - POM, poli(metil
metakrilat) PMMA, stiren/akrilonitril kopolimer SAN,

stiren/akrilonitril/polibutilen ABS, fluoro polimeri PTFE (Teflon),

poli(etilen tereftalat) i poli(butilen tereftalat) - PET i PBT te polifenileneter PPEmod i neke polimerne smjese. Najire polje primjene u tehnici zauzimaju
PA, PC i ABS.
Raste proizvodnja polimernih smjesa tzv. blendova koje donose nove
kombinacije svojstava.
Neke poznate smjese jesu: PC + PBT - izrada automobilskih odbojnika; PC +
ABS (akril-butadienstiren) - potpuno prevladava za izradu kuita u bijeloj
tehnici i elektronici, PA + PP ili PA (semikristalni) + PPO (polifenilenoksid),
PPE + S/B (stiren/butadien) - dijelovi visoke ilavosti, dimenzijske i toplinske
stabilnosti.
Kombinacijama plastomera i elastomera dobivaju se nova svojstva za specifine
primjene npr. elastoplastomerni poliuretan.
Najvaniji duromeri su: alkidne, fenolne, amino i epoksidne smole, nezasieni
poliesteri i poliuretani.
Velike su mogunosti modificiranja duromera punilima, ojaalima i u
kombinacijama s plastomerima i elastomerima. Poliesterske i epoksidne smole
najee su matrice polimernih kompozita.

Polimerni materijali posebnih svojstava odlikuju se visokom vrstoom,

krutou, i ilavou, naroito pri dugotrajnom optereenju pri povienim
temperaturama. Osim tih svojstava od njih se oekuje i visoka kemijska
postojanost, mala dielektrina konstanta, niska gorivost i sl. Budui da je
trajna temperatura uporabe osnovno ogranienje u primjeni polimernih
konstrukcijskih materijala, istrauju se nove plastomerne vrste, koje imaju viu
temperaturnu postojanost oblika od duromera. To su ponajprije sljedee vrste:

- Poliaromatski polimeri: poli(fenilenoksid) PPS; aromatski polieter sulfon

(PES); aromatski poliesteri; aromatski poliamidi (aramidi) npr. Kevlar;
polieter(eterketon) PEEK; poli(arilketon)
PAEK;
- Poliheterocikliki polimeri: poliimidi PI; poli(benzimidazol) PBI;

- Silikonski elastomeri;
- Kapljeviti polimerni kristali (LCP) na bazi aromatskih kopoliestera s visoko
ureenom strukturom u tekuem i vrstom stanju imaju bone mezogene
skupine sa "samoojaavajuim" svojstvima. Osnovna svojstva LCP jesu:
izvanredna toplinska stabilnost, vrlo visoka vrstoa i krutost, visoka
dimenzijska stabilnost povienjem temperature, mala upojnost vode, male
sklonosti gorenju, mali pad ilavosti snienjem temperature, izvanredna svojstva
preradljivosti, i dr. Primjenjuju se u elektronici (npr. nosai SIMM memorijskih
modula), optoelektronici (npr. dijelovi fotokopirnih aparata), medicini (zamjena
za nehrajui elik za kirurke instrumente i za dijelove sterilizatora), te u
ostalim ureajima za spremanje magnetnih, foto, termo i drugih informacija.
Komercijalno je proizvedeno niz vrsta vlakana od LCP.

Za dijelove koji moraju odvesti statiki elektricitet, za elektronike komponente,

zanimljiva je pojava elektrovodljivih polimera npr. poliacetilen ili
poli(fenilen-vinilen. Neki elektrovodljivi polimeri pokazuju fluorescentna ili
piezoelektrina svojstva, ovisno o konformaciji lanaca molekula, pa kao
takvi ulaze meu pametne materijale.
Posebno zanimljivo podruje je istraivanje novih vrsta nanokompozita.
Dodaci anorganskih punila (oksida) nanodimenzija (< 100 nm) u polimere
izazivaju sasvim nove efekte u strukturi.
Istraivanja u tom smjeru trebala bi rezultirati novim vrstama hibridnih
organsko/anorganskih kompozita - tzv. kerameri ili polikerami. Imaju
prestina mehanika, optika, elektrika i elektrokemijska svojstva izmeu
organskih polimera i anorganskog stakla Neki primjeri za to su:
dodacima posebnih vrsta glina (bentonita) rasprenih u slojevima u polimernu
matricu dobiva se nepropusnost za vodu i kisik; ili dodacima nanoestica SiO2 u
automobilsku gumu, umjesto ae, postie se manji faktor trenja i bolja
reciklinost gume.

Znaajni istraivaki napori usmjereni su na razvoj biorazgradljivih polimera

(prirodno unitivih) - npr. na osnovi ili s dodacima kroba, celuloze, lignina,
proteina, ili na recikline vrste polimera.

Dijelovi od polimernih kompozita ojaanih vlaknima (staklenim, ugljinim,

aramidnim, polietilenskim i dr.) su lagani a istovremeno vrsti te otporni na
djelovanje niza agresivnih medija.
Primjena polimernih kompozita je mnogostruka a najee slue za izradu
djelova vozila i strojeva, zrakoplova, helikoptera, automobila (oklop "Formule
1" i motocikla), opruga, ovjesa, vretena alatnih strojeva, za sportsku opremu:
jarboli i jedrilice, daske za jedrenje, skije, okviri bicikla, palice za golf,
streljaki luk, ribiki tap, zatim u medicini: vanjski fiksatori, proteze, pomagala
za hodanje, a takoer i za vojnu opremu kao to su kacige zatitni prsluci,
djelovi oruja i sl.

Treba istaknuti da Hrvatska raspolae s neophodnom znanstvenom i strunom

osnovom za razvitak i primjenu polimernih materijala i njihovih kompozita.

6. TEHNIKA KERAMIKA
Prema metalnim materijalima konstrukcijska keramika ima sljedee prednosti:
viu tvrdoa, viu tlanu i savojnu vrstou, naroito pri povienim
temperaturama, vii modul elastinosti - krutost, niu toplinsku i elektrinu
vodljivost (bolja izolacijska svojstva), viu otpornost troenju, bolju kemijsku
postojanost, niu gustou, niu toplinsku rastezljivost, dugoronija i sigurnija
opskrba sirovinama.
Opi nedostaci jesu: mala ilavost - visoka krhkost, niska otpornost toplinskom
oku, niska vlana vrstoa, velika rasipanja vrijednosti za svojstva, visoki
trokovi sirovina i postupaka oblikovanja.

Prema primjeni, tehnika keramika se dijeli na konstrukcijsku i funkcionalnu

(npr. elektrokeramika i biokeramika), a od nje se formiraju puni presjeci ili
nanose slojevi. Kod izrade keramikih konstrukcijskih dijelova polazi se od
finih prahova pomijeanih s vezivom, koji se zatim oblikuju razliitim
postupcima preanja ili lijevanja u predoblik i konano sinteriraju pri visokim
temperaturama (reakcijski - RB, uz vrue preanje - HP ili vrue izostatiko
preanje - HIP).

U primjeni su najzastupljenije sljedee vrste tehnike keramike:

oksidna Al2O3, ZrO2, Al2TiO5, MgO, barijev titanat - BaTiO3, torijev oksid
- ThO2, cirkonija ZrO2.xY2O3, alumina Al2O3xZrO2;

neoksidna silicijev karbid - SiC, silicijev nitrid - Si3N4, bor-karbid B4C,

SIALON (Si6-xAlxN8-xOx), kubni bor-nitrid-BN, WC, TiN, TiC, AlN, umjetni
dijamant.

Neki primjeri primjene u strojarstvu jesu: rezne ploice (Al2O3), vodilice i

kotaii u tekstilnoj industriji (Al2O3), tanki slojevi na metalnim podlogama
(ZrO2), cilindri i vodilice ventila, dijelovi pumpi za agresivne medije u
kemijskoj industriji (Al2O3, i SiC), alati za vuenje i voenje ice i cijevi
(ZrO2, HPSN), kuglini i klizni leajevi, dijelovi ventila izloenih eroziji
(Al2O3, HPSN i SiSiC), brtveni prstenovi (SSiC i SiSiC), dijelovi filtera i
izmjenjivaa topline (SiC), dijelovi turbina i motora - npr. rotor turbopunjaa od
SSiC.
Funkcionalne keramike se rabe za izradu senzora u kemijskoj i procesnoj
industriji (kisikova sonda od ZrO2 u katalizatorima vozila i industrijskim
peima i sl.), za aktuatore, za dijelove raunala, inteligentne prozore (slojevi
oksida), za visokotemperaturne otpornike (SiC).

"Pametna keramika" (npr. za senzore) reagira na vanjske utjecaje mehanike,

elektrine, magnetske, toplinske, radijacijske ili hemijske.
Istrauju se nove vrste supravodljivih keramika (Y-Ba-Cu-O ili Ta-Ba-Se-Cu-O)
ili keramika s ionskom vodljivou: za izvore elektrine energije (baterije) ZrO2 (Y2O3), SrCeO3 (Yb2O3), b-Al2O3 (NaO) i dr.
Za dijelove elektronikih ureaja razvijaju se mjeoviti oksidi BaTiO3, SrTiO3,
PbZrO3 i razliiti feriti.

Primjena biokeramike je sve uestalija za kotane i zubne implantate. Pogodnim

sastavom keramikog materijala moe se dobiti aktivna biokeramika kod koje
dolazi do kemijskih reakcija u kojima se stvara veza izmeu kotanog tkiva i
povrine materijala koji se ugrauje.

Keramiki kompoziti su primjenjivi za mehaniki optereene dijelove pri

najviim radnim temperaturama (to su npr. ugljik/ugljik kompoziti za dijelove
svemirskih letjelica). Razvoj ovih vrsta kompozita je u vrlo ranoj fazi i postoji
jo niz tehnolokih problema, te se njihova ira primjena oekuje tek za 10-tak
godina.
ilavost keramikom kompozitu povisuju vlakna na taj nain to se energija za
irenje pukotine troi za lomljenje, odvajanje i izvlaenje vlakana iz matrice.
to su vlakna tanja i mrena struktura bolje projektirana (3-D tkanje) to se moe
oekivati ukupno bolja mehanika otpornost.
Ovi su kompoziti tei za izradu od drugih jer su potrebne vie temperature i
tlakovi a keramika matrica se tee prilagoava ojaalu od polimerne ili
metalne.

7. OBNOVLJIVI MATERIJALI
ovjeanstvo ima prastaru tradiciju koritenja obnovljivih materijala - drva,
biljnih vlakana, svile, koe, rogova i dr.. Tek se u posljednje vrijeme ponovo
vraa interes za uporabom prirodnih materijala zbog zatite okolia i tednje
resursa, jer otpadaju mnogi problemi pri proizvodnji i odlaganja sintetikih
materijala.
Drvo je i nadalje je najraireniji i najiskoriteniji prirodan materijal. Drvo se
sastoji u naelu iz spiralnog oblika snopova celuloznih vlakana koja su ugraena
u ligninsku strukturu. Postoji mnogo mogunosti eksploatacije drva, zbog
raznolikosti vrsta i njihovih kemijskih i fizikalnih karakteristika.
Vanu ulogu igraju izvanredna konstrukcijska svojstva za izravnu uporabu
masivnog drveta kao materijala u graditeljstvu i industriji namjetaja.
Postupkom oplemenjivanja moglo bi doi do sasvim novih podruja uporabe
drva, mada je to jo u fazi istraivanja. Jednim od suvremenih postupaka, drveni
dio postepeno pretvara u keramiku, ali potpuno zadrava karakteristinu

strukturu pora drva. Zagrijavanjem predoblikovanog izratka u vakuumu prvo se

izdvaja voda i nakon toga se pirolizira struktura drveta. Preostala ugljina mrea
se uranja u kupku s vruim rastopljenim silicijem, ili se toplinski tretira u
plinskoj atmosferi. Tako nastaje SiC-keramiki dio koji je otporan na visoke
temperature s dobrim mehanikim svojstvima, kojem nije vie potrebna
naknadna obrada.

Biljna vlakna se ve dugo koriste kao obnovljivi materijali. Pogotovo laneno

vlakno je dugo vremena bilo najvanije tekstilno vlakno, ali su ga potisnuli lako
obradljivi materijali kao npr. pamuk i sintetika.

Autoindustrija je zainteresirana za primjenu prirodnih vlakana. Ve su izraeni

dijelovi za presvlaenje ili za priguivanje zvuka od lana. Na podruju
kompozitnih materijala neka biljna vlakna - konoplja, lan, kineska trstika i sl.,
imaju potencijal konkurirati staklenim vlaknima, a kod nekih primjena i s
ugljinim i aramidnim vlaknima. Zanimljiv koncept je ugraivanje prirodnih
vlakana u matrice od biomase. Problem kod prirodnih vlakana je upijanje vode
pa dolazi do jakog bubrenja matrice.
Ve postoji itav niz specijalnih polimera u razvoju koji su djelomino ili sasvim
temelje na krobu. Oni po svojim fizikalnim i mehanikim svojstvima
odgovaraju masovnim polimernim materijalima, kao to je to PE, PP ili PS.
Osnovna prednost je lako zbrinjavanje jer se iz njih moe napraviti kompost,
nisu tetni za okoli i mogu se spaljivati. Nedostatak im je niska otpornost na
djelovanje prirodnih utjecaja tj. kraa trajnost. Zbog trokova proizvodnje,
polimeri iz prirodno obnovljivih materijala jo nisu konkurentni obinim
umjetnim polimernim materijalima. Za sada je teko odrediti znaenje
genetikog inenjerstva za daljnji razvoj obnovljivih materijala. Mogunosti
primjene se naziru za ubrzanje rasta biljaka ili prilagodbe biljnih sastojaka
ulje, masnoe, krob i celuloza.

8. 3-D VLAKNASTI KOMPOZITI

Kod vlaknima ojaanih kompozita vanu ulogu, pored vrste vlakana, ima
geometrija ojaanja tj. duina i orijentacija vlakana.
Slojasta, laminatna graa (unidirekcionalna struktura vlakana) i plona struktura
tkanja su danas najraireniji naini ojaavanja. Takvo ojaavanje se ve dugo i
uspjeno masovno primjenjuje u izradi npr. spremnika, sportskih naprava i
proizvoda za zabavu, dijelova zrakoplova i manjih plovila.
Unatrag nekoliko godina provode se razna istraivanja trodimenzionalnog
ojaavanja. Kao polazite slue tradicionalne tehnike kao to je tkanje, pletenje,
kukianje i ivanje. Do prostornih tehnika tkanja se dolazi tako da se
dvodimenzionalni pleteni slojevi u smjeru debljine spajaju pomou vertikalnog
konanog sustava. Pomou tehnike pletenja ili preplitanja vlakana u meusobno
povezane vorove, mogu se proizvesti prostorne tekstilne strukture. One su jako
dobre za preradu krhkih vlakana, kao to su npr. staklena ili ugljina vlakna. S
druge strane, tehnike pletenja (tkanja) omoguuju bilo kakvo prostorno
individualno krianje i preplitanje raznih vlakana.
Uvjet za uporabu jeftinijih tekstilnih tehnika za proizvodnju preoblikovanih
vlakana je razvoj potpuno automatiziranih strojeva kod kojih je pletenje i tkanje
potpomognuto raunalom. Pored proizvodnje 3-D-vlaknatih struktura, vana je i
daljnja obrada tj. impregniranje s prikladnim matrinim materijalom, to je
trenutno predmet mnogih istraivanja. Posebno je ekonomian tzv. RTM
(Resin Transfer Moulding) postupak kod kojeg se tekstilne strukture ulau u
odreeni oblik u koji se nakon evakuiranja ubrizgava smola.

9. POSTUPCI MODIFICIRANJA I PREVLAENJA POVRINA

Postupci modificiranja i prevlaenja povrina primjenjuju se zbog povienja

otpornosti na troenje, korozijske i kemijske postojanosti, radi dekorativnih
razloga. Mogue je nanositi razliite metale, legure, keramike spojeve
(karbide, nitride i okside) i sasvim nove kombinacije materijala, u jednom ili
vie slojeva na metalne i nemetalne substrate.
Koristei viekomponentne prahove dobivaju se sasvim neoekivana svojstva
povrinskih slojeva.

Osim za prevlaenje alata i dijelova strojnih elemenata, podruja primjene

nalazimo u elektronici senzorika, folije, optoelektronici solarne elije, foto i
laserske diode, optici, medicinskoj tehnici itd.
U primjeni su najzastupljeniji postupci za nanoenje tankih slojeva taloenjem iz
parne faze PVD (preko 50%), zatim kemijskim taloenjem iz parne faze
CVD. U buduim se primjenama oekuje porast udjela modificiranja u plazmi i
implantacije iona.

Glavna primjena PVD tehnologije je prevlaenje alata od tvrdih metala (u

Europi se vie od 10% tih alata prevlai s TiC ili TiN), a oekuje se i znatno
proirenje primjene na drugim alatima. Ponegdje je i preko 50% reznih ploica
obraeno na taj nain.
Od postupaka toplinskog natrcavanja oekuje se i dalje najvea zastupljenost
nanoenja u plazmi, zatim natrcavanja u struji oksi-goriva velike brzine
(HVOF) i natrcavanja icom s pomou elektrinog luka. Velika pozornost se
poklanja optimiranju parametara procesa u plazmi kao i automatiziranju cijelog
postupka.
Za debljine od 0,05 do 1 mm rabi se natrcavanje u plazmi, a za vee debljine
navarivanje prahom u plazmi uz dodatnu volfram elektrodu. Osim atmosferskog
plazma natrcavanja sve se vie uvodi vakuumsko plazma natrcavanje,
ponajprije za oplemenjivanje materijala osjetljivih na kisik (npr. Ti).
Reaktivno natrcavanje u vakuumu koristi se za sintezu materijala ali i za
modificiranje povrina (npr. ojaavanje NiCr slojeva s TiC). Od nedavno ovim
se postupkom dobivaju DLC (Diamond Like Carbon) slojevi pomou Ar/H2
plazme, (DC plazma) koja se uvodi u struju metana.
Laser se koristi za: povrinsko kaljenje, otvrdnjavanje usitnjenjem strukture,
otvrdnjavanje rastaljivanjem, povrinsko legiranje i stapanje toplinski naneenih
prevlaka ili traka.

U Hrvatskoj postoje znaajni znanstveni i struni potencijali, znanja i iskustva

za kvalitetani brz prijenos saznanja iz razvijenih sredina i za razvoj vlastitih
postupaka i opreme. Usvajanje suvremenih postupaka modificiranja i
prevlaenja povrina je sigurno jedan od poeljnih i potrebnih pravaca

podizanja kvalitete proizvoda postojeih malih i srednjih industrijskih poduzea.

S druge strane, primjenom novih postupaka oplemenjivanja povrina postigla bi
se vea trajnost postojeih dijelova industrijske opreme, ali i drugih proizvoda
(npr. dijelova medicinske opreme i implantata).

10. "PAMETNI" MATERIJALI

Pod pojmom pametni misli se na materijale koji mjenjaju svoju

mikrostrukturu i svojstva pod djelovanjem okolnih uvjeta (temperature,
mehanikog naprezanja, kemijskog djelovanja, elektrinog ili magnetnog polja,
svjetlosti i dr.).
Za prirodne materijale to nije novost drvo npr. je sposobno samo ojaati pod
djelovanjem mehanikog optereenja ili ozdraviti ako doe do oteenja. Oko
100 godina poznat Hadfield-ov elik s 1% C i 12% Mn je prvi umjetan pametan
materijal. Kod ovog relativno mekog austenitnog elika dolazi do otvrdnua
uslijed lokalne transformacije u martenzit, a zbog visokih specifinih pritisaka
pri trenju ili udaranju. Slian fenomen je poznat kod polipropilena gdje na vrku
mikropukotine dolazi do plastinog preustroja molekula i zaustavljanja rasta
pukotine.

Slijedea faza razvoja obuhvaa materijale za senzore i aktuatore. Materijali za

senzore su sposobni transformirati neku veliinu u drugo lake mjerljivo
svojstvo. Aktuatori mogu izvesti pomake i/ili izazvati (podnijeti) optereenje, a
mogu biti aktivirani promjenama magnetnog i elektrinog polja ili temperature.
Feroelektini (FE) i feromagnetni (FM) materijali zajedno s legurama s efektom
prisjetljivosti oblika (Shape Memory Alloy- SMA) imaju fazne transformacije
pri niim temperaturama povezane s promjenom volumena i oblika kao i
formiranjem domene strukture. Ovi efekti ograniuju veliinu
promjene oblika (tablica 2). Piezoelektrini materijali (PE) su prikladni za
senzore u uvjetima mehanikog optereenja i deformacija.

Razvoj SMA legura zapoinje s legurama tipa Ni-Ti a kasnije se otkrivaju

ternarne legure na bazi Cu: Cu-Al-Ni, Cu-Zn-Al i Cu-Al-Be (+ 0,5 %Si i male
dodatke Cr, V, Mn ili Ti), kao i ostale legure na bazi eljeza.

Ponaanje SMA odreeno je s tri mogua efekta prisjetljivosti oblika [10]:

a) jednosmjerni efekt (pseudoplastinost) nastupa prividna relativno velika

plastina deformacija pod djelovanjem naprezanja. Budui da je deformacija
posljedica martenzitne pretvorbe, zagrijavanjem dolazi do povratne pretvorbe i
deformacija isezava;

b) dvosmjerni efekt deformacija je posljedica promjene temperature, ali se

legura prije mora izvjebati (nauiti);

c) pseudoelastinost materijal se nakon strukturne transformacije izazvane

naprezanjem znatno deformira pri konstantnom naprezanju. Nakon rastereenja
deformacija u potpunosti isezava.

Za aktuatore se najee rabe SMA s dvosmjernim efektom jer promjena oblika

nastupa pri ugrijavanju i pri ohlaivanju.

Kod legura FeNiCoTi i FeMnSi fazne transformacije su povezane sa znaajnom

promjenom volumena. One se koriste za primjene s jednosmjernim efektom, kao
to su npr. cijevne spojnice, elementi za priguenje vibracija, ali ne za aktuatore
gdje su nune opetovane transformacije.
Tablica 2: Usporedba karakteristika nekih vanijih materijala za aktuatore [11]

U Japanu se je pojavio nehrajui Cr-Ni-Mn-Si elik s efektom prisjetljivosti

oblika za koji se predvia primjena za spojnice cijevi, kvaice, zatvarae, opruge
i temperaturne senzore, u agresivnoj okolini.
Danas se sve vie istrauju i umreeni polimeri gdje se efekt pamenja oblika
ostvaruje preko formiranja dvostruke mree molekularnih lanaca.
U primjenu su najvie uvedene SMA legure i to za: elektrine spojnice i
prekidae, termostate, opruge, spojnice cijevi za visoke tlakove, spajanje
kompozitnih materijala, mobilne telefonske antene, ortodonske naprave,
podupirae (stentove) unutar krvnih ila i prostate, vodee ice katetera,
fiksatore kraljenice.
Naredni cilj je izvedba inteligentnih struktura (konstrukcija) sa zadaom
obavljanja posebnih funkcija pod utjecajem vanjskih podraaja - npr. pametni
senzori i aktuatori ugraeni u mostove ili krila zrakoplova, lopatice rotora
helikoptera, gdje mogu reagirati na prekomjerne deformacije ili pojavu
pukotina, ili kao dijelovi razliitih biomedicinskih pomagala (npr. umjetna aka)
i sl.

11. NEKA POSEBNA PODRUJA RAZVOJA MATERIJALA

11.1. Biomimetriki materijali

Istraivanje sintetikih materijala na osnovi materijalne bionike spada u

interdisciplinarno podruje izmeu biologije, kemije, konstrukcije (strojarstva) i
medicine. Tijekom prirodnog evolucijskog procesa, neprestana selekcija
doprinijela je tomu da dananji ivotni oblici na zemlji nude rjeenja koja su
optimalno prilagoena odreenim funkcijama i uvjetima u okolini. Priroda nudi
molekularne arhitekture za mnoge nove koncepte razvoja materijala. Iz prirode
uimo kako iz jednostavnih i raspoloivih spojeva biolokim procesima nastaju
sloene polimerno/keramike strukture visoke vrstoe, krutosti, tvrdoe i
ilavosti, kao npr. oklopi, rogovi, zubi, bodlje ivotinja, paukova mrea itd.
Radi se o nanostrukturiranim biolokim strukturama bez pogreaka.

Na osnovi prouavanja i oponaanja sastava i strukture takvih sustava razvijaju

se procesi umjetne sinteze oksida, sulfida i drugih spojeva u vodenim ili
polimernim otopinama s ciljem dobivanja umjetnih kosti i tkiva (npr. ljudske
koe), razgradljivih vlakana za ivanje rana, razliitih kompozita,
membrana za dijalizu, funkcionalnih materijala (npr. nelinearna optika svojstva
nanostrukturiranog kadmijevog oksida).
Bioloki inicirani procesi odvijaju se pri sobnoj temperaturi i teko se mogu
toplinski ubrzati. Zbog toga su brzine izdvajanja (taloenja) openito jako niske.
U prirodi u naelu ima cijeli niz fizikalno/kemijskih efekata, koji se nude kao
uzor tehnikim sustavima, ako npr. elektroaktivnost kod
riba ili luminiscencija raznih ivotinja i manjih biljaka. esto priroda favorizira
multifunkcionalna ili ak inteligentna rjeenja. Iako je do danas uspjelo teorijski
razumjeti kompleksne fenomene fizikalnih, hemijskih osnovnih procesa, ipak
treba obaviti jo mnogo istraivakog posla kako bi se mogli kopirati ta naela u
biomimetikim materijalima.
Za pretpostaviti je da e u skoroj budunosti genetiko inenjerstvo donijeti
nove spoznaje, korisne i za upravljanje procesima nastajanja prirodnih
obnovljivih i drugih bionikih materijala.

11.2. Aerogelovi

Aerogelovi su visokoporozni materijali s ekstremno malom gustoom, koja je

normalno izmeu 30 i 300 kg/m3. Dok je veliina pora kod standardnih
poroznih materijala, kao to su spuve ili pjene za izoliranje, u mikrometrima ili
milimetrima, kod aerogelova se upljine mjere u nanometrima. U naelu
se radi o nanostruktuiranim materijalima. Aerogelovi se mogu sastojati 99 % od
zranih kanala, to rezultira velikom unutarnjom specifinom povrinom.

Klasini postupci stvaranja aerogelova, poznati su ve 60 godina, proizlaze iz

tzv. sol-gel procesa kod kojeg iz tekue mjeavine (sol) raste amorfna, vrsta
mrea (gel). U tako nastaloj gel mrei uskladitena je jo tekuina koja
ekstrahira u nadkritinom stanju, pri visokom tlaku i temperaturi. Pri

tome struktura gela ostaje nepromjenjena.

U meuvremenu su se razvile vrlo sigurne varijante postupaka, koje omoguuju

veu proizvodnju tih materijala. Pored najrairenijih aerogelova iz kremenog
stakla, koji se baziraju na silicij-oksidu, danas se koriste drugi osnovni materijali
kao to su aluminij-oksid, titan-oksid ili mjeani oksidi. Prije nekoliko godina je
uspjela proizvodnja organskih aerogelova koji su u usporedbi s keramikim
gelovima manje porozni i bolje zadravaju toplinu. Osim toga zagrijavanjem bez
dovoda zraka (piroliza) mogu se problikovati u ugljine aerogele koji provode
struju. Njihov razvoj jo je u relativno ranoj fazi.
Praktino sve mogunosti za uporabu aerogelova baziraju se na njihovoj vrlo
poroznoj nanostrukturi.
Ona je odgovorna za nizak indeks loma, nizak modul elastinosti, nisku
akustinu impedanciju i malu vodljivost topline. U pojedinim sluajevima je
korisna i visoka optika transparentnost.

Aerogelovi imaju u budunosti posebne izglede kao materijal za izoliranje

topline. Poto silicij-oksidni aerogelovi teko gore i smiju se reciklirati, pogodni
su kao nadomjestak za izolacijske pjene koje sadravaju freone, npr. za friidere.
Prikladni su za pasivno koritenje sunane energije na zidovima kua ili kao
krovni prozori jer proputaju svjetlo. Brzina zvuka u aerogelovima znatno nia
nego u zraku i moe se mjenjati variranjem proizvodnih parametara. Taj efekt se
moe iskoristiti kod podeavanja akustine impendancije na graninim
podrujima (akustini antirefleksni slojevi).
Zbog velike specifine povrine i lake ugradnje katalitiki aktivnih supstanci,
aerogelovi imaju ogroman potencijal kao nosioci katalizatora za kemijske
procese. U svemirskom prometu moe se koristiti kao lagani medij za spremanje
goriva. Atraktivna je i mogunost ugljinih aerogelova kod izgradnje super
kondenzatora s ekstremnom gustoom vodljivosti.

Slaba strana aerogelova je relativno visoka osjetljivost na okolne utjecaje. Tako

se moraju silicijoksidni aerogelovi uvati od vlage, jer je njihova mrea (kostur)
zbog kemijske strukture takva da upija vodu.

11.3. Dijamanti

Zbog kovalentne veze dijamant je izuzetno tvrd i kemijski postojan.

Istovremeno je optiki transparentan i ima malu sposobnost stlaivosti i visoku
toplinsku vodljivost.
Sve znaajnije je neposredno prevlaenje povrina dijamantnim slojem. Tu se
radi o raznim varijantama CDV postupaka (Chemical Vapour Deposition) kod
kojih se ugljik iz plinskih ugljinih spojeva, kao to je metan ili acetilen, izdvaja
pomou atomarnog vodika i na odgovarajuoj podlozi nastaju dijamantni
slojevi. Jedini uvjet je da se substrat moe ugrijati na temperaturu viu od 600C.
Razvoj takvih postupaka danas se koncentrira na daljnja poboljanja teorijskog
razumijevanja kao i poveanja brzine taloenja i snienje temperature procesa.
Na tritu je ve cijeli niz proizvoda prevuenih CVD dijamantnim slojem. U
to spadaju npr. membrane zvunika, rezni alati, te kuglini leaji.

Dijamant je pogodan i za optiku uporabu zbog svoje visoke transparentnosti

kroz iroko podruje valnih duljina. Glavna primjena dijamantnih slojeva u
elektronici je njihovo koritenje za sniavanje temperature elektronikih
sklopova. Zbog dobre kombinacije kemijske postojanosti i visoke toplinske
vodljivosti, dijamant je zanimljiv za elektronike dijelove i senzore, koji se
mogu rabiti u agresivnim medijima pri znatno viim radnim temperaturama nego
to je to sluaj kod silicijskih komponenti. Ovdje se krije velik trini potencijal.

U usporedbi sa silicijem i drugim poluvodikim materijalima (galijev arsenid,

indijev fosfid), dijamant ima niz boljih svojstava, to omoguuje izradu
integriranih krugova na osnovi monokristalnih slojeva dijamanata s najveom
vrstoom i probojnim naponom, kao i temperaturnim otporom iznad 700C
(silicij do 200C). Pored toga takav dotirani dijamant ima jako dobru
pokretljivost atoma i praznina (nasuprot galijevom arsenidu), dok isti dijamant
ima dobra izolacijska svojstva. Tako se mogu zajedno sa izvanrednom
toplinskom vodljivou realizirati brze, visoko integrirani sklopovi do najveih
frekvencija.

11.4. Fulereni i nanocjevice

Fulerenima se oznauju velike molekule koje se sastoje iskljuivo od ugljika, a

imaju prostorne, u sebi zatvorene kuglaste strukture. Najvaniji je predstavnik
molekula C60 (Buckminster) u obliku nogometne lopte sastavljena od 12
peterokuta i 20 esterokuta. Ovaj fuleren ima promjer oko 0,7 nm a unutranjost
je prazna.

Fulerenske nanocjevice (tzv. nanotubes) promjera 1...10 nm i duine do 1000

nm pokazuju impresivna mehanika i elektrina svojstva. Vlana vrstoa je oko
10 puta via od vrstoe ugljinih vlakana a gustoa pola manja. Elektrina
vodljivost je kao u bakra, a toplinska vodljivost tako visoka kao kod dijamanta.

Za budua istraivanja novih materijala, na osnovi fulerena, zanimljivo je

formiranje kaveza u koji bi se dodavali razliiti elementi i njihovi spojevi.
Molekula C36 se istrauje kao osnova za supravodie. iroke varijacije
svojstava mogu se ostvariti tijekom postupka proizvodnje a potencijalne
primjene su za hemijske senzore, ultravrste kompozite, za tanke mree za
prijenos informacija u bionikim materijalima itd.

Strunjaci IBM-a intenzivno rade na primjeni nanocjevica u gradnji novih vrsta

procesora, ali prve primjene oekuju za 10-tak godina.
NASA smatra da bi istraivanja u smjeru dobivanja uporabivih nanocjevica
mogla dovesti do revolucionarnih primjena u razliitim podrujima.